Skip to main content

Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"

See other formats 


m:  "'\ 


Prof.Vjekoslav  Klmc 


mtffmmmm 


l\ 


•IJX 


ns. 


/cj<i    :    'C»^ 


«^»     •▲•     *A*     *A*     '^^ 


♦  < 


V  4- 


4-  4i>-  •«■  <^»-  -*>  <: 


»A«^^  •A»^^»^.^^  •A*         "Af  '^^         •-*-•  •  ^■•         -jV'  -j^'  '*• 


J^l-S^t.^  !.s^l^.t^^^x^.t^x^.t8i.:  ^ 


<: 


f^ 


«S 


^♦^♦^♦i8t:ii:sit^*ij*^^^« m*m-  


«s 


i*^i»^m  ,t.si ,t  SI  t  SI  ♦ « ♦  «i  ♦  ^^  « ♦  SI  ^^  ^ ""  ^'^ 
<.t^t SI isi ♦  s^.t.si .♦  SI i^i$}i tsi *m t^:?i^ ^ m  1  m  m 
Jisi  :.si :  SI  ♦  si.tsi  1  si  rsi :«  rsi  t  si  t  sn  ♦  ^^  m  >  m  *  m  -  ^^'' 
'.:siisi:(  ,  i*si*»i«it«itsitsi:si*i8i*^*«ii*#^ 

asi^si-isi^si  *  SI  ♦  SI  ♦ « ♦ » ♦ « .♦  SI i SI  t SI  isi :  SI :  SI :  SI  J  $; 

I4SI ♦  SI ♦  SI  * Sll* ♦. SI ♦  SI ♦  SI ♦  « ♦  « .♦. « ♦  SI tSllSltSllSI  ^ 


•i-    V  <;.:>  \-  ^     >  ■■:■  ^..> 
f'         «V>         -v-         -V- 


{♦2 


l|f^f$f*<t^i|f'^ 


:s? 


V^:-^ 


f$f  +  ^  +  i0t  +  i|^*5tf*i$^^^*^ 


»J; 


:> 


4|f  4^  4|f  <»^  4$f  4  5$^  4^  f$f  ♦  <$►  ♦  ^ 


lA 


♦*>  ^  ■<§♦ 


;!f;/. 


^^ 


<^>  ^  t^t "  tj'^  *•  t0f  ^  "*t*  "^  i^i  "^  1$^  ■♦■  i$f  ♦  "^  *  f$f  ^  f|^  +  f0f  ♦  i|^  ♦  i$f  *  ^ 


^9/.  .; 


t*>  ^  -^S^  "  t?t  *  ^$>  ^  fit  *  ^  *  i$f  ♦  i^  ♦  ^  ♦  i^  j^  t^  ^^  ^  ^  ^  ♦  ^  ♦  f3i 


.-^J; 


^> 


§g^5f$-^g$ 


PiV. 


A^>; 


^Y? 


5^$ 


TV 
.A: 


5> 


ff^i$^*f$f*i|t^i^*^*^ 


<|t^i|f*i|^*^^t$f^t|f^i|t*i$f*i$^*^*5$^ 


^-  ♦2>  ^  •«>  -A 


^^>; 
^s« 


<0f    f    ♦^^    :    f^t  *  l|^  *  1$f  ♦  ^  *  t^t  ^  10f  +  tlf  *  ^  ♦ 


Vryf 


^'t^ 


1^ 


\ . 


■>  ■¥ 


♦ 


♦^1 


"^  '^  '^  iif  "^"^  "^  iff  ^ 


m 


m 


:^ 


^^  "^  *S^  t  58^ 


5tjV   :    JtS 


?lif  *  >8«  t  Si? 


^^^* 


$?^ 


*  illf  t  ^  ♦  >f$  *  Sle 


^  iC*  ^-  i5t  ^  '♦i*^  ■  f^  ^'  iC*  *  ftf  ♦  ii^  ♦  i$f  ♦  i0f  *  fit  '^  tj>  » fif  -''  i$>  ♦  fSf  ♦  tl 


f|f-V^<^4>4^4^4|^4-4$f4<4|^^ 


$gt^lJti^ti8^ri^ 


xle  ♦  it:  "^  51$  "*■  >e?e  "^  >i* 


^^♦i8<^i8f^^^^ 


t^t«^$55-=:i^ 


jK  ♦  #  ♦  jft  ♦  i8f  t  j8? 


^^^^^♦«t«t«J 


^^^^^^i 


i^ 


♦  i$f*i$t^^*i|^*i$f' 


tjl 


fe  t  >t*  *■  $ 


$  t  5« 


♦•^* 


31? 


4     ^^ 


►|f  r  ;|f  ♦ 


♦^*^ 


s^  *  #  *  ^ 


i^*^ 


*  -^  1 5^  ♦ 


r^^^* 


♦  i^'^f$f*i$f*f$f*i$t*i|f^i$t'^f0t*f$f 


*#*i85*(^$?^* 


♦#* 


^   ..       ^l^^ 

^'^f$t'^f0t^i$f'^i$f^f$^^ 


5t*  t  sw<f  t  ykK  t 


flf^i$^^f$f^i|f^^'^i$^^ftt^i(t^f(f'^i$t^i|f^ 


♦^♦SJt®*^* 


;« 
^ 


*i 


il-^ 


* 


♦Sf 


♦  4^4>i^44^4>4|^4^44|^44^'4^4>4|f4i^ 


t^$tiRtS^t«ti8.ti{ 


ijf*fjf^i<f^f|f^f)f*ij>^f$f*i|f*5(f*^^^^ 


♦i8^t(8e*SftflJti8tS 


ift ,  ♦  ij>  ♦  fif  ♦  1$^  ♦  f^  ♦  i$^  ♦  f$f  ♦  lit  ♦  i(f  ♦  i|>  ♦  i^t 


♦iStJStSRtJIftiftts^ 


POVJEST  HrVATA 


POVJEST    HrVATA 


OD  NAJSTARIJIH  VREMENA  DO  SVRSETKA  XIX.  STOUECA. 


NAPISAO  JU 


VJEKOSLAV  KLAIC, 

UVNI  REDOV.  PROFESOR  OBCX  POVJESTKICE  NA  KR.  SVEUCJUSTU  TtiAKiX  J«StPA  I. 


SVEZAK  DRU6I:  DIO  DRUGI 
TAE^E  doba:  vlaoanjb  kraukva  iz  raznih  poRoniCA  (tm.-tati^). 

OKOOA  KWtOA :  OD  OOBITKA  VAUUCUm  00  lUTUS  EOMVlMft  lUM  -umx 

SA  77  ILUSTRACIJA. 
-JIC-  -■ 

NAORADILA    „MATICA    HRVATSKA- 

IZ  ZAKIJ^Oe  OROFA  IV ANA  NBP.  DRAAKOVICA  ZA  OOO.  iSOO. 


•Nf 


I9OI. 
nSAK  I  NAKLADA  KNJOaKK  LAV    HAkTMA. 


hKUTSCH),  ZAGREQ. 


603531 

i.z.ss 


S  A  D  R  2  A  J. 


V.  Hrvatsko    kraljevstvo    u 

XIV.  stoljecu  11301— 1409).    .    .  I 

Tcritori  tine  protnienc 3 

N«£in  vladanja.  Hercezi  i  bant    .....  5 

Uprava,  upravnc  oblasti  i  oblaslnici    ^     .     .     .  12 

^.itelji  po  narodnosti  i  po  ataleiima      ...  ib 

Sudjenje  i  praTo "9 

Vojtka  i  moinarici 23 

Dade  i  porcxi .  a<> 

Vjera  i  crkva 27 

Knjilevnoit  latinaka  i  slarenako-hrraltka  ...  33 

UmjetnoUi 3<> 

Obrt  i  trj^ovina ;  proinetala     ...■■■  39 

VI.  Sigrismund    kraljuje   sam 

(1409.— 1437.1 4.} 

Odnoai  prema  Tarcima,   Boani  1  Srbiji   (1409.— 

I411.) 4> 

SiKiamuntl  prema  Njemaiko),  Anttriji   I   Poljakoj 

(141 1.— 1413  );konKrefu  Uudimu  (lipnja  141a)  49 

Priri'rat  a  Mieldtna   1411.-1413 S' 

Pad  hercega  Hrvoja  Vukiirfa.   1413.  — 1415;  pnrc 

proralc  Tijr*ka  u   HrvaUka    I4I4. 1415  66 

Sigiainund  u  lu<ljmi,    1412.        veljafe   1419*1  hr* 

vaUko  kraljcvktvM  ta  nje^ov*  uhivai)|a  77 
DruRi    rat    a    .MIclciina    141S  -  1410  ,  gubitak 

Trogira,  Spljcia  I  jairnh  otoka           ....  •'*'» 

Rat  a  Turcima.    1410 9^ 

Knes  Ir»ni4  Nelipiii  bori  »e  a  Mlttcima  \  Bmmhi, 

1 42 1.      14:1.;    kncioTi    Krankapaai    1    Celjik' 

kncxoTi,   1420       14:4 ■'' 

Odnoai  kralja  Slgwrnunlu   prrina    U<  »iii,   Srbiji  1 

laieima,   1420       \\zs  107 


Banoranje  kiieaa  Niko'e  Franka^^na,  1436. — 
1433  ;  ainoTi  knet«  Nikole tij 

Sigiamand  po  drufri  pnt  a  tndj  ni  {tTibanj  1430. 
—  liatopada  1414.);  krunjen  xa  cara  ■  Rin* 
{31.  8»ibnja  1433);  borari  na  crkTenom  «•• 
bora  u  Baaela  (il.  atadenojfa  I43.1*  —  *' 
avibnja  1434) "* 

Uft«rako  i  hr»attko  kraJjeraiTo  sa  kraljeva  bo 
ravka    u    tudjini    1450.-1434-;  ^%^r%V\  aabor 

god    143s '" 

Ban  Matko  Talorac  i  brada  n:eKoni  (1435>:  P*«* 

bana  i  kneia  Ivan*  (AnU)  Frankapana  (1436.)  l-'q 
Boma  I  Srbija  godina   1438— 1436.;   poaljednji 

rat  a    Turciina,   I437 U4 

Smrt  kralja  Sigiainunda  9    pto»inca   14J7.     .     .  M» 

VII.  Albrecht  Austrljskl.  Vla- 
dislav I.  VarnenClk  I  Ladl- 
slav  Postumus.  (1437  -mstV    •  HS 

Albrecht  Au.trijikl  (1437.-1439) HT 

Uganrid  Mbor  «  svibqim  1439 *$) 

Pad  Smederefa  ay.  kolo»os«  U39  J  «■»<  *«*J» 

Albrechta  37    Hatopada  1439-      .     .  •  K7 

lUratako  kralj«»»tTo  godina   143*-  *  «4J9    •     •  *W 

Kiiwbel*  i  Vlad'alav  I.  Vaintneilt.  I440.--I444*  ><* 

Prv»  podMda  Beograda  1440  ...  ITS 

Gradiantki  rat  «  Ugarriioj  I  Hr»»lA©j  1446  - 
1142.;   aintt   kra^iot  EUMbcla    19.  |W«iiM» 

•44^ ■ »'«» 

VUdt.'jv  I  VitrnciivSk  vUdkWMB,  1443.— i444-i 
,.t.>v>  .    \  bjcdt  lto4  Nlia  i  Kvao- 

nee.  poraa  ko.i   v.rn«  (lO.  at«4tflOg»  1444)-  «** 

llifatako  kr»IJ«f«t»o  god«n»  I44«  -  »4«4         •  ^» 

iAdbtov  PoMum**.  i444.-i4$7  »*»< 


Rat  n«  celjtke  koeiove  ^"ridrik*  i  Ulrilca  u  tr»Y- 
nja  i  «Tibn)«  1446 -09 

Iran  Hanjad  kao  gaberaator    Ugartke,   1446  — 

I4S3 213 

Boj  na  KosoTd  18. — ao.  lUtopada  1448.  J  po- 
aljedice    ujegove;    roir   •  despotom  i  Turcima 

I4S» 219 

Nutarnje   prilike   a    Ugankoj;  borbe   ■   Wanom 

Jiakrom,  1449. —  I4S3 233 

Oalobodjenje  kralja  Ladialara    Pottatna    od  skr- 

bniitva,  4.  rnjna  1452 335 

Hrvatsko    kraljevatro   god     1446. —1452.;   amrt 

ban^  Petra  Talovca    1453 244 

Pad  Carigrada  29.  BTibnja   1453 252 


Ulrik  Celjaki  i  Ivan  Han{ad  I453— 1455-;  borbe 
sa  banija  u  Hrratikoj   1453— 1456.      .    .     .     250 

Drnga  podMda  Beograda  1456.;  amrt  Wana 
Hanjada  II.  koloTosa  1456.,  Uirika  Celjskoga 
9.  atudeooga  1456.  i  deapota  Gjurgja  Bran- 
koTida  34.  proainca  I456 275 

Pogibija  LtdUlava  ilunjada  16.  oiajka  I457. ; 
amrt  kralja  I^diilaTa  Pottuma  23.  ttadenoga 
X4S7 288 

Prilozi      I 

I.  Prilog.    Izvori  i  pomagala    aa  povjeit  Hrrata 

u  tre(fe  doba I 

It.  Prilog    Tr«n»kripcija  itpravft VI 


"^i^^ 


SLIKE     I     IZPRAVE. 


I 


Omamcnat  t  rake  tr.  Simana  a  Zadni    ...         3 

Stttp  t  rake  ct.  Simana  a  Zadni 4 

Prodelje  prTO(;a  reda  (etaie)  ivonika  fctolne  crktrc 

■T.  Dnjma  a  Spljeta 5 

Pnri  red  srooika  tr.  nujma  u  Spljeto.  (S  jojjo- 

Mpadne  strane)    ,     .     .     .  

Proielje    prro^a    reda    zrontka    za  edno    •    por- 

talom  ttolne  crkve  it.  Dnjma  n  Spljeta    .     .         9 
Zvonik  tbome  '^nekad  atolne)  crkve  tr.  LoTrioca 

a  Trogira 11 

Hodnik    (klanatro)    aamoaUna  ■▼    Franje   a  Du- 

brovnika I J 

Snimak    Vrban«ko(^    (Krikoga)  ctatata   od   go- 

dine  1388 15 

Kaaeta  (capsa)  av.  JakoTa  a  ritnici   atolne  crkrc 

•V.  Stoiije  (Anaatasije)  u  Zadra 17 

Mo^ik  (relikrijar)  a  crkvi  »r.  Marije  n  Z*dta.  19 
Grobni  apomentk  (aarkofaj;!  kod  Doljne    ZgoUt 

bUca  SatUke  n  Bcmti  (I.) SI 

Grobni  spomenik  (aarkofai;)  kod  D.>ljne    Zgolde 

bUn  Stttuke  a  Bomni.  (It.) aj 

Grobni  ■pomeoik  (aarkofaK)  kod  Doljne  Zfoit!* 

'   bliso  Satiske  a  Bomi.   (Ill  ) 35 

Groboi  spooMiMk  (Mrko&x)  kod  DoIjim   ZcoI^ 

blittt  Satiake  •  BomI   (IV.) 37 

Nagrobno  kamcnjc  kod  Bileka  a  Hercefovink.  Ji 
Nagrobni  kamen  (aarkoCtg)  na  brda  Paflorca  33 
Miniatoma  alika  is  rukopiaa  (miaaU)  katta  No 

raka  (1368) ?5 

Is  miaala  kneta  Noraka <7 

PeCat  boaanakoga  kralja  Stjertana  0«toie  4  a 

Sigimand  kao  rimaki  car      .  SI 

Gtb  spljctakoKa  nadbiakapa  Dajma  de  (tidicibai.  53 
PoTcIja  kralja  SigiamaiMla  od  a.  tramja  1 398.  $S 
Povelja  kralja  Si|^manda  od  18.  Ibtopada  1 400        <Q 


Orb    na(eiaika    tpljetskoga     I.ovre    IvanoTa    de 

Griaogonia  (1418.) 

Zapadna  str«na  tvrdinje  (idaara)  a  Jajca 

(Uh    botantkih    kraljcTa    na  (sagradjcnia)    vra 

tima  trrdinje  a  Jajca 

Stara  (medTcdjal  kala  a  varoii  Jajca  .     .     . 
Kralj  Sigaimand  na  crkTeoora  aahmu  u  Kn«tnici 

(CoBstantia) 

Kralj  .Sigtatnond  a  Parisa 

Djaci  Praikoga  sveaiiUiU  a  XV    atoljc^a      .     . 
FtUt    kraljice  Barbate  ... 
Pe^t  Deodata  StojanoTi(5a 
Ivan  ^iika  is  Trocnova 

Peiat  knesa  Fridrtka  Celjakoga 

Peiat    boaantkoga    kralja    Stj«(>ana     Tvrtka    11. 

TTrtkoTttfa 

Golabac  (podor)  a  Srbiji  .     . 

Sutat  kralja  Sigiaaiaada,  iadan  a  Plactttsi  j.  tre- 

Ijate  143a 

Kraniaanje  kralja  Sgiaaaanda  sa  rimdtoga  cart. 
Zakliaici  aUvonakoga  aabora  od  I.  avibaja  I4ja 
Bdikt  kralja  Sfftemanda    isdan    S.  tramja  1434 

•  Baatia 
Franjetrac  jakuv  d«  Mat«bt«  .     . 
Rata*  opratna  odUtea  BMka 
Stgiamand  a  omata  Hmakoga  car* 
Kralj  Albracht  Aaatnjaki   .  . 

Dakrtt  kralja  Albrtchla  od  a),  svibi^a  1439. 
VtUM  paeat  kralja  Albrachu      .     . 
Srabrtni  i  aUtni  p^anaal  kralja  Albrechi. 
P»va^  Matka  Talorea.  bana  kralitfina  fialaaa 

HMMija.  HrTataka  1  6ia*«  Stavonfje 
Poiraija  kraljtet  WtmbtUt  vd  go<! 
P*«at  kraljiot  KIlMbala     . 
Kralj  Vladialav  I.  VarMii6k 
/Jattta  iaffiala  Vladlalaaa  I.  Vanwne<k« 


<»9 
7« 

73 

77 

79 
81 

83 

85 

9S 

toi 

105 

107 
III 

117 

IS  I 

1*3 

117 
I3S 
•39 
Ui 
Uf 
•5$ 
•S9 
1^1 

1*5 
167 
•7J 

177 

I7» 


Srcbreni  pjcneti  VUdnl«va   I.    Vanwn^ka  tSj 

Pe^at  VladisUvs  I.  Vtrneneikt tS? 

Povelj*  knija  VladUUva  I.  Varoeniika  iSo 

Podpia  kralja  Vtadialava  I    Vamen(ika  105 

SiUan  Mcral  II 1 99 

l?an  lUnjad  (SibinjaDin  janko)  20$ 

Pct*t  Iraoa  Hmiada     ...  209 

PtUt  kocM  Ulrik*  Cel|«k(^a 213 

Podpia  Ivana  Viteu  od  Sredne ai5 

Janj  Kaatriotitf  (Skenderbeg)      .     .     .     .          .  211 

I'e^t  drapota  Gjar|^a  Braokovi^  (Smederevca).  225 

Salun  Mibamed   11 231 

Kralj  I^diaUr  i'oatamaa .  237 

Zlatna  forteto  kralja  I^dialava  Fostumt  .     .     .  241 


Srebreni  pjencsi  LiditU?a  Foatama      ....  243 

Pritor  prigodom  |>odtade  Carif^da  (1153.)  253 

Podpis  kneia  Uirika  Ce1jako|;a  259 

NoTi  grb  Irana  Hiinjada    .     .  361 

Sv.  Ivan  Kapialran 269 

Sv.    Ivan    Kapiktran.    Slika   aa  irtvenika  franje 

Taike  crkve  u  Iloku 276 

Groboi  ipomenik  Irana  Hmijada 281 

Franjevaiki  aamottan  a  crkvom  u  Iloku  .  .  .  283 
Dekret  kralja  Ladidava  Poatuma  od  2\.  re\]»it 

1457 287 

Odiomak  povclje  kralja  Ladialara  Poatama  .  .  291 
Magdalena,  kd  francuxkoga  kralia  Karia  Vll.,  a 

caminica  kralja  l.AdiaIava  Poitama       .     .     .  293 


^■^  . 
^-^ 


TRECE  DOBA 


VLADANJE    KRALJEVA   IZ   RAZNIH  PORODICA 


(1301.— I5s6.) 


DRUQA    KNJIQA: 
OD  GUBITKA   DALMACIJE  DO  MATIJE    KORVINA 

(1409.- ust). 


HRVATSKO  KRALJEVSTVO 

U  XIV.  STOLJECU. 

(1301.-  1409/). 


Tcritorijalne  promjenc.   —  Naiin  vUdftnjt.  Merccgi  i  baai.  —    Uprara,  opraToe  oblaiti  i  oblastaki.  —  2telji  po 

naiodnocti  i  po  ttalriima.  —  Sndjenje   i   praTO.  —  Vojtka  i  moroarica.  — >  Dade  i  porcsi.  —  Vjcn  i  crkva.  — 

KnjiieTQoat  latioaka  i  alaTcntko-hrTataka.  —  Umj«tnotti.  —  Obrt  i  trgoTina;  prometala. 


^^^t' 
^^; 


Or— iin«l  t  raka  n.  amna*  a  Zarfr*. 


HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XIV.  STOLJECU 


(1301.— X409.). 


eritorijalne  promjene.  Prvi  Aniuvinac  Karlo  Robert   pri- 

mio  je  hrvatsko  kraljevstvo  u  onom  obsegu,  kako    su  ga  drlali 

posljednji   Arpadovici    u  XIII.  stoljedu.  Od  primorskili  gradova 

i  otoka  Dalmacije  bill   su  tada  u  tudjoj  (mletafkoj)  vlasti  gra- 

dovi   Zadar  i  Dubrovnik,  zatim  svi    otoci   od   Krka  na  jug  do 

Kordule  i  Lastova.  Za  bana  Mladina  II.  skloniSe  te  u  mletadku 

zaStitu  joS  gradovi  Sibenik  i  Trogir  (1322.),  a  nakon  pada  nje- 

gova  povcdoSe  sc  za  primjcrom  njihovim  takodjcr  gradovi  Spljet  (1327.) 

i  Nin  (1329).   Tako  ostado^  uz  Hrvatsku    od   primorskih   gradova  i 

mjesta  jedino  Senj,  koji  je  bio  u  nepoireJnoj  vlasti  Frankapana,  zatim 

Skradin  i  Omi$,  kujima  su  gospodovali  Bribirski  knezovt  od  plen^na 

Subid  Mcdjutim   i   Skradin  zapade   poslijc  (1356)  ob<iinu  niletadlai, 

tako  da  je  napokon  hrvatsko  kraljevitvo  bilo  gotovo  sasvim  potisnuto 

od  mora. 

Dok  su  Mletiani  obladali  Primorjem,  grabio  je  botantki  ban 
iupe  i  kotare  u  hrvatskom  Zagorju.  On  je  od  Hnratske  odkioao  iupu 
Imotu,  Glamod  (Dlamoe\  HIivno  (Lijevno)  i  Dumno  (DImno,  Dumo), 
a  onda  £itavo  primorje  (Krajinu  ili  staru  Neretvu)  od  uUm  Cetine  do 
til6i  Neretve.  Tako  ie  od  Hrvatskc  na  jugu  Gvozda  ostalo  samo  ono,  Ito  au  driali  koe- 
zovi  NcUpicH  (Knin  i  Cctina),  knezovl  Bribir  ki  Hnhir,  Ostrovica,  KlU  I  Omll),  kneiovi 
Kurjakoviei  (Krbava),  knezovi   Dtsblavovi6   od   plemcna  Mogoro?id  (Lika  i  PodgorjeX  i 


HRVATSKO   KRAUKVSTVO   U   XIV.   STOUE^.U. 


napokon  knezovi  Frankapani  (Senj,  Modru^e,  Vinodol  i  Gacka).  Ali  vecina  tih  knezova 
priznavala  jc  kraija  Karla  Roberta  tck  po  imenu,  tako  da  za  pravo  vlast  kraljeva  nije 
mnogo  dalje  zahvatala  na  jug  od  Gvozda.  Ostala  mu  jedino  Slavonija  od  Drave  du 
Gvozda,  all  i  tu  preobladao  je  istom  nakon  iestokih  borba  sa  Gisingovcima  i  Babonicima 

Tck  Ljudevitu  Vclikomu  podje  za  rukom,  da  obnovi  kraljevsku  vlast  na  jugu  Gvozda, 

i  da  prikupi  sve  obiasti,  iupe  i  gradove,  koji   su  nekad  pripadali  hrvatskomu  kraljevstvu. 

Najprije  skudi  Nelipide  i  ote  im  kraljevski  i  banski  grad  Knin  (1345.).  U  isti  mah    pokori 

Kurjakovide,  a  male  zatim  i  Bribirske  knezove,  prinudivSi  ih,  da  mu  ustupe  Ostrovicu  (1347). 

Iza    toga    otima^e     bosanskomu     banu    ugrabijene    hrvatske     iupe 

_^ (DIamod,   HIivno,  Imotu),  a    u   isti    mah  prinudi    ga,   da    mu    ustupi 

Humsku  zemlju  do  Nerelve  (1357.).  Napokon  slavnim  mirom  u 
2Ladru  (1358.)  izradi  kralj  Ljudevit,  da  su  mu  Mletci  morali  ustu- 
piti  Sitavo  hrvatsko-dalmatinsko  primorje  sa  svima  otocima  podev 
od  polovice  Kvarnerskoga  zaljeva,  pak  na  jug  sve  do  Dra£a,  tako 
da  je  tada  hivatskomu  kraljevstvu  pripao  i  Dubrovnik,  a  poslije  i  Kotor 

Obseg  hrvatskoga  kraljevstva  nije  se  od  god.  1358.  promijenio 
do  god.  1409.  Pojedine  iesti  zapale  bi,  a  to  za  duze  ili  krace  vrijeme 
protukralje  Sigismundove  (Stjepana  Tvrtka,  Stjepana  DabiSu,  Ladi- 
slava  Napuljca),  ali  su  se  vazda  smatrale  za  dijelove  hrvatskoga 
kraljevstva,  te  su  pomenuti  vladari  njima  gospodovali  kao  nkraljevi 
Dalmacije  i  Hrvatske*. 

Hrvatsko  se  je  kraljevstvo  u  XIV.  stoljecu  kao  i  prije  dijelilo 
poglavito  na  dvije  upravne  oblasti:  na  kraljevine  Hrvatsku  i  Datma- 
ciju,  zatim  na  kraljevinu  Slavoniju,  koja  se  redovito  zove  »regnum«, 
premda  je  nema  u  kraljevskom  naslovu.  Neko  vrijeme  pribrajala  se 
je  hrvatskomu  kraljevstvu  i  Huinska  zemlja,  narodito  onaj  dio,  koji 
je  bosanski  ban  Stjepan  Tvrtko  morao  1357.  ustupiti  kralju  Ljudevitu. 

Kraljevina  Hrvatska  obuhvatala  je  u  drugoj  polovici  XIV.  sto- 
lje<5a  svu  zemlju  od  Gvozda  na  jug  do  Neretve.  Na  zapadu  dopirala 
je  na  mnogim  mjestima  do  mora,  tako  da  je  njoj  pripadao  neko 
vrijeme  (do  1365.)  grad  Rijeka,  zatim  Vinodol,  grad  Senj,  Novigrad 
na  istoimenom  moru,  Skradin,  OmiS  i  ditava  Krajina  (stara  Neretva) 
od  u§da  Cetine  do  uSda  Neretve.  Na  iztoku  bile  su  joj  skrajnje  iupe 
Pset,  Dlamo£,  HIivno,  Imota  i  Dumno  (Duvno);  od  Slavonije  raz- 
stavljao  ju  je  donekle  Gvozd,  a  onda  rijeka  Una  s  Uncem,  tako  da 
je  grad  Bihad  bio  jo§  u  Slavoniji,  dok  su  gradovi  Rmanj  i  Unac 
bili  u  Hrvatskoj.  Kraljevina  Dalmacija,  koja  se  vazda  spominje  uz 
Hrvatsku  kao  sastavni  dio  njezin,  obuhvatala  je  tada  ne  samo  sve 
gradove  byzantske  Dalmacije  (Krk,  Osor,  Rab,  Zadar,  Trogir,  Spljet, 
Dubrovnik  i  Kotor)  sa  njihovim  kotarima,  nego  i  viSe  prvotno 
hrvatskih  gradova,  kao  Nin  i  Sibenik,  zatim  velike  juine  otoke  Brad, 
Hvar  i  Kordulu,  koji  su  izprva  pripadali  kneievini  Neretvi,  a  poslije 
Hrvatsko).  Dalmaciji  pribrajali  su  setada  i  ditavi  otoci  Krk.  Rab  i  Cres, 
dok  su  se  prije  samo  poglaviti  gradovi  tih  otoka  smatrali  za  dijelove 
dalmatinske  pokrajine  (theme).  Slavonija  napokon  zadriala  je  onaj  obseg,  ito  ga  je  imala  kao 
opravna  oblast  za  vrijeme  Arpadovida  u  XIII.  stoljedu.  Obuhvadala  je  poglavito  ditavu  zagre- 
badku  biskupiju,  zatim  iupanije  poieiku  i  vukovsku.  Potonje  dvije  iupanije  stale  su  se  medju- 
tim  u  ovo  vrijeme  nekako  posebice  izticati:  poieika  poradi  toga,  4to  je  grad  Poiega- bio 
laaebna  domena  kralj idina  (oppidum  reginale),  a  vukovska  poradi   porodice   Gorjanskih, 


Srup  s  HA^t.  .., 
SiMUNA  u  Zadru 


Na£|N    VLAOANJA.    HERCE/I    I    BAM.  5 

zatim  radt  Djakova,  kao  sijela  bosanske  biskupije,  a  najviSe  radi  blizine  Bosne  i  banovine 
Ma5ve.  No  uza  sve  to  smatraju  se  jo§  u  dekretu  kralia  Ljudevita  od  god.  1351.  obje 
zupanije,  Poiega  i  Vukovo,  kao  njeSto  istovjetno  s  ostalom  zeinljom  izmedju  Drave  i  Save 
(Slavonijom),  a  neSto  razlidito  od  Ugarske. 

(Naiin    vladanja.   Hercezi  i  bani).   U  vrijeme  od  1300   do  1409.  bila  su  na 
tlo   hrvatskoga   kraljevstva,   §to   se   znade,  obavljena  dva   krunisanja.    Godtne    1300. 


nONACttVAtttPUCTO. 


Pro£kub  prvooa  reda  (eta2e)  kvgnika  stolnb  crkvb  sv.  Dujma 

u  Spuktu. 

Kdco  j«  crkTM  •▼.  I>ajina  potuU  od  nuatoleja  cart  Diokledjau.  oije  imala  prrobitno  tvoBtk*.  Gradnj*  dMwi- 
njega  »Tonik»,  koji  Msloji  od  aedatn  dtjelora  (naime  od  podnoija,  pet  Cetverokulnth  redova,  i  J«dooffa  —  lcrtOff» 
—  okta|tooalno((a  reda  aa  klobuiattim  krorom),  tapotela  Je  »ed  ■  XIU.  aloljerfu.  a  trajsla  j«  Ttl«  atolje^.  ViMk 
)e  iTOoik  51*03  melra.  Za  gradnja  sv^nika  mnoffo  te  je  sanimala  kraljtca  Elisabela,  avpntga  kraija  L|«4cfito  I., 
a  kdi  boaanakoga  bana  Stjcpana  Kotromaoirfa.  GoIoto  je  te»je»too.  da  je  pnrl  red  (etata)  svonika  dogradlo  (ImmA 
gradilcl),  Splje^anln  Nikola  Trrdoj,  kojl  je  a6.  lipoja  1416.  a  nadblakapom  I  kaptolom  «teM6o  a  torn  pod* 

poaebaB  agovor. 


krunisan  bi  Karlo  Robert  u  Zagrcbu,  a  5.  kolovoza  1403.  kralj  Udislav  Napuljski  a  Zadru. 
Premda  je  Karlo  Robert  poslije  jo5  dva  puta  bio  krunjcn  (1309.  i  1310.)  u  Ugirakoj. 
smairao  je  00  ipak  vjenianje  u  Zagrebu  za  glavno  i  zakonito,  poito  je  od  njega  brojio 


ff  IIRVATSKO   KRAUEVSTVO  U   XIV.   STOUEfiu. 

godine  svoga  vladanja.  I  Hrvati  pnznavali  su  njegovo  krunisanje  u  Zagrebu  pravovaljanim; 
s  toga  ntjesu  hrvatski  bani  i  vclikaSi  na  njegovo  vjen^anje  u  Budimu  15.  lipnja  1309. 
doili  osobno,  ved  su  se  dali  zastupati  po  svojim  zamjenicima.  Pak  i  Ivan,  arcidjakon 
gori^ki  i  kanonik  zagrcbaiki,  spominje  samo  krunisanje  Karla  Roberta  od  godine  1300. 
(qui  fuit  coronatus  anno  domini  MCCC  et  regnavit  annis  XLII).  Mora  se  medjutim  iztaknuti, 
da  fu  oba  krunisanja  (1300.  i  1403.)  obavili  ostrogonski  nadbiskupi,  a  ne  spljeUski  ili 
zadariki,  po  svoj  prilici  za  to,  Sto  su  Hrvati  tim  htjeli,  da  njihov  izabranik  bude  priznat  i 
u  UgarskoJ.  Ni  Karlo  Robert  u  Zagrebu,  ni  Ladislav  u  2^dru  nijesu  bili  vjendani  krunom 
sv.  Stjepana. 

Mod  kraljevska  u  hrvatskom  kraljevstvu  bijaSe  za  Karla  Roberta  izprva  nikakova,  a 
posHje  1322.  priliino  slaba,  naro^ito  u  zemlji  na  jugu  Gvozda.  Za  sina  njegova  Ljudevita 
dizala  se  je  kraljevska  vlast  sve  viSe,  tako  da  je  poslije  1358.  bila  gotovo  neograniSena. 
AH  namah  po  smrti  Ljudevitovoj  stade  opet  silno  padati,  femu  su  poglavito  doprinijele 
neprestane  borbe  za  prijestolje. 

Teritorijalne  promjene,  zatim  padanje  i  rastenje  kraljevske  vlasti,  a  i  porodidne  pri- 
like  u  vladajucoj  dinastiji  mnogo  su  doprinesle,  da  se  je  nadin  vladanja  u  hrvatskom 
kraljevstvu  vi^  puta  mijenjao 

Na  delu  hrvatskoga  kraljevstva  nalazimo  i  u  XIV.  stoljecu  hercege  i  bane.  Kralji 
sa  dodu$e  (esto  zaiazili  u  hrvatske  zemlje  i  kroz  mjesece  u  njima  boravili  (Karlo  Robert 
dao  je  pa£e  u  Gradcu  tik  Zagreba  podici  kraljevsku  paladu),  ali  redovito  upravljali  su 
kraljevstvom  hercegi  i  bani.  HercegS  nalazimo  samo  za  kralja  Ljudevita;  inaie  upravljaju 
i  vladaju  bani 

Hcrcczi  (duces)  u  XIV.  stoljedu  bili  su  ovi:  Stjepan  (1349. — 1354.;  tofnije 
1350.  i  1353. — 1354),  najmladji  brat  kralja  Ljudevita;  Margareta  (1354. — 1356.),  udova 
iza  hercega  Stjepana;  Ivan  (1356. — 1360),  sin  hercega  Stjepana;  i  napokon  Karlo 
Dradki  (1369 — 1376.),  sin  Ljudevita  grofa  Gravinskoga  iz  napuljske  loze  Anzuvina.  Svi 
ti  dlanovi  kraljevske  porodice  vr§ili  su  poput  hercega  iz  Arpadovske  kuce  gotovo  kra- 
ljevsku vlast  u  hrvatskom  kraljevstvu  od  Drave  do  Dubrovnika.  Naslov  im  je:  »Dei  gracia 
tocius  Sclauonie,  Croacie  et  Dalmacic  dux  (ducissa)<  ili  skradeno:  »dux  regni  Sclauonie< 
(dux  tocius  Sclauonie).  Stoluju  ili  u  Zagrebu,  u  kraljevskom  dvoru  na  Gradcu,  ili  opet  u 
Zadru  u  Dalmaciji,  a  zovu  ih  »excellens  (inclilus)  princeps«,  pa6e  i  »ducalis  maiestas*. 
Hercezi  hrvatski  utjedu  znatno  i  u  vanjsku  politiku;  kralj  Ljudevii  ne  prihvaca  mir 
s  Mletcima,  jer  ne  dc  na  nj  pristati  hrvatski  herceg  Stjepan;  ugovarajudi  opet  s  austrijskim 
vojvodama  i  deikim  vladarima  vazda  iztide,  da  to  iini  s  privolom  hercegovom.  Fade  i  u 
Ugartkoj  izdaje  kralj  koji  put  darovnice  s  privolom  (consensu)  hercegovom. 

U  f amom  hrvatskom  kraljevstvu  vlada  herceg  poput  kralja,  brojeci  sve  i  godine  svoga 
vladanja  (ducatus  nostri  anno  primo,  —  secundo  — ).  On  vr§i  naroiito  ova  kraljevska 
prava:  a)  namjeita  bane,  koji  w  njemu  pokoravaju  (banus  Faulus  de  Ugal,  per  dominum 
Stephanum,  dei  gracia  tocius  Sclauonie,  Croatie  et  Dalmatie  ducem  in  dictis  regnis 
Sclauonie  ct  Croatie  banus  constitutus);  b)  izdaje  naloge  za  sazov  sabora  (in  congregatione 
generali  dc  mandato  et  praecepto  . .  .  ducis  . . .  celebrata)  i  odredjuje,  o  dcmu  da  se 
vijeda  (pro  requirendis  iuribus  ducalis  maiestatis);  c)  dijeli  plemstvo  i  izdaje  o  torn  po- 
velje;  lako  je  herceg  Stjepan  dnc  15.  svibnja  1354.  neke  plcmenite  podanike  grada  Mo- 
rifCft  proglasio  pravim  plemidima  (veros  nobiles),  te  im  o  torn  irdao  zasebnu  izpravu; 
d)  vodl  vojsku  svoje  hercegovine  i  pomaie  kralja  u  vanjskim  ratovima  (sa  Srbima, 
s  Bosnom);  e)  potvrdjuje  privilegija  pojedinim  velika&ima  i  plemidima,  gradskim  obdinama 
(Koprivnici),  ptemidkim  obcinama  (Turopolju),  crkvama  i  biskupijama  (zagrebadkoj);'  f)  na 
sabonma  njedno  s  banom  sudi  sud  I  rjeSava  parnice;  g)  daje  kovati  novce  za  ditavu 
Slavooiju  (»inoDeta  ducis  pro  Sclauonia«  ili  »pcr  Sclauoniam«). 


Na£iN   VLADANJA.    HERCEZI    I    BANI.  7 

Kad  nema  hcrcega,  upravljaju  i  vladaju  hrvatskim  kraljevstvom  bani  gotovo  s  btom 
vla§<5u»  kao  i  hercezi.  U  jednoj  izpravi  od  god.  1321.  kaie  se  izrijekom,  da  je  >bansko 
dostojanstvo  najuzviSenija  fiast  u  Ugarskoj*  (cum  in  regno  Ungariae  exccUentissima  di- 
gnitas  sit  banatus).  U  pogledu  banov^  upamtiti  nam  je,  da  se  njihov  broj,  djelokrug  i 
naslov  tijekom  XIV.  stoljeda  viJe  puta  mijenja  prema  teritorijalnim  promjenama  i  poli- 
tidkim  prilikama. 


PbVI    nED   ZVOMKA    STOLNK   CRKVE  SV.   DUJMA    U    SpUKTU. 
(S  j«gou|MdiM  stnioc). 


Na  podctku  14.  stoljcifa  nalazimo  najprije  po  dva  bana,  jedan  je  kao  ban  eilave 
Slavonije,  a  drugi  kao  ban  Hrvatske  i  Bosnc.  U  to  je  vrijeme  banska  das  nasljedna, 
i  to  u  domacim,  urodjenim  kncicvskim  porodicama.  Bani  iitavc  Slavonljc  jeau  kneiovi 
Babonidi  (Stjepan  1310.— 1316,  i  Ivan  1316.— 1322 ),  a  bani  Hrvatske  i  gospodari  Bosnc 
knerovi  Bribirski  od  plemcna  Subid  (Pavao  L.  1300.-1312,  Mladin  IL»  1312—1322.). 
Padom  bana  Mladina  II.  (1322.)  uktda  »e  nasljedna  banska  dast^  a  da  »e  opct  nc  promctne 


8  HRVATSKO    KRAUBV8TV0   U   XIT.   STOUK(  L 

o  nasljednu,  ne  povjerava  ju  kralj  vi§e  ilanovima  hrvatskih  kneievskih  porodica,  nego 
obtinim  plemtcima  slavonskim,  paCe  koii  put  i  ugarskim,  koji  su  stekli  zasluga  za  kra- 
Ijersko  prijestolje,  a  uza  to  imadu  posjeda  u  obsegu  hrvatskoga  kraljevstva.  Takovi  su 
bani  ditave  Slavonije:  Nikola  Amadejev  (1322  —1324.),  Mikac  Mihaljevid  Prodavid 
(1325. — 1343.)  i  Nikola  Banid  od  Lendave  (1343.— 1346.).  Oni  nemaju  drujjova  u  banskoj 
dastl,  jcr  je  najvedi  dio  Hrvatske  i  ditava  Dalmacija  u  tudjoj  vlasti.  Ti  samaiki  bani  zovu 
se  naprosto  »banus  tocius  Sclauonie«,  a  upravljaju  uz  Slavoniju  i  onim  malim  dijelom 
Hrvatske,  koji  je  ostao  uz  ugarsko-hrvatskoga  kralja.  Tek  od  godine  1345,  kad  je  kralj 
Ljudevit  pokorio  Nelipide,  Kurjakovide  i  Ugrinice,  povecava  ban  Nikola  Banid  od  Lendave 
svoj  naslov,  te  se  odsad  zove  >banus  tocius  Sclauonie  et  Croacie,  jer  vlada  velikim 
dijelom  Hrvatske.  Jednaki  naslov  (banus  tocius  Sclauonie  et  Croacie)  imadu  svi  njegovi 
nasljednici  do  godine  1356.,  naime  Nikola  Set  (1346. — 1349.),  Pavao  Ugal  (1350),  Stjepan 
Lackovid   (1351.— 1352.),  i   sam   Nikola  Banid  od    Lendave  po  drugi  put  (1353. — 1356.). 

Godine  1356,  usred  najieSdega  rata  s  Mletcima  za  Dalmaciju,  obnovio  je  kralj  Lju- 
devit nekadanju  uredbu,  da  hrvatskim  kraljevstvom  vladaju  u  iiti  mah  opet  dva  bana: 
jedan  kao  ban  ditave  Slavonije,  a  drugi  kao  ban  Dalmaclje  i  Hrvatske.  Tako  ostaje  za 
ditavog  daljeg  vladanja  kralja  Ljudevita*,  a  iza  njegovih  nasljednika,  nekako  sve  do  go- 
dine 1392.,  kada  Sigismund  u  kritic^nim  dasovima  povjet^ava  ditavo  kraljevstvo  hrvatsko 
jednomu  banu,  koji  se  onda  zove  >Dalmatiae,  Croatiae  ac  tocius  Sclauoniae 
banus*.  Takovi  bani  bili  su  narodito:  Ivan  Frankapan  (1392, — 1393.),  Nikola  Gorjanski 
(1397. — 1401.),  biskup  zagrebadki  Eberhard  i  vranski  prior  Emerik  Bubek  (1402.),  Ladislav 
od  Grdjevca  (1403. — 1404),  Pavao  Bisen  i  Pavao  od  Peci  (1404  —1406.),  i  napokon 
celj^ki  i  zagorski  knez  Herman  II.  (1406. — 1407.).  Ti  se  potonji  bani  mogu  donekle 
sporediti  nekadanjim  hercezima,  narodito  Nikola  Gorjanski  i  celjski  knez  Herman.  Po- 
sljednji  se  pade  u  sluibenim  izpravama  spominje  prvi  izmedju  svih  dostojanslvenika,  pak 
i  prcd  palatinom  ugarskim,  demu  je  jamadno  doprinijelo,  §to  je  bio  last  kralja  Sigismunda. 

Banska  vlast  bila  je  u  XIV.  stoljecu  kao  i  za  Arpadovida  velika,  pade  jo§  znatnija, 
nego  u  prijainja  vremena.  Ban  Ivan  Babonid  kaze  god.  1320.:  >auctoritate  regia, 
qua  fungimur  in  banatuc  (kraljevskim  ugledom,  koji  vriimo  u  banovini).  Mnogi  dalma- 
tinsko-hrvalski  bani  iza  god,  1358.  vrSe  dast  kneievsku  u  dalmatinskim  gradovima  (u  Zadru, 
Spljetu,  Rabu  itd,);  jedan  pade  (Ivan  Cuz)  zove  se  god,  1358.  »gospodar  Humske  zemlje* 
(dominus  terrae  Halmae).  Ne  moie  se  todno  odrediti,  u  kakvom  su  sno^ju  bili  go- 
dine 1356. — 1391,  bani  dalmatinsko-hrvatski  prema  banima  ditave  Slavonije,  da  li  su  naime 
prvi  bili  podredjeni  potonjima,  kao  u  13.  stoljedu,  ili  su  tada  oba  bili  posve  ravnopravni. 
Nema  barem  primjera,  da  bi  ban  hrvatsko-dalmatinski  ma  u  dem  bio  zavisan  od  bana 
ditave  Slavonije,  premda  se  taj  u  sluibenim  izpravama  redovito  spominje  kao  prvi  izmedju 
svih  bana.  U  sluibenim  se  naime  spisima,  kao  u  kraljevskim  poveljama,  izbrajaju  bani 
ovim  redom:  ban  ditave  Slavonije,  ban  Dalmacije  i  Hrvatske,  ban  Madve  i  napokon  ban 
Severina  (severinski).  Stoji  medjutim  ipak,  da  je  ban  ditave  Slavonije  vrSio  neke  osobite 
povlasti  i  prava,  kojih  drugi  nijesu  imali.  Tako  je  ban  ditave  Slavonije  kovao  novce  za 
Slavoniju  (banovce),  Sto  se  za  bana  Dalmacije  i  Hrvatske  nikad  ne  spominje.  Prema  tomu 

*  Od  god.  1356.  do  1397.  MU  so  bftiti  u  hrraUkoin  kr&ljerttva :  bani  Citave  Slavonije:  Lcutahije 
Ratot  (t3$6.— 1361.',  *a«rebaeki  biakap  Stjepan  KanUUj  (1362.- 1366.),  Nikola  Sei  (1366.-1368),  Petar  Cudar 
(136S.— 1380.),  StjepMi  I  Ivan  Bani^  od  Lendave  (1381.— 1385  ),  Udwiar  od  Lnienca  (1387.-1389.),  Dttrtk 
Babck  (i3S9>— 139a  )i  L«duUv  Petrov  (t39>).  Detrlk  fiabck  (1395.— 1397.) :  —  bani  Dalmacije  i 
Hrvatakc:  Ivan  Cn  (tiS^.'—tJSi),  Nikola  Sti  (1358.— 1366.),  Konja  Tumin  Seienj  11366.-1367.),  Emehk 
L«ckoTi<  od  ^montorn^e  (1368.).  Siiinon  MaaHajev  (1369.--1371.)  Karlo  DraCki  (podjedno  heiccg.  1371  —1376.), 
NikoU  See  (i377— I3S0).  Kmerk  Babek  (l 380.  — 1383.),  Stjepan  Lackovi^  (1383.-1384.),  Tuma  iTempliniu) 
od  av.  Jar]*  (1384^  —  1385.).  Udialav  Lackovid  (1387.).  DioaWJt  od  Laiciicm  (1387.— 1390.),  Batko  Knrjakovitf 
KrlMTtki  (I394).  Nikola  Gorjaaaki  (1395— 1397).  Us  ovt  nalwJaio  banc,  koje  sa  a  Oalmaoji  namjeitali  protu- 
kfslji;  te  aa  W.n  I'altlaa,  Vak  Vak6d  I  dragi. 


NAfilN    VLADANJA.    HKHCEZl    I    BANI.  9 

se  dini,  da  je  u  ono  vrijenie,  kad    su  bila   po  dva  bana  u  jedan    mah,  ban  fitave  Slavo- 
nije  vrijedio  i  mogao  viSe,  nego  ban  dalmatinsko-hrvatski. 

Neprestane  gotovo  nutarnje  smutnje,  kao  i  vjediti  ratovi  sa  susjedima  prouzrokovale 
5u  u  XIV.  stuljedu  mnoge  promje ne  u  upravi  i  vladanju  hrvatskoga  kraljevstva.  Tako  se  je 
i  dogadjalo,  da  se  je  krnjila  ili  bar  poku^la  krnjiti  i  banska  vlast.  No  hrvatsko  je  plemstvo 
vazda  budno  pazilo,  da  se  na  jugu  Drave  ne  ugnjezde  druge  oblasti,  te  je  viSe  puta  tra- 
iilo  od  kraljeva,  da  svedano  zajam^e   naroiito   vrhovnu  suda^ku   vlast   bansku   u 


Fro£BUE   PRVOOA    RKDA  ZVONIICA    ZAJEDNO    S   PORTAl.OM  STOLNB   CHKVK 

sv.  DujMA  u  Spuktu. 


kraljevsivo.  To  je  uiinio  kralj  Karlo  Robert  god  1325^  Ljudevii  Veliki  god.  1359.  i  1377^ 
a  napokon  i  kralj  Sigismund  god.  1395.  i  1402.  Tako  je  banska  vla.«t  i  dasi  osUU  u 
hrvatakom  kraljevstvu  netaknuta  kroz  ditavo  XIV.  stolje<ie.  Jcdlno  su  gndske  slobodne 
obdine,  tako  u  Dalmaciji,  kao  u  Hrvalskoj  i  Slavuniji,  bile  izravno  pcxllolcne  kraljo,  te 
su  hrvatski  bani  utjecali  u  njihovu  upravu  i  sud>tvo  same  u  toliko,  u  koliko  ^u  u  nc- 
kojim  dalmatinskim  gradovima  vriili  6ast  kneza  ili  potestata. 


lo  HRVATSKO   KRAUSySTVO   U    XIV.    STOIJE6o. 

Bani  su  daklc  i  u  XIV.  8tolje<iu,  kao  i  prije  bili  vrhovni  upraviteiji  u  hrvatskom 
kraljevstvu,  vrhovni  sudcl  i  vrhovne  vojvode  lirvatske  vojske.  Svaki  ban  imao  je  svoga 
banovca  (vicebanus):  slavonskim  banovcem  bio  je  redovito  iupan  kriievadki  (ili  zagre- 
ba6ki)«  a  hrvatskiin  lupan  kninski.  Ban  iitave  Slavonije  stolovao  je  redovito  na  Gradcu 
tik  2Utgreba,  gdje  je  imao  svoju  pala^u;  a  ban  hrvatsko-dalmatinski  imao  je  svoju  stolicu 
redovito  u  Kninu  ili  u  Zadru.  Vz  bane  i  banovce  javlja  sc  u  XIV.  stoljedu  notar  ili 
protonotarius  (notarius  regni  Sclauonie).  Dok  su  bane  imenovali  kralji  ili  hercezi 
(god  1344.  kale  ban  Nikola  Banic  od  Lendave:  >cum  nos  ex  gracia  excellentissimi  prin- 
cipis  domini  Ludovici,  dei  gracia  regis  Ungarie,  dignitatem  banatus  fuissemus  adepti*),  a 
banovce  opet  bani;  notare  ili  protonotare  birali  su  i  skidali  plemici  hrvatskoga  kra- 
Ijevstva.  Protonotar  duvao  je  pedat  kraljevstva,  te  je  za  Hrvatsku  bio  ono,  §to  u  Ugarskoj 
kraljevski  kancelar.  Protonotaru  kraljevstva  bili  su  podloini  notari  i  protonotari  pojedinih 
iupanija,  doti^no  iupanijskih  sudbenih  stolova  (vec  god.  1396.  spominje  se  magister  Ni- 
colaus  litteratus,  prothonotarius  sedi.s  zagrabiensis). 

Kao  rcdoviti  upravitelj  kraljevstva  sazivao  je  ban  sabore  i  iupanijske  skup- 
Stinc,  te  je  jednima  i  drugima  predsjedao.  Sabora  nije  ban  skupljao  po  svojoj  volji  i 
namisli,  nego  po  nalogu  kraljevu  ili  hercegovu  (ex  mandato  et  commissione  regis;  iuxta 
litteratorium  mandatum  regis;  de  mandato  et  praecepto  ducis,  publica  proclamatione 
facta).  PoSto  je  u  ono  vrijeme  hrvatsko  kraljevstvo  bilo  razdijeljeno  na  dvije  upravne 
oblasti,  sastajali  su  sc  posebni  sabori  za  Slavoniju  (generalis  congregatio  regni  Sclauonie), 
Te<5inom  u  Zagrebu  i  Krizevcima,  ali  i  na  drugim  mjestima  (kao  u  Sv.  Ivanu);  a  opet 
posebni  sabori  za  Dalmaciju  i  Hrvatsku,  i  to  u  Kninu,  Ninu,  Senju  i  t.  d.  (generalis  con- 
gregatio regnorum  Dalmatie  et  Croatie).  Ako  je  bio  jedan  ban,  sazivao  je  oba  sabora; 
tako  je  ban  Nikola  Banic  godine  1353.  najprije  obavio  poslove  na  slavonskom  saboru  u 
Zagrebu,  a  onda  je  po?ao  na  jug,  gdje  je  u  rujnu  predsjedao  lirvatskomu  saboru  u  Kninu. 
Sabori  su  redovito  trajali  po  vi§e  dana,  tako  sabor  u  Kninu  (1353.)  deset  dana,  a  sabur 
u  Ninu  (1396)  i  devetnaest.  Dolazili  su  pak  na  «abor  najprije  svi  plemidi,  dakle  prelati 
magnati  i  obidni  mali  plemidi,  a  koji  put  i  zastupnici  gradova.  Na  saboru  u  Kninu  bili 
su  nazo^ni  knezovi  Frankapani,  knezovi  Kurjakovici  i  biskup  kninski,  a  na  saboru  u 
Ninu  (1396.)  po  dva  ili  tri  zastupnika  dalmatinskih  gradova  (Zadra,  Trogira,  Spljeta), 
knezovi  Kurjakovidi,  dva  dalmatinska  biskupa  (trogirski  i  ninski),  napokon  i  61anovi 
hrvatskoga  plemena  Lapdani.  Vi^e  puta  predsjedao  je  saboru  sam  kralj,  kao  kralj  Sigismund 
knravomu  saboru  u  Kriievcima  (1397.).  Na  saboru  se  vijecalo  i  odlu^ivalo  o  svima  po- 
slovima  kraljevstva,  no  najviSe  su  nam  saduvane  odluke  u  parnicama.  Da  su  se  i  zakoni 
irtvarali,  svjedo^i  sabor  u  Kninu  1353.,  gdje  bi  odredjeno,  tko  da  placa  kninskomu  biskupu 
crkvenu  desetinu  i  kako. 

Ve<^  bi  iztaknuto,  koliko  se  je  pazilo,  da  se  uzdrfi  vrhovna  sudaika  vlast 
ban  ska  u  obima  banovinama,  i  kako  je  posebnim  kraljevskim  poveljama  ta  vlast  svedjer 
potvrdjivana.  Pa£e  i  sam  kralj  Ljudevit  morao  je  poStivati  u  tom  pogledu  stare  pravice 
banske.  Kad  je  god.  1377.  tekla  pamica  izmedju  zagrebaikoga  biskupa  Demetrija  i  gra- 
djana  na  Gradcu  kod  2Uigreba,  te  se  je  ta  pamica  iznijela  pred  Jakova  ^ipuSkoga,  sudca 
kraljevskoga  dvora,  zapovjedio  je  kralj  Ljudevit  31.  listopada  re£enomu  Jakovu,  da  ditavu 
pamico  predade  Petru  Cudaru,  banu  kraljevine  Slavonije,  >kako  to  istoga  kraljevstva 
Slavonije  sloboda  i  obidaj  xahtijeva*  (prout  ipsius  regni  Sclauonie  libertas  et  consuetudo 
k)  reqairit).  Samo  se  sobom  razttsiije,  da  su  stranke,  nezadovoljne  sudom  banskim,  mogle 
pnzvati  na  kralja,  koji  bi  onda  zajedao  sa  svojim  prelatima  i  barunima  izricao  kona^nu 
presudu.  Ne  moie  se  medjutim  odrediti,  da  li  je  ba§  svakomu  i  u  svakoj  pamici  bio 
dopuiten  posljednji  ili  vmnredni  priziv  na  kralja. 

Bani  su  takodjer  bili  redoviti  vojvode  vojske  u  svojoj  banovini,  pak  su  tu  vojsku 
I  vodili  u  boj.    Upravo   u   XIV.  stolje<^u   imade   viie   primjera,  gdje   se   bani   izti^u    kao 


NA&IN    VLAOANJA.    IIBRCEZI    I    I(\NI. 


If 


samostalni  vojskovodje.  Jezgra  banske  vojske  bio  je  banski  banderij  od  500  momaka; 
svaki  ban  imao  je  jedan  banderij  pod  svojom  zastavom  (sub  nostro  vexillo),  koji  je  morao 
o  svom  trojiku  uzdrzavati.  Ak-o  je  ban  bio  vrhovni  vojskovodja,  pridruzili  bi  se  njegovu 
bandertju  dete   knezova    i    zupana  u  banovini.  zatim    iete   plemena  i  plemida,  kao  i  dete 


ZVONIK   ZUORNK  (SKKAD  STOLNK)   CRKVK  SV.   LoVRINCA   U  TrOGIRU. 


Zvonik  crkT*.  ko}«  jc  Mi(rftdj«n»  a  roMtoikoai  slogm,  nt  podadcr*  m  m  Mmom  crkTom.    N*  vronUra  MiMimo 
goUkih  oblika,  naroiito    a    gontjem    dijeia    njegorv.  Gradili   m    gh  god.   1433.-1598.  M«Uja   Gojkefid,   Mlniar 

Sljeptn,  a  ivriio  k«  )e  Trifan  Bokani^. 


iupanija.  Ako  je  pak  sam  krali  vodio  vojsku,  bani  su  stajali  usa  nj  samo  sa  tvojim  ban- 
derijima,  dok  su  velmoie  i  prelati  imali  takodjer  svoja  xasebna  banderija  la  posebnim 
sastavama,  te  su  se  izravno  pokoravali  kralju. 


la  BRVATSKO   KRAIJKVSTVO   U   XIV.   8T0UB£u 

Neki  bani  na^ga  doba  vrAiU  su  osobite  povlasti,  koje  su  ina£e  zapadale  samo  kraija 
ill  herccga.  Dnc  6.  srpnja  1346.  izdaje  ban  Nikola  Banid  od  Lendave  znamenitu  povelju, 
kojom  picmcnitoga  sluibenika  (nobilis  iobagionis)  grada  Kriievaca  (castri  Crisyensis),  po 
imenu  Nikolu,  ostobadja  >a  iobagionatu  predict!  castri  Crisyensis  penitus  et  in  toto<,  te 
ga  uzvisuje  »u  kolo  i  broj  plemenitih  sluibenika  kraljevskih  i  svojih«  (in  cetum  et  nu- 
menim  nobilium  seruiencium  regalium  et  nostrorum),  tako  da  odsad  uziva  onu  plemicku 
floboda  (cadcm  prerogatiua  nobilitatis  libertate),  koju  imaju  ostali  plemici  Slavonije  (qua 
ceteri  nobiles  scruicntes  regales  et  nostri  in  partibus  Sclauonie  existentes  perfruuntur). 
Cini  se  po  torn,  da  je  banu  tada  pristojalo  pravo  podjeljivati  plemstvo  i  plemidke  slo- 
bode  iiteljima  svoje  banovine.  Osobito  je  znamenire  povlasti  vrJio  ban  Nikola  Gorjanski, 
naroeito  u  vrijeme  1397.— 1401.,  kad  je  bio  jedini  ban  ditavoga  hrvatskoga  kraljevstva. 
On  u  to  vrijeme  vrSi  vlast  kao  nekad  hercezi  kraljevske  krvi :  on  19.  oiujka  1398.  po- 
tvrdjuje  slavonskomu  plemstvu  staro  pravo,  da  si  po  svojoj  volji  smije  izabrati  protono- 
tara  kraljevstva;  on  paie  13.  oiujka  1399.  namjeSta  u  Osoru  biskupa,  pak  tako  vr§i 
vrhovno  patronatsko  pravo,  koje  je  doslije  patrilo  jedino  kraija. 

Svi  bani  Slavonije  ili  fitave  Slavoniie  vrSili  su  napokon  u  XIV.  stoljedu  sve 
nekako  do  god  1384.  jo$  i  to  pravo,  da  u  svojim  banskim  kovnicama  (naro^ito  u  Zagrebu) 
kuju  posebne  banske  pjeneze  ili  banovce  za  ditavu  Slavoniju.  To  su  pravo  zaista  izravno 
ili  neizravno  takodjer  i  izvriivali.  Gdjekoji  ban  ne  bi  se  upravo  saq;i  bavio  kovanjem 
baoovaca,  nego  bi  svoju  kovnicu  iznajmio,  kako  je  to  udinio  god.  1344  ban  Nikola  Banic 
od  Lendave,  kad  je  zagrebadku  kovnicu  i  sve  svoje  banske  dohodke  iznajmio  monetaru 
jakovu  za  godiSnju  najamninu  od  1650  maraka  (300  maraka  za  kovnicu).  Banovci,  kovani 
u  XIV.  stoljecu,  razlikuju  se  od  banovaca  prijaSnjega  stoljeca  po  tome,  §to  na  njima 
vidimo  redovito  porodiini  grb  onoga  bana,  koji  ili  je  dao  kovati.  Tako  se  na  lieu  bano- 
vaca Stjepana  Babonica  vidi  grb  njegove  porodice  (vi^e  kune),  naime  gornji  trup  uzpi- 
njudeg  se  lava;  na  banovcima  Nikole  Banica  od  Lendave  vide  se  bikovlje  glave,  a  na 
pjenezima  Nikole  Se£a  po  dvije  orlove  glave. 

(Uprava,  upravne  oblasti  i  oblastnici).  Hrvatskim  kraljevstvom  upravljao 
jc  u  XfV.  stoljedu  u  ime  kraija  ili  jedan  herceg  (herceginja)  kraljevske  krvi,  ili  po  jedan 
ili  po  dva  bana.  Ako  nije  bilo  hercega,  onda  su  bani  zastupali  »kraljevsko  velidanstvo* 
(personam  regie  maiestatis  repraesentans).  Dogadjalo  se  medjutim  koji  put,  da  bansko 
dostojanstvo  nije  bilo  popunjeno,  nego  da  je  bana  zastupao  koji  »vicarius  generalise  ili 
•banatum  tenens«,  vecinom  koji  biskup. 

Uz  redovitc  upravitelje  kraljevstva  hrvatskoga,  hcrcege  i  bane  —  siljao  je  naro^ito 
kralj  Ljudevit  viSe  puta  vanredne  komisare  u  hrvatsku  zemlju,  budi  da  provedu  razne 
reforir.e,  budi  da  izvrSe  zasebnc  zadatke.  Prvi  put  Salje  kralj  takove  komesare  u  Hrvatsku 
god.  1358.  »pro  regulanda  contracta«  namah  nakon  utana^ena  mira  s  MIetcima.  Komesari 
bijahu  koloiki  nadbiskup  i  kraljevski  kancelar  Nikola,  njitranski  biskup  Stjepan,  vel  ko- 
varadinski  kanonik  duvar  Gregorije,  i  sudac  kraljevskoga  dvora  Nikola  Sei  Povjerenicima 
bijaie  naro^ito  zada<5a,  da  urede  prilike  u  gradskim  obdinama  Dalmacije,  koja  je  netom 
doila  pod  vlast  kraljevu.  Dvije  godine  zatim,  u  studenom  1360.,  do§la  je  opet  kraljica 
mati  EUzabeta  sa  svojom  pratnjom  i  nekim  barunima  u  grad  Zadar  »ad  reformandum 
status  regnonim  Dalmatic  ct  Croatie*.  Komisarima  bila  je  poglavita  zadac^a,  da  urede 
prilike  u  novo  steienim  oblastima  hrvatskim,  naro^ito  da  oznaie  medjaie  posjeda  kra- 
ljevskih, vehka^kih,  kao  i  plemenskih  obdina,  zatim  da  izpitaju,  tko  je  plemid  surinom, 
a  tko  po  poveiji;  napokon  im  je  bilo  starohrvatske  iupe  zaokruiivati  u  iupanije  po 
ugarskum  uzoru,  te  osnivati  iupanijske  sudbene  stolove.  Povjerenici  radiii  su  sporazumno 
s  domadim  vclikaiima  i  plemidima,  koji  su  pomagali  komisare:  jedan  je  zbor  sastbjao  od 
dvadeset  i  detiri  otkliiika  ili  priscinika  (iurati  asses^ores),  koje  bijaie  kralj  imenovao  >za 
potralivanje  kraljevskih  prava<    (pro  exquirendis  iuribus  regalibus);  drugi  je  brojio  dva- 


UPRAVA,  UPRAVNB  OBLASTI  I  OBLASTNICI. 


13 


naest  osidnika,  koje  je  kralj  namjestio  >za  sudjenje  i  vrSenje  javne  pravde  u  kraljevini 
Hrvatskoj*  (>pro  iudicatu  et  comuni  iustitia  obscrvanda  in  regno  Croatie*).  Oba  su  zbora 
pratila  komesare  kraljevske  po  ditavoj  zemlji,  sve  u  najzabitnije  krajeve,  te  su  ih  izvje^i- 
vali  o  svemu  i  svademu,  i  utvrdjivali  svoje  kazivanje  prisegom  (rotom).  Tako  dodjoSe 
komesari  i  do  starohrvatske  zupe  HIivna  (Lijevno),  koja  je  poslije  opet  spala  pod  Bosnu. 
Jo§  god.  1400.  sjeca  se  bosanski  kralj  Stjepan  Ostoja  na  rad  tih  vanrednih  komisara  i 
njihovili  osidnika.  U  povelji  nalme,  kojom  je  pomenute  godine  kralj  Ostoja  darovao  vcU- 
komu  vojvodi  Hrvoju  Vuk- 
£icu  iupu  Hlivno,  ditamo  uz 
ino:  >upisah  pod  moju  sred- 
nju  pedat  otvorena  dva  lista, 
jedan  Vukmiru  Semkovidu  i 
Vuku  Nimidicu  i  iupanu  Ra- 
doju,  da  poju  u  Hlivno,  i  da 
zbeni  vladanje  k  sebi  osid- 
ntke  plemenite  Ijude,  i  ine 
vrste  dobre  Ijudi,  koji  bi  se 
onde  pr6min£li,  da  ih  pitaju 
do  njih  rote,  tko  bi  koje  ple- 
nien§<5ine  od  korena  u  Hli- 
vanjskoj  Vrhovini  i  u  zupi, 
po^anSi  od  Zavoda  do  Vrho- 
vinc,  §to  pristoji  gradu  (ca- 
stnim)  Bistriikomu,  navla- 
stito  kada  posla  Laus 
(Ljudevit)  kral)  dvadeset 
i  ietiri  rotu  na  modeh 
postaviti  vsakoga  u 
njih  pravimi  i  nad  £im 
tko  sta  u  ono  vr6me, 
jerLauS  kralj  vazda  IjubljaSe 
pravdu  s  naSimi  prvimi  . . .« 
I  poslije  god.  1360.  na- 
lazimo  vi§e  puta  izvanredne 
kraljevske  komesare  u  Dal- 
maciji  i  Hrvatskoj.  Godine 
1370.  borave  njitranski  biskup 
Ladislav  i  magistar  Saracen 
k^o  >visitatores  regno- 
rum  Dalmatie  et  Croatie  per 
serenissimum  . .  .  Lodovicum 
. . .  regcm . . .  deputati «  u  Vrani, 
(>o§to  su  prije  toga  >in  con- 
gregatione  generali  .  .  .  no- 
bilium  comitatus  de  Luka  in 
villa  Podgradya  (Podgradje)« 

obranili  »iura  regalia  ab  universis  detentoribus*.  Uredbu  vanrednih  kraljcvskih  kometara 
(visitatorcs)  pridriali  su  i  nasljetlnici  kralja  Ljudevita,  kao  kraljica  Marija  i  suprug  joj 
Sigismund,  samo  su  ju  vrlo  rijetlko  upotrcbljavali. 

Hrvatsko   kraljevstvo  dijclilo   sc  je  i  u  XIV.  stoljc<iu  na  dvijc   upravne  oblasU:  na 


HODMK    (KLAUSTRo)   SAMOSTANA    SV.    FMANJlb 
U    DUBROVNIKU. 

Taj  hodnik,  koji  opatuje  Mmoatanaki  vrt  (dvor),  divtta  jt  i  uapoiuittta 
radnja  XiV.  atollc^a.  Sagradjen  je  akrot  a  romanakom  alog*  od  Mi- 
hajla  Petraba  it  Bara.  latiCc  te  otobito  oblim  lakortma,  a  li  po6vaj« 
na  kivpoTima,  koji  ae  odhkaja  fantaatiikim  (liToUojakim)  oblioma  rrojih 
kapitda.  Sred  vrta  (dvora)  atojt  £«ama  •  kipom  tt.  Frani«  od  nnmora. 


14  IIRVATSKO   KRAUEVSTVO   U  XIV.  STOUE^. 

banovtnu  Dalmaciju  i  Hrvatsku,  zatim  na  banovinu  Slavoniju.  1zto6ne  £esti  Slavoaije,  na- 
ro^ito  Vukovska  i  Srijemska  iupanija,  biSe  iza  god.  1310.  privaljene  banovini  Maivi,  te 
su  uz  nju  ostale  do  razsula  njezina.  Svaka  banovina  dijelila  se  na  iupanije  (comitatus),  a 
a  ove  opet  na  kneiije  ili  kneitva  (comitatus)  i  iupe  (districtus,  contrata,  provincia,  generaclo). 
Uredba  iupanija  po  ugarskom  kalupu  provedena  bi  u  Hrvatskoj  na  jugu  Gvozda  tek  u 
drugoj  polovici  toga  stoljeca;  pri  torn  postupalo  se  je  tako,  da  su  tri,  detiri  ili  pet  staro- 
bnratskth  iupa  (districtus,  contrata,  generacio)  zdruiili  u  jednu  iupaniju,  kojoj  je  bio 
stolicom  koji  kraljevski  grad.  Tako  postade  Lu£ka  iupanija  od  nekadanjih  starohrvatskih 
iupa:  Lu^e,  Ninske,  Bribirske  i  Sidraike,  a  za  sijelo  iupanije  izabran  bi  grad  Ostrovica. 
Jednako  bi§e  stare  plemenske  iupe  Kninska,  Vrlidka  i  Una£ka  (a  moida  i  Prominska) 
ujcdinjene  u  Kninsku  iupaniju,  kojoj  bude  stolicom  kraljevski  grad  Knin.  Vjerojatno 
je  tako  postala  iupanija  Lidka  od  starih  iupa:  Liike,  Podgorske,  Otu^ke  i  Odorjanske, 
sa  stolicom  u  gradu  Po^itelju.  Jamaino  je  u  to  vrijeme  osnovana  i  Poljidka  iupanija  od 
triju  prastarih  hrvatskih  iupa,  kojima  ne  znamo  za  imena;  ali  se  znade,  da  su  u  njima 
nastavala  tri  plemena,  po  imenu  Kremeni^ani,  Limi(ii  i  Tii>emiri.  Vrlo  je  vjerojatno,  da 
je  u  banovini  Dalmaciji  i  Hrvatskoj  posljednjih  decenija  XIV.  stoljeca  provedena  uredba 
iupanija  po  ugarskom  kalupu  onako,  kako  je  to  udinjeno  u  Slavoniji  donekle  joS  u 
XIII.  stoljecu,  a  preteiito  u  prvoj  polovici  ietrnaestoga. 

Svaka  iupanija  dijelila  se  je  na  manje  kotare,  koji  su  se  vecinom  sudarali  sa  starim 
plemenskim  iupama,  od  kojih  su  postanule.  Tako  se  je  zagrebadka  iupanija  god.  1363. 
dijelila  na  ove  kotare  (districtus  seu  generaciones):  de  Moroucha  (morave^ki),  de  campo 
zagrabiensi  (turopoljski),  de  Pribich  (podgorski),  de  Gorycha  (goridki),  de  Klokoch  (klo- 
kodki),  i  de  Bljna  (blinjski).  Jednako  su  se  nekadanje  iupe  Vrhrika  (Vrlika)  i  Undani 
smatrali  za  kotare  iupanije  Kninske.  One  starohrvatske  iupe,  koje  su  u  12.  i  13.  stoljedu 
dobile  u  nasljedno  leno  pojedine  velika§ke  porodice,  ne  biSe  redovito  privaljene  novim 
iupanijama,  nego  ostadoSe  kao  kneiije  (kneitva)  Hi  grofovije  u  vlasti  tih  nasljednih 
knezova  (grofova)  kao  njihova  gospoStija  (dominium).  Tako  su  starohrvatske  iupe,  a  sada 
kneiije:  Modru^e,  Vinodol  i  Gacka  sadinjavale  dominium  knezova  Frankapana,  iupe  ili 
kneiije  Krbava,  Buiane  (Hum  i  Nebljusi)  gospo^tiju  knezova  Kurjakovica,  a  iupa  ili  sada 
kneitvo  Cetina  (zatim  Klis,  Rama  i  Omi^)  dominium  knezova  Nelipica.  Gospodari  tih  oblasti 
zovu  se  doduSe  u  latinskim  spomenicima  >comes<  ili  >comites«,  a  njihove  oblasti  »comi' 
tatus«;  no  to  se  ne  smijc  prevoditi  sa  iupan  i  iupanija,  po§to  se  u  hrvatskim  spisima 
vazda  £ita  »knez<  i  >kneitvo«,  a  u  njema^kim  >Graf<  i  >Grafschaft«.  U  Slavoniji  bilo 
je  takovo  kneitvo  (Grafscbaft)  stara  iupa  Zagorje;  premda  je  odasvud  bilo  okruieno 
Varaidinskom  iupanijom,  ipak  je  sadinjavalo  zasebnu  oblast,  koju  su  od  god.  1397.  i 
1399.  drlali  Celjski  knezovi.  Tek  u  XV.  stoljecu,  za  kralja  Matije  Korvine,  privaljena  bi 
kneiija  2Uigorje  Varaidinskoj  iupaniji  (I486.). 

i^upanijom  upravija  iupan  ili  veliki  iupan  (comes  parochialis  seu  provincialis); 
njcgov  je  zamjenik  pod  iupan  (vicecomes).  Oba  stanuju  i  djeluju  u  stolici  iupanije^ 
Ostalim  kraljevskim  gradovima  (castra  regalia)  unutar  iupanije  upravljaju  kastelani  ili 
gradi^iki  (graSiak,  porkulab,  castellanus,  comes  castrcnsium,  comes  iobagionum),  ko- 
jima  se  pokoravaju  svi  plemeniti  i  neplemeniti  podanici  ili  sluibenici  tih  gradova.  Oni 
plemeniti  Ijudi,  koji  su  oslobodjeni  od  svake  sluibe  iupanijskomu  gradu,  dakie  pravi 
plemid,  tvore  posebne  plemidke  obdine  (generaciones);  na  ie\u  takovim  plemenitim 
obdinama  stoje  opet  plemenski  iupani  ili  knezovi  (comes  terrestris),  koji  su  pod- 
jedno  kastelani  plemenskih  gradova.  Tako  je  plemenski  iupan  plemidke  obdine  u  Turo- 
polju  (comes  terrestris  de  campo  zagrabiensi)  zajedno  kastelan  plemenskoga  grada  u 
Lukavcu.  Nijc  izvjestno,  alt  je  prilidno  vjerojatno,  da  su  i  plemenski  iupani  (knetovi)  i 
kastelani  bili  zavisni  od  velikoga  iupana,  kojega  je  opet  namjcStao  i  skidao  ban  ili  herceg 
hnratskL   Stri  iupani  (veliki)   naime  jesu    dinovnici  (ofTiciales)  banski  (banus  et  ofKciales 


UPRAVA,    rPRAVNK    fiBLASTI    I    OBJ-ASTNiri. 


»5 


cius)^  oni  rovu  bana  svojim  gospodinom  (domini  sui),  a  ban  im  prijeti,  da  te  ih  liSiti 
njihovih  iasti  (honorem  comitatus  amittant),  ako  ne  bi  vrSili  njcgovih  zapovijedi.  Kao  §to 
herceg  izdaje  zapovijedi  »bano,  cumitibus,  iudicibus  nubilium  comitatus*:  tako  i  ban 
nalaie  >nostris  comitibus,  castellanis  et  aliis  officialibus<,  da  vr^  njegove  odredbe. 

U  onim  starohrvatskim  zupama  (Zagorje  u  Slavoniji,  ModruSe,  Vinodol,  Buzani, 
Krbava,  Cetina  i  dnigc  u  Hrvatskoj),  koje  su  po  darovnicama  kraljevskim  postale  na- 
sljedne  kneiije  ili  grofovije  pojedinih  velika§kih  porodica  (Frankapana,  Kurjakovica,  Ne- 
lipida),  nije  nikada  vrijedila  viast  (velikih)  zupana,  nego  samo  banska.  U  tim  su  oblastima 
viiili  prava  i  duznosti  fvelikili)  zupana  upravo  ti  nasljedni  knezovi  (grofovi),  te  su  po 
torn  u  njima  i  namjeStali  i  skidali  sve  dinovnike,  a  naroiito  p  o  d  k  n  e  i  i  n  e  (vicecomites) 
u  pojedinim  zupama  (Buzanima,  Vinodolu  i  t.  d.).  Tako  se  kao  ^inovnici  knezova  Fran- 
kapana  desto  spominju  »podkneiini,  sudci,  satnici,  dvornici  i  ini  oficijali  po  Vinodoli*. 
Prema  svemu,  §to  smo  dosatl  izlozili,  razabiramo  jasno,  da  su  vlasti  (velikih)  iupana 
i  iupanija  podpadale  poglavito  plemidke  obcine  (generationes  nobilium)  i  kotari  kraljevskih 
gradova  (regalia  castra);  kne- 
iije pojedinih  velika^kih  poro- 
dica nijesu  bile  ni  svrstane  u 
zupanijski  sistem.  Nadalje  su 
od  vlasti  zupanijske  bili  oslo- 
bodjeni  svi  posjedi  crkvenih  do- 
stojanstvenika  (praelati)  i  du- 
hovnih  redova,  pa(^e  i  imanja 
mnogih  odlidnijih  plemica.  Tima 
exempcijama  oslabljena  bi 
medjutim  znatno  vlast  zupana  i 
iupanija. 

Napokon  ostadoSe  slobodne 
od  vlasti  zupana  i  zupanije 
kraljevske  gradske  ob- 
cine (civitates,  liberae  villae), 
i  to  ne  samo  u  Dalmaciji,  nego 
i  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji.  U  Dal- 
maciji su  sve  gradske  obcine 
bile  samosvojne,  te  je  svaka 
zasebice  imala  svoju  upravu  i 
svoj  vlastiti  statut;  u  Hrvatskoj 
i  Slavoniji  samo  su  >  liberae 
villac*  i  >civitates<  bile  izuzete 
o4  iupanske  vlasti,  dok  su  se 
▼aro&i  (o|^ida)  redovito  poko- 
ravale  kastelanu    onoga   grada, 

pod  kojim  su  postale.  Ako  je  grad  bio  u  kraljevskoj  vlasti,  ooda  se  je  i  varoi  pod  ojUn 
pokoravala  kraljevskomu  kastelanu.  Tako  je  primjerice  varoi  ili  Irg  Krapina,  kojoj  je 
kralj  Ljudevit  god.  1347.  podiielio  privilegij,  i  dalje  ostala  pod  kastelanom  kraljevskoga 
grada  Krapine. 

U  14.  stoljedu  nije  se  doduSe  pomnoiao  broj  slobodnih  kraljevskih  gradskih  obdina 
u  hrvatskom  kraljevstvu,  ali  ve^  postoje<^im  biie  prava  i  privilegija  znatno  pro^irena.  Svt 
slobodni  kraljevski  gradovi  biie  proglaikni  po^jedom  kraljevske  komorc,  te  podredjtsni 
izravno  kralju,  dotidno  njegovu  vrhovnomu  tavemiku  (magister  tavemicorum).  IC  tomu 
bifte  oproitent   od   pladanja  razliditih  dada,  kao  od  dobiti  banske  komore,  carina  t  t.  d. 


S/tiy  ji\  <F3^  rhPmiJ  '^Xlii 


S.NIMAK    VrBANSKOGA    (KRtKOOA)    STATUTA 
OD   OODINB   1388..  (U 

Po  rakopUQ  is  te.  •toU*4«,  k^i  Aava  lunonik  J,  P*trt«  a  Krtto. 


l6  HRVATSKO   KRAUKVSTVO  U  XIV.   STOUB^D. 

Dalmatinske  gradske  ob<5ine,  koje  su  nekad  bile  omedjene  gradskim  zidinama,  proSirile 
su  se  u  nutarnju  zcmlju,  tako  da  su  kotari  nekih  tih  gradova  obul)va<5ali  sada  prostrane 
krajeve  hrvatske.  Kotar  grada  Sibenika  razmaknut  bi  god.  1357.  tako,  da  mu  je  ban  Ivan 
Cuz  privalio  sedam  hrvatskih  sela  (Rachitniza,  Dazlina,  Grabrouci,  Neuest,  Coparno,  Pe- 
rcmJch  et'Sitnicza)  oko  rijcke  Krke.  Jednako  su  i  gradovi  Zadar,  Trogir  i  Spljet  privrgli 
svojoj  obcini  hrvatska  sela  i  zemljiita.  No  najvi^e  se  razSirio  grad  Dubrovnik,  koji  se 
je  mirom  u  2^dru  (1358.)  oslobodio  vrhovnidtva  mletaikoga.  Obcina  grada  Dubrovn  ka 
biia  je  ve<5  u  prvoj  polovici  XIV.  stoIje(5a  gotova  mala  drzavica:  ona  je  tada  drzala  otoke 
I^stoTo,  Mljet,  Lokrum,  Kolodep,  Lopud  na  moru,  a  iupu  ^rnovnicu,  Rijeku,  Zaton,  Poljice, 
Ston  i  Stonski  Rat  (PeljeSac)  na  kopnu.  Odkad  je  pak  doSla  pod  ugarsko-hrvatske  vla- 
dare,  pro&itila  se  jo5  viSe.  Najprije  je  1399.  od  bosanskoga  kralja  Sijepana  Ostoje  pri- 
mila  primorje  od  Stona  do  rijeke  Neretve,  a  onda  je  stala  raditi,  da  razSiri  svoju  dria- 
vinu  na  jugu,  gdjc  su  joj  se  o6\  otimale  za  Konavlima  (Canale)  i  gradom  Cavtatom  u 
toj  fupi.  Mcdjutim  to  poludi  tek  godina  1419.  i  1427. 

(i^itelji  po  narodnosti  i  po  stalezima).  Jezgra  iiteljstva  u  hrvatskom  kra- 
Ijerstvu  ostade  u  oh6e  ista,  kao  i  za  prija^njih  stoljeca.  Ogromna  vecina  iitelja  tako  u 
Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  kao  i  u  Slavoniji  bila  je  hrvatska,  doticno  slavonska.  U  Sla- 
voniji  zovu  se  urodjenici  Slovinci  (Sclavi),  a  u  Hrvatskoj  Hrvati  (Croatae).  U  grado- 
vima  Dalmacije  sve  viSe  otima  maha  hrvatsko  stanovniStvo.  Premda  su  primjerice  Zadrani 
joJ  1247.  motali  obecati  Mletcima,  da  se  ne  de  zeniti  s  Hrvatima  niti  ih  puStati  u  svoj 
grad  za  prebivanje  (ladretini  parentelas  de  cetero  non  contrahent  cum  Sclavis,  nee  eos 
inter  se  recipient  ad  liabitandum),  ipak  se  je  hrvatsko  ziteljstvo  kroz  jedno  stoljede  u 
Zadni  tako  oja^alo,  da  su  Mletdani  morah  god.  1346.  odmetnule  se  Zadrane  pozivati 
»in  lingua  sclavonica  et  latin a<,  da  se  opet  pokore.  Grad  Sibenik,  porijeklom 
hrvatski,  ostao  je  i  poslije  hrvatski,  odkad  ga  podeSe  ubrajati  medju  dahnatinske  gra- 
dove;  jo§  godine  1322.,  kad  se  predaje  Mletcima,  najodlidniji  su  gradjani  sami  Hrvati, 
kako  im  svjedode  krstna  imena  (Bogdan,  Radoslav,  Radovan,  Tolen,  Radonja,  Slavonja, 
Mranislav,  Milobrat,  Stojan,  Budislav,  Dragota,  Drago§,  Dragonja)  i  prezimena  (Braikovid, 
Kra&ani<^,  Brdid,  Boridevid,  Konjevid,  Jurid,  Vukotid).  U  Dubrovniku  vode  se  dodu$e 
sluibene  knjige  u  latinskom  jeziku,  ali  ditavo  dopisivanje  s  bosanskim  i  srbskim  obla- 
stima  ved  je  hrvatsko  (srbsko)  dirilovskim  slovima. 

K  hrvatskim  i  romanskim  starosjediocima  dolaze  i  u  14.  stoljedu  naseljenici  razli- 
ditih  narodnosti.  U  Slavoniju  se  iz  Ugarske  svradaju  Ugri  raznih  narodnosti,  medju 
njima  i  Magjari,  najvi§e  tako,  da  neki  kralji  podjeljuju  Ugrima  imanja  i  dasti  u  Sla- 
voniji. Ali  slavt  nski  starosjedioci  vazda  todno  razlikuju  te  ugarske  do§ljake  od  domadih 
praiitelja.  Domadi  urodjenik  zove  se  >t  er  r  i  ge  na<,  a  imenu  ugarskoga  do^ljaka  pri- 
daje  se  vazda  >Un  gar  us'.  Jednako  se  imenima  naseljenika  iz  njemadkih  zemaija  pridaje 
•Teutonicusv.  U  14  stoljedu  dolaze  kao  gosti  (hospites)  u  gradske  obdine  slavonske 
takodjer  i  Francuzi  (Gallicus).  U  primorske  gradove  naseljuju  se  opet  iitelji  s  italskoga 
polaotoka;  narodito  iz  Napulja,  MIetaka  i  Jakina,  a  neko  vrijeme  takodjer  iz  Genove. 
Kako  se  je  todoo  pazilo,  tko  je  urodjenik  (terrigena),  a  tko  naseljenik,  imade  vi§e  pri- 
mjera  tako  za  Slavoniju,  kao  za  Hrvatsku  i  Dalmaciju. 

Us  pomcDute  doftljake  (hosp  tes)  iz  Ugarske,  Njeroadke  i  Italije,  koji  su  dolazili  po- 
jedioce,  te  bi  po  torn  slabo  promijenili  ethnografske  prilike  hrvatskoga  kraljevstva,  podeli 
su  u  14.  stoljedu  jatomice  grnuti  u  Hrvatsku  i  Dalmaciju  doseljenici  s  balkanskoga  polu- 
otoka.  Ti  se  u  spomenxima  zovu  Vlasi  i  Morlaci  (Vlachi,  Olachi,  Morlachi,  Moro- 
laci,  Vallachi,  Murlachi,  Volachi). 

Vlasi  su  porijetlom  Romaoi  (srodoici  danaSnjih  Ramunja),  te  su  u  prvoj  polovici 
sredojega  vijeka  prebivali  na  iztodooj  i  jugoiztodnoj  strani  balkansko-grdkoga  poluotoka. 
Narodito  bija£e  ih  mnogo  u  Epiru,  Aetoliji   i  Akarnaniji;    najvi&e   pak   u   Thesaliji,  koja 


£lTBUI   PO   NARODNOSTI    I    PO   STALEilMA. 


tj 


bi  po  njiina  prozvana  Velika  VlaSka  (BXoyjo,  (Ar)faXr.  BXa/(a)    Ved  u  X.  stoljedu  spominju 

se  i  u  Macedooiji,  pa£e  u  bugarskim  zemljama;  a  u  XII.  8tolje<^u  sele  i  u  srbske  pokra- 

jine,  te  prodiru  poslije  kroz  Bosou  i  Hum  do  Dubrovnika  i  Hrvatske,  a   napokon  dolaze 

sve  na  otoke  Rab  i  Krk,  pak  i  u  samu  Istiu.  Ved  je  spomenuto,  da  su  Vlasi  porijeklom 

Romani,   kako    svjedode    njihova    imena    Bun    (bonus),    Bukor    (pulcher),  Fedor,  Singur, 

Surdul,  Serban,  Ursul,  Dragul,   Drazul,  Negul,  Radul,  Rajul,    Stanul,  Vladul,  koja  su  nam 

saduvana  u  srbskim    i  dubrovackim    spomenicima;   ali   mnogi   Viasi,  koji   se    nastani&e  u 

bugarskim  i  srbskim  zemljama,  pretodise  se 

poslije  polagano  u  Slavene,  medju  kojima 

su  iivjeli.  Uza  sve  to  ostade  im  ime  Vlasi 

poradi  zanimanja  njihova.    Ti  Vlasi  naime 

nijesu  se  poput  Slavena  bavili  ratarstvom. 

nego    samo  stoSarstvom,   pasu<5i  svoja 

stada    i    trgujudi    proizvodima    stodarstva. 

Nijesu  podizali  gradova   ni  velikih   naseo- 

bina,  ve6  su  se  na  neko  vrijeme  nastanji* 

vali  u  gorskim  krajevima    zajedno  sa  svo- 

jom  stokom,  pak  bi  onda  zalazili  u  doline 

na    pa§u  i  opet  se  vracali  u  gore    Vlaske 

naseobine    u    gorskim  krajevima    zovu    se 

k  a  t  u  n  i  (katun  od  romanskoga  cantone), 

koji   se    je    naziv  odrzao    sve   do  danas  u 

nekim  hrvatskim  i  srbskim   krajevima. 

Ve<S  je  spomenuto,  da  su  Vlasi  po- 
glavito  timarili  stoku,  poradi  koje  su  se 
£esto  selili  i  obitavaliSta  svoja  mijenjali. 
Na  glasu  je  bio  njibov  sir  (caseus  vla- 
chcscu«,  vlachiscus),  koji  se  je  zvao  >brenca 
ili  brindza<  (brbnzb).  Uz  stodarstvo  bavili 
80  se  jo§  prena^njcm  razlidite  robe  na 
mazgama  i  konjima;  njihove  karavanske 
druzine,  zvane  turma  i  turmari  (»po- 
nosnici<),  mnogo  su  pomagale  prometu 
izmedju  primorskih  i  zagorskih  krajeva  na 
balkanskom  poluotoku.  Fade  i  u  ratovima 
Vlasi    su    redovito   bili  prtljagari  u  Tojsci. 

U  Hrvatskoj  se  Vlasi  prvi  put  javljaju 
oko  god.  1320.  Ban  Mladin  II.  od  plemena 
Sxibid  borio  se  ie  s  njihovom  pomodu  (auxi- 
lie  Vlacorum  et  Policianorum)  protiv  svojih 
neprijatelja.  U  boju  kod  Bliske(1322.).  gdje 
je  ban  Mladin  morao  uzmaknuti,  zarobiie 
njegovi  protivnici  >non  modicam  quantita- 
tem  bestialium  hominum  (Vlacorum)  et 
iumentorum<.  Oko  g.  1344.  vc<5  su  Vlasi  u 
gorskim  krajevima  Like  i  Krbave,  poSto  se 

spominje,  da  je  tada  krbavski  knez  Gregorije  Kuriakovid  oteo  svojemu  nedaku  Ivanu  Neli- 
picu  dva  katuna  Vlaha  (catunos  duos  Morolacorum).  Oko  1352.  opet  prenaiaju  Vlasi 
ili  Morlaci  sol  iz  grada  21adra  u  zagorske  krajeve  (pro  exportatione  solita  fieri  per  Mor- 
laches  et  alios  per  terram  tantum).  Vlasima  ili  Moriadmii  upravljaju  tada  zasebnt  kne> 
Hr».  potj.   II  n.  • 


Kaseta   (capsa)    sv.  Jakova    u    RirNici 

STOLNE    CRKVE   SV.   StoSiJE   (AnASTAZUE) 

u  Zadru. 

PrekracDft  ta  kueta  era  je  od  trebra,  dok  m  6gmre 
oa  njoj  posladene.  Vi»oka  je  7  atopa,  a  promjcr 
joj  broji  6  «topa.  Na  Trha  pokrovca  toga  relikTijara 
viiiiino  prckrasnu  kUtq  bes  brade,  a  ■  ratpaitenim 
koMoia  :  itpod  oje  raxdiieljen  je  pokrovac  na  iett 
okruglih  i>olja,  a  kojima  n  ora  Uca  iajedno  •  ime> 
nima :  SS.  Maria,  inoIe<H  ratknljenih  ruka  i  saogtmU 
popat  atarokri^aotkih  matroDa,  nadalje  IC.  HC.  Jmm 
Christttt;  SCS  Martir  Jacobas,  SCS  Jadaa.  SCS  ShMB, 
SCS  Joanne*.  Na  aamoj  kaaeti  ▼idimo  a  l«rt  Mkadft 
icat  apoctola  i  pallom  i  tunikon.  Bndati  n  i  ^ 
bo«4ino£i,  te  drie  kniigt  •  rekama.  Napia  na  | 
nabs  kod  pokrovca:  BffO  Boana  iaiai  fieri 
caiwmin  (banc  capaam)  ad  onorem  SCI  Jafiobi 
martiria  ob  retneditun  aniroe  Chaaet  viri  mei  «t  aatBt 
me*.    Tko  je  ta  >Bo«ia<    bila,  n*  toano  do  Hd*. 


l8  HRVAT8K0   KRAlJKVSTVO   U   XIV.   ST0UE6u. 

sovi  ojihoM  t^cuiiutes),  a  nastaojeni  su  ili  na  kraljevslcim  posjedima  iii  na  imanjima 
hrratskih  velikaia  (Nelipica,  Kurjakovida),  gdje  imadu  svoje  katune,  a  u  njima  §atore  i 
klijeti  (teotoria  et  domuncula).  Tijekom  XIV.  stolje6i  razasuli  su  se  Vlasi  po  ditavoj 
Hrvatskoj  od  Cetine  i  Ncretvc  pak  do  Vclebita,  pade  su  stali  prodirati  i  u  kotare  dal- 
matinskih  gradova,  a  i  na  otoke.  Ved  1357.  obecaje  hrvatsko-dalmatioski  ban  Ivan  Cuz 
gradu  SibeoikUt  da  Vlasi  ne  6e  pastt  svojih  stada  u  njegovu  kotaru  bez  dozvole  gra- 
djana  (item  Vlahi  vel  Villani  in  districtu  ipsius  ciuitatis  absque  licentta  et  voluntate 
duium  pascua  ipsorum  seu  gran<ina  depascere  non  possint).  Mnogo  jada  podnio  je  od 
Vlaha  grad  Trogir.  Ve<5  6.  sijeCnja  1361.  §alju  Trogirani  banu  Nikoli  Sedu  svoga  posla- 
nika,  da  tuii  Vlahe  i  njihova  kneza  (queratur  contra  Vlachos  et  eorum  comitem);  namali 
zatim  Jalju  svojc  povjerenike  na  poluotok  Bosiljinu,  da  odanle  odtjeraju  Vlahe  ili  katu- 
nare  (ut  Vlacchi  sive  catunarii  exeant  de  territorio).  Namah  zatim,  27.  sijednja,  ide  opet 
trogirski  poklisar  k  banu,  da  mu  poka2e  kraljevski  privilegij,  kojim  se  nalaze  banu,  »quod 
Vlachos  stare  non  permittat  in  territorio  Traguriensi«;  podjedno  tuze  Trogirani  svojemu 
bi^kupu,  I  quod  primincerius  Vlachos  venire  fecit  et  tenet  in  territorio  <,  Dne  31.  ozujka 
zakl)u(ilo  je  y\'\e6e  grada  Trogira:  >Na  zahtjev  banov  dozvoljava  se  Vlasima  boraviti  na 
tcrritoriju  (gradskom)  do  roka  njihova  odlazka,  naime  do  8.  maja,  i  to  za  Ijubav  banu, 
s  kojim  ce  se  utana£iti,  da  vise  ne  dodju,  jer  ce  se  ina^e  poslati  poslanici  u  Ugarsku« 
Medjutim  nije  se  ipak  Trogir  mogao  osloboditi  Vlaha.  U  zapisnicima  slijededih  godina 
SVC  do  1406.  ditamo  neprestance,  kako  trogirska  obdina  moli  bana,  >ut  eiiciat  Vlachos* 
iz  njezina  kotara.  A  imala  je  i  razloga  za  to,  jer  su  joj  piimjerice  god.  1370.  Vlasi  oteli 
166  komada  blaga.  Dne  22.  studenoga  1404.  odgovara  obcina  grada  Trogira  cetinskomu 
knezu  IvaniSu  Nelipi<5u,  koji  ju  je  molio  za  svoje  Vlahe,  da  smiju  prezimiti  u  njezinu 
kotaru  (super  facto  Vlachorum,  ut  possint  hac  hieme  manere  in  districtu  Traguriensi). 
Ni  grad  Sibenik  nije  bio  miran  od  Vlaha.  God.  1383.  tuze  se  Sibendani  kraljici  Eliza- 
beti:  »kako  su  Vlasi,  tako  kraljevski,  kao  i  oni  cetinskoga  kneza  IvaniSa  Nelipica  podi- 
nili  mnoge  Stete,  ubojstva  i  otimaiine  u  kotaru  njihova  grada*  (qualiter  Olahi  tam  nostri, 
quam  Joannis  filii  Ivan  Nyelpecy  de  Zeiina  multa  dampna,  nocumenta,  homicidia  ac  spolia 
in  districtu  civitatis  antedicte  nostre  fecissent  et  Comisissent);  s  toga  zapovijeda  kraljica 
hrvatsko-dalmatinskomu  banu  Emeriku  Bubeku,  da  reCene  Vlahe  poradi  spomenutih  na- 
siija  kazni  globom,  a  onda  da  ih  protjera  iz  kotara  grada  ^ibenika.  Sve  prijetnje  medju- 
tim nijesu  mnogo  prudile:  Vlaha  je  sve  viSe  u  Hrvatsku  dolazilo,  te  se  je  narodito  u 
gorskim  krajevima  naseljivalo.  Na  koncu  XIV.  stolje(ia  ditava  je  Hrvatska  od  Gvozda  do 
Neretve  prepunjena  Vlasima,  tako  se  odslije  vi§e  puta  spominju  Vlasi  pored  Hrvata  kao 
laseboi  razred  puCanstva  (omnes  Volachos  regni  nostri  Croacie;  —  totum  regnum  Croatiae 
et  Valachi  in  eo  existentes).  Vrlo  rano  upotrebljavali  su  i  kralji  i  hrvatski  velikaSi  vla^ke 
doseljenike  za  ratnu  sluibu.  God.  1398.  piSe  kralj  Sigismund  iz  Poiege  Trogiranima,  da 
mu  ustupe  dobre  strijelce  za  rat  s  Bosnom;  Ivan  Gorjanski  poslat  de  strijelce  zajedno  sa 
ttrjelicama  i  oruijem  njihovim  >na  konjima  Vlaha*  na  odredjeno  mjesto,  naime  u  Dubicu. 

Vlasi,  naseljeni  u  Hrvatskoj,  stanuju  u  gorskim  katunima,  pak  se  s  toga  koji  put 
lovu  i  kaluoari  (catunarii).  Tamo,  gdje  su  na  okupu,  dine  otxSinu  (universitas  Valachorum), 
te  imadu  svoje  knezove,  vojvode,  pa£e  i  sudce.  Knezove  biraju  ili  medju  sobom,  ili  im 
imenuje  kneza  ona)  vlastelin  (velikaS),  na  kojega  su  se  posjedu  nastanili.  Vlasi  u  iupi 
Cetini,  gdje  su  gospodovali  Nelipidi,  birali  su  si  sami  svoga  kneza,  pade  i  vojvodu  za  rat. 

Seobom  Vlaha  u  Hrvatsku  promijenile  su  se  donekle  etnografske  i  staleike  pri- 
like  u  tom  kraljevstvu.  Iztaknuti  nam  je,  da  je  dolazilo  lazmjerno  vrlo  malo  pravih  Vlaha 
naime  takovih,  koji  su  govorili  joS  romanskim  govorom  (ostatci  tih  iivjeli  su  )oi  na 
podetku  19.  stolje<5a  na  otoku  Krku,  a  imade  ih  i  sad  u  Istri  oko  Cepidkoga  jezera;  a  i 
Qdi  u  Istri  nijesu  nego  pohrvadeni  Vlasi);  ogromna  vedina  Vlaha,  koji  su  se  tijekom 
XIV.  stoljeda  nastanili  u  Hrvatskoj,  bili  su  tek  potomci   pravih    Vlaha,  koji  su  kroz  vi§e 


SUDJBNJS   I    PRAVO. 


»9 


generacija  iivjeli  u  Srbiji  i  Bosoi,  pak  se  ondje  posve  pohrvatili.  Tako  se  ti  doiljaci 
nijesu  sada  razlikovali  od  hrvatskih  starosjedilaca  govorom  (jezikom),  nego  satno  zani- 
manjem  i  socijalnim  poloiajem.  Vedina  ih  je  bila  vjere  iztoino-grike  (Vlachi  scbismatici); 
no  bilo  ih  je  katoiika,  ili  bar  takovih,  koji  su  brzo  prihvatili  tu  vjeni. 

Ina^e  su  staleike  prilike  u  hrvatskom 
kraljevstvu  tijekom  XIV.  stoljeca  ostale  u 
glavnom  iste,  kako  su  bile  u  trinaestom. 
U  ob<5e  su  kralji  Anzuvinci  §to  viSe  podizali 
malo  plemstvo,  da  tim  oslabe  premodne  ve- 
likaSe  (grofove,  knezove).  U  Slavoniji  su  na- 
rodito  znatno  mnoiili  donatarno  plemstvo, 
tako  da  je  gotovo  nestalo  sluzbenika  kra- 
Ijevskih  gradova  (castrenses,  burgenses,  ioba- 
gioDes  castri).  Nasuprot  nastojanju  kraljeva, 
da  podignu  male  plemstvo,  radili  su  opet 
velika§i  (knezovi),  da  Sto  jade  potisnu  nize 
plemstvo,  pak  da  ga  pretvore  u  svoje  poda- 
nike  (kmetove).  I  zaista  se  je  u  tom  stoljedu 
pomnofao  broj  podanika  i  kmetova. 

(Sudjenje  i  pravo)  Kako  u  Ugar- 
skoj,  tako  su  i  u  hrvatskom  kraljevstvu 
Anzuvinci  zaveU  znatne  promjene  u  sudjenju 
i  sudstvu.  Narofiito  je  Karlo  Robert  prila- 
godio  neke  francuzke  sudske  uredbe  naSim 
prilikama. 

Sudstvo  u  hrvatskoj  dr2avi  osnivalo  se  za 
oarodne  dinastije  poglavito  na  slavenskoj 
podlozi.  Od  12.  stoljeda  potiskivale  su  feu- 
dal ne  uredbe  staro-slavensko  sudstvo.  Kako 
u  srednjem  vijeku  nije  uprava  bila  odije- 
Ijena  od  sudstva,  vrijedilo  je  glavno  pravilo,  da 
je  upravni  glavar  kojega  kotara  ili  oblasti 
podjedno  i  sudac  svojega  kotara.  Velika^i 
opet  (duhovni  i  svjetovni)  bili  su  sudci  svojih 
podanika  (kmetova).  U  hrvatskom  kraljevstvu 
razvilo  se  je  prema  svemu  tomu  sudstvo  do 
XIV.  stoljeda  po  prilici  ovako. 

Vrhovni  sudac  u  iitavom  kraljevstvu 
bio  je  herceg,  ili  ako  njega  nije  bilo,  ban. 
Ako  su  bila  dva  baoa,  jedan  je  bio  vrhovni 
sudac  u  banovini  ditave  Slavonije,  a  drugi 
u  banoTini  Dalmacije  i  Hrvatske.  Bane  za- 
mjenjivali  su  na  sudu  b  a  n  o  v  c  i,  jedan  u  Sla- 
voniji, a  drugi  u  Hrvatskoj.  Nije  ustanov- 
Ijeno,  da  li  je  ban  imao  stalno  odredjeno  sijeio 
•voga  suda;  znade  se  samo,  da  je  slavonski  ban 

redovito  sudio  u  2^grebu  ili  u  Kriievcima,  a  hrvatski  u  Kninu.  Mnogo  je  puta  jedan  lii 
drugi  ban  sazivao  tako  zvane  upravno-sudske  sabore,  na  kojima  je  izricao  osude 
u  nazoinosti  iupana  i  plemstva  svoje  banovine;  jol  tei6e  iiao  je  ban  is  jedne  iupanije  u 
drugu,pak  je  na  iupanijskim  skupitinama  rjelavao  pamice  sporazumno  tnazodnim  plemi^tna. 


Mo6nik(relikvijar)u  crkvi  sv.Marub 
u  Zadru. 

U  riznici  opatiike  crkve  st.  Marije  a  Zadra  iaraja 
•e  dra  posve  »\Hn%  relikvijara  a  spodobi  nike 
(oba  in  po  0.57  met.  Tiaoki),  koje  je  pomcaatai 
crkvi  darovaU  Katarina,  tapniga  Telikoga  vojvodc 
Sandalja  Hrani<fa.  a  kd  Vaka  Vakti6i  (braU 
IlrTojeTa)  t  banice  Anke.  Oba  no  od  potla^coa 
•rcbra  ;  ■  prijeda  imaju  rrataica,  kros  koja  ae  vide 
kriataloom  plotom  pokrireoe  relikrije.  Vrataica  sa 
od  srebra,  nalitea  na  dngvljaati  ittverokat,  l«  ta 
bila  ockad  emaljoTana.  Na  okvini  vratalaea  isaida 
napit :  Memeoto  —  Do  —  Kanale  —  ta«  —  Katariaa 
—  conarte  —  potenti  —  viro  —  Dao  ->  8m<»Hp 
(Sandalio)  —  voievo  d«  Beta*.  U  jedKNB  ralK 
kvijarn  lahraajeBe  ni  mod  tv.  Aadrije  i  n.  Matija, 
a    a  dragon    Mod    av.    Simaaa   i  itr. 


^  URVATSKO   KRAUEVSTVO  U   XIV.  STOUEtv. 

Anlartnsld  kraljevi  XIV.  ftolje<5a  u  jcdnu  su  ruku  svedjcr  obnavljali  vrhovnu  sudadku 
viast  baosku  (1325.,  1359,  1377.»  1395),  brane^i  ostalim  rcdovnim  sudcima  svoje  driave, 
da  »e  mijeJaju  u  tudstvo  na  jugu  Dravc,  i  ukidajuci  sve  ekempcije;  no  u  drugu  ruku 
otefte  banskoj  vlasli  za  sva  vrcmcna  jurisdikciju  u  nekim  stvarima  i  za  neke  staleie.  Na- 
rodto  oslobodi  ▼c<5  Karlo  Robert  od  banske  vlasti  sve  kraljevske  slobodne  gradske  obdine, 
osooTaTii  taverntkaloi  stol  kao  prizivni  sud  za  njih.  Banova  redovita  suda^ka 
Tlasl  (iurisdictio  ordinaria)  nijc  se  odsad  ni  malo  protezala  na  gradske  obdne;  ako  je 
koji  put  ipak  sudio  gradskim  obdinama,  Cinio  je  to  vazda  uslijed  zasebna  naloga  kra- 
Ijera  (iurisdictio  delegata). 

Zamaioa  je  reforma  Karla  Roberta,  §to  je  kao  u  Ugarskoj,  tako  i  u  Hrvatskoj 
saveo  iopanijske  sudbene  stolove.  Gdje  je  god  u  hrvatskom  kraljevstvu  bio 
proveden  iupanijski  upravni  sistem,  biSe  osnovani  zajedno  i  iupanijski  sudbeni  stolovi. 
Na  £elu  takova  stola  stajao  je  iupan  ili  podzupan  (comes,  vicecomes,  Span,  knez)  dotidne 
iupanije,  a  uza  nj  bili  su  kao  prisjednici  redovito  po  Cetiri  (gdjegdje  po  tri,  a  i  po  pei) 
plemidka  sudca  (iudices  nobilium,  rotni  sudci)  onih  starih  iupa  i  plemena,  a  sada  kotara 
(processus),  od  kojih  je  iupanija  bila  sastavljena.  Svaki  je  iupanijski  stol  imao  jo§  po 
jedooga  ili  dva  rotna  pristava  (pristaldi  iuratisedis),  koji  su  izvr§ivali  naloge  i  odiuke  stola. 
iupanijski  sudbeni  stolovi  bili  su  podvrgnuti  banu  kao  vrhovnomu  sudcu  kraljevstva;  u 
kaznenim  parnicama  povjeravao  je  ban  zupanu  i  plemidkim  sudcima  zupanija,  da  vode 
iztragu  i  da  ustanove  istinitost  tuibe. 

^upanijske  stolove  nalazimo  u  Slavoniji  ve<5  u  prvoj  polovici  XIV.  stoljeda,  a  u 
Hrvatskoj  u  drugoj  polovici.  U  zagrebadkoj  iupaniji  spominju  se  ve6  1333.  >comes  Dio- 
nisius  et  quatuor  iudices  nobilium<;  a  u  luikoj  zupaniji  na  jugu  Gvozda  dosudjuje  go- 
dine  1379.  rotni  stol  te  iupanije  Zadraninu  Jordanu,  sinu  Filipa  Franjina,  i  njegovoj 
bradi  selo  Draginidi,  koje  ih  je  po  baStini  i§lo  iza  smrti  Tome  i  Stjopana  od  plemena  Dragi- 
nida.  Stolica  iupanijskoga  suda  ludkoga  bilo  je  tada  mjesto  Podgradje;  na  dclu  stola  ili 
soda  bio  je  Ivan  Gorjanski,  kastelan  kraljevskoga  grada  Ostrovice,  i  brat  palatina  Nikole, 
—  a  kao  prisjednici  suda  spominju  se  »Petrus  Mathey  generationis  Subich,  Vladiha 
Alius  Georgii  de  genere  Karinensium,  Stephanus  Petri  de  Posedarya,  et  Vlatco  Segotich 
generationis  Tugomerigh,  iudices  nobilium  comitatus  de  Luka«.  Rotni  pristav  bio  je 
Radoslav  Boliid  od  Maline  vesi,  koji  je  po  odredbi  stola  (suda)  morao  na  lieu  mjesta 
izpitati,  da  li  se  tko  protivi  zahtjevu  Jordanovu,  i  podjedno  iztraiiti  medje  ba&tinjene 
zemlie.  U  izpravi,  koju  je  ludki  stol  o  toj  stvari  izdao,  spominje  se,  kako  je  stol  nastojao 
»itira  Croatorum  obseruare<,  i  kako  je  tek  nakon  povoljna  izvjeSda  pristava  Radoslava 
dosudio  Jordanu  traienu  baitinu  >maturis  consilio  et  deliberationc  quam  plurimorum 
nobilium  Croatorum  in  dicta  sede  (comitatus  de  Luka  —  Podgradya)  nobiscum  pro  tri- 
banali  sedentium*. 

Us  iupaoijske  sudbene  stolove  obstajali  su  i  dalje  starohrvatski  p  I  e  m  e  n  s  k  i 
1 1  o  1  o  V  t  (tudovi)  za  pojedina  plemena  (plemidke  obdine),  koja  su  iivjela  unutar  novo 
stvorenih  iapanija.  Tragova  tim  plemenskim  stolovima  nalazimo  viSe.  Plemenskih  stolova 
bilo  ie  o  svakoj  iupaniji  po  svoj  prilici  toliko,  kuliko  je  bilo  plemenskih  obdina  ili  ple- 
mena. Za  plemensku  oldinu  Turopolje  bio  je  plemenski  stol  valjda  u  Lukavcu,  za  pleme 
Lapdana  u  Rmnju,  za  neko  nepoznato  nam  pleme  u  Srbu  (srbski  stol),  za  pleme  Subida 
valjda  a  Bribiru,  itd.  Na  delu  plemenskoga  stola  stajao  je  ili  kastelan  (Dragovola  gradiak 
Rmaojski)  kojega  kraljevskoga  grada  ili  poglavica  plemena  (plemenske  obdineX  te  se  je 
svao  »kDez«  (koet  stola  lapadkoga),  a  uza  nj  su  bila  po  tri  rotna  sudca.  Postupak  tih 
plemenskih  itolova  bio  je  redovito  ustmen,  pak  se  je  s  toga  malo  pisama  o  njima  saduvalo. 
Prema  izloleoomu  mogao  je  svakt  plemeniti  Hrvat  obredati  tri  suda:  plemenski, 
Iupanijski,  i  napokon  banski  stol.  Od  odiuke  banove  mogao  je  u  nekim  sludajevima 
prizvatl  i  na  samoga  kralja. 


SUDJENJE    I    PRAVO. 


•I 


Podanicima  sudila  su  njihova  gospoda:  duhovna  i  svjetovna,  kao  i  njihovi  zamje- 
nici  Mrvatski  knezovi  Frankapani,  Kurjakovi<5i  i  Nelipidi,  koji  su  joS  od  12.  i  13  sto- 
Ijeca  drzali  ditave  iupe  kao  nasljedna  lena,  imali  su  lakodjer  posebne  sudove  za  sve 
svoje  podanike  u  tim  iupama.  Tako  su  Frankapani  imali  Modru&ki  stol,  a  koezovi 
Kurjakovici  Krbavski  stol,  gdje  su  te  knezove  zastapali  podkneiini  (vicecomitcs) 
i  predsjedali  dotiCDim  stolovima.  U  Krbavi  spominju  se  »vicecoinites  magnificorum  do- 
minorum  comitum  Corbaviae  et  tres  iudices  iurati  sedis  Corbauiensis<;  a  u  ModruSama 
opet  sude  podknezin  i  dva  sudca  (u  ime  knezova  Frankapana),  i  to  »po  zakonu  modru§- 
koga  stoIa<. 

U  kraljevskim  gradovima  i  varoSima  sude  gradski  ili  varoSki  sudci,  a  od  njihova 
se  suda  priziva  na  tavernikalni  stol.  U  gradovima  i  varo§ima,  koji  su  pod  vlaScu  svje- 
tovnih  i  duhovnih  velikaSa,  sudci  su  od  njih  namjeSteni  ili  bar  potvrdjeni.  Po  statutu 
grada  Senja  od  god.   1388.  bila   su    u  tom    gradu  tri  sudca;    jednoga  birali  su  plemi<5i  i 


GnOBNI  SPOMENIK  (SARKOFAO)  KOD  DOUNE  ZG0§(^E  BLIZU  SUTISKB  U  BOSNI.   (I.) 

Grobni  spoaeoik  kod  Doljne  Zgoide  tpad*  medja  oajznamenitija  djel*  te  rake.  Taj  ogronai  tte^ak  d«g  )«  do 
3  metra,  •  vtsok  l  metar  i  pol;  teiak  je  do  14.000  kilograma.  Samo  je  jedan  komad  kamena  (monolith),  a 
inade  (podobn  aarkofsga.  Napiaa  nema  na  njema  traga;    no  sato  obilaje  lijepim  ornameDtima  po  mutklnim  mo* 

tivima  i  razliiitim  alUovitim  pricorima. 

Sievernft  nzdaina  itraDa  razdijeljena  je  vrpcom  od  akaatoaova  Ui6i  aa  dra  polja.  U  gonijem  polj*  vidlmo 

p«t  koo'iaaika  a  oklopima  i  a  kopljima  ;  a  doljaom  poljo  prikaua  j«  lo»  b  iaml.    Jedaa  ttrijclac  g«dj«  «  jtloM, 

dntgi  lovac  ob«ra  aalicom  vepr*.  Us  hrast  privecaa  j«  lav  Oi  ffepard,  a  aad  ajia  leti  tmaj. 


vije^oici  grada,  a  dva  tmenovao  hi  vladajudi  knez  ic  porodice  Frankapana  izmedju  ple- 
mi6i  gradskih. 

Vlasi,  naseljeni  u  hrvatskom  kraljcvstvu,  a  podanici  budi  kraljeviiki  budi  pojediDih 
velikaia,  imali  >u  svoje  vlastite  knezove  i  sudce,  koji  su  im  sudili,  te  su  u  to  ime  »dva- 
krat  u  godiidu  po  Vlasih<  obilazili. 

Plemeniti  Hrvati,  tako  u  Hrvatskoj,  kao  u  Slavoniji,  siuiili  su  ic  jol  u  XTV.  sto- 
lje<*u  poglavito  obiC&jnimpravom.   Toje  obi£ajno  pravo   bilo  pnrotno  slavensko, 


M  HRVATSKO   KRAUEVSTVO  U   XtV.  ST0UE6u. 

all  se  je  mijenjalo  mnogo  pod  dojtnom  stranih  utjecaja.  Vrlo  se  je  rano  obidajno  pravo 
stalo  popisivati  i  dopunjati  novijim  zakonskira  ustanovama.  Tako  nastadoSe  razliiiti 
statuti  i  zakoni,  pisani  budi  hrvatskim,  budi   latinskim  ili  talijanskim  jezikom. 

Najstariji  su  statuti  gradskih  ob<5iaa  u  Dalmaciji.  Ve6  1214.  napisa§e  statut  otoka 
i  grada  Koriule;  statut  grada  Dubrovnika  potje^e  iz  godine  1272.  Taj  statut  medjutim 
(liber  statutorum  civitatis  Ragusii),  sastavljen  za  kneza  Marka  Giustiniana,  ne  bijaSe  nov, 
nego  bi  sloien  od  mnogo  starijih  statuta,  te  samo  dopunjen  i  izpravljen,  i  u  jednu  knjigu 
spisan.  Prihvaden  bi  pak  najprije  od  maloga  i  velikoga  vije<5a  (confirmatum  et  corroba- 
tom  tam  per  parTum  quam  per  magnum  consilium),  zatim  od  ukupnoga  puka  dubro- 
▼a£koga  koji  se  bija§e  na  glas  zvona  sastao  u  zbor  (per  laudationem  totius  populi  more 
solito  ad  campanaruaa  sonitum  congregato).  I  prvotni  statut  grada  Spljeta  vrlo  je  star, 
joi  u  trinaestom  stoljedu  dao  je  spljetski  nadelnik  Gargan  (1239. — 1241.),  rodom  iz  Ja- 
kina,  popisati  u  jednu  knjigu  sve  dobre  zakune  i  obiiaje,  po  kojima  je  spljetska  obdina 
bila  doslije  upravljana;  knjiga  se  je  ta  izprva  zvala  capitularium,  a  poslije  statut. 
Najstariji  statut  grada  Trogira  (capitulare  =  statuto)  sastavljen  bi   1291. 

U  XIV.  stoljedu  biSe  sastavljeni  statuti  i  za  ostale  gradske  ob<5ine  u  Dalmaciji  (za 
21adar  proglaSen  bi  statut  1.  prosinca  1305.),  a  u  isti  mah  bi§e  postojeci  ved  statuti  pro- 
iireni,  dopunjeni  i  promijenjeni  (reformaciones).  Spljetski  statut  iznova  bi  redigovan  1312., 
a  trogirski  1303.  i  opet  1322.  Statut  otoka  i  grada  Lastova  redigovan  bi  god.  1310., 
otoka  Mljeta  1345.,  grada  Skradina  1400.  Po  tim  statutima  ne  samo  da  se  je  upravljalo 
gradskim  ob<5inama,  nego  se  je  i  sudilo.  Kad  je  god.  1358.  grad  Zadar  uz  £itavu  Dal- 
maciju  zapao  kralja  Ljudevita,  traiio  je  njegov  poslanik  od  mletadke  obcine  > statuta 
Jadre  et  alia  privilegia  et  iura  communis  Jadre«,  kojemu  je  zahtjevu  obdina  18.  kolo- 
voza  i  zadovoljila.  Ljudevitu  je  trebalo  tih  spisa,  da  po  njima  udesi  upravu  i  sudstvo 
grada  Zadra. 

I  u  onim  iupama  i  oblastima,  kojima  su  upravljali  pojedini  hrvatski  knezovi  kao 
nasljednim  lenima,  biSe  popisani  stari  dobri  zakoni  i  obi^aji.  Sa^uvani  su  nam  naro^ito 
zakoni  i  statuti  onih  oblasti,  u  kojima  su  knezevali  Frankapani.  Najstariji  takav  zbornik 
je  hrvatski,  glagolicom  pisani  >Vinodolski  zakon<  od  god.  1288.;  sto  godina  poslije, 
naime  1388.  biie  napiaani  i  izdani  statut  grada  Senja,  zatim  >  Statut  vrbanski  i  donekle 
i  svega  kr£koga  otoka<  (sam  grad  Krk  imao  je  zaseban  statut  kao  ostali  gradovi  Dal- 
macije).  Jamaino  su  knezovi  Frankapani  dali  popisati  statute  i  pravo,  koje  je  vrijedilo 
i  u  dnigim  iupama  i  oblastima  (ModruSe,  Gatanska  zupa  itd.),  kojima  su  vladali;  no  ti 
ta  tpisi  ili  propali  ili  su  zametnuti.  I  duhovni  zborovi  sastavljali  su  statute,  koji  su  vrije- 
dili  tako  za  njih,  kao  za  njihove  podanike.  Kanonik  zagreba£ki  i  arcidjakon  gori^ki  Ivan 
napisao  je  tako  1334. — 1354.  znameniti  zbornik  »Statuta  capituli  Zagrabiensis*  (zvan 
takodjer  album  capitulare  ili  liber  acclavatus). 

Po  izbrojenim  statutima  sudili  su  sudci  gradskih  obdina,  kneievski  iupni  sudovi, 
zatim  biskupski  i  kaptolski  sudovi  No  kojih  se  pravnih  ustanova  driao  iupanijski  stol  i 
banski  ttol? 

Potonji  sudovi  (iupanijski  i  banski)  nijesu,  koliko  se  danas  znade,  imali  posebnih 
zbornikil  zakonskih,  nego  su  izricali  svoje  osude  na  osnovu  kraljevskih,  herceikih  i  banskih 
povelja,  zatim  na  osnovu  zakona  (statuta  seu  coostitutiones),  stvorenih  na  saborima 
(coDgregatio  generalis)  tako  Slavonije  kao  Hrvatske  i  Dalmacije;  ali  najviie  sudili 
tu  ti  sudovi  na  temelju  starohrvatskoga  obiiajnoga  prava  (consuetudo  regni  Croat ie  in 
posseaslooibus  hereditariis,  eviticiis  ac  acquisitis,  —  secundum  nostram  consuetudinem 
Croatorom).  Napokon  u  stvarima,  za  koje  nije  bilo  domadih  zakonskih  ustanova,  posezali 
so  ti  sudovi  za  ugarskim  zakonima,  naro^ito  za  dekretima  ugarskih  sabora.  Nappredo 
naime  sa  iopanijtkoni  uredbom  po  ugarskom  kalupu  podele  su  se  u  hrvatsko  kraljevstvo 
tijekom  XIV.  stolje^  uvodiU  i  gdje  koje  ugarske  pravne  ustanove  pri  sudjenju. 


VOJSKA    I    MORNARICA. 


•3 


(Vojska  i  mornarica).  U  XIV.  stoljedu  zgodile  su  se  zoatoe promjene  s  Tajskom, 
iko  u  Hrvatskoj,  kao  i  u  Ugarskoj. 

Za  prvih  Arpadovica  bila  je  vojska  hrvatska  (exercitus  chroaticus)  skroz  ple- 
menska.  Za  obranu  domoTine  morala  su  na  noge  ustajad  sva  plemeoa,  naime  svi  pleroe- 
niti  Hrvati  zajedno  sa  svojim  Ijudima.  Pojedina  plemena  imala  su  zadadu  zasebnu,  da 
stoje  na  braniku  nekih  osobito  izvrgnutih  oblasti  i  iupa.  Tako  je  pleme  Ka£ida  od  davae 
davnine  moralo  o  svom  tro§ku  i  svojom  krvlju  braniti  najjuiniji  dio  hrvatskoga  kra- 
Ijcvstva,  naime  kraj  izmedju  rijeke  Krke  i  Neretve  (inter  duo  flumina,  videlicet  Charchatn 
et  Narentam,  —  tra  do  fiumare  Narenta  et  Charcha,  a  tute  sue  spese,  et  star  quelo 
tempo  sera  de  besogno).  Nije  nevjerojatno,  da  je  upravo  poradi  toga  zavidaj  plemena 
Ka^ida  prozvan  Krajinom   (Crayoa,  lo   quale  e  stado  soa  antiga  patria  de  lor  Chachich). 

Uz  plemensku  vojsku  (po  ugovoru  s  kraljem  Kolomanom  moralo  je  svako  od  dva- 
naest  plemena  hrvatskih  opremiti  prigodom  neprijateljske  provale  na  kraljev  poziv  po  deset 


GrOBNI  SPOMKNIK  (SARKOFAO)  KOD  DOUNE  ZG0§£k  BLIZU  SuTISKE  U  BoSNI.      (}^) 

Jaina   asdaiaa   strana.   Ooraji  dio   tattoji   od    pet  polja ;  a  fetiri   oaUxImo   po  dva  kraia*  ornaaeata,  a  a 
pcton  stiliaorano  atiblo.  Doliai  dio  Ulcodjer  imade  pet  polja,  a  tTskom  po  je«lao  koajaatk  «  oklopa  i  •  kopliaa. 

Cetiri  konjanika  obarajs  te  na  petoga. 


konjanika  oklopnika,  pak  ih  uzdriavati  u  hrvatskoj  zemlji  o  svom  tro§ku,  dok  ih  je  na 
sjeveru  Drave  u  Ugarskoj  za  £itavog  ratovanja  morao  uzdriavati  $am  kralj)  stale  se  na 
koncu  12.  stoljeda  uToditi  i  u  hrvatsko  kraljevstvo  feudalno  vujno  uredjenje. 
Knezovi,  koji  au  dobivali  Sitave  iupe  kao  nasljedna  beneficija,  preuzeli  bi  takodjer  kralja 
sluiiti  u  ratu  s  odredjenim  brojem  vojnika.  Kadje  g.  1193.knez  Bartol  Frankapan  dobio  za  sva 
vremena  iupu  Modru^,  obvezao  se  je  kralju  za  se  i  u  svoje  nasljednike,  da  6e  kralja  po- 
magati  u  ratu  unutar  kraljevstva  sa  deset  oklopnika  (cum  decern  loricis),  a  izvan  kraljcTStva 
sa  detiri ;  na  vojsku  pak  po^i  <5e  svaki  put  i  u  svako  vrijeme,  kad  god  6e  iitava 
vojska  hrvatska  biti  od  kra'ja  pozvana  na  oruije  (tali  tamen  tempore  citatus  veniat,  in 
quo  exercitus  chroaticus  ex  praecepto  regis  universaliter  ad  cxercitum   fucrit  conuocatus)" 


^  HRVAT8K0    KRAUKVSTVO    U    XIV.   STOUEAu. 

Kad  8u  Da  po^etku  XIII.  stoljeda  Frankapani  uz  Modru^e  dobili  od  kralja  jo§  i  iupu  Vinodol, 
morali  su  prcuteti  i  vcde  ratnc  terete.  Na  kopou  bi  im  doduSe  sluzbi  smanjena,  te  su 
kralja  pomagali  u  kraljcvstvu  sa  tri  pristojno  opremljena  momka,  a  izvan  njega  samo  sa 
d^a;  DO  nto  moradoie  preuzeti  pomorsku  i-luibu,  te  kralja,  kad  bi  sam  sa§ao  u  pri- 
morske  straDC,  pomagati  Da  moru  s  jednom  galijom  i  jednom  iajkom.  God.  1251.  biS? 
konaino  uredjene  vojoe  duioosti  koezova  Frankapana.  Sluiba  na  moru  ostade  im  Wao 
i  prije;  samo  na  kopou,  gdje  su  driali  dvije  stare  iupe,  morali  su  odsad  svaki  put,  kad 
bi  se  hnratska  vojska  pozvafa  oa  oruije  (si  oecesse  fuerit  ex  rcituin  croaticum  convo- 
care),  dati  do  Gvozda  dvadeset  pristojoo  opremljenih  vojnika,  a  dalje  na  sjeveru 
Gvozda  samo  deset  Nema  sumnje,  da  su  jednakc  ill  sli^ne  obveze  morali  preuzeti 
ottali  hrvatski  koczovi  (Bribirski  od  plemena  Subi<5,  Nelipici  od  plemena  Svadid  i  t.  d.), 
koji  so  po  milosti  kraljevskoj  driali  ditave  2upe  kao  nasljedna  lena. 

Tako  je  dakle  u  XIIL  stoljedu  u  Hrvatskoj  na  jugu  Gvozda  hrvatska  vojska  (exer- 
citus  chroaticus)  sastojala  djelomice  od  plemenskih  6eta,  a  djelomice  od  knezevskih 
deta.  Plemena  na  otocima  davala  su  kao  i  knezovl  opremljene  barke,  §ajke  i  galije;  tako 
je  pleme  Diivi(5a  (Givich,  Ginich)  na  otoku  Hvaru  moralo  za  kraljevsku  vojsku  opremiti 
i  oboruiati  dvije  barke  (cum  autem  regi  Hungariae  exercitum  facere  placueiit,  nobiles 
dc  genere  Ginich  cum  duabus  barchis,  quas  habere  poterunt,  de  suis  impensis,  praepa- 
ratis  et  armatis  secundum  quod  regiam  condecet  maiestatem,  una  cum  nautis  et  remi- 
gatoribus  servire  teneantur). 

U  Slavoniji  izmedju  Gvozda  i  Drave  imademo  u  pogledu  vojne  duinosti  za  XIII.  sto- 
Ijedc  ove  podatke.  Dne  24.  prosinca  1224.  podjeljuje  ml.idi  kralj  Bela  (sin  Andrije  I.) 
podanicima  (iobagiones  castri,  castrenses,  burgenses)  kraljevskoga  grada  Gorice  u  iupa- 
Diji  istoga  imena  podpunu  i  vje^itu  slobodu,  a  uz  to  u  vjedito,  slobodn  )  uzivanje  zemlju 
Klokod  (terram  de  Klokoche),  ali  uz  ovu  pogodbu:  »Koliko  bi  puta  bilo  potrebito,  rao- 
raju  oni  za  kraljevsku  vojsku  dati  i  opremiti  petnaest  oklopoika  i  sto  djmacih  pje^ka< 
(quoties  . . .  necesse  fuerit,  in  exercitu  nostro  quindecim  loricatos  et  centum  pedites  ver- 
Daculos  expeditos  habebunt).  Kad  je  zatim  isti  Bela  god.  1242.  izdao  ob(5ini  na  brdu 
Gradcu  kod  2Lagreba  privilegij,  odredjeno  bi  uz  ine  duznosti  novih  gradjana  i  ovo:  >Kad 
bi  kralj  Ungarije  ielio  poduzeti  vojnu  u  primorske  strane  ili  u  Koru^ku  ili  u  Austriju, 
osorat  ^e  re£eni  gradjani  poslati  deset  vojnika,  snabdjevenih  vojnidkim  oruijem<  (cum 
eoim  rex  Hungarie  expeditionem  ad  partes  maritimas  vel  Carinthiam  vel  Austriam  facere 
voluerit,  dicti  cives  decem  milites  mittere  teneantur  cum  armis  militaribus  apparatos). 
Na  saboru  £itave  Slavonije,  koji  se  bijaSe  sastao  u  2^grebu  god.  1273,  odredjeno  bi 
ovako;  >IiCad  bi  neprijateljska  navala  ili  vojska  sna$la  kraljevstvo,  ili  gospodin  Icralj  glavom 
poiao  Da  vojsku,  tada  su  plemidi  kraljevine  Slavonije,  pojedinci  i  svi,  duini  podi  na 
Yojsku,  ali  tako,  da  im  je  slobodno  pridruiiti  se  pri  rat  jvanju  barunima,  kako  sami  hode< 
(item  cum  ho&tilis  incursus  vel  exercitus  venerit  super  regnum,  aut  dominus  rex  pro- 
cesserit  in  expedicionem  pprsonaliter,  tunc  nobiles  regni  de  Sclauonia,  singuli  et  universi, 
ire  in  exercitum  tcnebuotur,  ita  tamen,  quod  iidem  cum  baron i bus,  quibus  voluerint, 
exercituandi  habebuDt  liberam  facultatem). 

Kralji  iz  porodice  Aniuvina  u  XIV.  stoljedu  preudrsili  su  vojnidtvo  s  temelja.  Oni 
STBliie  najvedi  teret  vojnidki  na  velikaSe  i  barune  (knezove).  Sto  je  koji  velikai  ili  barun 
imao  viie  posjeda,  bio  je  duian  podavati  i  vedi  broj  vojnika  za  vojsku.  I  duhovni  veli- 
kaii  morali  su  kralju  iiljati  SYoje  £ete  prema  svojim  imanjima.  Tako  se  je  na  osnovu 
feudalizma  raxvio  banderijalni  sustav  (bandiera  =  talijanski  zastava,  stijeg).  ^iUTi 
banderij  brojio  je  500  Ijudi;  manji  odjeli  sastojali  su  od  polovice,  detvrtine  i  osmine 
njegove.  Trag  banderiju  u  Hnratskoj  nalazimo  ved  za  Andrije  111.,  kad  je  taj  kralj  go- 
dine  1298.  hnratskomu  banu  Paviu    Bribirskomu    od  plemena  Subid  za  sva  vremena  da- 


VOJSKA    I    MORNARICA. 


rovao  »primorsku  banoviouc  (banatum  maritimum)  uz  pogodbu,  da  ga  on  i  njegovi  potomci 
pri  svim  ratnim  podhvatima  pomazu  svaki  put  sa  500  Ijudl 

Kopnena  vojska  hrvatska  sastojala  je  u  drugoj  p>oIovici  XIV.  stoljeca  po  torn  novom 
uredjenju  od  ovih  £eta: 

U  Hrvatskoj  bio  je  najprije  kraljevski  banderij,  koji  jc  uzdrzavao  sam  kralj, 
nadalje  banderij  bana  hrvatsko-dalmatinskoga,  banderij  knezova  Frankapana,  banderij 
cetinskih  knezova  Nelipida,  i  napokon  banderij  krbavskih  knezova  Kurjakovica.  Ovtm 
banderijima  pridruiile  su  se  £ete  plemenitih  Hrvata  iupanije  Ludke,  Kninske  i  Lidke,  i 
napokon  svi  Vlasi,  Sto  su  bill  u  Hrvatskoj. 

U  Slavoniji  uzdrzavao  je  jedan  banderij  ban  Slavonije,  drugi  knezovi  Blagajski 
(Babonidi),  tredi  biskup  zagrebadki, 
a  detvrti  prior  vranski.  Svi  ostali, 
Ti§i  i  nizi  plemidi,  pridruzivali  su 
svoje  ^ete  zupanijskim  voj- 
skama  (zagrebadke,  krizevadke,  va- 
razdinske,  viroviti^ke,  a  mozda  i 
pozezke  zupanije). 

Uz  banderije  velika§a  i  in- 
panijske  druzine  nalazimo  u  kra- 
Ijevskoj  vojsci  i  p  1  a  6  e  n  i  k  e,  koji 
su  budi  domadi  Ijudi,  budi  strani. 
Taki  se  placenici  zovu  stipen- 
d  i  a  r  i  i,  jer  primaju  s  t  i  p  e  n  d  i  u  m 
ili  pladu.  Iz  zapisnika  grada  Tro- 
gira  doznajemo,  da  je  ziteljima 
toga  grada  bilo  strogo  zabranjeno 
polaziti  u  vojnidku  sluzbu  za  pladu 
u  Mletke  ili  Genovu,  nego  jedino 
kralju  ugarskomu  (ire  ad  stipen- 
dium  nullus  audeat  preter  domini 
sui  naturalis  regis  Hungarie). 

Odkad  je  kralj  Ljudevit  god. 
1358.  obladao  dtavom  Dalmacijom 
od  Krka  do  Dubrovnika  i  Kotora, 
nastojaojezaobranunjezinustvoriti 
jaku  ratnu  mornarlcu.  Za  tu 
je  momaricumorao  svaki  primorski 
grad  Dalmacije  ne^to  doprinositi,  ve- 
<3inom  po  jednu  galiju,  a  koji  ne  bi 
togi  mogao,  barem  manje  ladje,  kao 
brigantine  i  liburne.  Tako  je  kralj 
Ljudevit  skupio  hrvatsko-dalma- 
tinsku  ratnu  momaricu  od  12  do 
15  galija  i  vi^e    manjih    brodova. 

Ta  je  mornarica  bila  koncentrovana  u  vodama  ismedju  Trogira,  Visa  i  Hvara,  dakle  u 
onim  krajevima  dalmatinskoga  primorja,  koji  su  se  ve<S  od  da?nib  vremena  grddb  pak 
do  danas  izticali  svojim  brodarttvom.  Na  £e!u  mornarice  bio  je  admiral  (admiratus 
maritimus  generalis,  regis  Hungarie  admiratus,  admiratus  regnonim  Dalmatiae  et  Croatiae), 
a  njegov  xamjenik  viceadmiral;  admiral  je  redovito  bio  podjedno  i  knez  otoka 
Hvara,  Bra£a  i  Kordule,  gdje  je  mogao   po    miloj  volji  prikupiti   najvjekije  i  najsmjelije 


Grobni  spombnik  (sarkopao)  kod  Douns 
Zoo§£b  blizu  Sutiskb  u  Bosni.     (lit.) 

Zapadn*  poprijefioa  ttran*  dij«U  m  ukodjcr  mm 
dva  polja.  U  gorejetn  prikuano  je  p«t  k«U  ndiog  piortrwof 
grad*  ili  Mmkm  i  do  njih  hrait ;  Upod  k«la  )t  Mb  <fAor«> 
cija  kto  tkaliDe  ili  psliMd*.  ured  kojih  vidimo  «k«p  od  M 
lika.  U  doljaom  polja  nubira  ae  dTt)e  •!•(«,  kako  dft*  OM- 
dlaoe  konje. 


t*  HRVATSKO   KRAUEVSTVO   U   XIV.   STOUEfiu. 

mornare.  Ratna  mornarica  hrvatsko-dalmatinska  nije  samo  strai^ila  i  branila  primorje, 
nego  je  takodjer  sudjelovala  u  Davalnim  ratovima.  Od  godine  1358.  do  1413.  bilo 
je  iest  admirala,  od  kojih  su  bila  rri  Genoveza,  a  tri  Zadranina.  Evo  im  imena:  Za- 
dranin  Jacobus  de  C^ssano  (1358. — 1364.),  Genovezac  Baldassar  de  Sorba  (1365. — 1370.), 
Genovezac  Simon  de  Auria  (1372  — 1384.),  Zadranin  Matheus  de  Cessano  (Cesanis, 
1388. — 1390.),  Zadranin  Philippus  Georgii  (1396. — 1411),  i  napokon  Genovezac  Ugolinus 
de  Auria.  Potonja  dva  admirala  nijesu  viSe  driala  otoke  Bra£,  Hvar  i  Kor^ulu,  po^to  je 
njima  od  god.  1403  gospodovao  veliki  vojvoda  bosanski  i  herceg  spljetski  Hrvoje 
Vuktid  Kao  viceadmiral  spominje  se  god    1370.  neki  Barnaba. 

(Dade  i  porezi).  Dade  i  porezi  ostadoSe  u  glavnom  onako,  kako  su  bill  pro&lih 
stoljeda.  Plemeniti  Hrvati  na  jugu  Gvozda  ne  pladahu  nikakvih  dada  ni  poreza;  u  Sla- 
voniji  pla<5ali  su  plemidi  u  glavnom  one  dade,  koje  su  morali  davati  u  XIII  stoljedu. 
Svaki  Slobodan  (a  i  plemenit)  dovjek  pladao  je  tada  na  godinu  u  ime  kunovine  dvanaest 
dinara,  a  u  ime  dobiti  banske  komore  (lucrum  camerae  banalis,  poslije  coliecta  septem 
denariorum)  po  sedam  dinara,  dakle  ukupno  devetnaest  dinara.  Ako  se  k  tomu  jo§  pri- 
broje  dva  dinara  za  pobirada  dada,  to  je  ukupni  izravni  porez  slobodna  (i  plemenita) 
dovjeka  u  Slavoniji  iznosio  dvadeset  i  jedan  dinar.  Notajje  porez  pladao  samo 
onaj,  koji  je  imao  ditav  dvor  (iobagio  integre  curie)  i  posjed  prema  tomu.  Kolik  je  bio 
dohodak  banu  od  svih  tih  dada,  moiemo  nagadjati  po  torn,  &to  je  ban  ditave  Slavonije 
Nikola  Banid  od  Lendave  god.  1344.  sve  svoje  prihode  (ne  samo  lucrum  camerae,  nego 
i  >collecciones  marturinarum  cum  banoschinis,  nezethis  et  ponderibus  in  nostro  banatu 
constitutas<)  dao  u  zakup  za  godiSnjih  1650  maraka  srebra. 

Od  godine  1350.  nastoji  kralj  Ljudevit,  da  ukine  u  Slavoniji  ne  samo  bansku  kov- 
oica  i  banovce,  nego  i  sve  banske  dade,  kao  dobit  banske  komore,  kunovinu  i  t.  d., 
pak  da  provede  ugarski  porezni  sustav,  a  narodito  dobit  kraljevske  komore 
(lucrum  camerae  regiae). 

Ugarski  je  kralj  u  Ugarskoj  primao  takodjer  prvobitno  kao  i  ban  ditave  Slavonije 
dobitak  od  promjene  novih  novaca  za  stare;  samo  da  je  taj  dobitak  u  Ugarskoj  tekao 
u  kraljevslcu  komoru,  dok  ga  je  u  Slavoniji  primala  banska  komora.  No  poSto  se  je  pri 
pobiranju  te  dobiti  za  kraljevsku  komoru  zgadjalo  mnogo  neurednosti,  odiudi  Karlo 
Robert  i  u  Ugarskoj  mjesto  dobitka  od  zamjene  novaca  uvesti  novi  izravni  porez, 
natme  beku  vrst  zemljarine.  Ved  na  podetku  1323.  dozvoliie  prelati,  baruni  i  plemidi 
Ungarije  tu  novu  vrstu  poreza.  Karlo  obeda,  da  ne  de  vi§e  svake  godine  pjeneze  mije- 
njati,  a  stare  pjeneze  da  de  poboljSati;  zato  smije  od  svakoga  zemljiSta  sa  stanom  pobi- 
rati  godiSnji  porez  od  osmoga  dijela  jedne  budimske  marke.  Taj  de  porez  pladati  svi 
podanici,  pade  i  gradjani  slobodnih  gradova.  Poslije,  naime  dekretom  od  2.  veljade  1342. 
biie  izdane  joi  todoije  odredbe  u  pogledu  toga  poreza  Ustanovljeno  bi,  da  se  odsad  od 
svakih  kudnih  vrata  (lat.  porta),  kroz  koja  mogu  prodi  kola,  natovarena  sijenom  ili  ietvom, 
plada  godiinji  porez  od  18  dmara  ili  3  gro&a.  Za  namiru  o  uplati  plada  se  opet  groi 
Taj  porec  pladat  de  svi  plemidi  bet  iznimke;  oproSteni  su  od  njega  siromasi,  gradjani 
kraljevskih  gradova  i  ont,  koji  bi  se  jedan  put  za  uvijek  odkupili. 

Kralj  Ljudevit,  tin  Karlov,  mnogo  je  radio,  da  plemstvo  Slavonije  izjednadi  s  ugar- 
skim.  S  toga  je  najprije  htio,  da  ih  odrije&i  od  banskih  dada,  i  prikloni  na  pladanje 
poreza  od  vrata  u  kraljevsku  komoru.  Prema  tomu  nalazimo  i  u  dekretu  ojegovu  od 
godine  1351.  ovu  odredbu  u  dianku  12.:  >Dobit  komore  na&e  plemidi  izmedju  rijeka 
Drave  i  Save,  kao  i  (iupanije)  Poiege  i  Vukova  duini  su  pladati  zajedno  s  drugim  pie- 
midima  naie  driave.  Zato  ih  se  ne  smije  odtada  i  u  budude  uznemirivati  radi  dade  ku- 
novine, obidajno  bansul  zvane,  nego  da  su  posve  siobodni  od  pobiranja  ma  kojih  god 
drugih  dada,  koje  su  se  doslije  plada*e,  poput  naiih  ostalih  plemida  u  drugim  stranama 
(locnun  etiam  camo-ae  oostraef  oobiles  inter  fluvios  Drava,  Sava,  ac  de  Posega,  ct  Valko, 


VJKRA    I    CRKVA. 


cum  aliis  viris  nobilibus  regni  nostri,  unanimiter  solvere  teneantur.  Nee  ratiooe  collectae 
marturinarum,  bansul  mora  vocatarum,  amodo,  et  imposterum  molestentur.  Sed  ab  omni 
exactioDe  aliarum  quarumlibet  coUectarum,  hactenus  persolvi  consuetarum,  exempt!  pe- 
nitus,  tamquam  caeteri  nobiles  nostri  aliarum  partium,  et  immunes  habeaotur). 

Iz  ovoga  se  dekreta  o^ito  razabire,  da  je  Ljudevit  tada  smijerao  ukinuti  sve  banske 
dace  u  Slavoniji,  te  ih  zamijeniti  dobiti  kraljevske  komore,  naime  porezom  od  vrata 
po  18  dinara  na  godinu.  U  to  ime  oslobodio  je  slavonsko  plemstvo  od  placanja  kuno- 
▼ine  (12  dinara)  i  dace  od  sedam  dinara  mjesto  dobiti  banske  komore.  Plemidi  bi  sla- 
vonski  imali  po  tome  odsad  plaiSati  izravno  kraljevskoj  komori  18  dinara  na  godinu 
mjesto  dosadanjih  19  (12  -|~  7)  dinara  banskoj  komori.  Dakako  da  bi  se  dosljedno  imala 
ukiouti  banska  komora  kao  i  kovnica  slavonskih  banovaca. 

Nemamo  podataka,  da  oba- 
znamo,  kako  se  je  slavonsko  plem- 
stvo prema  tomu  nastojanju  kra- 
Ijevu  ponijelo.  ^ini  se  medjutim, 
da  se  je  kralju  svom  snagom 
oprlo,  jer  dlanak  12.  dekreta  od 
god.  1351.  nije  bio  u  Slavoniji 
proveden.  Kunovina  i  druge  banske 
dade  ostale  su  u  Slavoniji  i  dalje, 
a  i  kovnica  banska  odrzala  se  jo§ 
neko  vrijeme.     | 

(Vjera  i  crkva).  Hrvatski 
je  narod  u  XIV.  stoljecu  gotovo 
izkljudivo  izpovijedao  rimokato- 
lidku  vjeru  i  priznavao  duhovnu 
glavu  zapadne  crkve.  Sljedbenici 
bogomilske  ili  patarenske  nauke, 
kojib  je  u  XIII.  stolje<^u  bilo  u 
nekim  dalmatinskim  gradovima, 
zatim  u  oblasti  Krajini  (Kaiida)  i 
u  Lici  (knez  ViSan),  napokon  u 
PoidUcoj  i  Vukovskoj  zupaniji, 
biic  gotovo  sasvim  iztrijebljeni, 
tako  da  ih  na  koncu  XIV.  stoljeda 
nalazimo  jedino  jo§  u  Vukovskoj 
iupaniji,  naro£ito  u  kotaru  izmedju 
Bosuta  i  Save.  Hrvatski  knezovi 
iziitu  se  sada  osobito  gorljivoii^u, 

progone6  i  zatirudi  patareoe;  knez  Mladin  I.  Bribirski,  brat  bana  Pavla,  pogibe  paSe 
u  borbi  s  bosanskim  patarenima  (heretici  infideles)  god  1304.  I  ban  Miadin  II  Bribirski 
izticao  se  je  trijebedi  patarene  u  Boroi,  kako  se  razabira  iz  papinskih  pisama  od  god.  1319 
Knez  Nelipid  bio  je  takodjer  iestok  protivnik  bosanskih  patarena,  no  vifte  8  poIiti£kih 
razioga,  nego  s  vjerskih.  God.  1337.  pozvao  je  papa  sve  hnratske  knezove:  Bribirske 
(Subide),  Nelipide,  Kurjakovide  i  Frankapane,  da  ustanu  na  obranu  katoliCke  crkve  u 
BosDi.  Medjutim  poslije  se  osobito  Bribirski  knezovi  od  plemena  ^{xb\6  pukazuju  viio 
soosljivi  prema  patarenima  i  sljedbenicima  iztodne  crkve  (schismatictX  ps^e  sklapaju  i 
brakove  s  njima.  Bribirska  kneginja  Jelena  udaje  se  za  Vladislava,  brata  bosanskoga 
bana  Stjepana  Kotromanida  i  otca  potonjega  kralja  Tvrtka.  a  knez  Mladin  III.  npet 
uzima  za  ieou  Jelenu,  sestru  srbskoga  kralja  i  cara  Stjepana  DuSana. 


Grobni  spomenik  (sarkofao)  rod  Doune  Zoo§dB 

BLIZU   SUTISKE   U   BoSNI.      (IV.) 

IttoCaa    poprijeina   itraoa    nreiena   je  tkrox  oroamca* 

tima.    Imade    u    otam    poija    dvanaett  kniinfli  ornameoata  aa 

brojoim  maUm  rosetama. 


St  RRVATSKO   KRAUBVSTVO  U   XIV.   STOUE£u. 

Na  tlu  hrvatskoga  kraljevstva  oalazimo  u  XIV.  stolje<5u  tri  nadbiskupije  i 
(etrnaest  biskupija.  U  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  obstoje  tri  nadbiskupije  (S  pi  jet, 
Zadar  i  DubroTDik)  i  dvanaest  biskupija  (Krbava,  Senj,  Krk,  Osor,  Rab,  Nin, 
Knio,  Skradin,  Sibeaik,  Trogir,  Makarska  i  Hvar;  neko  vrijeme  i  Kotor);  za 
Slavooiju  nema  nadbiskupije,  ved  su  ondjeSnje  biskupije  podredjene  kolo.^koj  nadbisku- 
piji.  U  Slavoniji  je  na  zapadu  biskupija  u  Zagreb u,  a  na  skrajnjemu  iztoku  biskupija 
a  Srijemu  sa  stolicom  u  Banoitoru  (Mitrovici,  Iloku).  Izmedju  zagreba£ke  biskupije  i 
trijemske  stcre  sc  oblast  Pcduvske  biskupije  u  Ugarskoj,  koja  dopire  tada  sve  do  Save, 
te  obuhvata  tadanje  iupanije  Vukovsku  i  Poieiku,  i  jedan  dio  Baranjske,  koji  se  pro- 
stire  na  jugu  Dravc.  Zanimljivo  je,  da  je  na  podetku  XIV.  stoljeda  prenio  i  bosanskt 
biskup  svoju  stolicu  iz  Bosne  u  Slavoniju,  u  Vukovsku  iupaniju  u  varoS  Djakovo, koja 
je  prvotno  pripadali  Pe£uvskoj  biskupiji.  Bosanski  biskup  sagradio  si  u  Djakovu  dvore 
(palatium)  i  uza  njth  stolnu  crkvu  (ecclesia  cathedralis);  s  biskupom  preselio  se  tada  u 
Djakovo  i  kaptol  bosanski.  Godine  1355.  izdaje  u  Djakovu  izprave  bosanski  ban  Stjepan 
Tvrtko  >kod  stolne  crkve<  u  nazodnosti  svoga  >dubovnoga  otcac  biskupa  Peregrina, 
prepo§ta  Nikole  i  Stioca  Petra.  Medjutim  biskup  bosanski  nije  ina£e  nikada  duhovne 
vlasti  vrjio  u  Slavoniji;  samo  na  neposrednoj  svojoj  gospoStiji  u  okolici  Djakova  osnovao 
je  nekoliko  £upa,  kao  primjerice  u  Dragotinu,  Blizni,  Gardinu  i  Dubravniku. 

Nadbiskupije  i  biskupije  bile  su  razdijeljene  na  arcidjakonate;  arcidjakonu  (podjedno 
kanoniku  stolnoga  kaptola)  podredjene  su  zupe  njegova  podruCja.  Zagreba6ka  biskupija 
bila  je  razdijeljena  na  12  arcidjakonata,  koji  su  se  do  danas  odrzali;  peduvska  biskupija 
imala  je  izmedju  Drave  i  Save  4  arcidjakonata  (de  Pozega,  de  Oziag  =  Osijek  ?,  de  Wolko 
=  Vukovar,  de  Marchia  =:  Morovid  ?).  Osobito  udara  u  oti  velik  broj  crkava  i  zupa  u 
Slavoniji.  Po  popisu  arcidjakona  goridkoga  Ivana  od  god.  1334. — 1354.  bilo  je  tih  godina 
u  zagrebadkoj  biskupiji  oko  450  crkava  i  zupa;  po  biljeikama  papinskih  poreznika  imala 
je  peduvska  biskupija  u  ietiri  slavonska  arcidjakonata  godine  1332. — 1337.  preko  200 
fupa  (de  Poz'^ga  70,  de  Wolko  50,  de  Marchia  30,  de  Oziag  oko  60).  Biskupija  sri- 
jemska  imala  je  oko  20  iupa  (Bano^tor,  Mangjelos,  Kamenica,  Karlovci,  Petrovaradin, 
Slankamen,  Zemuo  i  t.  d.).  U  obsegu  kraljevine  Slavonije  bilo  je  dakle  u  XIV.  stoljedu 
650 — 700  iupa  i  crkava  rimokatolidkih.  Za  Hrvatsku  i  Dalmaciju  nemamo  u  to  doba 
podataka,  no  nema  sumnje,  da  je  u  njima  crkvena  organizacija  bila  jo§  dotjeranija,  a  broj 
iupa,  crkava  i  sve<^enika  kud  i  kamo  vedi.  Znademo  narodito  za  Krdki  otok,  da  je  na 
Djemu  otim  stolnoga  kaptola  u  gradu  Krku  bilo  vi§e  zbomih  kaptola  u  vecim  mjestima 
(Omiilju,  Dobrinju,  Vrbniku  i  Ba§koj),  gdje  je  na  okupu  bilo  koji  put  i  po  detrdeset 
tvedenika.  7a  kultumi  iivot  tadanji  vrijedili  su  osobito  kaptoli,  koji  su  bili  sredi&ta 
svega  duievnoga  iivota.  Ti  su  kaptoli  kao  mjesta  vjerodostojnosti  (locus  credibilis)  i  u 
ofom  vijeku  bili  £uvari  brojnih  izprava  i  vriitelji  pravde,  narodito  kad  je  trebalo  iztraiiti  dije 
vUstnidtvo,  oznaditi  medje  kojega  posjeda  itd.  S^raki  put,  kad  bi  ili  kralj  ili  herceg  ili  ban 
posUo  tvogt  povjereoika,  da  iztraii  koju  stvar,  pozvao  bi  takodjer  i  koji  kaptol,  da  pridruii 
kojega  dlana  svoga  tomu  povjereoiku.  U  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  vr§ili  su  take  poslove  kaptoli 
u  Spljetu,  Ntnu,  Stnju,  a  narodito  u  Kninu;  u  Slavoniji  pak  kaptoli  u  Zagrebu,  Cazmi, 
kaptol  sv.  Petra  kod  Poiege,  bosanski  kaptol  u  Djakovu,  i  napokon  kaptol  srijemski  sv.  Ire- 
neja  u  Baooitni.  O  svakom  takovom  poslu  sastavio  bi  kaptol  neko  izvjeSde,  pak  take  se  je 
u  tim  kaptolima  nagomilalo  ogromno  blago  za  pravnu  i  politidku  povjest  hrvatskih  zemalja. 

Obsegom  svojim  i  prihodima  biskupskim  i  kaptolskim  bila  je  izmedju  svih  nad- 
btskupija  t  biskupija  najugtednija  zagrebadka  biskupija.  Na  njezinoj  su  stolici  u 
XIV.  stoljedu  sjedili  oeki  odiidoi  muievi,  kao  Augustin  Kaiotid,  Stjepan  III  Kaniiaj, 
Pavao  Korvat,  Ivan  Gorjanski  i  Eberhard  de  Alben.  Neki  su  od  njih  obnaSali  i  svjetovne 
testi;  tako  je  Stjepan  Kaniiaj  kroz  vi^  godina  bio  ban-^ki  namjrstnik  za  Siavonijo 
(1362. — 1366),  a   Eberhard    de  Alben    vriio  je  dast  vrhovnoga    kancelara   kraljevskoga. 


VJERA    I  CRKVA.  «9 

Drugi  opet  iztidu  se  svojim  djelovanjcm  u  javnom  zivotu,  kao  Augustia  Kazoti<5;  a  osobito 
Pavao  Horvat,  poglaviti  pobornik  Karla  Dradkoga  i  sina  mu  Ladislava  Napuljskoga.  Kako 
sc  je  zagrebadka  biskupija  smatrala  bogatom  prema  ostalima,  razabire  se  po  torn,  §to  je 
svaki  novo  namjeSteni  biskup  morao  papi  za  potvrdu  pladati  za  vrijeme  pape  Wana  XXII 
(1316.—  1334.)  taksu  od  400  zlatnih  forinti.  SpljetskI  nadbiskup  pladao  je  samo  200  forinti; 
a  biskupi  bosanski  200,  kninski  150,  §ibenski  150,  krbavski  133,  skradmski  100,  sri- 
jemski  100,  trogirski  84,  senjski  50,  hvarski  pak  samo  34  forinta.* 

U  XIV.  stoljecu    preotelo    je    mah,  te    su  pape  stali  imenovati  biskupe  i  kanonike 
tako  u  Hrvatskoj,  kao  i  u  Ugarskoj.  To  je  doduSe  bivalo    koji  put  ved  u  polovici    XIII 
stoljeca;  no  podev  od  pape  Bonifacija    VIII.  (f  1303.)  zgadjalo    se  je  sve  CeSde,  narodito 
od  onoga  dasa,  kad  su  se  pape  preselile  u  Avignon.  Silni  inade  kraljevi  Karlo  Robert  i 
Ljudevit  nijesu  u  torn  pogledu  mogli  odoljeti  papinoj  premoci.  Tako  su  primjerice  pape 
redom  namjestili  sve  biskupe  zagrebaCke  u  XIV.  .stoljedu:  Augustina  Kazotida  (god.  1303.), 
Jakova   dominikanca,   Ladislava    de    Kobol,  Jakova    (1342. — 1348),    Dionizija   Lackovica, 
Nikola  (1350),  pa6e  i  Stjepana  Kanizaja  (1356.),  i  onda  Dimitriju,  biv§ega  biskupa  erdelj- 
skoga.   Medjutim   pape    namjeStale    su  i    druge   biskupe,  tako    1324.  u   Spljetu,  1331.  za 
Srijem,   1334.  za  Bosnu  i  t.  d.  Dogadjalo  se  medjutim,  da  je  bilo    i  odpora  protiv  takih 
papinskih  namjeStenika.  Tako  nije  knez  Nikola  Frankapan  htio  priznati  imolskoga  biskupa 
Nikolu,   kojega    bijaSe   papa    Bonifacije  IX.  premjestio    na  biskupiju  u  Senj.    Zato  naloii 
papa    19.    prosinca    1402.  svomu    legatu,  kardinalu   Angelu  de  Acciaioli,  da  kazni  kneza 
crkvenim  prokletstvom,  a  Senj  interdiktom,  ako  se  knez  ne  bi  htio  pokoriti.  No  upravo 
za  toga  pape  Bonifacije  IX    slomljena    bi  ta  prevlast   papinska.    Po§to  je  pomenuti  papa 
bio  odludan  privrzenik  napuljskoga  kraija  Ladislava,  te  bitno   doprinesao  njegovu  kruni- 
sanju  u  Zadru    (1403.),  izdade   kralj    Sigismund  nakon   svladana  ustanka  u  Ugarskoj  dne 
6.  travnja  1404.  na  molbu  svojih  podanika  zakon,  kojim  pod    prijetnjom  smrtne  kazoe  i 
gubitka  imanja  zabrani  svima  podanicima  primati  ma  kakova  sluibena  pisma  od  rimske 
stolice  i  njezinih  sluzbenika,   a   osobito,  kad    bi    se    takim   pismom  bez   narodte  dozvole 
kraljeve  komu  podjeljivala  kakva  duhovna    £ast    ili   sluzba,  poSto    je    popunjivanje 
takih   mjesta   kruni    pridrzano. 

U  XIV.  stoljedu  biskupi  su  i  svedenici  u  obce  bili  znatno  obteredeni.  Ne  samo  da 
su  biskupi  morali  placati  takse  rimskoj  stolici  za  svoje  imenovanje,  nego  su  zajedno  sa 
svojim  svedenstvom  morali  davati  desetinu  od  svojih  dohodaka  za  rat  proti  nevjernicima  i 
krivovjercima.  Tu  su  desetinu  pobirali  posebni  papinski  desetinari,  a  od  skupljeoih  novaca 
primao  je  papa  dvije  trecine,  kralj  pak  jednu  tredinu.  Saduvani  su  raduni  papinskih  dese- 
tinara  od  1332. — 1335,  iz  kojih  se  razabire,  da  su  u  samoj  zagrebadkoj  biskuptji  skupilt 
kruz  tri  godine  oekih  1127  budimskih  maraka  srebra.  Medjutim  nijesu  ni  kraljt  itedili 
svedenstva.  Kralj  je  Karlo  Robert  stao  od  biskupa  traiiti  u  ime  dara  za  novu  godiDU 
zoatoe  dade:  od  svakoga  nadbiskupa  po  200  for.,  a  od  svakoga  biskupa  po  50  for. 
YL  tomu  je  koji  puta  zaplijenio  blago  umrlih  biskupa;  a  izprainjene  stolice  biskupske 
ntje  vi§e  puta  popunjivao,  samo  da  u  to  vrijeme  pobire  dohodke  njihove.  Poznato  je,  kako 
8U  ga  biskupi  radi  toga  i  tuiili  1338.  rimskoj  .stolici,  ali  bez  koristi. 

Dok  su  u  jednu  ruku  papa  i  kralj  nametali  prelatima  velike  terete,  slao  je  u  drugu 
ruku  narod  uzkradivati  desetinu.  U  zagrebadkoj  biskupiji  doSlo  Je  radi  toga  i  do 
krvi,  jer  se  je  narod  opirao  desetini  (1327. — 1340.).  Dakako,  da  su  u  torn  pogledu  na- 
rodu  prednjadili  velikaii.  Bilo  je  smutnja  radi  desetine  i  u  drugim  biskupijama.  Sabor 
hrvatski  u  Kninu  god.  1353.  razpravljao  je  poglavito  o  tuibi  kninskoga  biskupa  Blaia,  ito 
mu  >nonnulli,  et  specialiter  cum  armis  et  sagittis  serutre  consuett  nobiles,  et  alii«  uzkra- 
cuju  desetinu,  pak  da  s  toga  »ip8e  et  sua  ecclesia  . .     in  suis  turibus  et  reddttibus  daori' 

*  Ufsnki  biskopi  pladali  to:  nadbitkap  oatrogoatki  aooo  --4000  for.,  koloeU  MdUiiMp  toOO,  pvCttrtkl 
biskap  3400,  vdikoTaradiiuki  aooo,  «rd«ljiki  1500,  vetprimaU  i  buukdiU  po  900  i  t  d. 


JO  HBVATSEO   KRAUEVSTVO  U  XIV.   ST0Ue6u. 

Dam  ct  defectum  non  modicum  paterentur*.  Premda  je  sabor  uredio  pladanje  desetine, 
dini  se,  da  se  plemstvo  hrvatsko  nije  drzalo  ustanova,  jer  je  kninski  biskup  god.  1366. 
molio  bana  Nikolu  Seda,  da  mu  potvrdi  odredbe  sabora  u  Kninu.  I  cetinski  knezovi 
Nelipidi  nijesu  rado  pla&ili  desetinu  za  sToje  kotare  u  kninskoj  biskupiji.  Tek  1376. 
pogodio  se  je  knez  Ivan  Nelipid  s  kninskim  biskupom  Pavlom  u  tom  pogledu.  Godine 
opet  1395.  utana^io  je  isti  knez  Ivan  Nelipid  u  nazo£nosti  hrvatskoga  banovca  Pavla 
Mihaljevida  prijateljsku  pogodbu  (amicam  conventionem)  sa  spljetskim  nadbiskupom 
Andrijom  radi  desetine,  Ho  ju  je  morao  davati  spljetskoj  nadbiskupiji.  I  PVankapani  imali 
su  razmirica  radi  desetine,  odkad  je  knez  Nikola  god.  1394.  od  Mikca  Prodavic'a  kupio 
grad  Ozalj  na  Kupi.  Borba  se  je  tako  izo^trila,  da  je  god.  1416.  morao  posredovati  i 
crkveni  sabor  u  Kostnici  (sacrosancta  generalis  synodus  Constantiensis). 

Vec  znademo,  kako  je  rimski  papa  Inocentije  IV.  senjskomu  biskupu  Filipu 
god.  1248.  dozvolio  porabu  glagolice  i  slavensko  bogosluzjeu  crkvi.  Namah 
zatim  god.  1252.  molili  su  benediktinski  redovnici  samostana  sv.  Nikole  kod  Omi§lja  na 
Krdkom  otoku  istoga  papu,  da  im  dozvoli  i  dalje  rabiti  slavenski  jezik  u  crkvi,  >)er  su 
Slaveni,  tc  imadu  slavcnske  knjige,  a  latinski  jezik  i  pismo  ne  mogu  nauditi<  (cum  ipsi, 
qui  Sclaui  existunt  et  sclauonicas  litteras  habent,  et  discere  latinas  litteras  non  possum). 
Nema  sumnje,  da  je  slavenska  liturgija  u  XIV.  stoljedu  pretegla  ne  samo  u  biskupijama 
seojskoj  i  krikoj,  nego  i  u  krbavskoj.  Koliko  se  je  razSirila  preko  Velebita  na  jug  u 
koinsku  i  ninsku  biskupiju,  i  na  sjevcr  preko  Gvozda  u  zagrebaCku,  nemamo  vijesti;  no 
stoji,  da  je  bilo  svedenika  glagolaSa  ne  samo  u  obsegu  ditave  nadbiskupije  spljetske, 
nego  i  po  zagrebaCkoj  biskupiji.  U  iupama  potonje  biskupije,  a  narodito  u  prijedjelima 
izmedju  Kupe  i  Gvozda,  gdje  su  se  Sirile  oblasti  knezova  Frankapana,  Zrinskih  i  Babonica 
(Blagajskih),  bilo  je  i  poslije  sve<5enika  glagolaSa,  kao  u  Trgu  pri  Ozlju,  u  samom  Ozlju, 
Ribniku,  Lipniku,  sv.  Petru  na  Mreznici,  pa6e  i  u  KraSidima  i  Pribicima.  JoS  god.  1501. 
spominju  se  u  zagreba^koj  biskupiji,  a  u  oblasti  izmedju  Kupe  i  Save,  glago1a§i:  Andrija, 
iupnik  sv.  Katarine  (Andreas  plebanus  sancte  Katherine  glagolita),  i  Gregorije  u 
Petrovini  (quidam  Gregorius  g  I  a  g  o  1  i  t  h  a). 

Slavenska  sluiba  sa  glagoslkim  svetim  knjigama  bila  je  u  XIV.  stoljecu  u  hrvatskom 
kraljeTStvu  raz&irena  kao  nikad  prije  ni  poslije.  Ona  je  pade  pre§la  i  granice  hrvatskoga 
kraljevstva,  te  se  je  udomila  u  Bosni  i  Albaniji,  a  najviSe  u  Istri,  gdje  je  posve  preobla- 
dala  u  iztoinom  dijelu  te  zemlje,  naime  u  biskupiji  Pidanskoj  (Pidan  Pedena  ^ 
Biben^.  Napokon  se  je  slavenska  liturgija  ba§  u  to  doba  iz  hrvatskih  zemaija  razgranila 
sve  u  Ceiku  i  Poljsku,  gdje  su  ju  zaveli  deiki  kralj  Karlo  i  poljski  kralj  Vladislav  Jagelo. 

Godine  1337.  boravio  je  naime  potonji  teiki  kralj  Karlo,  tada  jo§  markgrof  na 
Moravi,  u  Hrvatskoj  kao  gost  kneza  Bartola  VIII  Frankapana.  Karlo  i§ao  za  nekim  poslom 
a  Tirol;  ali  poSto  je  bio  u  zavadi  s  habsburikim  vojvodama,  nije  prolazio  kroz  austrijske 
lefnlje,  nego  Ugarskom  i  Hrvatskom  do  Senja,  a  onda  6e  iz  Senja  podi  po  moru  do 
Ogteja  (Aquiieje),  pak  u  Tirol.  Kad  je  doSao  u  Hrvaisku,  ugostiSe  ga  knezovi  Ffanka- 
pant,  brada  Bartol  VIU.  i  Dujam  III.,  pade  knez  Bartol  ukrca  se  s  njim  i  s  njegovom 
pramjom  u  Seoju  u  brod,  da  ga  izprati  do  Ogleja.  No  putem,  ved  blizu  grada,  obkoli 
ih  kapetan  mletadkoga  brodovlja,  pak  de  ih  zajedno  s  brodom  zarobiti.  Tu  spase  do- 
miiljatost  koeza  Bartola  markgrofa  Karla.  Po  naputku  njegovu  stade  Karlo  s  mletadkim 
kapetaoom  ogovarati  o  predaji,  a  u  to  se  sakri  neopazice  s  Bartolom  u  neku  ribarsku 
ladjicu,  koja  se  je  ondje  desila,  pak  se  sredoo  izmedju  mletadke  mornarice  proveze  do 
Ogleja,  gdje  ga  tvedaoo  dodeka  patrijarka  Bertrand. 

Bit  de,  da  je  Karlo  za  boravka  svoga  u  Senju  duo  slavensku  liturgiju,  i  da  mu  se 
je  vrlo  svidjela.  Vrativit  se  poslije  u  Ceiku,  zaiska  u  pape  Klementa  VI ,  biviega  uditelja 
svoga,  da  bi  se  i  u  njegovoi  tcmlji  titala  misa  na  slavenskom  jeziku.  Papa  prista  (1346.) 
oa  ielju  Karlovti,  ali  na  jednomu   samo  mjestu  u  svem   kraljevstvu   da  se  vrSi  liturgija 


VJERA    I   CRKVA. 


31 


slavenska.  Godinu  dana  iza  toga  podii^e  Karlo  u  Pragu  samostan  na  £ast  svetim  raitit- 
nicima  kraljevstva  deSkoga:  sv.  Jeronimu,  Cirilu,  Metodiju,  Vojtjehu  i  Prokopiju,  pak 
nastani  u  njemu  benediktinske  redovnike  iz  hrvatskoga  primorja,  koji  donesoSe  sa  sobom 
svoje  knjige  Da  jeziku  hrvatsko-slaTenskom.  Za  samo  prepisivanje  knjiga  >na  plemenitom 
jeziku  slavenskom«  odredio  je  Karlo  god.  1356.  po  deset  maraka  na  godinu  kao  pladu 
pisaru.  Taj  samostan  eniauski  brzo  se  podiie;  god.  1372.  posveti  crkvu  samostansku 
sam  nadbiskup  prazki  u  nazodnosti  kralja  i  cara  Karla  i  druge  gospode  deske.  Iz  Ce§ke 
razsiri  se  poslije  slavensko  bogosluije  u  Poljsku.  Tu  je  potaknula  kralja  Vladislava  fagela 
lijcpa  supruga  njegova  Jadviga,  kci  ugarskoga  i  hrvatskoga  kralja  Ljudevita  i  bosanske 
banovne  Elizabete,  te  je  po  primjeru  deskoga  kralja  Karla  (incitati  exemplari  simili,  quod 
in  civitate  Pragensi  habetur  monasterium  Slavorum  ordinis  sancti  Benedicti)  dne 
28.  srpnja  1390.  u  krakovskom  predgradju  Kleparz  podigao  uz  crkvu  sv.  Kriia  samostan, 
u  koji  je  smjestio    slavenske    glagoiaSe    iz    Praga    (fratresque   ex    monasterio    Pragensi 


NaGROUNO   KAMENJK   rod   BlLKKA 
B  IlercegoTioi. 


Bumptos  ad  illam  —  domum  —  introducunt.  Taj  je  samostan  obstojao  joi  oko  god.  1470 
(DIugossi  Historiac  polonicae  liber  X.,  —  edit.  Lipsiae  1711.,  pag.  126—127). 

Uz  brojno  sTJetovno  svcdenstvo  bilo  je  u  XIV.  stoljedu  u  hrvatskom  kraljevstvu 
i  moogo  samostana  razliditih  redova  (BenediktinaCisterdana,  Dominikana,  Franje- 
▼aca,  Pavlina  itd.).  Vrlo  je  bio  razSircn  red  Pavlina,  koji  je  iivio  po  regulama 
sv.  Augustina.  U  oblastima  na  jugu  Gvozda  bill  su  Pavlini  gotovo  svi  glagolaii;  njihovi 
samostani  (sv.  Nikole  u  modruikom  Gvotdu  i  u  Vinodolu)  bili  su  upravo  razsadnici  gla- 
golske  knjige.  Samostan  sv.  Nikole  u  modru&kom  Gvotdu  utemeljio  je  knez  Ivan  (Ani) 
Frankapan  oko  god.  1330.  (po  tomu  samostanu  prozvana  bi  poslije  gora  Gvozd  Kape- 
lom).  Jedan  od  najbogatijih  samostana  u  ditavom  kraljevstvu  bio  je  cisterdanski  sv.  Ma- 
rije  u  Toplicama  (Topuskom);   taj  je   pladao  papi  u  ime  takic   po  300  for.  (samostan 


jS  IIRVAT8K0   KRAURV8TV0    U   XIV.   STOUB£u. 

tf.  Jurja  kod  Senja  samo  33  zlatna  forinta).  No  upravo  taj  najbogatiji  samostan  opusti 
jedan  od  najprvih  (god.  1403. — 1408). 

Negdje  na  koncu  14.  stolje<5a  osnovaSe  celjski  knezovi  u  svojoj  kneziji  (grofoviji) 
Zagorjo  znameniti  posUje  samostan  Pavlina  u  Lepoglavi.  Dok  su  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj 
izmedju  Gvozda  i  Velebita  nicali  pavlinski  samostani  po  reguli  sv.  Augustina,  mnoiili  su 
se  na  jugu  samostani  Franjevaca.  Ve6  na  poietku  XIV.  stoljeda  obstojao  je  u  Bribiru 
franjevadki  samostan  sa  crkvom  sv.  Marije,  u  kojoj  je  bila  grobnica  Bribirskih  knezova 
od  plemena  Subid  God.  1299.  osnovao  je  ban  Pavao  I.  (§ubid)  na  £ast  sv.  Ivanu  Krsti- 
telju,  svojemu  >krsnomu  imenu<  (beatum  Joannem  Baptistam  pro  nostro  heredumque  no- 
slrorum  patrono  et  domino...  elegimus)  samostan  Franjevaca  kod  Skradina,  i  to 
blizu  samostana  koludrica  sv.  Elizabete,  kojemu  je  predstojnica  bila  rodjena  se.stra  nje- 
gova  Stanislava. 

Samostani  bili  su  znameniti  i  po  tom,  §to  su  u  njima  obstojale  skole.  U  obde  su 
u  ono  vrijeme  uzdriavali  Skole  najvi§e  samostani  i  kaptoli.  Uz  kaptole  spominju  se  sje- 
meniStne  Skole.  One  su  se  dijelile  na  tri  odjela:  u  prvom,  zvanom  grammaticalia, 
tuma£ila  se  latinska  slovnica  i  skladnja;  u  drugom,  logical  i  a,  predavala  se  retorika  i 
logika;  a  u  tredem,  theologia,  u^ila  se  bogoslovija.  Nadzornik  §kola  bio  je  kanonik 
Stilac  (lektor).  Osim  samostanskih  i  kaptolskih  Skola  bilo  je  medjutim  vec  i  svjetovnih 
ikola,  koje  su  pzdriavale  gradske  obcine.  U  tim  su  Skolama  udila  djeca  ^itati,  pisati  i 
raSunati.  U  slobodnoj  obcini  na  Gradcu  kod  Zagreba  obstojala  je  takva  §kola  ved  oko 
god.  1362.;  gradski  u6itelj  (scholasticus,  magister  scholae)  dobivao  je  godiSnju  placu  od 
dcvet  forinti.  No  osim  toga  primao  je  uiitelj  i  od  djaka  primjeren  bir.  Vi§ih  Skola  nije 
tada  bilo  u  hrvatskom  kraljevstvu;  oni,  koji  su  bili  zeljni  vi§ih  nauka,  iSli  su  u  tudji 
svijet,  narodito  u  Italiju  (Bolognu). 

joi  nam  je  zabiljeiiti,  da  je  papa  Klement  V.  god.  1312.  ukinuo  znameniti  vitezki 
red  Templara  ill  Boijaka.  Ogromna  imanja  toga  reda  u  hrvatskom  kraljevstvu  zapa* 
doSe  sada  drugi  viteiki  red,  naime  Ivanovce  (Cruciferi),  a  s  njima  i  znameniti  samostan 
sv.  Gregorija  u  Vrani.  Priori  reda  Ivanovaca,  stolujuci  u  Vrani,  znatno  su  utjecali  u  sud- 
binu  hrvatskoga  naroda;  osobito  pak  iztaknuo  se  je  prior  Ivan  Pa  Hi n a  u  vrijeme  kra- 
Ijice  Marije  i  supruga  joj  Sigismunda  kao  gorljiv  privrzenik  napuljskih  Aniuvinaca. 

Odkako  8u  se  u  XIV.  stoljedu  stali  po  Hrvatskoj  naseljivati  Vlasi  ili  Morlaci, 
opet  je  u  kraljevstvu  bilo  sljedbenika  gr£ko-izto£ne  crkve  (schismatici).  No  ne  da  se 
ustanoviti,  da  li  su  ti  doseljenici  imali  tada  kakovo  crkveno  uredjenje.  Pa  tar  en  i  ili 
Bo  go  mill  (haeretici)  spominju  se  samo  u  kotaru  izmedju  Bosuta  i  Save;  no  nema 
sumnje,  da  ih  je  naro£ito  u  detvrtoj  £etvrtini  ovoga  stoljeda  mnogo  dolazilo  iz  Bosne  i 
Huma.  Ta  glasoviti  hcrceg  Hrvoje  Vukii<5  bio  je  s  Citavim  rodom  svojim  patarenske 
vjere,  a  njegova  je  djedovina  bai  medjaSila  s  Hrvatskom.  U  Bosni  nije  se  patarenska 
vjera  oikako  dala  iztrijebiti;  pade  katoli^ki  biskup  bosanski  morao  je  ostaviti  svoju  sto- 
licu,  pak  se  preseliti  u  Djakovo.  Mjesto  njega  spominju  se  u  XIV.  stoljedu  nadelnici 
patarenske  ili  tbosanske*  crkve,  koji  su  stolovali  u  JaojitSima.  Takav  naielnik  zvao 
se  je  >did<.  Po  imenu  spominju  se  djed  Miroslav  (1303)  i  djed  Radomjer  (1404.). 

(KnjiievQost  latinska  i  slavensko-hrvatska).  Koliko  se  moie  razabrati 
po  oskudnim  spomenicima,  bila  se  je  kultura  u  hrvatskom  kraljevstvu  tijekom  XIV.  sto- 
Ije6i  lijepo  razvila,  i  to  ne  samo  duievna,  nego  i  materijalna.  K  tomu  je  uz  ino  dopri- 
oesla  bliztna  Italije,  i  joi  vi&e  okolnost,  &to  se  je  hrvatsko  kraljevstvo  prostiralo  uz  veliku 
prometnu  cestu,  koja  je  iz  iztoka  vodila  Sredozemnim  i  Jadranskim  morem  u  srednju  i  za- 
padnu  Evropu.  Hrvatski  velikaSi  (knezovi)  irtiCu  se  poput  bosanskih  u  to  vrijeme  vedm 
bogautvom  I  sjajem,  nego  njihovi  drugovi  u  srednjoj  Evropi.  Huniski  Hranidi  od  kude 
Kosata  imali  su  tada  u  svojoj  bogatoj  riznici  vrlo  dragocjenih  umjetnina  (krasnih  uresa 
I  nakita,  odora,  sveta£kih  slika  I  modi,  dak  i  jedan  organid      orguljice),  a  osobito  mnogo 


KNJ12eVN03T   LATINSKA    I   SLAVKNSKO-HRVA'rSKA. 


n 


posudja  od  zlata  i  srebra,  dole    su   njemadki    knezovi  joS   u  prvoj  polovici  XVI.  stolje<^ 
rabili  zemljane  pladnjeve  i  posude  od  obi^Dih  kovina. 

I.hrvatski  gordi  knezovi  ddlikuju  se  svojom  IJubavi  za  sve,  ito  je  Uje^«i  x  ppMi^' 
nito.  Evo  n'ekoliko  znaCajnih  primjera.  2a  bana  Mladina  II.  (1312. — 1322i)  xxl  p<»Jnii^Ba 
^ubi(5  kaze  izrijekom  njegov  Ijuti  protivtiik,  spljetski  Ijetoptsac  Miba  Madije,  da  je'£esto 
£itao  sveto  pismo  (>soiebas  frequeatare  in  legendo  bibliam);  u  drugu  ruku  opet  zna- 
derno,  da  je  talijanski  udenjak  Vilim  Varignana,  tjelesni  Ijednik  i  pouzdanik  Mladinov, 
posvetio  svojemu  zaititniku;  i  meceni  jedno  svoje  medicinsko  djelo  s  ovim  uvodttim  rije- 
iima:  >Svima  vitezkim  krjepostima  opasanomu  i  ne  manie  unrinom  krunom  oyjendanofnu 
velemoznomu  gospodinu,  svomu  vazda  gospodaru  Mladinu,  Hrvata  i  Bosne  banu  i  vrhov> 
nomu  gospodinu  ditave  Humske  zemlje  njegov  duhom  podanik  Vilim  Varignana,  profesor 
znanosti  i  umjetnosti  medicinskec.  Da  je  u  Bribirskih  knezova  bilo  a  obde  Ijubavi  sa 
knjigu,  najbolje  dokazuje  oporuka  Mladinova  brata  Pavla  II.  od  god.  1346.,  iz  koje  do- 
znajemo    za    poglavite    knjige,  koje    su    se  tada  u  Hrvatskoj  rabile.    Knez  Pavao  naioie 


Nagrobni  kamen  (sarkofao)  na  brdu  Pavlovcu 

()agoisio£tio  o<i  S«rajeT«).  T«  j«  Ttljda  grob  koeta  P«vU  RAdJoorica  (f   I4t5-). 


poklonio  je  u  iivojoj  oporuci  franjeva£komu  samostanu  i  crkvi  sv.  Marije  u  Bribini  osam 
razlt(^Jtih  latinskiii  djela  (ystoriam  scolasticam,  psalterium  glosatum,  dy.ilogum  uocii  Gre* 
gom  !  de  Mcra  scriptura,  et  aliorum  sanctorum    dicta  in  eo,  brevikKjuiuin 

sancti  Bunaventure*,  i  napokon  >duas  cronieift  Romanorum  martinianas,  umun  veterem 
et  aliam  novam«);  a  crkvi  sv.  Marije  u  Skradinu  tri  djela  (duo  missalia  mea^iuHiin  novttm 
secundum  curiam,  et  aliud  vetus  cum  littera  breventaoa;  item  breviarium  bmnoi^  Nema 
8  toga  ni  najmanje  sumnje,  da  je  u  Bribirskih  knesova  od  plemena  Subid  bilo  dovoljno 
rukopisnih  knjiga  latinskih,  a  valjda  i  hrvatskih,  premda  se  potonje  itriiekom  oe  spo- 
minju.  Iz  iste  oporuke  Vnn.w  Pavla  II.  doznajemo  joi,  da  je  njegov  rod  bio  bogat  drago- 
cjenostima,  a  naro6ito  zl  rebreoim  i  bisernim  uresima  ta  leott. 

Hrr.  poTJ.  II.    II.  3 


^4  fIRVATSKO   KRAURVSTVO   O   XIV.   STOUF^:!;. 

Dok  se  Bribirski  knezovi  iztidu  kao  prijateljt  i  mecene  knjiievnosti,  drugi  se  hrvatski 
knezovi  odiikuju  kao  pisci  Od  tih  je  naroCito  spomena  vrijedan  knez  Novak  Disi^lavid 
od  plemena  Mogorovid,  gospodar  grada  Ostrovice  u  Lici,  On  se  je  dao  na  golemi  posao, 
te  je  oko  god.  1368  prepisao  glagolskim  pismenima  (itav  hrvatski  misal.  Pismo  kneza 
Novaka  bai  je  uzorno,  tako  da  su  na  koncu  XV.  stoljeda  po  njegovim  pismenima  pri- 
redili  prvi  itampani  misal  hrvatski  Mimo  to  ukrasio  je  knez  Novak  svoj  misal  krasnim 
sitooslikarijama  (miniaturama),  koje  je  valjda  i  sam  slikao  Novak  piie  na  koncu  misala 
sam  o  sebi  ovako:  >L^t  gdnih  1368.  Ja  knez  Novak,  sin  kneza  Petra,  vitez  silnoga  i 
velikoga  gdna  LoiSa  (Ljudevita)  kralja  ugrskoga,  njega  pola£e  vitez,  v  to  vrime  budu<5i 
knez  na  Ugrih  Solgovski  a  v  Dalmaciji  Ninski,  napisah  te  knjige  (misal)  za  svoju  du&u, 
i  onoj  crikvi  da  se  dadu,  v  koj  legu  v^kivednim  leianijem.  I  pomisli  vsaki  hristjanin,  da 
sa  sv£t  niStare  ni,  jere  gdo  ga  vede  Ijubi,  da  ga  brie  zgubi;  nu  josde  pomisli  vsaki  sada, 
da  se  najde  od  nas  tada,  —  gde  se  duSa  strahom  smete,  a  dila  nam  se  kriti  ne  te.  Zato 
kada  nam  se  d61a  skriti  ne  te,  tada  vsaki  pridi  z  dobrimi  d^li  pr^d  stra^noga  i  sil- 
noga, vekivednoga  sudca.  A  sada  proSu  vsakoga  popa  i  dijaka,  ki  budet  va  te  knjige 
oficijati,  moli  milostivoga  i  dragoga  i  slatkoga  gdna  v  molitvah  svoih  i  moli  gdna  boga 
za  nju«.  U  stolicama  (dvorovima)  knezova  Frankapana,  narodito  u  ModruSama  i  u  Senju, 
pak  i  u  Novigradu  (Novom)  Vinodolskom  bilo  je  jamadno  notara  i  »pisaca«,  koji  su  sa- 
stavljali  i  pisali  javne  izprave  hrvatskim  jezikom  i  glagolicom.  Napokon  su  i  knezovi 
Hrvatinidi  —  Vukdidi  na  medji  hrvatsko-bosanskoj  bili  prijatelji  i  mecene  knjizevnosti. 
Osobito  se  u  tom  pogledu  iztide  knez  i  herceg  Hrvoje  Vukdic.  Kad  je  god.  1404.  pa- 
tarenski  pisac  »Hval  kr§canin«  dovrSio  svoj  cirilski  rukopis  svetoga  pisma  novoga 
zavjeta  i  saltjera,  kaie  on,  da-je  svoju  knjigu  napisao  »na  podtenije  slavnomu  gospodinu 
Hrvoju,  hercegu  spljetskomu  i  knezu  od  Doljnih  kraj  i  inim  mnogim  zemljam*;  par  go- 
dina  poslije,  nekako  oko  1407.,  narudio  je  opet  Hrvoje  kod  katolidkoga  >pisca  Butka<, 
krasni,  sitnoslikarijama  ureSeni  glagolski  misal,  koji  se  je  nekad  rabio  u  crkvi  sv.  Mihalja 
u  Omiiu,  a  danas  se  nalazi  u  sultana  u  Carigradu ! 

Od  latinskih  djela,  napisanih  u  XIV.  stoljedu,  zanimaju  nas  poglavito  historidki 
spisi  Oko  god.  1308.  napisao  je  rabski  biskup  Georgius  ab  Hermolais  legendu  o 
sv.  Kristoforu,  zaStitniku  grada  Raba.  Jo§  i  danas  duva  se  u  nekadanjoj  stolnoj  crkvi  grada 
Raba  modnik  ili  raka  sv.  Kristofora,  u  kojoj  je  sahranjena  glava  toga  svetca;  raka  (area)  ili 
relikviarij  znamenita  je  umjetnina  XII.  ili  XIII.  stoljeda.  Legenda  biskupa  Georgija  ab 
Hermolais  s  napisom  >Miracula  s.  Christophori«  prida  potanko,  kako  je  sv.  Kristofor  u 
tri  maha  (god.  1075.  —  1 105.)  spasao  grad  i  otok  Rab  od  neprijateljskih  napadaja.  Pisac 
kaie,  da  je  legendu  sastavio  po  starim  knjigama  i  po  pridanju  starijih  gradjana  (prout  in 
historiis  antiquis  ac  a  senioribus  civibus  legisset  et  audiuisset) .  Za  prvu  cetvrt  XIV.  sto* 
Ijeda  iztide  se  Spljedanin  Mich  a  Madius  de  Barbazanis,  koji  je  u  svojemu  djelu 
»historia  .  .  de  gestis  romaoorum  imperatorum  et  s  mmorum  pontificum*  zabiljeiio 
suvremene  zgode  od  god.  1290. — 1330.,  u  koliko  je  mogao  za  njih  doznati  Djelo  Ma- 
dijevo  nema  glavne  misli,  niti  su  dogadjaji  u  njem  sustavno  poredjani;  nije  spomenica 
ni  Ijetopis  nego  neka  vrst  pametara.  Kud  i  kamo  savr^nije  i  oblikom  i  biranim  sadriajem 
jesu  dvije  spomeoice  (memoiri),  sastavljene  od  nepoznatih  nam  pisaca,  koji  prikazuju 
bume  dogadjaje  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  god.  1344—1346,  a  narodito  borbe  oko  Zadra 
god.  1346.  izmedju  Mletdana  i  ugarsko-hrvatskoga  kralja  Ljudevita.  jedna  spomenica 
8  naptsom  »ObsldioDi8  Jadrensis  libri  duo<  pripovijeda  potanko,  a  u  prilog 
ugarsko-hrvatskoj  stranci;  dniga  s  napisom  >Chfonica  Jadertina*  (talijanski  prevod 
od  Jakova  Morellija)  mnogo  je  jezgrovitija  i  krada,  dostojanstvenija  t  mirnija,  ali  je  odito 
naklona  Mletcima.  Za  posljednje  godine  Ljudevitova  kraljevanja,  a  ']oi  v\ie  za  doba  kderi 
mu  Marije  i  zeta  Sigtsmunda  vrijedi  djelo  zadarskoga  gradjanina  i  patricija  Pa  via 
P  a  V  I  o  V  i  d  a,  kojemu   je  napis   >Memoriale    Pauli    de    Paulo,  patritii   J  a- 


KNJlilVNOST   LAT1N8KA   I   SLAVENSKO-HRVATSKA. 


35 


MlNiATURNA   SLIKA    IZ   RUKOPISA   (mISAI^)   KNKZA    NoVAKA   (1368.). 


U  c  i  kr.drortkoj  knjiiaici  ■  Beia  iavste  prekrAsan  (lagoUkJ  mini,  koji  jc  god.  Ij68.  MpUao  hrratski 
Novak,   praolac    koezova    i    (leinida    NoTakovida    «    IJci,  poilije   n  Gackoj    (Gataotkoi    iapi).    Kaex    Novak    bio 
je   do  knoa  Petra  DUtslaTi^  (l3"- — i34^-)i  >  oook  koexa    Dir'alava  od  plemena  Mogoror>d>,    koje  je  natuvalo 
■  staroj   hrratckoj  iapani))    Lici.    Stolica    tih   knezova    bila  je  Ostrrica  jagoictoioo  od  Malalaka,   sa    aiedji    ilara 
iapaoije    Krbave.    \'ec'    djed  Dlsitlar,  a  jot  vil?  otac     Petar  D'aitlavic    otjecali  s«  saatou  a  tgode  hrvatskoga  aa- 
roda,  jer   sa    bili  knexoTi  a  pleaaeoa  Magorovida  i  podjedno    rodjaci    krbaTakih  knetova    u  porodice  KafjakoT<4fa. 
Koex   Pctar    DitiilaTid,  otac    Novakov,  gotpodovao  je  Ua  pada  Mladina  II.    Sibiiia  (Ijaa.)  takoljcr  neko  frijeaM 
gradoai    Bagon    (Karlobagom)    a    Podgorakoj    tupi.  —  Knes    Novak    atolovao    je   popat  djedova  avojih  •    grad* 
OMTtW,  te  ••  spoaBinje    a   povje*ti  god.    1349.— 1373  •   dakle    a    Triieme   kralja    LjndeTita    I.    Velikoga.     Bio    |t 
prirrfaajk  toga  kralja  i  ajegoTth  banova;  t  toga  ga  i«  kralj  iaenovao  vitccooi  avoga  dvora  (milca   ragi*    cvfiaa). 
Uza    to  vriio    )c    koe<   Novak    ncko    vrijeme    t*Mt   koeievaka    a    daltn«liaakoB»    gra<ia    Niaa,  kao  i    ■  trdaljduMi 
grada  Sol^ova  (Solgo).  Sioovi  i  anad  ajegovt  prusvaic  ae  po  ajema  Novakovidi.  —  Kacs  Novak  aora  da  !•  Mo 
Trip  obrasovaa  iorjek  avoga  vtjeka,  v)eit    piatna  i  alikantva.  Sto  a«  doaad  toade,  aapiaao  jt  prakrataia  ptaaoa 
iitav   •tarohrvataki  miial,  i    to    tako  Ujepo,    da    tn   po«Iije    prigodooi    lunpaoia  prvih  gbfoWcili    kB)iga    apravo 
po  ajagova  rakopiaa  dali  naflniti    glagoUka   pianaaa.    Savilc   aknuio   je   tvoj    rakopia  ta  laal  pcakraaaik  miaim 
tsrafli  alika,  od  kojih  ra  medjat-m  aeke   ved  jako  oltedaae.  Najboija  jt  aa^ivana  tUka   aa  liata  (feUo)   91.,    koja 
prikaiaje  aekoga  tvttca.  kako    drii    rasviti  ivitak    papira,   aa    koiem  ae  racabira  ovt  ri|ad ; .  .  .  aiaacti  w(if)iM 
■cca»d(aB)  iob(aaa)eflB  .  .  .  .c  —   O   mftala    knara   Novaka   piAe    Ivan   Kakaljevitf:  ajadaa  od  ovtk  ka|ifa  (Nova, 
kovib),  piaaaa  godlae  lj68.,  £nva  se  a  carakoj  kaiiiaid  a  Bc^a  pod  bro^tai  8.  alavaaritfli  rakopiaa.  Sitka,  kojIaM 
jc  areieaa,  aK>ga  •«  avnttti  medja  bolje  alaventkc  aiaiatara  oooga  vrcaaaaa ;  tvorcaa  n  fo  i  kr)*pko,  a  bo)a' 
diaaaa  oacMtOM  UvabooMa     Imadc  ib   aa   bn^    icat,  t«  prikamja:    I.  Na  U«t«   74.   atkpga  avaica  •  otfoiMMM 
kajigo*,  ka^iaa  goraja  ;«  xckaa.  a  doljaa  crvtaa,  dao  aa  okolo  aaodro,  tlatoai  BkralMO(aBlta  poaallo  oiMMi). 
a.  Na  Uatn  79.   aeki   apoatol,   koji  a  rad  raxvijwo    pUmo   drii,  obraa    va   ja  olta^aa.   3.  Na  liata  tf.  witiO  m 
zatvoreoom  kajigon.    Obras  aia  jc  olte^ce.    4.  Na  Ifota  91.  Svcuc  a  rawi|Mla  plMMOi.  alika  po«f«  iahm  aate* 
vaaa.  U  tka  avctca  izralcoa  je   acka   oaobiU  adUaa,  botMUaaaie    fiao  I  ttvabao,  Haaa)«  podoata  paiajito  i  pra* 
vilao.   5.  Na  lUla   158.  velika  alika,  aa  titavoia   UMb.  pfadatavlja  Ita«a    aa   krila.    hpod  kriU  atajl  aaiwijeitww 
■Mti   Boija  a  aantjtt  avo/th  gotpodja,  1  Hjava  Moji  jadaa  riauki  rtralar,  a  aa  ajiaa  <il«  oauba.  ft.  Na  liata    1 59. 
>Ecc«  boiaoa,  ritaajc  doita  pravCno,  bojadlaaata  krcpko  i  saateiaoa 


^^  HBVAT8K0  KRAUBVSTVO  U  XlV.  STOUB^U. 

drensift«.  Pavao  Pavlovi^  bio  je  mnogo  godioa  upravitelj  (rector)  grada  Zadra,  Deko 
vrijeme  knct  Trogira  (1386.)  i  poslije  ^ibenika  (1399.).  a  napokon  knez  otoka  Paga  (1408.)- 
Utjecao  je  mnogo  u  javne  poslove,  te  je  u  svom  »memorialu<  posve  suhoparno<  no  ne- 
prismino  xabiljeiio  Dajtoatoije  dogadjaje  za  doba  od  god.  1371. — 1408.  Ba§  poradi  toga 
ojegovo  je  djelo  dragocjen  izvor  za  povjestnicu  onoga  doba.  —  U  XIV.  stolje<5u  javlja 
se  takodjer  pnrt  spisatelj  u  tadanjoj  Slavoniji  izmedju  Gvoeda  i  Drave.  To  je  Ivan, 
arcidjakon  goridki  i  kanonik  zagreba£ki,  koji  je  god.  1334 — 1354.  sa- 
staTio  djeio  >Statuta  capituli  Zagrabiensis  saeculo  XIV.< ,  znamenito  ne 
samo  sa  politi£ku  bistoriju,  nego  joi  vi§e  za  kuhurnu  i  za  zemljopis.  Neki  misle,  da  je 
Ivan  arcidjakon  napisao  takodjer  i  nekakvo  skroz  povjestno  djelo  s  napisom  >ch  ro  no- 
lo gia<;  all  tome  djelu  nema  traga. 

Osim  povjestoi£kih  djela  ovoga  stoljeda  treba  joS  spomenuti  brojne  statute  gradskih 
obdina,  koji  su  a  to  vrijeme  sastavljeni  ili  dopunjeni.  Uz  statute  dalmatinskih  gradova 
znamenit  je  latinski  statut  grada  Senja,  koji  bi  god.  1388.  dne  5.  svibnja  sastavljen 
po  zapovtjedi  kr£kih  i  senjskih  knezova  Stjepana  i  Ivana  (Frankapana). 

HrvatskooslaTenska  knjiga  dijeli  se  i  u  XIV.  stoljedu  na  crkvenu  i  na 
svjetovno.  Crkvene  knjige  pisane  su  starosiavenskim  jezikom  s  prismjesom  puikoga  go 
▼ora  hrvatskoga^  a  svjetovne  £istim  narodnim  jezikom.  Crkvena  knjizevnost  sastoji  pogla- 
vito  od  obrednih  knjiga,  kao  dto  su  misali,  brevijari  (6asoslovac,  6asosiov)  i  rituali  (obrednik, 
trebnik),  vetinom  starijega  porijetia;  pravih  bogoslovnih  knjiga  imade  malo.  •Mali  zbor- 
oici  mudrih  redenica  iz  st.  pisma  i  djela  sv.  otaca<,  pi§e  J.  Broz,  >kratka  objaSnjivanja 
istioa  kri<Unske  vjere  i  morala,  propovijedi  i  homilije,  prosta  upudivanja,  kako  treba 
vrUti  poglavite  obrede  crkvene,  legende  i  zica,  pravila  redovnika  sv.  Benedikta  i  sv.  Franje, 
prijevod  gdjekojega  pisma  papinskoga  —  to  je  sva  dogmatika,  moralka  i  pastoralka 
gUgolaika,  to  je  sva  crkvena  povjest  i  sve  crkveno  pravo  naSih  glagolaialc 

Svjetovna  knjiievnost  hrvatska  sastoji  i  u  XIV.  stoljedu  poglavito  od  poslovnih 
f  pisa,  Darodto  od  listina,  razvoda,  statuta  i  zakona.  Hrvatski  jezik  s  glagolskim  pismom 
raziirio  le  je  i  (M-eko  medja  tadanjega  hrvatskoga  kratjevstva,  naro^ito  u  danainju  Istru, 
gdje  ta  ih  ttali  rabiti  u  javnim  izpravama  (n.  pr.  razvod  Istrijanski,  a  poslije  zakon  Ka- 
stavski  i  Veprinadki).  Poslije  Vinodolskoga  zakona  od  god.  1288.  izti£e  se  osobito  >Statut 
vrbanski,  a  dooekle  i  svega  Krikoga  otoka«,  koji  bi  napisan  god.  1362. 
i  1388.  po  nalogu  krCkih  koezova  Stjepana  i  Ivana  (Frankapana).  Jama^no  bi  ved  u 
istom  ftoljedu  sasnovao  i  >Poljidki  statut<,  koji  je  napisan  dirilicom.  Najstarija  gla- 
golska  listina  (Dobhojska)  nspisana  je  god.  1100.  na  otoku  Krku;  u  XIV.  stoljedu  broj 
tih  listtoa  tvedjer  raite.  Bosanski  bani  i  kraiji  imali  su  posebnu  dvorsku  kancelariju, 
fd|e  ta  njihovi  »dijaki«  SMtavljali  i  pisali  kraljevske  i  banske  povelje. 

(Umjetootti).  Da  la  i  umjetnosti  u  XIV.  stoljedu  bile  u  Hrvata  u  velikoj  cijcnt, 
Imademo  viie  primjera.  Sam  kralj  Ljudevit  sa  svojom  suprugom  Elizabetom  prednjadto 
je  hffvattkim  koezovima,  darivajudi  crkve  krasnim  umotvorinama.  Znademo,  kako  je  Lju* 
devitova  supruga  Elisabeta,  kdi  bana  bosanskoga  Stjepana  Kotromanida,  data  go- 
dine  1377. — 1380.  izraditi  prekrasnu  raku  sv.  Simuna  za  crkvu  istoga  imena  u  2Uidru. 
Ifradio  jo  je  pak  milanski  zlatar  Franciscus  de  Mediolano  (Francesco  orefice, 
q.  Antonio,  da  Sesto,  territorio  di  Milano,  abitante  di  Zara).  Potaknuta  prtmjerom  kra- 
yice  Elizabete  darovala  je  poslije,  oko  god.  1409.,  supruga  hercega  Hrvoja,  po  imenu 
Jelena,  rodjena  tettra  kneza  Nelipida,  43  marke  i  2  uncije  srebra,  da  se  slidna  raka  na- 
dini  sa  modi  sv.  Dujma  u  Spljetu.  I  Katarina,  supruga  vojvode  Sandalja  Hranida,  a  sinovka 
heicega  Hrvoja,  bila  |e  velika  phjateljica  umjetnosti.  Ona  je  darovala  opatidkomu'  samo- 
staaa  i  crkvi  sv.  Maiije  u  Zadru  dva  dragocjena  relikvijara  u  obliku  ruke,  kojima  se  i 
danaS'joi  ponost   ta  crkva;  a  jednom  su  sahranjene   mo6  sv.  Andrije  i  sv.  Matije,  a  u 


UMJETNOSTI. 


37 


drugome  sv.  Simuna  i  sv.  Ana- 
stazije.  »Oba  su  (relikvijara) 
od  pozladena   srebra   sasvim 
gladka,  izuzevSi  onu  savatli  — 
viticama  ukraSenu  prugu.koja 
se    vidi    iinad     postolja    na 
prednjoj  i  strainjoj  strani  re- 
likvijara. Sprijeda  imaju  vra- 
taSca,  kroz  koja  se  vide  kri- 
stalnom    ploCom     pokrivene 
relikvije.  Vrata§ca  su  od  sre- 
bra, a  u   obliku   duguljastog 
detverokuta;    nekad    su   bila 
emaljovana,  a    danas  vidimo 
samo    tragova    od    toga    na 
nadpisima  i   u  pozadici  grba 
i  u  samome  grbu,  koji  nam 
pokazuje  dvostruki  poprijeini 
direk.  Boje  od  emalja  bijahu: 
proziroo    tamno-modra,    ze- 
lena,    tamno-iuta,    a    §to    se 
tiic    roda,    tehnike,    ova    je 
▼rsta  emalja  spadala  u  email 
translucide   sur   relief,  i  na- 
likuje  onoj  tehnici,  koja  je  u 
XV.  stoljedu  u  Italiji  veoma 
pomodna  bila.  Na  okvini  od 
vrata^aca  imade  u  oba    reli- 
kvijara ovaj  napis:  Memento 
Do  Famule  tue  Katarina  con- 
srte  polenti   viro   Dno   San- 
dalio  voievode    Bosne*.  Me- 
djutim  ne  samo  kneievske  i 
vojvodske  iene,  nego  i  mui- 
karci  darivali  su  crkve  rijed- 
kim  dragocjenostima.  U  stol- 
noj  crkvi  sv.  StoSlje  (Anasta- 
zije)  u   Zadru   (uvale   su  se 
joi  u  XVII.  stoljedu  dva  re- 
likvijara za  mo<ii  st.  Martina 
i   sv.    Danila   proroka,  koje 
bijaie  crkvi  nekad  poklonio 
hrvatski  i  bosanski  ban  Pavao 
Bribirski  od  plemena    Subid 
(t  1312.).   Na  relikvijaru  sv. 
Dantla  vidjele  su  se  na  srebrnoj 
plo£i  slike  sv.  Petra  i  Pavia, 
zatim  sv.  Danila  proroka,  Za- 
jedno   s    oapisom:     »Pau1us 
baous    Croatorum    me    fecit 


awnHlffl'JVH  V^IUHTIA^I  iToHUIClV/ftli  KUirti 

if&ainiHt%a^rf(TnrTniatf^inii(ivjffe>B   i, 

\)\\?ff^  WW  YllvMH'^h  nfiVfoTFlTUpreiUll 

>»HSttM«^Wjir;imH  obiW^oijfhmjnf^uik 

y.iu^ffciti  lURWii  rffi7P«"H  mMytfh  i«'r,^ 
\)  j)o5«ee^'^v»^tf3  jTcwwr/nfftKumi' 


IZ   MISALA    KNKZA    NOVAKA. 
D«Ml  tlaiwe  169.  Um*     (80 


ilRVATSKO   KRAUBV8TV0   U  XIV.   STOUEdU- 

fieri  ad  honorcm  ss.  Petri  et  Pauli  et  s,  Danielis  prophetae*  (Hrvatski  ban  Pavao  dao 
me  je  oaeiniti  na  Cast  sv.  Petru  i  Pavlu,  i  sv.  Danilu  proroku). 

^o  se  ti£e  graditeljstva,  opaziti  nam  je,  da  je  u  XIV.  stoljedu  joS  uvijek  go- 
!>l>odovao  romanski  slog,  naroiito  u  gradovima  Dalmacije.  U  tredoj  desetini  XIV.  sto- 
Ije^  dovrikna  bi  stolna  crkva  sv.  StoSije  u  Zadru,  a  god.  1407.  posvedena  bi  crkva 
sv.  Krievana  u  istom  gradu.  U  isto  vrijeme  nastavila  se  jur  u  XIII.  stoljedu  zapodeta 
gradoja  sronika  stolne  crkve  sv.  Dujma  u  Spljetu.  Kraljica  Elizabeta  zanimala  se  osobito 
za  tu  gradnju.  U  prroj  polovici  XV.  stoljeda  trsio  se  oko  gradnje  toga  zvonika  doma<5i 
graditelj,  Splje<^anin  Nikola  Tvrdoj  (operarium  et  suprastantem  campanili  s  Duymi 
et  fabricae  eiusdem,  1416. — 1426.);  no  posve  dovrSen  bi  zvonik  (sa  §est  spratova)  tek  u 
polovici  XVIll.  stoljeda.  Medju  gradjevine  XIV.  stoljeca  spada  i  prekrasni,  u  romanskom 
slogu  sagradjeni  hodnik  (klaustro)  franjevaikoga  samostana  u  Dubrovniku;  sagradio  ga  je 
pak  domadi  umjctnik,  magistar  Mihajlo  Petrab  iz  Bara.  Crkve  i  zgrade  romanskoga 
sloga  ukraiene  su  brojnim  kipovima,  buduci  da  to  pomenuti  slog  trail. 

Dok  se  je  u  juinoj  Hrvatskoj  I  Dalmaciji  odriao  slog  romanski,  te  se  samo  amo 
tamo  opaiaju  tragovi  gotskoga  sloga,  prevladao  je  u  Slavoniji  u  XIV.  stoljcdu  posve 
gotski  slog.  U  tom  bi  slogu  podignuta  danalnja  stolna  crkva  sv.  Stjepana  u 
Zagreb u.  Nju  je  nakon  tatarske  provale  stao  podizati  biskup  Timotija  (1264. — 1287.), 
koji  je  sagradio  svetiSte  i  dvije  njemu  poboine  kapele;  u  XIV.  stoljedu  podignuto  bi  joj 
pro^elje  i  bi^  zasnovana  dva  zvonika;  a  dogradjena  bi  za  biskupa  Eberharda  Albena 
(1397. — 1419.),  koji  je  sazidao  tri  jednako  visoka  broda,  Ito  no  spajaju  proielje  sa  sve- 
tiitem.  Na  pe^atu,  §to  ga  je  kralj  Ljudevit  god.  1371.  odredio  za  kaptol  zagrebadki, 
orezan  je  kralj  sv.  Stjepan,  kako  kle£edi  pred  bogorodicom,  koja  drzi  sina  na  krilu,  da- 
riva  njoj  crkvu,  kojoj  na  proielju  stoje  dva  zvonika.  U  gotskom  slogu  sagradjena  je  i 
iupna  crkva  sv.  Marka  u  Zagrebu  (rana  gotika),  kao  i  druge  crkve  u  tadanjoj  Slavoniji 

Kraljevi  ugarsko-hrvatski  iz  porodice  An^uvina  gradili  sui  svjetovne  zgrade. 
Znade  se  pouzdano,  da  je  ban  Mikac  Mihaljevid  (Prodavic)  po  nalogu  Karla  Roberta  oko 
god.  1335.  podigao  kraljevsku  pala£u  na  Gradcu  tik  Zagreba;  u  toj  su  palad  po- 
slije  stoioTali  hercezi  i  herceginje.  Danas  joj  nema  vi§e  traga,  kao  ni  brojnim  zamcima, 
kaitelima  i  gradovima,  koje  su  u  ono  doba  gradili  svjetovni  velika§i  i  crkveni  dosto- 
janstvenici. 

Uz  ine  tvome  umjetnosti  cvalo  je  u  hrvatskom  kraljevstvu,  narodito  u  Dalmaciji, 
osobito  umjetno  zlatarstvo  i  srebrnarstvo.  Crkvene  riznice  dalmatinskih  gra- 
dova  (2^dra,  Spljeta,  Dubrovnika  i  Kotora)  ba§  su  pune  umjetnih  dragocjenosti  te  ruke. 
Najljepia  umjetnina  ie  spomenuta  ved  raka  sv.  ^imuna  u  Zadru.  I  kod  umjetnina  ove 
vrsti  preteie  joi  uvijek  romanski  slog. 

Slikarstvo  je  u  XIV.  stoljedu  slabo  zastupano.  Imade  ga  poglavito  u  crkvama, 
gdje  su  se  tamo  gdjegdje  odriale  fresco-slike.  Sitnoslikarstva  (miniature)  nalazimo  u 
misalu  koeza  Novaka  (1368.),  kao  i  u  drugim  slidnim  djelima  (rukopisu  Hvalovu,  misalu 
Butkovu  za  Hrvoja). 

Medju  djela  tvome  umjetnosti  ubrojiti  nam  je  svakako  i  sredovjedne  nagrobne 
spomenike  od  kameoa,  kojih  nalazimo  nebrojeno  mnoitvo  ne  samo  u  danainjoj 
Boani  i  Hercegovini,  nego  i  u  onim  dijelovima  danaSnjc  Dalmacije,  koji  su  nekad 
pripadali  Hrvatskoj. 

Nagroboih  spomenika  od  kamena  imade  ili  na  £itave  rpe  ili  pojedince,  a  najvi&e 
ih  nalazimo  oa  vitokim  poljima  Narod  ih  zove  stedci,  mramorovi,  a  i  mafteti; 
modemi  ih  udenjaci  zovu,  oe  znamo,  da  li  opravdano,  bogomilskim  grobovima. 
U  srednjem  vijeku  zvali  su  ih  kamen,  kami,  bilig,  pa£e  i  kamen  bilig. 

Nebrojeni  nagrobni  spomenici  vflo  su  razliditi  tako  po  obliku,  kao  i  po  izradbi. 
Najglavniji  su  im  oblici:  ploda,  tumba  ili  dugoljasta  kocka,  sarkofag  na  iljeme,  i  stupac 


OBRT  I  troovina;  i»rombtala.  39 

(ni$an).  Po  izradbi  imade  ih  vrlo  primitivnih,  £esto  posve  grubo  tztesaoih,  bez  tkakva 
ukrasa;  no  imade  ih  i  sa  lijepim  ornamentima,  sa  slikama  razliCitih  predmeta  (osobito 
oruija)  i  iivotinja,  pa£e  i  Ijudi.  ^esto  se  prikazuju  i  prizori  iz  iivota  (lo7,  viteike  igre, 
kolo),  a  narodito  ih  imade  t  s  napisima  Nagrobnih  spomenika  s  napisima  na^lo  se  dosad 
preku  150.  te  potje^u  poglavito  iz  14.  i  15  stoljeda,  pisani  su  pak  svt  bosanskom  ciri- 
licom.  Medju  najljep^e  nagrobne  spomenike  spada  nedvojbeno  onaj  na  starom  groblju 
kod  Doljne  Zgo^e  blizu  Sutiske,  za  koji  neki  misle,  da  ga  je  nadnio  neki  dalmatinski 
umjetnik  u  drugoj  polovici  XIV.  stoljeda,  upotrebivii  motive  romanskoga  sloga  i  DarodnC' 
(Obrt  i  trgovina;  prom  eta  la).  S  pustaojem  i  oapredkom  gradova  i  trgovi§ta 
razvijali  su  se  takodjer  obrt  i  trgovina.  Uz  prastare  gradske  obcine  u  primorskim  stra- 
nama  nicale  su  u  drugoj  polovini  XIII  stoljeca  kao  i  u  XIV.  stolje<5u  oove  varo&i  i  trgo- 
viSta  u  nutamjoj  zemlji,  narodito  u  Slavoniji. 

Gradjani  (cives,  hospites)  u  varoSima  i  irgovima  bavili  su  se  poglavito  o  b  r  t  o  m 
itrgovinom.  U  slobodnoj  ob<^ini  na  Gradcu  tik  Zagreba  bili  su  zastupani  gotovo 
svi  zanati.  Zanimijivo  je,  da  su  se  ziteiji  razli^itih  narodnosti  bavili  posebice  i  razlidtim 
zanatima.  Tako  su  gradjani  njemadke  narodnosti  na  Gradcu  bili  poglavito  So§tari;  s  toga 
se  je  i  ulica,  u  kojoj  su  stanovali,  zvala  >vicus  Theutonicorum  seu  sutorum*  (danas 
Duga  ulica).  Zitelji  talijanskoga  roda  opet  bavili  su  se  najvi§e  graditeljskim  ili  zidarskim 
obrtima;  ulica,  u  kojoj  su  prebivali,  zvala  se  je  >vicus  Latinorumc  (Vla§ka  ili  LaSka  ulica). 
Preteziti  broj  obrtnika  tako  na  Gradcu  kao  i  u  Zagrebu  bio  je  hrvatskoga  roda,  Sto  uz 
ino  posvjedoduju  i  hrvatska  imena  i  nazivi  raznih  obrtnika,  §to  ih  nalazimo  zabiljeiene 
u  latinskim  izpravama.  Takovi  su  nazivi:  ciglar,  hlebopek,  iglar,  kipar,  klobudar,  lokotar, 
moinjar,  nozar,  ostrugar,  pivar,  poplatar,  riznar  (krojaC).  rogoiar,  strelar,  tadkar,  tular, 
vo^ar,  vuzdar,  i  t.  d.  Osim  ovih  hrvatskih  naziva  nalazimo  i  oznake  obrta  na  latinskom 
jeziku,  i  to:  uzara,  zlatara,  brijaia,  mesara,  tesara,  gumbara;  kovada,  cestara,  kamenara, 
londara,  mlinara,  krznara,  "sapunara,  sedlara,  stolara,  svjedara,  zvonoljevca,  tkalca  i  dr. 
U  XIV.  stoljecu  nalazimo  ved  i  obrtne  zadruge  ili  br  a  tovStine  (confraternitates, 
kalendinum,  kalandas),  iz  kojih  su  se  poslije  razvili  cehovi.  Te  su  se  zadruge  stvarale 
ili  po  narodnostima  ili  po  obrtima.  Na  Gradcu  tik  Zagreba  spominje  se  ve<5  1359  >con- 
fraternitas  sclauonicalis«,  a  1384.  >kale."dinum  Latinorum*  i  >kalendinum  Theutonicorum*; 
pored  ovih  narodnostnih  zadruga  iriadc  ih  i  po  zanatu:  > kalendinum  camificum<  (me- 
sarska  bratovStina).  *  kalendinum  piliatorum*  (klobudarska  bratovStina)  i  dr.  Na  telxi  bra- 
tovStine  je  d  e  k  a  n,  kojega  ^>u  dlanovi  birali  svake  godine,  i  to  obidno  na  blagdan 
zadruiooga  patrona,  jer  je  svaka  bratovStina  imala  za  svoga  za^titnika  posebnoga  svetca, 
kojemu  je  obidno  u  iupnoj  crkvi  podigla  i  irtvenik  BratovStina  imala  je  i  svoju  zastavu, 
pod  kojom  su  6Ianov;  njezini  iSli  za  svedanih  provoda  i  vlastite  voStanice  >kaleduftke<, 
koje  su  palili  na  'provodu  kojega  svoga  sudlana.  Dekan  je  razpravljao  pojedine  obrt- 
Dt£ke  razprave  izmedju  dianova,  upravljao  imovinom  bratovitine  te  se  briouo  za  uboge- 
'i  bolestne  drugove  svoje 

Trgovina  bila  je  nutarnja  i  vanjska,  kopnena  i  morska.  Slavonija  trgovala  je 
narodito  s  Ugarskom,  Stajerskom,  Kranjskom,  Hrvatskom  i  BosDom;  prckomorsku  rubu 
dobijala  je  budi  preko  Hrvatske,  budi  preko  Krn'ijske.  O  robi,  koja  se  je  u  Zagrebu 
(Gradcu)  kupovala  i  prodavala,  pi^  I.  K  Tkaltid  ovako:  >Od  domadih  iivotinja,  ko* 
jima  trgovahu,  spominju  se:  konji,  voli,  krave,  magarci,  koze,  jaojci,  krmci,  idrijebad, 
telid  i  odojci,  a  od  divljaii:  zedevi,  srne  i  vepri  Uz  domadu  perad  dooaiahu  na  trg  i 
labude.  Rtba,  osim  onih,  koje  su  lovili  gradski  ribari,  donalahu  na  trg  i  seljaci  od  svih 
vrsti,  koje  se  nalaze  u  Savi;  i  to  ili  svjeiih,  ili  soljenih  ili  u  dimu  su§enih,  a  kao  oso- 
bita  vrst  spominje  se  vizovioa.  Od  morskih  riba  spominju  se  samo  renge  ili  haringL 
Raci,  pohvatani  po  obliinjih  potocih  i  u  Savi.  Od  plodina  domadega  puljodjeUtva  i 
vrtljarstva:  p^nica,  rai,  jedam,  bar  i  sijerak,  zatim  bob,  pasulj,  leda,  mak,  hmelj,  bijeli  i 


^•'. 


HBVAT&EO   KAAUEVSTVO   U  XIV.  STOUB^D. 


cnreni  luk,  zeljc  i  raxlitito  povrte;  a  cd  stranoga:  smokve,  limuni,  grozdici,  narandie, 
rila»  kapri  i  ulje  ...  Sol  prodavao  je  kaptol,  koji  ju  je  dobivao  iz  marmaroSkih  solara; 
mor^ku  pak  sol  dovozili  su  na  trg  sa  skladiSta  narodito  iz  Ljubljane  i  Modru^a;  uz 
morsku  sol  rabila  se  je  i  kamena.  Sirove  stvari,  kao  koie  pitomih  i  divljih  livotinja, 
prodavale  su  se  ili  po  komadu  ili  u  sveinjima;  uz  ko2u  spominje  se  vuna,  kostrijet  i 
poviesmo.  Od  domadih  tkantna  prodavalo  se  §to  na  rifove,  §to  na  lakte:  domace  platno 
iibijelo  sukno  »darovec«,  dok  se  je  finije  sukno  dobivalo  preko  Optuja  iz  KOlna.  Od 
kovina  tr^valo  se  je  leljezom,  bakrom  i  olovom.  Od  proizvoda  domadega  Sumarstva, 
osim  dnra  za  ogrijev  i  piljcnica  za  zgrade  i  staje,  koje  se  je  sjeklo  u  gradskim  i  kap- 
tolskim  iiimama^  obskrbljivahu  grad  susjedni  Slovenci  jelovim  gredama  i  daskama,  koje 
su  na  splavima  dopremali  do  Zagreba.  Roba,  koju  bi  strani  trgovci  dovezli  u  Zagreb,  da 
ju  prodaju,  morala  se  smjestiti  ili  izloiiti  pod  Satorima,  i  to  ili  na  Markovom  trgu,  ili  oko 
crkve'  sv.  Margarete  (danas  pravoslavna\  ili,  za  Stjepanskoga  sajma,  pred  stolnom  crkvom 
ili  na  ledini  pred  vrelom  ManduSevcem.  Strogo  je  bjlo  zabranjeno,  da  se  dovezena  ili 
donesena  roba  iztovaruje  u  privataim  kucama  ili  u  krimama.  Zagrebacki  trgovci  bili  su 
podijeljeni  ovako:  ili  u  trgovce,  koji  su  samo  jednom  robom  Irgovali,  n.  pr.  iitom,  solju, 
pok  se  prema  tomu  zvali  iitari,  solari;  ili  koji  su  prodavali  viSe  vrsti  (species)  razlidite 
robe,  naro^ito  juinih  proizvoda,  pak  ih  je  narod  obidno  zvao  »§tacunari«  ili  >kramari«.  Bilo 
je  sludajeva,  da  su  se  r  po  dva  trgovca  zdruzila  i  zajedno  (in  societate)  trgovala.  Zagre- 
badld  >Stacuni«  bili  su  ili  proste  daSiare  s  krilnim  otvorom  ili  opet  u  zidanim  kucama 
male  nadsvodjene  razizemne  izbe  sa  dvokrilnim  vratima  na  luk,  od  kojih  je  desno  krilo 
sesalo  db.tlaf  t'e  se  kroza  nj  ulazilo,  lijevoga  pak  krila  bila  je  doljna  £est  zidana,  te  se 
taj  iid  rabio  obi£no  za  izlaganje  one  robe,  koja  se  je  u  §tacunu  prodavala*. 

Kud  i'kamo  livalinija  bila  je  trgovina  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  koje  su  na  kopnu 
trgovale  s  Bosnom  i  Srbijom,  dok  su  u  primorju  podrzavale  morsku  trgovinu 
studjinom,  a  naro£ito  s  Italijom  (Mletci,  Jakin,  Napulj).  O  trgovini  Hrvatske  i  Dalmacije 
u  X4V.  stoljecu  evo  oekoliko  podataka.  Godine  1302.  dne  11.  lipnja  izdaje  bribirski  knez 
i  bosanski  ban  Mladin  I.  od  plemena  Subic  trgovcima  grada  Spljeta  povelju,  kojom  im 
dozvoljaira  trgbvati  »po  £itavom  vladanju  svojem  u  Hrvatskoj  1  Bosni«  (quod  omnes  mer- 
catores  Spalatenses,  per  universum  dominium  nostrum  Chroatiae  et  Bosnae  emere,  vendere, 
comparare.'inercimonia  apportare  et  auferre  libere  valeant  et  possint);  u  drugu  ruku  opet 
smiju  trgovci' njegova  vladanja  dolaziti  u  Spljet  za  trgovinom  (hi  omnes  alii  mercatores 
•oa  mercimonia  in  ciuitate  Spalatensi  uolentes  et  desiderantes  apportare,  non  careant 
efdem  gratia  nostra).  Malo  zatim,  god.  1310.  pi§e  ban  £itave  Slavonije,  po  imenu  Stjepan 
Babonid  od  Steniinjaka,  mleta£komu  duidu,  koji  ga  bijaSe  zamolio,  da  bi  dozvolio  nje- 
gpvim  trgovcima  trgovati  po  hrvatskim  zemljama  (ut  mercatores  vcstri  de  Venetiis  per 
terras  nostras  et  nostram  potentiam  libere  possent  cum  suis  mercimoniis  ambulare),  kako 
ye  gotov  itititi  i:  braniti  mletadke  trgovce,  ako  bi  zaista  doSli  u  njegove  oblasti.  I  brat 
Stjepanov,  ban  Ivan  Babonid,  obe6ije  mleta£komu  duidu  god.  1317.,  da  6e  izdati  >slo> 
bo<lno..pisnu>«  (Utteras  ivecuritatis)  za  mleta£ke  trgovce  u  oblastima  svoga  vladanja  i  svojih 
pd|Melj«.  Otobito  pak  zanimljiv  je  trgovaiki  ugovor,  §to  ga  je  modruSki  i  krdki  knez 
Nfldola  Fhuikapan  kao  gospodar  Senja,  Brinja  i  ModruSa  26.  lipnja  1408.  utanadio  s  mle- 
ta^kom  republikom.  Ii  toga  ugovora  doznajemo,  da  je  mleta£ka  trgovadka  naseobina 
obstojala  ne  samo  u  Senju,  nego  i  u  Zagrebu  (mercadanti  Venetiani  c  citadini  de  Ve- 
necia, che  habita  in  Isagabria),  zatim  da  je  bila  vrlo  iivahna  trgovina,  koja  je  i§la  od 
Senja  pr«ko  Vratnika,  Brinja.  u  Modruie.  pak  odatle  Pokupljem  u  Zagreb.  Mletdani  su 
tada  a  Senju  imali  posebne  svoje  konzule,  kojima  su  bili  pokomi  svi  njiltovi  podanici  u 
to|D  gradu. 

•    Svaki   primorild  grad   Hrvatske  i   Dalmacije  imao  je  svoju    trgova£ku   morna- 
ricu,  koja  ga  je  spajala   ne  tamp   s  Italijom,  nego  i  s  trtiiUma  na  iztoku  (Levantom); 


OBRT  I  troovina;  prombtala.  41 

trgovina  kopnena  bila  je  poglavito  karavanska,  koju  su  Telikim  dijelom  imali  u  svojim 
rukama  Vlasi  (zvani  s  toga  >turmari<),  prenose<5i  na  STOjim  mazgama  i  konjima  robu  iz 
primorskih  strana  u  zagorske  i  obratno.  §to  se  vanjske  trgovine  tiie,  moie  se  u  obde 
re<fi,  da  su  hrvatski  i  dalmatinski  trgovci  izvozili  u  tudjinu  prirodnine  iproizvode 
iivotinjstva  (tito  svake  vrsti,  so^ivo,  med  i  vosak,  koie  i  koinine,  krzno,  vuno,  loj, 
katran,  ieljeza  i  druge  rude);  uvozili  su  pak  prekomorsku  robu  i  mirodije, 
zatim  talijanske  umietne  i  obrtne  proizvode  (Safran,  papar,  riia,  limnni  i  na- 
randze,  slador,  mendula,  tkanine  vunene,  pamu^ne  i  prtene,  svakojaka  svilna  roba,  fircn- 
tinska  i  druga  fina  sukna,  skriet,  porket  milanski  i  kremonski,  razlidite  ieljezoe  kovine, 
stakia  i  ogledala,  posudje  i  sprave  bakrene,  zemljane  i  staklene,  sapun,  slamnate  tvorine, 
zlatni  i  srebreni  nakiti,  zlatni  dukati,  i  t.  d.).  Neke  od  tih  obrtnina  izvodile  su  se  dodu^ 
i  u  nekim  hrvatsko-dalmatinskim  gradovima,  ali  zaliha  domacih  obrtnika  nije  namirivala 
8ve  domade  potrebe. 

Najznatnije  pomagalo  trgovini  u  srednjem  vijeku  bili  su  sajmovi.  Slobodne  gradske 
ob<^ine  imale  su  u  svojim  privilegijama  odredjen  koji  dan  u  sedmici,  kad  se  je  u  njima 
obdriavao  sedmidni  sajam.  Na  Gradcu  tik  Zagreba  bio  je  sajam  (forum  soUempne)  dva 
put  u  tjedntt:  u  ponedjeljak  i  petak;  a  trgovati  u  ob<5e  bilo  je  dopuSteno  svaki  dan  (forum 
cottidianum).  Sajamski  dan  u  Kriievcima  bio  je  utorak.  Osobito  je  bio  znamenit  u  Za- 
grcbu  godiSnji  sajam  na  praznik  sv.  Stjepana  (20.  kolovoza),  koji  je  trajao  po  detrnaest 
dana,  naime  tjedan  dana  prije  blagdana  i  tjedan  dana  poslije  njega.  U  slobodnoj  ob<5ini 
na  brdu  Gradcu  slavio  se  je  jo§  od  god.  1256.  godiSnji  sajam  na  Markovo;  dne 
10.  oiujka  1372.  dozvolio  je  kralj  Ljudevit  gradjanima  na  brdu  Gradcu,  da  obdrzavaju 
takodjer  godiSnji  sajam,  koji  traje  ^etrnaest  dana,  kod  crkve  sv.  Margarete  u  Podgradju 
(nova  villa  -  Ilica),  i  to  na  sam  praznik  pomenute  svetice.  Na  taj  sajam  mogu  dovesti 
svoju  robu  i  strani  trgovci;  sve  trgovce  kao  i  njihovu  robu  uzima  kralj  u  svoju  zaititu, 
te  ih  za  vrijeme  sajma  oslobadja  od  placanja  pijacovine. 

Najznatnija  prometala  kopnene  trgovine  bile  su  ceste  i  putovi.  Nijesu  jo§  to£no 
pretraiene  sredovjeine  ceste  u  hrvatskom  kraljevstvu;  no  nema  sumnje,  da  su  glavne 
ceste  u  srednjem  vijeku  bile  one,  koje  su  jol  Rimljani  posagradili  po  Panoniji  i  Dalma- 
ciji.  U  izpravama  XIII.  i  XIV.  spominju  se  razli£ite  ceste,  kao  via  regia  (kraljevska 
cesta),  via  antiqua  ili  vet  us  (stara  cesta,  koja  se  kad  i  kad  zove  takodjer  >viaantiqua, 
cementerio  opere  superfusa<  ili  >murata  via<),  via  exercitus  (vojnidka  cesta,  zvana 
takodjer    »publica    strata,    vulgo    via    exercitus<    ili    opet    »Honhodut<  valjda    magj. 

Hon-had-ut  ^  domada  vojni^ka  cesta),  alta  platea  (visoka  cesta,  zvana  >via  fundata 
Uttewen«  ili  »Ittewen«  ili  »Ettewen<  magj.  Ottev^ny  visoka  cesta).  Koliko  se  moie 
ustanoviti  za  sada,  vodila  je  jedna  velika  cesta  (magna  via)  od  VaSke  na  Dravi  preko 
Virovitice  do  Varaidina  i  odanle  do  medje  Stajerske  (in  Theuthoniam),  iz  Varaidioa  od- 
vajala  se  je  jedna  cesta  preko  Zagorja  i  KaSine  prema  Zagrebu,  a  druga  preko  Kozjega 
hrbta  prema  Kriievcima  (via  magna  Coziherbet,  que  de  Cris  ducit  in  Worosd),  odakle  je 
opet  velika  cesta  vodila  do  Zagreba  (per  magnam  viam  de  Crisio  ad  Zagrabiam  euntibus). 
Iz  ZagretM  opet  vodila  je  cesta  preko  Turopoija  (Honhodut  kod  Blata  u  Turoi>olju)  prema 
Sisku  i  prema  Kupi. 

Pokupske  krajeve  spajale  su  s  morem  dvije  ceste.  Jedna  je  vodila  Icraj  rijeke  Kupe 
(iuxta  fluvium  Culpa)  u  ModruSe,  pak  odanle  kraj  Bdnja  i  preko  Vratnika  u  Senj;  druga 
je  opet  vodila  iz  Siska  u  Topusko,  onda  u  Biha^,  dolinom  Une  i  Unca  do  grada  Unca 
(castnim  Unac),  pak  onda  tragom  stare  rimske  ceste  u  Knin,  odakle  se  polazilo  budi  u 
Zadar,  budi  u  Spljet.  Potonjom  su  cestom  u  XIII.  i  XIV.  stolje<iu  redovito  dolazile  vojske 
hnratsko-ugarskih  kraljeva,  hrvatskih  hercega  i  bana,  pak  bi  prema  tomu  cesta  prozvana 
•via  exercitualis«,  naime  vojniika  cesta.  Medjutim  pored  ovih  glavnih  cesta  spominje  se 
•va  sila  manjih  cesta,  putova  i  puteljaka,  koji  joi  nijesu  iztraieni. 


4*  IIRVATSKO    KRAUEVSTVO    T     MV.    -T0UE6u. 

Trgovci,  prolazedi  cestama  sa  svojim  trgom,  stradali  su  ne  samo  od  razbojnika  i  haj- 
duikih  vitezova,  nego  su  moral!  pladati  takodjer  razli^ite  dade  i  namete  tako  kraljevskim 
dinovnicima,  kao  i  pojedinim  plemidima,  koji  su  ceste  i  putove  po  svojim  imanjima  gra- 
dili  i  uzdriavali.  Pogiavite  takove  dade  bile  su:  tridesetina  (tricesima)  od  strane  robe, 
koja  se  je  u  semlju  uvaiala;  mitnidarina,  naime  dada  (tributum)  na  mitnicama  (telonia), 
i  napokon  brodarina  ili  mostarina  za  preiaz  preko  rijeka.  Dohodci  tridesetnica 
(harmica)  prtpadali  su  kraljici,  dok  su  mitnice  i  brodovi  (kao  i  mostovi)  bili  budi  kra- 
Ijevski,  budi  onoga  vlastelina,  na  kojega  su  zemlji^tu  stajali.  Najpoznatija  tridesetnica 
bila  je  u  ModruSama  na  medji  Hrvatske  i  tadanje  Slavonije;  tu  se  je  ptacala  tridesetina 
za  robu,  koja  se  je  uvaiala  iz  Italije  i  drugih  prekornorskih  zemaija  Kraljevi  su  oslobadjali 
gradjane  slobodnlh  kraljevskih  gradova  tako  od  placanja  tridesetine,  kao  i  od  daca  na 
kraljevskim  mitnicama  i  brodovima.  Tako  isto  ukidali  su  kralji  i  bani  mnoge  privatne 
mitnice,  samo  da  tim  unaprede  promet  i  trgovinu.  No  ba§  poradi  toga  bilo  je  mnogo 
pravda  i  razmirica.  Nikola  Set,  ban  ditave  Slavonije  i  Hrvatske,  morao  je  na  zahtjev  svega 
plemstva  (universi  nobiles  regni  Sclauonie  inter  Dravam  et  Zavam  existentes)  na  saboru 
god.  1349.  u  Zagrebu  odrediti  zasebno  povjerenstvo,  koje  de  iztraiiti  sve  nepravedno 
(indebita)  nametnute  dace  za  nove  mitnice  i  brodove  (mostove)  u  ditavoj  oblaSti  njegovoj. 


PeCat  bosanskooa  kraua  Stjepana  Ostoje 

D«  poveljl  od  gixlin'  1400. 

Drtavni  Mkiv  n  Badimp«BU. 


VI. 


SIGISMUND  KRALJUJE  SAM. 

(1409.— 1437.). 

Odnoai  prema  Tarcima,  Bosni  i  Srbiji  (1409. —  141 1.).  —  Sii^tmand  prema  Njemaikoj,  Aas'riji  i  Poljskoj 
(1411.-1413.):  konf^rec  a  Badima  (lipnja  1412.).  —  Prri  rat  s  Mletcima  (141 1. — 1413.).—  Pad  hercega  Hrro'ia 
Vak£-'^  '  1413.— 1415.);  prve  provale  Taraka  u  IlrratsVu  (1414.-1415.).  —  Sii^sinund  n  tudjini  (1412.— 
Tcljate  1419.);  hrvatsko  kra1jevtt?o  xa  njegoTa  izbivanja.  —  Drugi  rat  s  Mletcima  (141S.  — 1430.);  (^bitak  Tro- 
gira,  Spljeta  i  juinih  otoka.  —  Rat  ■  Turcima  (1419.).  —  Knex  Ivanii  Nelipi(!  bori  >e  •  Mletcima  i  Bosoom 
(1431. — 1424):  knezoTi  Frankapani  i  Celjtki  knezovi  (1430. — 1424.)  —  Odnoai  kralja  SiKiuQunda  premt  Boani, 
Srbiji  i  Turcima  (1420. — 1428.). —  UanoTanje  kneza  Nikole  Frankapaia  (1426. — 1432.);  ainori  kncsa  Nikole.  — 
Sigitmund  po  drogi  put  a  tudjini  (sribanj  1430.—  li&topada  1434.);  krunjen  zi  cara  u  Rimu  (31.  ZTibnja  1433.): 
borari  oa  crkrenom  aaboru  u  Btsein  (II.  ctud.  1433. —  13.  tvibiija  1434).  —  UKarako  i  hnratako  kraljerstvo 
u  kraljetra  boravka  u  tudjini  (1430.— 1434.);  uganki  sabor  god.  1435.  ~  B*^"  Matko  Talorac  i  bra^a  nj^^oTa 
(1435.);  pad  bana  i  kneza  Ivana  (Ania)  Frankapana  (1436.)  —  Boana  i  Srbija  god.  1438.—  1436.;  poaljcdDii 
rat  a  Turcima  (l437.).  —  Smrt  kralja  Sigiamunda    g.  proainca  I437.). 


SIGISMUND  KRALJUJE  SAM. 


(1409— 1437-) 


dnosi    prema    Turcima,    Bosni   i    Srbiji    (1409.— 1411.). 

Kralja  je  Sigismunda  Ijuto  zaboljelo,  kad  je  ono  takmac  njegov,  na- 
puljskl  kralj  Ladislav,  9.  srpxija  1409.  prodao  mletaikoj  obcini  gradove 
Zadar,  Novigrad  i  Vranu  zajedno  s  otokom  Pagom^  kao  §to  i  sva 
firava  svoja  na  ostalu  Dalmaciju,  koja  su  ga  zapadala  kao  krunjenomu 
kralju  tezemlje.  ]oi  je  jade  Sigismunda  potreslo,  kad  je  malo  zatim 
mletadka  obdina  zaista  obladala  ostatkom  Ladislavljeva  vladanja,  pak 
onda  bezobzirno  stala  posezati  za  onima  otocima  i  gradovima  Dal- 
macije,  koji'  su  uztrajali  u  vjernosti  suprugu  Ljudevitove  k<ieri.  Sigismundu 
stizali  dnevice  vapaji  hrvatsko-dalmatinskoga  bana,  nepokolebivoga  knexa  krbav- 
skoga  Karla  Kurjakovida,  kojemu  bijahu  MIetci  oteli  sela  i  kotare  naokolc^ 
Novigrada;  u  Sigismunda  traiio  pomodi  knez  Nikola  Frankapan,  kojemu  je 
prijetila  pogibao,  da  6e  mu  MIetci  oteti  Rab,  Krk,  a  moida  i  Senj;  u  Sigismunda 
se  je  pouzdavao  najmladji  privrienik  i  kum  njegov  Hrvoje  Vukdi^  koei 
spljetski  i  gospodar  otoka  Braia,  Hvara  i  Kordule,  koji  je  sada  odasvud  bio 
opasan  od  prutivnika  i  neprijatelja,  te  se  je  zajedno  sa  svojim  iurjakoqi,  ce- 
tinskim  knezom  Ivani&em  Ivanovidem  Nelipidem  mogao  odriati  jedino  P9 
mitosd  t  8  pomo<5u  nedavno  priznatoga  kralja.  No  najviSe  se  izjadala  Sigismundu 
ob<5ina  grada  Dubrovnika,  kojoj  bijaSe  tek  odlanulo  p^id  blagim  vladanjem 
ogarsko-hrvatskih  vladara;  ako  se  ona  opet  povrati  pod  vlast  mleta£koga  lava,  propasti 
<^e  joj  sve  te£evine  od  pol  stoljeda. 


46  StGISMUND    KRAUI!JR   RAM. 

SigUmundu  i  njegovoj  driavi  zaprijetila  opasnostf  da  u  jedan  tren  tzgubi  ditavo 
primorje  hrvatsko-dalmatinsko,  za  koje  je  nekad  tast  njegov,  slavni  kralj  Ljudevit,  prolio 
toliko  krvi  na  poljanama  Italije  Hrvatska,  a  po  njoj  i  Ugarska,  bit  ce  opet  potisnute  od 
mora  i  od  svjetskoga  promefa ;  krasni  kulturni  iivot,  koji  je  kroz  pol  stoljeca  take  blago- 
tvorao  djelovao,  opct  6e  zamrijcli,  moida  za  sva  vremena.  Sigisinundu  nije  bilo  oklijevati; 
bilo  mu  je  skupiti  svu  snagu  hrvatskoga  i  ugarskoga  kraljevstva,  te  zapodjeti  s  mjesta 
osvetni  rat  proti  otimadima  najsjajnijega  bisera  u  kruni  svojoj. 

Sigiimund  medjutim  nije  mogao,  da  namah  zapo^ne  rat  s  grabiteljima  svoga  kra- 
ljevstva. Zadavale  mu  brige  prilike  na  jugoiztoku  i  jugu  driave,  gdje  se  je  iznova  stala 
dizati  oimanlijska  sila  za  Sulejmana  I  (1403. — 1410.),  najstarijega  sina  nesrecinoga  Bija- 
zita.  Joi  od  god.  1406.  snova^  Sigismund  zajedno  sa  srbskim  despotom  Stjepanom  La- 
zarevidem  o  ratu  s  Osmanlijama,  koji  su  opet  siali  prijetiti  i  Srbima  i  Ugarskoj ;  ali  ratovi 
u  Bosni  i  s  privrienicima  napuljskoga  kralja  Lidislava  ne  dadoSe  mu,  da  izvede  svoje 
naume.  Tek  naUon  pobjede  kod  Dobora,  poSto  je  svladao  pokret  bosansko-hrvatski,  kad 
je  zarobio  kralja  Stjepana  Tvrtka  II.,  i  kad  su  mu  se  pokorili  veliki  vojvode  bosanske 
Hnroje  Vuk.-i<5  i  Sandalj  Hranid,  dinilo  se,  da  ce  dodi  do  snovane  vojne.  Pomagat  6e  ga  u 
prvom  redu  odani  despot  Stjepan  Lazarevid,  koji  je  bio  prvi  na  udaru;  a  uza  nj  obre- 
koSe  kralju  valjda  pomoc  i  Hrvoje  i  Sandalj  Hranic.  Kad  je  despot  Stjepan  Lazarevid 
u  prosincu   1408    bio  u  Budimu,  nesumnjivo  bi  utanadeno,  kako  i  kada  da  se  zapo^ne  rat. 

Ve<5  7  veljaie  1409.  objavio  je  poslanik  kralja  Si^jismunda  u  Mletcima,  >da  je 
njegov  go^KKlar  obaznao,  kako  se  u  stranama  Grdke  i  drugim  mje.stima.  koja  su  Tur- 
dinu  pokorna,  sprema  veliko  mnoitvo  Turaka,  da  dojdudega  Ijeta  provali  u  drzavu  nje- 
govu;  da  bi  mogao  odoljeti  Turcima,  gospodin  je  kralj  sa  okoliSnjom  gospodom  utanadio 
savez  proliv  redenih  Turaka  (ad  obstandum  dictis  Turchis  idem  dominus  rex  cum  do- 
minis  circumstantibus  contraxerit  ligam  contra  Turchos  predictos).  Dne  15.  veljade  1409. 
opct  kaie  sam  Sigismund  u  jednoj  povelji,  da  je  spremio  vojsku  » proti v  naSih  i  na§e 
driave  takmaca,  Turaka  naime,  kao  i  drugih  kriia  Kristova  progonitelja*  (ad  praesentem 
nostrum  exercitum  per  nos  contra  nostros  et  regni  nouri  emulos,  Turcos  videlicet  et 
alios  crucis  Christi  persecutores  instauratum). 

Nemamo  rijesti,  da  li  je  Sigismund  zaista  udario  na  Turke  ili  ne.  Medjutim  pomrsi 
njemu  i  Stjepanu  I^zarevidu  sve  osnove  despotov  brat  Vuk.  Jo§  od  boja  na  Kosovu 
obstojala  je  u  Srbiji  Turcima  priklona  stranka,  koja  se  je  iacala  svake  sveze  s  Ugarskom. 
Njoj  stupi  na  £elo  Vuk,  da  se  zadobavi  bar  jednoga  dijela  otdevine  svoje.  Dok  se  je 
despot  Stjepan  sa  Sigismundom  spremao  na  rat,  pobjeie  Vuk  k  Sulejmanu  i  zamoli  ga 
sa  vojsku,  da  ugrabi  bratu  (est  Srbije.  Vuk  jamadno  odade  sultanu  sve  osnove  bratove,  a 
suviSe  obeda,  da  6c  priznati  vrhovnu  vlast  tursku  za  one  oblasti,  koje  <5e  oteti.  Sultan 
privolt,  a  Vuk  s  turskim  detama  provali  u  Srbiju,  zahtijevajudi  od  brata  polovicu  driave 
(comrade  dimidium).  Bilo  je  to  jo§  na  podetku  godine  1409  Cini  se  medjutim,  da  je 
despot  Stjepan  suzbio  prvu  provalu  bratovu,  jer  je  Vuk  udario  za  nekoliko  mjeseci 
(u  svibnju  i  lipnju)  drugi  put  na  njega  s  kud  i  kamo  brojnijom  vojskom.  Stjepan,  ostavljen 
od  STOJih.  ne  moga^e  mu  odoljeti,  ved  uzmakne  sve  do  Beograda,  te  se  morade  s  bratom 
pogadjati  Ustupi  mu  juini  dio  driave,  gdje  no  sada  zavlada  Vuk  kao  kletvenik  turski. 
Medjutim  Vak  nije  se  dugo  nauiio  vladanja.  Brat  njegov,  despot  Stjepan,  umio  se  je 
pak  odriati  s  pomocu  kralja  Sigtsmunda,  kao  i  svojom  vjeitom  politikom,  kad  je  po- 
magao  bradu  Sulejmanovu,  i  to  najprije  Musu  Kesediiju  protiv  Sulejmana  (f  1410.),  a 
coda  Muhameda  I.  protiv  Muse  (f  1413.).  Za  tih  borba  u  porodi  i  turskih  sultana  bi  Vuk 
Lasarevid  od  Muse  pogubljen  ( 1410),  a  despot  Stjepan  opet  oblada  ditavom  driavom  svojom. 

Kralj  Sigismund  nije  za  tih  borba  mogao  despota  Stjepana  pomagati  onako,  kako 
bi  trebalo,  jer  su  u  to  planulc  nove  smutnje  u  B^jsni.  Joi  god.  1408.,  namah  negdje  ixa 
boja  kod   Dobora,  bijaie    se   mjetto  sarobljenoga   Stjepana  Tvrtka   II.  ponovo  uzpeo  na 


ODNOSI  PRRMA  TURCIMA,  DOSNI  I  SRBUI  (1409.  — 141 1.). 


47 


bosansko  prijestolje  prcd  nekoliko  godina  svrgnuti  Ostoja,  jamadno  bez  privole  kralja 
Sigismunda.  U  prvi  kraj  stajahu  uza  nj  jedino  humska  vlastela,  vojvoda  Juraj  Radivojevic 
i  brat  mu  knez  Vudic,  koje  je  za  njihove  vjerne  sluibe  Ostoja  dne  10.  prosinca  1408. 
obilato  nagradio;  ali  tijekom  godine  1409.  stado§e  se  domademu  kralju  priklanjati  i  drugi 
velika^i,  pak  tako  »gospoda  rusaga  bosanskoga  opet  hotjeSe  i  poljubi§e«  gospodina  kralja 
Ostoju  za  svoga  gospodara  Medju  njima  bijaSe  jamadno  i  Sandalj  Hranic,  koji  se  bija^ 
samo  od  nevoljc  poklonio  kralju  Sigismundo,  i  kojega  je  peklo,  Ito  je  pomenuti  kralj 
kud  i  kamo  vi§e  odlikovao  hercega  Hrvoju,  nego  njega.  Cini  se  pa6e,  da  su  i  Sandalj 
Hrani(5  i  kralj  Ostoja  traiili  pomoci  u  turskoga  sultana  Sulejmana,  koji  se  bija§e  ba§  u 
ono  vrijeme  prikuiio  medjama  bosanskoga  kraljevstva 

U  ime  kralja  Sigismunda  dize  se  na  kralja  Ostoju  prvi  herceg  Hrvoje.  On  mu  ne 
moga^  oprostiti,  §to  je  nedavno  njegove  gradove  i  oblasti,  kao  Omi§  s  Primorjem  s  jedne 
i  druge  strane  Celine,  zatim  primorje  Zrnovnice  darovao  svojim  privrzenicima,  humskoj 
vlasteli  jurju  Radivojevicu  i  bratu  mu  Vuiicu.  U  svibnju  1409  bjesnio  je  Hrvoje  tako 
silno  proti  Radivojevicima  >po  moru  i  po  suhu«,  da  su  sc  gospodje  Vlada  i  Vladika. 
mati  i  iena  Jurja  Radivojevica,  spremale  skloniti  u  Dubrovnik,  samo  da  umaknu  osveti 
Hrvojevoj.  §ta  je  Hrvoje  dalje  radio,  nije  poznato;  ali  je  izvjestno,  da  se  je  kralj  Ostoja 
u  drugoj  polovici  1409.  osjedao  vec  tako  sigurnim,  da  je  od  Dubroviana  stao  zahtijevati 
godi^nji  dohodak,  §to  su  ga  doslije  placali  bosanskim  kraljima.  Na  njegovo  pismo  odgo- 
vori^e  mu  Dubroviani  5.  listopada  1409  ovako:  >Pisanije  kraljevstva  ti  primismo  i  raza- 
brasmo,  sto  piSete,  jer  koje  dugovanje  bilo  medju  nami,  toj  da  vami  n6  bilo.  VaSoj  milosti 
odgovaramo,  da  nai^h  list^li,  koje  smo  po  tom  gospodstvu  ti  bili  pisali,  §to  je  prvo  bilo, 
vsc  smo  ostavili  i  vrgli,  da  nije  uspomenu(ia.  A  sada  za  dohodak  §to  piSete,  mi  smo 
jednom  stolu  kraljevstva  bosanskoga  duzni  njim  i  mislimo  ga  dati,  ali  kada  subtle 
smece  u  Bosni,  za  taj  dohodak  uzdrzali  smo,  da  kada  bog  uSini  i  bude  mirno  stati  kra- 
Ijevstvo,  kako  se  pristoji,  a  mi  cemo  datit.  Malo  zatim  dodje  pred  kralja  Stjepana  Ostoju 
u  Visoki  dubrovadki  poslanik  Rusko,  mole6i  ga,  da  potvrdi  stare  povlastice  dubrovaike 
obcine.  Kralj  na  to  izdade  4.  prosinca  1409.  povelju,  kojom  ugodi  ielji  Dubroviana,  a 
povelju  potvrdiSe  zena  kraljeva  Kujeva,  sin  Stjepan  Ostojic,  i  necak   VukaJin    Mlatkovic. 


R0D03L0VUK   OSMANLIJSKIH    (TUHSKlll)    SULTANA 
do  Salejmana  II    (f  1566). 


Oitman 
1288.— 1326. 

Urkan 
1336.— 1363 

Murat   1. 
1362  —1389- 

i' 

B«)«iit  I.  (Ildirim  =  niunja) 
1389-1403. 

Jakub 
t   1389. 

Salejmao  1 
l403.--t4iO 

Im                     Mnhamed 
t   1404                           1413 

I.  Celebija  iKriiiija) 
(I403.)-I4ai 

Mum  Keaedtija 
1410.  (I403)-I413. 

Maatafa 

Marat  II. 
I4ai.--I45l. 

loraf 

01«m 
t  149$ 

Selim    I 
1$  13.— 1530. 

Mnhame-l                  Muatafa 

Mahame.l   11. 
l45«-»48»- 
bajatit   II 
1481  — tsia. 

Ahmet                       Korkad 
t  I5«3                     t  I5«a 

Sulejman  11. 
1530.-1566. 

4*  810ISMUND   fUlAUUJB  SAM. 

Medju  vlastelom  ne  spominju  se  doduSe  vojvode  Sandalj  Hranid  ni  Pavao  Radinovid,  ali 
nema  sumnjr,  da  su  i  oni  uda  stajali  uz  Ostoju. 

Taj  okret  u  Bosni  prinudi  kraija  Sigismunda  na  novu  vojna  god.  1410.  Hrvatski 
ban  Karlo  Kurjakovic  udarat  de  na  Sandaljeve  gradove  u  Hrvaiskoj,'  na  Ostrovicu  i 
Skradin;  herceg  Hrvoje  pritisnut  6e  Ostoju  sa  zapada,  a  glavna  vojska '  kraljeva  pod  ne- 
kadanjim  hrvatskim  banom  Pavlom  Bisenom  (Paulus  Bissenus  de  Ezdeghe)  provalit  de  iz 
Posavine  i  Usore  dolinama  Bosne  i  Drine  u  srce  bosanskoga  kraljevstva.  Ved  na  podetku 
godine  1410.  napreduje  Pavao  Bisen  u  Bosni,  pomagan  na  zapadu  hercegom  Hrvojem, 
a  na  iztoku  despotom  Stjepanom  Lazarevidem.  Gradovi  Srebrenik,  Vranduk,  Ku^lat, 
Brodar,  Bobovac  i  Podvisoki  dodjoSe  redom  u  ruke  Sigismundovih  £eta.  Cini  se,  da  su 
pri  torn  stradali  i  dubrovadki  trgovci.  Vec  11.  oiujka  tuie  se  Dubrovdani  kralju  Sigismundu, 
da  su  njegovi  pladcnici  u  Vranduku  4.  oiujka  do^li  pod  grad  Visoki,  ondje  oplijenili  i 
zarobili  njihove  trgovce,  te  ih  sa  sobom  odveli.  Malo  zatim,  23.  oiujka,  javljaju  potanje, 
da  je  ban  Pavao  Bisen,  kastelan  Vranduka,  bjesnio  protiv  njihovih  trgovaca  u  Podvisokom; 
£ttU  sa  jo^  da  je  pomenuti  kastelan  mudio  dva  druga  trgovca  njihova  u  Vranduku.  te 
traiio  od  njih  ucjenu  od  2000  dukata;  ali  da  ih  je  oslobodio  vojvoda  Vukmir  Zlato- 
nosovid.  JoS  30.  svibnja  brane  Dubrovdani  svoje  trgovce,  da  nijesu  niSta  skrivili,  a  ipak 
8U  tvedjer  zarobljeni  u  Vranduku.  Dok  je  ban  Pavao  Bisen  napredovao  do  Visokoga  i 
Bobovca,  borio  se  je  herceg  Hrvoje  na  Vrbasu.  Dne  27.  travnja  1410.  piSe  iz  Jajca  zite- 
Ijima  grada  Spljeta,  pozivajuci  ih,  neka  oduzmu  kralju  Ostoji  kucu,  koju  mu  bijahu  daro- 
vali,  jer  je  >Ostoja,  nekad  kralj,  vcd  odavna  pristao  uz  Turke  i  odmetne  BoSnjane 
proti  kraljevstvu  i  kralju  Ugarske,  preblagomu  gospodinu  Sigismundu*,  koji  ga  je  poradi 
toga  liiio  svih  dobara  i  imanja,  posjedovao  ih  ma  u  kojoj  zemiji  ili  mjestu. 

U  drugoj  polovici  god.  1410.  spremao  se  je  sam  kralj  Sigismund  u  Bosnu.  Dne 
2.  srpnja  javlja  mletadki  poslanik  na  ugarskom  dvoru  svojoj  obcini,  kako  je  Sigismund 
odludio  »poslije  povratka  svoga  s  vojske«  (post  reuersionem  suam  ab  exercitu)  predloziti 
svojim  prelatima  i  barunima  mletadke  ponude;  28.  srpnja  pi§e  opet,  da  > kralj  ne  ide  u 
Bosnu*  (regem  non  ire  in  Bossinam).  Medjutim  u  kolovozu  znalo  se  u  Dubrovniku,  da 
•e  Sigismund  zaista  sprema  u  Bosnu,  poSto  je  zapovjedio  obcini,  da  mu  onamo  poSlje 
svoje  poslanike.  I  zaista  je  Sigismund  na  koncu  kolovoza  po§ao  na  jug  (kraljica  Barbara 
boravi  29.  kolovoza  u  Virovitici,  a  27.  rujna  »in  Garignicha*).  Dne  24.  rujna  Salju  Du- 
brovdani svoje  poslanike  Rafaela  Gudetida  i  Mihajla  Restica  Sigismundu  u  Bosnu,  poSto 
se  bijaie  produlo,  da  su  BoSnjaci  u  boju  pobijedjeni.  ^ini  se,  da  je  Sigismund  zaista 
s  pomocu  hercega  Hrvoja  u  rujnu  1410.  odriao  pobjedu  nad  kraljem  Ostojom,  kao  i 
nad  Sandaljem  Hranidem  i  Pavlom  Radinovidem.  Izvjestno  je  svakako,  da  su  se  Ostoja  i 
vojvode  ojegove  u  listopadu  1410.  pokorili  Sigismundu,  koji  je  14.  listopada  boravio  u 
Srebrenici;  pade  dujemo,  da  je  Sigismund  i  na  to  mislio,  kako  bi  se  dao  okruniti 
sa  bosanskoga  kraija  (che  li  Bossignani  s'  anno  rinduti  al  signore  et  a  facto  concordio 
et  che  quisti  gumi  lo  incoronarono  del  regno).  Dne  21.  listopada  napuduju  Dubrovdani 
svoje  poslanike  kod  Sigismunda  u  Bosni,  neka  nastoje  u  njega  izraditi,  da  dade  obdini 
Konavie  i  Dradevicu;  jednako  neka  o  tom  nastoje  oko  Hrvoja,  Sandaija  i  Pavla  Radino- 
vida.  Na  kmnisanjc  kraija  Sigismunda  poslat  de  Dubrovnik  zasebna  dva  poslanika. 

Da  li  se  je  Sigismund  zaista  krunio  za  kraija,  i  ita  se  je  dalje  u  Bosni  zgadjalo, 
nije  posoato.  Znademo  samo,  da  je  Sigismund  joi  5.  studenoga  1410.  stajao  s  vojskom 
svojom  kod  Rafie  na  utoku  Drine  u  Savu  (in  flescensu  nostro  campestri  in  portu  duvii 
Zabae,  Rascha  vocato^  i  da  je  poslije  od  21.  do  27.  prosinca  boravio  u  Djakovu,  kamo 
bijale  sapruga  mu  Barbara  ved  19-  prosinca  stigla.  U  Djakovu  su  kraljevski  supruzi  uz 
bosanskop  Wskupa  sproveli  boiidne  blagdane;  da  li  se  tu  moida  obavilo  ili  spremalo 
krunisanje  Sigismunda  t  supruge  mu  Barbare  krunom  bosanskom  i  raikom,  ne  moie  se 
ni  nagadjati  No  tek  ito  je  SigUmund   ostavio   Bosnu,  odmetnu^  se  od  njega  opet  i 


SreiSNUND   PREMA    NJEMaCkoJ,    AISTRIJI    I    POUSKOJ;   KONORSft   U    BUDIMU.  49 

Stjepan  Ostoja  i  Sandaij  iiranic^.  Kralj  Stjtpan  Ostoja  primljen  bi  31.  prosinca  1410.  od 
dubrovadke  ob<5ine  zajedno  sa  sinom  svojim  za  vlastelina  i  vije<5oika  toga  grada,  te  mu 
povraceD  >dohodak  i  polaca  u  Dubrovniku  i  dili  zemal  u  Primorju<;  a  malo  dana  poslije, 
5-  siie£nja  1411.  primljen  bi  Sandaij  Hranid  za  gradjanina  obdine  mleta£ke,  kojoj  je  u 
isti  mah  prodao  svoj  grad  Ostrovicu  u  Hrvatskoj. 

Prema  svemu  tomu  ^ini  se,  da  se  vojna  Sigismundova  u  Bosni  god.  1410.  nije 
svrSila  s  podpunom  pobjedom.  lamadno  su  se  i  Ostoja  t  Sandaij  odriali  s  pomocu  turskom. 
Sigismund  odludi  s  toga  Bosnu  bar  razkomadati  i  oslabiti,  kad  je  ne  moie  posve  svla- 
dati.  On  odkinu  god.  1411.  od  bosanske  drzave  svu  doljnu  Bosnu,  te  ju  razd«jeli  medju 
svoje  pouzdanike.  Doljne  krajeve  s  Jajcem  gradom  ostavi  i  dalje  hercegu  Hrvoju,  vojvo- 
dinu  Usoru  povjeri  Ivanu  Gorjanskomu,  a  oblast  Soli  dade  po  svoj  prilici  Ivanu  Morovidu, 
biv?emu  banu  madvanskomu.  Tako  opasa  gomju  Bosnu  nizom  oblasti,  kojima  upravljahu 
odani  mu  velikaSi.  Ali  ni  prave  Bosne  ne  ostavi  ditave  Premda  se  je  u  svibnju  1411.  u 
Dubrovniku  javno  govorkalo,  da  BoSnjaci  >ponizno  traie  sporazumak  s  kraljem<,  odkinuo 
je  Sigismund  c)d  Bosne  znamenitu  rudarsku  varo§  Srebrenicu,  te  ju  je  darovao  svojemu 
vjernomu  privrzemku  despotu  Stjepanu  Lazarevidu.  Iste  godine  1411.  darovao  je  Sigismund 
despctu  jo§  i  druga  mjesta  u  samoj  Ugarskoj,  naroiito  grad  Satmar  u  zupaniji  istoga 
imena,  te  mu  je  podjedno  podijelio  pravo,  da  kopa  ondje  rude  i  da  kuje  pjeneze. 

(Sigismund  prema  Njemadkoj,  Austriji  i  Poijskoj  (1411. — 1412.); 
kongres  u  Budimu  (lipnja  1412.).  Po  svojemu  porijetlu  i  rodu  bio  je  kralj  Sigismuivl 
neprestano  zapleien  u  po>love  tako  ieSkoga,  kao  i  njemadkoga  kraljevstva.  ]oi  god.  1396. 
bija^  ga  stariji  brat  Vedeslav,  kralj  i:e>ki  i  njemaiki,  odredio  za  svoga  nasljednika  u 
de^kom  kraljevstvu,  a  onda  ga  je  poveljom  od  19.  ozujka  1396.  imenovao  za  namjestnika 
u  driavi  njemadkoj.  Sigismund  se  je  od  toga  dasa  doduSe  zvao  i  pisao  »sacri  romani 
imperii  vicarius  generalise,  ali  je  slabo  utjecao  u  poslove  carstva  njemadkoga,  jer  je  bio 
i  suviSe  zabavljen  Ugarskom  i  Hrvatskom.  Jo§  se  je  manje  brinuo  za  Njemadku,  odkad 
su  20.  kolovoza  1400.  detiri  rajnska  izbomika  brata  mu  Vedeslava  skinula  s  njemadkoga 
prijestolja,  te  na  nj  uzvisila  svoga  druga,  faladkoga  grofa  Ruprechta.  No  kralj  Ruprecht 
faladki  umre  18.  svibnja  1410.,  pak  sada  se  je  opet  pitalo,  tko  ce  biti  njemadki  kralj  1 
rimski  car?  Za  tu  dast  otimala  se  tri  Luksemburga:  skinuti  kralj  Vedeslav,  brat  njcgoT 
i  dosadanji  vikar  Sigismund,  i  napokon  braiic  obiju,  moravski  markgrof  Jodok  (JoSt). 
Vedeslava  priznade  jedini  odani  mu  izbornik  saski,  i  uza  nj  markgrof  Jodok,  koji  je  pod- 
jedno bio  izbornik  braniborski;  svi  ostali  izbornici  iacahu  se  jednom  vec  zavrgnutoga 
kralja,  premda  su  bili  sporazumni,  da  uzvise  na  prijestolje  ma  kojega  Luksemburga.  Na- 
pokon se  rije§iSe  izbornici  faladki  i  trierski,  te  na  prijedlog  Fridnka,  porkulaba  nQrn- 
berikoga,  proglasiSe  20.  rujna  Sigismunda  za  kralja,  koji  bijaSc  porkulaba  ovlastio,  da  ga 
za.<^tupa  kao  pravoga  izbomika  braniborskoga,  i  da  tako  za  nj  glasuje.  Dva  ostala  izboroika 
rajnska,  nadbiskupi  od  Mainza  i  KOlna,  nasuprot,  ne  mogav&i  se  sponzumjeti  sa  Sigis* 
.mundom,  ponudii^  krunu  Jodoku  moravskomu,  a  tomu  podje  za  rukom,  te  skloni  Vedc- 
slava,  da  se  je  oditovao  spreman  za  volju  mira  odreci  se  dasti  njemadkoga  kralja,  te  sam 
udestvovati  kod  novoga  izbora.  Veceslav  kao  kralj  ieiVi,  nadbiskupi  od  Mainza  i  KOlna, 
napokon  i  sam  Jodok  kao  markgrof  braniborski,  izabrafte  1.  listopada  kraljem  potoojega 
(lodoka),  a  njima  se  naknadno  pridruii  i  zastupnik  Mskoga  izbomika.  Medjutioi  Jodok 
umre  ved  18.  sijednja  141 1«  ne  uradiv&i  bai  niitm,  da  bude  priznat  u  Njcmadkoj.  Malo 
zatim  sporazumi  se  Sigismund  s  bratom  Vedeslavom  u  poglcdu  njemadkoga  prijestolja. 
Sigismund  bit  de  samo  njemadki  kralj  (mladji  kralj),  te  dc  starijcmu  bratu  pomodi  do 
carske  krune;  dohodke  pak  dijelit  de  brada  medjusobna  Na  to  .se  21.  trpnja  sastadoSe 
nadbiskupi  Mainza  i  KOlna  s  punomodnicima  Ceike,  Saske  i  Branibora,  te  izabrale  Sigis- 
munda za  njemadkoga  kralja;  izbornici  faladki  i  trienki  ne  dodjoie,  jer  imatrahu,  da 
vrijedi  njihov  izbor  od  rujna  proile  godine. 

Hjt.  poTj.  U.  IL  ♦ 


^O  SIGISML'ND   KRAUUJR  SAM 

Tako  po>tade  Sigismund  21.  srpnja  1411.  kraljem  njemaikim.  AH  s  torn  daSdu  svaljcn 
bi  na  njega  i  ogroman  terct,  te  bi  zapleten  ne  samo  u  politidka  pitanja  n;e;na£ka  i  tali- 
janska,  nego  i  u  crkvene  i  vjcrske  pokreie,  koji  su  tada  uzrujavali  ditavu  zapadnu  Evropu. 
Sigismund  moradijaSe  gotovo  svu  paznju  svracati  na  Njemadku  i  C^e^ku,  posredovati  u 
stvarima  crkvenim  i  vjerskim  zanimati  se  za  prilike  Italije,  tako  da  mu  je  od^ad  vrlo 
malo  preostajalo  vremena,  da  se  bavi  ugarskim  i  hrvatskim  poslovima.  Sigismund  pro- 
boravio  jc  svu  drugu  f>olovicu  svoga  vladanja  gotovo  neprestano  u  tudjini,  te  je  samo 
kad  i  kad  zaiazio  u  Ugarsku  i  Hrvatsku,  gdje  bi  kratko  vrijeme  boravio,  samo  da  rije.Ai 
poglavita  pitanja  i  ukloni  prijete<fe  pogibli.  Kako  su  se  kraj  predesta  izbivanja  kraljeva 
pogor^le  prilike  u  Hrvatskoj,  pokazuju  potonji  dogadjaji  suvi>e  jasno. 

U  prvi  kraj  dinilo  se  je  doduSe  vrlo  dastno,  §to  se  je  kralj  ugarsko-hrvatski  popeo 
na  prijestolje  njemadkih  kraljeva  i  rimskih  careva,  pak  tako  stao  utjecati  u  sudbinu  zapad- 
noga  krScanskoga  svijeta.  Sabor  ugarskih  prelata  i  baruna,  koji  se  bijaSe  na  poictku 
Hstopada  1411.  skupio  u  Poiunu,  s  ponosom  je  gledao  na  svoga  kraija,  koji  se  je  sada 
smatrao  prvim  vladarem  kr§<5ansiva,  te  je  rado  prihvaiio  sve  ielje  i  prijedloge  njegove  o 
tom^  kako  da  se  urede  dade  u  driavi.  Doti£ni  dekret  mogao  je  kralj  izdati  vec  4.  liito- 
pada.  Ali  sabor  je  najspremnije  prihvatio  i  drugu  ielju  kraljevu,  kojom  je  htio  osigurati 
nasljedstvo  svojoj  porodici. 

Od  svoje  druge  supruge,  celjske  kneginje  Barbare,  imao  je  Sigismund  samo  kcer 
0izabetu,  koja  je  tada  bila  dijete  od  tri  do  detiri  godine.  Maloj  kraljevni  bio  je  krstni 
kum  spljetski  herceg  Hrvoje  Vukdic.  Sigismund  je  smjerao  toj  svojoj  jedinici  osigurati 
nasljedstvo  u  svim  svojim  kraljevinama,  a  naroiito  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  A  da  bi  to 
lakSe  fKilu^io,  nastojaSe  svoju  porodicu  §to  tjesnije  zdruziti  s  mocnim  tada  rodom  Habs- 
burgovaca.  Poznato  je,  kako  je  Sigismund  jo§  god.  1402.  bio  ugarske  i  hrvatske  staleze 
gotovo  silom  prinudio,  te  su  morali  njegova  nedaka,  habsburikoga  vojvodu  Albrechta  IV. 
priznati  za  njegova  nasljednika,  ako  sam  ne  bi  imao  muzkih  potomaka.  No  to  nastojanje 
kraljevo  izjalovi  se  u-ilijed  obceg  pokreta  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  god.  1403.  Slijedece 
godine  1404.  (14.  nijna)  umre  vojvoda  Albrecht  IV.  u  svojoj  dvadeset  i  sedmoj  godini, 
ostavivii  za  sobom  nedorasla  sina  Albrechta  V.  od  sedam  godina,  za  kojega  su  imali 
upravljati  njegovom  baltinon  stridevi  njegovi  (,Vilim,  Leopold  IV.,  Ernest  i  Fridrik)  sve 
do  23.  travnja  1411.  No  taj  rok  prodje,  a  strifevi  Leopold  i  Ernest  zadrzaSe  i  dalje  mla- 
doga  Albrechta  pod  svojim  skrbniStvom  To  se  medjutim  ne  svidjaSe  velikasima  i  stale- 
iima  austrijskim,  pak  oteJe  stridevima  mladoga  Albrechta,  i  proglasiSe  ga  u  Bedu  svojim 
gospodarom.  pri JavAi  mu  za  savjetnike  same  vrle  muieve.  Kad  su  se  na  to  vojvckIc  Ernest 
i  Fridrik  podigli,  da  opet  Albrechta  skude  pod  svoje  skrbnidtvo,  umijeSa  se  u  austrijske 
poslove  kralj  Sigismund.  Njemu  bijaSe  jo§  pokojni  vojvoda  Albrecht  IV.  na  samrti  prepo- 
nxtio  svoga  sina.  pak  s  toga  je  i  smatrao  za  pravo,  da  radi  njemu  u  prilog.  Po  Sigii- 
mundovu  nalogu  dovedoSe  nOrnberiki  porkulab  Fridrik,  Krsto  Liechtenstein  i  Reim- 
precht  Wallsee  detrnaestgodiSnjega  Albrechta  V.  dne  28.  rujna  u  Budim.  Odanle  odvede 
ga  kralj  Sigismund  u  Poiun,  gdje  su  ga  sabrani  prelati  i  baruni  dodekali  s  velikim 
po^astima.  Malo  dana  po>lije  zarudi  Sigismund  Albrechta  (egregie  indolis  adolescens)  sa 
svojom  kderju  Elizabetom,  ustanovivfti  podjedno,  da  se  zarudnici  vjendaju,  dim  Elizabeta 
doraste  do  udaje.  O  torn  sastavi  Sigi'^mund  7.  li&topada  posebnu  povelju,  obecavii  mla 
domu  vojvodi  globu  od  40000  dukata,  ako  bi  on  neopravdano  vjendanje  odgadjao  ili 
zaruke  razvrgao.  O  torn  obavijesti  Sigismund  31  listopada  1411  sialeie  i  graduve 
austrijske,  kojima  nastoja&e  ugoditi  tim,  fito  je  Reimprechta  Wallseca  imenovao  odgoji- 
teljem  Albrechtovim,  te  ga  tako  posve  rijeiio  njegovih  strideva  Ali  poradi  toga  zamrzi 
na  nj  Ijuto  vojvoda  Ernett,  te  se  pridruii  poljskomu  kralju  Vladislavu  Jagelu. 

Ved  od  vile  godma  bilo  je  lazlidiiih  nesuglasica  izmedju  Sigismunda  i  njegova  pa- 
ianca,  poljskuga  kral)a  Vladislava  jagela.  Najprije  bijahu  Poljaci  privaltli  svojoj  vlasti  neke 


SIOISMUND   PRBMA    NJBMa£kOJ,   AUSTRIJI    I    POUSKOJ;   KONGRKS  U    BUDIMU. 


5« 


zemlje  i  oblasti,  za  koje  su  Ugri  mislili,  da  su  njihove;  poslije  toga  zaratovaie  na  red 
njemadkih  vitezova,  kojima  je  Sigismund  bio  zakriinikom.  Ba^  godine  1410.  odria^e  Po- 
Ijaci  kod  Tannenberga  (GrQnewalda)  sjajnu  pobjedu  nad  njemadkim  redom,  kojemu  je 
sada  zaprijetila  gotova  propast.  Kad  je  na  to  Sigismund  ustao  na  obranu  reda,  malo  da 
nc  dodje  do  odita  neprijateljstva  izmedju  Ugarske  i  Poljske.  Na  podetku  travnja  1411. 
nudio  je  polja^ki  kralj  MIctcima  savez  proti  Sigismundu,  a  u  svibnju  utanadio  jc  savcz 
s  vlaJkim  vojvodom  MirCom,  koji  bijaSe  poglavito  naperen  proti  ugarskomu  kraljiL  Medju- 
tim  ugarski  stalezi  oprijeSe  se  tomu,  da  bi  oni  krv  lijevali  za  posve  im  tudji  njemadki 
red,  a  i  Sigismund  sam  ielio  je  §to  prije  ostaviti  Ugarsku,  da  bi  mogao  poci  u  Njemadku 
n.T  krunisanje.  Napokon  nije  ni  poljadkomu  kraljU  bilo  do  toga,  da  o.^teti  Ugarsku.  nego 
ji'dino  da  obrani  svoju  driavu  od  njemadkoga  reda  i  od  Sigismunda.  Tako  ne  dodje  do 
rnta,  pa(e  ugarski  velikaSi,  sabrani 
u  listopadu  1411.  u  Pozunu,  iza- 
hraSe  dvanaest  izaslanika  svojih, 
koji  ce  se  s  jednakim  brojem 
poljskih  poslanika  sastati  na  Mar- 
linje  (11.  studenoga),  te  izravnati 
nesuglasice  izmedju  obiju  drzava. 
Oni  zaista  utanadiSe  primirje  do 
15.  kolovoza  dojduce  godine,  i 
podjedno  ustanoviSe,  da  de  se 
oba  kralja  u  proljecu  1412.  sa- 
stati, te  ugovarati  o  iskrenom  i 
trajnom  miru. 

Sigismund  i  Vladislav  zaista 
se  10.  ozujka  1412.  sastado§e  u 
Lublovu  (u  §ipu§koj  iupaniji)  u 
sjcvemoj  Ugarskoj,  gdje  no  vec 
15.  oiujka  utanadi>e  mir,  vrlo  po- 
voljan  za  Poljsku.  Crvena  Ruska 
kao  i  Moldava  ostat  ce  i  dalje  uz 
Poljsku;  tek  pet  godina  nakon 
smrti  jednoga  ili  drugoga  kralja 
sastat  ce  se  velika§i  obiju  driava, 
te  de  ustanoviti,  komu  da  konadno 
pripadnu  pomenute  zemlje.  No  ipak 
de  vojvoda  moldavski  pomagati  Si- 
gismundu  u  ratovima  s  Turcima 
i  .drugim  nevjernicima.  Da  pro- 
slavi  taj  mir  i  ugodi  poljskomu 
kralju,  urede  Sigismund  za  Du- 
hove    (22.    svibnja)    koogres    u 

Budim,  kojom   dc   se   prigodom  sastati  knezovi,  vclikaii  i  vitczovi  iz  ditavc  Evropc,  te 
ce  se  izvoditi  viteike  igre  i  druge  sjajne  zabave. 

Iz  Lublova  podjoie  oba  kralja  sa  svojim  sjajnim  t  brojnim  druiinama  u  KoSice, 
gdje  su  probavili  uzkrinjc  blagdane,  a  onda  preko  Tokaja  i  Dcbrecina  u  Veliki  Varadin. 
Tu  prisegoie  u  stolnoj  crkvi  na  grobu  svetoga  Ladislava,  da  de  biti  ne  samo  savetoici. 
nego  i  vjcmi  phjatelji.  Poslije  toga  lovljahu  lov  krox  petnaest  dana  u  okoli^njim  iumama, 
a  onda  podjoie  u  Budim,  gdje  se  bijahu  ved  skupili  gosti  i  gledaoci  sa  sriju  strana.  Osim 
obaju  kraljeva  i  njihovih   supruga   bijale  tu   takodjer  veliki   knes  Utarski  Vitold,  zatim 


k%^-</ 


Sigismund  kao  rimski  car. 


\ 


SIOISMIIND   KRAIJTUJB   SAM. 

bosanski  kralj  Stjcpan  Ostoja,  austrijski  vojvode  Albrecht  V.  i  Ernest,  despot  Stjepan 
I^zarcvic,  papinski  poslanik  i  drugi  odliCnici;  oievidci  tvrde,  da  je  u  svemu  bilo  13  her- 
cega  i  knczova,  24  grofa,  26  drugih  velikata  (bez  ugarskih),  napokon  1500  vitezova  sa 
3000  momaka  (Knappen).  Konja  naSlo  se  na  okupu  do  40000.  Iz  svih  strana  evropskib, 
'z  Cc4ke,  Poljskc»  Pruskr,  Litve,  VlaSke,  Moldavc,  Grcke,  Njemadke,  Francuzke,  Englezke 
i  Italije  bijahu  se  vitezovi  zgmuli;  paie  Tatari  (Mongoli)  i  Turci  bijabu  poslali  poslanike, 
da  pozdrave  Sigismunda  i  da  vide  svefiane  igre.  Od  hrvatskih  i  bosanskih  velika.^a  spo- 
minju  se  poimence:  kncz  Karlo  Kurjakovid  iz  Kibave,  dva  kneza  Blagaja  iBabonida), 
zagrebadki  biskup  i  kraljevski  vrhovni  kancelar  Eberhard,  nadalje  Ivan  Morovic,  veliki 
vojvoda  bo5an>iki  Sandalj  Hranic  (der  ZandaH,  i  napokon  spljetski  herccg  i  veliki  vojvoda 
bosanski  Hrvoje  Vukdic  sa  svojom  suprugom  Jelenom.  Od  svih  se  sjajnih  gostt  najviSe 
izticao  bai  potonji,  kojega  su  mnogi  driali  -ra  kralja  bosanskoga.  Osobito  je  udarala  u 
odi  njegova  druzina,  njegovi  vitezovi,  >visoki  i  krepki  Ijudi,  a  u  borbi  sriani  i  hrabri* 
(cum  et  sui  milites,  altae  et  proccrae  staturae,  strenui  et  aniinosi  in  pugna  spectarentur). 
Prvih  dana  lipnja  izvodile  se  sjajne  viteike  igre,  gdje  su  se  odlikovali  bosanski  vitezovi. 
Ali  nagrade  ne  dubi$e;  nagradu  za  vitezove  (konja  zlatom  podkovana)  odnese  neki  Sle- 
zan<n,  a  nagrada  za  momke  (konj  srebrom  podkovan)  zapade  Austrijanca.  Nakon  svrSenih 
igara  podjoSe  oba  kralja  25.  lipnja  u  Stolni  Biograd  na  grob  svetoga  Stjepana,  a  onda  se 
razstado§e,  te  se  Vladijilav  sam  povrati  ku<5i  svojoj.  Na  razstanku  predade  Sigismund  svomu 
gostu  i>oljsku  krunu  s  ostalim  krunskim  insignijama,  koju  bija§e  'pred  40  godina  Lju- 
devit  Veliki  dao  prenijeti  u  Budim. 

(PrviratsMletcima,  1411.— 1413.)-  Nevjera  kralja  Ladislava,  koji  je  9.  srpnja  1409. 
sramotno  prodao  za  100.000  dukata  mletadkoj  obdini  gradove  Zadar,  Vranu,  Novigrad  i 
otok  Pag,  kao  i  sva  prava  svoja  na  ostalu  Daimaciju,  uzbuni  nemilo  i  protivnike  i  pri- 
vrienike  kralja  Sigismunda  Sirom  ditavoga  hrvatskoga  kraljevstva.  Protivnici  Sigismun- 
dovi  bili  su  ogorceni,  §to  ih  je  izabranik  njihov  tako  kukavno  izdao  i  poput  robova  prodao 
Mletcima,  protiv  kojili  su  se  jo§  nedavno  odlufno  borili,  pak  zato  su  providuri  mietacki 
imali  mnogo  posla,  dok  su  mogli  javiti  svojoj  obcini,  da  su  s  pomo(iu  napuljskih  brodova 
skrSili  odpor  Zadrana,  kao  i  drugih  prodanih  Dalmatinaca  i  Hrvata.  No  jo§  se  vi§e  uzpla- 
hiri§e  privrzenici  Sigismundovi,  kao  hrvatsko-dalmatinski  ban  Karlo  Kurjakovid  s  bratu- 
iedom  svojim  Pavlom,  krfki  i  senjski  knez  Nikola  Frankapan,  i  herceg  spljetski  Hrvoje 
Vukdid  sa  Surjakom  svojim,  cetinskim  knezom  lvani?em  Nelipicem.  Najveci  pak  strah 
spopade  primorske  obdine  i  otoke,  koji  su  do.slije  odriali  vjeru  svoju  kralju  Sigismundu. 
Bili  su  to  narodito  gradovi  ^ibenik,  Trogir  i  Nin  na  kopnu,  zatim  Osor  i  Rab  na  oto- 
cima,  koji  su  s  uiasom  predvidjali,  Ato  ih  feka  od  slavodobitnih  MIetdana. 

Sam  kralj  Sigismund  bijaSe  jo5  2.  kolovoza  1409.  zaprijetio  mletadkoj  obdini,  da  de 
sam  glavom  povesti  vojsku  u  Daimaciju  poput  kralja  Ljudevita,  te  obcini  sil<' 
izdajom  dobiveni  Zadar.  Mletci  bijahu  dodiiSe  u  prvi  kraj  u  nemaloj  neprilici,  kako  ua 
pred  kraljem  izpridaju  svoj  postupak;  pade  '}oi  u  rujnu  1409.  nije  «e  usudio  ni  jedan 
plemid  mletadki,  da  podje  u  Ugar.sku  na  kraljev  dvor  za  poslanika,  pak  da  opravda  ne- 
djelo  svoje  obdine.  No  kad  su  Mletci  vidjeli,  da  Sigismund  nije  spreman  za  vehki  rat,  i 
da  su  njegove  prijetnje  puste,  ohrabriie  se,  te  stadoSe  gorljivo  raditi,  i  da  se  u  za- 
uzetim  mfestima  itojade  utvrde,  i  da  ostatkom  Dalmacije  silom 
Hi  milom  obladaju.  U  torn  ih  ukrijepi  i  obda  zabuna  Sigismundovih  privrtenika  a 
Hrvatskoj.  Ban  hrvatski  Karlo  Kurjakovid  prepao  ."^e  silc  mictadke  i  zabrinuo  se  za  svoja 
tmanja  tako,  da  trali  u  Mfetcima  primirje,  a  oni  poruduju  24.  kolovoza  1409.  svojim  pro- 
vidurima  u  Zadni,  neka  ga  slobodno  sklope,  ako  ga  ban  silom  zahtijeva;  u  ostalom  je 
primirje  suviSno,  jrr  >ondjc,  gdje  je  bila  i  jest  dobra  Ijubav  i  dobro  prijateljstvo,  a  ni* 
kakva  nesloga,  nije  potrebe,  da  se  utanadi  primirje  i  da  mu  se  odredi  rok<.  §to  9e  pak 
tide  banova  zahfjeva,  da  mletadki  providuri  >ne  otimaju  hrvatskih  zemalja,  koje  se  diie 


PRVI    RAT   S    MLKTCIMA    (141 1.-1413). 


S3 


na  ime  kraija  Sigismunda*,  neka  izjave  providuri,  da  nemaju  nikakva  naloga,  da  diraju 
u  te  zemlje  i  mjesta,  i  da  toga  oni  bez  naloga  obcine  ne  de  ^initi.  I  herceg  Hrvoje 
Salje  svoje  poslanike  u  Zadar,  zabrinut  za  Spljet  i  Omt^  kao  i  za  otoke  Brad,  Hvar  i 
Kordulu;  njemu  ponii^uje  mletadka  vlada  kroz  svoje  providure  dne  27.  kolovoza,  kako  bi 
joj  vrio  milo  bilo,  kad  bi  on  svoje  poslanike  izravno  poslao  u  Mletke.  Napokon  i  knes 
Nikola  Frankapan  Jalje  svoje  poslanike  u  Mletke,  jer  se  boji,  da  ce  mu  uzeti  Rab,  ko- 
jemu  je  vec  od  nekoliko  godina  izabranim  knezoni  Knez  Nikola  uvjerava  Mletke,  da  je 
poradi  Ijubavi,  koju  je  vazda  gojio  prema  njima,  gotov  raditi  po  savjetu  i  mnijenju  nji- 
hovu,  premda  je  podanik  kral;a  ugarskuga;  ako  je  dakle  obcina  odiudila  uzeti  Rab,  neka 
podeka,  dok  on  grad  i  otok  predade  kojemu  kraljevu  punomocniku,  a  onda  neka  dine,  ito 
misle.  Ali  mu  Mletci  13.  rujna  1409  odludno  odgovaraju,  neka  se  duva  predati  Rab  kojoj 
drugoj  osobi,  jer  redena  zemlja  i  otok  je  njihov,  i  oni  hoce,  da  bude  njihov  (quia  dicta 
terra  et  insula  Arbi  est  nostra  et  volumus  esse  nostram).  Medjutim  vec  6.  rujna  javljaju 
zadarski  providuri,  da  su  zitelji  Raba  spremni  priznati  mletacku  vlast;  vijece  obcinsko 
na  to  16.  rujna  1409.  ovla§tuje  providure,  da  prime 
otodane,  ali  bez  ikakve  pogodbe;  a  podjedno  neka 
nastoje,  da  dodju  i  do  same  tvrdje  na  otoku,  i  to 
nadinom,  koji  im  se  cini  najzgodniji.  Nakon  Raba 
nije  se  mogao  \i-(  drzati  ni  grad  Nin  Opasani 
odasvud  mleiatkom  silom  mole  Ninjani  9  rujna, 
da  i  njih  obcina  primi  u  svoje  zakrilje;  ona  to 
16.  rujna  prilwaca  i  nalaze  zadarskim  providurima, 
da  bez  ikakve  obveze  i  pogodbe  preuzmu  Nin  u 
svoju  vlast.  Tako  se  jo§  u  rujnu  1409.  podvrgose 
mletajko)  vlasti  Rab  i  Nin,  premda  se  je  knez 
Nikola  Frankapan  u  tvrdji  rabskoj  branio.  No  na- 
pokon uzeSe  mu  Mletci  tvrdju  silom.  Cim  su  posve 
obladali  Rabom,  pokorise  im  se  takodjer  otoci 
Cres  i  Osor  (Lo§mj),  te  >u  tako  Mletci  zagospo- 
vali  otocima  u  Kvarneru.  Jedini  grad  Krk  s  oto- 
kom  ostade  knezu  Nikoli.  Vec  13.  prosinca  1409. 
odredjuje  mleta^ko  vijece,  da  se  na  olocima  Pagu, 
Rabu,  Osoru  i  Cresu  opet  namjeste  mletadki 
knezovi,  te  im  odredjuje  placu  i  duinosti.  Knez 
Nikola  Frankapan  prijeti  doduie  obdini,  da  de  sku- 
piti  »veliku  vojsku  pjeiaka  i  ladja«,  da  joj  opet 
oduzme  Rab;  ali  mu  ona  poru<^uje,  da  ga  u  torn 
sludaju  ne  de  viie  smatrati  za  prijatelja,  pak  de 
8e    pobrinuti    i    pokazati    mu,    kako   joj  je  ovako 

uznemirivanje  vrlo  neugodno  (et  provideremus  per  modum,  quod  sua  magniftcentia 
cognosceret  talem  novitatem  nobis  esse  molestissinnam). 

Prva  sreda  ohrabri  Mletdane  jo&  viSe.  Udesiv^i  upravu  u  zauzetim  gradovima  i 
mjestima  posve  na  svoj  nadin  i  na  svoju  kori<it,  pregnu^  sada  svom  «.nagom,  da  oUa* 
daju  diuvom  Dalmacijom,  pa  i  Hrvatskom.  Oni  se  u  to  ime  ne  iacahu  ni  jednoga  sredstva: 
ni  sile,  ni  mita,  ni  prijetnja,  ni  obedanja.  Nastojanje  (>>^'^>n<>  '>->malu  u  jednu  ruku  njesini 
providuri  u  2Ladru,  a  Sto  ovi  ne  mogu,  udinit    ce  n|ii  niovlje,  kojega  kapetan  ne* 

prestano  krstari  uz  dalmatinskohrvatsko  primorje.  Naporedo  s  providurtma  t  brodovljem 
u  Dalmaciji  snujc  i  diplomactja  mletadka  najprepredenijim  nadtnom,  da  kraija  ^Mgismunda 
prinudt  na  formalni  odstup  l>almacije.  Najprije  radi  diplomacija  izravno  na  dvoru  Stgb- 
mundovu,  a  kad  tu  ne  moie  u&pjeti,  trait  xagovomika  i  saveamika  po  dUroj  Evropi.  Tako 


Gnu    >l\JKl-  VUBISKUPA 

DuJMA    PK  jrniCiBUS 

.1    •tolaw    CTAVt  • 


54  8I0ISMUND   KRAUUJB  SAM. 

se  napokon  upleto^  u  spor  izmedju  Mletaka  i  Sigismunda  ne  samo  rimski  papa 
Ivan  XXIII.,  nego  i  poljski  kralj  Vladislav  Jagelo,  francuzki  kralj  Karlo  VI.  i  burgundski 
vojvoda  Ivan  Neustralivj.  Potonji  imao  je  za  to  i  posebnih  razloga,  Jer  mu  Sigismund  za 
uiinjeni  zajam  od  100000  dukata  bijaSe  ustupio  godiSnji  dohodak  od  7000  dukata,  §to 
su  ga  Mletci  jo$  po  ustanovama  mira  u  Turinu  (1381  )  morali  placati  ugarskomu  kralju. 

MIetadka  obcina  prihvati  naprosto  na£elo,  da  je  ona  Dalmaciju  od  zakoni- 
toga  gospodara  kupila,  pak  da  s  toga  nema  ni  sumnje  o  njezinu  pravu.  Dalmacija 
je  po  pravu  njezina,  prema  tomu  mora  i  faktidno  biti  njezina,  pak  stajalo  ju  to  i  najvecih 
zrtava:  krvi  i  novaca.  ZUidar,  Nin,  Novigrad  i  Vranu  na  kopnu  i  otoke  Pag,  Rab  i  Osor 
(s  Cresom)  drii  vec  sada;  ostatak  mora  po  §to  po  to  dobiti.  Mudri  duzd  Mihajio  Steno 
ne  6e  jo$  dirati  u  Spljet  ni  u  otoke  Brae,  Hvar  i  Korduiu,  kojima  vlada  silni  herceg 
Hrvoje,  kao  ni  u  otok  Krk,  kojim  gospoduje  modni  knez  Nikola  Fraokapan,  ali  ce  se 
svom  snagom  oboriti  na  primorje  izmedju  Zadra  i  Spljeta,  narodito  na  kraljevske  gradove 
Sibenik  i  Trogir.  Ban  Karlo  Kurjakovic  preslab  je,  da  ih  sam  brani,  a  knezovi  hrvatski 
moida  de  se  zacati  uvrijediti  mletadku  obdinu,  s  kojom  prijateljuju,  te  su  neki  i  gradjani 
njezini.  Kralj  napokon  Sigismund  je  daleko,  k  tomu  zabavljen  smutnjama  na  jugoiztoku 
svoje  driave,  pak  ne  ce  modi  dovoljno  pomagati  tih  osamljenih  gradova. 

Jo§  u  rujnu  1409.  poslaSe  Mletci  svoje  poslanike  u  Sibenik  i  Trogir.  Poslanici  imali 
su  >vladi,  vijedu  i  obcini<  tih  gradova  saobciti,  da  su  Mletci  od  zakonitoga  gospodara 
(kninjenoga  kralja)  kupili  ditavu  Dalmaciju,  te  onda  oba  grada  pozvati,  da  se  dobre  volje 
svojoj  novoj  gospodarici  pokore  i  poklone.  Poslanici  medjutim  ne  izvrSiSe  niSta,  jer  ni 
jedan  grad  ne  htjede  vjerom  krenuti,  pade  oba  posiaSe  .svoje  glasnike  na  kraljevski  dvor,  tra- 
ieti  pomod.  Sad  se  digo§e  Mletci  svom  snagom,  da  milom  ili  silom  zadobe  bar  Sibenik. 

Grad  Sibenik  prostire  se  gotovo  u  sredini  pr^strana,  7  kilom.  duga  i  */♦  kilometra 
§iroka  zatona  (fjorda),  u  koji  na  jugu  prodire  maleni  rt  sv.  Mindaljene,  dok  ga  na  sje- 
veru  uzki  konao  spaja  s  drugim  zatonom,  zvanim  Veliki  Piukljan  (Prokljansko  jezero) 
Iz  Sibenskoga  zatona  vodi  opet  uzki  konao  sv.  Antuna  na  pudinu  morsku.  Taj  je  konao 
od  davne  starine  bio  utvrdjen  kulama,  koje  su  branile  uiaz  u  konao,  pak  tako  i  sam 
grad  Sibenik. 

Cim  su  Mletci  odludili  uzeti  Sibenik,  prvo  se  pobrinuSe,  da  obladaju  kulama,  k'^jc 
su  ititile  zaton  i  grad  s  morske  «^trane  (turres  et  fortalitia  portus).  Pri  lom  im  dobro 
dodje  nesloga  g^adjana  u  Sibeniku,  naroditu  opreka  izmedju  vlastele  (plemida)  i  pu^ana 
(populares).  Qni  se,  da  su  potonji  naginjali  MIetcima,  dok  su  vlasteia  ili  plemidi  pretciito 
stajali  uz  kralja  Sigismunda.  Ved  prvih  dana  rujna  1409.  stigo^e  u  Mletke  neki  Ijudi,  koji 
su  straitli  u  Sibenskim  kulama,  pak  ih  stadoSe  nuditi  obcini.  Vijede  s  toga  9.  rujna  ime- 
nova  Franju  Cornara  providurom  za  Sibenik,  te  mu  povjeri,  da  s  pomodu  tih  izdajica 
oblada  tako  Sibcnikom  kao  i  Trogirom.  Ovlasti  ga  pade,  neka  onima,  koji  bi  mu  u  tom 
poslu  pomogli,  obeda  i  godiSnju  dosmrtnu  penziju:  za  oba  grada  do  1200  dukata,  zi 
jedan  samo  700.  Ved  nakon  deset  dana  mogao  se  je  Comaro  pohvaliti,  da  je  bar  do- 
nekle  svoj  zadatak  izveo  S  pomodu  nekoga  viteza  Ivana  Mi&ida,  Sibenskoga  gradja- 
nina  i  zapovjednika  u  jednoj  kuli,  skloni  on  sve  glavare  i  strazare  po  kulama,  te  su 
>tupili  u  sluibu  mletadku.  Bijahu  to  osim  pomenutoga  Ivana  Mi&ida  jo^  Ivan  Naplavid  i 
Ivan  Tavilid,  zatim  Juraj  Golkovid,  Toma  Zurid,  Florio  Tavilic  i  Radid  Siigorid  Svi  ti 
primi^  za  tu  tzdaja  godiin  u  pladu  od  Mletaka;  samomu  Mi&idj  zajamdena  bi  penzija  od 
150  dukata  u  zlatu.  Neki  od  njih  ostado^e  i  dalje  u  kulama  kao  sluibenici  mletadki,  a 
drugt  se  preieliie  u  Zadar,  gdje  primahu  pladu  od  godiiojih   150  do  400  libara. 

Ugrabivii  tako  kule  na  ulazu  u  iibenski  zaton,  zapovjedi&e  Mletdani  25.  listo- 
pada  1409.  svomu  novomu  providuru  Petru  Lauredanu.  neka  podje  >k  vladi,  vijedu  i 
ob^ioi  grada  Sibeoika*  (ad  regimen,  coosilium  et  comune  Sibinici)  i  neka  izjavi,  da 
Mletci  po  ugovoru  s  kraijem  Ladislavom  moraju  imati  Sibenik    i   dtavu    Dalmaciju,  »jer 


PRVI    BAT    S    MLETCIMA    (1411. — 1413). 


55 


|Bm«i^ 


1    5 


y-i.         N 


00 
Ov 
CO 


Y. 

> 
< 

X 
H 

CM 

a 
o 

"< 
a 
z 

3 

o 

3 

< 
a. 

< 
3 

M 

> 


o 

I 


je  to  njihovo  i  \tx  5u  to  dobili   od  gospodara    re£enih   zemaija,  koji  ih  je  mogao  njima 

dati«.  Neka  zatim  pozov<-  Siben^ane  na  dobrovoljnu,  bezodvla^nu  predaju;  ako  mu  se  ne  bi 

za  tri  dana  odazvali,  neka  s  galijom,  dvjema  galiiicama  i  brigentioom,  kao  i  s  pjeiadijom 

podne  harati    i  robiti  po   iibenskoni   kotar't.    Neka    im  spali  i  pubara   mlinove.  neka  im 

bvata  brodove   i    ladje 

s   hranom,    pade   neka 

im    nastoji    zakratiti     i 

vodu  (ne  possint  acci- 

pere  aquam).  Neka  im 

joi  kaie,  da  ce   MIetci 

prije  i  posiije    obladati 

gradom ,    pak     da     de 

onda     »sve    poglavice, 

koji  su  bili  njiliovi  pro- 

tivnici,  drzati  za  odmet- 

nike  i  take  s  njima  po- 

stupati<  (omnes  princi- 

pales,  qui  fuerint  nobis 

contrarii,  habebimustt 

tractabim  is  pro  rebelli- 

bus  nostriN).  Nastojanje 

providurovo     pomagat 

ce  izdajica  Ivan  Mi§ic, 

kojemu     se    povjerava 

straia    u    kuli     prema 

Vrani     (ad    custodiam 

turris  portis  versu-.  Au- 

ranam),    gdje    cc    biti 

uza   nj    jo&    drugih  50 

S  bendana. 

Nema  sumnje,  da 
je  obcina  grada  Sibe- 
nika  odbila  zahtjeve  ob- 
cine  mletadke.  I  tako 
zapoie  na  koncu  listo- 
pada  podsada  Sibenika, 
koja  je  trajala  p  u  n  e 
dvije  godine,  i  koja 
je  stajala  MIetke  mnogo 
novaca  i  Ijudi. 

Sigismundu  vjerni 
Sibeoik,  da  oduH  ne- 
ptijatelju,  ne  same  da 
je  skupio  svu  «voju 
»nagu.  a  narodito  svoje 
brudovlje  (galeam,  bar- 

chas,  barchosioi  et  navigia),  nego  te  je  takodjer  ogledao  na  tve  strane  sa  pomo^  ^Ije 
poslanstvo  kralju  Sigismundu,  saklinje  bana  Karia  Kurjakuvida,  hcrcega  Hrvoja  \  druge 
hrvaiske  knezove.  Da  bi  se  lakie  branio,  bira  za  svoga  kneza  silnoga  cetin«kuga  kneta 
Ivani&a   Nrlipi6i,  iurjaka    Hrvojeva;    Ivanii    prima    izbor  i  ftalje  namah    gradu    u  pomud 


56  SIOISMUND   KRAUUJE   3AM. 

300  izabranih  junaka  cetinskih.  Zaludo  ku^aju  MIetci  knezi  IvaniSa  po  87om  providuru 
odvratiti  od  Sibeniana;  taludo  mu  poruduju.  da  ved  drle  »kule  i  utvrde  ludke*  (turrcs 
et  fortalitia  portus)  i  da  6e  nedvojbeno  obladati  i  gradom:  knez  IvaniS  ne  ce  ni  £utt,  da 
odazove  svoje  £ete,  a  joi  manje  da  stane  uz  Mletke  No  oajodtuinije  pomazu  podsjednuti 
grad  Trogirani,  slutedi  dobro,  *ta  njih  dcka,  ako  padne  Sibenik.  Napokon  se  vjernih  Siben- 
(ana  sjetio  i  kralj  Sigismund;  na  koncu  godine  1409.  ili  na  potetku  slijedede  poslao  je  i 
on  kraljevsku  detu  ugarskih  vojnika  na  obranu  grada  Toj  kraljevskoj  ieti  imenovao  je  za 
▼ojvodu  nekoga  £e&koga  viteza  Petra  z  MySlina,  koji  se  u  dubrovafikim  spomenicima 
zovc  >pan  Pctar«,  a  u  mletadkim  spisima  >pan  Petrus  de  Mislin*  (Mtsilin).  Petar  z  MySlina 
je  >kapitan  kraljevskih  ieta  i  generalni  vikar  kraljev  u  Sibeniku*  (capitaneus  gentis 
nostre  in  partibus  Dalmatie  et  Croatie  per  nos  constitutus,  —  cap.taneus  gentium  no- 
stranim  in  Sibenico,  —  regius  capitaneus  et  vicarius  generalis  Sibenici\  te  zajedno 
s  knezom  IvaniSem  Neli  >idem  upravlja  obranom  grada. 

Pod^ada  §ibenika  god.  1410.  nije  kraj  takih  prilika  bila  nimalo  povoljna  za  Mletke. 
Najprije  nastoje  MIetci  odvratiti  Trogirane,  da  ne  pomazu  S;ben6ana;  pak  kad  ih  Trogi- 
rani ne  de  da  slulaju,  vec  i  dalje  >kopnenim  putem  §alju  i  hranu  i  oruJje  u  Sibenik«, 
onda  obdina  mletadka  18.  veljade  prekida  svaku  trgovadku  svezu  s  Trogirom,  pade 
zapovijeda  trogirskim  brodovima,  da  za  osam  dana  ostave  Veneciju.  Namah  zatini  iuruju 
opet  s  nekim  pudanima  grada  ^ibenika;  njih  dvadeset  i  jednomu  obedaju,  da  de  ih  nagra- 
diti  plemstvom,  ako  im  pomognu  predobiti  svoj  rodni  grad.  U  drugu  ruku  nastoji  Sigismund 
svakim  nadinom  ugoditi  vjernim  Sibendanima.  Doe  27.  travnja  1410.  zapovijeda  kapetaau 
Petni  z  MySlina,  da  dade  obdini  §ibenskoj  10.000  mjerova  soli  iz  kraljevske  solne  komore. 
Podjcdno  poruduje  ziteljima  Skradina,  koji  su  od  god.  1407.  ostali  podanici  bosaaskoga 
velikoga  vojvode  Sandaija  Hranida,  da  u  svemu  budu  posluSni  Sibendanima,  i  da  rade 
po  njihovim  odlukama  i  naputcima;  no  po§to  se  slabo  uzdaje  u  vjernost  Skradinjana, 
ovla&tuje  namah  Sibendane,  da  po  svojoj  uvidjavnosti  razvale  »zidove  i  tvrdju  Skradinsku* 
(murum  et  omne  fortalicium  Scradonensium),  a  uz  to  da  slobodno  oduzmu  imanja  nje- 
guTih  protivnika,  i  da  ih  obdina  duva  do  njegova  dolazka  (usque  ad  nostre  maiesiatis 
aduentum)  u  Dalmaciju.  Jo§  nalaie  kapetanu  Petru,  da  sa  svima  detama  svojim  pomaie 
Sibendane  pri  ru§enju  zidina  i  utvrda  skradinskih  Gni  se,  da  su  se  Sibendani  ne  sama 
odiudno  branili,  nego  i  na  mletadke  utvrde  hrabro  udarali  Dne  3.  svibnja  nalaiu  MIetci 
svomo  providuru  Petru  Lauredanu,  da  obnovi  utvrde  kula  i  da  uz  jednu  kulu  dade  sagra- 
diti  cisternu  *na  korist  boravedima  u  kulama<,  30.  svibnia  opet  odredjuje  vijede,  da  se 
na  rtu  sv.  Mandaljene  podigne  drvena  ograda  (seraleo,  bastita),  kojom  bi  se  taj  rt  odijelio 
od  kopna,  pak  tako  sam  grad  jo§  jade  opasao.  U  rujnu  Salju  MIetdani  nove  dete  pred 
§ibenik,  »jer  su  od  pjeSika,  koji  su  bili  u  vojsci,  mnogi  pomrli,  mnogi  pobjegli,  mnogi 
odpuftteni,  a  mnogi,  koji  iele  biti  odpu§teni<,  pak  je  s  toga  vojska  u  takvom  stanju  u 
oditoj  pogibiji.  U  isto  doba  ostavlja  i  Ivan  MiSid  kulu,  koja  mu  je  bila  povjerena,  poSto 
sluti,  da  se  obdina  viiie  u  njega  ne  pouzdaje.  U  odi  zime  kao  da  su  MIetci  klonuli  duhom; 
dne  7.  studenoga  odredjuje  vijede,  da  se  s  obzirom  na  zimsko  vrijeme,  kad  se  ne  moie 
stajati  na  polju  s  velikom  vojskom  ni  na  kopnu,  ni  na  moru,  >stegne  poslovanje*  (redu- 
cere  negotia  nostra);  neka  ostanu  samo  dete  za  obranu  kula  i  ograde,  a  uz  njih  dvije 
galije  i  fedna  galijica.  Oitalo  brodovlje  oelca  se  vrati  kudi,  ali  ipak  neka  kapetan  dita- 
voga  brodovija  poku^  prije  odlazka  svoga  zarobiti  galiju  i  galijicu  iibensku  Tim  bi  u 
▼elike  ugodio  svojoj  obdini. 

Nedadu  na  bojnom  polju  godine  1410.  oaitoje  MIetci  prikriti  diplo;natskim  ugoTa- 
ranjem,  milsedi  tako  postidi,  ito  ne  mogu  s  oruijem.  U  travnju  i  svibnju  1410  borave 
njihovi  poslanici  Ivan  Barbadico  i  Toma  Mocenigo  na  ugarskom  dvoru,  radedi  da  Stgis- 
munda  i  njegove  barune  .sklone  na  pogodbu.  No  teiko  je  bilo  dodi  do  sporazumka,  jer 
su  MIetci  odiudili  po  Sto  po  to  pridriati  Dalmaciju,  a  Sigismund  nije  btio  o  torn  ni  duti. 


PRVI   RAT   S   MLETCIMA   (1411. — 1413.).  57 

Kraj  takovih  prilika  £ini  se  gotovo  kao  sprdnja,  kad  no  mleta£ko  vi'jeie  1.  lipDJa  napuduje 
svoje  poslanike,  neka  ponude  kralju  kao  neki  poiastni  dar  (honoraocia)  svake  godine 
budi  bijela  opremljena  konja,  budi  zlatan  pla§t,  ako  on  za  sve  vijeke  Mletcima  ustupi 
Dalmaciju.  Ako  ne  bi  htio  tako,  neka  mu  ponude  povrh  toga  joS  i  odkupninu  od  50  do 
60.(XX)  dukata,  a  baruntma  njegovim  neka  obedaju  nagrade  do  5000  dukata,  ako  izrade, 
te  se  uz  pomenute  pogodbe  utana6i  sporazumak.  Zanimljivo  je,  kako  vijede  puti  svoje 
posianike,  neka  pokuSaju  izraditi,  da  im  kralj  ustupi  da  i  kraljevski  i  banski  grad  Knin 
u  Hrvatskojl  Ta  Sta  bi  onda  i  o>talo  od  Hrvatske  na  jugu  Velebita?  Knio,  Novigrad  i 
Vrana  u  mletadkoj  vlasti,  Ostrovica  i  Skradin  u  vlasti  Sandalja  Hranida,  a  ostalim  vlada 
herceg  Hrvoje  i  ^urjak  mu  Ivanis  NeiipidI  Sasvim  je  prirodno,  da  kraj  takih,  gotovo 
drzkih  ponuda  mtetadkih  nije  moglo  dodi  do  nagode.  Kralj  nije  htio  ni  odgoToriti  na  te 
mletadke  pogodbe,  vec  im  je  naprosto  oiitovao,  da  de  ih  iznijeti  pred  svoje  prelate  i 
barune,  ali  tek  nakon  povratka  svoga  s  bosanske  vojne,  na  koju  se  je  tada  spremao.  Medju- 
tim  potuiio  se  je  Sigismund  francuzkoinu  kralju  na  postupak  Mletdana,  a  taj  kralj  je  na  to 
11.  prosinca  1410.  posebnim  pismom  pozvao  obdinu,  da  Sigismundu  povrati  >Zadar  i  Vranu, 
koji  gradovi  pri,)adaju  kraljevini  Dalmaciji,  a  ta  kraljevina  opet  je  podlozna  kruni  ugarskoj*. 

Do'<  MIetdani  nijesu  na  ugarskom  dvoru  mogli  ni§ta  postidi,  nasmijala  im  se  sreda 
na  drugom  mjestu.  Sandalj  Hranid  drzao  je  jo§  od  vremena  kralja  Ladislava  znamenite 
gradove  Ostrovicu  i  Skradin  u  Hrvatskoj.  Sada  navaliSe  na  nj  MIetci,  neka  im  te 
gradove  za  dobre  novce  ustupi.  Njemu  i  onako  slabo  vrijede,  jer  su  suvi§e  odaljeni  oJ 
8  ediita  njegove  vlasti,  a  njima  de  dobro  sluiiti:  Ostrovica  kao  branik  Zadra,  a  Skradin 
kao  straza  §!beniku.  Ved  20.  listopada  1410.  ugovara  obdina  sa  Sandaljevim  kastelanom 
u  Ostrovici  Najprije  mu  nude  za  grad  2000—3000  dukata,  a  8.  studenoga  vec  5000. 
Za  tu  se  cijenu  napokon  i  pogodiSe.  Dne  10.  sijednja  Salju  MIetci  novce  Sandalju  u 
Hercegnovi,  a  s  njim  i  povelju,  kojom  ga  imenova§e  svojim  gradjaninom.  Tri  mjeseca 
poslije,  13.  travnja  1411.  predade  zaista  zastupnik  Sandaljev  obdini  prudaou  Ostrovicu,  a 
podjedno  pokloni  joj  u  ime  svoga  gospodara  i  Skradin. 

Medjuiim  je  i  Sigismund  odludmje  pregnuo,  da  oslobodi  ^ibendane  od  dalje  pod- 
sade.  Namah  8.  sijednja  1411.  piie  iz  Budima  svome  kapetanu  u  Sibeniku,  panu  Petru 
c  My^lina,  zatim  Martinu  Driidu,  biv.^emu  banovcu  slavonskomu  i  iupanu  kriievadkomu, 
a  sada  magistru  kraljevskih  ubrusara,  napokon  svojim  kapetanima  i  dinovnicima,  neka 
brane  svom  snagom  svojom  povjereni  im  grad  i  giadjane,  kao  i  njihove  slobo&tine  i 
imanja,  jer  su  ti  gradjani  poradi  vjernosti  svoje  moogo  podnijeli  i  joi  svedjer  podnose 
(quanta  dispendia  quantasve  ruinas  et  depressiones  fideles  incole  nostri  Sibenicenses  io 
observatione  fidelitatis  nobis  debite  et  pro  nostri  regii  honoris  augmento  hucusque  tarn 
in  personis  quam  in  rebus  constanter  et  intrepide  protulerunt,  toKranterque  patientur 
etiam  pro  presenti).  Kralja  odu^evljeno  pomaiu  Trogirani,  povrijedjeni,  ito  su  im  Mlet- 
dani  zaprijedili  trgovanje.  Mletcima  u  prkos  biraju  Trogirani  za  svoga  kneza  Zadranina 
Filipa  Jurjevida  (de  Georgiis),  odiudna  privrienika  Sigismundova,  a  sada  admirala  hrvatsko- 
dalmatinske  momarice,  pak  mole  kralja  18  veljada  1411.,  da  taj  izbor  potvrdi.  »Gospodia 
Filip  neka  vlada  i  upravlja  gradom,  i  neka  ga  brani  od  protivnika  valega  velidanstva, 
a  na  slavu  i  dast  vaftega  velidanstva«.  Uz  Sibendane  i  Trogirane  stoji  joi  knez  Ivanil 
Nelipid, 'napokon  i  ban  hrvatski  i  dalmatinski  Karlo  Kurjakovid.  dn\  se  pade,  da  jc  na 
podetku  god.  1411  i  spljetski  herceg  Hrvoje  stao  nelzravno  pomagati  ^ibendane.  Mletdani 
naime  bijahu  doznali,  da  su  Spljedani  >dali  i  daju  nekakvu  pripomod,  narodito  iivei««, 
onima  u  Sibeoiku;  s  toga  vijede  ialje  12.  sijednja  1411.  poslanika  svoga  Luku  Truna  u 
Spljet,  neka  kaie  ondje&njim  gradjanima,  da  toga  viie  ne  dine.  MIetci  kao  da  su  se  bojali 
i  Dubrovnika,  jer  namah  zatim,  15.  sijednja,  poruduju  Dubrovdanima,  da  je  lai,  iio  su 
rasglasili  neki  zlobni  Ijudi,  da  su  naime  MIetdani  nakanili  nakon  pada  Sibenika  udariti 
na  dubrovadku  obdinu,  te  ju  pokoritt. 


$»  SIOiSMUND   KRAUDJB   SAM. 

U  £itavoj  prvoj  polovict  godine  1411.  napreie  se  nileta£ka  olx^ina  svima  silama,  da 
svrii  borbu  pred  Sibenikom  Cini  se,  da  je  slutila.  da  de  naskoro  planuti  jo§  2e§di  rat,  pak 
se  iunia  obraduoati  bar  »  tim  gradom.  NajviAe  joj  smeta  cetinski  knez  IvaniS  Nelipic.  Ved 
3.  oiujka  ho6e  ga  podmititi.  da  se  okani  daljp  borbe;  kroz  nekoga  pouzdanika  nudi  mu 
veliku  nagradu  od  20.000  dukata,  ako  dopusti,  da  §ibenik  i  Trogir  priznadu  njezinu  vlast. 
U  travnju  opet  mami  ugarske  vojnike  obedanjima  i  velikom  nagradom,  da  se  iznevjere  i 
predju  a  sluibu  mletaiku.  Mje8<*ca  svibnja  zove  Sandalja  Hranida  u  pomod,  a  onda  ponovo 
nudi  koezu  Ivaniiu  mito  za  svaki  grad  po  10.000  zlatnih  dukata.  Kad  svp  to  ne  pomaie, 
mijenia  provi  lure,  prijeti  ditavom  pomorskom  silom  svojom  i  Cini  sve  motjucf*,  samo 
da  jednom  oblada  gradom   Ali  sve  zaiudo:  Sibenik  ostade  nedobitanl 

U  to  se  i  kralj  Sigismund  odludio  za  veliki  navalni  rat,  da  obra^una  s  Mietcima. 
kao  ono  oekad  tast  njegov  Ljudevit  Veliki.  Ne  de  samo  braniti  svoje  gradove  u  Dalma- 
ciji  i  Hrvatskoj,  nego  6e  podidi  vojsku,  pak  provaliti  u  Italiju,  i  ondje  oboriti  so  na  Mletke 
u  sijelu  vladaoja  njihova.  Odkako  je  naime  Sigismund  21.  srpnja  1411.  bio  jednoduSno 
izabran  kraijem  njemadkim,  zapala  ga  je  kao  njemadkoga  kralja  i  budude^a  rimskoga 
cara  jo&  i  ta  zadada,  da  bdije  nad  prilikama  Italije.  A  tu  je  u  prvom  redu  morao  ustati 
protiv  Mletaka.  Ti  se  bijahu  u  potonje  vrijeme  podigli  do  prve  vlasti  u  sjevernoj  Italiji, 
te  obladali  Veronom,  Bassanom.  Bellunom,  Vicenzom  i  Paduom.  Gospodare  tih  gradovn 
i  oblasti  ili  su  pogubili,  kao  padovanskoga  gospodara  Franju  Carraru,  nekadanjega  savez- 
oika  Ljudevitova,  ili  opet  protjerali,  kao  dianove  porodice  della  Scala.  Poslije  toga  obo- 
riSe  se  na  jednoj  strani  na  iztodnu  Lombardiju,  a  na  drugoj  na  Furlansku,  za  koju  se 
tada  otimahu  dva  pairijarke:  jedan  privrzenik  kraljev  (Ljudevit  Teck),  a  drugi  privrzenik 
mletadki,  po  imenu  Pancera.  Ako  im  podje  za  rukom,  te  osvoje  te  dvije  oblasti.  moci  ce 
po  miloj  volji  svojoj  zakrdivati  S  gismundu  put  u  Milan  i  Rim. 

Sigismund  bija&e  dakle  odludio  ratovati  na  Mletke  i  kao  kralj  ugarsko-hrvatski  i 
kao  kralj  njemadki  i  car  rimski.  U  zgodan  das  dodjoSe  k  njemu  Jakov  Marsilio  Carrara 
i  Brunoro  della  Scala,  moleci  ga,  da  ih  povrati  u  gradove  i  oblasti,  koje  im  bijahu  Mletci 
oduzeli.  Sigismund  se  moga&e  nadati,  da  ce  uza  nj  stajati  privrzenici  tih  bjegunaca,  a  p  > 
svoj  prilici  i  driavni  staleii  njemadki.  Ved  u  rujnu  1411.  osvanu^e  prve  dete  ugarskt- 
u  Furlanskoj  i  mletadkoj  Istri.  Dva  mjeseca  posli;e,  11  studenoga  1411.  posla  Sigismuni 
na  MIetdane  glavnu  vojsku  od  10.000  do  12000  konjanika.  Vrhuvni  vodja  bio  km  | 
pozoati  Firentinac  Pipo  de  Ozora  (sin  Stjepana  de  Scolaris  de  Florentia),  tada  terneiki 
lupan,  koji  se  bijaie  proslavio  u  vojni  bo:»anskoj  (Pippo  Spano);  osim  njega  spominje  se 
i  hrvatski  knez  Vladislav  Btagaj  (Babonid),  vrstan  vojvoda  i  odan  privrienik  Sigismundov. 
Poftto  je  u  mletadkoj  Istri  digao  ustanak,  kojom  je  prigodom  grad  Mile  (Muglia)  iztakao 
ogarsku  zastavu,  provali  Pipo  28.  studenoga  u  F*urlansku  (Cabdad),  protjera  6.  prosinca 
iz  Vidama  (Udiae,  Utinum)  mletadkoga  patrijarku,  osvoji  juriSem  gradove  i  tvrdje,  koje 
mu  se  nitesu  dragovoljoo  predate,  te  prodre  robedi  i  paledi  Furlansku  sve  do  tarviike 
oblasti  (Treviso).  Mletci  bijahu  se  pod  svojim  vrhovnim  vojvodom  Tadijom  del  Verme 
dobro  pripravili.  Dui  medje  bijahu  podigli  duge  Sandeve,  koje  je  braoila  vojska  od 
12.000  Ijudt.  Suviiie  je  svaki  grad  morao  dati  odredjen  broj  pjeiaka  i  konjaoika,  od 
kojth  bi  sastavljeoa  druga  vojska,  a  vodjom  joj  je  bio  Karlo  Malatetta,  gospodar  Rimina 
Preiavli  Pipo  u  prosiocu  rijeku  Tagliamcnto  i  prikudivii  se  medjama  tarviike' oblasti, 
sametno  kod  iamca  ixmedju  Conegliana  i  Sacila  buj,  u  kojem  su  ugarske  dete  pobijedile 
i  sarobiie  devetnaest  xasiava,  koje  su  5.  sijednja  1422  stigle  u  Budim  kralju  Sigismundu. 
Roje  prije  te  pobjede,  a  koje  poslije  nje  osvojiie  dobitoici  gradove  Ceoeda,  Seravalle, 
Belloao,  Feltre,  Motta,  Cordignaoo,  Val  di  &£ariiio,  Oderzo,  Castelnuovo  i  mnogo  drugih: 
svega  72  gradova,  tvrdja  i  kaitela  Ugarska  vojska  stafaie  ved  pod  zidmatiu  Trevisa  i 
BastMia,  kad  oo  Pipo  oajeJnom  sustane  u  svom  slavodobidu.  Neki  ga  obiiediie,  da  se 
je  dao  od  Mlctdana   podmititi    dvjema   srebreaim  i  pozladenim   bocama,  koje   su  toboie 


PBVl    RAT   9    MLBTGIMA   (1411. — 141S). 


S9 


'&*4 


f^ 


I 


?i 


I  . « 

-     -2.     g 
«•      o 

^     u     -9 

< 

eu      a 

g  -s 

2     i 

X 

00     fe 


biie  napunjene  maivazijskim  vinrm,  a  u  istinu  dukatima;  no  bit  £e  vjerojatnije,  da  je  Pipo 
nakon  zaludna  jurij^a  na  Treviso  odusiao  od  dalje  podsade  toga  grada.  Po&to  je  k  tomu  joS 
i  obolio,  ostavi  on  14.  veljade  1412.  taivizku  oblast,  te  uzmakne  sve  do  Vidatna,  ostavivii 
u  osvojenim  graduvima  tako  jake  po- 
sade,   da    su     mogle    izdriati    navale 
mleta£ke. 

Vojna  u  Italiji  dojmila  se  znatno 
ratovaDJa  u  Dalmaciji.  Ve<i  na  prvc 
j^lase,  da  ce  jaka  vojska  kraljeva  pro- 
valiti  u  Italiju,  odianu  primorskim  gra- 
dcvima  Dalmacije  i  HrvatsUe,  dok  se 
opet  MIetci  zivo  zabnnuSe.  Dne 
1.  rujoa  1411.  pi§e  mietadka  obiSina 
kapetanu  svoje  mornarice  na  jad  an- 
skom  moru  (capitaneo  culfi),  da  je 
obaznala,  >kako  sc  u  zemljama  i 
mjestima  Dalmacije,  koja  jo§  nijesu 
pokcrna,  spremaju  nekake  galije  i 
brigantini,  pak  sumnja,  da  se  to  zgadja 
na  itetu  njezinoga  vladanja  i  njezinih 
mjeslat ;  s  toga  zapovijeda,  da  s  mjesta 
pohita  s  ditavim  brodovljem  pred  Si- 
benik,  te  razvidi,  $ta  je  istina.  Ako  su 
zaista  pomenute  galije  i  brigantini  na- 
padali  na  njezina  mjesta  i  brodove, 
neka  se  obori  na  njih  kao  na  nepri- 
jatelje  njezine  (lanquam  contra  ini- 
micos  nostros);  ako  pak  samo  stoje 
pripravni,  neka  straii  kod  kula  ii- 
benskih  i  dnevice  piSe,  §ta  se  ondje 
zgadja.  Istoga  dana  pi§e  obdina  knezu 
i  kapetanu  svomu  u  Zadru,  kako  jc 
iula,  »da  se  kredu  nekc  iete  iz  gor- 
Djih  strana  prema  Sibenskim  kulama<, 
zato  ih  poziva,  neka  sve  udese  za 
obranu  2^d(a  i  okolii^njih  mjesta,  a 
narodito  da  obskrbc  hranom  i  zairom 
Vranu,  i  da  o  svemu  izvje^uju  ondjeft- 
njega  kastelaoa.  Suviie  Salje  ob6na 
novih  deta  za  iibenske  kule  iz  Kopra 
i  Pirana  u  hiri.  Ali  najvifte  zadadt; 
siraha  Mletcima  vijest,  da  u  samome 
Zadru  imade  nepouzdanih  ijudi,  ne- 
zadovoljnih  plemida,  kojih  su  rodjaci 
u  sluibi  ugarskoga  kralja.  te  primaju 
od  njega  t  pladu  (in  Jadra  sunt  mulii 
nobiles,  quorum  attioentes  sunt  in  par- 

tibus  Hungarie,  et  habeot  provisionem  a  domino  rege  Hungarie,  et  Duinquam  dignatt 
fuerunt  venire  ad  nostram  presentiam),  pak  da  bi  ti  mogU  ustati  proiiv  niezina  vt.i  lania. 
Ob<iina  nalaie  7.  rujna  1411.  prvi   put,  a  2.  lisiopada   drugi    put   svojima  proviiiunma  u 


^ 


•X. 

a  -e 

S      n 
CO     ■§ 

<     ^ 

3 

•< 
as 

< 
3 

H 
> 


I 

a 

.2 

e 


6o  8I61SMUND  KRAUUJB  SAM. 

Zadru,  da  izoadju  stc  sumnjivce  (suspectos)  i  one,  koji  imadu  roda  u  Ugarskoj,  pak  da 
ih  ito  prijc  po^lju  u  MIetkc  u  zatodjc.  Providuri  poslaAe  na  to  pet  ladarskih  plemida  u 
MIetke;  ali  vijede  ne  bija^e  tim  ladovoljno,  nego  zahtijeva^e  24.  listopada,  da  odpremi 
joft  Andriju  deCesanis,  zatim  sve  dlanove  od  porodica  Jurievi^i  i  Na^ica  (omnes  illos  de  domo 
dc  Georgiis  ...  ct . . .  de  Nassis),  osim  jedinoga  Jurja  NaSida,  koji  je  ve<5  starac  i  obnemogao 
(seoem  et  decrepitum  esse).  SuviSe  neka  poSlju  jo§  i  one  Zadrane,  koje  su  sigurnosti  radi  prc- 
selili  u  Nin,  sumnjive  pako  Ninjane  neka  premjeste  na  Rab  i  Pag.  Poslu^ni  providuri  pokori&e 
se  taj  put  odiudnomu  nalogu,  te  skupi&e  tako  u  Zadru,  kao  i  po  ostaloj  mieta&koj  Dal* 
maciji  sve  >sumnjivce«,  pak  ih  odpremiSe  u  Veneciju.  Nevoljni  ti  Ijudi  moradoSe  ostaviti 
iene  i  djecu,  te  ni  krivi  ni  duzni  po<^i  u  zata^je,  gdje  su  Ijuto  stradalt  od  svake  nevolje, 
te  se  hraniti  od  milostinje,  koju  im  je  obdina  davala. 

Medjutim  bijaie  zais.a  hrvatski  ban  Karlo  Kurjakovid  s  novim  detama  u  rujnu  1411. 
stao  udarati  na  mletadke  gradove  Ostrovicu,  Vranu  i  Skradin.  Osobito  oko  Skradina 
dodje  do  iestokih  okr^ja,  gdje  je  mletadka  posada  vi§e  puta  provaljivala  iz  gradj.  Ali 
za  jedne  takove  provale  podje  banu  za  rukom  svladati  mletadku  pDsadu  i  zauzeti  Skradin. 
Ved  10.  listopada  1411.  javljaju  knez  i  kapetan  zadarski  tu  nesredu  mietadkoj  obdini.  Mle 
tadko  vijece  odgovori  im  24.  listopada,  da  se  je  t\  nezgoda  desila  najvi§e  za  to,  >^to  su 
Skradinjaoi,  premda  malobrojniji,  izaSli  na  poje,  da  se  biju  s  neprijateljima,  a  to  je  bila 
velika  ludori.a*  ;  s  toga  nalaie  vijede,  da  se  u  budude  mletadke  posade  ne  smiju  vi^e 
upuStati  u  boj,  nego  samo  lirabro  braniti  povjerene  im  tvrdje  i  mjesta.  Nakon  uzeda 
Skradina  vradao  se  hrvatski  ban  opet  u  gornje  strane.  Uz  put  ostavio  je  u  B  r  i  b  i  r  u, 
iupnomu  gradu  plemena  ^ubid,  dvije  stotine  ugarskih  konjanika  i  stotinu  plemida 
hrvatskib  iz  okolice  Knina,  da  pomazu  Subidima  braniti  svoj  grad  Upravitelji  Zadra  namah 
to  doglasii^e  obdmi  mietadkoj  i  zamoliSe  ju,  neka  im  dozvoli  sada  udariti  na  Bribir  i  oteti 
ga  Hrvatima,  poSto  je  ban  oti§ao.  Mletci  to  8.  studenoga  dozvoliSe;  ali  nema  vijesti,  da 
li  su  zadarski  upravitelji  nakanu  svjju  izveli. 

Na  podetku  god.  1412.  nestaje  bana  Karla  Kurjakovida.  Kralj  Sigismund  imenova 
sada  banom  Dalmacije  i  Hrvatske  Petra  (Petermanna)  Albena,  gospodara  Medved- 
grada,  a  sinovca  zagrebadkjga  biskupa  i  svoga  vrhovnoga  kancelara  Eberharda.  U  isto 
vrijerre  popuni  kralj  i  baniju  slavonsku,  koja  kroz  viSe  godma  (1408 — 1411.)  nije  imala 
posebna  glavara  On  imenova  za  slavon'^koga  bana  PavlaCupora  od  Moslavine,  do- 
sadanje^a  banovca  i  zupana  kriievadke  i  zagrebadke  ijpanije.  Jamadno  je  kralj  obje 
banske  stolice  popunio  uglednim  velikaSima  Slavonije  samo  za  to,  da  §to  odludnije  na- 
stavi  rat  s  Mletcima  tako  u  Dalmaciji,  kao  u  ItaHji.  U  to  ime  obratio  se  je  posebnim 
ptsmom  od  30.  sijednja  1412  i  na  drzavne  staleie  u  Njemadkoj,  nastojedi  i  njih  skloniti 
na  rat,  koji  je  {jokrenuo  za  dast  i  ugled  toga  kraljevstva. 

Novi  hrvatsko-dalmatinski  ban  Petar  Alben  doiao  je  namah  s  podetka  god.  1412. 
u  svoju  banovinu,  da  tu  zajedno  s  cetinskim  i  ^ibenskim  knezom  Ivan'§em  Nelipidem, 
kao  i  8  kraljevskim  kapetanom  Petrom  z  My&lina  Sto  odludnije  suzbija  mletadku  silu. 
Dnc  9.  veljadc  poziva  Sigismund  bana  Petra  Albena  posebnim  pismom,  da  poStiva  sve 
stare  obidaje  i  privilegija  grada  Trogira,  a  narodito  da  pobira  ban<>ki  dohodak  ttrgovinu* 
samo  na  onome  mjestu  u  samom  gradu,  gdje  se  je  od  starine  pobirao,  a  ne  u  kotaru 
gradskom,  kako  se  je  na  nj  potuiio  trogirskt  poslanik  Nikola  Petrov  Mikac.  Jo§  prije 
toga  obasuo  je  kralj  Sibendaae  novim  milostima,  koji  bijahu  takodjer  poslali  k  njemu 
svojc  posUnike  Grcgorija  Draganida  i  Marka  Radivojcvida.  te  mu  saobdili  svoje  tegobe 
i  telje.  Otvorenim  pismom  od  6  sijednja  1412.  utc  on  u  svoju  xasebnu  za*titu  »▼« 
imanja  i  plemenStioe  svojih  vjernih  Sibendana  po  ditavoj  Dalmaciji  i  Hrvatskoj,  a  naro- 
dito u  iupaatji  Luci,  te  proglasi,  da  sve  osude,  ito  su  ih  iupanijski  sudbeni  stolovi  u 
parnicama  o  plemenitinama  i  drugim  posjedima  icmedju  Sibeodaoa  s  jedne  strane,  a 
Zadraoa   i   ostalih    mietadkih    podaoika   isrekli,   oemaju   nimalo   vrijediti.    Namah    zatim 


PRVI   RAT  S   MLETCIMA   ('411—1413.).  6l 

14.  sije£nja,  izdade  proglas  na  sve  trgc  vce,  Vlahe  i  Hrvate,  koji  trguju  s  Dalmacijotn. 
da  sav  svoj  trg,  a  osol  ito  xivei,  voze  i  nose  jedino  u  §ibenik,  a  ni  u  koje  drugo  mje^to 
i  to  tako  dugo,  dok  potraje  sadanji  rat  (novissimi  disturbii  tempore  durante).  Dne  12.  vr- 
Ija^e  1412.  javija  Sigismund  §  bendanima,  da  <5e,  ako  Bog  dade,  naskoro  krenuti  >na 
na^  i  naSega  kraljevstva  (uimanrt  u  I^'almaciju  (i.dversus  no^trcs  et  regoi  nostri  emu'o5 
versus  partes  Dalmatie  exerciiualiter  sumus  in  brevi  profecturi).  te  6e  onamo  i  sToje 
•bombarde*  dovesti;  zato  ih  poziva,  neka  poprave  sve  putove  na  kopnu,  da  bi  refene 
bombarde  mogle  sigurno  i  neo^tedene  onamo  stidi.  Istoga  dana  zapovijeda  joS.  da  §iben> 
fani  >kupe,  poprave  i  prirede  »sve  svoje  gali;e  i  sve  druge  brodove*  (univcrsas  galeas 
leiibet  ligna  et  in  trumenta  marina  ad  bellandum  valida  et  oportuna  io  porto  et 
una  ^..itatis),  da  ih  nadje  spremne,  kad  dodje  sa  svojim  detama. 

Sigismunda  doduSe  ne  bi,  ali  zato  ipak  posluii  Hrvatima  sreda.  Negdje  u  oiujku  1412. 
podje  plemenu  Subica  zajedno  sa  Vlasima  za  rukom,  te  nahrupiSe  na  tvrdu  Ostrovicu, 
i  ote§e  ju  mletadkoj  posadi.  Od  plemena  SuMc  proslaviSe  se  torn  prigodom  Mikac  Mar- 
kovid,  Jakcv  Pavlovid  i  Ivan  Petrovid,  svi  iz  susjednoga  Bribira,  koji  su  torn  prigodom 
izgubili  mnogo  svojih  rodjaka  i  deljadi  (castrum  nostrum  Osztrouicze,  in  rep  no  Croacie 
habitum^  per  Venetos,  nostros  et  sacre  corone  nostre  notorios  emulos  occupatum  ct 
in •■••^''  '"  detentuni,  ipsorum  et  proximorum  ac  familiarium  personas  formidalibus  fortune 
c  pro    nostri  honoris   regni    incretnento,    reformacioneque   status   et  recuperacione 

regnorum  no>tron;ni  Dalmacie  et  Croacie  intrepide  submittendo,  cum  magna  sanguinis 
« ffusione  et  vulnerum  letaWum  in  eorum  et  familiarium  ip<^orum  [  ersonis  exceptione,  a 
manibus,  potestate  et  regimine  Venetorum  obtinuerunt).  MIetci  «e  silno  uznemiriie,  kad 
su  im  tu  kobnu  vijest  javili  zadarski  upravitelji,  dodavii  jo§,  da  je  ta  nezgoda  »na  sra- 
motu  naSega  vladanja  i  na  Stetu  ostaUh  mjesta«  (infamia  nostri  dominii  et  iocomodo 
locorum  nostrorum).  Dne  10.  travnja  1412.  nalaze  oticina  zadarskim  upraviteljima,  neka 
ma  kojim  nadinom  nastoje  opet  zadobiti  redeni  grad,  pak  im  dopu^ta  potroiiti  do  3000 
duka'a  za  mito  onima,  koji  bi  im  ga  izdalt.  Ali  ^ubidi  ne  htjc:io§e  znati  za  izdaju;  zato 
im  zahvalni  kralj  22.  srpnja  izdade  u  Budimu  svedanu  povelju,  kojom  proslavi  njihovo 
junadtvo  i  vjernost,  a  uz  to  im  potvtdi  svu  njihovu  plemen§tinu  i  imanja  tako  u  kota- 
rima  gradova  Zadra  i  ^ibenika,  kao  i  u  kotaru  Ostrovici  i  zupaniji  Ludkoj.  Jo^  prije  toga, 
dne  6.  svibnja  bijaie  kralj  na  molbu  trogirskih  poslanika  potvrdio  pomenutoj  obdini  za 
kneza  i  upraviteija  dubrovadkoga  vlastelina  Paskvalina  Restica,  kojega  bija&e  jamadno 
pogU^ito  za  to  izabrala,  §to  je  odekivala  pomodi  i  podpore  od  njegovih  sugradjaoa.  I  torn 
prigodom  hrabri  kmlj  vjerne  Trogirane,  da  uztraju  u  horbi  s  MIetcima,  i  da  ga  o  svemu 
obavijrste,  &ta  bi  doznali. 

U  Italiji  ratovalo  se  u  prvoj  polovici  1412.  s  promjenljivom  sredom.  Sigismund 
bijaSe  onamo  poslao  novih  deta  pod  erdeljskim  vojvodom  Niko'om  Marcsalijem,  «!•- 
vonskim  banom  Pavlom  Cuporom  i  knezom  Viadislavom  Blagajem.  da  budu  u  pomod 
posadama,  koje  bija§e  Pipo  de  Ozora  u  osvojenim  mjestima  ostavio,  i  na  koje  je  mle- 
tadki  vojvoda  Karlo  Malatesta  udarao.  U  Furlanskoj  odijelio  se  je  od  drugoTa  knet 
Vladislav  Blagaj,  te  je  poiao  u  Istru,  gdje  su  Mletdani  bili  podsjeli  Sigismundov  grad 
Buje  (oppidi  nostri  Bula).  Vladislav  suzbi  neprijatelje,  a  onda  udari  na  grad  B  u  t  e  t 
(oppidum  Bubam  alias  Piguentum),  koji  sre<5no  osvoji.  Nekako  u  isto  vrijenie,  kad  je  kne» 
Vladislav  Biagaj  jurii^ao  na  Buzet,  posla  i  krdkoscn|ski  knez  Nikola  Frankapan  nelto 
svojih  deta  u  Istru,  koje  su  pUjenile  kotar  grada  Rtipurga  (Raspurgk,  Raspt  rch,  dana* 
podor  Raspo).  Taj  je  znameniti  grad  joik  nedavno  pripadao  majci  kneza  Nikole,  po  imenu 
Ani,  grof'Ci  goridkoj.  Provala  njegovih  deta  u  Istru  u  svibnju  ili  lipnju  silno  utruja  mle- 
tadku  gospodu.  Kapitan  grada  Raipi:r;^a  i  kaprtan  Uivr.  I.jtulcvit  de  BusachaHnis*  pohi- 
ta.^e  izvijestiti  MIetke  o  toj  provali,  koji  su  1.  srpnja  proglasili  kneza  Nikolu  sfojim  ncprija- 
teljem,  te  poslaii  brodovlje  svoje  u  Kvarner,  da  skudi  Scaj  i  tatrc  trgovtnu  njegovu  po  moru 


tiba  SlOISMUND    KRAUUJE   SAM. 

U  Istre  vrati  se  Vladislav  Blagaj  u  FurlansUu  k  Nikoli  Marczaliju.  Zapala  ga  sada<^a. 
(Ja  primi  ondje  upravu  i  obranu  grada  Motta  (castri  nustri  Motha)  na  rijeci  Livenzi. 
No  jedva  Sto  je  u  taj  grad  bio  u&ao,  eto  Karia  Malateste,  te  ga  stade  podsjedati.  Vla- 
dislavu  pohita  u  pomod  Nikola  Marczali,  te  je  objema  poSlo  za  rukom  Mletdane  suzbiti  i 
potjerati.  Kumani  medjutim,  koji  su  bili  u  ugar^ko-hrvatskoj  vojsci,  poiudni  plijena,  pre- 
stadoSe  neprijateija  progoniti,  ve(5  navali^e  Da  njihove  ftatore,  te  poiese  u  ojima  blago 
sabirati.  Videdi  to  Karlo  Malatesta,  skupi  opet  svoju  vojsku,  te  se  obori  poaovno  na 
ugarsko-hrvatske  tele  Onako  razasute  mnogo  ih  poubija,  a  samoga  Vladislava  prinudi,  da 
se  zatvori  a  tvrdi  grad  Mottu.  Podsada  grada  otegia  se  sada  na  dugo  (magno  tempore 
impugoato).  dni  se  paie,  da  su  mnogi  hrvatski  i  ugarski  velikaSi  ostavljali  tada  Furlansku, 
te  se  vradali  svoiim  kudama  To  je  potaklo  kraija  Sigi>munda,  te  je  6.  kolovoza  1412 
iz  Budima  pisao  pismo  »svima  sluibenicima  i  vojnicima  vjernih  na§ih  muzeva  Nikole 
Marczala,  biv&ega  vojvode  erdeljskoga,  Pavia  (!!upora,  kraljevstva  naSega  Slavonije  bana, 
i  magistra  Viadislava  Biagaja,  koji  sada  u  ratu  protiv  MIetdana  u  stranama  Italije  stoje 
i  boravec  (nunc  in  exercituali  nostra  expedicione  contra  nostros  et  regni  nostri  emulos 
nutorios  utputa  Venetos  instaurata,  in  partibus  Italie  constituti<>  et  existentibus),  te  ih 
lirabri  i  nuka,  da  uztraju  u  mukotrrpnoj  vojni,  dok  on  sam  onamo  dodje,  kako  se  je  ved 
i  spremio.  >Znajte  pak  za  stalno,  ako  bi  koji  od  vas,  kako  smo  naduli,  prije  dolazka 
na&ega  ma  pod  kojom  izlikom  otikio  ill  pak  na.^e  zapovijedi  po  odredbama  vojvode  Ni- 
kole Marczala  izvrSivali  se  kratio,  to  demo  ovake.  ako  su  plemidi  ili  posjednici,  li$iti 
plemstva,  ako  nijesu  plemidi  ni  posjednici,  izagnat  cemo  ih  iz  na§e  drzave.  O  tome  ne- 
mojte  ni  dvojiti*.  Da  su  molbe  i  prijetnje  kraljeve  bile  opravdane,  razabiremo  i  po  tom, 
^to  je  i  sam  slavonski  ban  Pavao  Cupor  bio  ostavio  bojno  polje.  Ba§  na  taj  dan,  kad 
kralj  prijeti  njegovim  sluibenicima,  boravi  ban  Pavao  Cupor  u  Zagrebu.  te  izdaje  povelje 
i  izprave. 

Medjutim  je  svedjer  trajala  podsada  grada  Motte  u  Furlanskoj.  Gradu  je  opet  do^o 
u  pomod  Nikola  Marczali,  ali  nije  niSta  izvrSio,  pade  je  dopanao  i  sam  teike  rane,  od 
koje  je  malo  zatim  umro.  Zatvorenomu  knezu  Vladislavu  Blagaju  bilo  je  sve  teie  suzbi- 
jati  juri&e,  osobito  odkad  je  Karlu  Malatesti  i  njegovoj  kopnenoj  vojsci  pritekia  u  pomod 
mletadka  mornarica.  Videci  napokon  Vladislav,  da  se  ne  more  odriati,  odiudi  s  detama 
svojima  protudi  se  kroz  neprijateljsku  vojsku.  Dne  24.  kolovoza  provali  iz  grada.  Zamet- 
nula  se  stra&na  bitka,  koja  se  svrSi  porazom  njegovim.  MIetdani  zarobiSe  mnogo  Ijudi  i 
za.«itava,  koje  su  slavodobitno  poslali  u  MIetke.  Medju  zarobljenicima  bio  je  i  junadki 
knez  Vladislav  Blagaj,  koji  je  sada  damio  do  deset  mjesect  u  mietadkom  suianjstvu,  dok 
se  nije  izkupio  sa  6000  dukata  No  i  mietadka  vojska  Ijuto  je  stradala  u  tom  boju; 
vrii  vojvoda  njezin  Karlo  Malatesta  dopanuo  teikih  rana,  te  ga  je  moraa  zamijeniti 
brat  Pandolfo. 

Sigismundu  stizavale  su  u  to  i  nepovoljne  vijesti  iz  Dalmacije.  U  gradu  Sibeniku 
naime  bijaSe  do&lo  do  odite  borbe  izmedju  vlastele,  koja  su  prianjala  za  Sigismunda, 
i  pudana,  koji  su  naginjati  Mletcima.  Pudka  stranka  u  toj  borbi  nadjadala,  te  protjerala 
▼lastelu  iz  grada.  Kolovodje  pudke  stranke  bili  su  Gregorije  Draganid,  Antonije  Mauri, 
Di&man  Slavogostid,  Marko  Radevid,  Ivan  Svistid  i  Ivan  Radevid,  koji  su  namah  preuzeli 
upravu  grada,  te  valjda  stali  radiri,  da  .se  pokori  Mletcima.  Ali  vlastela  uteko&e  se  kra- 
Ijevskomu  kapetanu  Peiru  z  Myilina  i  knezu  Ivaniiu  Nelipidu.  Na  delu  kraljevskih  i 
hrvatskih  deta  dovedoie  Petar  i  Ivanii  prognanu  vlastelu  u  grad,  te  svladaie  pudku  stranku. 
Poglavice  ojezine  biie  zarobljeni,  a  Ivan  i  Marko  Radevid,  Diiman  8lavogo8tid  i  Antonije 
Mauri  doe  7.  svibnja  1412.  u  kuli  velike  palade  pogubljeni  i  u  samostanu  dominikanaca 
svi  Zajedno  u  jednoj  grobnici  sahranjeni.  Na  to  bi  s  mjesta  obnovljena  vlasteoska  uprava, 
te  Stjepan  Dragojevid,  Stjepan  Milatdid,  Gregorije  MikSid  i  Luka  Kozidid  izabrani  za 
upravitelje  (rektore),  koji  moradoie  poloiiti  prisegu  vjemosti  kralju  Sigismundu. 


PRVl    RAT   S    MLSTCIMA    (141 L  — 1413.).  t»$ 

Nemila  strogost  kapitana  Petra  z  Myilina  i  kneza  Nelipida  bijaS*  jo&  jade  razdraiila 
pudku  stranku  u  Sibeniku.  Kad  je  na  to  kapetan  Petar  joS  unutar  gradskih  zidoTa  po- 
digao  utvrdu,  da  drzi  grad  u  pokornosti,  ozlojedi&c  se  i  mncgi  prtTiienici  kralja  Sigis- 
munda,  koji  su  doslije  zatudo  £ekali  na  njegov  dolazak.  Tako  se  zgodi,  da  je  sada  u 
Sibeniku  sve  vi§e  mah  preotimala  stranka,  koja  je  radtla,  da  se  grad  pokori  MIetcima. 
Toj  je  stranci  piistupio  i  jedan  od  rekiora,  po  irnenu  Luka  Kozitic.  U  srpnju  1412. 
boravio  je  u  Mietcima  neki  plemid  Sibenski,  koji  je  izjavio,  da  je  vedioa  obdine  sibonske 
>premna  pokonti  se,  samo  se  boji,  da  te  se  Mletci  osveiif,  Sto  se  je  tako  borila  uz 
kralja  u^arskoga  protiv  mietadke  vojske.  ^ibendanima  dodijalo  je  vladanje  Sigi^mundoxo 
•poradi  okrutnosti*  (propter  crudelitates)  njegovih  kapetana,  koji  su  nekc  gradjane  po- 
gubili,  a  maoge  iz  grada  prognali  Mtetadki  duzd  Mihajlo  Steno  izdade  na  to  11.  srpnja 
slobodno  pismo,  kojim  oditova  ovako:  Ako  se  Sibenik  pokori,  zaboravit  de  mletadka 
obdina  na  sve  dosadanje  povrede  i  §tete,  pak  de  s  obdinom  i  gradjanima  postupati  milo- 
stivo  i  blagohotno  (gratiose  ei  benigne),  kao  s  ostalim  podanicima  i  vjernima  svojima. 
Slobodno  pismo  duidovo  joS  vi^e  olirabri  mletadku  stranku,  te  stade  sada  odito  ugova- 
rati  o  predaji.  Posianik  obdine  ^ibenske  bio  je  neki  redovnik  Simeon  (sacre  pagine 
bacalarius),  koji  je  u  Mletke  odnio  i  pogodbe  Sit>endana,  uz  koje  bi  bili  voljni  priznati 
mletadku  vlast. 

Vijesti  o  katastrofi  kod  Motte  kao  i  o  zgodama  u  ^ioeniku  prinudi§e  napokon 
kralja  Sigismunda,  da  sam  podje  u  rat.  Mletdani  su  doslije  sve  mogude  radili,  da  ga 
sklone  na  mir.  Oni  su  se  obradali  na  rimskoga  papu  i  na  poljskoga  kralja,  da  posreduju; 
ali  ponude  njihove  bile  su  takove,  da  ih  nije  Sigismund  mogao  prihvatiti.  Traitli  su 
takodjer  savez  s  poljskim  kraljem,  a  onda  s  napuljskim;  odvradali  njemadke  knezove  i 
staleze,  da  ne  pomaiu  Sigismunda.  Napokon  su  se  Mletci  ubratili  na  kraljeva  tasta  i  Surjaka, 
na  celjske  knezove  Hermana  i  Fridrika,  da  bi  oni  izradili  mir.  Povod  im  dade  knez 
Fridrik,  kojemu  je  trebalo  novaca,  pak  je  s  toga  u  Mietcima  zatraiio  zajam,  te  je  u  to 
iine  po  svom  poslan  ku  nudio  Mietcima  u  zalog  grad  Bakar  (castrum  Buchari).  oiok 
Krk  i  dva  druga  grada  u  Dalmaciji,  §to  je  sve  bio  cobi  j  po  svoj«jj  ieni  Elizabeti  Fran- 
kapanovoj.  Mletci  mu  se  izpridase,  da  mu  ne  mogu  dati  zajma,  >poSto  sada  ratuju,  te 
ne  mogu  primiti  redenih  mjesta  u  zalog<;  ali  dim  se  rat  svrSi,  spremni  su  zadovoljiti 
njegovoj  iclji.  Podjedno  mu  9.  rujna  1412.  pisaSe,  kako  bi  dobro  bilo,  k  d  bi  >njegova 
preuzvi§enost«  posredovala  mir,  da  se  >ne  prolijeva  krv  kr§d>nska<.  Jamadno  su  se 
Mletci  obratili  tom  prigodom  i  na  Frdriko^a  otca  Hermana,  jer  ved  prvih  dana  listopada 
borave  u  Mietcima  poslanici  obaju  celjskih  knezova,  te  predlaiu  vijedu,  neka  se  u  tom 
poslu  obrate  joJ  i  na  palatina  Nikolu  Gorjan^koga  Mletci  i  to  prihvatiSe,  pak  I.  stude- 
noga  c  dredjuju  Tomu  Moceniga  i  Antuna  Contarena  za  postanika  celjskim  knezuTima, 
te  im  daju  obs'  zan  naputak  za  taj  posa  >. 

Medjutim  kralj  se  je  Sigismund  vet  spremao  na  vojnu.  Od  27.  listopada  do  8.  stu- 
denoga  boravi  u  Zagrebu,  gdje  mu  se  pridruiuju  banderji  velika^a  i  iupaoa.  Tu  sc 
nadjoie  uz  kralja  ostrogonski  nadbiskup  Ivan  Kaniiaj,  gjurski  biskup  Ivan,  palatio  Nikola 
Gorjanski,  ban  madvanski  Nikola  llodki,  biv*i  ban  Ivan  Morovid,  zatim  drugi  prelaii.  baruui 
i  velikaSi  U  Zagrebu  boravi  uza  nj  i  kntv.  Nikol  i  Frankapan,  kojega  su  primorske  oblasu 
u  potonje  vrijcme  mnogo  stradale  od  toga,  Ato  su  Mletci  pnjed  li  svako  trgovanjc  po 
moru.  Nikola  Frankapan  bojao  se,  da  de  iz  ,ubiti  i  otok  Krk,  koji  je  diiao  zajedno 
3  knezom  Fridrikom  Celjskim.  S  toga  je  samolio  kralja,  da  mu  potvrdi  taj  otuk  «a- 
jedno  sa  svima  pravima,  ito  ih  na  njemu  vril  Sigismund  mu  saista  1.  studenoga  isdade 
)>uvelju,  kojom  mu  za  njegovc  velike  zasluge  potvrdi  »0!ok  Krdki  s  gradom,  tvrdj«4n. 
selima,  iumama,  pa&njacima,  lukama,  primorskim  solinama,  ikoljima  Prvidem,  Plavoikom 
i  Almisom,  kao  i  sa  svima  patrooatskim  pravima«.  Boravedi  u  Zagrebu  zadu  Sigismund  jo* 
i  tu  tuinu  vijest,  da  sc  je  grad  Sibenik  dne  30.  listopada  predao  Mietcima.  On  sc  hto 


64  SIGISMUND   KRAUIUB   SAM. 

poboja  sada  za  Trogir,  p.^k  s  toga  posia  4.  studenoga  1412.  pismo  na  Trogirane,  da  ih 
ohrabri  za  dalji  odpor.  >Danas«,  pi^e  on,  >5tiie  nama  ialostna  i  prijeka  vijest,  kako  su 
se  gradjani  i  svi  iilel  i  grada  Sibenika  pokorili  Ijutim  protivnicima  naiim,  naime  Mlet- 
cima,  i  kako  su  im  izdali  £itav  grad,  izuzev  jedino  tvrdin.u  (castro  seu  fortalicio)  u  sre- 
dtni  rr£enoga  grada.  Mi  demo  radi  toga  ravno  po<5i  do  toga  grada,  da  suzbijemo  silu 
inleta£ku.  Pozivamo  vas  s  toga  i  opominjemo.  pa£e  vam  strogo  zapovijedamo,  da  se  take 
pobrinete  za  dobro  staoje  na^ega  grada  Trngira,  i  da  ga  tako  braoite,  da  se  proslavite 
pohTalnom  uztrajno.^du  i  tvrdom  vjerom  svojom*.  Da  bi  mogao  tspjeSno  ratovati  s  Mlel- 
cima,  trebaSe  Sigismundu  novaca,  ko]ih  nije  nikad  dovoljno  imao.  S  toga  on  8.  stude- 
noga uzajmi  od  poljskoga  kralja  Vladislava  Jagela  37  000  maraka  srebra  (650.000  forinti) 
i  zaloii  mu  za  to  s  privolom  nazo6nih  ugarskih  prelata  i  baruna  velik  dio  ^ipu^ke  iupa- 
nije,  naime  gospoMije  Lublov,  Gnezda  i  Podolin,  zatim  13  gradova.  Sva  ta  mjesta  osta- 
doie  od«ad  uz  Poljsku  sye  do  kraljice  Marije  Terezije. 

Iz  Zagreba  poSao  je  Sigismund  starom  vojnidkom  cestom  na  jug  prema  Uni. 
Dne  15. — 19.  studenoga  boravi  u  Bihadu,  gdje  su  se  njemu  jamadno  pridruzili  mnogi 
sbvonski,  hrvatski  i  bosanski  velikaii.  Tu  pi§e  15.  studenoga  drugo  pismo  Trogira- 
nima,  u  kojemu  hvali  rjihovu  postojanu  odanost,  koju  su  potonjih  dana  ponovo  do- 
kazali,  kad  su  ih  Mletci  pozvali,  da  im  se  poput  Sibendana  pokore.  Javija  im  nadalje, 
kako  je  zapovjedio  hrvatsko-dalmatinskomu  banu  Petru  (Petermannu)  Albenu  od  Medved- 
grada,  da  uzdrii  staru  slobodu  i  pravice  grada  Tngir.i.  Jo§  im  poruduje,  da  je  vjernoga 
svoga  Ugolina  de  Auria  (Doria)  iz  Genove  izabrao  za  admiral  a  ratne  mornarice  ok<> 
Trogira,  pak  ce  taj  zajedno  s  knezom  grada  Trogira,  s  Dubrovfaninom  Paskvalinom 
Resticem  sloinim  silama  poraditi,  da  obrane  i  za§tite  povjt  reni  im  grad  od  neprijatelja. 
Napokon  jo§  im  poruduje,  da  je  i  spljetski  knez  Hrvoje  sluibu  svoju  njemu  ponudio, 
pak  da  mu  je  kroz  zasebna  poslanika  ozbiljno  nalozio,  da  smatra  Mletdane  i  njihove 
pripadnike  za  neprijatelje,  i  da  im  brani  dolaziti  u  spljetsku  luku  i  druga  svoja  mjesta, 
pa£e  da  im  uzkraduje  hranu,  i  da  prekine  svako  obdenje  s  njima. 

Sigismund  je,  idudi  u  Bihad,  jamafno  mislio  udi-riti  preko  Knina  prema  S'beniku, 
da  ga  otme  mietadkoj  obcini.  No  putem  se  ;e  predomislio,  pak  je  mjesto  na  jug  udario 
prema  zapadu,  da  potraii  MIetdane  u  vlastitoj  im  domovini  Dne  27.  do  29.  studenoga  1412. 
boravi  u  Brinju,  ponositom  gradu  kneza  Niko'e  Frankapana  na  pol  puta  iz  Modru^a  u 
Senj.  Oko  kralja  oVupili  se  tom  prigodom  ne  samo  sinovi  kneza  Nikole,  nego  i  krbavski 
knezovi  Kurjakovidi.  Jamadno  se  je  tu  desio  i  cetinski  knez  Ivani§  Ivanuvid  Nelipid,  koji 
nije  imao  muikoga  poroda,  pak  je  s  toga  pred  godinu  dana  i  vi$e  mjeseci  posinio  naj- 
starijega  sina  kneza  Nikole  Frankapana,  kneza  Ivana  (Anza,  Angela),  te  ga  zarudio  sa 
svojom  starijom  kderju  Katarinom.  U  Brinje  dudjo&e  se  pokloniti  kralju  i  poslanici  grada 
Trogira;  za  uzdarje  izdade  kralj  tomu  gradu  dne  27.  studenoga  povelju,  kojom  dopusti 
rektoru,  sudcima,  vijedu  i  obdini  slobodoo  po  vulji  birati  opate  za  samostan  &w.  Ivana 
Krstitelja.  Sutradan,  28.  studenoga,  izdade  opet  povelju,  kojom  dozvoli  knezu  Ivani&u, 
sinu  kneza  Ivana  Nelipida,  da  smije  sTojoj  kderi  Katarini,  zarudnici  kneza  Ivana  Franka- 
pana, dati  za  miraz  sva  iman  a  svoje  porodice,  kao  Sinj  i  Travnik  na  Cetini,  Knin, 
Cadviou,  Omi$,  Visud,  Kamidac,  Kljud  i  iupu  (provincia)  Petrovo  poije,  napokon  jo$ 
Zvooigrad  sa  iupom  Odorjanskom  (Odorja)  zajedno  sa  svima  Ilrvatima  i  Vlasima  (cum 
universis  Vlahis  et  Croatis)  Tom  kraljevskom  poveljom  sinula  je  rodu  Frankapana  nada, 
da  bi  jedoom  mogao  obladati  velikim  dijelom  Hrvatske  od  Modru&a  i  Ozlja  do  Sinja, 
Cadvine  i  Omila. 

Iz  Brinja  pohitao  je  Sigismund  kroz  Kranjsku  (Ljubljana)  i  Goricu  prema  Furlan  koj. 
Doe  10.  prosinca  1412.  boravio  je  u  Gorici,  14.  u  Cabdadu  (Cividale),  a  16.  prosinca 
uiao  je  sa  3000  konjanika  u  Vidam  (Udine,  Wetden).  Njegove  vojvode,  medju  njima  i 
opet   Pipo  de   Otora,  bijahu  ved  prije  provalili  u   Furlansku,  da  otmu  mletadkoj  vojsci 


I 


PRVI    RAT   S    MLETCIMA    (1411. — 1413.).  4$ 

mjesta,  koja  bijaSe  Pandulfo  Malatesta  nakon  katastrofe  kod  Motte  osvojio.  Ugarske  voj- 
vode  pomagali  su  austrijski  vojvode  Albrccht,  Ernest  i  Fridrik,  nadalje  bavarske  vojvodc 
i  grof  Fridrik  od  Ortemburga,  napokon  Jakov  Carrara  i  Brunoro  della  Scala  Kraj  tolike 
sile  morade  Pandulfo  uzmaknuti  a  tarvizku  marku.  Pipo  podje  uramance  za  njim,  te 
prodre  sre  do  Vicenze,  koju  stade  podsjedati;  u  isto  vrijeme  opet  su  drugc  dctc  ugarske 
pustoSile  sve  do  Verone  i  Padove  U  potonjim  gradovima  biSc  skovane  ravjere  u  prilog 
Brunoru  delta  Scala  i  Jakovu  Carrari;  all  mietaiki  providuri  odkriSe  za  vrrmena  zavjere, 
te  dadoie  pogubiti  urotnike.  U  ob^e  bijahu  se  Mietci  izvrstno  pripravili  zi  obranu,  take 
da  ugarske  iete  nijesu  mogle  ni  jednoga^utvrdjenoga  grada  uzcti:  ni  Padove,  ni  Verone, 
ka:>  ni  Bissana  ni  ViC'>nze.  PoSt  >  su  silno  opusto§iIe  6tavu  krajinu,  ponestade  ugarskim 
tetania,  koje  su  Vicenzu  podsjedale,  napokon  i  hrane,  tako  da  je  veiW  dio  vojske  od 
gladi  izginuo.  Sve  to,  kao  i  n^pT'  stane  navale  ogor^enih  seljaka,  kojima  ostadoie  p  'ha- 
rana  polja,  prinudi  napukon  ugarsku  voj  ku,  te  se  je  nakon  velikiii  gubitaka  moral  >  Tratiti 
u  Fur  ansku. 

Kralj  je  Sigismund  medjutim  sve  do  18.  sijeCnja  1413.  sa  svojim  odj»  lorn  vojske 
stajao  u  Vidamu  i  okoliSu  njegovu.  Tek  p<  slije  toga  rijeSi  se,  da  i  rovali  na  jug  u  mie- 
tadku  Istru.  Nametnuvsi  Vidamu  dacu  od  12000  dukata  i  stavivSi  posade  u  poglavite 
gradove  Furlanske,  podje  u  pratnji  patrijarke  Ljudevita  Tecka  prema  Kopru.  Dne  24.  i 
25.  sijeinja  udara  ved  na  Kopar  (C'pitis  Istrie),  ali  ga  ne  moie  uzeti,  a  ni  ostalih  tvrdih 
gradova  uz  more,  kao  Pored  i  Pulj,  koje  su  branili  i  6vrsti  zidovi  i  mletadka  mornarica. 
No  zato  mu  podje  za  rukom,  te  osvo  i  u  juin  j  Istri  Vodnjan  (Dignan)  i  Valle  Iz  poto- 
njega  mjesta  (in  campis  prope  castellum  Vallis  terre  Istrie)  pisao  je  13.  vcljade  1413. 
pismo  Furlanima  o  svojim  dosadanjim  uspjesima,  koji  su  poglavito  sast  jali  u  torn,  da 
su  njegove  dete  poharale  £itavu  zemlju.  Videci  medjutim,  da  ne  moie  utvrdjenih  pri- 
morS'sih  gr<dova  nikako  osvojiti,  a  duvSi  uza  to  i  za  nedadu  osiale  vojske  svoje  u  tar- 
viikoj  mirki,  stade  se  na  koncu  veljade  opet  vradati  u  Furlansku.  BijaSe  skra  nje  viijeme, 
6\  dodje  u  pomoc  svojim  uzmi  u(^im  detama,  jer  je  vec  pobjedonosni  mletaiki  vojvoda 
Pandolfo  Malatesta  bio  provalio  u  Furlansku,  navalio  na  znamenr.u  tvrdju  Filtri,  te  ju 
obratio  u  prah  i  pepeo. 

Jo§  od  studenoga  proSle  godine  nastojali  su  Mietci  neprc  stano,  da  sklone  kra'ja 
na  mir.  Njihovi  poslanici  Toma  Mocenigo  i  Antonije  Contarini  primali  su  r<  dom  naputke, 
kako  da  s  pom  '6u  celjskoga  kneza  Hermana  i  palatma  Nikole  Gorjanskoga  izrade  ito 
povoljnije  uvjete.  AH  Sigismund  ne  mogaSe  ni  kao  ugarskahrvatski  kralj,  ni  kao  kralj 
njemadko-rimski  prihvatiti  njihovih  pogodaba.  U  sijeinju  1413.  ved  su  Mietci  snovai,  kako 
bi  se  s  napuljskim  kraljem,  pa£e  i  s  turskim  sultanum  sloiili  u  savez  proti  kralju  Sigis- 
mundu.  Napokon  se  opet  umijeia  papa  Ivan  XXIII.,  da  dokrajii  prulijevanje  krvi  izmedju 
kri<5ana.  Njegovi  poslanici  nadjoSe  dodu&e  Sigsmunda  ^klona  n i  mir;  ali  ni  on  ni  Mietci 
ne  htjedoie  se  odredi  Dalmacije.  Teda  negda  utanadeno  bi  primirje  na  pet  godina, 
a  za  vrijeme  toga  primirja  nastojat  6e  papa,  da  se  uklone  sve  nesuglasice  izmedju  oblju 
vlasti,  i  da  se  onda  sklopi  konadni  mir. 

Primirje  podpisao  je  Sigismund  uCastelletu  u  Furlanskoj  (in  dcscensu  nostro 
campestri  in  patria  Foroiulii  apud  Castelletum)  17.  travnja  1413.  U  izpravi  o  primirju 
pripovijeda  najprije  kralj,  kako  su  poslanici  papinski  »za  obde  dobro  kr&danttva«  potre- 
dovali,  te  je  doSlo  do  sporazuma;  a  onda  se  izbrajaju  pogodbe  primirja:  1.  Primirje  mora 
se  tvrdo,  vjemo  i  nepovrjedivo  obdriavati  od  obiju  ttranaka  kroz  pet  godina  od  dana 
dana&njega;  2.  Svaka  stranka  zadriat  6s  za  ovih  pet  godina  sve  krajeve  i  mjesta,  koja 
drii  i  posjeduje  u  ovaj  mah;  3.  2a  pet  godina  ne  tmtje  ni  jedna  ttranka  ni  u  £emu 
smetati  dnigoj,  te  podanici  jedne  vlasti  smiju  slobodno  prolaziti  i  trgovati  po  obbstinia, 
gradovima  i  lukama  dnige,  kako  je  od  ttarine  bilo;  4.  U  primirje  uklju^uju  te  Mvesold 
jedne  i  druge  stranke;  5   Sigismund  smije  t  vojskom  prolaziti  kroz  zemlje  i  oblatti  mIe- 

Hr».  p<Hj.    n.  II.  I 


% 


SIOISMUND   KRAUUJE   SAM. 


taike,  koji  su  ga  duini  za  njegove  novce  obskrbiti  hranom,  samo  mora  svoj  dolazak 
miesec  daoa  prije  najaviti;  6.  Ako  bi  Fe  koji  od  savezoika  jedne  stranke  zaratio  sa  sa- 
veznikom  druge,  ne  smatra  se  primirje  poradi  toga  prekrSentm;  7.  Obje  stranke  izabiru 
papu  Irana  XXIII.  za  posrednika,  da  ukloni  obstojede  jo§  nesuglasice;  no  konaini  mir 
ne  moie  se  utana£iti  bez  narodite  privule  njihove. 

Mleta6ka  obdina  platila  je  jo§  kralju  200.000  dukata  kao  naknadu  za  ratoe  troSkove. 
Sutradao,  18.  travnja,  razaslaSe  MIetci  na  sve  strane  pisma,  kojim  javljahu  svojim  poda* 
nicima,  da  je  rat  svrSen.  A  i  im  zabraniSe,  da  proslave  primirje  zvonjavom  zvona  i  krije- 
sovima,  jer  pravi,  konadni  mir  nije  joS  utanaCen.  Sigismund  ostade  jo§  neko  vrijeme  u 
Furlanskoj  (Vidam,  Belluno,  Felire),  a  onda  u  lipnju  podje  u  Tirol  i  GraubGnden,  gdje 
se  je  posve  stao  zanimati  poslovima  njema6kim  i  talijanskim,  kao  i  pitanjima  katolid;ke 
crkve,  koja  su  u  ono  vrijeme  uzrujavala  (itavu  zapadnu  Evropu. 

I-  ;  •j(Pad  hercega  Hrvoja  Vukfiida,  1413.— 1415;  prve  provale  Turaka  u 
Hrvatsku,  1414. — 1415).  Jedva  Ito  su  u  Hrvatsku  i  Dalmaciju  stigli  glasi,  da  je  rat 
s  MIetcima  primirjem  na  pet  godina  zavrSen,  planu§e  opet  u  ^itavom  hrvatskom  i  bo- 
sanskom  kraljevstvu  krvave  borbe,  koje  se  napokon  svrSiSe  provalom  Turaka.  Povod 
tima  burbama  bijaSe  herceg  spljetski  i  veliki  vojvoda  bosanski  Hrvoje  Vukiid. 

.  Herceg  Hrvoje  bio  je  jo§  u  studenom  1412i  u  podpunoj  milosti  kralja  Sigismunda. 
Kad  je  Sigismund  15.  studenoga  pomenute  godine  boravio  u  B.hacu,  te  odanle  pisao 
pismo  Trogiranima,  pohvalio  se  je  narodto,  kako  mu  se  je  Hrvoje  ponudio,  da  6e  se 
svakoj  zapovijedi  njegovoj  odazvati  (qui  in  omnibus  se  obtulit,  prout  etiam  debet,  nostris 
beneplacitis  et  mandatis  se  conformare),  —  a  kralj  mu  je  na  to  po  posebnim  poslani- 
cima  naredio,  da  opremi  galije,  pak  da  s  njima  neumorno  progoni  MIetiiane,  Sto  je  herceg 
ponovo  i  obrekao.  Dok  je  tako  Hrvoje  na  koncu  god.  1412.  bio  posve  ugodan  kralju, 
promijeniSe  se  za  nekoliko  mjeseci  prilike  tako,  da  ga  je  Sigismund  u  lipnju  1413.  pro- 
glasio  veleizdajnikom,  te  ga  lisio  svih  £asti  i  imanja. 

Treba  da  ogledamo  povode  toj  promjeni.  Nema  sumnje,  da  je  Hrvoje  medju 
ugarskim  i  hrvatskim  velikasima  imao  mnogo  krvnih  neprijateija  i  Ijutih  zavidnika.  Od 
svih  odlikovao  se  je  osobito  Pavao  Cupor  od  Moslavine,  od  god.  1412.  ban  Slavonije, 
gdje  je  Hrvoje  drzio  mnogo  posj'da  i  imanja.  Pripovijeda  se  paie,  da  je  Pavao  Cupor 
jednom  na  kraljevskom  dvoru  hercega  Hrvoja  Ijuto  uvrijedio,  pozdravivSi  ga  volovskim 
ruianjem,  da  se  naruga  njegovu  hrapavu  i  krupnomu  griu.  Imade  jo§  jedna  predaja,  da 
je  Pavao  Cupor  nekom  z^jodom  Hrvoja  pogrdio  ovim  rijeiima:  >Slovinac  nije  iiovjek, 
pogada  nije  kruh«  (Bey  tbot  nem  ember,  pogacza  nem  kenier).  Svakako  stoji,  da  je 
izmedju  Hrvoja  i  bana  Pavia  Cupora  obstojalo  krvno  oeprijateljstvo,  i  da  su  uz  potonjega 
bili  takodjcr  Ivan  Morovid,  Ivan  Gorjanski,  kao  i  ditav  rod  Albena  Medvedgradskih: 
biskup  zagrebadki  Eberhard  i  sinovci  njegovi  Petar  (Petermann)  i  Ivan,  koji  su  se  izmi- 
jenili  u  baoiji  hrvatiko-dalmatinskoj.  Bit  de,  da  su  i  knezovi  Blagaji  bili  protivnici  Hrvo- 
jevi  kao  najbliii  susjedi  njegovi  u  oblastima  izmedju  Une  i  Sane.  Izvjestno  je,  da  je 
Hrvoje  imao  protivnika  i  medju  bosanskom  vlasteiom,  ne  samo  s  toga,  §to  je  prionuo 
ta  Sigismunda,  nego  i  za  to,  bto  se  bija^  odrekao  patarenske  vjere  i  prigrlio  katolidku. 
Dok  su  tako  zamrznuli  na  nj  patareni  u  Bosni,  nijesu  mu  nikad  pravo  vjerovali  kato* 
iiiki  bisktipi  Dalmacije,  na  £elu  im  nadbiskup  spljetski,  to  manje,  ito  je  Hrvoje  zavolio 
sUtyensku  sluibu  boiju  i  glagolicu,  te  ju  pate  u  svojim  oblastima  &irio.  Napokon  nijesu 
ga  osobito  cijeniU  di  Spljedani,  kojima  je  bio  hercegom  joi  od  god.  1403.  Vrijedjalo  ih 
j««  §to  im  je  nametao  sa  knezove  bosansku  vlastelu,  najprije  Petricu  Jirjevida  od  Vrbasa 
(1403.-1408.),  a  poslije  Cvitka  Tolidnida  od  Rame  (1409—1413.).  Bilo  je  paCe  u  ^pljctu 
i  odpora  protiv  nj(*ga;  god.  1411.  javljaju  Trogirani  Sigismundu,  kako  je  herceg  Hrvoje 
protjerao  neke  gradjane  iz  Spljeta,  koji  su  se  nastanili  u  Trogiru,  a  sada  zahtijeva  od 
Trogirana,  da  ih  i  oni  otjeraju  u  tvojega  grada,  jer  6e  ih  ina£e  globtti  sa  10.000  zlatnih 


PAD  HERCEOA  HRVOJA  VUKfil^A;  PRVB  PROVALE  TURAKA  U  HRVATSKC         ^ 

dukata.  Trog'rani  pitaju  kralja,  ita  da  tine,  bududi   da   boravak  spomenudh  Spljedana  u 
Trogiru  nijc  pogibeljan   *st.  nju  njegova  veliianstva*. 

Izneseoi  podatci  dovoljno  odaju,  kako  je  Hrvoje  bio  silno  omrazen  covjek.  I  MIetct 
nijesu  rado  gledali,  kako  drzi  u  svojoj  vlasti  gradove  Spljet  i  Omii  s  dttavom  Krajinom, 
kao  i  otoke  Brad,  Hvar  i  Kordulu.  Uvjeravali  «u  ga  doduie,  da  su  mu  prijatelji,  same 
da  miri.je,  dok  obladaju  ostalim  gradovima  Dalmacije;  ali  nema  sumnje,  da  .>-u  jedva 
^ekali  ^as,  da  mu  ugrabe  i  Spljet  i  otoke. 

BroJDi  neprijatelji  neprestano  su  Hrvoja  opadali  i  sumnjidtli  pred  kraljem  Sigis- 
mundom.  Istina,  Hrvoje  se  je  £udno  ponaSao  za  rata  s  Mtetcima  godioa  1411.  tli  1412., 
samo  da  odrii  Spljet  i  otoke;  alt  ipak  nema  dokaza,  da  bi  i^urovao  s  mleta£kom  ob<5iaom. 
K  tomu  nije  Sigtsmund  htio  dirati  u  >obnemogla  starca,  kojemu  su  dani  izbrojeni«  (quod 
idem  Herwoya  mole  senectutis  et  aetatis  decrepitae  .  .  .  ac  iofoecundus  existeret,  diebus 
suis  labentibus  ad  occasum)  i  kojega  6e  drzavina  zajedno  sa  Spljetom  naskoro  opet  pri- 
pasti  kralju  i  kruni  njegovoj.  Medjutim  dao  je  Hrvoje  ipak  sam  povoda,  da  je  Sigismund 
napokon  dozvolio  njegovim  protivnicima,  da  se  svom  snagom  svojom  oDore  na  njega  i 
da  ga  smrve. 

Jo§  na  koncu  god.  1412.  bija§e  turski  sultan  Musa  Kesedzija  provalio  u  Srbiju,  u 
bblast  despota  Lazarevida,  te  je  prvih  mjeseci  1413.  osvojio  gradove  Sokolac,  Bolvan, 
Lipovac  i  Stalac,  pak  prodro  sve  do  Koprijana.  Oa  bi  mu  odoljeti  mogao,  utanadi  despot 
Stjepan  savez  s  Muhamedom,  bratom  i  sup  rnikom  Mustnim,  a  podjedno  zatraii  pomod 
u  kralja  Sigismunda  i  njegovih  baruna.  Potonji  pritekoSe  despotu  u  pomo<3,  a  naro^ito 
se  sp>ominje  Ivan  Morovic,  najbliii  susjed  njegov.  Od  bosanske  vlaftele  pohita  u  Srbiju 
Saodalj  Hranid,  ne  samo  susjed  despotov,  nego  od  nedavno  i  iurjak  njegov  po  supruzi 
svojoj  Jeleni,  udovi  zetskoga  kneza  Jurja  Stracimirovida.  Sandalj  se  sloino  s  Ivanom  Mo< 
rovicem  borio  u  travnju  i  svibnju  1413.  za  despota  Stjepana;  joS  god.  1414-  hvale  Du- 
brovdani  Sandalja,  >kako  se  je  gospodstvo  ti  hrabro  i  plemenito  pondio  pri  gospodinu 
despotu  i  caru  turskom*. 

Herceg  Hrvoje  Vukdic  bio  je  jamadno  takodjer  pozvan,  da  uz  ostale  barune  ugarske, 
hrvatske  i  bosanske  pohita  u  pomoc  desputu.  Ali  Hrvoje  ne  odazove  se  pozivu,  pade 
upotrebi  odsutnost  vojvode  Sandalja,  da  mu  se  osveti.  Sandalj  bija§e  ditav  rod  Hrvati- 
nida  Ijuto  uvrijedio,  kadno  bija§e  na  koncu  1411.  odvrgao  prvu  svoju  ienu  Katarinu, 
sinovku  hercega  Hrvoja,  a  kder  obudovljele  banice  Anke.  Bit  de,  da  je  bilo  nespora- 
zuma  i  radi  miraza  izmedju  Sandalja  i  rodjaka  puStenice  Katarine.  Tako  5e  zgodi,  da  je 
Hrvoje  u  onaj  mah,  kad  je  Sandalj  ratovao  uz  despota,  provalio  u  Djegove  oblasti,  te  ih 
nemilo  stao  pustoiiti  i  plijeniti.  Ali  ta  provala  spljetskoga  hercega  ogordi  i  ohrabri  sve 
ojrgQve  brojne  oeprijatelje  i  zavidnike  podev  od  Budima  do  Spljeta  i  Dubrovnika.  SaletiSe 
tuibama  i  kralja  Sigismunda  u  tudjini  i  kraljicu  Barbaru  u  Budimu,  xahtijeva)udt,  da  se 
sada  zatre  taj  premocnt  velika^.  Poslaie  sve  u  Furlansku  kralju  Sigismumdu  oekmkvo 
pismo  Hrvojevo,  ito  ga  nadjoile  u  zarobljena  sluzbenika  njegova,  u  kojemu  je  pozivao 
Turke,  da  provale  u  zemlje  Sigismund6ve  (certe  littere  ciusdem  Hcrwoye,  vigore  quarum 
prefatos  Turcos  ad  invadendum  regna  nostra  invitaverat). 

Prije  joft,  nego  ito  so  kralj  i  kraljica  Hrvoja  osudili,  odmetau  se  od  njega  grad 
Spljet.  Jo§  3.  lipnja  1413  spominje  se  u  spisima  toga  grada  Hrvoje  kao  herceg  ojegov; 
dne  4.  Hpnja  ne  spominje  se  vile  ni  on  oi  njegov  knet  Cvitko  Tolidnid  od  Rame,  a 
27.  lipnja  ved  je  rektorom  grada  Micha  Mtdije.  Napokon  8.  srpnja  odredjuje  obdina 
grada  Spljeta,  tda  se  za  oslobodjenje  od  robstva  Faraonova  sagradi  crkva  s  imerom 
ST.  Vitala*  (quod  pro  liberatione  a  serviiute  Faraoois  fabricetur  ecclesia  sub  nomine 
s.  Viti).  Znadajno  je,  kako  Spljedani  vladanje  Hrvojevo  u  Spljetu  istovjetuju  s  progonom 
jevreja  za  egipatskih  farauna! 


«f  8I0ISMUND   KRAUUiK   8AM 

Medjutim  bile  progUilene  odloke  tako  kraljidine  kao  i  kraljeve.  Kraljica  Barbara 
btjaSe  jo*  1.  lipnja  1413.  izdala  u  Budimu  proglas,  kojim  je  pozvala  na  oruije  velikase, 
barune,  gradove  i  narod,  »jcr  smjeramo  raStititi  medjc  kraljevstva  sa  svih  strana  od 
protivnika  oaiih  i  driave  naie«.  Malo  zatim  bi&e  izdane  odredbe  kraljeye.  Dne  16.  lipnja 
pile  iz  Feltrija  xvim  plemidtma  i  ostalim  Ijudima  u  iupi  Sani<  (in  districtu  de  Zana), 
da  je  on  rc£enu  iupu  za  Tjerae  sluibe  darovao  bradi  Antunu,  Vladislavu  i  Iva-iu  Bla- 
gaju,  poSto  ju  je  Hrvoju,  koji  ju  je  doslije  driao,  iz  razlozitog  uzroka  oduzeo.  S  toga 
poziva  iitelje  pomenute  iupe,  da  se  novim  gospodarima  pokoravaju,  i  povjerava  banu 
sUvonskomu  Pavlu  Cuporu,  da  nepokorne  silom  na  to  prinudi.  ZamaSnije  je  drugo  pismo 
kraljevo,  izdano  u  Feltriju  namab  sutradan  17.  lipnja  za  obdinu  grada  Dubrovnika.  Kralj 
pi&e:  >Premda  smo  naiom  kraljevskom  dobrohotnoSdu  privolieli  i  pristali,  da  Hrvoje  drii 
▼rlo  mnogo  naiih  posjedovanja,  a  narodto  grad  Spljet  za  to,  §lo  je  obedao  vazda  vjerno 
sluiiti  naiemu  velidanstvu:  ipak  je  taj  Hrvoje,  zaboraviv§i  na  svoje  obedanje,  pade  i  na 
dobro^instva  njemu  od  nas  izkazana,  obnovio  svoju  staru  zlocu  i  odmetnidtvo,  po  kojemu 
je  prije  nama  i  naioj  svetoj  kruni  Skodio  i  sa  nevjernim  Turcima  Surovao,  te  ih  na 
propast  naSih  kraljevina  i  ditavoga  krScanstva  dozivati  obidavao.  I  sada  opet  iznova 
nastoji  dovesti  Turke  i  dete  drugih  barbarskih  naroda,  kako  sam 
obaznao  iz  vj  erodosto  jnog  izvje§taja  i  takodjer  glavom  se  osvjedodio, 
poito  su  zarobili  nekog  sluibenika  njegova  i  u  njega  naSli  pismo  Hrvo- 
jevo,  kojim  je  pozivao  Turke,  da  provale  u  naSa  kraljevstva.  On  je  (na- 
dalje)  protiv  zapovijedi  naSega  velidanstva  premnoge  gradove  vjernika  nasega,  velemoinoga 
gospodina  Sandaija,  u  to  potonje  vrijeme,  kad  je  isti  Sandalj  zajedno  s  presvjetlim  prin- 
cipom  despotom  i  s  drugima  kraljevina  na§ih  Ugarske  i  Bosne  barunima  i  plemidima 
po§ao  odbijati  navale  redenih  nevjernih  Turaka  i  drugih  barbarskih  naroda,  neprijateljski 
napao  i  osvojio,  mnoge  §tete  nanesao,  pak  ju  i  sada  nanositi  ne  prestaje.  PoSto  smo  mi, 
Ijubljeni  vjerni,  nakanili  s  boijom  pomodu  kazniti  odmetnidtvo  redenoga  Hrvoja  i  nje> 
govu  staru  zlodu  izkorijeniti,  odludili  smo  poslati  na  njega  jaku  vojsku,  koju  de  voditi 
dastni  u  Gospodu  otci,  gospodin  Eberhard,  biskup  zagrebadki  i  Ivan  peduvski,  velemozni 
Ivan  Gorjaoski,  biv&i  iupan  temeiki,  Petar  od  Medvedgrada  ban  Dalmacije  i  Hrvata,  i 
slaTonski  ban  Pavao  Cupor.  I  bududi  da  smo  u  drugom  naSern  pismu  pisali  na^im  vjernim 
gradjanima  Spljeta,  da  uzkrativSi  svaku  pokornost,  koju  su  dosad  Hrvoju  izkazivati  obi- 
davali,  opet  se  povrate  pod  okrilje  i  vlast  naSega  velidanstva  i  svete  krune  na$e,  pak  da 
nam  izkazuju  stalnu  vjernost,  kako  su  duini:  to  hodemo,  da  vi  (Dubrovdani),  dim  Splje- 
dani  uzkrate  posluh  Hrvoju,  te  se  pokore  nama  i  naSoj  svetoj  kruni,  ona  tri  otoka,  naime 
Kordula,  Brad  i  Hvar,  koja  ste  ved  davno  iudjeli  imati  i  od  nas  ih  traiili,  s  mjesta  po- 
sjednete  i  zaposjednute  na  ime  naiega  velidanstva  saduvate.  Napokon  da  bez  odvlake 
po&ljete  k  oama  svedane  poslanike  s  podpunom  povlasti  za  razpravu  s  nama  o  tim  oto- 
cimm,  kojim  nadioom,  kako  i  uz  koju  godiSnju  dadu  da  ih  za  sebe  pridritte.  Jo*  morate 
Ti,  ako  bade  potrebito.  redenim  vjernim  Spljedanima  podati  pomodi  i  sve  mogude  dinriti 
protiv  redenoga  Hrvoja  . . .  Joft  hodemo,  da  vjerujete  sve  i  pojedince,  Sto  de  vam  vjerni 
naii  Maroje  Gudetid  i  Junije  Gundulid,  va&i  sugradjani,  u  ime  na&e  ovom  prigodom 
Mobditt  .  .  .< 

Pismo  SigitmandoTO  stiglo  je  u  Dubrovnik  1.  srpnja  1413.  U  isti  mah  dobile  kra- 
Ijere  naloge  ne  samo  Spljedani,  oego  i  oni  baruni  i  prelati,  kojima  bijaie  povjereno,  da 
svladaju  zbadenoga  hercega.  Spljedani  iu  ved  8.  srpnja  slavili  svoje  oslobodjenje  zadui- 
binom,  a  baruni  i  prelati  pohiuli,  da  razgrabe  imanja  Hrvojeva.  U  Slavoniji  oborili  su  te 
na  posjede  njegotre  ban  Pavao  Cupor  i  usomki  vojvoda  Ivan  Gorjanski,  a  u  Hrvatskoj  i 
Dalmaciji  ban  Petar  Alben  od  Medvedgrada  sa  stricem  svojim,  biskupom  zagrebadkim 
Eberhardom.  Ali  nt  Hrvoje  nije  mirovao,  ved  je  s  pomodu  odanih  si  Poijidana  i  Omi&ana 
udarao  na   odmetnt   Spljet    Dne  30.  srpnja   1413.  zakljuduje   obdnsko  vijede  u  Spljetu; 


PAD  HERCBGA  HRVOJA  VUk6i£a;  PRVE  PROVALS  TURAKA  U  HRVATSKU. 


>Ako  je  ban  Petar  (de  Medwe)  poslao  pomod  protiv  Poljidana  1200  pjeSaka  i  spalio 
Poljica,  neka  se  dade  500  dukata<.    O^ito  je,  da   su   Poljiiani    bili   privrienici   Hnrojevi. 

Herceg  Hrvoje  Vuk6i<5  ne  samo  da  je  odbijao  navale  svojih  protivnika,  nego  je 
takodjer  nastujao  obraniti  svoju  £ast  i  po§tenje  tako  pred  kraljicom  Barbarom,  kao  pred 
samim  Sigismundom.  Sa^uvala  se  je  pismena  obrana  njegova,  kojom  je  oastojao  dokazati 
kraljici,  da  nije  vjerom  krenuo,  i  da  se  s  njime  ne  postupa  pravedno  Najprije  se  tuii  na 
Ivana  Gorjanskoga  i  Pavia  Cupora,  koji  su  mu  bez  kraljeve  zapovijedi  na  svoju  ruku 
sva  imanja  u  Slavoniji  (osim  Poiege)  pootimali,  ne  pu§tajudi  njegove  glasnike  na  kraljevski 
dvor,  nego  sustavljajudi  i  lovedi  ih  putem.  Brani  se  nadalje,  da  nije  nikada  bio  kralju 
nevjeran;  jer  ako  je  kada  na  gradove  svojih  protivnika  udarao,  nije  se 
zato  kralju  iznevjerio,  nego  se  je  samo  osvedivao  svojim  duSmanima,  koji  su  njemu 
gradove  i  zemlje  otinfiali.  Da  pokaze,  kako  je  kralju  svedjer  vjeran,  spreman  mu  je  dati 
u  zalog  svoja  dva  grada,  naime  VrbaSki  grad  i  Kozaru.  Ogradjuje  se  protiv  toga,  da  bi 
bio  §urovao  s  Mletcima  i  Turcima,  i  sklapao  s  njima  saveze,  te  je  u  torn  pogledu  spreman 
podvrdi  se  sudu,  sastavljenu  od  samoga  kralja,  kralja  poljskoga,  vojvode  austrijskoga  i 
dlanova  zmajeva  reda.  Pak  ako  je  zavrijedio  izgubiti  glavu,  neka  mu  je  skidaju;  ako  je 
zasluiio  gubitak  dobara,  neka  mu  se 
oduzmu.  >Molim  vas  nadalje,  blaga  kra- 
ljice«,  tako  pi§e  herceg  Hrvoje,  »ne  dajte, 
da  u  starosti  svojoj  umrem  u  poganskom 
obredu  i  u  nevjeri,  jer  sam  jedva  i  teiko 
dodekao  vrijeme,  da  od  poganskoga  obreda 
prijedjcm  na  vjeru  katolidku,  i  da  vjerno  uz- 
mognem  sluziti  svoga  kralja.  Nemojte  me 
odbijati  od  sluzbe  kraljevske  i  va§e,  i  oba- 
rati  me  bez  krivnje,  po§to  ne  znam  nimalo 
svoje  krivnje.  Sjetite  se,  da  mi  se  je  kralj 
sa  svojim  velikaSima  zakleo  i  da  o  tom 
imam  kraljevska  pisma,  potvrdjena  kra- 
ljevski m  pedatom  i  pedatima  velikaSa.  Znajte 
dalje,  da  sam  dlan  zmajeva  reda,  a  po  pi- 
smenim  ustanovama  toga  reda  ne  smije  se 
ni  jedan  dlan  osuditi  bez  savjeta,  znanja  i 
•nda  ostalih  dlanova.  Sjetite  se  za  Ijubav 
svetomu  Ivanu,  da  sam  vam  kum.  Oba- 

zrite  se  za  volju  svemogudega  boga  na  sve  meni  zadate  obveze  i  vjeru,  te  mc  nemojte 
u  toj  mojoj  starosti  uniStiti,  ved  (pustite),  da  umrem  u  vjernosti  prema  kralju.  Kad  sam 
ono  bio  u  Budimu,  dobih  dvopis  kraljevskoga  pisma  od  dvanaest  dlanaka  sa  svima 
kletvama  i  obvezama,  kojima  se  bijaSe  gospodin  kralj  meni  zavjerio  s  cijelim  kraljevstvom 
svojim.  Ako  pako  kralj  svima  ovima  svojima  kletvama,  obedanjima  i  obvezama,  a  i  mojim 
molbama  ne  bi  htio  pravdi  za  volju  udovoljiti,  neka  mi  ne  zamjeri  ni  u  grijeh  ne  upiSe, 
ako  svim  kridanskim  vladarima  objavim,  i  razloiim  zadata  mi  (a  neodriana)  obedanja, 
obveze  i  vjeru.  A  iza  ove  objave  ne  du  modi  vi$e  obastati  u  tako  gorku  tladenju;  nego 
du  se  onamo  obratiti,  gdje  du  modi  zaStite  nadi.  Dosad  nisam  traiio  (tudje)  zaStite,  nego 
mi  je  zaklon  bio  sam  kralj;  no  ako  stvari  tako  dalje  ostanu,  morat  du  je  traiiti,  gdje 
budem  mogao.  Pak  propao  ja  ili  osiao,  —  Bo&njaci  eto  ved  se  smjeraiu  sloiiti  s  Turcima, 
te  8U  glede  toga  ved  dosad  zaista  korake  udinili.  Isti  se  Turdin  sprema  na  svaki  nadin 
zaratiti  se  s  Ugarskom<. 

Ova  vjedto   sastavljena   obrana,  koja   sadriaje    mnogu  isttnu,   ottala  je    posve  bex- 
korittna.  Poiuda  tolikth  protivnika  hercegovih  bila  je  jada  od  svih  razloga.  Grad  Dubrornik 


GrB    NAdELNIKA    SPUBl'SKOQA    LOVRB 
IVANOVA    DE   GrISOGONIS   (1418.). 


||^  8I6ISMUND   KRAUUJB  SAIL 

Idicao  je  od  radosti,  Sto  mu  je  eto  kralj  sam  ponudio  tri  otoka  Bra£,  Hvar  i  Kor^ulu, 
sa  koje  je  dosad  toliko  moljakao,  ali  ih  nije  mogao  dobiti.  Za  tim  lijepim  otocima  oti- 
roale  se  o£i  takodjer  Sandalju  Hranidu  kao  i  BaISi  zetskomu;  zato  se  Dubrov^ani  pozu- 
riie,  da  se  sa  Sigismundom  pogode.  Ved  3.  srpnja  1413.  izabraSe  punomodnike,  koji  6e 
u  ime  obdioe  preuzeti  otoke;  a  26.  srpnja  izabra  vijece  knezove,  koji  6e  njima  upravljati. 
Podjedno  odiuti  poslati  poslanike  kralju,  da  mu  se  zahvale  i  s  njim  ugovore  godi§nji 
dohodak  za  dopitane  otoke.  Poslanici  Andrija  Vu^id  i  Nikola  Gudetid  imali  su  kralja 
uputiti,  kako  otoci  malo  nose,  jedva  toliko,  da  se  upravni  troSkovi  namire.  Ako  bi  kralj 
uia  sve  to  traito  godi&nji  dohodak,  neka  mu  tada,  ako  bi  Dubrovniku  sasvim  prepustio 
otoke,  ponude  200  dukata  godiSojega  dohodka,  a  3000  dukata  povrh  toga  za  uzdarje. 
Poslanici  dubrovadki  ne  mogo§e  se  dodu§e  pogoditi  s  kraljem,  ali  uza  sve  to  ostado§e 
otoci  neko  Trijeme  u  vlasti  njihove  obdine. 

I  Spijedaoi  bijahu  poslali  svoje  poslanike  kralju  Sigismundu,  i  da  se  zahvale,  &to 
ih  je  oslobodio  >farauna<,  i  da  pokuSaju,  nebi  li  otoke  Brad,  Hvar  i  Kordulu,  ill  barem 
jedan  od  njih  izmolili  za  svoju  obdinu.  Ti  su  poslanici  jamadno  kralju  pridali  straSnih 
strari  o  Hrvoju,  pak  tako  nije  nimalo  koristila  obrana  njegova.  Sigismund  pate  izdade 
u  Botzenu  (Pulsano,  Bolzano)  u  juinom  Tirolu  dne  1.  kolovoza  1413.  pismo,  kojim  po- 
tvrdi  sve  svoje  prija^nje  odredbe  u  pogledu  Hrvoja  i  grada  Spljeta.  U  torn  obsefnom 
spisu  prida  kralj,  kako  je  }oi  protivnik  njegov  kralj  I^dislav  Napuljski  darovao  Hrvoju 
svomu  privrzeniku,  grad  Spljet,  te  ga  imenovao  hercegom  (in  ducem)  redenoga  grada. 
Kad  je  zatim  Sigismund  otjerao  svofja  suparnika  Ladislava,  smilovao  se  je  obnemoglu 
starcu  Hrvoju,  te  mu  je  ostavio  grad  Spljet  i  dast  hercezku,  jer  je  znao,  da  6e  se  i  onako 
taj  grad  (nakon  smrti  Hrvojeve)  naskoro  vratiti  izravno  pod  njegovu  svetu  krunu.  PoSto 
8C  je  Hrvoje  obvezao,  da  <5e  ga  spremno  i  vjerno  sluziti,  darovao  mu  je  jos  viSe  gra- 
doTa  i  posjedovanja  svojih,  a  u  znak  osobite,  iskrene  Ijubavi  uzeo  ga  je  za  kuma  svoga, 
pade  ga  ie  udinio  vitezom  zmajeva  reda.  Ali  kad  je  na  to  Sandalj  sa  kraljevskim  vjer- 
nicima  iz  Bosne  i  drugih  kraljevina  u  sluzbi  kraljevoj  po^ao  u  Srbiju  (in  regno  Rasciae), 
da  pomaie  kraljeva  vjernika,  despota  srbskoga  protiv  Turaka:  onda  je  Hrvoje  s  nekim 
sianovitim  ortacima  svojima  sve  unatod  zabrani  kralja  Sigismunda  provalio  u  zemlju, 
Saadaljevu,  osvojio  gradove  i  premnoga  posjedovanja  njegova,  te  je  iitelje  tih  gradova 
okrutno  mudio.  Napokon  je  po  nekim  sluibenicima  svojima,  koje  su  kraljevi  Ijudi  ulwatili, 
ftiljao  pisma  na  Turke,  pozivajudi  ih,  da  provale  u  Bosnu  »u  prilog  njegovoj  zlodi«  (in 
subsidium  suae  malitiae).  Hrvoje  je  dakle  oCiti  odmetnik  i  veleizdajnik:  s  toga  je  kralj 
Zajedno  s  prelatima,  barunima  i  velikaSima  svojih  kraljevina  nakon  trijezna,  ozbilj  ia  raz- 
pravljanja  (maturo  praehabito  superinde  tractatu)  pomenutoga  Hrvoja  li§io  svih  njegovih 
gradova,  imanja  i  dasti,  narodito  dostojanstva  spljetskoga  hercega,  te  uniStuje  podjedno 
sra  pisma  i  povelje,  koje  je  Hrvoje  budi  od  njega,  budi  od  njegovih  predSastnika  u  tim 
stvarima  pritnio.  Kralj  poziya  sve  prelate,  barune  i  plemtde,  da  se  podignu  i  silom  pokore 
Hrvoja  i  sve  njeg  ive  privrienike,  koji  se  ne  bi  htjeli  od  njega  odvrnuti.  Spljet  pak,  koji 
se  je  odmetnuo  od  nevjernika,  prima  kralj  opet  pod  okrilje  svoje  krune,  ukida  za  sva 
▼remena  dostojanstvo  hercega  spljetskoga,  te  proklinje  unapred  svakoga  svoga  nasljed- 
nika,  koji  bi  grad  Spljet  budi  ma  za  koie  novce  ili  blago,  budi  za  koje  prijateljstvo  ili 
utlugu  pokuiao  svetoj  kruni  ugarskoj  otudjiti.  Malo  dana  poslije,  dne  10.  kolovoza,  po- 
tvrdi  kralj  Spljetu  sva  stara  prava  njegova,  kako  ih  je  uiivao  prije  hercegovanja  Hrvojeva. 
No  taj  privilegij  sujao  je  Spljedane  260  dukaU. 

U  drugoj  polovici  kolovoza  1413.  mogao  je  Hrvoje  znati,  da  nema  viSe  za  nj  mi- 
losti  ni  u  Sigismuoda  ni  u  kraljice  Barbare.  U«a  sve  to  iiljao  je  pisma  kralju,  kojima  je 
nastojao  opravdati  svoje  fine;  a  bilo  je  i  nekih  velikaia,  koji  su  za  nj  molili.  Medjutim 
•va  ta  nastojaoja  osujedivali  su  spljetski  poslanici.  na  delu  im  nadbiskup  Dujam  (uzk  nj 
patriciji    tpljettki   Franjo  i  Ivan),  koji  su  joi  od  lipnja  boravili  kod   kralja.  te  radili   na 


PAD  HIRCBGA  HRVOJA  VUk5i6a;  PRVB  PROVALK  TURAKA  U  HRVATSKU. 


71 


zator  nekadanjega  hercega  svoga.  O  torn  svom  boravku  irvjeSduje  nadbiskup  Dujam 
obcinu  grada  Spljeta  21.  rujoa  1413.  ovako:  >Znajte,  kako  gospodin  imperator  s  nama 
milostivo  i  Ijubezno  postupa.  Nije  mogude  vjerovati,  koliko  pisama  i  poslanika  ilalje  Hrvoje 
gospodinu  kralju  budi  sam,  budi  po  velika§ima  i  prelatima  Ungarije,  i  kako  to  dnevice 
ne  prestaju  Ciniti.  Budite  sigurni,  da  smo  mnogo  dvoji^i,  ali  smo  toliko  poluiili  u  impe- 
ratora,  da  on  po  milosti  svojoj  sva  ptsma,  koja  se  ttdu  Hrvoja,  najprije  nama  daje,  te 
ho<5e,  da  mi  njemu  po  naioj  volji  odgoTorinno;  i  tako  smo  premnoga  ptsma  pisali  Hrvoju 
za  imperatora.  ^tn  vile,  oa  ne  6e  ni§ta  da  odlu^uje  u  pogledu  Hnroja,  nego  po  naSoj 
volji  i  na^emu  mnijenju.  Budite  s  toga  veseli  i  spokojni,  jer  gospodin  imperator  tako  je 


2UPADNA  strana  tvrdinje  (i6isara)  u  Jajcu. 

Jajce  a  Boni  tastoji  od  tTrdicje,  Ttroii  i  predgndja  (Koslak,  PijaTice).  TTrdinja  nsdiie  m  bai  kod  atoka  PUVe 
■  Vrbaa,  na  brijegn  (391  m.),  koji  {e  nalik  oa  jaje.  Stara  pred*)a  tTrdi,  da  je  ta  tTrdinia  dao  ngn^iti  ToJnKla 
berceg  Hrroje  Vnktitf,  dozTavii  napnlitkoga  graditelja  i  tapoTJedivii  nn,  da  pod'gne  grad  a*  tpodoba  tvrdj« 
»CasteUo  del  Uoto<  a  Napalja.  Koliko  je  a  toi  prcdaji  iatioe,  ne  saamo;  moho  ie  isTJeatao,  da  i«  Jajce  pripa- 
dalo  bereega  Hrroja,  i  da  je  a  ajema  koji  pat  prebivao  (1410.-1413.).  Prilliao  )«  rjerojatao,  da  oi  Hrroja 
pot}e6i  tako  tfaae  >kata1(Oflabcc  a  ^olja^  ruM  kraj  toroia  tv.  Lake;  bit  de,  da  j«  ta  Hnn^  a  aafavaol 
padai  dao    pdtedhi  grobaica  sa  m  i  ta  troia   p')r<(>l'ca.    To   bi  pMrjeloftio   i  grb    Ilrr^ieT,  koH    Je  akleaaa  a 

predvorja  tib  katakomba. 


ogor£en  oa  Hrvoja,  da  de  nam  naskoro  biti  uxtuka  od  njegovih  napadaja.  Pisao  i  zapo- 
vjedio  je  barunima  Ungarije,  kao  i  Sandalj  1,  da  se  svi  Ustom  dignu  oa  njega,  i  porudio 
je,  da  ne  6e  nikakova  ugovaranja  ni  pogadjaoja*. 

Zabaden  posve  od  kraija  Sigismuada,  oapadnut  odasvud  od  svojih  oeprijatelja,  a 
narodito  od  Sandaija  Hraoida,  oevoljoi  je  Hrvoja  napokon  stao  traiiti  pomodi  o  tudjioi, 
narodito  u  Mletcima  i  u  turskoga  sultana  Muhameda.  Ved  u  dnigoj  polovici  kolovoza  1413. 


^,  8IOI8MOND   KRALJUJE   SAM. 

borario  je  njegov  poslaoik  u  MIetcima,  tu2e<^i  se  na  kralja  Sigismunda,  da  je  Hrvoju 
»odiizeo  grad  Spljet  i  da  nastoji  oteti  mu  i  druga  mjesta,  Sto  se  sve  protivi  kletvama  i 
obe^oiima,  udinjcnim  Hrvoju  po  rcienom  kralju«.  Poslanik  je  ratim  traXio  od  mletadke 
obdioe,  Deka  pomogne  Hrvoja  sa  svoiim  galijama,  da  bi  mogao  opet  obladati  Spljetom 
t  inim  svojim  mjestima;  a  Hrvoje  6e  za  uzdarje  sa  svojim  tetania  pomagati  mleta£ku 
ob6ou,  da  lak&e  ste£e  grad  Trogtr  ili  druge  dalmatinske  gradove,  za  kojima  su  joj  se 
oti  otimalc  Premda  su  Mletci  25  kolovoza  odbili  Hrvojeve  ponude  poradi  primirja,  §to 
ga  bijahu  netom  na  pet  godioa  sa  Sigismundom  ugovorili,  obnovi  on  svoje  molbe  opet 
u  ftudenom.  Poslanici  njegovi  govorahu  mletaikomu  vijedu,  kako  je  kralj  Sigismund, 
radeci  Hrroju  o  glarl,  pozvao  bane  i  kapitane,  da  mu  gradove  i  zemlje  pootmu;  kako 
je  nadalje  turski  sultan  Muhamed  poslao  k  njemu  poslanstvo  sa  60  konja  i  ponudio  mu 
pomod  od  30.000  momaka,  da  se  obrani  od  sile  Sigismundove ;  poslije  toga  priobciSe 
rije45u  molbe  svoga  gospodara.  Hrvoje  pozivaSe  Mletdane,  da  se  zdruie  zajedno  s  njim 
proti  Sigismundu,  pak  da  on  s  kopna,  a  oni  s  mora  pritisnu  i  osvoje  Dalmaciju,  koju 
su  i  onako  od  kralja  Ladislava  za  skupe  novce  kupili;  ako  toga  ne  6e,  neka  barem 
ustmeno  ill  pismeno  uvjere  kralja  Sigismunda,  da  se  on  nije  nikada  mije§ao  u  razmirice, 
koje  su  obstojale  izmedju  mietaike  obdine  i  istoga  kralja;  napokon  ih  zamoli,  neka  izrade 
u  Sandalja,  da  wiic  na  nj  ne  udara  ni  da  ne  uznemiruje  zemalja  njegovih.  No  na  sve  te 
molbe  i  ielje  ogluiiie  se  mudri  Mietdani;  jedino  mu  u  svom  odgovoru  od  18.  studenoga 
obrekoie,  da  6e  poslati  svoga  poslanika  k  Sandalju  i  zamoliti  ga  u  svoje  ime,  neka  vi§e 
ne  udara  na  njfga  (ut  velit  se  a  damnis  suis  abstinere). 

Odbi)en  po  drugi  put  od  Mletiana  morade  se  Hrvoje  odredi  nade,  da  bi  tako  brzo 
opet  Spljetom  zagospodovao.  AH  ni  Sigismund  ne  mogaSe  do  kraja  zatrti  mocnoga  voj- 
vode.  Bani  i  kapetani  kraljevi  oteSe  deduce  Hrvju  posjede  njegovr  u  Slavoniji,  jednako 
izgub  on  Spijet  i  tri  otoka;  no  uza  sve  to  odrii  se  on  u  dolnjim  krajevima  bosanskim, 
u  iupi  La  vi  i  Rami,  napokon  u  Omi  u  na  Cetini  i  u  nekom  dijelu  Krajine.  Tu  je  do* 
duie  na  nj  udarao  Sandalj  kojemu  je  Sigismund  za  »njegovu  vjernu  sluzbu<  darovao 
otete  gradove  i  mjesta,  ali  ni  Sandalj  ni  hrvatsko-dalmatinski  ban  Petar  nijesu  bili  do- 
voljno  jald,  da  ga  skrfte. 

Rat  izmedju  Hrvoja  i  njegovih  protivnika  produljio  se  god.  1414.  Vijesti  o  ratovanju 
te  godine  vrlo  su  mriave.  Hrvatski  pisar  Bartol  Krbavac  zabiljeiio  je  o  torn  ratu  na 
jednom  glagolskom  brevijaru  za  crkvu  sv.  Andrije  u  Bakru  ovako:  »pone2e  beh  pri- 
tiljen  a  stranidarstvo  za  rat.  ku  ne£istivi  Hrvoj  z  Bosnami  i  z  Be- 
nect  i  sTurki  uzdviie  na  kralja  ugarskogai^ikmunda,  kiverno 
•  tale  za  £ast  kridanskuc.  Cini  se,  da  su  te  godine  hrvatski  bani  (Pavao  Cupor, 
Ivan  Alben  od  Medvedgrada)  zajedno  s  Ivanom  Gorjanskim,  Ivanom  Morovidem  i  San- 
daljem  nevoljooga  Hrvoja  sa  svih  strana  pritisnuli,  jer  je  on  na  posljedku  prihvatio  po* 
mda  turskoga  sultana  Muhameda,  te  ga  zamolio  za  pomod.  Ved  u  lipnju  1414  znalo 
•e  u  Bosni  i  Dubrovniku,  da  de  Turci  provaliti  u  Bosnu  I  zaista  se  sabirala  tada  turska 
vojska  u  Skoplju  na  rijeci  Vardaru,  na  ito  je  namah  udarila  na  Bosnu.  Sandalj  Hranid 
pohita,  da  ju  sustavi  u  gorskim  klancima,  ali  joj  ne  mogaSe  odoljeti,  pak  tako  ona  krox 
Djegovu  zemlju  prodre  sve  do  oblasti  Hrvojevih  na  gornjem  Vrbasu,  kamo  stiie  5.  srpnja. 
Tom  provalom  turskom  bile  u  jedan  mah  razasuti  neprijateiji  Hrvojevi.  Sandalj  se  skloni 
Q  visoke  gore,  a  bant  umakoie  na  sjever.  Sad  de  se  Hrvoje  s  pomodu  Turaka  osvetiti 
flvojtm  dolmaoima,  Jedan  dio  Turaka  ostade  na  gornjem  Vrbasu  u  iupi  Uskoplju,  da 
braai  driavioa  Hnrojeva;  drugl  dio  podi  de  sredinom  Bosne  prema  Savi  i  prema  Du- 
bo£ca,  pak  de  adariti  na  oblatti  Ivaniia  Morovida  u  iztodooj  Slavoniji;  tredi  odio  napokon 
barmt  de  do  Zagreba  (ala  via  di  .Sagrebc).  Jo4  14.  kolovoza  javljaju  Dubrovdani  kraljici 
BartMri:  vPomenuti  Turd  povratiie  se  is  onih  strana  a  Bosnu  s  plijenom.  te  poslaie 
pUjen  U  Bosoe  kud  svojoj,  a  sami  ostadole  sve  dosad  a  Bosoi.  Ti  se  Turci,  kako  se 


PAD   HBRCKOA    HRVOJA    VURfitdA;    PRVB    PRO  VALE   TURAKA    U   HRTATSKU. 


73 


pripovijeda,  prijete,  da  6e  provaliti  u  razlidita  mjesta.  Ne  zoamo*  §ta  te  biti;  ali  molimo 
se  svevi&njemu,  da  udostoji  njihovu  i  drugih  barbarskih  naroda  neogranideoomu  bijcsu 
odoljeti  i  njihovu  oholost  miiostivo  poni§titi<.  Dubroviani  strepili  su  tada  i  za  svoju  dria- 
▼iou,  narodito  za  netom  dobivene  otoke.  Jo§  2.  srpnja  bijahu  zapovjedili  iiteljima  Kor£ule, 
Hvara  i  Bra6a,  da  skupe  i  poprave  svoje  brigantine,  pak  da  postave  straie  u  svojim 
mjestima,  da  im  Turci  ne  bi  §tete  nanesli;  23.  srpnja  dozvoU§e  opet,  da  se  sklone  u 
Ston  oni  Slaveni,  koji  bjeie  izpred  Turaka. 

Turci,  jednom  dozvani,  ne  ostaviSe  tako  brzo  Bosoe.  Pade  iza  prvih  6eta  stado&e 
dolaziti  svedjer  nove,  koje  su  nemilo  harale  po  susjednoj  Hrvatskoj.  S  jedoom  takovom 
ietom  osvanu  na  jednom  u  Bosni  razkralj  Stjepan  Tvrtko  II.  Gdjc  je  taj  Tvrtko  lutao 
poslije  god.  1408.,  ne  znamo;  na  poietku  godine  1415.  eto  ga  u  Bosni  s  tredom  vojskom 
turskom,  koju  je  vodio  neki  turski  vojvoda  Zech    Melech.  Jamad:no  je  Tvrtko  s  pomodu 


GrB  BOSANSriH^KRAUKVA  NA  (zaORAOJBNIM)  VR.\T1MA  TVROINJB  U  JaJCU. 


I 


Turaka  ielio  drugi  put  zbaciti  Ostoju  s  prijestolja.  pri  temu  je  nedvojbeno  uza  nj  stajao 
i  vojvoda  Hrvoje.  Bit  de,  da  su  oba  obedala  turskomu  sultanu  godiSnji  danak,  ako  ih 
pomogne  protiv  Sigismunda,  Ostoja  I  Sandalja.  Tvrtku  nasmijala  se  srcda;  njegova  vlast 
preotimaie  svedjer  malia,  a  protivnici  njegoTi  moradoie  bjeiatt  na  dubrovadko  semljiite. 
odakle  su  opet  provaljivali  u  Bosnu  i  robili  njegove  privrienike.  Tvrtko  se  lato  potuii 
Dubrovdanima,  a  ovi  mu  na  to  10.  veljade  1415  odgovoriie:  »Presvtjetlomu  gospodtnu 
kralju  Tvrtku  .  . .  Dva  lista  kraljevstva  ti  primismo  I  rasumjesmo  i  mnogo  bismo  veseli 
duvSe  o  vaiem  dobroro  zdravlju ...  ito  piSete  zi  bjeianije,  koje  su  pobjegle  u  oaAc 
tvrdje    i   da    od   naiieh   trrdja    ixlaze   ter  pljenuju   vaie  sluge,  i   oa   toj  vaioj  velikotti 


74  SIOISMUtiD   KRAUUJK  SAM. 

s  vtakojitn  omiljenijem  odgovaramo:  i  prvo  su  bjeianije  utjecale  pred  silom  u  naSe  tvrdje 
t  s  Tremenom  do^ekav  napravili  se  k  svojemu  gospodinom  s  punom  rukom  i  bili  eu 
tittge,  i  bolje  je  da  su  ovamo  utjecali,  ner  na  Ugre  ili  u  Hrvate  ili  drugojde,  od  kude 
bi  se  mu£no  glave  i  imanje  vratilo  ...  A  jer  za  one,  koje  pi&ete  da  izlaze  ter  zla  6ine, 
gospodine  kralju,  tozi  je  nam  mnogo  mudino  duti,  ne  bi  smo  mogli  to  nikomu  strpjeti  da 
uiint,  jer  mi  smo  Ijudije  takovi,  koji  smo  vazda  ieljelt  i  ielimo  mir  i  dobri  sklad  u 
Bosni.  a  nam!  nije  staljeno  ni  istaljeno  nidije  dugovanje*.  Tvrtko  naprejlovaSe  medjutim 
oeprestano,  te  su  mu  Dubrovc^ani  23.  veljaie  1415.  ovako  destitali:  >Mnogo  bismo  veseli, 
iayrii  o  va&em  dobrom  zdravlju  i  slavnom  stanju.  Gospodine  kralju,  to  bog  v£  i  svijetu 
nije  skrovno,  jer  od  postaoja  mjesta  naiega  i  naSih  starih  i  nas  Dubrovnik  bil  je  poitena 
kuda  i  ufana  gospode  prisvjetle  Kotromanid  i  velmoia  rusaga  bosanskoga,  i  vazda,  gdje 
ih  smo  £uU  u  dobrom  miru  i  poitenom  skladu  mnogo  smo  veseli  bili,  pake  kadigod 
se  je  koja  iskra  medju  njimi  unesla,  ne  drzedi  k  nijednoj  strani,  svako  dobro,  mir  i 
podteno  prijateljstvo  i  jedinstvo,  §to  se  je  moglo  i  §to  bi  se  moglo,  nismo  se  poStedili 
unijeti.  To  je  bil  na^ib   starih   po^teni   obiiaj,  i    dana§nji   dan  mi  njih  nasljedujemo  .  .  .< 

Dok  je  ovako  s  pomo<5u  nekih  turskih  £eta  kralj  Tvrtko  II.  Sirio  svoju  vlast  u 
Bosoi,  razasule  su  se  ostale  turske  6ete  po  susjednim  zemljama,  narodito  po  Hrvatskoj. 
Ved  10.  sije£aja  1415.  Salju  Trogirani  cetinskomu  knezu  IvaniSu  Nelipicu  deset  strijeljaca 
na  mjesec  dana  >poradi  straha  od  Turaka<.  U  veljadi  i  oiujku  robe  vec  Turci  po  Hrvatskoj. 
Imade  ih  u  Krajini  i  oko  Omi&a,  gdje  valjda  suzbijaju  protivnike  Hrvojeve  ili  se  spre- 
maju  na  dubrovadke  otoke  BraC,  Hvar  i  Kordulu;  u  isto  vrijeme  i  u  travnju  prijete  ved 
dalmatinskim  gradovima  Spljetu,  Trogiru  i  ^ibeniku.  Dne  9.  svibnja  pi§e  zagrebadki 
biskop  Eberhard  iz  Dubrave  mletadkoj  obcini  pismo,  u  kojemu  joj  spotide,  kako  su  mle- 
ta£ki  podanici  i  brojni  vojnici  njihovi  iz  Sibenika  >pridru2ili  se  najgorim  Turcima,  te 
s  Djima  Zajedno  kraljevski  grad  Zvonidac  (Zvionicztach,  Sfonistaz)  osvojili,  i  napokon 
pootevSi  sYe  stvari  sam  grad  spalili<.  Mletdani  opet  24.  lipnja  brane  §iben£ane  i  svoje 
vojnike.  Tvrde,  da  se  oni  nijesu  pridruiili  Turcima,  nego  da  je  turska  vojska  osvojila 
neku  tvrdju  (bastitam)  u  kotani  Sibenskom,  pak  u  nju  zatvorila  ugrabljene  zene,  djecu  i 
blago  Sibendana;  da  ne  bi  Turci  ugrabljene  zene  i  djecu  poveli  sa  sobom  u  suianjstvo, 
po&li  su  Siben£ani  k  pomenutoj  vojsci,  te  su  izkupili  i  kudi  povratili  iene  i  djecu.  Siben- 
£aoi  dakle  nijesu  iuroTali  s  Turcima;  ako  su  pak  poSli  osloboditi  svoje  iene  i  djecu, 
nijesu  tim  prekriili  primirja  s  kraljem  Sigismundom. 

Turske  dete  pod  Zech  Melechom  ostale  su  u  Bosni  i  Hrvatskoj  viSe  mjeseci.  Dne 
28.  lipnia  javljaju  Dubrovdani  kralju  Sigismundu:  >U  isto  vrijeme  bio  je  u  kotarima 
Bosoe  neki  poglaviti  Turdin,  po  imenu  Zech  Melech,  koji  je  stajao  u  Bosni  v'lie  od  tri 
mjeseca,  robedi  (faciendo  raubarias)  u  Hrvatskoj  i  drugim  mjestima,  kako  smo  ved 
dragom  prigodom  vaiemu  velidanstvu  javili.  Nije  mu  se  naime  nikakva  vojska  odupirala 
(nullum  enim  gencium  obstaculum  habuit).  Taj  Turdin  ostavio  je  bosanske  krajeye 
16.  ovoga  mjeseca  sa  detama,  te  se  govori,  da  je  sultan  poslao  po  njega,  da  mu  bude 
u  pomod,  pak  take  ostade  sada  malo  Turaka  u  Bosni  s  kraljem  Tvrtkom  .  .  .  Kralj  pak 
Ostoja  boravi  u  svojim  tvrdjama,  te  se  ne  usudjuje  nikako  povjerovati  Turcima.  Vojvoda 
Sandalj  dobro  se  ponaSa  prema  vaSemu  velidanstvu,  otimajudi  se  Turcima  s  nemalim 
darovima.  Gospodin  despot  u  dobrom  je  stanju  i  miru  s  Turcima  na  svim  svojim 
medjama*. 

Ponovna  provala  Turaka  o  Bo«iu  i  Hrvatsku  u  prvoj  polovici  1415.  ohrabri  Hrvoja 
na  novc  podhvate,  da  se  zadobavi  stare  vlasti  svoje.  Poito  bija&e  obranio  OmiS  od  tagre- 
bsdkoga  bisknpa  Eberharda  i  sinovca  njegova,  hrvatsko-dalmatinskoga  bana  Ivana  Albena 
od  Medvedgrada,  pode  snovati,  da  opet  oblada  Spljetom,  a  moida  i  otocima  Bradem, 
Hvarom  I  Kordulom.  Prrih  dana  svibnja  boravi  njegov  poslanik  u  Mlctcima,  te  moli  obdinu, 
neka  mu  podade  pomod  oa  moru,  da  opet  Spljet  pokori,  a  Hrvoje  de  zato  ustupiti  obdini 


I 


I 


PAD  HERCEOA  HRVOJA  VUk£i£a;  PRVK  PROVALE  TURAKA  U  HRVATSKU.        7$ 

svoj  grad  Omi^  Hnroje  moli  jo&  MIetke,  da  ga  preporu^e  napuljskoj  kraljici  Ivaoi  II., 
da  mu  pomogne  pri  podsjedanju  Spljeta;  zatim  traii,  da  mu  dadu  konopa  i  solitra,  i  da 
ga  uvrste  u  mir,  ako  ga  budu  ugovorili  s  kraljem  Sigismundom.  Vijede  mletaiko  odgo- 
vori  10.  svibnja,  da  Omi§  slobodno  za  se  pridrzi,  bududi  da  mu  ne  moie  svoga  brodovlja 
poslati  poradi  primirja  sa  Sigismundom;  no  da  de  ga  preporuditi  napuljskoj  kraljici.  Uza 
to  mu  poklonl  dovoljno  solitra  i  konopa,  te  mu  dozvoli,  da  si  u  MIetcima  po  volji  na- 
kupi  oruija;  napokon  mu  obeca,  da  ne  6e  na  nj  zaboraviti,  kad  bude  ugovaralo  konadoi 
mir  sa  Sigismundom. 

MIetaika  obdina  dakle  tek  je  neizravno  pomagala  Hrvoja;  u  savez  nije  htjela  stu- 
piti  nipo^to.  No  zato  je  turski  sultan  Muhamed  odiudio  jo§  jednu  vojsku,  brojniju  od 
prija§njih,  poslati  njemu  u  pomod  Dubrovdani  javljaju  28.  lipnja  kralju  Sigismundu: 
•  Doznali  smo  po  naSim  trgovcima  u  Srbiji,  kako  neki  poglaviti  TurCin,  po  imenu  Isak, 
sabire  u  Skoplju  turske  6ete.  Odekuju  ga  ovih  dana  u  Bosni.  da  podje  robiti  i  pustoiiti 
(ad  rauberias)  na  zapad  izvan  kraljevstva  bosanskoga,  jer  u  tom  kraljevstvu  niSta  se  ne 
robi.  Svi  naime  kotari  njegovi  (bosanski)  pokoravaju  se  Turcima  i  pladaju  danak  (tribu- 
tum)  njihovu  caru,  samo  da  se  odrze*.    - 

Nema  sumnje,  da  se  je  o  tim  turskim  pripravama  proiulo  ne  samo  u  hiratskom 
kraljevstvu,  nego  i  po  Ugarskoj.  Baruni  i  velika§i  tako  ugarski  kao  hrvatski  obavijestiSe 
o  svemu  kralja  Sigismunda,  te  podeSe  skupljati  veliku  vojsku  na  sve  strane.  Jo§  prije 
17.  svibnja  1415.  bija§e  u  zupaniji  Tolnanskoj  kao  i  po  ditavoj  Ugarskoj  navijeiteno, 
neka  se  velikaSi,  plemidi  i  sav  narod  dignu  na  oruije.  Dne  17.  svibnja  piSe  kralj  Sigis- 
mund  >svim  kapetanima,  skupljadima,  vodjama  i  pokretadima  sadanje  naSe  vojske  s  bozjom 
pomodu  protiv  Turaka  na  kraljevstvo  naSe  Bosnu  proglaSene*,  da  oslobode  nekoga  Mi- 
hajla  Gadana  od  vojne  sluzbe,  poSto  je  njegov  gospodar  Stjepan  de  Chewmyn  sam 
poSao  na  vojsku.  Na  koncu  lipnja  znalo  se  ve<5  u  Dubrovniku,  da  je  16.  lipnja  usorski 
vojvoda  i  i^upan  pozeiki  Ivan  Gorjanski  sa  svojim  detama  do§ao  u  Usoru  sve  do  grada 
Doboja.  pak  se  spremio,  da  provali  u  samu  Bosnu. 

U  lipnju  i  srpnju  dakle  sabirala  se  je  vojska  ugarska  i  hrvatska  u  Usori  i  Solima. 
Osim  Ivana  Gorjanskoga  doSao  je  onamo  i  Ivan  (IvaniJ)  Morovid,  zatim  slavonski  ban 
Pavao  Cupor,  bivSi  banovac  slavonski  Martin  Driid  i  mnogi  drugi  velikaSi  i  plemidi  sa 
svojim  baaderijima.  Narodito  se  spominju  jo§  Vladislav  Titu§evid  (Ladislaus  Tutus  de 
Bathmonostia),  Petar  Henrikovid  SipuSki  (Herliuochouich,  Petrus  Henrici  de  Zepes),  Ivan 
Halap  (Johannes  de  Halap,  Charap  Janis),  Frank  od  Gjule  (Frank  de  Gyula),  neki  Ger- 
gesianus,  zatim  brat  peduvskoga  biskupa  Ivana  i  drugi  Vojvode  ugarske  i  hrvatske  vojske 
nadali  su  se,  da  de  se  njima  pridruiiti  takodjer  bosanski  kralj  Ostoja  i  bar  neki  veli- 
kaSi.  Ali  se  prevariSe.  Privrienici  kralja  Tvrtka  II.  i  llrvoja  dodekali  su  odu^evljeno 
Turke,  te  im  se  pridru2ili,  a  Ostoja  i  Sandalj  Hranid  nijesu  se  usudili  oi  maknuti.  Tako 
ne  preostade  ugarsko-hrvatskim  vojvodama  drugo,  nego  da  se  sami  ogledaju  s  Turcima 
i  s  njima  zdruienim  Bo&njacima.  Dne  1.  kolovoza  molio  je  Ivan  Morovid  nekoga  spljet- 
ikoga  trgovca  Dujma  di  Chichtula,  koji  se  je  ondje  desio  (soto  Svezar),  da  bi  obavijestio 
pismom  kralja  Sigismunda  i  obdinu  grada  Dabrovnika,  »kako  je  ditava  Botna  jednodu&no 
protivna  Ugarskoj,  kako  se  je  Sandalj  izmirio  s  Hrvojem,  i  kako  se  je  bojati,  da  de 
propasti  za  Ugarsku  ne  samo  Bosna,  nego  i  Srbija,  tako  despotova,  kao  i  ona  Gjurgja 
Brankovida*. 

Osudna  borba  izmedju  deta  ugarsko-hrvatskoga  kralja  i  Turaka,  a  kojima  su  se 
sloiili  mnogi  Boinjaci,  bjesnila  je  u  prvoj  polovici  kolovoza  1415.  Najpriie  je  bilo  okriaja 
u  Usori,  tom  starom  bojUtu  izmedju  Ugarske  i  Bosne;  tu  je  bosanski  vojvoda  Dubravdid 
morao  ugarsko-hrvatskim  vojvodama  predati  svoju  tvrdinju  Kovad,  samo  da  iznese  iivu 
glavu.  Glavni  boj  bio  je  oko  10.  kolovoza  u  pravoj  Bosni,  u  iupi  Laivi  (in  regno  Bosniae 
in  provincia  Lasta;  Lasta  =  Lasfa,  supa  Losoua),  gdje  je  Hrvoje  imao  viie  sela  i  imanja. 


^6  SIOISMXTND   KRAUUJB   SAM. 

Boj  optsuju  potanko  ugarski  ijetopisac  Ivan  Tur^^nski  i  poljski  Dtugoss.  Izprva  se  je 
£toilo,  da  ce  ugarska  vojska  pobijediti,  ali  u  to  upotrebiSe  BoSnjaci  varku.  Mnogi  njih 
pope^  se  na  vrhunce  nekoga  brijega,  pak  stado&e  klicati,  da  Ugri  bjeze.  Ugarska  se 
vojska  s  toga  smete,  pak  jedan  odjel  za  drugim  stade  s  boji§ta  uzmicati,  misleci,  da  su 
ofltmli  odjeli  smbiti.  Tako  se  svrSi  glavni  boj  s  porazom  ugarsko-hrva*ske  vojske,  koja 
pobjeie  glavom  bez  obzira,  ostavivSi  na  bojnom  polju  sila  ranjenika.  Turci  i  Bo§njaci 
xarobiie  silan  plijen  i  mnogo  suinjeva.  Medju  tima  bijahu  gotovo  sve  vojvode,  kao  Ivan 
Gorjanski,  Ivan  Morovid,  ban  slavonski  Pavao  Cupor,  Vladislav  TituSevic,  Petar  Henri- 
kovid,  Frank  od  Gjule.  Sve  te  i  druge  suinjeva  povede  sa  sobom  na  robiju  turski  vojvoda 
Isak;  jedinoga  Pavla  Cupora  pridrzi  Hrvoje,  da  mu  se  za  uiinjenu  porugu  osveti.  On  dade 
ncsre<fnoga  bana  uSiti  u  volovsku  kozu,  pak  ga  onda  iiva  baci  u  rijeku  govore6:  >Ti  si 
nekad  u  £ovje£jem  obrazu  oponaSao  glas  volovski,  primi  sada  s  glasom  i  volovski  obraz*. 

Vcd  18.  kolovoza  pi§u  Dubrov6ani  kralju  Sigismundu  o  torn  boju  ovako:  »Mnijemo, 
da  vam  je  vec  s  ugarske  strane  javljeno  o  prete^kom  i  nesrecnom  sukobu  Ugara  s  Tur- 
cima.  Ugarske  vojske  bilo  je  malo,  te  je  zaliti,  §to  se  nijesu  obazirali  na  broj 
Turaka,  kakovih  i  koliko  ih  je  bilo<.  One  23.  kolovoza  pi§e  opet  dubrovadki  poslanik 
Ivan  Gundulic  svojoj  obdini  iz  Sutiske  ovo:  >PriJe  bi  vam  pisao  o  onomu,  §to  se  je 
sludilo  u  Bosni  medju  Turcima  i  Ugrima,  no  vi  znate  razloge  .  .  .  Javljam  vam  najprije, 
da  se  je  hcrceg  Hrvoje  s  nekim  svojim  privrzenicima  zaprijetio  udiniti,  koliko  viSe  bude 
mogao  i  znao,  zla  vaSemu  gospodstvu,  primamiv  k  sebi  Turke  i  ostale  opake  Ijude,  da 
ne  cete  imati  zgode  izvesti  (nakane  svoje).  Kad  je  sutradan  doSao  knez  Petar  (Pavlovic), 
te  se  s  njim  sastadosmo,  stao  je  na  novo  govoriti,  kako  redeni  herceg  snuje  i  ruje  proti 
nama,  hvastajudt  se,  da  je  s  vladom  mletadkom  sporazuman,  i  da  se  od  nje  nada  dobiti 
galije  proti  Spljetu  i  proti  naSim  trima  otocima,  a  uz  to  veli,  da  de  dobiti  galija  i  od 
napuljske  kraljice  (Ivane  II.),  i  mnoge  druge  trice  i  bajke.  Ja  sam  mu  odgovorio,  Sto  mi 
se  je  bai  svidjelo;  ali  mislim,  da  de  sve  to  biti  laz.  Prijetit  de  i  niSta  vi§e«. 

Nakon  pobjede  u  Bosni  podjole  slavodobitni  Turci  za  razbijenim  detama  u  potjeru, 
te  provaliie  onda  u  zemlje  hrvatskoga  kraljevstva,  i  prodrijeSe  robedi  i  paledi  sve  do 
Celja  u  §tajerskoj.  Na  tom  putu  poharaSe  oblasti  oko  Blinje  i  Zrinja,  za  tim  gospoStiju 
kneza  Nikole  Frankapana,  koji  je  jo§  u  rujnu  traiio  savjeta  u  Mletdana,  >kako  bi  se  u 
iMidude  mogao  ukloniti,  da  mu  Turci  ne  nanesu  teikih  §teta<  (quo  modo  possit  vitare 
gravia  damna  Turchorum  pro  futuro).  O  toj  provali  zabiljeiio  je  iza  sto  godina  i  vi§e 
hrvatski  kronidar  Ivan  TomaSid  ovo:  »Bosanski  vojvoda  Hrvoje  u§ao  je  radi  zavisti  Hrvata 
i  radi  bana  Pavla  s  Turcima  u  doljne  strane  Hrvatske,  i  to  je  bila  prva  provala 
Turaka  u  Hnratsku<.  Pripovijeda  se,  da  su  Turci  ovom  prigodom  poliarali  sila  mjesta  i 
gradova,  te  zarobili  do  30.000  suinjeva.  Hrvoje  medjutim  nije  se  dugo  nauiio  pobjede  i 
slavlja  svoga  i  turskoga.  JoS  5.  listopada  1415.  obedaje  mietadko  vijede  knezu  Nikoli 
Frankapaou,  da  de  njegovoj  molbi  ugoditi,  te  opomenuti  hercega  Hrvoja,  neka  »iive 
s  ojim  u  miru  i  prijateljstvu«  (quod  vellit  secum  in  pace  et  amicitia  vivere).  Namah  po- 
slije  toga  nestaje  traga  Hrvoju;  bit  de,  da  je  umr'o  na  koncu  1415.  ili  na  podetku  1416., 
ne  tna  se,  da  li  naravnom  ili  silovitom  smrdu.  O  njegovoj  smrti  svaSta  se  nagadja;  jedni 
govore,  da  je  umro  od  ialosti,  Sto  ga  je  svijet  proklinjao  radi  saveza  s  Turcima,  i  ne- 
volje,  u  koju  Je  tim  turio  kridanski  puk.  Svakako  spada  Hrvoje  Vukdid  medju  najznameni- 
tija  Uca  u  hrrat^koj  povtje«ti  sviju  vjekova.  U  Bosni  prikazuje  se  kao  neki  » Warwick*, 
koji  ikkia  i  namjelta  kraljeve;  u  Hrvatskoj  i  Dalma'iji  vlada,  kako  Ludid  veli  ^ne  kao 
kraljevski  namjestnik,  nego  kao  da  bi  bio  pravi  pravcati  kralj<  (non  come  vicario  regio, 
ma  come  se  fosse  lo  stesso  re).  Preko  detvrt  stoljeda  bijaie  on  najmocniji  velikai  bosanske 
cbiave.  te  je  tresao  ne  samo  Bosnom,  nego  i  Dalmacijom  i  Hrvatskom,  pak  i  Ugarskom. 
Vlast  njegova  dopirala  je  od  Spljeta  i  Omiia  do  banovine  Madve,  gdje  bijaie  sagradio 
kaAtele  Brodar  i  Susjedgrmd.  Za  njegovu  Ijubav  i  sklonost  otimali  su  se  ne  samo  botantki 


SIOISMUND   U   TUDJINi;   HRVATSKO    KRAUEVSTVO   ZA    NJEGOVA    IZBIVANJA. 


77 


vladari,  ncgo  i  protukralji  Sigismund  i  Ladislav  Napuljski,  pa6e  i  otxfine  mletadka  i  dubro- 
vacka.  Pod  stare  dane  morao  je  doduSe  bolan  gledati,  kako  mu  je  slava  |K>tavnjela  i  moc 
spala,  ali  unatoC  brojnim  duSmanima  umio  je  obraniti  svoju  djedinu  u  Bosni.  Bio  je  junak 
dusom  i  tijelom,  ali  opore  i  silovite  <5udi,  koji  nije  birao  sredstva  za  svoje  ciljeve  niti 
praUao  svojim  duSmanima.  No  zar  je  u  Evropi  petnaestoga  stoljeda  bilo  drugth  vitezova? 
Zar  nije  i  Hrvoje  bio  dedo  svoga  vijeka? 

Hrvoje  ostavio  je  za  sobom  udovicu  Jelenu,  scstru  cetinskoga  kneza  Ivani^  Nelipi6i, 
i  sina  BaBu,  koji  se  je 
prozvao  Bal^  Hercegovid. 
Bosanske  oblasti  i  gradove 
8  Jajcem  naslijedi  valjda  sin 
Bal^,  dok  je  za  oblasti  u 
Hrvatskoj,  za  OmiS  i  Kra- 
jinu,  nastala  prava  jagma. 
Narodito  za  Omi§,  u  ko- 
jemu  je  Hrvoje  ostavio 
dva  kastelana,  kneza  Bilo- 
slava  i  kneza  Ostoju.otimlju 
sc  sada  Mletci,  Dubrovdani, 
Spljedani  i  Trogirani;  svi 
hi  htjeli,  da  obladaju  torn 
znamenitom  todkom  na 
u^du  Cetine.  I  bosanski 
kralj  pomamio  se  za  Omi- 
Sem,  pak  po^to  se  bijaSe 
nedavno  razstao  sa  svojom 
ienom  Kujevom  (rodjakom 
kneza  Pavla  Radinovida), 
uzima  Hrvojevu  udovu  Je- 
lenu, samo  da  bi  s  njom 
dobio  i  baStinu  njezinu  u 
Hrvatskoj.  Mletci  opet  na- 
stoje  mi  torn  predobiti  bo- 
sanske kastelane  Biloslava 
i  Ostoju,  da  im  izdadu  grad 
OmiS,  pak  ovlaStuju  svoga 
kneza  u  ^ibeniku,  neka 
za  to  potroSi  do  5000  du- 
kata.  Ali  sva  nastojanja 
mletadka  ostadofie  pusta. 
Jelena  udade  se  zaista  u 
lipnju    ili   srpnju  1416.  sa 

Ofttoju;  ali  prije  odlazka  svoga  u  Bosnu  predade  ona  Omii  bratu  svomu  ivaniiu  Nelipidu, 
koji  ga  je  sada  driao  do  smrti  svoje.  Tako  ostade  OmiS  s  Krajinom  i  dalje  Hrvatskoj  i 
roda  Nelipida. 

(Sigismund  u  tudjini,  1412.—  veljade  1419;  hrvatsko  kraljevstvo  sa 
njegova  izbivanja).  Odkad  je  Sigismund  u  studenom  1412.  osUvio  Ugarsku  i  Hrvatsku. 
nije  se  viie  srracao  u  ta  kraljevstva  do  velja£e  1419.  U  to  vrijeme  od  lest  godina  i  rUe 
proputovao  je  ditavu  zapadnu  Evropu  od  sjeverne  Itaiije  do  Englezke,  baredi  se  poslo- 
yima  njemadkoga  kraljevstra  t  rimskoga  carstva.  U  listopadu  1414.  dovedole  k  njemu  u 


StaHA   (MKDVEDJa)   KULA    U   VAHM^l  JaJCU. 


jg  8I0I8MUND    KBAUUJR  SAM 

NQrnberg  suprugu  mu  Barbaru,  a  onda  podje  s  njom  u  Aachen,  gdje  ga  je  8.  stude- 
noga  1414.  u  cikvi  sv.  Marije  pomazao  i  okrunio  za  rimskoga  kraija  nadbiskup  i  izbornik 
Thcodorich  iz  KOlna.  Tom  prigodom  krunjena  bi  i  kraljica  Barbara.  AH  najviSe  zanimali 
su  SigUmunda  kroz  to  vrijeme  vjerski  i  crkveni  poslovi.  Poglavita  je  zasluga  njegova,  da 
je  nakon  mnogih  zaludnih  pokusa  sklonio  papu  Ivana  XXIIL,  te  je  sazvao  veliki  crkveni 
Mbor  ili  koncil,  koji  se  je  po  odredbi  kraljevoj  sastao  u  gradu  Kostnici  (Constantia)  na 
Bodenskom  jezeru,  tc  je  ostao  na  okupu  kroz  vi§e  godina  (1414. — 1418.).  Zadaca  pak 
sabora  bila  je  troja:  da  dokrajdi  razdor  (schisma)  u  crkvi  katoli£koj,  nadalje  da  pro- 
vede  podpunu  reformu  i  Slo  je  glave  crkvene  i  §to  je  dlanova  njezinih  (reformatio  in 
capite  et  in  membris),  a  napokon  da  sudi  Ivana  Husa  i  nauku  njegovu,  koja  se  je  u 
koje  £emu  razilazila  od  nauke  crkve  katoIi£ke. 

Sam  kralj  Sigismund  nije  bio  nazo£an  pri  otvaranju  koncila  u  studenom  1414.  On 
dodje  tck  sa  suprugom  Barbarom  i  s  brojnom  pratnjom  svojom  u  Kostnicu  na  koncu 
prosinca  1414.,  te  udje  u  grad  poslije  pono6  od  Badnjaka  na  Bozid.  Dopratili  ga  naj- 
odIi6niji  velikaSi  i  prelati  ugarski  i  hrvatski  sa  nekih  2000  konjanika.  U  ranu  zoni  podje 
kralj  u  crkvu,  gdje  ga  je  papa  Ivan  XXIII  doiekao.  Tu  je  papa  s  neobidnim  sja;em 
ditao  misu,  za  koje  ga  je  kralj  po  starom  obidaju,  odjeven  kao  djakon,  s  krunom  na 
glavi,  dvorio,  te  i  evangjelje  pjevao.  PoSto  se  je  crkveni  sabor  smatrao  donekle  i  svje- 
tovnim  kongresom,  skupilo  se  je  tada  u  Kostnici  uz  silno  svecenstvo  i  neobi£no  mnogo 
svjctske  gospode,  kao  nikad  prije  ni  poslije  u  iitavom  srednjem  vijeku.  Osim  kraija 
Sigismunda  i  pape  Ivana  XXIII.  naSlo  se  na  okupu  30  kardinala,  4  patrijarke,  33  nad- 
biskupa,  preko  200  biskupa,  120  ppata  i  do  18.000  svecenika;  zatim  od  svjetovnjaka 
4  kneza  izbornika,  24  vojvode  i  kneza,  78  grofova,  676  baruna  i  plemica.  Nije  gotovo 
bilo  vladara,  driave  ni  korporacije  u  katoliikom  svijetu,  koja  ne  bi  bila  onamo  poslala 
svojih  zastupnika.  Uz  gospodu  zgrnulo  se  druzine,  trgovaca,  pustolova  i  sumljivih  zena 
toliko  u  gradu,  da  je  u  Kostnici  stalno  boravilo  po  50.000  stranaca.  Od  hrvatskih  veli- 
kaSa  i  prelata,  koji  bijahu  budi  Sigismunda  dopratili,  budi  poslije  na  koncil  doSli,  spo- 
minju  se  naro^ito  sva  tri  nadbiskupa  dalmatinska  (spljetski,  dubrovadki,  zadarski),  trogirski 
biskup  Simun  Gospodnetid  (de  Dominis),  i  ninski  biskup,  vranski  prior  Albert  od  Veli- 
koga  Miholjca  (de  Nagy  Mihaly),  zatim  hrvatsko-dalmatinski  ban  Ivan  od  Medvedgrada, 
knez  Franjo  Kurjakovic  iz  Krbave,  knez  Ladislav  Blagaj  i  drugi.  Znatniji  velika§i  i  pre- 
lati ugarsko-hrvatski  bijahu  doveli  sobom  i  konjanika:  palatin  Nikola  Gorjanski  300,  ostro- 
gonski  nadbiskup  Stjepan  Kanizaj  160,  Pipo  de  Ozora  150,  Scibor  ^iborid  110,  Nikola 
Set  80  i  t  d.  Bilo  je  tu  i  zastupnika  gradova,  a  i  poslanika  zagrebadkoga  kaptola  Mnogi 
od  ugarsko-hrvatskih  velikaSa  vradali  bi  se  nakon  nekoga  vremena  u  domovinu,  kao  pa- 
latin  Nikola  Gorjanski,  a  valjda  s  njim  i  kraljica  Barbara. 

S  dolazkom  kraija  Sigismunda  zapodelo  za  pravo  djelovanje  koncila.  Trebalo  je  naj- 
prije  dokrajditi  crkveni  razkol,  bududi  da  su  tada  bila  u  jedan  mah  tri  pape:  spomenuti  ved 
Ivan  XXIII.,  zatim  Grcgorijc  XII.,  kojega  su  zaStidivali  napuljski  vladari  i  Karlo  Malatesta 
Riminski,  i  Benedikt  XIII.,  kojega  su  priznavale  §panjolske  zemlje  i  Skotska.  U  veljadi  1415. 
stadoSe  sabrani  otci  zahtijevati,  da  se  sva  tri  dojakoSnje  pape  zahvale,  pak  da  onda 
uzmogne  crkveni  sabor  izabrati  novoga  papu,  kojega  de  priznavati  sav  katolidki  svijet. 
Poslanici  odsutnoga  pape  Gregorija  XII.  izjaviSe,  da  de  se  on  rado  pokoriti,  dim  jednako 
udine  njegovi  dnigovi.  Sada  navaliie  sabrani  otci  na  Ivana  XXIII.,  da  on  to  prvi  udini, 
pak  de  se  za  njegovim  primjerom  povesti  i  protivnici  njegovi;  ako  toga  ne  udini,  povesti 
do  proUv  njega  parnicu  radi  sramotna  2ivota  njegova-  Da  umiri  saboraie  i  kraija  Sigis- 
munda, irjavi  22.  olujka  Ivan  XXIII.  u  svedanoj  sjednici,  klededi  pred  Irtvenikom:  »Odi* 
tujem  i  kunem  te  Bogom,  da  se  odridem  papinske  dasti  i  svih  prava  na  nju;  obecajem 
to  zatsta*.  To  bijale  medjutim  samo  za  to  udinio,  da  zaslijepi  koncil,  jer  se  je  u  to 
spreniao,  da  pobjegne  iz  Kostnice,  pak  da  opozove  svojo  ostavku  i  onda    razpusti  sabor. 


SIOISMUND   U   TUDJlNi;    HRVATSKO   KRAUEV8TV0    Zk   NJKOOVA    IZBIYANJA. 


79 


^^r#^5^ 


Ali  otci  dadoSe  pomno  straiiti  gradska  vrata,  da  im  ne  utede.  Tu  mu  priskodi  u  pomoc 
prijatelj  njegov,  austrijski  vojvoda  Fridrik.  On  priredi  za  20.  oiujka  svedane  obdulje,  na 
koje  pozove  goste  konciia.  Dok  su  se  ti  zanimali  turnirom,  podje  Ivanu  XXIIL  za 
rukom,  te  preobukavSi  se  u  odijeio  obi^na  konjanika  pobjeie  nocu  u  grad  Schafihausen, 
koji  pripadaSe  vojvodi.  S  njegovim  bijegom  gotovo  da  se  nije  razi^ao  i  crkveni  sabor. 
Ali  Sigismund  ne  klonu  duhom.  On  ohrabri  otce,  koji  malo  zaiim  u  detvrtoj  i  petoj 
javnoj  sjednici  30.  c  iujka  i  5.  travnja  izrekc^e:  ».  .  .  .  Obci  sabor  crkveni  zastupa  obcu 
ratujucu  crkvu,  te  in  ade  svoju  vlast  neposredno  od  Krista;  svatko,  bio  kojega  staleza  ili 
stepena,  pak  i  sam  papa,  mora  mu  se  pokoravati,  Sto  se  tiSe  vjerovanja,  dokinuca  raz- 
kola  i  reforme  glede  crkvene  glave  i  dianova  njezinih*.  U  to  bi  i  papa  Ivan  XXIIL 
uhvacen,  te  kao  kaki  zlodinac  pred  crkveni  sabor  doveden.  Taj  podize  protiv  njega  par- 
nicu,  te  izrede  u  dva- 
naesloj  sjednici  29.  svib- 

nja  osudu   >Baltazar 
Cosa,    od    pet     godina 
nevrijedni    papa    (Ivan 
XXIIL),  lihvar  sa  svetim 

stvarinia,  promicatelj 
razkola,  razsipnik  crkve- 
nih  prava  i  imanja,  stra- 
§ito  sablazni  i  odvrat- 
nosti  za  sve  vjernike, 
nepopravljivi,  bezsramni 
i  svima  porocima  oka- 
Ijani  zlo£inac<  skida  se 
s  dasti,  te  se  s  vjerni- 
cima  zabranjuje,  da  ga 
odsad  za  papu  prizna- 
vaju.  Podjedno  bi  pre- 
dan  kralju  Sigismundu, 
koji  ga  dade  zatvoriti 
na  Bodenskum  jezeru. 
Postupak  s  papom 
Ivanom  XXIIL  utjera  u 
strah  Gregorija  XI L  On 
namah  ovlasti  svoga 
zastupnika  Karla  Mala- 
testu,  da  se  u  njegovo 
ime  8.  lipnja  na  pa- 
pinskoj  £asti  zahvalL 
Trebalo  je  joi  silom  ili 
milom  ukloniti  papu 
Benedikta  XIIL,  kojega 

su  priznavale  vlasti  i  zemlje  na  pirenejskom  poluotoku.  Tu  zadadu  preuze  sam  kralj 
Sigismund,  koji  je  zajedno  sa  petnaest  izaslanika  obedao  poci  u  juinu  Francuzku,  gdje  <!e 
tvrdoglavoga  starca  skloniti  na  odstup. 

Joi  prije  odtazka  Sigismundova  bija^  pukao  sud  Ivanu  Husu.  Sigismund  bijale  de- 
duce slobodnim  pismom  Husu  zajam£io,  da  mu  se  ne  de  niita  zgoditi;  no  tek  ito  je  Hus 
u  Kostnicu  stigao,  namah  bi  nakon  prvoga  sasluianja  6.  prosinca  1414.  satYorea  u  domi- 
nikanski  samostan  na  Bodenskom  jezeru,  a  poslije  u  tTrdi  grad  Gottlieben.  Hus  zahtljetale^ 


KnAU  Sigismund  na  crkvknom  saboru  u  Kostnici 
(Constantia). 

Miniatun  la  kronik*  Ulrikt  R«ioh«aUwl«. 


to  SlOtSMUND   KRALJUJE   8AM. 

da  mu  nauku  svetim  pi^mom  i  najstarijim  svetim  otcima  pobiju;  sabor  opet  trazio  je 
napru»to,  da  opozove  sve,  ftto  se  nije  podudaralo  s  pravovjernom  naukom.  Nakon  trecega 
presluianja,  polto  je  Hus  odludno  btanio  svoju  nauku,  rece  Sigismund  nekim  kardina- 
lima  i  prelatima,  koji  su  blizu  njega  stajali:  >Eto  dull  ste  sada  Husa;  svaka  nauka  pose- 
bice,  koju  on  u£i,  dostatna  je,  da  ga  osudite;  ako  ih  ne  opozove,  tad  ga  spalite;  ali  tnu 
ne  vjerujte  ni  onda,  ako  zaista  opozove.  U  CeSkoj  i  susjednim  joj  zemljama  imade  on 
sila  pnvrienika,  pak  bi  on,  vrativ&i  se  ku6i,  mogao  jo§  vi§e  zla  prouzroiiti.  Pubrinite  se 
•  toga,  da  se  s  granama  uni^ti  i  stabIo<.  Govor  Sigismundov  tuie  nazoini  velikasi  ieiUi, 
koji  bijahu  Husa  dopratili,  pak  ga  poslije  razglasi§e  po  CeSkoj,  te  je  narod  tako  za- 
mrznuo  na  Sigismunda,  da  ga  nije  htio  priznati  za  svoga  kralja.  Hus  medjutim  bi  u 
petnaestoj  glavnoj  sjednici  koncila  dne  6.  srpnja  1415.  osudjen  kao  okorjeli  krivovjerac, 
te  predan  svjetovnoj  oblasti,  koja  ga  jo$  istoga  dana  dade  javno  na  lomadi  spaliti.  Jednaka 
Biidbina  stiie  nakon  godine  dana  i  prijatelja  njegova  Jerolima  Praikoga. 

Sigismund  bija^  medjutim  nekolikodana  nakon  osude  Husove,  naime  19-  srpnja  1415. 
ostavio  Kostnicu,  te  sa  potnaest  izasianika  koncila,  a  uz  pratnju  mnoge  ugarske  i  hrvatske 
gospode  i  4000  konjanika  po^o  preko  Zeneve  i  Lyona  u  Narbonnu,  da  skloni  papu 
Benedikta  XIII.  na  ostavku,  a  narode  pirenejskoga  poluotoka,  da  poSlju  svoje  zastupnike 
u  Kostnicu.  U  Narbonni  sastade  se  s  aragonskim  kraljem  Ferdinandom,  te  oba  kralja 
Zajedno  podjo§e  u  Perpignan  k  papi  Benediktu,  da  ga  sklone  na  dobrovoljni  odstup.  AH 
papa  ne  htjede  za  to  ni  duti,  vec  pobjeie  u  tvrdi  grad  Peniscola,  pak  ondje  prokune  i 
koncil  i  sve  knezove,  koji  njemu  uzkraduju  poslu^nost.  Na  to  odkaza  Benedikta  posluh 
aragonski  kralj  Ferdinand,  a  za  njim  povedoSe  se  ostali  vladari  na  pirenejskom  polu- 
otoku  i  u  Skotskoj.  Uza  sve  to  ne  odreie  se  starac  Benedikt  svoje  6asti,  ved  uztraja,  dok  ga 
nije  koncil  26.  srpnja  1417.  nakon  duge  parnice  svrgao. 

Iz  juzne  Francuzke  putova§e  Sigismund  u  sjevernu,  snujuci,  kako  bi  izmirio  fran- 
cuzkoga  kralja  Karla  VI.  s  englezkim  Henrikom  V.,  pak  onda  zajedno  s  njima  proveo 
reforme  u  katolidkoj  crkvi.  Od  1.  oiujka  do  21.  travnja  1416.  boravio  je  u  Parizu  i  oko- 
liSu,  te  je  francuzki  dvor  sklonio  na  pogodbe  mira,  za  koje  je  mislio,  da  ce  ih  i  u 
Englezkoj  rado  prihvatiti.  DoSav  u  Calais,  ne  nadje  ondje  englezkoga  kralja,  ali  se  zato 
na  njegov  poziv  na  englezkim  brodovima  preveze  u  London,  kamo  stiie  7.  svibnja  1416. 
U  Eoglezkoj  proboravi  preko  dva  mjeseca.  Kralj  Henrik,  koji  bijaSe  pred  nekoliko  mje- 
»eci  pobijedio  fnincuzku  vojsku  kod  Azincourta,  oditova  se  takodjer  spreman  na  mir,  ali 
uz  tako  teike  uvjete,  da  su  francuzki  vlastodrfci  od  gnjeva  planuli,  te  s  mjesta  primirje 
odkazali,  koje  bijahu  nakon  izgubljene  bitke  na  dvije  godine  utanaiili.  Kaie  se,  da  je 
Sigismund  proplakao  od  tuge,  vidjevji,  kako  mu  je  nada  propala,  da  bi  mogao  ta  dva 
modoa  kralja  predobiti  za  crkvenu  reformu.  Ali  domala  spopala  ga  i  teika  briga.  Henrik 
oaime  stade  na  nj  sumnjati,  nije  li  navlastiio  samo  zato  doiao  u  Englezku,  kako  bi  ga 
obtjenio  ponudama  mira,  te  Francuzkoj  dao  oduSka,  da  se  spremi  za  dalji  rat.  Gradjanstvo 
u  Londonu  uze  pnte  svoju  ziovolju  tako  ofiio  pokazivati,  da  je  bio  prinudjen  skloniti  se 
a  Canterbury.  To  ottade  po  nekl  nafiin  zarobljen,  dok  nije  15.  kolovoza  pristao  na  savez 
t  Englezkom  protiv  Francuzke.  Sada  tek  mogao  se  je  vratiti  u  Calais,  pak  je  onda  kroz 
tile  mjcseci  boravio  u  Holandiji,  Aachenu,  Liegeu  i  Luxemburgu,  tako  da  je  tek 
27.  sijedoja  1417.  opet  stigao  u  Kostnicu.  Dugotrajno  to  putovanje  stajalo  ga  je  silnih 
Dovaca,  a  kako  nije  nikad  imao  novaca,  uzajmi  od  porkulaba  nOrnbcrzkoga  Fridrika  Hohen- 
zollema  preko  400000  zlatnih  forinti,  pak  mu  za  tu  svotu  zaloii  svoju  bafttinu,  mark- 
grufiju  Branibor.  Domala  sc  medjutim  uvjeri,  da  zaloga  ne  de  modi  nikad  viie  izkupiti, 
te  dade  zato  Fridriku  18.  travnja  1417.  u  leno  pomenutu  markgrofiju  sa  svima  pravima 
I  dasdma.  Tim  poloii  temelj  pruakoj  driari  i  modi  porodice  Hohenzollein. 

Nakon    povratka    Sigismundova  u  Kostnicu   svriena    bi    parnica   protiv  pape  Bene- 
dikta XIII.,  te  W  on  27.  srpnja  1417.  skinut    Tako  biile    uklonjena  sva    tri   protupape,  i 


<?I01SMUND    U    Tt  DJIM;    HHVATSKO    KRAIJEVSTVO    ZA    NJPGOVA    IZBIVANJA. 


8l 


jcdinstvo  katoIiCke  crkve  obnovljeno.  Ali  sada  planu  iestoka  razmirica  poradi  toga^  da  li 
6e  sc  prije  provesti  crkvene  reforme  i  onda  birati  novi  papa,  ili  6e  se  najprije  izabrati 
papa,  a  onda  tekar  pod  njegovim  predsjedanjem  razpravljati  o  reformama.  Sigismund 
zahtijevaSe  prvo,  a  vecina  kardinala  drugo.  Opreke  se  tako  izoStriSe,  da  je  kralj  9.  rujna 
sa  svojim  privrienicima  izaSao  iz  sabora;  kardinali  opet  htjedoJe  u  obde  otici  iz  Kostnice, 
tako  da  ih  je  gotovo  silom  zadriao.  Napokoo  pretegoSe  ipak  kardinali.  Dne  8.  stude- 
noga  1417.  sastado^e  se  23  u  Kostnici  nazo^na  kardinala  sa  30  zastupnika  narod&  u 
konklave,  te  proglasiSe  1 1.  studenoga  jednoduSno  kardinala  Otona  della  Coilona  za  papu. 


Krau  Sigismund  u  Parizu. 

Po  tBTremeooj  aioUtari  a  aarodooj  kaJUoiei  a  PaHta.  SigtMaaod  ^tdi  a*  pr{je»tol)a  •  kraoMB  rfMkog*   knlja, 
«  lii«Toj  rad  drii  drtavno  leslo,  •  a  detooi  tviUk  sckogs  pitma.  Fred  njim   itoji  voifoda  Ivan   (NcutralivO  o^ 

Borgmadiit,  p«k  m  tprtna,  da  kleko*  preda  nj. 


Taj  8e  nazove  Martin  V.  On  bijaJe  udcn,  radin  i  pravdoljubiv  mui,  tc  stadc  namah  raditi 
oko  crkvene  reforme.  Ali  poSto  se  nakon  dugih  razprava  ne  mogo&e  sporazumjeti,  kakve 
i  kolike  da  budu  te  reforme,  utanadi  papa  s  pojedinim  narodima  i  driavaraa  satebne 
ugovore  (konkordate),  te  onda  22.  travnja  1418.  razpusti  koncil. 

Ostatak   godine    1418.  proboravio  je    Sigismund   u  juinoj   Njemadkoj   (Straisburg, 
Ulm»  Augsburg,  Regensburg,  PassauX  gdje  je  vrilo  prava   njemaikoga   kralja.  a  Darodito 

Hnr.  po»j.  n.   H-  * 


9,  SIOISMUND    KRAUCJE    SAM 

je  udobre  novce  gradovima  potvrdjlvao  stara  prava  i  podjeljivao  nova.  Dne  10.  sijeinja  1419. 
detio  se  je  u  Be^u,  gdjc  jc  vojvodi  Albrechtu  posebnom  poveljom  zajamcio,  da  de  se 
vjendanje  vojvode  s  njcgovom  kcerju  obaviti  druge  sedmicc  poslije  urkrsa  1422.  Ako 
kralj  ne  bi  rtje£i  svoje  to^no  odriao,  platit  .6e  palatin  Nikola  Gorjanski  i  celjski  knez 
Herman  40.000  zlalnih  forinli.  Iz  Bc&i  podjc  u  Poiun,  gdje  ga  nalazimo  7.  veljafe  1419. 
Tu  ga  dekahu  silni  poslovi,  jer  su  za  njegova  duga  izbivanja  i  Ugarska  i  Hrvatska  ijuto 
.stradale.  A  tomu  su  stradanju  bile  uzrokom  najpnje  turske  provale,  onda  zulum  pojedinih 
velika&a,  i  napokun  skrajnja  razvradenost  supnige  njegove,  kraljice  Barbara. 

Kralj  Sigismund  bija§e  joS  god.  1412.  na  polazku  svomu  u  rat  povjerio  upravu 
ditave  driave  svoje  nadbiskupu  ostrogonskomu  Ivanu  Kaniiaju  i  pasancu  svomu,  paiatinu 
Nikoli  Gorjanskomu.  Nadbiskup  Ivan  jamadno  je  i  vr§io  povjerenu  mu  dast,  jer  se  Du- 
brovdani  vcd  28.  studenoga  1413.  obradaju  na  njega  kao  na  zamjenika  kraljeva  (in  regno 
Hungariae  vices  gerenti).  No  bit  de,  da  se  je  kraijica  Barbara  uplitala  u  viadanje,  a  moida 
su  i  pojedini  velikaSi  kraljevskim  zamjenicima  duzni  posluh  uzkradivali,  jer  je  Sigismund 
bio  prinudjen,  da  svoju  odredbu  ponovi  i  pismeno  utvrdi.  Dne  6.  sijednja  1414.  izdade 
on  u  Crcmoni  znamenitu  povelju,  kojom  on  nadbiskupa  Ivana  Kaniiaja  i  palatina  Gorjan- 
skoga  po  kraljevskoj  punovlasti  imenova  zajedno  (coniunctim)  za  >redenih  kraljevina 
Dalmacije,  Hrvatske  i  Ugarske  upravitclje  i  glavne  zamjenike  svoje  (praedictorum  Dal- 
matiae  Croatiae  ct  Hungariae  regnorum  nostrorum  gubernatores  et  vicarios  nostros  ge- 
nerates), i  to  sve  do  onoga  dasa,  kad  se  povrati  u  svoja  kraljevstva  (tamdiu,  quousque  in 
dicta  regna  fellciter  regressi  fuerimus).  U  obseznoj  izpravi  oznadi  nadalje  kralj  sva  prava 
svojih  zamjenika:  on  im  predaje  vrhovnu  sudadku  vlast,  pravo  pobiranja  svih  kraljevskih 
prihoda  i  kovanja  pjeneza,  pravo  imenovanja  driavnih  dastnika,  i  druga  preimuctva.  Ako 
bi  jcdan  od  njih  bio  odsutan  ili  zaprijeden.  moze  sve  to  izvr^ivati  onaj,  koji  je  nazodan. 
Napokon  poziva  kralj  sve  prelate,  barune,  plemice,  vitezove  i  podanike,  gradove  i  varoSi, 
da  se  njegovim  zamjenicima  pokoravaju,  i  da  revno  i  gorljivo  izvrSuju  zapovijedi  njihove. 
Uz  glavne  vikare  kral|eve  imali  su  osobite  povlasti  i  bani,  kao  hrvatsko-slavonski  ban 
Ivan  Albcn  od  Medvedgrada,  slavonski  ban  Pavao  Cupor  od  Moslavine,  madvanski  bani 
Ladislav  i  Emerik  Ilodki,  usorski  vojvoda  Ivan  Gorjanski,  i  napokon  Ivan  Morovid,  go- 
spodar  nekadanje  banovine  Soli.  Zanimljivo  je,  da  je  Sigismund  posebnim  pismom,  izdanim 
malo  dana  poslije  (25.  sijednja)  u  Cremoni,  naloiio  >banima,  banovcima  i  zupanijama« 
Slavonije,  da  pozivaju  plemide  zagrebadke  i  kriievadke  zupanije  na  sud  jedino  za  vrijeme 
sudskih  sabora,  a  ne  kad  god  im  se  svidi.  Time  je  nastojao  bar  donekle  staii  na  put 
samovoiji  bana,  banovaca  i  iupana,  koji  su  u  to  vrijeme  interregna  bili  sudci. 

Naredba  kraljeva  u  pogledu  zamjenika  nije  mnogo  vrijedila.  Nadbiskup  ostrogonski 
poiao  je  na  crkveni  sabor  u  Kostnicu,  a  i  palatin  Nikola  Gorjanski  mnogo  je  puta 
ostavljao  Ugarsku,  te  je  pratio  kralja  po  tudjini.  Tako  je  sva  vlast  viie  puta  ostajala  u 
nikama  bana  i  vojvoda,  dok  je  opet  kralja  zastupao  vrhovni  kancelar  njegov,  zagrebadki 
biskup  Eberhard.  Posljedice  toga  viievladja  osjelila  je  tako  Hrvatska  kao  i  Ugarska 
narodito  u  drugoj  polovici  1414.  i  godine  1415.  Poraz  ugarsko-hrvatskih  deta  u  Bosni  i 
prorala  Turaka  u  hrvatske  /.emije  potrebla  je  i  srcima  crkvenih  otaca,  sabranih  u  Kostnici. 
Tek  ito  su  prvi  glasi  o  katastrofi  u  Bosni  stigli  u  Kostnicu,  pohita  namah  crkveni  zbor 
(sacrosancta  G>nstantiensis  sjrnodus,  universalem  ecclesiam  repraesentans),  da  pozove 
poljskoga  kralja  Vladislava  Jagela,  neka  pohita  u  pomod  krSdanskomu  svijetu  Posebnim 
pismom  od  16.  kolovosa  1415..  koje  je  poljskomu  kralju  nosio  vitez  Stanislav,  zaklinje 
crkveni  tabor  Vladislava,  neka  se  izmiri  s  redom  njemadkih  vitezova,  pak  neka  i  on  i 
■jemadki  red  sa  svom  snagom  poteku  na  obranu  ugarsko^a  kraljevstva.  Sabor  posia 
podjedno  biskupa  astijtkoga  xa  svoga  poslanika  u  Ugarsku,  da  klonule  duliove  ohr^bri,  i 
da  tm  obeda  pomod  u  teikoj  nevolji.  Poljtki  kralj  odaiva  se  bar  donekle  molbt  crkve- 
noga  labora.   On   posla   svoje  poslanike   take  k  suttanu  Muhamedu,  kao  i  Hrvoju  i  njf^- 


SKilSMUNn 


Tt DJISi:    l!RVAT.^K(»    Kn\UF.V<TVO    7.K    NJKfiOVA    IZBIVANJA. 


H 


.|p|riin  ortacima,  zahtijevajuci,  da  utana^e  primirje  ili  mir  na  §est  godina,  i  da  paste  na 
slobodu  brojne  sainjeve,  koje  bijahu  zarobili.  Ako  ga  ne  posluiaju,  slozit  ce  se  s  kraljeiii 
Sigismundom,  te  de  se  onda  sjedinjenim  silama  na  njih  oboriti.  Sultan  privoli  na  mir,  te 
posia  svoje  poslanike,  da  zajedno  s  poljskima  ugovore  pogodbe  mira  No  kad  su  poljski 
poslanici  na  povratku  do^li  u  oblast  Pipa  de  Ozora,  zarobi  ih  ovaj  i  ote  \Tt\  dragocje- 
nosti,  koje  bijaie  turski  car  poslao  na  dar  poljskomu  kralju.  S  toga  se  ozlojedi  kralj 
Vladislav  tako,  da  se  je  okanio  daljega  posredovanja,  te  pustio,  neka  se  ugarski  velikaSi 
sami  dalje  brinu  za  svoje  zarobljene  drugove. 

Kroz  ditavu  godinu  1416.  snuju  i  nastoje  ugarski  velikali,  da  oslobode  vojvode  i 
vitezove,  koji  bijahu  proSie  godine  u  Bosni  nastradali.  Prvi  se  je  od  tih  oslobodio  Ivan 
Gorjanski,  ali  se  ne  zna  kako;  vjerojatno  je,  da  ga  nijesu  Turci  ni  poveli  u  svoju  zemlju, 
nego  da  su  ga  ostavili  u  Bosni  (captivitatem  quorumdam  infidelium  nostrorum  Bosnen- 
'sium  subire  coactus  est),  gdje  je  viSe  mjeseci  (per  plura  tempora)  damio  u  tamnici,  a 
onda  se  —  svakako  prije  rujna  1416.  —  povraiio  u  svoj  zavidaj.  JoS  Ijetopisac  Ivan 
Turdanski  spominje,  da  su  se  u  samostanu  u  Bathu  duvali  teiki  okovi,  kojima  je  Ivan 
Gorjanski  za  svojega  suznjevanja  bio  okovan, 
i  koje  je  p>oslije  darovao  pomenutomu  sa- 
mostanu. 

Ba$  Ivan  Gorjanski  radio  je  nakon  po- 
vratka  svoga  najvi^e  za  oslobodjenje  svojih 
drugova,  koji  su  bili  zasuznjeni  u  dalekoj 
Turskoj.  Pri  torn  mu  je  bio  posrednikom 
srbski  despot  Sijepan  Lazarevid.  K  njemu  bi- 
jahu on  I  ostali  ugarski  velikaSi,  sabrani  u 
Budimu,  posiali  Petra  Ceha,  jamadno  da  sazna 
za  uvjete,  uz  koje  bi  turski  car  zarobljene 
vojvode  pustio  na  slobodu.  Nakon  povratka 
Petra  Ceha  sastadoSe  se  opet  poglaviti  veli" 
kaSi  i  odlidnija  vlastela  baranjske  i  vukovske 
iupanije  5  rujna  1416.  u  Peduhu,  da  duju 
poruku  despotovu.  Radilo  se,  da  se  izkupe 
iz  suzanjstva  turskoga  uz  manje  plemide  po- 
glavito  dctiri  velikaSa,  poimence  Ivan  Morovic, 
banovac  Martin  Drzid,  Ivan  Halap  (Alap)  i 
Pelar  Henrikovid  SipuSki.  Despot  doznao  od 
turskoga  cara,  da  bi  on  bio  spreman  pustiti 
redene  suinje  za  odkupninu  od  65.000  zlatnih 
forinti.  Sabrani  dakle  velikaSi  u  Peduhu  za- 
kljudi^,   da   de   tako   sami   ne^to  priloiiti,   a 

onda  po  ostaloj  Ugarskoj  i  Slavoniji  priloge  skupljati,  da  wt  ustanovljena  svota  sabere. 
Onda  de  se  odkupnina  u  drugoj  poluvici  listopada  FK>sIati  u  Futak  Ivanu  Gorjanskomu 
i  Mihajlu  Stjcpanovu,  kuji  de  ju  predati  pouzdaniku  turskoga  cara  i  srbskoga  despota. 
Sastanku  u  Peduhu  prisustvovaii  su  osim  Ivana  Gorjanskoga  joi  zastupnici  slavonskoga 
bana  Davida  Lackovica  de  2^ntho,  bosanskoga  biskupa  Benedikta,  Pipona  de  Ozora,  dok 
su  zagrebadki  biskup  Eberhard  i  madvanski  bani  Ladislav  i  Emerik  Ilodki  posiali  pismene 
privote.  Cini  se  mediutim.  da  je  taj  ditav  rad  oko  oslobodjenja  suinjeva  ottao  bezuspje^an. 
Najodlidniji  vujvoda  Ivan  Morovid  ostao  je  barem  preko  detiri  godina  u  turskom  suianjstvu, 
te  se  je  god.  1419  tckar  onda  dobavio  slobode,  kad  je  platio  sam  od  svojega  blaga 
odkupninu  od  40.000  forinti.  Dakako  da  se  je  uslijed  toga  imanje  njegovo  gotovo  raza- 
sulo,  dok  je  rod  njegov  namaknuo  tako  ogromnu  svotu. 


DjACI    PliAiKOOA    SVKUdiLl^TA    U 
XV.  STOUEdu. 

Isvomtk  u  PntKom  •vvuMitta. 


t4  SIOUMUND   KRALJUJR   SAM 

Sam  kralj  Sigismund  zanimao  se  je  osobito  za  sudbinu  velikaSa  Ladislava  TituSe- 
▼ida  (Tutus,  T6t0s)  od  Bathmonostre,  kojega  je  takodjer  nestalo  za  rata  s  Turcima  u 
kolovozu  1415.  Ladislav  diiao  je  prostrana  imanja  u  Ugarskoj  i  Blinju  u  Slavoniji.  U  ratu 
bijaie  ga  nestalo,  tako  te  se  nije  znalo,  da  li  je  poginuo  ili  dopanuo  suzanjstva.  Njegova 
supruga  Ursula  s  nedoraslim  sinovima  svojima  dugo  je  izdekivala  i  trazila  svoga  vojna, 
bnuie<5i  ogromna  imanja  njegova  od  nasilja  ostalih  velikaSa.  JoS  27.  prosinca  1415.  po- 
ziva  kralj  Sigismund  ostrogonskoga  nadbiskupa  Ivana  Kaniiaja,  svoga  namjestnika  za 
Ugarsku  (vican'o  general!  in  dicto  regno  Hungarie  per  nos  constituto),  zatim  madvanske 
bane  Ladislava  i  Emerika  llodkoga  (de  Wylak),  zagreba6koga  biskupa  Eberharda,  temeS- 
koga  hipana  Pipona  de  Ozora,  i  slavonskoga  bana  Davida  Lackovica,  da  §tite  redenu 
Ursula  i  sinove  njezine  zajedno  sa  svim  njezinim  posjedovanjima  i  pravima  od  svih 
siiediija  i  napastnika.  Neboga  Ursula  svedjer  je  odekivala,  da  ce  joj  se  suprug  vratiti  iz 
suianjstva.  Dne  26.  listopada  1416.  pi§e  peiuvski  biskup  Ivan  Aiben  svojoj  >predragoj' 
sestric  Ursuli  pismo,  u  kojem  joj  javlja  radostnu  vijest,  da  ie  zaduo,  >kako  je  predragi 
suprug  tvoj  Ladislav  Tutus  zajedno  s  naSim  bratom  dobio  dozvolu  izadi  iz  turske  zemlje, 
pak  sada  borave  kod  Sandalja<. 

Ladislav  medjutim  nije  se  nikad  vi§e  vratio  u  Ugarsku,  a  udovica  njegova  Ursula 
morala  se  je  braniti  svom  snagom,  da  joj  ne  razgrabe  imanja  njegova.  A  dirali  su  u  nju 
pade  i  oni,  koji  bi  imali  braniti  od  domadih  i  vanjskih  neprijatelja. 

Kralj  Sigismund  bija^  namah  nakon  prvih  vijesti  o  porazu  svojih  vojvoda  u 
Bosni  poslao  u  Ugarsku  proslavijenoga  junaka  Pipona  de  Ozora,  da  brani  juinu  medju 
njegove  driave  od  daljih  napadaja  turskih.  Cini  se,  da  se  je  Pipo  godine  1416.  zaista 
trsio,  da  odbije  navale  turske  i  da  podigne  ugled  kralja  svoga  u  Bosni.  Jamadno  je  Pipo 
uz  kopnenu  vojsku  uredjivao  i  ratnu  mornaricu  na  Dunavu  i  njegovim  pritocima,  jer  kralj 
Sigismund  moli  17.  rujna  1416.  iz  Calaisa  vijede  grada  Hvara,  da  §to  prije  po§lje  reie- 
nomu  Piponu  za  pladu  vrstne  graditelje  brodova  (valentes  artifices  et  peritos  magistros 
galearum  .  .  .  qui  arte  sua  galeas,  galeotas,  brigantinos  aliaque  navium  genera,  et  ad  eas 
necessaria  preparare  et  adoptare  sciunt).  Kralj  sam  izpovijeda  tom  prigodom,  da  je 
odlu£io  oboriti  se  na  Turke  »dvojakim  putem,  naime  tako  po  kopnu  kao  i  po  vodama< 
(via  bifurcata,  videlicet  tarn  in  terris  quam  in  aquis).  U  to  vrijeme  nekako  ratovao  je 
Pipo  u  Bosni  >proti  stanovitim  BoSnjacima,  osobitim  neyjernicima  i  protivnicima  kra- 
Ijevstva  ugarskoga  (vestri  exercitus  contra  certos  Boznenses,  nostros  et  ipsius  regni  Hun- 
garie infideies  et  emulos  speciales,  per  vos  instaurati);  no  kad  se  je  ta  vojska  vradala,  — 
a  to  je  bilo  oko  Sesveta  1416.  —  oboriSe  se  mnogi  sluibenici  Piponovi  na  imanja  po- 
kojnoga  Ladislava  Titu.<evi<5a  i  njegovih  sinova  u  bodroikoj  i  baranjskoj  iupaniji,  pak 
ih  »po  nadinu  bijesnih  Turaka«  (more  sevissimorum  turcorum)  opustoSiSe  i  oplijeniSe, 
pootevfti  sve  stvari,  pa£e  i  pokretnine  ubogih  kmetova.  Tako  je  vojska,  sabrana  na  obranu 
zemlje,  sama  najvi^  robila;  a  ta  vojska  nije  sastojala  od  stranih  pladenika,  nego  od  samih 
domadih  plemida,  koji  su  mislili,  da  mogu  raditi  §to  ih  volja,  poSto  je  kralj  daleko  u 
tudjem  svijetu  (nostram  personam  regiam  extra  dictum  regnum  nostrum  Hungarie  in  tam 
remotis  partibus  constitutam  fore  agnoscentes).  Primjer  Piponovih  deta  nije  ostao  osamljen. 
Posjed  Blinja  u  Slavoniji,  koji  su  driali  sinovi  Ladislava  Tituievida,  nije  samo  grozno 
ttradao  od  pustoienja  turskoga,  nego  i  od  susjeda.  Slavonski  ban  David  Lackovic  dao  je 
po  svojim  kastelanima  u  Gorama  redom  otimati  i  plijeniti  sela  i  seliSta  blinjske  gospoStije; 
a  ito  je  Djemu  preostalo,  otimao  je  poslije  drugi  susjed,  knez  Peur  Zrinski.  Kralj  Sigismund 
morao  je  god.  1417.  i  1418.  u  vi&e  mahova  pisati  i  prijetiti  is  Kostnice  otimadima,  da 
se  kane  toga  oe&tstnoga  posla  Dne  30.  svibnja  1417.  poziva  bana  slavonskoga  Davida 
LackoTida  de  Zanthow,  da  dade  nevoljnoj  udovici  Ursuli  zadovoljitinu;  u  isti  (as  zapo- 
▼ijeda  kralj  zagrebadkomu  biskupu  Elberhardu,  palatinu  Nikoli  Gorjanskomu,  Piponu  de 
Ozora  i  Ivanu  Gorjanskomu,  vojvodi  Usore  i  iupanu  Poiege,  da  silom  prinude  slavonskoga 
bana  aa  oditetu,  ako  je  sam  ne  bi  htio  dati. 


SIfllSMi  Nl)  r   TinJINi:   hrvatsko  kraijevstvo  za  njebova   izbivanja. 


Nije  medjutim  stradala  jedino  porodica  Ladislava  Titulevida.  Dugotrajno  izbiyanje 
kraljevo  urodilo  je  obcim  meteiom  tako  u  Ugarskoj,  kao  u  Slavonijt.  Pojedini  velika&i 
kao  da  vi$e  nijesu  znali  za  kralja,  a  nasilje  i  globljenje  preotelo  je  mah.  Fade  i  sama 
kraljica  Barbara,  koja  bi  morala  Stititi  progonjene  i  slabe,  podala  se  globljenju  i  otima- 
£ini.  Njezini  kastelani  u  gradu  Kalniku  smetali  su  u  velike  posjedu  Toplicama  zagrebad- 
koga  kaptola,  tako  da  je  kaptol  bio  prinudjen  tuiiti  kraljtcu  kralju  u  Kostnici.  Sigismund 
se  je  gotovo  prepao  poradi  te  tuibe,  jer  se  je  bojao,  da  bi  sc  kaptol  mogao  potuiiti  na 
kraljicu  i  pred  crkvenim  saborom,  kako  bijaSe  tuiio  kneza  Nikolu  Frankapana  radi  uzkra- 
divanja  duine  desetine.  Dne  3.  sijednja  1418.  pi§e  kralj  iz  Kostnice  palatinu  Nikoli  Gorjan- 
skomu,  svomu  vikaru,  kako  je  teika  srca  (aegro  animo)  duo  za  gorke  tuzbe  kaptola  na 
kraljicu  i  njezine  Ijude.  Kralj  ne  6e,  da  se  kr§e  prava  crkve,  to  manje,  §to  crkveni  sabor 
ba^  u  taj  par  nastoji  pogaiEena  prava  crkve  obnoviti.  S  toga  zapovijeda  palatinu,  neka 
kraljicu  Barbaru  kraljevskom  rijedju  (verbo  regis)  opomene,  da  ne  smeta  kaptola  pri  odre- 
djivanju  medjaSa.  Kralj  ne  de,  da  bude  kakovih  razmirica  pri  njegovu  dolazku,  a  jo§ 
manje,  da  bi  mu  crkveni  sabor  mogao  u  torn  pogledu  i§ta  zabavitl 

Kako  se  razabira,  Sigismund  u  to  vrijeme  nije  mario  za  svoju  suprugu  Barbani, 
jer  inade  ne  bi  pisao  palatinu,  vec  njoj  samoj.  A  bilo  je  uzroka,  zaSto  ju  je  odnemario. 
Barbara  bijaSe  nakon  povratka  svoga  u  Ugarsku  stala 
zivjeti  tako  pustopa§no  i  razbludno,  da  je  tim  osramo- 
tila  sebe  i  svoga  supruga.  Baciv§i  svaki  stid  pod  noge, 
stade  na  odigled  ditavomu  svijetu  Ijubakati  s  nekim 
vitezom  njemadkoga  reda  Walmerodom.  Sigismund 
doduSe  nije  ni  sam  bio  uzoran  suprug,  ali  ga  je  silno 
vrijedjalo,  §to  je  kraljica  iivotom  svojim  podavala 
javnu  sablazan.  VrativSi  se  s  toga  u  veljadi  1419.  u 
Ugarsku,  ne  htjede  se  s  preljubnicom  ni  sastati,  vec 
namah  u  Po2uou  s  privolom  prelata  i  baruna  osudi 
nevjernu  suprugu,  da  s  mjesta  ostavi  kraljevski  grad 
u  Budimu,  pak  da  zajedno  sa  svojom  desetgodiSnjom 
kcerju  Elizabetom  podje  u  neki  pusti  kraj  kod  Ve- 
likog  Varadina,  gdje  je  do  tri  detvrt  godine  iivjela  u 
najvecoj  bijedi,  tako  da  je  mnogo  puta  zajedno  skderju 
i  sluiindadi  gladovala.  Ne  dadoSe  joj  ni  dovoljno  mi- 
jenjati  odijela.  Kralj  se  dugo  ne  htjede  s  njom  ni  sa- 
stati, da  ga  nevolja  njezina  ne  bi  smekSala.  Kad  je 
jednom  poSao  u  Veliki  Varadin,  dade  nesrecnicu  za- 
jedno s  kcerju  odpremiti  u  Budim.  Prije  povratka  u 
Budim  odredi  joj  opet  za  boraviite  neko  pusto  mjesto 
u  juinoj  Ugarskoj.  Kraljica  se  je  jedva  namolila,  da  ju 
je  poslao  u  Holid  u  sjevemoj  Ugarskoj.  Tek  na  Badnjak 

1419.  izmiri  se  kralj  sa  svojom  suprugom,  ne  mogavii  odoljeti  njezinim  molbama  i  pUdu 
neduine  kderi  svoje. 

Za  boravka  svoga  u  tudjini  nije  Sigismund  zanemano  Dalmacije  ni  Hrvatske.  On 
nije  ni  dasak  odkinuo  odiju  svojih  s  iztodne  obale  jadranskoga  mora.  Prvo  su  ga  na  to 
neprestano  sjecali  sami  Mletdani,  koji  su  ncatrudljivo  radili,  da  se  godine  1413.  utana- 
deno  primirje  prometne  u  konadni  mir,  po  kojemu  bi  ih  zapalo  £itavo  primorje  hrvatsko- 
dalmaiinsko.  Drugo  su  vjeme  ob<5ine  dalmatinske,  kao  Trogir  i  Spljet,  a  naro^ito  Du' 
brovnik,  neprestano  Siljale  k  njemu  svoje  poslantke,  doglasujudi  mu  svoje  ielje  t  jade,  i 
priobcujudi  mu  potanko  sve  vijesti  o  Bosni  t  njezinim  vladarima,  o  turskim  sultanima  I 
njihovim  provalama,  pade    i    o   prilikama  u  napuljskoj  kndjerini.    Tako  je  Sigismund  po 


PeCat  krauice  Barbark. 

U  prvon  i  ieivrtom  polja  Tidi  m 
agartki  grb  (pr«ge),  •  u  dragon  i 
tredem  grb  porodice  oeljikih  koe> 
IOTA  (tri  STtjnde).  Ntpia:  S(igiIIuai) 
BMbare  dei  gracU  rtgiaa  Haogark. 

UvonUK  u  arkiva  n  Bodimpcati. 


g«^  SIGISMUND   KRAUrjK   SAM. 

obavijestima  dalmatinskth  obcina  doznavao  za  sve,  $to  se  je  zgadjalo  na  skrajnjemu  iztoku 
Evrope,  pade  i  u  Aziji.  A  i  Sigismund  Siljao  je  koji  put  svoje  pouzdanike  iz  daleka 
svijeU  u  Dalmaciju,  budi  da  izvrie,  §to  se  pismeno  nije  uiiniti  moglo,  budi  da  skupe 
dohodke  t  dace  pojcdinih  gradova.  Izmediu  tih  kraljevih  pouzdanika  iztiie  se  narodito 
ncki  vltez  Vladislav  JakSic  od  Kuiija  (Ladislaus  Jakch,  Jacce,  Jachez,  Jachsich  de 
Kusal,  Kwsal,  Chusal),  sin  Jurjev,  kojega  je  porodica  driala  prostranili  posjeda  u  sjevero- 
iztoinoj  i  izto^noj  Ugarskoj.  Doe  1.  oiujka  1414.  §alje  kmlj  Vladislava  JakSida  zajedno 
8  nekim  Ivanom  Chalnakom  ravno  iz  Piacenze  u  Dubrovnik;  zadaca  je  njihova,  da  budu 
posrednici  medju  dubrovadkom  obcinom  i  bosanskom  vlastelom,  pak  da  izrade  u  Sandaija 
Hranica  i  Pavla  Radinovtca,  da  za  novce  ustupe  Dubrovniku  iupe  Konavle  i  Dra^evicu. 
Sigismund  ce  za  to  Sandalju  dati  neke  gradove,  koje  je  oteo  nevjernomu  Hrvoju,  kao 
$to  je  ve<5  Hrvojeve  otoke  Brai,  Hvar  i  Kortulu  predao  dubrovadkoj  olxiini.  Vladislav 
Jakiid  stiie  u  Dubrovnik  13.  travnja,  a  onda  podje  22.  travnja  k  Sandalju.  Cini  se  me- 
djutim,  da  nije  ni§ta  izvriio,  jer  Sandalj  nije  htio  ni  £uti,  da  ustupi  Konavle  Dubrovniku. 

Sigismund  je  najbolje  bio  zabavljen  poslovima  crkvenoga  sabora.  kad  je  herceg 
Hrvoje  s  pomo<5u  Turaka  godine  1415.  zametnuo  posljednju  borbu  za  svoj  obstanak. 
Spominjalo  se  javno  i  gla^no,  da  su  i  Mletci  taj  put  sporazumni  s  odmetnim  Hrvojem  i 
Tarcima;  pade  iz  Ugarske  stizale  su  vijesti  kralju,  da  su  Turci  provalili  potaknuti  od 
Mletdana  (ad  suggestionem  Venetorum),  koji  su  pa6e  dali  600  strijelaca,  bombarada  i 
iiveia.  Sasvim  je  prirodno,  da  se  je  Sigismund  tim  povodom  potuiio  francuzkomu  kralju 
Da  nevjeru  mIetaCke  obcine.  To  je  potaklo  MIetdane,  te  su  30.  kolovoza  1415.  razposlali 
pisma  ne  same  francuzkomu  kralju,  nego  takodjer  kralju  englezkomu,  aragonskomu, 
vojvodi  austrijskomu  Ernestu,  vojvodi  savojskomu,  i  drugim  knezovima  evropskim,  u  koiima 
su  se  nastojali  opravdati  od  tolike  osvade  (calumnia).  »Znademo,  da  je  gospodin  Sigismund, 
kralj  Ugarske  i  izabrani  kralj  Rimljana  .  .  .  pisao  razliditim  kraljevima  i  vladarima  svijeta, 
kao  §to  je  odito  i  po  javnim  mjestima  razasuo  glase,  da  uzpiri  protiv  nas  mrznju  i  zavist, 
da  smo  potakli  na  poraz  i  propast  kr^danstva  sadanju  provalu  Turaka,  koii  lutajudi  po 
zapadnim  stranama  haraju  bijesno  po  oblastima  Ungarije  i  Ilirije<.  Mletci  progla^uju  to 
prostom  osvadom  bez  ikaka  temelja,  pak  se  odituju  spremni  pridruiiti  svoje  brodovlje 
ostalim  krSdanskim  vladarima,  ako  se  pokrene  obdeniti  rat  na  zator  Turaka. 

Smrcu  hercega  Hrvoje  sinu  nada  mletadkoj  obcini,  da  bi  mogia  obladati  njegovim 
gradom  OmiSem  na  u.^du  Cetine,  i  tako  steci  znamenito  uporiSte  i  proti  Spljetu  i  proti 
juinim  otocima.  U  prvoj  detvrti  1416.  obca  je  jagma  za  Omi§:  za  nj  se  otimlju  Mletci, 
Dubrovnik,  Spljet,  bosanski  kralj  Stjepan  Ostoja,  napokon  i  cetinski  knez  IvaniS  Nelipidf 
Surjak  Hrvojev.  Potonji  je  pretegao,  sestra  njegova  Jelena  predala  mu  Omi§  i  sve  oblasti 
u  Hrvatskoj,  prije  nego  §to  se  je  drugi  put  udala  za  bosanskoga  kraija  Ostoju.  Ve<5 
3.  svibnja  1416.  izdaje  knez  Ivani^  Nelipid  zajedno  sa  svojom  suprugom  Elizabetom  Omi- 
ianima  hrvatsku,  6rilicom  pisanu  povelju  ovoga  sadriaja:  >Na  Klisi.  Mi  Ivani§  ban,  knez 
cetinski,  kliski  i  ramski  i  omUki,  damo  viditi  vsakomu,  komu  se  dostoji  ...  da  razu- 
mivii  i  ogledavSi  mi  nevolju  i  trudno  stanje  plemenitih  Ijudi  OmiSani,  da  su  imali  trpeci 
V  ona  minuvia  nemirna  vremena  . .  .  obitamo  im  .se  na§om  virom  i  loiom  i  naSe  gospodje 
Alsabete  i  vsih  na&ih  dobrih  Ijudi,  kako  da  ih  hodemo  odriati  i  braniti  v  njih  starih  za- 
konih  i  u  pravdah  navadnih  ...  da  ih  tvrdimo  v  vsih  njih  iminjah  i  kotarih  . .  .  i  na  to 
im  dasmo  taj  nai  otvoreni  list  pedatom  naiim  zlamenjan  z  vedim  .  .  .<  Zanimljivo  je,  ftto 
se  modni  knex  Ivanii  zove  banom,  a  jo&  je  znadajnije,  ito  ga  Dubrovdant  zovu  banom 
hnratskim  (banc  Chorvacie).  U  sluibenim  spisima  onih  godina  spominje  se  vazda  kao 
ban  Dalmacije  i  Hrvatske  Ivan  Alben  od  Medvcdgrada  (1414.  — 1419.),  a  kad  tamo,  pravi 
je  ban  Ivanii  Nelipid.  Dok  on  dan  i  nod  stoji  na  braniku  hrvatskoga  kraljevstva:  nazovi-ban 
iTin  Alben  ili  prati  kraija  Sigismunda  po  tudjini  ill  dolazi  u  Dalmaciju  za  tvoga  gospo- 
dara  po  dohodke  i  dade. 


SI6ISMUND    U    TUOJINi;    HRVATSKO    KRAUKVSTVO    ZA    NJK0OVA    12BIVANJA. 


S7 


MIetcima,  a  ni  Dubrovianima  nije  bilo  ni  malo  podudno,  §to  je  Omi§  zapao  hrvat* 
skoga  kneza  IvaniSa.  MIetci  iele  mu  ga  oteti  mitom  i  izdajom,  a  Dubrovdani  tuibama 
kralju  Sigismundu.  Dne  3.  kolovoza  1416.  tuie  se  Dubrovdani  banu  Ivaniiu  i  banici  Eti- 
zabeti  na  iitelje  grada  OmiSa,  kako  su  nedavno  u  lipnju  porobili  neki  njihov  brod;  a  12  listo- 
gpada  1416.  tuie  ved  Sigismundu  bana  i  banicu,  §to  nijesu  naknadili  Stete,  koju  su  njthovu 
>rodu  nanijeli  omiSki  »gusari«.  Odito  je,  da  su  Dubrovdani  odekivali,  da  de  kralj  knezu 
Ivaniiu  oduzeti  OmiS,  te  ga  njima  darovati.  Medjutim  se  taj  put  prevariSe. 

Sigismund  u  taj  mah  jamadno  nije  zalio,  Sto  je  hrvatski  knez  Ivanii  razmaknuo 
svoju  vlast.  Ta  sjecao  se  je  valjda,  kako  je  ba§  on  pozrtvovno  branio  nedavno  §ibenik 
od  mletadke  sile.  A  trebalo  mu  je  i  dalje  njegove  pomodi,  poSto  se  nijesu  MIetci  odrekli 
ni  Spljeta  ni  Trogira,  a  ni  juznih  otoka.  Sigismund  je  dobro  slutio,  da  de  opet  planuti 
rat  s  MIetcima,  pak  nije  odiju  skidao  s  dalmatinskoga  primorja.  Jos  5  travnja  1416.  piSe 
on  iz  Pariza  vazda  odanim  Trogiranima  pismo,  u  kojem  se  hvali,  kako  mu  posao  dobro 
napreduje  i  kako  de  izmiriti  francuzkoga  kraija  s  englezkim,  pak  odaje  svoju  nadu,  da 
de  se  joS  ove  godine  vratiti  u  Ugarsku.  Namah  7.  travnja  opet  §alje  pismo  u  Trogir,  u 
kojem  moli  gradjane,  da  bi  blizu  svoga  grada  podigli  nekaki  arsenal,  u  koji  bi  se  mogle 
skloniti  njegove  galije  i  stajati  sigurne  i  ditave  (quatenus  prope  civitatem  quendam  arse- 
natum,  in  quo  galeae  nostrae  tutae  ac  salvae  stare  possint,  praeparetis);  a  on  de  im  za  to 
osim  plade  dati  jo§  i  obilatu  nagradu.  Jo§  ill  moli,  da  bi  mu  po  starom  obidaju  Sto  deSce 
(crebrius)  duglaSivali  sve  novosti,  koje  bi  se  zgodile  u  onim  stranama. 

Zabrinut  za  oslatak  Dalmacije  nastojao  je  Sigismund  u  obde,  da  ugadja  u  svemu 
svojim  podanicima  u  toj  zemlji.  Ba§  ielja  njegova,  da  ne  bude  nezadovoljnika  u  Dalma- 
ciji  i  Hrvatskoj,  nije  mu  dopuStala  dirati  u  silnoga  kneza  Ivana  Nelipida,  koji  je  u  to 
doba  bio  jedini  Stit  i  obrana  hrvatskoga  kraljevstva.  A  jo§  je  manje  mogao  ugoditi  ieljama 
Dubrovdana,  poito  su  i  proti  njima  stizavale  tuzbe  s  vi§e  strana. 

Ved  bi  spomenuto,  kako  je  kralj  Sigismund  godine  1413.  povjerio  Dubrovdanima 
upravu  otoka  Brada,  Hvara  i  Kordule,  koje  bija§e  oduzeo  Hrvoju  Vukdidu.  2La  tim  oto- 
cima  teiila  je  dubrovadka  obcina  ved  odavna,  jednako  kao  i  spljetska  obdina.  No  Sigismund 
predao  je  oloke  Dubrovniku,  jer  se  je  od  njega  nadao  vedemu  dohodku  za  njih  Dubrov- 
dani jo§  su  u  srpnju  1413.  posieli  otoke  u  ime  kraljevo  i  namjestili  na  njima  svoje 
knezove;  a  onda  su  u  kolovozu  poslali  Andriju  Vudica  i  Nikolu  Gudetida  pred  kraija  da 
mu  se  zahvale  i  ustanove  godi§nji  dohodak  za  dopitane  otoke.  U  posebnom  naputku 
nalaie  obdinsko  vijece  poslanicima,  neka  nastoje  uputiii  kraija,  kako  otoci  malo  nose, 
jedva  toliko,  da  de  upravne  troSkove  namiritl  Ako  bi  kralj  na  svaki  nadin  traiio  godi&nji, 
dohodak,  neka  mu  se  tada,  ako  obdini  posve  prepusti  otoke,  ponudi  200  dukata  g9<jii'| 
nj-ga  dohodka,  a  povrh  toga  3000  dukata  za  uzdarje.  Ne  bude  li  kralj  htio  tomu  pri- 
voliti,  neka  ga  tada  zamole  bar  za  Kordulu,  i  neka  mu  za  nju  ponude  2000  dukata  u 
jme  uzdarja,  a  bez  godiSniega  dohodka  Poslanici  neka  kralju  napokon  obrazloie,  kako 
bi  bilo  neprilidno  i  opasno  za  Dalmaciju,  kad  bi  redeni  otoci  zapali  druge  gos|)od«re. 
kao  primjerice  Sandalja  Hranida  ill  BalSu  zetskoga. 

Poslanici  dubrovadki  ne  mogoie  se  nikako  pogoditi  s  kraljrm  Prvo  sam  kralj  nije 
htio  posve  ustupiti  otoka.  a  drugo  bit  de  da  u  i  Spljedaoi  i  hrvatsko-dalmatinski  ban 
Ivan  Alben  od  Medvedgrada  radili  proti  Dubrovdanima.  Napokon  su  se  i  otodani,  na 
dclu  im  Kordulani.  kratili  pokoriti  dubrovadkoj  obdini,  ved  su  htjeli  imati  svoje  vlastite 
knezove  i  samoupravu.  Gotovo  godinu  dana  trajalo  je  pogadianje.  Napokon  je  kralj 
pismom  od  26  lipnja  1414.  odredio,  neka  otoci  Kordula,  Hvar  i  Brad  ostanu  sa  svima 
piipadcima,  koristima  i  dohodcima  dubrovadkoj  obdini  tako  dugo,  dok  on  sajedno  s  prc- 
latima  i  barunima  Ungarije  drugadije  ne  odiudi  (tamdiu,  quousque  aliud  superinde  una 
cum    fidelibus    prelatis    et  baronibus    dicti   regni   Hungarie   decrevrnmus  deliberandum). 


gg  <8I0ISMUND   KRAUUJE  SAM. 

Drugim  pismom  itt  'ga  daoa  zapovjedio  je  kralj  hrvatskodalmatinskom  banu  Ivanu  Albenu 
od  Medvedgrada,  oeka  ne  dira  u  otoke,  a  joS'manje  u  Dubrovdane  i  njihove  dioovnike 
im  njima.  r. 

MedjuHm  Dubrov£ani  nijesu  dugo  upravljali  otocima.  Otodani,  na  telu  im  Koriu- 
lani,  otimahu  se  svom  snagom  vlasti  njihovoj.  Kroz  dvije  godine  traju  razmirice  izmedju 
Kor£ale  i  Dubrovnika.  Kor^ulaoi  su  bijedili  Dubrovnik,  da  ih  zatire  dadama,  da  im  otima 
zemljiita  (kncline),  i  da  §alje  na  njih  oruiane  brodove  i  vojsku.  Dubrova(!;ka  obcina  opet 
tuiakala  Kordulane,  da  uzkracuju  duine  dohodke,  i  da  ne  ce  davati  svojih  brodova  ni 
onda,  kad  prijeti  pogibao  od  Turaka.  Kordulane  pomagali  su  Vladislav  JakSid  od  Kuilja, 
koji  je  neko  vrijeme  bio  poslanikom  kraljevim  u  Dubrovniku.  Mora  da  je  bilo  silna  tuia- 
kanja  i  opadaoja  sa  svih  strana,  kad  je  Sigismund  sve  na  putu  u  Calaisu  21.  rujna  1416. 
odluiio  dokrajiiti  te  razmirice  i  smutnje.  On  dade  toga  dana  sastaviti  viSe  povelja  i  pi- 
sama;  jednim  oduzima  Dubrovniku  upravu  otoka,  drugim  predaje  ib  svojemu  vjernomu 
vitezu  Ladislavu  Jakiicu  od  Kuilja  za  njegove  brojne  zasluge  tako  u  Ugarskoj  kao  Sirom 
svijeta,  a  trecim  javlja  Hvaranima  imenovanje  Ladislava  JakSida,  te  ib  poziva,  da  ga  sve 
sluiaju,  ito  de  im  taj  u  ime  njegovo  govoriti  i  zapovijedati. 

Dubrov6an'i  kao  da  su  slutili,  Sta  ih  deka,  pak  su  kralju  poslali  za  poslanika  nekoga 
STe<5eDika  Maroja.  Ali  Maroje  ne  izvrSi  ni§ta,  ved  na  prosto  donese  30.  sijeinja  1417.  u 
Dubrovnik  pismo  kraljevo  od  16.  prosinca  1416,  kojim  javlja,  da  de  naskoro  dodi  u 
Dubrovnik  niegov  vitez  i  vijednik  Vladislav  Jaklid  s  podpunom  punovlasti,  osobito  u 
pogledu  otoka.  I  zaista  vitez  Vladislav  stigne  posljednjih  dana  veljade  1417.  na  otoke, 
i  prvo  mu  bijaie,  da  je  s  njih  uklonio  dubrovadke  knezove  i  druge  dastnike.  Poslije, 
8.  oiujka,  dodje  tekar  u  Dubrovnik,  te  predade  obdini  listove  kraljeve  od  21.  rujna  proSle 
godine,  kojim  »e  njoj  oduzima  uprava  otoka  i  povjerava  vitezu  Vladislavu.  Dubrovcana 
teiko  se  kosnula  odredba  kraljeva,  ali  jo§  jace  ih  je  zaboljelo,  kad  je  na  upit  njihov 
kraljev  komesar  oditovao,  da  su  otoke  izgubili  za  to,  §to  su  njima  zlo  i  tiranski  uprav- 
Ijali  (pro  mala  et  tirannica  gubernacione).  Toj  svojoj  boli  dadoSe  odu§ka  u  pismu  na 
kralja  od  31.  oiujka  1417.  Najprije  se  tuie,  §to  je  Vladislav  JakSid  prije  poSao  na  otoke, 
a  onda  tek  u  Dubrovnik;  §to  ih  je  prije  proglasio  krivcima,  nego  §to  im  priobdio  kra- 
Ijevsku  poruku  (iudicans  nos  reos,  antequam  loqueretur  ad  nos  verbum  regium).  Javljaju 
nadalje,  da  su  po  zapovijedi  kraljevoj  predali  redene  otoke  >netaknute,  neoMedene  i  od 
vudjih  navala  saduvane«;  ali  se  brane  od  osvade,  da  su  njima  lo§e  upravljali.  >Mi  smo 
ih  pade  duvali  kao  dobri  pastiri  povjereno  stado,  ne  ialedi  truda  ni  troika  ni  po  danu  ni 
po  nodi.  Nikoga  nijesmo  pogubili,  niti  mu  udove  osakatili,  nikoga  nijesmo  novcem  glo- 
bili,  premda  bi  neki  zaista  kaznu  zasluiili.  Oh  iaiosti,  preblagi  gospodinel  Nakon  brodo- 
lomlja  s  boije  srdibe,  nakon  preukrutne  kuge  nijesmo  odekivali,  da  de  nas  ovako  Sta  od 
vas  stidi,  Dajmanje  pak,  da  dete  nam  uzeti  otoke,  koje  smo  8  naporom  i  opasnosti  sadu- 
raii  od  vukova,  podnosedi  neprijateljstva  i  Itete;  otoke,  koji  bi  bez  gospodara  odavna 
red  doili  u  ruke  neprijatelja  vaiega  prijestolja,  i  to  s  njihovom  privolom,  Ito  dosad  taje 
i  kriju.  A  najviie  gorko  ialimo  srdibu  vaiu,  po  kojoj  smo  prije  osudjeni,  nego  Ito  smo 
satlulani.  Ako  su  zlo  govorili  o  nama  zli  Ijudi,  koji  vazda  javno  grde  svoga  gospodara, 
mi  nijesmo  oikad  zudili  bit!  hvaljeni  od  poganih  usta,  jer  hvaliti  se  moraju  djela.  Kakim 
smo  obrazom  primili  (otoke),  takim  smo  ih  driali  i  povratili.  Gospodin  kralj  je  dao, 
gotpodin  kralj  je  oduteo;  kako  se  gospodinu  svidjelo,  tako  se  zgodilo:  neka  bude  ime 
Gotpodnje  blagosloveno  Jer  zlato  obidaje  se  kuSati  ognjem.  Ali  ni  viSe  toga,  ni  smrt 
tti  bolest  ni  oemilost  ne  de  nas  modi  odvratiti  od  Ijubavi  i  vjernosti  prema  preblagomu 
kralju  naiema  1  sretoj  kruni  ugarskoj*. 

Obladavii  otocima  »u  ime  kraljevo*  (parte  maiestatis  regie\  stao  se  Vladislav  JakSid 
mijciati  a  poslove  diUve  Dalmacije,  koliko  je  pripadala  kralju  Sigismundu.  On  se  zove 
•kraljevski  komesar  o  kraljevim  Dalmaciji*  (regius  commissarius  in  regno  Dal- 


DRUei    RAT  S  MLITCIMA;  OUBITAK   TR06IRA,   tPUETA    I   JUiNIH   OTOKA.  89 

macie),  pak  traii  od  Dubrovdaoa  ne  samo  dohodak  za  kralja  Sigismunda,  nego  i  gra- 
ditelje  brodova.  Ali  Dubrovdaoi  ^Iju  kralju  izravno  po  svojim  Ijudima  duzni  dohodak,  a 
za  brodograditelje  nastoje  se  izpriiati  kugom,  koja  je  pokosila  tolike  tisude  Ijudi,  medju 
Djima  i  mnogo  graditelja.  Fade  i  u  bosaoske  prilike  uplice  se  kraljevski  komisar.  Sad 
ho<ie,  da  uiini  pogodbu  izmedju  Dubrovnika  i  Petra  Pavlovida  radi  polovice  Kooavala; 
sad  opet  trail  od  Dubrovdana,  da  mu  ustupe  u  svom  gradu  sve  kuce,  koje  bijahu  budi 
poklonili,  budi  u  zamjenu  dali  bosanskoj  vlasteli.  Ali  i  u  poslove  ostalih  gradova  Dalma- 
cije  ulazi  Vladislav.  Tako  trail  od  grada  Trogira,  da  mu  za  kraljevsku  komoru  Izpladuju 
>STe  dohodke  od  tridesetnice  i  solana  kraljevskih*.  Trogirani  su  s  toga  vrlo  ozlojedjeni, 
jet  su  !^av  dohodak  doslije  upotrebljavall  za  >popravljanje  gradskih  zidova  i  nabavu  ostalih 
potrebitih  stvari<.  Sam  Vladislav  predlaie  sada  kralju,  neka  se  Trogiru  ostavi  sav  dohodak; 
ali  Sigismund  pismom  iz  Kostnice  od  16.  listopada  1418.  odredjuje,  da  se  doduSe  po- 
menuti  dohodak  za  proSlo  vrijeme  Trogiranima  opra^ta,  all  da  ga  odsad  moraju  ipak 
pladati,  6m  pomenuti  Vladislav  JakSid  k  njima  dodje.  Pomenuti  Vladislav  jamadno  je 
doprinesao  1  k  tomu,  da  se  je  u  gradu  Hvaru  3.  prosinca  1418.  izmirila  pudka  stranka 
8  vlastelom.  A  bilo  je  skrajnje  vrijeme,  da  do  mira  dodje,  jer  je  u  to  bio  ve<5  planuo 
novi  rat  s  Mletcima. 

(Drugi  rat  s  Mletcima  1418. — 1420.;  gubitak  Trogira,  Spljeta  i  juzoih 
otoka).  Neko  vrijeme  iza  primirja  od  godioe  1413.  ku§ali  su  Mletci,  da  utanaie  sa  Sigis- 
mundom  kona^ni  mir;  ali  se  brzo  uvjeriSe,  da  do  toga  dodi  ne  de,  pak  zato  odazvaie 
16.  veljaCe  1414.  svoje  poslanike,  koji  su  se  u  torn  poslu  desili  na  papinskom  dvoru  u 
Rimu.  Ali  ni  primirja  nijesu  Mletci  savjestno  driali,  jer  su  neizravno  pomagali  Hrvoja, 
padie,  kako  su  ih  bijedili,  i  same  Turke.  K  tomu  su  neprestano  snovali,  kako  da  se  do- 
bave  Omi§a  1  ostalih  mjesta  u  Dalmaciji.  Kakvo  je  razpoloienje  bilo  u  Mletcima  prema 
Sigismundovim  podanicima,  najbolje  pokazuje  ovaj  sludaj.  U  prosincu  1414.  dodjoSe  u 
Mletke  poslanici  grada  Spljeta,  te  umoli§e  vijede.  da  nadoknadi  neke  Stete,  koje  su  u(i- 
njene  spljetskoj  crkvi  i  gradjanima  od  mletadkih  podanika  u  ^ibeniku  i  na  otoku  Pagu. 
Ali  im  mudro  vijede  odgovori,  da  mu  je  nemogude  iSta  uiiniti,  dok  i  ostala  mjesta  Dal- 
macije  ne  dodju  pod  mletadku  vlast  (antequam  terre  et  loca  illarum  partium  pervenirent 
ad  manus  nostri  dominii,  non  ridetur  nobis  posse  facere  id,  quod  requirunt).  MIetCani  ne 
samo  da  nijesu  Stitili  imanja  i  prava  Sigismundovih  podanika  u  svojim  gradovima  i  ko- 
tarima,  nego  su  svojim  silnim  brodovljem  prijedili  svaku  trgovinu  Spljeta,  Trogira  i 
Dubrovnika  po  jadranskom  moru.  Dakako  da  su  tm  Hrvati  vradali  nemilo  za  nedrago. 
Sad  bi  Kninjani  provalili  u  mletadki  kotar  oko  Novigrada,  sad  bi  cetinski  knez  udarao 
na  okoliS  mietadkoga  Sibenika.  I  tako  unatod  primirju  nije  bilo  pravoga  mira  ni  na  kopou, 
ni  na  moru. 

Samo  primirje  imalo  je  prestati  16.  (18)  travnja  1418.  Medjutim  jo&  na  koncu 
god  1417.  bija&e  se  nedavno  u  Kostnici  izabrani  papa  Martin  V.  ponudio,  da  posreduje 
mir  izmedju  MIetaka  i  Sigismunda.  MIetdani  prihvati&e  ponudu  papinu  naipripravnije,  jer 
je  bai  u  to  vrijeme  bio  ustao  zetski  knez  BalSa,  pak  im  podeo  otimati  gradove  u  juinoj 
Dalmaciji  (Albaniji).  narodito  Skadar,  Drivast,  Ucinj,  Budvu  i  bar.  Da  ne  moraju  ratovati 
dui  ditave  iztodne  obale  jadranskoga  mora  od  Krka  do  Bara,  bill  bi  se  rado  pogodili 
bar  s  ugarsko-hrvatskim  kraljem.  Dne  6.  oiujka  1418.  posla.^  oni  detiri  svoja  poslanika 
u  Kostnicu,  Marina  Caravella,  Fantina  Michaela,  Antuna  Contarena  i  Franju  Foscara,  te 
im  podijeliSe  obseian  naputak.  Poslanici  neka  svakako  nastoje,  da  se  utanadi  ili  podpuni 
trajni  mir  ili  bar  novo  primirje  na  &to  dulje  vrijeme,  od  pet  godina  do  dvadeset  i  pet 
Ako  bi  nade  bilo,  da  de  dodi  do  mira  ili  primirja,  neka  slobodno  produlje  sadaoje  pri- 
mirje  do  konca  svibnja.  Neka  ne  iaie  novaca  nikakovih,  ali  neka  ne  odstupe  ni  pedija 
temlje  ni  u  Dalmaciji,  ni  u  sjevernoj  Italijt,  pade  neka  porade,  da  im  Sigismund  joite 
dade  Ostrovicu    u    Hrvatskoj,  i  sve  ftto  drii  u  Furlanskoj.    AH  joi   poslanici  nijesu  ttigii 


90  SIOISMUNO    KRAUUJB   SAM. 

n  Kostnicu,  ve^  im  otx^ina  21.  oiujka  javlja,  neica  nipoSto  ne  produljuju  sadanjeg  pri- 
mtrja  dalje  nego  do  8.  svibnja.  jer  hi  s  toga  trpila  Stetu  obdina  mletadka,  poSto  su  vc6 
Djezine  (etc  pripravne  i  u  redu  (gentes  nostras  paratae  et  in  ordine)  Istoga  dana  izdaje 
xapovijed  yrhovnomu  kapetanu  svoje  mornarice  Nikoli  Cape  lu,  neka  odjedri  put  Dal- 
macijr,  najprije  u  Zadar,  a  onda  u  Sibenik,  neka  razpita  tamo&nje  prilike  i  stoji  na  obranu 
mietadkih  podanika,  pak  neka  u  yodama  dalmatinskim    (eka   na  dalje  zapovijedi. 

Priprave  mleta^ke  za  obnovu  rata  uzbuniSe  Sigismundu  vjerne  obciine  i  kotare  u 
Dalmaciji  i  Hrvatskoj.  Najvi&e  se  zabrinu  Dubrovnik,  koji  je  sve  dosad  bio  neutralan, 
samo  da  mu  MIetci  ne  prijede  trgovanje.  Sada  se  je  prepao  velike  mornarice,  koja  bi 
mogla  iznenada  nahrupiti  na  njegovu  driavinu  i  udiniti  kraj  njegovoj  slobodi.  Dne 
7.  travnja  1418.  zapovijedaju  MIetci  vrhovnomu  kapetanu  svoje  mornarice,  neka  s  jednom 
galijom  svojom  odplovi  pred  Dubrovnik,  pak  neka  poSlje  kojega  podkapetana  svoga 
k  obdioi,  te  ju  zapita,  §ta  kani  ^initi,  kad  primirje  mineP  Gotovo  u  isti  mah  dolaze  du- 
brovadki  trgovci,  boraveci  u  Mletcima.  pak  pitaiu,  da  li  smiju  i  dalje  ostati  u  gradu,  buduci 
da  za  koji  dan  izti^e  primirje?  Mietiani  im  odvra<faju,  da  mogu  mirno  ostati  i  trgovati,  pade 
i  u  druga  mjesta  mleta6ka  zalaziti  sve  dotle,  dok  bude  dubrovadka  obdina  jednako  postu- 
pala  s  njihovim  podanicima.  I  Skradinjani  boje  se  zla  i  gorega,  pak  Salju  u  Sibenik  dva 
svoja  poslanika  (presbiter  Matheus  filius  Hlapsi  et  Nicolaus  Conedemes  cives  Scardone), 
moledi  svoje  susjede,  da  ih  itede  u  dojdudem  ratu.  MIetadki  knez  u  Sibeniku,  Benedikt 
Capello  izdaje  22.  travnja  1418  Skradinjanima  slobodno  pismo,  kojim  njima  obe<5aje,  da 
ne  de  u  njih  dirati,  dokle  budu  mirovali,  te  izvjeSdivali  njega  o  svemu,  Sto  bi  se  snovalo 
i  spremalo  protiv  Sibenika  (de  quibuscumque  exercitibus,  cumulationibus  gentium  et 
tractatibus,  quos  senserint  fieri  et  parari  ubicumque  contra  Sibenicum  et  eius  districtum). 
AH  bude  li  duzdovska  vlada  zapovjedila,  da  na  njih  udari:  ne  ce  ih  modi  ipak  Stedjeti,  jer 
vladinim  zapovijedima  treba  se  pokoravati 

Joi  18.  travnja  nadaju  se  MIetci,  da  de  dodi  barem  do  petgodi&njega  primirja  izmedju 
njih  i  ugarsko-hrvatskoga  kraija,  pak  s  toga  §aiju  svojim  poslanicima  u  Kostnicu  u  torn 
pogledu  novih  naputaka.  No  gotovo  u  isto  doba  pi§u  svojim  upraviteljima  u  Zadru,  neka 
pokukiju  milom  dobiti  Ostrovicu,  a  njihov  knez  u  ^ibeniku  nastoji  predobiti  cetinskoga 
kneza  Ivaniia  Nelipida.  I  zaista  utanadi  Sibenski  knez  s  IvaniSem  nekakvo  primirje  uz 
odkaz  od  petnaest  dana. 

Medjutim  prodje  i  mjesec  svibanj  1418.,  a  mletad:ki  poslanici  u  Kostaici  ne  utana- 
dile  ni  mira  ni  primirja.  I  tako  planu  iznova  rat.  Due  18.  lipnja  bira  mletadka  obdina 
poseban  odbor  od  pet  lica,  koji  de  se  baviti  jedino  ratnim  poslovima  u  Furlanskoj,  Istri 
i  Dalmaciji.  U  isti  mah  radi  i  Sigismund  oko  obrane  vjernih  mu  gradova  u  Dalmaciji, 
te  uz  ino  poziva  Trogir,  da  opremi  jednu  galiju  i  galijicu  za  njegovu  mornaricu.  Dne 
9.  srpoja  opet  razglaiuje  po  ditavoj  Njemadkoj,  kako  su  MIetci  nakon  znludnih  pukusa 
oko  izmirenja  provalili  u  zemlje  njegova  podanika,  akvilejskoga  patrijarke  Ljudevita  Tecka, 
u  Furlansku  i  Istni,  a  podjedno  udarili  i  na  druge  gradove  i  zemlje,  koje  pripadaju 
njemadko-hmskomu  carstvu.  Kralj  poziva  s  toga  iz  Strassburga  njemadke  gradove,  da 
prekinu  svaku  trgovadku  svezu  s  Mletcima,  pak  da  stanu  trgovati  s  Genovezima. 

U  rujnu  1418.  ratovalo  te  je  ved  na  sve  strane.  Dne  5.  rujna  daje  mietadko  vije<5e 
poseboe  oaloge  NlkoIi  Capellu,  vrhovnomu  kapetanu  svoga  brodovlja  u  jadran^^kom  mom. 
Neka  udara  na  gradove  Trogir  i  Spljet  samo  sa  morske  strane,  a  neka  ne  izlazi  na 
kopno  Ako  bi  ga  pozvali  Poljidani,  da  cajedno  s  njima  udara  po  kopnu  na  Spljet,  neka 
se  izvine  s  obsirom  na  skorainju  zimu.  Neka  im  obeda  pomod  na  kopnu  za  dojdudu 
godinu,  no  neka  ih  gleda  skloniti,  da  sami  udaraju  na  Spljet.  Ako  bi  se  Trogir  i  Spljet 
htjeli  predati.  neka  im  obeda  jednake  pogodbe,  kao  ito  ih  je  dobio  §ibenik.  U  obde 
neka  gleda,  kako  bi  viAe  izradio  mitom,  nego  oruijem.  S  toga  smije  i  obedati  godiinje 
penxije  ooim  gradjaoima,  koji  bi  mu  pomogli.  da  se  ti  gradovi  predadu.  Trogirskim  gra- 


DRU6I    RAT   S   MLETCIMA;   OUBITAK    TROGIRA,  SPURTA    I    JL'iNIH   OTOKA.  91 

djanima,  neka  slobodao  obc6A  godiinje  peDzije  do  2000  dukata,  a  spljetskim  do  1000. 
Iz  tih  naputaka  razabiremo,  da  Mietci  nijesu  tada  jo$  svom  odlu£nosti  ratovali.  U  jedou 
ruku  nadali  su  se  joi  uvijek,  da  6e  Sigismund  popustiii,  a  u  drugu  o^ekivali  su,  da  de 
same  dalmatinske  ob<5ine  napokon  priznati  njihovu  vlast,  da  tako  spase  svoju  trgovinu  i 
blagostanje.  Napokon  smetao  je  Mletke  joi  i  zetski  knez  BaUa  III.,  koji  im  je  otimao 
gradove  u  juinoj  Dalmaciji  (AIbaniji\  te  zadavao  toliko  neprilika,  da  nijesu  mogli  svu 
svoju  silu  usredotoditi  oko  Spijeta,  Trogira,  i  otoka  Braia,  Hvara  i  Kordule. 

Cinilo  se  neko  vrijeme,  da  <5e  zaista  grad  Spljet  i  bez  rata  do<5i  u  njihovu  vlast 
U  torn  gradu  naime  planu§e  gradjanske  borbe,  te  je  slabija  stranka  pobjegla  iz  grada  i 
stata  traziti  pomoc  u  Mletaka  protiv  svojih  sugradjana  O  torn  pi§e  hrvatski  banovac 
Stjepan  (Stephanus  de  Bachauia,  regnorum  Dalmatiae  et  Croatiae  vicebanus)  10.  listo- 
pada  1418  iz  Knina  kaptolu  kninskomu  ovako:  »Prijateljima  na§ima,  dastnomu  kaptolu 
koinskomu  banovac  Stjepan  prijateljstvo  i  £ast.  Javljaju  nam  upravitelji  i  sudci  kraljev- 
skoga  grada  Spijeta,  kako  su  neki  spljetskt  bjegunci  (quidam  exititii  Spalatenses),  koji 
su  radi  svojih  prekrSaja  (eorum  excessus)  bili  otjerani  iz  grada,  stali  iurovati  s  du§ma- 
nima  svete  krune  ugarske,  naime  s  Mletianima,  pak  neprestano  dolaze  s  galijama  mie- 
ta£kim  nanositi  brojne  Stele  i  svake  druge  nevolje  reienomu  gradu.  S  toga  vas  molimo, 
da  posljete  vjere  dostojna  muia  iz  svojega  zbora,  koji  de  zajedno  s  jednim  kraljevskim 
iovjekom  (Antunom  Na^idem  iz  Zadra,  ili  Matijom  ili  Petrom  Rogavidem  iz  Klisa,  ili 
Gaiparom  Mik&i<5em  iz  ^ibenika)  podi  u  Spljet,  te  iztraiiti  javno  i  tajno  (itavu  istinu,  ito 
dete  poslije  toga  sve  gospodinu  kralju  vjerno  priobdtti<.  Ved  21.  listopada  pi^  kninski 
kaptol  kralju,  da  je  zaista  s  kraljevskim  dovjekom  Ga§parom  Mtk§idem  poslao  u  Spljet 
STOga  druga,  kanonika  Stjepana,  da  su  oba  od  plemenitih  i  neplemenitih  susjeda  obdine 
spljetske  javno  i  tajno  propitkivali  te  napokon  ovo  doznali:  *oni  Spljecani  bjegunci 
po§li  su  najprije  u  Trogir,  a  odanle  u  ^ibenik,  pak  su  ugovarali  s  MIetdanima  i  Siben- 
danima.  SkupivSi  neSto  deta  i  uzevSi  mletadke  galije,  poMi  su  neki  od  njih  prema  Spljetu, 
da  oslobode  svoju  utamnidenu  bradu;  ali  duvSi,  da  su  im  brada  vec  pogubljena,  okaniSe 
se  toga  podhvata.  Na  to  su  se  jedni  sklonili  u  Poljica,  a  drugi  su  ostali  u  ^ibeniku,  te 
dolaze  6c^6e  na  mietadkim  galijama  pod  Spljet.  Osim  toga  sastali  su  se  u  ^rnovnici 
8  Poljidanima  na  dogovor,  kako  bi  Sto  viSe  Itete  nanijeli  gradu  Spljetu*. 

Dok  su  dakle  spljetski  bjegunci  sami  radili  u  prilog  MIetcima,  iitelji  grada  Tro> 
gira  oduSevljcno  su  suzbijali  silu  mletadku.  Na  delu  kraljevske  stranke  u  Trogiru  stajao 
je  biskup  Simun  de  Do  minis  (Gospodnetic),  a  uza  nj  Mihajlo  Vitturi  (Michael 
Nicole  Vitturi),  koji  je  u  ovo  vrijeme  redovito  obnaSao  dast  gradskoga  rektora.  Jo&  se 
kao  gorljiv  privrienik  Sigismundov  osobito  iztidc  Jakov  Hlapdid  (Clapci,  Chapsi) 
Draiojevid  s  pridjevkom  Testa,  kojega  su  17.  prusinca  1418.  neki  Spljedani  izabrali 
za  svoga  odvjetnika  (procuratorem)  tako  pred  kraljem  Sigismundom,  kao  pred  svakim 
dfugim  duhovnim  i  svjetovnim  sudom  Ba^  odludni  postupak  Trogirana  potaknu  Mlet- 
dane,  te  su  na  podetku  godine  1419  stali  jade  pntiskati  Sigismundu  odane  gradove  u 
Dalmaciji.  Ved  15.  sijednja  nalaie  mletadko  Tijede  podkapetanu  svoga  brodovija  Marku 
Mianiju,  da  s  jednom  galijom  krstari  dui  dalmatinskoga  primorja,  i  da  prijedi  svako 
trgovaoje  stranih  brodova  s  Trogirom,  S  Ijetom  i  OmiAem.  Ako  pak  gdje  satede  bro> 
dove  tih  gradova.  neka  s  njima  postupa  kao  s  neprijateljima.  Malo  zatim  .Aalju  opet  pje> 
iake  i  utvrde  u  Dalmaciju,  da  se  i  sa    kopnene   sirane  zapodne  podsada  grada  Trogirm. 

Tako  se  s  proljeda  1419  razplamti  iestoka  borba  uz  hrvatsko-dalmatinsku  obalu,  a 
kojoj  je  posredno  sudjelovao  i  zetski  knez  Balia  III.,  sadavajudi  MIetcima  oko  Skadra  i 
Drivasia  gotemih  jada.  Potonji  su  pcradi  toga  na  Ballu  tako  planuli,  da  su  mu  giavu 
ucijenili  sa  2000  dukata,  a  poslije  i  sa  8000.  U  gradu  Sp'jetu  pretegla  je  opet  kraljevska 
stranka,  te  je  gradskim  knezom  proglasila  Ivaoiia  Nelipida.  najodludoijega  protivnika 
mletadkoga  vladanja.  Ivanift  Neliptd  stoji  odsad  na  delu    spljetskoj  obdiai  kroi  viie  mje- 


9« 


SieiiMUND   KRAUUJK   SAM. 


seci  (oiujalc,  travanj,  svibanj).  TrogirsW  napokon  iitelji  razasult  se  na  svojim  hitrim  bar- 
kama  po  ditafom  jadranskom  moru,  te  stall  hvatati  i  robiti  mletaCke  i  straoe  trgovaike 
brodove.  Najsmioniji  moroari  trogirski  taletavali  se  sve  do  napuljskoga  primorja,  pak 
silne  Stete  oanostli  mletaCkim  ladjama  i  barkama  u  onim  krajevima.  Dne  19.  travnja 
odluiili  su  Mletci  oboruiati  zasebne  dvije  galijice,  samo  da  bi  mogli  odoljeti  tim  trogirskim 
junacima.  MedfuHm  je  i  kralj  Sigismund,  vrativSi  se  napokon  u  Ugarsku,  stao  izdavati 
slobodne  liMove  za  gusarenje  po  jadranskom  moru,  samo  da  &to  vi§e  naudt  trgovint  mle- 
ta£koj.  Ve6  24.  travnja  1419.  javlja  iz  ViSegrada  dalmatinskim  gradovima,  kako  se  je 
uvjerio  o  ▼jeStini,  spremnosti  i  mudrosti  vjernoga  i  obzirnoga  dvorjanika  svoga  I  v  a  n  a 
Venturina  Zadranina  (familiaris  nostrae  maiestatis  specialiter  confisi),  pak  mu  izdao 
pitmo,  kojim  ga  je  ovlastio,  da  za  £itavog  rata  s  MIetcima  smije  njihove  i  njihovih  pri- 
vrienika  brodove  loviti,  plijeniti,  te  ugrabljeni  plijen  u  dalmatinske  gradove  i  tvrdinje 
dooaiati.  Kralj  zapovijeda  svima  knezovima,  rektorima  i  kastelanima,  da  reienoga  Ivana 
Venturina  i  njegove  galije,  kao  i  sve,  §to  zarobi,  primaju  u  povjerene  im  gradove  i  tvr- 
dinje, te  da  ga  svagda  pomazu,  gdje  se  samo  prilika  nadade.  Namah  zatim,  5.  svibnja, 
izdaje  kralj  sliteo  slobodno  pismo  za  Trogiranina  Jakova  Hlapiida  (Testu).  Kralj 
pt^,  da  je  po  savjetu  svojih  baruna  i  prelata,  a  na  zator  Mletaka  i  njihovih  pristalica 
izabrao  pomenutoga  Jakova  za  kapetana  svoje  galijice  (in  capitaneum  galeotae  nostrae), 
te  mu  zapovjedio,  da  za  ditavoga  rata  lovi  i  robi  brodove,  koji  su  izvjesili  zastavu 
tv.  Marka,  pak  da  ih  onda  zajedno  s  plijenom  i  suinjevima  vodi  u  primorske  gradove, 
naro^ito  u  Trogir,  Spljet  i  Dubrovnik.  Kapetan  Jakov  Slobodan  je  od  pladanja  svih  dada 
pa£e  i  tridesetine.  Svi  nadelnici  gradova  i  kastelani  tvrdinja  moraju  kapetana  Jakova  i 
njegove  Ijude  pri  svemu  pomagati  Ovim  Hstovima  proglasio  je  Sigismund  slobodno  gu- 
sarenje po  jadranskom  moru,  te  su  sada  svi,  koji  su  imali  takove  listove,  nemilo  lovili  i 
robili  trgovadke  brodove.  Jo&  u  svibnju  tu2i  se  mletadki  knez  u  Zadru  svojoj  obdini,  >da 
su  dva  sina  Ivana  Venturina  opremili  dvije  barke  u  Trogiru,  te  poSli  u  lov  na  podanike 
njegove;  redeni  pak  Ivan  Venturini  pripremio  je  gradju  za  novu  galijicu<.  Vijede  mle- 
tadko  odredjuje  na  to  26.  svibnja  1419.,  neka  zadarski  knez  zaplijeni  sav  pokretni  i  ne- 
pokretni  imetak  Ivana  Venturina  i  njegovih  sinova  u  Zadru  i  kotaru  njegovu,  neka  sve 
prodade  i  novce  sahrani  u  komori  zadarskoj,  da  se  njima  nadoknade  Stete,  koje  nanesu 
mleta£kim  podanicima. 

Usred  iestoke  borbe  po  moru  i  kopnu  pojavi  se  najednom  u  Dalmaciji  kuga,  te 
ttade  Ijuto  barati  po  svima  gradovima.  Cini  se,  da  je  najviSe  bjesnila  u  Sibeniku,  gdje 
je  pomrla  i  oboljela  vedina  strijelaca  i  pje^aka,  tako  da  je  mietadka  obdina  morala  onamo 
poslati  29.  svibnja  novih  pladenika.  U  Trogiru  nije  po  svoj  prilici  tako  harala,  no  zato 
kud  i  kamo  jade  u  Spljetu.  Sve  pored  kuge  nastavio  se  je  mali  rat.  Najie^de  se  borilo 
oko  Trogira.  Joi  18.  travnja  bijaSe  trogirsko  vijede  odiudilo,  da  se  razori  tvrdjica 
sv.  Petra  kod  Podmorja  (de  Podemorio),  jamadno  za  to,  da  se  u  njoj  ne  ugnijezde  ne- 
4>Hjateljt.  Dne  15.  lipnja  odredjuje  vijede,  da  se  ito  pomnije  straii  u  gradu,  a  5.  rujna 
nalaie  se  kapetana,  da  metne  straiu  u  kulu  kod  mosta,  ito  no  vodi  na  otok  (!^iovo. 
Mletci  odredjuju  15.  srpnja  opet  dva  tomja  i  500  pje^ka  za  podsadu  Trogira,  a  u  ko- 
lovozu  ugovaraju  sa  spljetskim  PfOgnanicima,  koji  im  nude  sluibu  i  pomod  svoju.  Pro* 
gnanici  traie  najphje  ne.^to  vojske,  da  bi  mogli  osvojiti  neku  kulu  u  Spljetu  ili  pak 
unidi  u  sam  grad;  nadalje  mole  galijlcu,  da  s  mora  udaraju  na  Spljet;  suviie  traie  do- 
hodke  otoka  Suleta,  da  bi  se  mogli  prehraniti  za  vrijeme  rata;  napokon  mole,  neka  im 
mletadka  obdina  xa  sludaj.  ako  dobije  Spljet,  zajamdi,  da  de  njih  i  njihove  potomke  vra> 
titi  u  prvatoje  itanje,  te  im  dati  sva  imanja,  koja  im  bijahu  neprijatelji  njihovi  ugrabili. 
Mletci  obrckc^e  im  sve,  tto  su  molili,  samo  zahtijevahu  od  njih  sinove  njihove  za  taoce, 
toboie  da  osiguraja  svoje  podanike  od  iteta,  koje  bi  im  nanijeti  mogli,  ali  jamadno  samo 
za  to,  da  se  ne  bi  predomislili.    U  isti  mah    ugovarao  je  i  vrhovni    kapetan  mietadkoga 


DRUOI  RAT  s  mlktcima;  oubitar  tbooira,  spubta  1  juSnth  OTOKA.  93 

brodoTija  s  bosanskim  kraljem  Stjepanom  Ostojidem,  koji  bijaSe  k  njemu  pred  Trogir 
poslao  svoga  poslanika^  nekoga  vojvodu,  da  ugovori  savec  s  mletadkom  ob^inom,  te 
izmoli  u  niih  nekoliko  galija  za  svoje  podhvate.  Mletadki  je  kapetan  29.  kolovoza  oba- 
vijestio  svoju  ob<finu  o  dogovorima,  koja  je  9.  rujna  prihvatila  neke  ponude  bosanske 
AH  je  sato  traiila  od  bosanskoga  kralja,  >da  mora  na  syaki  poziv  njezia  o  svom  troiku 
podidi  i  diiati  odredjeni  broj  (eta  na  bojnom  polju  dotle,  »dok  na§e  gospodstvo  dobije 
Trogir  i  Spljet  (quousque  domiDatio  nostra  habuerit  Tragurium  et  Spalatum)<.  Jo5  bi 
obdioi  vrlo  drago  bilo,  kad  bi  kralj  bosanski  poslao  na  Bal§u,  njezina  neprijatelja,  toliko 
STOje  vojske,  da  bi  mogia  obraniti  njezin  posjed  u  Albaniji  i  oteti  Bal&i  ona  mjesta,  koja 
je  doslije  osvojio. 

U  jeseni  1419.  (inilo  se,  da  6e  MIetci  ostatkom  Dalmacije  obladati.  Na  odludnije 
ratovanje  bodrili  su  ih  i  dosadanji  uspjesi  u  Furlanskoj  i  Istri.  Sigismund  bijaSe  naime 
posve  zaboravio  na  svoje  posade  u  tim  oblastima^  kao  i  na  tamoSnjega  patrijarku  Lju- 
devita  Tecka.  Mletadke  su  vojske  s  toga  redom  osvajale  gradove  i  mjesta  tako  u  Fur- 
lanskoj kao  i  u  Istri,  te  ugarske  posade  gotovo  posve  iztisnule  iz  tih  pokrajina.  Patrt- 
jarka  Ljudevit  Teck  morao  u  skrajnjoj  nuzdi  svojoj  pohitati  u  Ugarsku,  pak  zatraiiti 
pomod  u  kralja. 

Molbe  patrijarkove  i  nepovoljne  vijesti  iz  Dalmacije  skloniSe  kralja  Sigismunda  na 
izda^nije  mjere.  Kako  se  je  medjutim  baS  u  taj  das  spremao  sam  na  rat  s  Turcima,  po- 
vjerio  je  ratovanje  s  Mletcima  objema  banima  hrvatskoga  kraljevstva.  U  Slavoniji  banovao 
je  ove  godine  iza  Davida  Lackovida  de  Zantho  neki  Oionizije  deMarczali, 
a  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  zamijenio  Ivana  Albena  od  Medvedgrada  vranski  prior  i  do- 
sadanji vjemi  pratilac  kraljev  Albert  od  Velikoga  Miholjca  i  Ungvara 
(de  Ungh).  Hrvatski  ban  pohitat  de  u  Dalmaciju  u  pomoc  Trogiru,  a  slavonski  ban  Dio- 
nizije  podi  de  s  vojskom  u  Furlansku.  Dne  1.  listopada  javlja  Sigismund  iz  Velikog 
Varadina  gradskomu  vijedu  u  Belluou,  da  §alje  slavooskoga  bana  Dionizija  Marczala 
s  vojskom  na  Mletdane  ;  u  drugom  pismu  od  istoga  dana  poruduje  patrijarki  akvilej- 
skomu  Ljudevitu  Tecku,  kako  de  ban  Dionizije  naskoro  s  jakom  vojskom  udariti  na 
ncvjerni  grad  C  a  b  d  a  d  (Cividale),  da  ga  kazni,  ho  se  je  iznevjerio  i  Mletcima  predaa 
JoS  2.  listopada  boravi  ban  Dionizije  u  Zagrebu,  a  poslije  podje  u  Furlansku,  gdje  mu 
se  pridruziSe  goridki  grof  Henrik  i  drugi  velika§i.  Dne  25.  studenoga  stade  podsjedati 
Cavdad,  koji  je  branio  markiz  Taddeo  d'  Este.  Taj  hrabri  vojvoda  provali  jednom  zgodom 
i  razbi  bana  Dionizija,  koji  se  je  tako  prepao,  da  se  je  s  mjesta  povratio  u  svoju  bano- 
vinu.  S  njegovim  odlazkom  stadoie  mletadke  vojvode  redom  osvajati  Sigismundove  i 
patrijarkove  gradove  u  Furlanskoj  i  Istri.  Vidam  (Udine)  predade  se  Mletcima  6.  lipnja  1420., 
pak  tako  obladaie  ditavom  Furlanskom.  U  Istri  vodio  je  mletadku  vojsku  Filip  Arcelli; 
njemu  i  njegovim  podvojvodama  predadoSe  se  redom  istarski  gradovi:  Labin  3.  srpnja, 
a  fjiiie  (Muggia)  8.  srpnja  1420.  Jedino  posredovanjem  pape  ostaviie  Mleti^ani  patrijarki 
Ljudevitu  Tecku  Akvileju,  S.  Daniele  i  S.  Vito,  te  mu  takodjer  doznadile  godi&nji  dohodak. 

U  Dalmaciji  zapodeo  je  ratovati  hrvatsko-dalmatinski  ban  Albert  de  Ungh  joi  u 
rujnu  1419.  Upravitelji  zadarski  traiili  su  u  Mletcima  brzu  pomod,  kad  su  duli,  »da  su 
oeke  dete  saile  na  itetu  naith  mjesta<.  MIetci  14.  rujna  ialju  novib  100  pjeiaka  la 
obranu  Sibenika  i  ostalih  mjesta  na  kopnu.  Ban  je  medjutim  podigao  i  Vlahe  po 
Hrvatskoj,  tmjestio  ih  u  barke,  te  ih  poslao,  da  robe  manje  otoke  mletadke.  Prvih  dana 
listopada  Salju  Trogirani  svoje  poslanike  k  banu  Albertu,  a  1.  studenoga  biraju  tri  ka- 
petana  za  rat  U  to  doba  osobito  se  iztide  Trogiranin  Mihajlo  Vitturi,  koji  sprema  ditavo 
brodovlje  na  zator  MIetdana.  Dok  je  mletadka  vojska  s  kopna  i  s  mora  podsjedala  Trogir, 
dotle  je  Mihajlo  ili  Mikac  Vitturi  sa  hrabrim  svojim  drugovima  opremio  jednu  galiju, 
jednu  galijicu  i  viSe  barka,  pak  izmedju  dalmatinske  i  oapuljske  obale  robio  i  progonio 
mletadke   podanike.   Njegovo    haradenje    dodija   napokon    Mletcima,  pak    stadole   posve 


94  SlOISMUND    KRAUUJR   SAM. 

otbiljno  snovati,  da  jednom  dokon6:;ju  rat  u  Daltnaciji.  Na  koncu  veljadie  1420.  odre- 
djuje  nove  £ete  i  bojne  torojeve,  a  uz  to  rade  svima  silama,  da  mitom  i  obedanjima 
predobe,  ito  ne  mogu  silom. 

I  taista,  mietadki  novae  i  obe<5anja  skriiie  i  taj  put  odpor  preostale  Dalmacije. 
Prognani  Spljedani,  na  6elu  im  nadpop  Boiidar  (Deodat)  Siojanovic,  pregnu^e  svima  silama, 
da  prisile  svoj  rodni  grad  na  predaju.  Cini  se,  da  su  splietski  prognanici  obilazili  i  oko 
iiteija  otoka  Brada,  Hvara  i  Koriule,  da  ih  predobe  za  Mletdane  i  odvrate  od  njihova 
kneza  Vladislava  Jak^ida,  kraijeva  pouzdanika.  U  to  se  zgodi  '}oi  i  to,  da  se  je  grad 
Kotor  15.  oiujka  sam  predao  u  zaStitu  mletaiku,  pak  se  je  dinilo,  da  de  sada  MIetci 
Zajedno  s  Kotorom  i  njeguvim  saveznicima  lakSe  svladati  zetskoga  kneza  BalSu.  No  pre- 
daja  Kotora  jamadno  je  djelovala  i  na  iitelje  otoka  Brada  Hvara  i  Kordulu,  te  su  on! 
joi  u  oiujku  1420.  poslali  u  MIetke  svoga  poslanika  —  nekoga  popa  —  s  izjavom,  da 
su  voljni  pokoriti  se  mletadkoj  republic!. 

Predaja  Kotora,  poslanstvo  s  otok&,  bodrenje  spljetikih  prognanika:  sve  to  skloni 
duida  Tomu  Moceniga  i  vijece  na  osudnu  akciju.  ImcnovaSe  Petra  Lauredana 
vrhovnim  kapetanom  ditavoga  brodovlja  svoga  na  jadranskom  moru,  pridruziSe  mu  do- 
voljno  pjeSadije,  tc  mu  povjeriSe,  da  zavrSi  rat.  Podjedno  mu  30.  ozujka  1420.  dadoSe 
obseian  naputak,  &ta  i  kako  Ha  radi.  Zanimljivi  taj  naputak  odaje  i  bojnu  osnovu  mle- 
tadku.  Petar  Lauredano  neka  u  ime  Kristovo  podje  iz  MIetaka  s  brodovljem  najprije  u 
Cref  i  Osor,  odanle  na  Rab  i  Pag,  i  onda  u  Zadar.  U  svakom  mjestu  neka  pozove 
kneza,  da  5to  prije  skupi  brodove  i  dete,  odredjene  za  boj,  i  da  ih  poSIje  u  Sibenik,  koje 
je  glavno  zbiraliSte  za  ditavu  mornaricu  (ad  partes  Sibenici,  in  quo  volumus  exercitum 
nostrum  maritimum  debere  se  congregare).  PoSto  je  u  Zadru  uzeo  sobom  jo5  dva  tri 
vjerna  dovjeka,  koji  poznaju  dobro  prilike  Dalmacije,  a  narcdito  trogirske  i  spljetske, 
neka  odplovi  u  Sibenik,  pak  neka  ondje  okupi  ditavo  dalmatinsko  brodovlje,  da  bude 
vazda  spremno  na  njegov  zapovijed  odjedriii,  kamo  bude  trebalo.  Iz  Sibenika  podi  de  sa 
svima  galijama  mletadkim  prema  Trogiru;  tu  de  ostaviti  jedan  dio  galija  i  galiiica,  da 
paz*  na  Trogir,  i  da  prijede  Trogiranima  nano^iti  stete  onim  dalmatinskim  brodovima  i 
detama,  koje  se  sabiru  u  Sibeniku;  s  osiatkom  pak  svojega  brodovlja  odjedrit  de  k  juinim 
otocima  Korduli,  Hvaru  i  Bradu,  kao  i  k  manjim  otocima  onoga  kraja,  pak  de  ih  primiti 
a  vlast  i  zaititu  mletadku,  kako  bijahu  sami  ponudili  po  svojim  poslanicima.  Petar  Lau* 
redano  obedat  de  iiteljima  onih  otoka  u  ime  svoje  obdine,  da  de  pladati  samo  one  dade, 
koje  su  dosad  davali  kralju  ugarskomu,  nadalje,  da  si  slobodno  po  volji  mogu  birati 
knezove  svoje,  naravno  iz  zemalja  i  mjesta  mleiadkih.  I  na  otocima  pobrat  de  brodove  i 
dete,  kako  je  ved  ustanovljeno,  a  takodjer  uzet  de  s  njih  vina  i  iiveia  za  vojsku.  PoSto 
je  tako  podigao  na  noge  ditavu  Dalmaciju,  onda  tekar  neka  podje  na  Trogir  sa  svim 
brodovljem  i  vojskom.  U  to  ime  imade  sa  sobom  800  novih  deta  pjeSaka,  koje  vodi 
Quarantaotto;  osim  toga  neka  uzme  i  sve  konjanike,  ito  no  se  dese  u  Zadru.  Neka  na- 
dalje iznese  na  kopno  obje  bastite,  koje  sobom  vozi;  jednu  neka  namjesti  na  otoku 
Ciuvu,  a  drugu  na  kopnu.  Kad  sve  ovako  pripravi  i  udesi,  neka  muievno  na  svaki  mo- 
god  nadin  nastoji  (viriliter  per  omnes  vias  et  modos  possibiles),  da  ^to  prije  ohlada 
Trogirom.  Iza  njcga  neka  jednakim  nadinom  ito  brie  pokori  Spljet.  Poito  se  znade,  da 
se  oba  grada  silno  boje  haradenja  i  pustoienja,  neka  im  zaprijeti  i  tim  kad  se  ne  bi 
htjeli  pokontt.  Ako  bi  se  pak  htjeli  dobre  volje  skloniti  pod  mletadku  vlast,  neka  ih 
prime  uz  one  pogodbc  i  avjete,  pod  kojima  se  je  predao  grad  Sibenik.  Spljedanima 
moie  pade,  ako  bude  putrebito,  obedati  i  to*  da  mletadka  obdina  ne  de  u  njihovu  gradu 
podizati  tvrdje,  niti  de  dozvoUti,  da  se  u  grad  povrate  prognanici. 

Kapetao  Peiar  I^aredanci  radio  je  jamadno  po  primljenom  naputku.  Svakako  joi 
u  travnja  1420  pokorili  su  mu  se  otoci  Brad,  Hvar  i  Kordula  sa  susjednim  manjim  oto- 
cima, jer  je  poslije  neki  bosanski  vojvoda    Pavao    mjio    mieudku  obdinu,  da  mu  usiupi 


DRUOl    RAT   S   MLETCIMA;   QUBITAK   TROOIRA,   SPUKTA.   I   JUiNIH   OTOKA.  95 

grad  Vis  (castrum  Lisse)  i  otok  Hvar  (illas  insulas  Liesne).  AH  mu  obdina  14.  syiboja 
odgovori:  >Re£ena  mjesta  i  otoci  bill  su  u  rukama  i  vlasti  na^ih  neprijatelja,  te  su  Tro- 
girani  i  drugi  duSmani  naSega  vladanja  onamo  se  zaklanjali  .  .  .;  ali  mi  smo  te  otoke 
stckli  u  pravednom  ratu  (de  bona  guerra)  i  oteli  ih  rukama  neprijateija  naSih,  te  smo 
obedali  iiteljima  redenih  otoka  i  mjesta,  da  demo  ih  saduvati  i  driati  pod  upravom  i 
zaititom  na^ega  gospodstva.  A  to  hodemo  provesti  i  diDiti<. 

Obladav&i  otocima  osvanuo  Petar  Lauredano  pred  Trogirom.  2itelji  toga  grada,  na 
delu  tm  Mihajlo  Vitturi  i  biskup  §imun  de  Dominis  pripravili  su  se  na  junadku  obranu. 
Joi  20.  oiujka  bijaSe  trogirsko  vijede  odredilo,  da  nitko  ne  smije  ulaziti  u  luku  ni  izla- 
ziti  iz  nje  od  pozdravljenja  u  veder  do  pozdravljenja  u  jutro.  Jo§  bi  cdredjeno,  da  jedan 
kapetan  spava  u  kuli  na  otoku,  a  drugi  u  novom  gradu.  Napokon  bi  sav  dohodak  od 
solana  sv.  Barbare  odredjen  za  utvrdu  kaStela  (pro  fortificatione  burghi). 

Nemamo  vijesti,  ita  se  je  sve  zgadjalo  u  Trogiru  i  oko  njega  mjeseca  svibnja  i 
Hpnja  1420.  Ne  znamo,  koliko  je  obrani  grada  doprinesao  hrvatski  ban  Albert  de  Ungb, 
a  koliko  cetinski  knez  IvaniS  Nelipid.  Nema  medjutim  sumnje,  da  je  bilo  iestokih  borba 
oko  grada  kroz  ona  dva  mjeseca.  Doznajemo  samo,  da  su  napokon  Trogirani,  izmoreni 
do  kraja  kugom,  gladom,  i  ne  mogudi  vi§e  odoljeti  bombardama  mietadkim,  zatraiili 
primirje  od  mletadkoga  kapetana.  On  im  ga  dozvoli  samo  za 
jedan  dan.  Bilo  je  to  21.  lipnja.  Nodju  umade  iz  grada  Mihajlo 
ili  Mikac  Vitturi  sa  svojim  privrzenicima,  a  valjda  s  njima  i 
biskup  Simun.  Sutradan  dodjo§e  pred  kapetana  poslanici  grada 
Trogira,  te  mu  se  baciSe  pred  noge  i  zamoli§e  ga  za  milost.  Na 
to  udje  Petar  Lauredano  22.  lipnja  u  grad,  te  izvjesi  na  trgu 
i  na  svima  kulama  zastavu  sv.  Marka.  Prvo  mu  je  bilo,  da  je 
udario  progonom  Mihajla  Vitturija,  te  mu  zaplijenio  sva  imanja, 
kude  i  vrtove,  Sto  je  sve  vrijedilo  3567  dukata.  Malo  dana  po- 
slije  (7.  srpnja)  stigia  je  jednaka  sudbina  sve  ortake  i  drugove 
njegove,  medju  kojima  je  bilo  Ijudi  iz  svih  kiajeva  hrvatskoga 
kraljevstva    (seruitorum    olim    Michatii:    Gregorius   Vlachus,  Bu-  ^^ 

divoj    Pomerich,    Pribilius    Dragoslavich,    Ivichus    Iveferich,    Ra- 

doslaus  de  Sibenico,  Jurchovich  .  .  .  de  Spalato,  Marcus   Grozde  FeCat  Deodata 

de  Tragurio,  Velchasin  de   Rama,  Volchus,  Valenta  de  Poxega,  STOJANOVidA, 

Volchac,    Volchasius,    Radoslaus    Talian,    Michael    de    Ragusio,  ,^  ^^  Stiep«n«  de 

Georgius  Marinza,  Rade  Dospilich).  Piou  (pod  Bororima) 

Ved  27.  lipnja  znalo  se  u  MIetcima  za  pad  Trogira.  Obdina  pokraj  Spljeu 

je  po  vijestima   svoga   kapetana    nasludivala,  da    de   se   na.<(koro  (i4ao.— 1433.). 

predati  t  Spljet,  pak  je  s  toga  izdala  odredbu,  da  kapetan  s  di- 
tavim  brodovljem  namah  nakon  predaje  Spljeta   odjedri  na  jug, 

pak  da  zavrSi  rat  s  Baliom.  Jo&  mu  daje  naputak,  ita  da  dini  s  cetinskim  i  omiikim 
koezom  Ivaniiem  Nelipidem.  Neka  gleda  sastati  se  s  njime  ili  nekim  od  njegovih  Ijudi, 
pak  oeka  se  potuii  na  njegovo  ponaSanje  prema  mlctadkuj  vojsci.  Neka  mu  spomene, 
kako  su  predji  njegovi  bill  vazda  dobri  prijatelji  mletadkoga  vladanja,  te  kako  bl  obdina 
rado  8  njime  utanadila  mir  ili  primirje  na  &to  dulje  vrijeme.  Ako  bi  pak  htio  poslan$tvo. 
nadi  de  obdinu  >  vazda  u  oajboljem  raspoloienju*  prema  sebi  (semper  inveoiet  nostrum 
dominium  optime  disposiium). 

Medjutim  bija&e  se  pad  Trogira  tako  kosnuo  Spljedaoa,  da  su  i  oni  ttali  misliti  o 
predaji.  Ali  oni  de  se  prije  s  kapetanom  Petrom  L4iuredaoom  pogadjati.  Postage  k  njemu 
detiri  svoja  sugradjana  za  poslanike  (Cresolus  Mathei  de  Papalibus,  Niculaus  Petri  de 
Comis,  Marcus  Petri  et  Nicolaus  Jerrecii,  nobiles  Spalatini),  te  mu  podastrijelr  petnaest 
todaka  za  potvrdu.  Ako  ih  prihvati,  prizoat  de  mletadku  viast.  Medju  tima  uvjetima  bija^ 


96  SIOISMUMD   KRAUTJJB   SAM 

i  taj,  da  se  u  Spljetu  ne  smije  graditi  nikakva  tvrdinja,  zatim  da  se  prognaoicima  ne 
tmije  dozvoliti  povratak,  najmanje  pak  arcipresbiteru  Deodatu  (Boiidaru)  Stojaoovidu. 
Ini  uvjett  bijahu:  da  se  ot  jedan  pudanin  ne  smije  uzvisiti  medju  plemide,  da  nadbiskup 
Dujam  bude  i  od  mletad:ke  republike  priznat  za  nadbiskupa,  da  se  gradjanima  i  dalje 
ostavi  oruije,  da  se  gradjaoi  smatraju  za  gradjane  mletaike  i  t.  d.  Kapetan  po  danom 
mu  naputku  prihvati  uz  neke  preinake  svih  petnaest  to£aka,  te  ih  potvrdi  prisegom,  a 
na  to  pozove  posianike,  da  mu  izruie  grad.  Nakon  povratka  poslanika  sastade  se  veliko 
Tijede  u  petak  28.  lipnja  1420.  na  zbor.  Tu  se  razpravljalo,  §ta  da  se  udini.  U^itade  Toma 
Nikolin  de  Lacaris,  te  predloii,  da  se  grad  predade  Petru  Lauredanu  i  obcini  mleta^koj. 
NjegOT  predlog  prihvadcn  bi  od  ogromne  veclne  (40)  vijednika  (protiv  4),  na  5to  biSe 
Petru  Lauredanu  otvorena  gradska  vrata  i  mletadkoj  obdini  poloiena  zakletva  vjernosti. 
S  pismom  njegovim  podjoSe  na  to  spljetski  poslanici  u  MIetke,  gdje  im  9.  srpnja  po- 
sebnom  izprayom  zajamiiSe  ugovorene  pogodbe. 

Ovako  je  mleta£ka  ob<5ina  godine  1420.  ugrabila  Sigismundu  ne  samo  ostatak  Istre 
i  Furlanske,  nego  i  ostatak  Dalmacije,  naime  Trogir,  Spijet  i  juine  otoke.  Rat  se  je  svrSio 
bez  ikakva  mira  ili  primirja.  Hrvatskomu  kraijevstvu  ostadoSe  od  ^itavoga  primorja  jadran- 
skoga  jedino  Senj  i  otok  Krk  na  sjeveru,  kojima  je  vladao  knez  Nikola  Frankapan,  a 
grad  Omii  s  Krajinom  i  Poljicama  na  jugu,  gdje  je  opet  vladao  knez  IvaniS  Nelipid. 
Uz  njih  ostala  je  vjema  kralju  Sigismundu  obdina  grada  Dubrovnika,  koja  je  odsad  ne- 
prestano  strepila  za  svoju  samostalnost,  kadgod  bi  6ula,  da  se  u  Mletcima  oruia  ja^e  i 
brojnije  brodovlje. 

(Rat  8  Turcima,  1419.).  Provale  turske  god.  1414.  i  1415.  u  Bosnu,  Hrvatsku 
i  Ugarsku  bijahu  samo  prve  predtede  potonjim  nevoljama  u  tim  kraljevstvima. 

Najljude  bijaSe  postradala  Bosna,  gdje  je  nakon  provale  turske  i  Hrvojeve  smrti 
planula  iestoka  borba  izmedju  velikoga  vojvode  Sandalja  Hranida  i  kneza  Pavla  Radino- 
vi^  svojaka  kralja  Ostoje  i  vlastelina  u  jugoiztoinoj  Bosni  i  jednom  dijelu  zupe  Kona- 
vala.  U  toj  borbi  pogibe  knez  Pavao  Radinovi<5  23.  kolovoza  1415.  kao  irtva  neke  urote. 
Dubrova£ki  poslanik  na  bosanskom  dvoru  u  Sutisci,  Ivan  Gundulic,  opisuje  potanko,  kako 
je  knez  Pavao  nastradao.  >Jutros  rano<,  —  javlja  isti  dan  dubrovadkomu  vijedu,  —  otisao 
je  kralj  Ostoja  sa  svojim  sinom  i  po&ao  ja$e<5i  u  ravnicu.  S  njima  je  bio  knez  Pavao 
Radinovic  i  njegov  sin  Petar,  vojvoda  Sandalj  i  vojvoda  Vukmir,  zatim  zupan  Dragi§a, 
knez  Vuk  Hrani<^  i  vojvoda  Pavao  KleSid.  Ja  ostadoh  kod  kude,  da  napiSem  neke  listove; 
kad  al  dodje  k  meni  sluga  kneza  Pavla  (Radinovida),  ustadoh  i  skodiv  na  konja  podjoh 
za  Djima  i  stigoh  ih  negdje  okolo  Sutiske.  Kad  sam  ja§io  s  voJTodom  Sandaljem,  porudi 
on  vojvodi  Vukmiru  (Zlatonosovidu);  >(jledajte  da  k  meni  dodjete,  ili  du  ja  dodi  k  vama«. 
Namah  dodje  spomenuti  Vukmir,  te  je  s  njim  govorio  dugo  vremena.  Kad  bijasmo  blizu 
mjesta,  koje  se  zove  Parena  Poljaoa,  vojvoda  Sandalj  izvude  sablju,  a  za  njim  udine  isto 
•▼i  Djegovi  Ijudi.  Namah  na  to  dade  kralj  Ostoja  svezati  kneza  Petra  Pavlovida  (sina 
Pavla  Radinovida)  i  odvesti  ga  u  Bobovac;  vojvoda  Vukmir  pak  povude  natrag  kneza 
Pavla  Radinovida,  moledi  ga  isti  par,  da  ne  bude  krvi  medju  njima.  Meni  se  je  sve 
dinilo,  da  je  to  djetinja  igrarija,  jer  ne  bijaiie  medju  njima  nijednoga  udarca.  Kad  je 
na  to  knez  Pavao  Radinovid  bjeiao,  mi&ljah  da  de  ga  svezati.  No  u  to  dodje  knez  Vuk,  a 
neki  od  Sandaljevib  Ijudi  odrubi  mu  glavu;  drugi  opet  (odrubi  glavu)  knezu  Pavlu  Radi- 
novidu.  Vlatko  Tumarlid  patarenac  pobjegao  je  o  moj  stao,  to  jest  k  fratrima,  da  se 
spase,  a  zatim  je  poiao  k  deti  Pavlovoj  u  Vrhbosnu.  Kneza  Petra  Pavlovida  vuku  i 
prate  a  Bobovac,  kako  vam  rekoh.  Mislim,  kako  sam  od  nckih  duo,  da  de  ga  oslijepiti. 
Kad  se  je  sve  smirito,  Ijudi  podjo&e  kudi.  U  sve  poginuie  detiri  osobe.  Od  ostalih  je 
vojvoda  Vukmir  malo  ranjen;  Brailo  Tezalovid  suianj  je  Vuka  Hranida,  a  Pribisav  Muriid 
suiaoj  je  drugih.  PoSto  je  opet  bio  mir,  odjaSih  k  vojvodi  Sandalju,  a  on  mi  rede:  »Jesl 
li  mislio,  da  del  ovo  vidjeti?  Eto  po  milosti  boijoj   ja  dinim  i  vriim    pravicu,  kako  i  vi 


RAT   S  TURCIMA,    1419.  97 

gospoda  dubrova£ka  finite;  jer  tko  izdaje  Dubrovnik,  gubi  glavu.  Tako  i  ja  iinitn 
s  drugim  vjernim  BoSnjacima*.  Mnogo  joS  toga  govoredi  proti  otcu  (kralju)  i  siDu,  prott 
velidanstvu  kraija  ugarskoga  i  proti  bosanskoj  vladi  zavrSi  Sandaij:  >Ivane,  ja  sam  brat 
i  pravi  prijatelj  gospode  dubrovafike,  preporuCite  me  njima*. 

Smrt  kneza  Pavla  Radinovida  bijaSe  lozinka  tuinomu  gradjanskomu  ratu  u  Bosni. 
Sinovi  nesredooga  Pavla,  po  imenu  Petar  Pavlovi<5,  koji  se  bija§e  brzo  oslobodio  tamnice, 
i  brat  mu  Radoslav  nijesu  se  sada  kratili  sloiiti  se  i  s  Turcima  proti  kralju  Ostojii  San- 
dalju  Hranicu.  Vec  u  prosincu  bjesnila  je  turska  sila  u  juznim  destima  driave  bosanske, 
te  je  bosaoski  knez  Miliia  molio  Dubrovdane,  da  bi  mu  dozvolili  pobjedt  pred  Turcima 
u  njihove  tvrdje  ili  u  sam  grad.  Slijedede  godine  1416  harala  je  turska  vojska  u  Humu 
tako,  da  je  vec  dopria  sve  do  dubrovadke  medje,  te  je  dubrovadko  vijede  zakljudilo 
21.  oiujka  poslati  sa  svojih  otoka  brodove  prema  kopnu,  da  bi  se  spasao  podloini  mu 
narod,  bjeieci  od  Turaka.  Pade  iupani  kneza  Petra  Pavlovida,  po  imenu  Gjuragj  i  Stjepan 
Miioradovidi,  doprije^e  s  turskim  detama  sve  do  dubrovadkngi  primorja,  te  su  Dubrovdani 
23.  ozujka  zaklinjali  kneza  Petra,  neka  zapovjedi  svojim  zupanima,  >da  nam  u  naSem  ni- 
koje  kvare  ne  udine  i  se  onudej  ne  tiraju«  Pavlovici  su  s  pomodu  Turaka  najviSe  udarali 
na  zemlje  Sandalja  Hranida  radi  smrti  svoga  otca  Pavla,  ali  su  bjesnili  i  protiv  kraija 
Ostoje,  osobito  oJkad  je  odvrgao  svoju  prvu  zeou  Kujevu,  njihovu  rodjaku,  te  se  oienio 
Hrvojevom  udovom  Jelenom.  Dne  12.  listopada  1416.  pi§u  Dubrovdani  kraljici  Barbari  u 
Ugarsku,  >da  je  Bosna  posve  razasuta,  i  da  vlastela  njezina  rade  na  medjusobnu  propast 
svoju*  (Bosnam  destructam  esse  penitus,  et  barones  ipsos  intra  se  exterminium  maximum 
preparare).  Istoga  dana  javljaju  opet  kralju  Sigismundu:  >Medju  barunima  Bosne  planulo 
je  veliko  i  smrtnu  neprijateljstvo  poradi  smrti  pokojnoga  kneza  Pavla  (Radinovida).  S  toga 
je  Kri^ija  Turdin  (sultan  Muhamed  I.)  poslao  dva  svoja  poslanika  k  redenim  barunima^ 
da  ih  medjusobno  izmire.  U  to  ime  ureden  bi  stanak  svih  tih  baruoa,  koji  ipak  nije 
imao  koristi,  jer  baruni  jedan  drugomu  ne  vjeruju.  Govori  se,  da  je  na  pomenutom 
stanku  bilo  utanadeno,  da  se  kralj  Ostoja  i  knez  Dragila  zarobe  i  sveiu.  Kad  su  to  kralj 
Ostoja  i  knez  Dragila  doznali,  pobjegoSe  slijedede  nodi  sa  stanka,  i  poradi  toga  je  kra- 
IjevstTo  bosansko  u  najvedoj  smutnji  i  razsulu.  Kralj  pak  Ostoja  uzeo  je  za  suprugu 
Jelenicu,  udovu  Hrvojevu,  razstavSi  se  s  prvom  suprugom  svojom«.  Dva  mjeseca  poslije, 
25.  prosinca  1416,  javljaju  dodu§e  Dubrovdani  Sigismundu,  da  >za  sada  (ad  presens) 
nema  nikakve  (turske)  vojske  ni  u  Bosni  ni  u  Ra^koj<,  jer  je  turski  car  morao  podi  u 
Soluo  protiv  brata  svoga;  ali  smutnje  u  Bosni  potraja&e  i  dalje.  Stjepan  Ostoja  vratio 
se  poslije  s  pomodu  nekih  humskth  knezova  opet  na  prijestolje,  te  ga  nalazimo 
23.  oiujka  1418.  u  zaseoku  Bi&du  izpod  grada  Blagaja  u  Humskoj  zemlji,  gdje  uredjuje 
poslove  svoje  kraljevine  i  obnavlja  stare  sno&aje  prema  Dubrovniku.  U  to  se  izmirio 
i  8  knezom  Petrom  Pavlovidcm,  te  je  Taljda  s  njim  zajedno  udarao  na  Sandalja.  No  iza 
toga  nestaje  traga  kralju  Ostoji  i  njegovoj  supruzi  Jeleni,  a  na  prijestolje  njegovo  popeo 
se  je  sin  njegov  Stjepan  Ostojid  (1419.— 1421.).  Ved  prvih  mjeseci  1419.  nalazimo  Stje- 
paoa  Ostojida  u  Bobovcu,  a  poslije  u  Zvedaju  i  u  Suttskoj;  uza  nj  je  majka  Kujeva  i  ▼€• 
dioa  bosanske  vlastele,  kao  vojvoda  Petar  Pavlovid,  vojvoda  Petar  Dinjidid,  vojvoda  Ivko 
SemkoT.c  i  vojvoda  Pavao  Jurjevid,  pade  i  Hrvojev  sioovac  Juraj  Vojsalid,  vojvoda  doljnih 
krajeva.  Samo  Sandalja  Hranida  nema  kod  njcga,  edit  znak,  da  ga  nije  prizoavao.  No 
zato  se  je  Sandaij  Hranid  24.  Ilpnja  1419.  na  Stipanju  polju  pred  gradom  Sokolom 
hvastao  poveljama,  4to  ih  bijaSe  dobio*»od  kraljev  ugrscih  i  car  lurscih*,  a  slijedede 
godine  1420.  odito  je  priznavao,  da  drli  svoje  zemlje  >miloidu  i  darom  boijim  i  v  e  I  i- 
koga  cara  sultana  Mehomet-bega,  zapisano  i  tirrdjeno  i  vojevodom 
I  sa  k  o  m«. 

Svi  ovi  podatci   odIto   dokazuju,  da  je  sultan    Muhamed   poslije  1415.  smatrao  bo- 
sanske kralje  i  velikaSe  za  svoje   kletvenike   i    podanike,  i  da    je    pravi  gospodar  Boine 

Hrv.  po»j.  n.  II  ^ 


^  SIOISVUND  KRALJUJB  SAM. 

bio  ojegov  vojvoda  Isak,  premda  se  ne  moie  dnigim  spomenicima  utvrditi  kazivanje 
ugarekoga  Ijetopisca  Ivaaa  Turdanskoga,  da  je  turski  car  re£enoga  vojvodu  Isaka  (rex 
Ikach)  imeoovao  za  kraija  bosanskoga,  te  mu  odredio  za  stolicu  Vrhbosnu  (Werchboza* 
nyam),  gdje  bt  sahranjen  sasjedent  Pavao  Radinovi<5.  Vojvodi  Isaku  bilo  ie  lako  iz  Bosne 
i  poslije  1415.  provaljivait  tako  u  Hrratsku,  kao  u  Slavoniju  i  Ugarsku.  Ved  bi  spome- 
nuto,  da  je  Sigismundov  vojvoda  Pipo  de  Ozora  u  jeseoi  1416  ratovao  u  Bosni,  a  tako 
isto  znademo,  kako  je  Sigismund  u  rujnu  te  godine  traiio  od  Hvarana  graditelje  bro- 
doTa,  da  osnuje  tnornaricu  na  rijeci  Dunavu  i  njezinim  pritocima,  s  koiom  de  onda  Pipo 
I  rovaljivatt  u  Bosnu  i  turske  zemlje.  U  pismu  pade  na  Dubrovdaoe  od  22.  rujna  1416. 
javlja  kralj  Sigismund  iz  dalekoga  Calaisa,  kako  je  odludio  s  pomodu  katolidke  crkve 
i  svih  krftdaoskih  vladara  podidi  na  Turke  >tako  jaku  i  modnu  vojska<  (tarn  validum 
potentemque  exercitum),  da  de  modi  do  kraja  iztrijebiti  (ad  finalem  exterminacionera) 
redene  duimane  Kristova  imena. 

VrativSi  se  Sigismund  u  yeljadi  1419.  u  Ugarsku,  bila  mu  je  poglavita  briga  pored 
svih  brojoih  drugih,  da  zaratuje  na  Turke,  koji  su  pro^lih  godina  bili  vi§e  puta  provalili 
u  njegove  rcmlje.*  Priprave  njegove  bile  su  obseine.  Nema  sumnje,  da  ga  je  pri  torn 
revno  pomagao  i  srbski  despot  Stjepan  Lazarevid,  koji  se  bijaSe  joS  1416.  sporazumio 
8  bizantskim  carem  na  zator  sultana  Muhameda.  Samo  tako  moze  se  razumjeti,  kad 
papa  Martin  V.  22.  svibnja  1419.  potvrdjuje  nekoga  Gregorija  (de  Here)  za  katolidkog 
biskupa  u  Beogradu  (Nandoralbensi),  poSto  je  biskupija  nakon  smrti  biskupa  Mihajla 
neko  vrijeme  stajala  izprainjena  (aliquamdiu  vacauerat). 

U  srpnju  1419.  zbirala  se  vojska  na  sve  strane.  Ban  slavonski  Dionizije  Marczali 
odgadja  2.  srpnja  u  Krizevcima  sve  sudske  razprave  >poradi  ustanka  kraljevstva<  (propter 
motum  regoi),  a  kralj  razglaSuje  25.  kolov(  za  iz  Pozuna,  da  de  >$to  prije<  (in  proximo) 
povesti  vojsku  na  Turke.  Medjutim  stiie  Sigismundu  vijest,  da  mu  je  16.  kolovoza  umr'o 
brat  Vedcslav,  kralj  deSki,  i  da  je  sada  prijestolje  deSko  izpraznjeno.  Jamadno  bi  on  sada 
bio  volio  pohitati  u  CeSku,  da  oblada  kraljevstvom,  te  su  ga  valjda  jedino  ugarski  veli- 
kaii  prinudili,  da  odgodi  svoj  put  u  Ce§ku,  pak  da  jednom  zaista  povede  toliko  obeda- 
vanu  vojnu.  K  tomu  stigoSe  mu  nepovoljnc  vijesti  iz  Furlanske,  te  je  morao  slavonskoga 
bana  Dionizija  Marczala  s  jednim  dijelom  sabrane  vojskc  poslati  na  zapad.  Tako  je 
Sigismund,  misledi  svedjer  na  Ce^KU,  s  oslabljenom  vojskom  gotovo  zlovoljno  zapodeo 
toliko  soovanu  vojnu. 

Od  24.  rujna  do  1.  listopada  boravi  Sigismund  u  Velikom  Varadinu,  a  poslije  se 
tpuita  prema  doljnomu  Podunavlju,  gdje  mu  se  je  uz  ine  velikaSe  pridruiio  i  erdeljski 
vojvoda  Nikola  Cak.  Posljedojih  dana  (26. — 28.)  stoji  kralj  s  vojskom  kod  Dunava  na 
tromedji  ugarsko-srbsko-bugarskoj  blizu  ^eljeznih  vrata    (uf  unserm  newen    hausz  in  der 

Bulgarei  bei  dem  eysern  Thor)  i  kod  Or&ove  (28.  listopada);   ali  8.  studenoga   ved  je  u 

^  ^^^  *  « 

*  9tsri|i  i^td  umijiu  poUnko  pri£ati  o  tim  tartkim  provaUma  god.  1416.-1418.  Tako  priporiicdajn,  da 
\t  )«daa  tattka  To^ka  gud.  1418.  provalila  kro<  Hrvauka  u  Kranjika  i  §t«ier>ka,  te  prodrla  are  do  Radgoae, 
koj«  j«  itala  pod>i«d»ti.  Toraka  j«  bilo  ao.ooo.  Medjatim  aloiiic  •«  aaatrijtke  TOJTode  Ernest  I  Albrecht  a 
brvaukia  ka«ioa  Nikolom  FraDkapaaom,  te  ratbiie  u  listopada  1418.  Tarke  pred  Radgooom  a  krfatrom  boja, 
gd)a  )•  pogiaao  aaaa  tartki  foiroda  Abnetbeg.  Za  ta  pobjcda  kri^naka  oe  saada  ine<ljaUin  toTretneoi  isvori,  aago 
ia  prri  apooiiaje  koralkf  pov)ettat£ar  Ifier.  Mrgiter  (f  1616)  n  tvojim  anatina.  Isvjettno  je  tamo,  da  je  kaet 
Nikola  Kraakapaa  24.  lipoja  1418  staaaUo  a  aadvojvodoai  Erqeatom  tavex  aa  pet  godiaa  proiiv  avakoga,  isaaav 
Hmiko  caratvo,  kraaa  aganka,  vojvode  aaatrijake  Fridiika  i  Albrrchta,  i  napokon  grofove  Gori£ke.  —  Ugaraki 
l}e<opi»8C  Ivaa  Tarteatki  aaaife  opct  priiail  o  provalama  tarskoga  vojvode  Isaka  (rex  Ikacbt  a  laniiftka  oblast 
(TbcnaakOt).  koji  ^  oad)«  a  boja.  pogiaao,  abi)ea  od  |aa«ka  Nikola  Pelrovt6i  (Nicolaas,  filial  Petri  de  Mac*- 
dooia).  Ta)  Nikola  Petrotrid  oborio  ae  s  aialona  Cetom  aa  tarska  Tojska,  sbacio  kopliem  Isaka  a  koaja^  akotio 
saaa  aa  aadla,  stao  aa  prsa  laaka,  te  aa  lario  m»t  a  vrat.  Smrt  vodfe  tako  je  prestravila  taraka  vojaka,  da  )« 
pol^la  glavott  b«<  obdra.  Malo  latim  rasbio  je  Nikola  Petrovid  craga  Toitka  oamauiiiaka,  koja  bijale  prdco 
Daaava  provalOa  a  Uffarska.  Na  da  ac  Medjutim  attaaoTiti,  koliko  j«  iatiac  a  ton  priteaja. 


KNEZ  IVANI§  NRLIPid  BOHl   SI     S   MLKTCIMA   I   BOSSOM;  FRANKAPANI    I   CRU3KI   KHBZOVt.     99 

Budimu.  Da  li  se  je  gdje  sukobio  s  turskom  vojskom,  ne  moie  se  za  izvjestno  ustano 
viti.  Neki  stariji  povjestniiari  (prvi  je  Beccatini  u  djelu  >Istoria  di  Turchi  I.  p.  77.)  tvrde, 
da  je  bio  preiao  Duoav,  te  se  izmedju  Nikopolja  i  NiSa  namjerio  na  turskoga  velikoga 
vezira  sa  80.000  Ijudi.  Zametnuo  se  boj  4.  listopada,  te  je  Sigismund  tako  razbio  velikoga 
vezira,  da  je  obladao  velikim  dijelom  Bugarske.  Suvremeni  izvori  medjutim  ne  spominju 
te  toboinje  pobjede  ni  s  jednom  rijedju.  Poljski  Ijetopisac  Dtugoss  pripovijeda  ovako: 
•  Sigismund,  kralj  rimski  i  ugarski,  bijaSe  onoga  Ijeta  (1419.)  sabrao  uglednu  vojsku  od 
raznih  naroda  na  obranu  svoje  driave,  te  poduzeo  vojnu  na  Turke.  Kad  je  sa  svojim 
6etama  »konjanicima  i  pjeSacima,  doSao  do  srbskoga  Beograda  (Albam  regalem  Rasciae), 
stigla  je  njemu  na  susret  ogromna  turska  vojska.  No  F>o$to  je  Dunav  razstavljao  objc 
vojske,  ne  dodje  do  sukoba.  Sigismund  je  kroz  vi§e  sedmica  vrijeme  tratio  na  obali 
Dunava,  videdi  da  se  njegova  vojska  ne  moze  ni  po  broju  ni  po  snazi  mjeriti  s  turskom. 
Nije  se  ni  usudio  bez  otite  pogibije  prevesti  svoju  vojsku  preko  Dunava,  buduci  da  su  bar- 
bari  bili  posjeli  obalu  svud  naokolo.  I  tako  ne  naudiv§t  ni  malo  neprijateljima,  ni  ne 
udinivsi  djela,  spomena  vrijedna  (nulla  offensione  hostium  facta,  neque  aliquo  opere  me- 
morabili  edito)  vrati  se  u  Budim  .  .  .  Dok  ga  je  dakle  gonila  zelja,  da  Turke  uni§ti,  izgubio 
je  CeSku,  a  Ugarske  nije  obraniot.  Da  se  Sigismund  nije  ni  sukobio  s  Turcima  ovom 
prigodom,  svjedodi  i  erdeljski  vojvoda  Nikola  Cak  u  jednoj  svojoj  izpravi,  koju  je  izdao 
8  studenoga  1419.  na  povratku  s  vojne  pred  gradom  BraSovom  (in  descensu  nostro 
campestri  ante  civitatem  Brasso).  Erdeljski  naime  vojvoda  odituje  i  potvrdjuje,  da  je  ma- 
gistar  Antun  Bator  sa  svojom  vojnom  druzinom  >od  poietka  u  sadanjem  vojenom  po- 
hodu  kraljevu  za  osiguranje  medja  ovim  stranama  (pro  conseruatione  con- 
finiorum  istarum  parciumj  boravio,  te  gospodinu  kralju  sve  do  povratka  sadanje  vojske 
vjerne  sluzbe  vojni^ke  dinioc  Nema  tu  spomena  o  bojevima,  a  kamo  li  o  pobjedama; 
radiio  se  samo  o  obrani  granice  i  mozda  oko  obnove  severinske  banovine,  koje  bijaSe 
joS  1409.  nestalo.  Ali  severinski  bani  ne  spominju  se  ni  odsad  sve  do  god.  1433.,  odit 
znak,  da  kralju  nije  ni  to  po§lo  za  rukom. 

Sigismundova  vojna  god.  1419.  bila  je  naprosto  vojniCka  demonstracija,  da  se  Turci 
zastra&e.  Mozda  je  bar  nelto  doprinesla,  da  su  jo§  na  povratku  doSli  k  njemu  poslanici 
sultana  Muhameda,  te  mu  ponudili  primirje  na  pet  godina.  Sigismund  ga  je  objerudke 
prihvatio,  ali  ne  znamo  uz  koje  uvjete. 

(Knez  IvaniS  Nelipic  bori  se  s  Mletcima  i  Bosnom,  1421. — 1424.;  knc« 
zovi  Frankapani  i  Celjski  knezovi,  1420. — 1424).  Od  god.  1419.  pak  gotovo 
do  smrti  svoje  bavio  se  je  Sigismund  pretezito  £e§kim  poslovima,  suzbijaiu6  veliki  vjerski 
i  narodni  pokret  Husovih  privrfenika,  i  radeci,  da  ga  deiki  narod  prixnade  u  svoga 
kralja.  U  to  ime  pokretao  je  vi§e  (sedam)  kriiarskih  ratova  na  Ceiku,  ali  sa  slabim  ili 
nikakvim  uspjehom.  Za  tih  ratova  pomagao  je  Sigismunda  najodanije  au&trijski  vojvoda 
Aibrecht  V,  kojega  je  napokon  iza  mnoga  odgadjanja  dne  19  travnja  1422.  vjen^^ao  s« 
sTojom  jeditom  kderju  Elizabetom.  jo§  prije  vjendanja  bijaie  kralj  28.  rujna  1421.  ixdao 
izpravu,  kojom  je  kder  svoju  EUzabetu  i  supruga  njezina  odredio  sa  svoje  oasljednike  u 
Ugarskoj  i  CeHko),  ako  sam  ne  bi  imao  muikih  potomaka.  Nasuprot  se  je  vojvoda  obvesao, 
da  6e  svoga  prvorodjenoga  sina  predati  Sigismuadu  na  odgoj;  ako  pak  kralja  ne  bi  bilo 
na  iivotu,  dati  6e  ga  kraljici  Barbari.  celjskomu  grofu  Hermanu  i  palatinu  Nikoli 
Gorjaoskomu. 

Sve  uz  pomo<5  svoga  seta  i  malo  ne  £itave  sapadne  Evrope  nije  Sigismund  mogao 
svladati  husitskoga  pokreta  u  Ceikoj.  Narodito  prvih  godina  odbijao  je  hrabro  sve  krt- 
iarske  vojske  slavni  teiki  vojvoda  Ivan  i^iika  is  Trocnova.  koji  je  vitetove  i  konjantke 
suzbijao  sa  svojim  pjeiacima.  oboruianim  pogiavito  mlatilima,  koja  su  bila  ieljesom  oko* 
vana.  Coravi,  a  poslije  posve  slijepi  ^lika  isjavio  je  sam  godioe  1423,  da  je  pograbio 
orulje  «ne  samo  za  slobodu  istine  Boijega  sakona,  nego  joi  nie  sa  sloboda   deiJeoga  i 


too  SIOISMUND   KRAUUJB  SAM 

slavenskoga  naroda*.  Tri  kriiarske  vojske  (1420^  1421.,  1422.)  bijaSe  2iika  razbio  i  pro- 
tjerao,  kadno  izmedju  samih  Husila  planu  razdor,  te  se  umjereni  Husite,  kojima  biJaSe 
na  tela  grad  Prag,  posve  odvoji&e  od  Taboridana,  koje  je  vodio  Ivan  Ziika.  Sada  se 
porodifte  krvave  borbe  medju  objema  strankama,  i  tek  u  rujnu  1424.  izmiriSe  se  opet 
Pralani  s  Taboridanima.  Namah  zatim  11.  listopada  1424.  umre  Ivan  Ziika,  nepobijedjen 
t  slavan,  alt  siroma^n,  jer  nije  nikad  gramzio  za  blagom. 

Kako  je  Sigismund  godina  1420. — 1423.  bio  posve  zaokupljen  deikim  poslovima, 
zanemario  je  znatno  hrvatsko  kraljevstvo.  U  Slavoniji  nije  nakon  Dionizija  de  Marczali 
kroz  ditavu  godinu  1422.  popunio  bansku  slolicu,  nego  su  zemijom  upravljali  banovci  i 
iupani ;  tek  1423.  imenovao  je  banom  slavonskim  svojega  tasta,  celjskoga  kneza  Hermana, 
koji  je  i  onako  sa  svojim  sinom  Fridrikom  bio  najbogatiji  i  najugledniji  velika§.  U  zemlji 
so  medjuiim  i  dalje  bjesntle  razmirice  i  borbe  na  sve  strane.  Slobodna  obcina  na  Gradcu 
kod  Zagreba  bila  je  u  zavadi  sa  zagrebadkim  biskupom  Ivanom  Albenom  i  niegovim 
bratom  Rudolfom,  gospodarom  Medvedgrada;  borba  je  bila  tako  iestoka,  da  je  biskup 
gradsku  obdinu  7  rujna  1422  kaznio  crkvenim  prokletstvom,  a  kralj  Sigismund  opet 
7.  prosinca  pozvao  bana  i  banovca,  da  §tite  tu  slobodnu  kraljevsku  obdinu  Jo§  je  gore 
bilo  u  Hrvatskoj  na  jugu  Gvozda,  koju  je  kralj  gotovo  posve  zanemario,  odkad  je  Dal- 
macija  previa  u  vlast  mletadku.  Spominje  se  doduSe  u  suvremenim  poveljama  kao  ban 
Dalmacije  i  Hrvatske  tadanji  vranski  prior  Albert  de  Ungh  sve  do  1426,  ali  o  njegovu 
djelovanju  nema  ni  traga.  Cini  se,  da  se  ban  Albert  poslije  1420.  nije  vi$e  ni  svradao  u 
HnratsktL  Stolica  njegove  priorije,  Vrana,  bila  je  od  1409.  u  mletadkoj  vlasti ;  god.  1420. 
traiio  je  doduSe  veliki  meStar  reda  Ivanovaca  od  mleta^ke  obcine,  da  povrati  Vranu 
DJegoTU  redu,  ali  mu  je  obcina  5.  oiujka  odgovorila,  da  toga  udiniti  ne  moze,  jer  je 
Vranu  od  pravoga  gospodara  za  gotov  novae  kupila.  Kako  dakle  vranski  prior  Albert 
oiie  niSta  viie  driao  u  Hrvatskoj,  nije  u  nju  ni  zalazio,  ved  je  boravio  budi  u  Slavoniji, 
bodi  u  Ugarskoj,  gdje  se  je  zanimao  za  posjedovanja  svoga  reda  i  roda. 

Stit  i  obrana  Hrvatske  bile  su  tako  u  to  vrijeme  jedino  tri  modne  knezevske  po- 
rodice:  Frankapani  na  sjeveru,  Kurjakovidi  u  Krbavi,  i  Nelipidi  na  jugu  Veiebita  Najjadi 
*tit  pak  bio  je  upravo  knez  IvaniS  Nelipid,  koji  je  od  nedavna  bio  svojak  i  Frankapanima  i 
Kurjakovidima:  starija  mu  kdi  Katarina  bila  je  po§la  za  mladoga  junaka  Ivana  ili  Ania, 
najstarijega  sina  kneza  Nikole  Frankapana,  a  mladja  Margareta  udala  se  za  Karla  Kurja- 
kovida,  sina  krbavskoga  kneza  i  nekadanjega  dalmatinsko-hrvatskoga  bana  Pavla.  Go- 
dine  1424.  odituje  knez  Ivani§  Nelipid  u  stolnoj  crkvi  u  Kninu,  da  je  duian  svojoj  kderi 
Katarini,  feni  Ivana  Frankapana,  15.000  forinti,  koje  je  potroSio  >za  obranu  od  Turaka, 
Mletaka  i  drugih  neprijateija  ugarskoga  kraljevstva<  (a  defendersi  da  Turchi,  da  Veneti 
e  da  altri  nemici  del  regno  di  Ungheria).  A  imao  je  IvaniS  i  razloga,  da  stoji  na  braniku 
hrvatske  zemlje,  jer  je  branedi  nju  ititio  i  svoju  driavinu.  Ta  on  je  driao  ne  samo  svoju 
djedoTinu  Cetinu  s  gradovima  Sinjem,  Cadvinom  i  Travnikom,  nego  i  ditavu  Krajinu 
•  gradom  Visedem  i  Makarskom,  zatim  iupu  Petrovo  polje  s  Petrovcem,  iupu  Prominu, 
dest  iupe  kninske  i  napokon  iupu  Odorjansku  sa  Zvonigradom  uz  rijeku  Zrmanju.  Ali 
Dajxnamenitiji  bili  su  njegovi  gradovi  Omii  na  ui^du  Cetine  i  Klis  na  domaku  Spljeta, 
odakle  je  opet  zapovijedao  iupi  Poljicama.  Izuzev  kraljevske  gradove  Knin  i  Ostrovicu, 
zatim  iupu  Luku  s  gradom  Bribirom,  gdje  su  iivjcii  tuini  potomci  slavnih  nekad  Bri- 
birtkth  knezova  od  plemena  Subid,  ditava  je  preostala  Hrvatska  od  Veiebita  gotovo  do 
Neretre  bila  u  njegovoj  neposrednoj  vlasti.  Nije  zato  ni  dudo,  ito  se  je  sam  zvao  banom, 
te  su  ga  tako  zvali  i  drugi,  premda  se  o  sluibenim  izpravama  kraljevske  kancelarije  drugi 
spominju  kao  bani  Dalmacije  i  Hrratske. 

JoA  se  MIetci  nijesu  pravo  udomili  u  gradovima  i  otocima  Dalmacije,  ito  ih  bijahu 
ugrabili  u  prvoj  polovici  godine  1420,  ¥ed  »c  pomami&e  za  driavinom  bana  i  knesa 
Ivaniia.  Ved  u  prosincu  1420.  tuic  se  poslanici  grada  Spljeta  u  Mletcima,  da  knez  IvaniJ 


KNBZ    IVANl^    NBLIP16    BORI   9E  S  MLETCIMA  I  BOSNOM;  FRANKAPANI  1  CBUSKI  KNKZOVI.     lot 


drii  imanja  njihove  otx^ine  i  nadbiskupije,  pak  i  pojedinih  gradjana,  da  je  zauzeo  solane, 

mlinove,  sela  i  seliSta  njihova.  Od  toga  imadu  kroz  godinu  iiete  preko  17.000  dukata  u 

zlatu.  K  tomu  je  knez  nametnuo   spljetskim    trgovcima   teike   dade,  te  dopu&ta    Polji£a- 

nima,  da  prolaze  kroz  kotar  njegova  grada   Klisa  i  da   rol)e  spljetsku  okolicu.    Tako  su 

nedavno  provalili  na  spljetsko  polje,  te  odnijeli  groidja  i  iita  za  600  dukata,  a  nedavno 

so  nodu  udarili  na  neko  selo   spljetskoga    nadbiskupa,  izranili  mu   stanovnike,  zapljenili 

mnogo  blaga,  te  ga  po  bijelom  danu  otjerali  u  Poljica.  Spljedani  zaklinju  obdinu,  da  ih 

oslobodi    >iz  ralja  zjajudega  smaja<    (de  faucibus  yaotis  draconis).    Mletci  dakako  da  se 

Qtjesu  ogluiili  tomu    vapaju.    Vec    3.  sijednja    1421.  pi§u    upraviteljima   svojim   u  Zadni, 

^ibeniku,  Trogiru  i  Spljetu,  da  budu  vazda  na  oprezu  i  sporazumni,  i  da  se  medjusobno 

pomazu   »tako    proti    knezu  IvaniSu  ce- 

tinskomu    i    Poljidanima,    kao    i    proti 

drugim  detama,  koje  bi   provaljivale  na 

Stetu  njihovuc.    No  kao  da  su  Mletci  i 

sami    slutili,   da  im    od  toga  ne  6e  biti 

velike    koristi,   stado§e    se    ogledati    za 

saveznicima.  SjetiSe  se  bosaoskoga  kralja 

Stjepana  Tvrtka  II.,  koji  se  je  nedavno 

opet  uzpeo  na  prijestolje,  onda  velikoga 

vojvode  Sandalja.  Stisnut  de  kneza  Iva- 

niSa  sa  tri  strane,  te  si  onda   razdijeliti 

driavinu  njegovu.  Ved  5.  sijednja  1421. 

pi§u  svomu  providuru  u  Spljetu,  Viktoru 

Bragadinu,  neka    nastoji,  da  se  sastane 

budi  s  kraljem    bosanskim,  budi  s  nje- 

govim  poslanicima,  i  neka  poku§a  uta- 

naditi  s  njime  savez.  Obcina  je  doznala, 

kako    je    kralj    Tvrtko    dobar    prijatelj 

njezin,   i    kako    bi    htio   pomagati    njoj 

s  kopnene  strane,  kad  bi  mu  ona  obe- 

dala,    da    ne   de    dopustiti,    da    prolaze 

morem  oni,  koji  bi  htjeli  njemu  nauditi. 

Ona  ga  zato  poziva,  neka  radi  njezinim 

upraviteljima  Dalmacije  u  prilog,  da  se 

obrane  od  Ivani§a  i  Poljidana,  i  da  gra- 

dovi  Omi$  i    Klis   sa  joi  dvije  tvrdinje 

dodju  u  njezinu  vlast;  obratno    prijedit 

de   opet    ona    Turke    i   druge,   koji   bi 

udarali  na  bosanskoga  kralja. 

Medjutim  smrt  zeiskoga  kneu 
Balfte  III.  (t  28.  travnja  1421.)  i  borbe 
za  njegovu  baitinu  u  jednu  niku,  a  ne- 
sigumo    stanje    kralja   Tvrtka    u  drugu 

odvrati  za  das  pogibao  od  kneza  Ivanifta.  Ali  ved  godine  1422.  obnoviSe  Mletci  svoje 
nattojanje.  Dne  8  travnja  izdadoie  opet  zapovijed  knezovlma  i  providurima  svojim  u  Dal- 
maciji,  da  sloino  suzbijaju  cetinskoga  kneza  i  Poljidane,  a  u  svibnju  izabraie  Ivana  Georgija 
za  poslanika  u  Bosnu,  te  mu  26.  svibnja  dadoie  obseian  naputak.  Poslanik  mletadki  imao 
je  najprije  Tvrtku  oditovati  veliku  radost  svoje  obdine  poradi  toga,  ito  mu  je  sve  sredno 
poSlo  za  rukom,  te  je  izabran  za  kralja  (creationem  iOAm  ad  regnum);  zatim  de  mu  za- 
ieliti  dug  iivot  i  srednu  vladu,  te   mu    predati   darove,  koje    mu   je   obdina    namijeoiU. 


Ivan  ^iSka  iz  Trocnova. 

Po  drvoretu  XVII    stolje^*,  na    koic«  w  vidi  Tttciks 

epreat,  ktltOTs    w  6ita  «   Aaibratkoj   sbirci  (or«l^) 

•  Btt». 


,oa  SIOISMUKD   KRAUUJB   SAM. 

Poito  je  nadalje  ob<5ina  doznala  od  spljetskoga  nadbiskupa,  da  kralj  ieli  tmati  katoIi£ku 
suprugu,  i  to  iz  plemenite  porodice  Malatesti,  nudi  se  ob<5ioa  kralju  za  posrednika^  da 
Ito  prije  svoju  ielju  poludi.  Uz  tu  laskavu  ponudu  bila  je  Ivanu  Georgiju  glavna  zadada, 
da  skloni  kraija  na  savez  s  mleta^kom  ob<^inom  proti  koezu  IvaniSu  Nelipic^u.  Bilo  mu 
je  StjepaDU  Tvrtku  IL  prikazati,  kako  mletaiki  posjed  u  Dalmaciji  medjaSi  s  njegovom 
vlasti,  a  da  ipak  ne  mogu  njegovi  BoSnjaci  sigurDO  dolaziti  u  mietadke  gradove,  ni  mle- 
ta^ki  podanici  u  njegovo  vladanje,  jer  ih  putem  zaustavljaju  i  robe.  Po&to  pak  to  b  va 
po  zapovijedi  kneza  IvaniSa  Nelipida,  bilo  bi  nuidno,  da  zajedniCkom  silom  na  nj  udare 
i  semlje  mu  otmu.  Mleta£ka  obdina,  kako  nije  ieljna  tudjih  zemalja,  nego  traii  jedino 
siguroost  svojih  mjesta  i  podanika,  uzela  bi  od  Nelipideva  posjeda  samo  gradove  Klis, 
OmiS  i  gorske  krajeve  FolJicA;  sve  ostalo  ostavila  bi  bosanskomu  kraju.  Da  bi  pak  Iva- 
ni&ft  lak&e  svladali,  spremoa  je  obdina  pomagati  kraija  bosanskoga  svojim  Ijudima  i  po- 
danicima  sTaki  put,  kad  bude  kralj  sa  svojom  mocnom  vojskom  udarao  na  cetinskoga  kneza. 

Kralj  Stjepan  Tvrtko  II.  bijaSe  ovim  predlozima  oCito  iznenadjen.  Zamoli  zato  po- 
slaoika,  da  ga  za  odgovor  podeka,  dok  skupi  na  stanak  svoju  vlastelu  i  velmoie,  te  se 
t  njima  posavjetuje.  Poradi  toga  mogao  je  mletadki  poslanik  tek  17.  kolovoza  iz  Viso- 
koga  obavijestiti  svoju  vladu  o  dogovorima  s  kraljem.  Stjepan  Tvrtko  II.  bijaSe  u  glavnome 
prihvatio  predloge  mletadke  obdine.  Ova  zato  10.  rujna  dozvoli  svomu  poslaniku,  da  slo- 
bodno  obeda  kralju  proti  Nelipidu  ili  vojenu  pomod  iii  pak  novdanu  podporu  od  8000  do 
10.000  dukata  uz  pogodbu,  da  im  kralj,  svladav  kneza,  predade  njegoye  gradove  Klis  i 
Omii,  a  sve  ostalo  zajedno  sa  iupom  Poljidkom  da  za  se  zadrzi.  Ujedno  zapovjedi  svojim 
uprariteljima  u  2Udru,  ^ibeniku,  Trogiru  i  Spljetu,  da  drze  pripravne  svoje  dete,  ako  bi 
ih  trebalo  u  pomod  poslati  kralju  bosanskomu.  Kraj  tolike  pripravnosti  mietadke  obdine 
bilo  bi  ved  taj  put  doSlo  do  iudjena  saveza,  da  se  u  to  nije  Ivan  Nelipid  sam  na  Mletke 
obratio.  SaznaHt  naime,  kakova  se  bura  na  nj  dii^e,  a  narodito  da  se  vojvoda  Sandalj 
Hranid,  valjda  kao  vodja  bosanske  vojske,  sprema  da  na  nj  udari,  zamoli  zajedno  sa 
Foljidanima  15.  rujna  mletadku  obdinu,  da  bi  mu  dozvolila  pobjedi  na  zemljiSte  svojih 
podanika  u  Dalmaciju,  kad  bi  mu  doSlo  do  nevolje.  Mletadka  obcina  bija§e  sada  u  ne- 
maloj  oepriltci.  U  Bosni  ugovara  s  kraljem  savez  proti  knezu  Nelipidu,  a  ovdje  u  Hrvatskoj 
nudi  jo)  se  isti  knez,  da  ga  prime  u  svoju  zaStitu  proti  Bosni  i  velikomu  vojvodi  bosan- 
tkomo  Saodalju.  Osobito  joj  bijaie  neugodno,  §to  je  njezin  poslanik  na  bosanskom  dvoru 
▼iie  toga  govorio  kralju  bosanskomu,  nego  §to  je  po  dobivenom  naputku  diniti  smio,  a 
narodito  ftto  je  suvide  govorio  proti  obdini  dubrovadkoj,  nastojedi  po  svoj  prilici  Stjepana 
Tvrtka  IL  sklonitt,  da  i  nju  pritisou  i  pokore.  No  lukavi  Mletdani  umjeSe  se  i  te  nepri- 
like  tzbaviti.  Naputkom  od  2.  Hstopada  1422.  povjeriSe  Sibenskomu  knezu  Nikoii  Mari- 
petru,  neka  stane  ogovarati  s  knezom  Ivanom  Nelipidem,  te  mu  ponudi  pomod  mletadku 
od  100  Ijudi  proti  Sandalju,  ako  povrati  republici  zemlje  njezinih  podanika.  Ako  ne  bi 
knez  Neliptd  na  to  pristao,  neka  utanadi  s  njim  barem  primirje  na  deset  godina,  a  uz  to 
neka  nastoji,  da  knez  republici  ustupi  grad  Klis,  i  neka  mu  za  nj  ponudi  do  5000  du- 
kata. Ne  znajudi,  da  li  de  Ivan  Nelipid  prihvatiti  stavljene  mu  ponude,  posla  vijede  dva 
dana  satim  naputke  sTomu  poslaniku  kod  bosanskoga  kraija;  jedan  naputak,  kad  bi  se 
u  to  sklopio  mir  s  knezom  Ivaniftem,  a  drugi,  kad  bi  se  dogovori  izjalovili. 

Medjutim  knez  Ivan  odbi  pooudjeno  mu  primirje  i  druge  predloge  MIetdana;  a  na 
to  njihov  poslanik  nastavi  ugovarati  s  bosanskim  kraljem,  spreman  ostaviti  Stjepanu 
Tvrtku  II.  sve  semlje  i  gradove  Nelipideve,  pade  i  OmiJ,  jedino  grad  Klis  neka  zapane 
mletadku  obdinu.  Sada  nastadofte  osobito  tijesni  snoSaji  medju  Mletcima  i  Bosnom.  Dne 
21.  prosinca  izdade  Stjepan  Tvrtko  II.  pod  gradom  Visokim  mletadkoj  obdini  povelju, 
kojom  potvrdi  njesinim  trgovcima  sve  povlastice,  podijeljene  njima  od  prediastnika  svoga 
Stjepana  Ostoje  i  otca  svoga  Stjepana  Tvrtka  I ;  a  6.  veljade  slijedede  godine  1423. 
ugovoren  bi  u  Sutitkoj  deiuiitivni  saves  izmedju  Bosne  i  Mletaka   proti   knezu  Nelipidu. 


KNI2   1VAN1§   NBLlPid   BORI    SB  S  MLBTCIMA  I  BOSNOM;  PRANKAPANI  I  C8USKI  KNBZOVI.      103 

Kralj  Stjepan  Tvrtko  obveza  se  torn  prigodom,  da  6e  radi  sigurnosti  svojih  2itelja  i  trgo- 
vine  njihove  s  mletaikim  podanicima  podidi  svoiu  jaicu  vojskii  na  kneza  IvaniSa,  i  to 
najdulje  do  uzkrsa  (23.  travnja)  dojdude  godine  1424.  Ako  sjedinjenim  silama  mletadko- 
bosanskim  uspije  brratskoga  kneza  svladati,  dobit  6e  mleta£ka  ob<^iaa  grad  Klis  s  ko- 
tarom  njegovim  i  sve  zemlje,  koie  su  ob<5ini  spljetskoj  oteli  Ivan  Nelipic,  Poljt£aai  i 
Omilani;  sve  ostale  pak  zemlje  i  gradovi  Nelipicevi  (Omi§,  (^£vina,  Sinj,  Travnik,  Poljica) 
zapasti  6e  bosanskoga  kralja.  Radostna  s  uspjela  saveza  imenova  mletadka  obcina  Stje- 
pana  Tvrtka  II.  doe  20.  travnja  1423.  svojtm  gradjaninom 

Uprkos  svim  tim  pripravama  ostade  junadki  knez  Ivani§  Nelipid  zdrav  i  dtav.  Kad 
se  je  god.  1424.  kralj  Stjepan  Tvrtko  spremao  i  vojsku  skupljao,  da  na  nj  udari,  morade 
se  sam  boriti  za  svoj  bitak  i  svoju  drzavu.  Turci  oaime  provaIi§e  u  to  u  Bosnu,  te  joj 
zaprijeti§e  propaSdu.  Tvrtku  II.  bija§e  sve  svoje  sile  skupiti,  da  ih  iz  svoje  zemlje  iztjera 
i  svoju  vlast  spasi.  Zabavljen  ratom  u  vlastitoj  zemlji  ne  mogaSe  ni  misliti  da  udari  na 
Nelipida,  te  se  zato  izpridavaSe  mletadkoj  obdini,  §to  nije  ugovorom  ustanovljena  roka 
mogao  odrzati.  Mletadko  vijece  prihvati  njegove  razloge,  te  mu  17.  lipnja  1424.  javi,  da 
i  samo  odustaje  od  svoje  oakane,  jer  mu  se  ne  dini  vrijeme  zgodno  za  to  poduzede; 
no  da  je  zato  od  srca  spremno  na  svaku  sluibu  njegovoj  preuzviSenosti.  Tako  je  strah 
pred  Turdinom  udinio,  da  se  je  kralj  Stjepan  Tvrtko  II  za  neko  vrijeme  okanio  osnova 
svojih  proti  knezu  Nelipicu,  te  se  pate  pridruzio  ugarsko-hrvatskomu  kralju  Sigismundu, 
s  kojim  se  je  godine  1425.  izmirio. 

Dok  je  knez  Ivani§  Nelipic  odolijevao  Mletcima,  gledao  je  knez  Nikola  Frankapan, 
da  se  kako  tako  s  njima  pogodi.  Bojao  se  je,  da  ce  sada  obdina  posegnuti  za  otokom 
ICrkom,  koji  bijahu  djedovi  njegovi  primili  od  nje  za  leno.  Ali  jo§  vifte  ga  smetalo,  Uo 
je  trgovina  grada  Senja  gotovo  propala,  odkad  je  obdina  zabranila  i  zaprijedila  svaki 
promet  izmedju  njega  i  talijanske  obale.  U  veljadi  1421.  boravi  knezev  poslanik  u  Mlet- 
cima i  zaklinje  obcinu,  da  ukine  zabranu  trgovanja.  Poslanik  je  govorio,  da  je  gospodar 
njegov  bio  vazda  >dobar  sin  i  sluzbenik*  obcine,  i  da  je  poradi  vjernosti  svoje  prema 
obdini  viSe  puta  bio  u  pogibli,  da  izgubi  sve  svoje,  »jer  je  gospodin  kralj  mnogo  puta 
bio  odludio  uniStiti  kneza,  sinove  njegove  i  stanje  njegovo«  (quia  dom'nus  rex  Hungarie 
multotiens  fuit  in  termino  destruendi  dictum  dominum  comitem,  filios  et  statum  suum). 
Zabrana,  da  se  niSta  ne  smije  dovoziti  u  Senj  ni  izvoziti  iz  njega,  na  najvedu  je  Stetu 
knezevu,  jer  6itav  obstanak  zavisi  od  da<5a,  ito  ih  pobira  u  Senju.  Mletadko  vijede  odgo- 
vori  15.  veljade,  da  je  vazda  kneza  Nikolu  drzalo  za  svoga  prijatelja,  te  ga  i  sada  drii. 
Ali  ugarski  kralj  bijaSe  zabranio,  da  nitko  iz  Ugarske  i  drugih  podloienih  mu  strana 
ne  smije  trgovati  s  Mletcima,  pak  s  toga  su  i  oni  zatvorili  na  moru  svaki  promet 
s  mjestima,  iz  kojih  bi  se  moglo  Jto  god  uvesti  u  Ugarsku;  a  tu  de  zabranu  i  dalje 
odriati.  Medjutim  da  bi  knez  vidio,  kako  ga  obdina  voli,  dozroljava  mu  izvmiati  Ujes 
(drva).  ali  pod  pogodbu,  da  uz  lijes  ne  vozi  nikakve  druge  robe;  ako  bi  tu  pogodbu 
prekriio,  zaplijenit  ce  ne  samo  kriomdarenu  robu,  nego  takodjer  lijes  i  brodove,  tc  6c  I 
ovu  polak^icu  opozvati.  Podjedno  mu  Mletci  poslaie  na  njegov  zahtjev  pouzdana  (fidum) 
posUnika,  t  kojim  6c  modi  u  nekim  tajnim  stvarima  (mliqua  secreta)  raxgovanui*  Cini  af, 
da  je  odsad  obdeoje  izmedju  kneza  Nikole  i  Mletaka  postajalo  sve  povjerljiTije.  G6- 
dine  1424.  pade,  mjeseca  oiujka,  borave  opet  njegovi  poslanici  u  Mletcima,  te  mole  u 
ime  kneievo  zajam  od  20.000  dukata,  a  sa  to  de  im  knes  dati  u  zalog  otok  Krk  i  Senj, 
ill  bar  dohodke  tih  mjesta.  Uzajmljeoe  novce  posudit  de  knes  zajedno  sa  svoitm  pjene- 
sima  kralju  Sigismundu,  koji  mu  je  ponudio  sa  njih  baniju  hrvatsku  sa  svima  gradovima 
(banatum  Crovacie).  Mletdane  je  siino  obradofata  molba  kneieva.  Oditovaie  se  najspre* 
mniji  uzajmiti  zamoljene  dukate,  ali  traie  sa  to  od  knesa,  da  im  ustupi  gradove  Kntn, 
Ostrovicu  i  Vrhriku  (Vrliku)  sa  svima  prihodima,  medjaiima  i  pripadcima  u  hrvaukom 
Zagorju  (citra  montaneam).  Mletci  Ijube  kneza  otdinski  i  sabrinuti   su  za  stanje  njegovo; 


I04  SIOISMUND   KRAUUJE   SAM. 

s  toga  bi  bolje  bilo,  da  budu  pomenuti  gradovi  u  njihovoj  vlasti,  nego  u  njegoToj,  jer 
bi  Icralj  inade  mogao  njemu  neito  zapovjediti,  §to  bi  bilo  Stetno  za  njihov  posjed  u 
Dalmacijil  Preostali  gradovt  i  ostanak  banovine  neka  budu  njemu  I 

Na  takove  uvjete  nije  naravno  knez  Nikola  mogao  pristati,  jer  bi  izdao  kralja  i 
domovinu  svoju  hrvatsku.  Njegovi  poslaDici  izjaviSe  u  travnju,  da  gospodar  njihov  oe 
moie  MIetcima  redenih  gradova  predati,  jer  mu  to  nije  slobodno;  ali  je  zato  spreman  zalo- 
iiti  toliko  zlata  i  srebra,  koliko  vrijedi  20.000  dukata.  Na  to  mu  MIetci  naprosto  odbiSe 
molbu,  jer  toboie  ne  primaju  u  zalog  zlata  ni  srebra.  No  da  ga  ne  ozlojede,  dozTo- 
liAe  mu,  da  smije  u  SeDJ  uvaiati  vino,  a  iz  njega  voziti  stoku,  koja  se  bijaSe  vrlo  raz* 
plodila,  odkad  je  senjska  trgovina  po  moru  zapela.  Jo§  9.  svibnja  boravi  u  MIetcima 
Nikolin  poslaoik  2^harija  de  la  Spiga,  javljajudi,  kako  se  kralj  Sigismund  sprema  poslati 
novih  £eta  u  Dalmaciju  i  Furlansku;  no  namah  zatim  prestaje  na  neko  vrijeme  svaki 
saobradaj  izmedju  kneza  i  mletaike  obdine,  bududi  da  su  kneza  Nikolu  zaokupili  drugi  po- 
slovi,  koji  se  ticahu  dasti  njegova  roda. 

Najstariji  sin  celjskoga  grofa  Hermaoa,  od  1423.  po  drugi  put  bana  Slavonije,  po 
imenu  Fridrik  (rodjen  oko  1377),  bijaie  jo§  od  godine  1388.  zaruden  Elizabetom, 
jedinom  kderju  kneza  Stjepana  I  Frankapana  i  supruge  njegove  Katarine  Carrara.  Kad 
Ml  djeca  ponarasla,  oieniSe  se  oko  godine  1405.  Knez  Nikola  Frankapan  morao  bi  bio 
OTom  prigodom  izplatiti  svojoj  sestridni  (kderi  striievoj)  miraz  od  32.000  dukata;  no 
kako  nije  valjda  imao  tolike  svote,  ostavi  njoj  i  njezinu  suprugu  i  dalje  u  za!ogu  polo- 
vicu  otoka  Krka,  zatim  gradove  Trsat,  Bakar  i  Bribir  u  Vinodolu.  Tako  je  mladi  celjski 
knez  driao  u  Hrvatskoj  neka  frankapanska  imanja,  dok  je  otac  Herman  ustupio  opet 
mladomu  paru  na  uiivanje  gradove  Stenidnjak  i  Samobor  u  Slavoniji,  a  KrSko,  Kostanje- 
vicu,  Novomjesto  i  Mehovo  u  Kranjskoj.  Fridriku  se  naskoro  rodio  sin  Ulrik  (1406). 
Fridrik  je  redovito  stolovao  u  KrSkom;  godine  1412.  trebalo  mu  je  novaca,  pak  je  u 
mjnu  nudio  MIetcima  u  zalog  svoju  polovicu  Krka  i  gradove  Trsat,  Bakar  i  Bribir;  ali 
mu  obdina  odbi  molbu.  U  to  vrijeme  negdje  razkrstio  se  je  knez  Fridrik  i  sa  suprugom 
fvojom  Elizabetom.  Suvremeni  izvori  (Windeck,  Aeneas  Sylvius,  celjska  kronika)  suglasno 
pridaju,  da  se  je  zagledao  u  neku  Veroniku,  za  koju  celjska  kronika  kaze,  da  je  bila 
lijepa  djevica  od  plemidkoga  i  viteikoga  roda  D  e  s  i  n  i  <5  a  (eine  von  Dessnitz,  Desnicze, 
Dessingen,  Gesnicz),  dok  ju  Windeck  i  Aeneas  Sylvius  krste  naprosto  pnljeinicom  (sloff- 
weib,  concubina),  koja  je  umjela  grofa  tako  obmanuti,  da  je  posve  odvrgao  svoju  zako- 
nitu  suprugu  i  nju  zavolio.  Nckih  osam  godina  iivio  je  grof  Fridrik  odijeljen  od  svoje 
topnige.  Kroz  to  vrijeme  nastojao  je  otac  njegov  viie  puta  zajedno  s  Frankapanima,  da 
ga  M  tuprugom  izmire,  no  sve  uzalud.  Tek  god.  1422.  podje  im  za  rukom,  te  ih  opet 
sdroiiie  i  u  grad  Krapinu  odvedo&e.  Tuina  Elizabeia,  ne  slutedi  dobro,  izjavi  tom  pri- 
godom: »Draga  gospodo  i  prijatelii,  ita  6e  mi  to  prijateljstvo  (izmirenje)?  Znadem,  da 
dete  me  sutra  na6  mrtvu  kod  moga  gospodara*.  Gospoda  joj  odvratiie:  >Ne  tako,  vi  ste 
ixmireni,  pak  dete,  ako  Bog  dade,  dugo  u  Ijubari  iivjeti*.  Medjutim  slutnja  kneginje  se 
ispuntla  Sutradan  nadjoie  ju  zaista  mrtvu  u  postelji,  te  se  namah  nagadjalo,  da  ju  je 
umorio  tuprug  Fridrik.  Aeneas  Sylrius  tvrdi  izrijekom,  da  ju  je  ubio  lovadktm  noiem; 
Windeck  opet  kale,  da  je  grof  Fridrik  sutradan  poslao  dvorkinje  u  loinicu  svoje  supruge, 
rekatrit  im:  >Podjite  k  vaioj  gospodarici  i  pogledajte,  kako  joj  je  biloc  Kad  su  dvor- 
kinje uile  u  komoru,  bijaie  kneginja  mrtra,  i  nastade  velika  ialost.  Fade  i  celjska  kro- 
nika, koja  je  prijatna  celjskim  grofoTima,  pile  ovako:  »Kad  je  bila  po  Kristovu  porodu 
godioa  1422.,  umrc  supruga  grofa  Fridrika,  koja  je  bila  modruSka  (kneginja),  i  to  se  je 
sgodilo  u  Krapini,  odakle  ju  odvedoie  u  Celje,  u  samostan.  I  javno  se  po  zemiji  pridalo 
kako  JU  je  luprug,  kad  su  nodu  u  loinici  bili,  u  postelji  probo  i  usmrtio,  i  to  poradi 
neke  Hjepe  djevojke,  po  imenu  Veronike,  koju  bi  rado  bio  uzeo  za  suprugu*.  Ncma 
dakle  nikakve  sumnje,  da  je  kneginja  Eiizabeta  umrla  silovitom  smrti,  jer  se  i  u  jednoj 


KNEZ    IVANI§    NKLIPld  BORI  SK  S  MLKTCIMA  I  BOSNOM',   FRANK'^PaNI  1  CEUSKI  KNKZOVI.      io$ 


izpravi  od  1435.,  kojom  su  se  poslije   sinovi  kneza    Nikole    Frankapana  pogodili  za  nje- 
ztnu  baStinu  sa  sinom  joj  Ulrikom,  narotito  kaie,  da  je  >gospodja  Elizabeta,  kako  se  je 
Gospodinu   svidjelo,   iz  ovoga   iivota   bila    ukloojena*   (domina   Elizabeth,  prout  domino 
placuisset,  ab  hac  vita  sublata). 
^  Premda   je   svijet    javno    govorio,  da  je    grof  Fridrik    zaklao    suprugu,  ipak  nema 

spomeca,  da  bi  ga  tko  u  prvi  kraj  pozvao  na  ra£un.  Kralj  bio  u  tudjini  zabavljen  ratom 
husitskim,  a  u  Slavoniji  nije  bilo  bana.  Kraljica  Barbara  bila  mu  je  rodjena  sestra,  a 
palatin  Nikola  Gorjanski  Surjak.  Tako  se  je  zgodilo,  da  se  gotovo  nitko  nije  obazirao  na 
glasine,  §to  su  se  po  narodu  Jiirile.  Ne  znamo,  zaSto  se  nije  digao  knez  Nikola  Fran- 
kapan  ni  njegovt  sinovi,  od  kojih  se  knezovi  Ivan  (Ani),  Stjepan  i  drugi  ved  1416.  spo- 
minju  kao  odrasli  mladidi.  Moida  su  se  i  potuiili  otcu  njegovu  Hermanu,  moida  i  kraljici 
i  palatinu,  ali  ti  se  nijesu  ni  makli,  jer  Frankapani  ntjesu  valjda  imali  oditih  dokaza.  Kako 
god  bilo,  nema  spomena,  da  bi  itko  bio  grofa  Fridrika  potegao  na  sud;  pade,  kad  je 
godine  1423.  kralj  Sigismund  imenovao  tasta  svoga  Hermana  za  bana  slavonskoga,  i 
njegov  se  je  sin  Fridrik  stao  nazivati  banom,  te  je  da  i  vrsio  banske  poslove  u  Sla- 
voniji. U  prvoj  polovici  godine  1424.  nalazimo  grofa  Fridrika  vedinom  u  Zagrebu,  gdje  no 
od  3.  veljade  do  8.  svibnja  kao  slavonski  ban  izdaje 
povelje.    Dne   23    travnja   pade    rjeSava    neku  parbu  u 

prilog    Ladislavu,  sinu    Nikole   Tota  od  Susjedgrada,  i 

plemenitoj    gospodji  Veronika  zvanoj,  udovi 

redenoga  Nikole  Tota  (nobili  domino  Veronica  vocata, 

relicta  eiusdem  Nicolai)  protiv  Klemtnta,  sina    Andrije 
>de  Senicha<.  Malo  zatim  ustaje  grof  i  ban  Friderik 

protiv  kneza    Vladislava    Blagaja  i    njrgove  brade,  ko- 

jima  bijaSe  kralj  poradi    ogromnih    zasluga  njihovih  za 

krunu  i  prijestolje     1.  oiujka   1424  darovao  Kostajnicu 

i  druga  mjcsta  izmedju  Une  i  Gline,  te  zagrebackomu 

kaptolu  povjerio,  da  ih  u  darovani  posjed  uvede.  Grof 

i  ban  Friderik  ne  samo  da  je  proti  kraljevoj  darovnici 

uloiio   prosvjed,   koji  je   kralj    zabacio    (contradtctione 

Friderici  comitis  ...  ex  iussu  et   mandato  .  .  .  regis  et 

certis    causis    reprobata),  nego    je   onda  i   silom  kratio 

Blagajima    uiivanje   daruvanih    im   mjesta.    Poradi  toga 

nasilja  ne  samo    da    su    Blagaji    grofa   Friderika    tuiili 

kralju,  nego  su  se  i  drugi    protivnici  njegovi   ohrabrili, 

te  podigli  na  njega,  rako  da  je  morao  pobjedi  iz  hrvat- 

skoga  kraljevstva.  Na  konju  je  dojaiio  u  Budim,  traiedi 

zaklona  i  zaitite  u  svoje  sestre,  kraljice  Barbare.    Bilo 

je  to  negdje  u  lipnju  1424.  Knez   Nikola  Frankapan  po- 

oteo  mu  na  to  sva   imanja  svoga  roda,  ito   ih  je  driao 

dosad    u   zalogu,  kao   polovicu    Krka,   Trsat,    Bakar    i 

Bribir,  a  podjedno  je  poslao  u  Budim  prvorodjenca  svoga, 

mladoga  kneza  Ivana,  da  obraduoa  s  ubojicom  njihove 

rodjakinje. 

U  Badimu  bio  je  bai  u  one  vrijeme  danski  kral)  Erich  VII  gost  kralja  SigU- 

munda.  Dne  28.  lipnja  izdao  je  Sigismund  kao  njemadki   kralj  povelju,  kojom   je  riielio 

spor  izmedju  danskoga  kralja  i  vojvoda    holstcin^kih.    Iza  toga    spremao  se  je  Erich  na 

put  u  Jeruzolim    preko  MIetaka  i  Dalmacije  (Dubrovnika).   U  taj  das    negdje  stigao  grof 

Fridrik,   a   za   njim    knez    Ivan  (Ani)  Frankapan  u  Budim.    ^ivotopisac^Sigismundov,  po 

imenu    Eberhard    Windecke,    pripovijeda    o    tom    ovako:  «.  .     Tada   dodje  grof  celjski 


PudAT    KNKZA    FrIDRIKA 

Ceuskuoa. 

Vide  «e  d*a  grba,  lusloa^aa  i«dao 
na  drugi;  detoi  grb  m  tri  tvijetdc, 
a  lijcTi  M  dfije  prsge.  Vi4«  njth 
oknin)eoa  kadga,  sa  vrha  oj«»a« 
periaaica  od  Do)eTa  p«r)a,  a  ▼!!« 
ova  opet  oklopljcaa  raka  ■  ■a£%M. 
Napii:  Sigillan  Friderid  CUi«  S*« 
gotia  0(rtcail»arg«q«t)  coaitit  («)t 
c(tttra). 

Ntrodai  mwmi  a  BadlmpaAu. 


lo6  SIOISMUND   KRAUUJE   SAM 

Fridrik,  iurjak  rimskoga  kralia,  sin  staroga  cetjskoga  grofa  (Hermana)  u  Budim.  Njega 
su  o<^ito  bijedili,  da  je  svoju   suprugu,  kneginju  senjsku,  umorio.   Za  njim  stiie  takodjer 

0  Budim  mladi  knez  senjski  Ivan  (Hans  von  Zenge).  On  je  biu  rodjak  kneginje,  te  je 
pozvao  grofa  Fridrika  na  dvoboj,  hotedi  mu  tim  dokazati,  da  je  njegovu  rodjakinju  u 
krevetu  umorio.  To  probudt  veliku  pozornost,  te  kralj  posla  k  objema  i  zapovjedi 
njima,  da  miruju  u  njegovoj  zemiji;  to  bijaSe  izradila  kraljica,  jer  joj  je  grof  Fridrik  bio 
brat  Na  to  pozove  kralj  oba  grofa  u  svoje  dvore  na  razpravu,  da  sasluSa  njihove  tuibe 
i  opravdanja.  Tada  se  dize  knez  senjski  Ivan,  sin  kneza  Nikole,  i  obtuzi  o6ito  grofa 
celjskoga  Fridrika,  da  je  zaista  osam  godina  iivio  u  neslogi  sa  svojom  ienom,  a  skrivila 
je  to  neka  priljeinica,  koju  grof  jo§  danas  imade.  Radi  te  neslogc  ku^alo  se  viSe  puta 
izmiriti  grofa  Fridrika  s  njegovom  zenom,  dok  su  ih  napokon  ipak  zdruzili.  Dobra  kne- 
ginja  dade  se  skloniti  i  podje  sa  svojim  gospodarom  spavati.  Sutradan  bija^e  plemenita 
kneginja  mrtva  .  .  .  Na  to  odja^i  grof  Fridrik.  Poradi  toga  okrivio  je  senjski  knez  Ivan 
grofa  Fridrika,  da  je  njegovu  rodjaku,  a  svoju  vlastitu  zakonitu  suprugu  sve  nakon 
izmirenja  u  krevetu  umorio;  te  je  rekao,  da  mu  zeli  dokazati,  kako  poSteni 
knez  znade  sramotnomu  ubojici  rukom  dokaze  podati,  premda 
mu  nije  dosta  dobar  (wie  ein  erber  grof  einem  beltmorder  mit  der  hant  wisen 
solte,  wiewol  er  im  nit  glit  geniig  were).  Takovi  i  slidnih  govora  vi§e  tu\o  se  u  oda- 
jama  kraljidioim.  Tada  posla  kralj  (Sigismund)  k  danskomu  kralju,  i  oba  vladara  prihva* 
tiie  se  posla,  da  poluie  nekakvo  izmirenje.  Kako  se  je  ta  stvar  poslije  uredila,  nadi 
deS  dolje«. 

Windccke  medjutim  ne  javija  vi&e  nigdje,  kako  se  je  razmirica  svrSila.  Nema  sumnje, 
da  je  juna£ki  knez  Ivan  ostao  kradih  rukava.  Jamac^no  je  kraljica  Barbara  izradila,  da  su 
joj  brata  i  taj  put  spasli.  Dan  ski  kralj  Ex'ich  VII.,  putujuci  u  svetu  zemlju,  trebao  je  zaitite 
u  kralja  Sigismunda,  pak  nedvojbeno  predlagao,  da  se  spor  rije^i  mirnim  putem.  Mozda 
je  i  knez  Nikola  Frankapan  bio  zadovoljan  s  rije§enjem  danskoga  kralja,  jer  kad  je  Erich 
na  povratku  iz  svete  zemlje  u  sijednju  1425.  iz  Dubrovnika  prolazio  kroz  Hrvatsku  u 
Ugarsku,*  svratio  se  je  ne  samo  u  Omii  knezu  Ivani§u  Nelipi<^u,  nego  i  u  Senj  knezu 
Nikoli.  Moida  je  Erich  ved  tada  zavolio  mladoga  junaka  Ivana,  kojega  poslije  nakon 
OMun  godina  nalazimo  u  Danskoj  na  kraljevskom  dvoru. 

Svakako  je  grof  Fridrik  s  pomodu  svoje  sestre  ostao  zdrav  i  Citav,  pak  se  je  po- 
vratio  u  Slavoniju,  gdje  je  nastavio  svoj  zulum.  I  opet  je  udario  na  knezove  Blagaje 
poradi  Kostajnice,  te  mu  je  kralj  pismom  od  11.  rujna  1424.  iz  Stolnoga  Biograda  morao 
strogo  zapovjediti,  da  u  njih  vi$e  ne  dira.  Medjutim  ga  ipak  ne  minu  kazan  za  podinjeni 
zlotin.  Sve  protiv  volje  otdeve  olcni  se  on  joS  1424.  ili  1425.  svojom  Ijubovcom  Vero- 
nikom,  koju  je   svijet   bijedio,  da  je   hotice   ili   nehotice   kriva  smrti  kneginje  Elizabete. 

1  stari  otac  Herman  planuo  na  sina,  Sto  je  uzeo  za  suprugu  ienu  plemidkoga  ili  vitei- 
koga  roda,  a  ne  gruficu  ili  kneginju.  Kaie  se,.da  je  sada  kralj  Sigi.<imund  dao  grofa 
Fridrika  osuditt  na  smrt  (reus  mortis  adiudicatus),  te  ga  zasuinjio  i  predao  gnjevnomu 
otcu,  koji  ga  je  okovana  poslao  u  kolima  najprije  u  jednu  kulu  u  Ostrvici,  a  odanle  u 
Celj  u  grofovski  grad,  gdje  je  na  nj  straiio  vitez  jobst  Helffenberg.  U  tamnici  damio 
je  grof  Fridrik    pet   godina;   tek  1429   pusti    ga   otac   na  slobodu,  te  se  s  njim    izmiri. 

Dok  je  grof  Fridrik  £amio  u  tamnici,  progonio  je  otac  Herman  njegovu  suprugu 
Veronikti.  Ubvativli  je  u  jednoj  kuli  kod  Optuja  zatvori  je  u  Ostrvicu,  a  onda  je  obtuli 
kao  vjekicu  i  £aralicu   pred   gradskim   sudom   u   Celju.    Ali  je  sud   rijefti  svake  krivnje> 

*  DftMki  knij  bijaic  na  polMk«  a  tiretii    wrolja    (oa  mleuikoj    galiii)    dae    t6.  rajna  I4>4.  doiao  n  Da- 

bfoiraik.  Vr»<aja<t  m  aiadt  op«t  35.  proaioca    a    Dabroraika,  fdp    aiajmi    aooo  dakaU,  da  iaplad    Totarioa  ta 

mlatadta  gM\9.  Dm  s.  tiicdiia  1435.  odplovi  oa  dabrotraekoj  galiji  «  Oulk  kMsa  Ivaaifta  Ndipi6i,  a  odanle 
po^  fe  oUaat  kMU  Mikola  Fraokapaiia. 


ODNOSl   KRAUA   SIOISMUNDA   PRBMA    BOSNI,   SB  BUI    I    TURCIMA,    1420.— 1428 


107 


Na  to  ju  opet  zatvori  u  Ostrvicu,  a  lead  je  ondje  sve  gladoa  i  iedoa  ostala  oa  iivotu, 
posia  onamo  dva  viteza,  koji  ju  28.  listopada  1428.  u  ribojaku  izpod  grada  utopiSe. 

(Odnosi  kralja  Sigismunda  prema  Bosni,  Srbiji  i  Turcima,  1420.-1428.). 
Ved  hi  spomenuto,  kako  je  kralj  Sigismund  nakon  ratne  demonstracije  godine  1419. 
utanado  primirje  sa  sultanom  Muhamedom  I.  na  pet  godina,  ostavivsi  i  Bosnu  i  Srbiju 
i  dalje  izlozene  navalama  turske  sile.  Jedino  je  kralj  postigao  potonjim  vojenim  pohodom, 
da  je  osigurao  medje  Erdelja  prema  VlaSkoj,  gdje  je  tada  bio  vojvodom  Dan,  njegov 
odani  privrzenik. 

U  Bosni  su  god.  1420.  za  kralja  Stjepana  Ostojida  bjesnile  borbe  izmedju  najjuinijih 
velikaSa.  Vojvoda  Sandalj  Hranic,  koji  je  priznavao  vrhovnu  vlast  sultana   Muhameda,  te 
primao  od  njega  pomoci,  udarao  je  na  vojvode  Pavlovide,  bracu    Petra  i  Radosava.  Voj- 
voda Petar  Pavlovid  pogibe  u  oiujku  1420.,  a    vojvoda   se  Radosav    izmiri  sa  Sandaljem 
god.  1423.  Smutnje  u  Bosni  uveda  i  to,  §to  se  je  u  svibnju  1420.  opet  Stjepan  Tvrtko  II. 
pojavio  kao  takmac  Stjepanu  Ostojicu.  Taj  put  je   Tvrtko  odriao  pobjedu.    Ostojida  nc- 
staje  poslije  travnja  1421.,  te  se  odsad  vazda  Tvrtko  spominje  kao  jedini  kralj  bosanski. 
Njegovo  je  poglavito  nastojanje  bilo,  da  se  odr'va 
turskoj  sili,  pak  je  s  toga  gledao,  da  bude  u  naj- 
boljem  skladu  ne  samo  sa  svojom  vlastelom,  nego 
i  s  Dubrovnikom  i  Mletcima,  a  narodito  s  kraljem 
Sigismundom.    Na   to   su  ga  ponukale  obnovljene 
turske  provale   za  novoga    sultana  Murata  II.  Kad 
su  natme  god.  1424    u  svibnju  i  lipnju   opet  turske 
dete  stale  prodirati  u  Bosnu,  kralj  se  je  Tvrtko  II. 
posve  priljubio  kralju  Sigismundu,  koji  se  je  tada 
spremao  na  veliki  rat    s  neprijateljima   kr^danstva. 
Dne  9.  kolovoza  1425.  zahvaljuju  se  Mletdani  voj- 
vodi  Sandalju,  ito    im   je    nedavno  javio,    >da   je 
mir    i    savez   utanaden    izmedju    gospodina    kralja 
ugarskoga    i    kralja   bosanskogat   (pacem  et  unio- 
nem  secutam  esse  inter  dominum  regem  Hungarie 
et  dominum  regem  Bossine).  To  potvrdjuje  i  sam 
kralj  Sigismund,  koji  se  u  jednom  pismu  Dubrov- 
danima  od  3.  rujna  1425.  hvali,  da  je  kroz  posla- 
nike    utanadio  s   bosanskim    kraljem    neki  ugovor 
velika  zama^aja  (non  parve  importantie  tractati),  da 
de  se  naskoro  lidno  sastati    s  njime,  pak   s  toga  i 

Dubrovdane  na  taj  sastanak  poziva.  Kaki  su  se  vrlo  zamaSni  ugovori  tada  sklapali  izmedju 
Bosne  i  Ugarske,  nije  pozoato;  no  valjda  se  je  radilo  o  tome,  komu  de  zapasti  kraljevstvo 
bosansko,  ako  bi  Stjepan  Tvrtko  II.  umro  bez  zakonitih  potomaka.  Ta  Ted  jedan  kralj 
bosanski,  Stjepan  Dabi&a,  btjaie  Sigismunda  imenovao  svojim  nasljednikom. 

Dok  je  nevolja  gola  bosanskoga  kralja  bila  pribliiila  Sigismundu,  srbski  se  je  despot 
Stjepan  Lazarevid  svedjer  izticao  kao  gorljiv  privrienik  ugarskoga  kralja.  Odkad  je  u 
Ugarskoj  driao  prostrana  i  bogata  posjedovanja,  bio  je  i  ugarski  velikai,  te  je  svaki  das 
dolazio  onamo  i  sudjelovao  u  javnim  poslovima  kraljevstva.  Broje  ga  ved  medju  barune 
ugarske,  a  on  ftalje  kralju  u  pomod  svoje  dete  za  husitski  rat.  Nalazimo  ga  u  Ugarskoj  1422., 
a  onda  opet  godine  1423,  kada  Sigismund  30  oiujka  u  Keimarku  obnavlja  saves  i  pri- 
jateljstTo  s  poljskim  kraljem  Vladislavom.  U  izpravi  o  torn  savezu  spominje  se  despot 
Stiepan  (Stephanus  regni  Rasciae  despotus)  prvi  medju  velikaiima,  izpred  celjskoga  grofa 
Hermana  i  palatina  Nikole  Gorjanskoga.  Medjutim  je  despotu  Stjepanu  njegova  osobita 
odanost  bila  ud  koristi.  Po  milosti  Sigismundovoj  driao  je  Srej^reoicu  u  Bosni;  oslanjajudi 


Pe^AT     bosanskoga     KRAUA 

Stjepana  Tvrtka  II.  Tvrt- 

KOVldA. 
Ariiiv  o  BodimpvCti. 


I«t  SIOISMUND    KRAUUJB   SAM 

se  Da  njega  nastoji  on  svoju  vlast  proSiriti  sve  do  Skadra  na  Bojani.  Oruianum  silom 
bori  te  on  za  ba^tinu  zetskoga  kneza  Balie  III;  i  premda  su  ga  Mletdani  u  pro> 
sincu  1422.  razbili,  moraju  mu  ipak  12.  kolovoza  1423.  ustupiti  Drivast,  Bar  i  Budvu. 
Mletdani  ga  bijede,  da  on  to  ^ini  >Da  zahtjev  ugarskoga  kralja<  (ad  petitionem  domini 
regis  Ungarie).  Nema  sumnje,  da  je  despot  Stjepan  tim  ugadjao  i  kralju  Sigismundu, 
koji  MIetcima  nije  mogao  oprostiti  gubitak  Dalmacije,  kao  §to  nije  dvojbeno,  da  je  despot 
nagovarao  ugarskoga  kralja,  neka  obnovi  rat  MIetcima  za  Dalmaciju,  samo  da  bi  i  on 
torn  prigodom  mogao  obcini  oteti  ostatak  Balline  drzavine. 

All  bio  je  joi  jedan  poglaviti  razlog,  zaSto  se  je  despot  Stjepan  tako  odano,  go- 
tovo  poirtvovno  ponio  prema  Sigismundu.  Stjepan  nije  imao  od  srca  poroda,  pak  se  je 
zabrinuo  za  bududnost  svoje  driave.  Namijenio  je  ostaviti  Srbiju  svojemu  nedaku  Gjurgju 
Brankovicu,  sinu  Vuka  Brankovica  i  sestre  svoje  Mare.  No  hoce  li  tomu  privoljeti 
kralj  Sigismund,  koji  je  sebe  poput  svojih  pred§astnika  smatrao  za  vrhovnoga  gospodara 
Srbije,  a  despota  svojim  kletvenikom  ?  U  prolje<iu  1426.  boravi  despot  opet  u  Ugarskoj, 
te  se  pogadja  s  kraljem  i  velikaSima,  kako  bi  prihvatili  njegove  osnove.  Na  posljedku 
nalazimo  ga  u  svibnju  i  prvih  dana  lipnja  uz  Sigismunda  u  Tati  (Totisu)  u  komoranskoj 
iupaniji,  i  ondje  mu  je  zaista  Sigismund  izdao  znamenitu  povelju,  kojom  je  s  privolom 
prelata  i  baruna  odredio  despotu  Stjepanu  za  nasljednika  nedaka  mu  Gjurgja  Branko- 
vida  i  njegove  muikc  potomke.  Ali  ta  privola  kraljeva  stajala  je  Srbiju  skupo,  jer  je 
bududi  nasljednik  imao  ustupiti  kralju  Sigismundu  ditavu  banovinu  Madvu  u  onom  obsegu, 
kako  ga  je  imala  za  kralja  Ljudevita  Velikoga,  i  suviSe  joS  znamenite  gradove  Beograd 
i  Golubac  na  Dunavu,  da  budu  branikom  Ugarske  od  turske  sile. 

Jedva  Sto  je  Stjepan  Lazarevic  izmolio  u  Sigismunda  redenu  povelju,  pohita  svojoj 
kudi,  jer  mu  je  zaprijetila  pogibao  od  Turaka  i  BoSnjaka.  Turci  provalili  u  njegovu 
zemlju,  a  BoSnjaci  se  digli,  da  mu  otmu  Srebrenicu.  Najprije  skloni  Turke,  te  su  osta- 
vili  zemlju,  a  onda  podje  s  vojskom  na  Boinjake,  te  ih  odbi  od  Srebrenice.  Bilo  je  to 
oko  25.  srpnja  1426.  Kako  je  upravo  u  ono  vrijeme  bio  i  bolestan,  sazove  u  Srebrenicu 
stanak  srbske  vlastele,  te  proglasi  nedaka  svoga  Gjurgja  Brankovida  (Vukovida)  nasljed- 
nikom  svojim  u  Srbiji. 

Mnogo  prije,  nego  §to  je  Sigismund  ovako  tijesno  prikovao  uza  se  bosanskoga 
kralja  i  srbskoga  despota,  morao  je  opet  ratovati  s  Turcima.  Sultan  Muhamed  I.  bijaSe 
a  srpnju  1421.  umr'o,  a  naslijedio  ga  je  najstariji  sin  Murat  II  (1421 — 1451.).  Proti 
njemu  podigo&e  bizantski  carevi  redom  dva  pretendenta;  drugi  je  bio  mladji  brat 
ojegov  Mustafa.  Potonjega  priznali  su  Mletci  i  druge  neke  vlasti,  nadajudi  se  razdorom 
u  suttanskoj  porodici  oslabiti  silu  tursku.  Ali  Murat  svlada  brata  svoga,  stade  podsjedati 
Konstantinopolj  (Carigrad),  pak  kad  bi  ondje  suzbit,  obori  se  na  zapadne  strane.  Najprije 
udari  na  vlaikoga  vojvodu  Dana,  koji  se  bijaSe  pridruzio  kralju  Sigismundu.  Tako  bi  i 
kraJj  Sigismaod  prinudjen,  da  joS  prije  izminula  primirja  ratuje  s  Turcima  na  obranu 
fvoga  kletvenika  Dana  i  za  za^titu  erdeljskih  granica.  Godine  1423  bijaie  turska  vojska 
preila  rijeku  Dunav  kod  Vidina,  zauzela  >ostrov  ugarski«,  te  izsjekla  tamoSnju  posadu  i 
tauzela  tamoinje  brodove  (korablje).  Zatim  provali  do  Severina,  stolice  razasute  bano- 
vine  ugarske.  Medjutim  bijaie  Sigismund  povjerio  temeSvarskomu  (tami^komu)  iupanu 
Pipoou  de  Ozora,  da  obrani  Severin,  pak  mu  je  poslao  i  ne£to  vojske  s  rati&ta  u  Ceikoj. 
Pipo  proslavi  i  taj  put  ugarsko  oruije,  suzbivii  u  listopadu  tursku  vojsku  u  okoltiu  Se. 
verina.  Doe  25  listopada  1423  dettitaju  Dubrovdani  kralju,  kako  su  ovih  dana  duli,  da 
je  Djegova  vojska,  koju  bijaie  iz  CeiVe  docvao,  te  u  Bugarsku  i  Vlaiiku  (in  Bulgarie 
atque  Transilvanie  partibus)  poslao,  u  onim  stranama  odriala  pobjedu,  razbiv&i  do  nogu 
(acerrime)  15.000  Turaka.  Svi  Ijudi,  koji  dolaze  budi  po  kopnu,  budi  po  moru  iz  Viaike 
(Romania)  u  Dubrovaik,  pripovijedaju  jedaoduino,  kako  su  poradi  te  pobjede  zastraieni 
svi  oodjeloji  lusjedi,  a  i  Turci. 


ODNOSI   KRAUA    9I0I9MUNDA    PRKMA    BOSNI,   SBBIJI    I    TURCIMA,    1420.— 1428.  109 

Medjutim  pobjeda  ugarska  uzplamti  Tnrke  samo  na  icScc  provale.  Ve<5  u  svibnju 
i  lipnju  1424.  cto  ih  na  novo  u  Bosni,  a  jamadno  udaraju  i  na  Vla^ku,  da  protjeraju 
Sigismundova  Sticenika  Dana.  S  toga  je  kralj  prinudjen,  da  dize  1425  iitavu  driavu 
svoju  na  oruije.  Skupljaju  se  tri  vojske:  jedna  de  udariti  na  Husite  u  CeSkoj,  a  dvije  6e 
ratovati  na  Turke.  Sam  Sigismund  ide  na  juzno  raliSte,  te  boravi  16.  kolovoza  u  OrSovi. 
NcJto  prijc  ili  poslije  nalazimo  ga  u  Feldvaru  u  Erdelju,  gdje  no  izdaje  povelju  Fruiinu, 
sinu  nesrednoga  posljednjega  cara  bugarskoga  SiSmana  (Fruschin,  filii  quondam  Susman 
imperatoris  Bulgarorum).  Carevic  Fruzin  bija^e  osobitih  zasluga  stekao  u  dosadanjim  rato- 
vtma  s  Turcima,  te  mu  kral)  za  nagradu  daje  Lipu  u  temeSkoj  iupaniji.  Malo  zatim, 
3.  rujna,  javlja  kralj  Dubrovdanima,  da  je  dvije  vojske  spremio  i  poslao  na  Turke:  jednu 
vodi  kapetan  Pipo  de  Ozora,  iupan  teme§ki,  a  druga  je  pod  erdeljskim  vojvodom  Ni- 
kolom  Cakom  pohitala  u  pomod  vIa§komu  vojvodi  Danu  (in  succursum  magnifici  £>aan 
Transalpini  voivode).  JoS  22.  rujna  skupljaju  se  tete,  koje  madvanski  ban  Dioniztje  Gorjanski 
Salje  u  pomod  kapetanima.  No  ved  20.  listopada  1425.  javljaju  oduSevljeni  Dubrovdani 
kralju  svomu:  »Iz  vjere  dostojna  izvora  doznali  smo,  kako  se  je  vojska,  poslana  od  va§e 
prcsvjetlosti  nasuprot  Turcima,  a  zemlji  vojvode  Dana  (in  dominio  voivode  Daan)  o§tro 
sukobila  (conflictum  acerrimum)  i  pobijedila,  tako  da  je  malo  Turaka  moglo  umaknuti«. 

Nedada  godine  1425.  uzplamti  sultana  Murata  na  jo§  ze§du  borbu  i  stra^nije  pro- 
vale.  Na  Bosnu  udarilo  1426.  u  svibnju  4000  Turaka;  te  su  dete  tako  nemilo  harale,  da 
im  se  ni  kralj  Stjepan  Tvrtko  ni  vlastela  njegova  nije.-u  usudili  oprijeti.  Iz  Bosne  pro- 
vable su  dva  put  u  Usoru  sve  do  Srebrenika  i  u  oblast  vojvode  Zlatonosovida;  dva  put 
udarile  su  i  na  Hrvatsku,  te  zarobile  mnogo  Hrvata  i  Vlaha.  Sam  sultan  Murat  II.  po§ao 
s  vojskom  u  Srbiju,  jer  bija^e  neSto  naduo  o  dogovorima  izmedju  despota  i  ugarskog 
kralja.  Sultan  prodr'o  robedi  sve  do  grada  KruSevca,  te  se  despot  po  poslanicima  svojima 
jedva  namolio,  da  ga  je  na  miru  ostavio.  Iz  Srbije  otisnuo  se  sultan  preko  Dunava  u 
Vlaiku  i  udario  na  vojvodu  Dana.  Taj  mu  nije  mogao  odoljeti,  ved  je  pobjegao  u  Erdelj, 
a  na  to  je  sultan  zauzeo  ditavu  Vla^ku,  te  je  u  njoj  namjestio  vojvodu  Radula,  s  pri- 
djevkom  Prazna  glava,  uz  pogodbu,  da  bude  turski  kletvenik. 

U  jeseni  1426.  prijetila  je  Sigismundu  pogibao,  da  izgubi  Vla^ku,  Srbiju  i  Bosnu. 
S  toga  je  bio  prinudjen,  da  se  u  odi  zime  spremi  za  veliki  rat.  Dne  7.  studenoga  1426. 
pi$e  iz  Lipe  u  temiivarskoj  zupaniji  slavonskomu  banu  i  celjskomu  grofu  Hermann,  neka 
odgodi  sve  parnice  Ivana  i  Vladislava  Tituievida,  dvorjanika  kraljevskih,  jer  de  oni  Za- 
jedno s  velidanstvom  njegovim  podi  u  Erdelj  i  VlaSku  na  obranu  granica  drzavnih.  Sred 
zime  u  prosincu  skupljala  se  vojska  u  Erdelju,  gdje  je  uz  kralja  boravila  i  kraljica  Bar- 
bara. Pipona  de  Ozora  nije  bilo  vi$e  na  i^ivotu;  taj  je  junak  umro  26.  prosinca  1426.  u 
Lipi,  po§to  je  smrtno  bolestan  odrzao  pobjedu  nad  turskom  silom.  Na  njegovo  mjesto 
imenova  kralj  namah  iupanom  znamenite  iupanije  temiSvarske  dosadanjega  gjurskoga 
iupana  Stjepana  Rozgona.  Oko  kralja,  koji  je  vedinom  boravio  u  Bra&ovu  ili  Roinovu  na 
medji  erdeljsko-vlaSkoj,  okupili  se  najznamenitiji  velika&i,  na  delu  im  slavni  Ivani^  Mo- 
roTid,  zatim  kncz  Vladislav  Blagaj,  nadalje  brada  Ivan  i  Ladislav  Titu&evid,  Ivan  de  Kallo, 
Stjepan  Rozgon,  i  mnogi  drugi.  Bio  je  tu  i  vojvoda  vlaiki  Dan,  pade  i  portugalski  kra- 
Ijevid  Petar,  drugorodjeni  sin  kralja  Ivana  I.  bijdSe  doSao,  da  se  bori  s  Turcima.  U$red 
najvede  zime,  dne  24.  sijednja  1427.,  preila  je  krSdanska  vojska  zajedno  s  vojvodom 
Danom  gorske  klance  erdeljskih  Alpa,  te  se  spustila  u  vlaiku  nizinu.  Na  delu  vojske 
bio  je  kao  podastni  vojvoda  portugalski  kraljevid  Petar,  no  pravi  je  vodja  bio  Ivan  Mo- 
rovid,  a  stjrgonoia  (vexillifer)  knez  Vladislav  Blagaj.  Kralj  Sigismund  i  kraljica  Barbara 
ostadoSe  u  Erdelju,  boravedi  vedinom  u  Bra.4ovu. 

Zadada  kridanske  vojske,  u  kojoj  je  osim  Ugara  (Sikulaca)  i  Hrvata  bilo  i  Poljaka, 
bila  je  poglavito,  da  zbaci  i  mogude  zarobi  Radula,  te  namjesti  na  vojvodsku  stolicu 
Dana.  Ako  bi  se  Dunav  smrznuo    (si  aqua  Danubii    congelata    fi^erit),  ncka  onda  vojska 


no  SIGISMUND   KRAUUJB   SAM. 

dublje  provali  u  tursko  carstvo,  robec>  i  pusto^edi  sve  do  mora.  Rat  u  VlaSkoj  svrSio  se 
je  jo5  u  zimi,  svakako  prijc  6.  travnja  1427^  jcr  toga  dana  nagradjuje  ved  Sigismund  Ivana 
de  Kallo  za  zasluge  u  torn  ratu  stedene.  Ivan  de  Kallo  vojevao  je  naime  pod  zastavom 
(sub  banderio)  Ivana  Morovida,  te  se  je  lijepo  ponio  i  mnogo  doprinesao,  da  je  >Radul 
zvan  Prazoa  glava  zajedoo  s  Turcima  bio  protjeran  i  onda  reieni  vojvoda  Dan  u  go- 
spodstvo  svoje  vojvodine  opet  namjeSten*.  Nekoliko  mjeseci  poslije,  dne  7.  srpnja  1427. 
izdao  je  kralj  u  gradu  Roznovu  darovnice  zasluznim  vodjama  Ivanu  Morovi(^u  i  Vladi- 
slavu  Blagaju;  prvomu  je  darovao  grad  Veliku  u  krizevadkoj  iupaniji,  a  potonjemu  neki 
posjed  u  toloanskoj  iupaniji,  koji  je  prije  driao  proslavljeni  junak  Pipo  de  Ozora.  U  da- 
rovnici  za  Morovida  izbrajaju  se  potanko  zasluge  njegove  u  posljednjoj  vojni,  kako 
je  naime  usred  najljude  zime  poveo  brojnu  fietu  (turma  copiosa)  o  svom  troSku  u  rat» 
kako  je  zajedao  sa  svojom  druiinom  podnosio  glad,  vrlo  iestoku  zimu  i  mnoge  druge 
nevolje  i  Stete,  kako  je  Radula  i  Turke  iz  VlaSke  protjerao,  vojvodu  Dana  slavodobitno 
(victoriose)  namjestio,  te  mnoge  iitelje  onih  krajeva,  naime  Vlahe,  koji  su  bili  pristali  uz 
Radula  i  Turke,  prinudio,  da  se  opet  pokore  kralju  i  svetoj  kruni  ugarskoj. 

Svakako  je  u  prvoj  polovici  godine  1427.  VlaSka  bila  u  vlasti  Sigismunda  i  nje- 
gova  kletvenika  Dana.  Sam  kralj,  koji  je  jo§  7.  srpnja  bio  u  Roznovu  u  Erdelju,  poSao 
je  malo  zaiim  u  Vlaiku,  gdje  ga  nalazimo  oko  22.  srpnja  (»im  felde  bei  Rapiz  in  der 
Walachei«).  Sta  je  kralj  ondje  radio,  ne  znamo;  no  nije  nemoguce,  da  je  ku§ao  obnoviti 
severinsku  banovinu,  koja  je  jo§  od  1409.  bila  razasuta.  JoS  9.  travnja  bijaSe  naime 
pozvao  velikoga  meStra  njemaikoga  reda  u  Pruskoj,  da  poSlje  svoje  vitezove  na  jug  u 
nekadanju  banovinu  severinsku,  pak  da  ju  brane  od  turske  sile.  U  Vlalkoj  stize  kralju 
vijest,  da  je  19.  (ili  18)  srpnja  1427.  umr'o  stari  despot  Stjepan  Lazarevic,  odani  kle- 
tvenik  njegov.  Despot  bijale  zaista  na  putu  u  Beograd  umr'o  u  Glavici  u  subotu  19  srpnja. 
Sigismund  podje  sada  u  Srbiju,  gdje  je  despota  Stjepana  zamijenio  nedak  njegov  Gjuragj 
Brankovic,  koji  je  prema  ugovoru  u  Tati  imao  Sigismundu  ustupiti  iitavu  banovinu  Maivu, 
zatim  tvrdc  gradove  na  Dunavu:  Beograd  i  Golubac.  Vec  10.  rujna  1427.  nalazimo  Sigis- 
munda u  Beogradu  (Weissenburg,  Nandor  Alba),  gdje  boravi  preko  tri  mjeseca,  naime 
do  16.  prosinca  one  godine.  Dne  11.  studenoga  izdaje  tu  povelju  Ivanu  Gorjanskomu  i 
ojegovoj  suprugi  Jadvigi,  kderi  mazovskoga  kneza  Semovita.  Gotovo  u  isti  mah,  kad  je 
Sigismund  obladao  Beogradom,  postao  je  tast  njegov,  celjski  grof  i  slavonski  ban  Herman 
baStinikom  bosanskoga  kraljevstva.  Vec  bi  spomenuto,  kako  je  tadanji  bosanski  kralj 
Stjepan  Tvrtko  II.  bio  prionuo  uz  Sigismunda  i  njegove  barune.  Jamadno  je  tomu  do- 
prinesao ne  samo  vii^godi^nji  boravak  kralja  Tvrtka  II.  na  dvoru  ugarsko-hrvatskih  kra- 
Ijeva,  nego  t  srodstvo  njegovo  sa  celjskim  knezovima,  narodito  s  tadanjim  banom  Her- 
maoom,  sioom  neke  bosanske  banovne  ili  kraljevne  Katarine,  za  koju  neki  misle,  da  je 
bita  sestra  Stjepana  Tvrtka  11.,  dok  ju  drugi  drlc  za  kder  bosanskoga  bana  Stjepana 
Kotromanida.  Stjepan  Tvrtko  II.  bio  je  dakle  svakako  u  svojti  s  celjskim  grofovima,  a 
kako  nije  imao  od  srca  poroda,  a  od  nedavna  je  bio  osobito  odan  kralju  Sigismundu, 
lako  \e  razumljivo,  da  je  svemodnoga  bana  slavonskoga  Hermana,  tasta  kraljeva,  imenovao 
svojim  nadjednikom  na  bosanskom  prijestolju.  U  povelji,  koju  je  Tvrtko  II.  dne 
2.  rujna  1427.  izdao  u  stolnom  gradu  Bobovcu,  irtide,  da  je  obzirudi  se  na  osobito  pri- 
jateljstYO,  Ijubav  i  vjernost,  5to  ju  je  Ijubljeni  rodjak  i  brat  njegov  (consanguines  et  frater 
noster  dUectus)  Herman,  celjski  i  zagorski  grof,  ban  slavonski,  vazda  izkazivao  i  izkazuje 
njemu  I  bosanakomu  kraljevstvu,  zatim  na  osobite  sluibe  redenoga  grofa  kod  kralja  Si- 
gismunda u  prilog  Bosni  i  njezinim  iiteljima,  napokon  i  na  to,  5to  mu  je  celjski  grof 
rodjakom  (ex  naturali  consanguineitate  ad  nos  pertinet),  darovao  redenomu  grofu  Hcr- 
manu  i  njegovim  muikim  potomcima  ditavo  kraljevstvo  bosansko  (integraliter)  za  onaj 
slu6ij,  ako  ne  bi  za  sobom  ostavio  zakonitih  potomaka. 

Medjutim  okrenula  se  sreda  brzo.  Novi  despot  Gjuragj  Braknovid  nerado  je  izpunjao 


ODNOSI   ERAIJA    SIGISMUNDA    PRRMA    B08NI,   SRBUI    I   TURCIMA,    1420. — 1428. 


Ill 


obveze  svoga  ujaka;  turski  car  pak,  txiv^i  za  smrt  despota  Stjepana,  i>oslao  vojsku  svoju 
u  Srbiju.  £X>k  je  turska  vojska  osvojila  KruSevac  i  druge  gradove,  a  neke  opet,  kao 
Novo  brdo,  stala  podsjedati,  mogao  se  je  Sigismuod  jedino  podiditi,  da  je  obladao  Beo- 
gradom  i  jednim  dijelom  Ma£ve.  Grad  Golubac  nije  mu  Gjuragj  Brankovid  mogao 
predati,  jer  ga  ondjeSnji  vojvoda  srbski  (Jeremija)  naprosto  nije  liiio  ustupttl  Vojvoda 
naime  imao  je  povelju  od  pokojnoga  despota,  kojom  bi  mu  za  njegove  sluzbe  i  zasluge 
obecano  1 2  000  dukata,  te  je  zahtijevao  od  Sigismunda,  da  mu  izplati  tu  svotu,  a  onda  tek 
predat  ce  mu  grad.  Sigismund  odbio  je  zahtjev  vojvodin,  premda  su  ga  velikaSi  ugarski  i 
poljacki  moogo  svjetovaii,  da  mu  ga  izpuni;  kralj  pade  proglasio  povelju  despotovu  za 
patvorinu.  Na  to  se  srbski  vojvoda  razljutio,  preSao  u  turski  tabor,  te  Turcima  za  12.000 
dukata  predao  tvrdju  i  grad  Golubac.  Bilo  je  to  nekako  u  prosincu   1427. 

Gubitak  Golubca  bio  je  velik  udarac  za  kralja  Sigismunda^  jer   su  sada  Turci  lako 
mogli  provaljivati  bez  ikakve  zapreke  ravno  u  juznu  Ugarsku.  Sigismundu  bilo  je  s  toga 

osobito  stalo,  da  ho  prije  osvoji 
taj  znameniti  grad.  Sabirao  nove 
eete,  paie  i  Vladislav  poljski 
poslao  mu  pomod  pod  vrstnim 
junakom  Zavi^om  Cmim  od 
Grbova.  Vec  17.  prosinca  1427. 
boravi  Sigismund  u  Kovinu,  a 
od  prvih  dana  sije£nja  do  16. 
ozujka    1428.    stoji    u    Poie- 


GoLUBAC  (podor)  u  Srbui. 


i  e  n  i,  gdje  no  sabire  vojsku  i  gradi  utvrde  nasuprot  Golubcu.  Jedaa  od  takovih  tvrdmja 
bila  je  Laslovac  (castrum  Zenth  Laslovara)  baS  nasuprot  Golubcu,  da  zaititi  prelas 
voisci  od  sjeveme  obale  dunavske  na  juinu.  Beograd  bija^  za  to  vrijeme  povjerio  Ivanu 
TituSevicu,  koji  se  ved  25.  sije^^nja  1428.  zove  kastelanom  beogradskim  (casteUanus  castri 
superioris  Albanandor). 

Nakon  mnogih  priprava  prijedje  Sigismund  pod  zakttom  posade  u  Laslovcu  mje- 
scca  travnja  preko  Dunava  i  pade  konccm  travnja  pod  Golubac  Svezu  izmediu  obiju 
obala  dunavskih  podriavalo  je  brodovlje,  kojc  bijaic  ovdjc  skupia  Podsada  Golubca  «a- 
po4e  oko  29.  travnja  i  trajaSc  iitav  svibanj.  Uz  kralja  bJo  je  temiS^arski  lupan  Stfcpan 
Rozgon  i  njegova  supruga  Cecilija  Rozgon,  kdi  grofa  Pctra  od  Gjurgjcvca  (Sv.  GjurgiaX 
zatim   poljski    vojvoda   Zavii   Cmi.    Za   podsade  uzsianjka   kralju  noTsca;  •  toga  xaloii. 


,lt  SlOlSMUND   KRAUUJB   SAM. 

1.  svibnja  kraljevski  grad  Veliki  Kalnik   zagrebaikomu    biskupu  Ivanu  Albenu  za  14.000 
zlatnih  forinti.  Prigodom  podsade  proslavila  se  osobito  supruga  tamiSkoga  iupana  Cecilija 
Rozgon,  koja  je  u  Laslovcu  uSla  u  Jcdnu  galiju,  pak  s  njom  pomagala  podsadu  Golubca. 
Plovc<5i  galijom  po  Dunavu  gore  i  dolje   bacala  je   iz  lumbarada    kruglje   na  Turke  i  na 
grad  Golubac,  te  suzbijala  turske  brodove,  koji  su  Moravom  uSli  u  Dunav.    Kroz  mjesec 
dana  neprestanih  juriSa  gotovo  bi  Golubac  razvaljen,  te  se  je  vcc  odekivala  predaja  njegove 
posade.  No  u  taj  osudni  das  eto  samoga  sultana  Murata  II.  s  velikom  vojskom  u  pomoc 
gradu.  Sigismund  se   prepade    sile    njegove,  te   stade   ugovarati.    Polurazvaljeni  Golubac 
ncka  ostane  sultanu,  koji  puSta  kralju,  da  se  s  vojskom  bez  zapreke  vrati  preko  Dunava. 
Dne  3.  lipnja  javlja  Sigismund  izpod  grada  Golubca  (sub  castro  Galamboz)  beogradskomu 
kastelanu  Ivanu  TituSevidu,  da  je  ve<5   izmedju    njega   i   sultana   turskoga    utana£eno    pri- 
mirje  ili  sporazumak  (treuga  sive  concordia   facta   est   et  conclusa),  te   poziva  Ivana,  da 
5to  prije  dodje  k  njemu,  a  brala  svoga  Vladislava  neka  ostavi  za  kastelana  u  Beogradu.  AH 
se    Sigismund    Ijuto    prevario,  povjerovav§i    Tuicima.    Ba§    onoga   dana,  na    Bra§an£evo, 
3.   lipnja,  udariSe   Turci    na  njega,  te   mu    pobi§e  vojsku.    Sigismund  se  sam  malo  dana 
zatim  tuii  papi:   »Nevjerni  su   Turci  poput  Filistejaca  netom,  na    BraSanc^evo,  veliku  dru- 
iinu  mojih  vjernih  vitezova  uniStili,  tako   da   su   odlidnije   golim    mac^em   poubijali,  druge 
opet  u  Dunavu  potopili,  a  ostatak  sa  sobom  u  nevjeru  poveli«    (infideles  Turci  ad  instar 
Filistorum  nuperrime,  videlicet   in   die   Corporis  Christi,  magnum   mihi   militum   fidelium 
comitivam  prostraverunt,  ita,  ut  meliores  morti  nudo  ense  tradiderunt,  aliosque  in  Danubio 
submerserunt,  reliquos  rero  secum  ad  infidelitatem  duxerunt). 

Prigodom  uzmaka  preko  Dunava  3.  lipnja  bijaSe  i  sam  kralj  u  oditoj  opasnosti,  te 
ga  je  jedino  Stjepan  Rozgon  svojim  junaitvom  spasao.  Tom  prigodom  pade  Rozgon  u 
Dunav,  odakle  ga  teikom  mukom  izvukoSe.  Kralj  se  spasao  na  damcu  u  Laslovac.  Naj- 
hrabrije  se  u  boju  ponio  poljski  junak  Zavi§  Crni  od  Grbova,  kapetan  §ipuSki.  On  ne 
htjede  bjeiati,  ve6  ostade  medju  posljednjima,  te  bi  zarobljen  i  pogubljen.  Od  poljskih 
vitezova  bude  ih  jo§  vi§e  zarobljeno,  medju  njima  Petar  Voda  OdrovaS;  ti  bi§e  poslije  od 
Sigismunda  izkupljeni.  Nakon  povratka  preko  Dunava  nalazimo  Sigismunda  u  lipnju  i  srpnju 
oko  Kovina  (Kubina),  odakle  je  u  kolovozu  uzmakao  do  TemeSvara.  Iz  Iljeda  kod  Te- 
meSvara  poziva  31.  kolovoza  u  pomo<5  dongradskoga  zupana  Nikolu  Vardu,  neka  §to 
brie  sa  svojim  bandcrijem  pohita  na  jug.  »Eto  jufer  (30.  kolovoza)<,  piSe  kralj,  >stiglo 
je  nebrojeno  mnoitvo  Turaka  i  velike  vojske  njihove  sve  do  grada  Golubca.  Jedan  dio 
njih  ostao  je  ondje,  da  obnovi  pomenutu  tvrdinju  (pro  reedificando  et  constructione  pre- 
dicti  castri),  a  drugi  dio,  dini  se  glavna  vojska,  raziSla  se  je  prema  Beogradu,  Srijemu, 
prcma  prekosavskim  stranama  i  prema  nasoj  kraljevini  Siavoniji«. 

Od  prosinca  1426.  do  lipnja  1428.  ratovao  je  Sigismund  u  doljnom  Podunavlju,  da 
obrani  medje  svoje  driave  i  svoje  vazale  ^kletvenike).  Od  njegove  vojne  izdekivalo  se 
mnogo;  nadalo  se,  da  <5e  osvojiti  sve  zemljc  na  jugu  Dunava  i  prodrijeti  sve  do  grdkih 
(bizantskih)  krajeva.  No  rat  se  svrSio  tuinim  uzmakom  kraljevim.  Sada  svanuSe  crni  dani 
za  njegove  vazale.  Vla^ki  vojvoda  Dan  morade  priznati  vrhovnu  vlast  sultanovu;  jednako 
i  srbski  despot  Gjuragj  Brankovid.  Potonji  morade  se  odredi  svakoga  saveza  s  Ugarskom, 
obedati  sultanu  godiSnji  danak  od  50.000  dukata  i  povrh  toga  vojenu  pK>mod  u  ratu. 
Bolje  ntje  proiUio  ni  bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko  II.,  koji  je  morao  sultanu  predati  neke 
znamenittje  gradove  u  svojoj  driavi.  Joi  godine  1430.  traiio  je  Tvrtko  od  mietadke 
obcine  zajam  od  32.000  dukata^  da  izkupi  gradove,  koje  je  turski  sultan  u  njegovoj  zemlji 
driao;  ali  mu  obdina  5  rujna  molbu  odbi,  dakako  uz  vrlo  laskave  rijedi  i  niitetna 
obedanja. 

Jedina  korist  za  Ugarsku  i  Slavoniju  od  svega  nastojanja  Sigismundova  kroz  viie 
godina  bijaie,  ito  je  tvrdi  Beograd  ostao  od  godine  1427.  u  vlasti  ugarsko-hrvatskih 
kraljeva  sve  do  godine  1521.  Kroz  to  vrijeme  bio  je  Beograd   najjadi  bedem  za  obranu 


nxNOVAVJK    KSKZA    NIKOLK    rH^NKAPAN^    (1426.-1432.);   SINOVI    KNKZA    NIKOLK.         IiJ 

Slavonijc  i  Ugarskc.  Prvi  kastelan  njegov  bio  je  spomenuti  ved  Ivan  TituScvic  (1427. — 1428); 
njega  zamijeni  u  lipnju  1428  brat  Vladislav.  Dne  20.  oiujka  1429.  odredio  jc  kralj,  da 
se  Vladislavu  TituSevicu,  kastelanu  beogradskomu  (castellano  intenoris  castri  nostri  Nan- 
doralbensis)  za  uzdriavanje  deta  u  tvrdji  izplacuje  od  srijemske  komore  svota  od 
12.400  forinti.  Nekoliko  mjeseci  poslije,  19-  lipnja,  nalaie  kralj,  da  se  Vladislavu  doznadi 
ostatak  te  svote,  naime  2000  forinti,  >da  ne  bi  u  sluibi  kraljevoj  po^inio  kakovu  ne- 
mamost*  (ut  ip<e  .  .     in  serviciis  nostris  regalibus  negligenciam  non  comittat  aliqualem). 

(Banovanje  kneza  Nikole  Frankapana,  1426.— 1432.;  sinovi  kneza  Ni- 
kole).  Vrlo  je  znadajno,  §to  je  Sigismund  ba§  u  ono  vrijeme,  kad  je  podigao  tri  vojske 
na  obranu  svoje  driave  od  Husita  i  Turaka,  namjestio  za  bana  Dalmacije  i  Hrvatske 
Nikolu  Frankapana  joi  1.  oiujka  1426.  spominje  se  kao  hrvatsld  ban  vranski  prior  Albert 
de  Ungh,  a  u  kolovozu  obna^ao  je  tu  £ast  vec  Nikola,  knez  krdki,  modruSki  i  senjski.  Cini 
se  medjutim,  da  je  kralja  na  to  imenovanje  potakla  ne  samo  briga  za  hrvatsko  kra- 
Ijevstvo,  nego  da  su  i  drugi  razlozi  doprinesli,  te  je  hrvatsku  baniju  predao  knezu  Nikoli. 
Ta  jo5  1424.  nudio  je  knezu  Nikoli  baniju  hrvatsku  sa  svima  gradovima,  ako  mu  uzajmi 
ili  daruje  ovecu  svotu  novaca.  A  i  poslije  spominjalo  se  viSe  puta,  da  je  knez  Nikola 
>kupio<   banovinu  hrvatsku. 

Novi  ban  Nikola  sudjclovao  je  jo§  od  smrti  otCeve  (1393.)  u  svim  javnim  poslo- 
vima  svoje  domovine.  Preko  njihove  glave  prohujale  su  silne  bure,  drmala  se  prijestolja 
i  grabila  se  hrvatska  zemlja;  ali  on  je  uza  sve  to  odrzao  nekako  driavinu  otaca  svojih; 
pa£e  je  nedavno  pridruzio  svojoj  vlasti  i  ono,  §to  je  dobila  nesrecna  Elizabeta,  tuina 
supruga  celjskoga  grofa  Fridrika.  On  je  sada  imao  u  svojoj  ruci  ogromni  posjed  cita- 
voga  roda  svoga:  otok  Krk,  Vinodol,  ModruSe,  Senj,  Gacku,  Buiane,  pade  i  Liku;  u  Sla- 
voniji  drzao  je  Cetin,  Ozalj  i  druga  mjesta.  K  tomu  je  najstariji  sin  njegov  Ivan  (Ani)  bio 
oienjen  Katarinom,  starijom  kcerju  cetinskoga  kneza  IvaniSa  Nelipita,  koji  bija^  joi 
1411.  posinio  kneza  Ivana,  te  ga  odredio  za  jeditoga  baStinika  prostrane  svoje  oblasti  na 
skrajnjemu  jugu  hrvatskoga  kraljevstva.  Napokon  je  sam  knez  Nikola  bio  u  rodu  ili  svojti 
sa  najznamenitijim  rodovinia  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj,  a  kao  Surjak  palatina  Nikole  Gorjan- 
skoga  bio  je  pa6e  u  svojti  i  samomu  kralju  Sigismundu.  Dakako  da  je  poradi  srodstva 
s  celjskim  grofovima  bilo  i  razmirica,  odkad  je  grof  Fridrik  onako  kukavno  umorio  svoju 
suprugu  Elizabetu,  bratu6edu  kneievu.  Zaludo  je  danski  kralj  nastojao  jaz  izmedju  ubiju 
mocnih  porodica  zajaziti;  pravoga  izmirenja  niti  je  bilo,  niti  je  tako  brzo  moglo  biti. 

Knez  je  Nikola  ostario  u  sluibi  za  svoju  domovinu  i  kralja.  Bio  je  iskreno  odan 
kralju  Sigismundu,  ali  je  uza  sve  to  podriavao  vazda  sveze  s  mletadkom  ob<^inoin,  pa£e 
i  u  ono  vrijeme,  kad  je  ona  grabila  hrvatsku  zemlju.  A  na  to  ga  je  nagnala  prijeka  nuida. 
On  ntje  mogao  zaprijediti,  da  Dalmacija  ne  padne  u  krilo  Mletcima,  a  bez  prijateljstva 
8  Mletcima  opet  nije  mogao  iivjeti  ni  on,  ni  brojni  podanici  njegovi,  narodito  Senjani  i 
iitelji  otoka  Krka.  No  prijateljstvo  s  Mletcima  nije  ga  ipak  zavelo,  da  bude  izdajica  svoje 
domovine.  Kad  su  ono  Mletci  god.  1424.  bill  gotovi,  da  mu  dadu  zamoljeni  zajam  od 
20.000  dukata.  samo  neka  im  izrudi  hrvatske  gradove  Knin,  Ostrovicu  i  Vrhriku,  on  im 
je  odludno  odgovorio,  da  mu  to  nije  slobodnoi  Moida  je  upravo  prijateljstvo  s  Mletcima 
kneza  Nikolu  sklonilo,  te  je  oiivio  tradiciju  svoje  porodice,  da  je  ona  porijetlom  iz  Ita> 
lije,  iz  Rima;  da  je  dakle  on  potomak  rimskih  (i  mietaikih)  Frangepana.  Nikola  je  barem 
prvi  od  svih  danova  svojega  roda,  koji  se  je  u  javnim  spiiima  stao  plsati  >de  Fran- 
gepanibus*  ili  po  hrvatski  »de  Frankapan<  (Frankopan).  Knez  Nikola  bio  je  poboian 
mui,  te  je  poSao  pohoditi  sveti  grob  u  Jeruzolimu.  U  jednom  brevijaru  na  otoku  Krku 
stoji  zabiljeieoo:  •(Godine)  1411.  miseca  aprila  ide  knez  Mikula,  naA  gospodin  plemeniti, 
T  Jerusolim  k  boijemu  grobu  i  pride  domov  Ijulija  ubhodiv  dobro  i  5astno«.  Bio  jc 
takodjer  zajedno  sa  suprugom  svojom  Dorotejom  dlan  bratovitine  sv.  Duha  u  Baikoj  na 
otoku  Krku. 

IIr».  |K)»j.     II.    II.  * 


,,4  SIOISMUND   KRAUUJE   SAM 

Knex  Nikola  postao  jc  banom  Dalmactje  i  Hrvatske  u  travnju  ili  svibnju  1426.  Tim 
povodom  uxajmio  je  Sigismundu  28.000  zlaioih  funnti  ili  dukata,  za  koje  mu  je  kralj 
zaioiio  gotovo  ditavu  Hrvatsku,  oaimc  grad  Bihac  s  kotarom,  gradove  Sokol,  Ripa£, 
Coka,  Rmanj,  Knin,  Lab,  Vrliku,  Ostrovicu  i  Skradin,  zupaniju  Luku  i  ditava  Poljica,  i 
napoleon  sve  Vlahe  u  £itavoj  Hrvatskoj.  Take  je  ban  Nikola  obladao  kao  neposredni 
gospodar  svima  gradovima  i  kotarima  Hrvatske,  koji  nijesu  pripadali  budi  krbavskim 
knezovima  Kurjakovicima,  budi  cetinskomu  knezu  IvaniSu  Nelipicu.  Bilo  je  medjutim 
kastelana  u  tim  gradovima,  koji  se  nijesu  htjeli  pokoriti  novomu  banu  i  gospodaru.  Take 
je  kastelan  grada  Ostrovice  ponudio  mletadkomu  knezu  u  ^ibeniku,  da  de  povjereni  mu 
grad  radije  predati  mletafikoj  obcini,  nego  banu.  §ibenski  knez  javi  to  republici,  ali  mu 
ona  14.  lipnja  odgovori,  da  ni  ne  slu§a  ponuda  kastelanovih,  jer  >8  obzirom  na  dobre 
SDO&aje  i  Ijubav,  koja  ju  veie  s  knezom  Nikolom,  smatra,  da  je  re£eni  grad  u  njezinim 
rukama,  dok  je  u  vlasti  njegove  velemoznostic.  Znadajno  je,  da  je  ban  Nikola,  boravedi 
6.  prosinca  1426.  u  svom  gradu  Jeloviku  (oko  Brinja)  u  druztvu  senjskoga  biskupa  Ni- 
kole  i  drugih  odliCnih  duhovnika  izdao  povelju,  kojom  je  senjskomu  kaptolu  odredio 
godi^njth  60  dukata,  da  se  za  njegovo  zdravlje  Citaju  svete  mise. 

Dok  je  sUjededih  godina  1427.  i  1428  kralj  Sigismund  morao  ratovati  na  jugo- 
iztoku  svoje  driave,  nastojao  je  knez  i  ban  Nikola  Frankapan,  da  uzdrzi  s  Mletcima 
debar  sporazumak  i  mir.  On  je  pate  izravno  i  neizravno  posredovao,  da  dodje  takodjer 
do  mira  ili  bar  primirja  izmedju  njegova  kralja  i  obcine.  S  toga  je  primao  i  slobodne 
provodne  listove  (salvus  conductus)  za  mletacke  poslanike,  koji  su  preko  Senja  polazili 
u  Ugarsku.  Za  Senj  nije  trebalo  mletaSkim  poslanicima  provodnih  listova,  jer  je  knez 
Nikola  bio  posve  odan  republici.  On  je  zelio  s  Mletcima  po  »sinov.-ki«  (filialiter)  iivjeti, 
pak  se  8  toga  klonio  i  najmanjega  povoda  za  razmirice.  Nije  pa£e  ni  dopuStao,  da 
se  njegovi  podanici  svadjaju  s  mletadkima.  Godine  1428.  poslao  je  u  Mletke  poslanika 
svoga  moledi  obdinu,  neka  poSIje  svoje  povjerenike,  koji  bi  izpitali  i  poravnali  razmirice 
izmedju  njegovih  podanika  u  Ostrovici  i  susjednih  mletadkih  iitelja,  kao  takodjer  izmedju 
njegovih  Poljifana  i  mletadkih  Spljedana.  Obcina  zaista  izabere  13.  srpnja  zadarskoga 
kneza  Aleksandra  Jurjevida  (Georgio)  i  kapetana  Marka  Lipomana  za  taj  posao.  Oni  de 
te  8.  nijna  sastati  s  povjerinirima  banovim,  pak  najprije  podi  u  Ostrovicu,  a  onda  u 
Spljet.  Neka  nastoje,  da  se  izravnaju  opreke  >poradi  mira  podanika  obiju  5-tranaka*. 
Nema  sumnje,  da  je  ban  Nikola  mnogo  doprinesao,  te  je  napokon  utanadeno  8  rujna  1428. 
primirje   izmedju   kralja  Sigismunda   i    MIetdana  do  konca  travnja  dojdude  godine  1429- 

Na  podctku  godine  1428.  iivio  je  knez  i  ban  Nikola  vedinom  u  Novom  u  Vino- 
dolu  ili  opet  u  Brinju.  Tu  je  izdavao  povelje  samostanu  Pavlina  u  Crikvenici,  koji  bijaSe 
sam  utemeljio  joi  god.  1412.  U  Novom  izdade  takodjer  4.  sijednja  hrvatski,  giagolicom 
pisaoi  privilegij  bakarskomu  sudcu  Blazu  i  bratu  mu  Andriji,  da  mogu  poput  svojib 
predja  sluiiti  u  kneievoj  vojsci  kao  strijelci  (baiestrarii  =:  ArmbrustschOtzen).  Evo  redene 
povelje  doslovce:  »Mi  knez  Mikula  de  Frankapan  krdki,  senjski  i  modru§ki  knez  i  pro- 
£aja,  ban  Dalmacije  i  hrvacki,  damo  viditi  po  torn  lislu,  kako  su  priili  pred  nas  sudac 
Blai  z  Bakra  i  Andrejai  njegov  brat  govoredi  nam,  da  su  njih  prvi  baliStrom  sluiili,  da 
<a  ntka  nevolju  bil  se  njih  otac  uprosil  od  naSih  prvih  poli  vlastel  biru  sluiiti,  i  proiahu 
nas  umiloo,  da  bismo  ih  radili  pustiti  na  njih  staru  sluibu,  a  zda  smo  mi  zvidili,  da  oni 
praTC  proloje  potribuju  i  priklonili  smo  se  k  njih  umilnoj  pro&nji  tako,  da  nam  oni  i 
njih  ostati  od  danaska  naprid  vednim  zakonom  imijte  baleMrom  sluiiti  onako,  kako  su 
njih  prvl  sluiili,  a  da  su  prosti  i  slobodni  one  sluibe  kako  ini  baleitrnici  v  Bakri.  Za  to 
xapovidamo  podkneiinom,  lupanom,  satnikom,  sudcem  i  vsim  inim  na&im  oficijalom 
V  Bakri,  pred  kih  obraz  ta  na$  li^t  pride,  da  ih  vi  v  tom  izdriite  i  mimo  toga  ne  ban- 
4ujete,  ni  dajte  bantovati  u  Ijubu  naiu  milost.  Na  to  im  dasmo  ta  na&  list  odtvoren  pod 
naiim   pedatom    Dan   v   Novom    v  litih   gospodnjih    1428.  miseca   jcnvara   detviti    dan*. 


BKNoVANjr.    KSr./.\    NIKOLF.    FRANKAPANA    (1426. —1432);    tINOVI    KNIZ\    N1K0LC.  115 

Oko  godine  1427.  bio  je  ban  i  knez  Nikola  udovac,  poito  mu  je  umrla  supruga 
Dorotcja,  sestra  palatina  Nikole  Gorjanskoga,  ostavivSi  mu  viSe  sinova.  Premda  su  ve<* 
neki  sinovi  Nikolini  bili  poienjeni,  ipak  je  otac  odlu6o,  da  se  ponovo  ieni.  Dne  2.  stu- 
denoga  1428.  Salje  ob<^insko  vijece  u  Jakinu  poslanika  svoga  s  darom  od  30  dukata 
»u  svatove  velemoznoga  gospodina  senjskoga  kneza*,  poUo  ju  bijase  na  vjendanje  pozvao. 
Vjerojatno  se  je  tada  ban  zenio  kojom  talijanskom  knrginjom,  valjda  mitanskom  hercc- 
ginjom  Blankom.  naravnom  kderju  hercega  Filipa  Marije  Viscontija.  Prvorodjeni  sin  kneiev, 
poznati  vec  Ivan  (Ani)  iivio  je  jo§  u  kolovozu  1426.  na  dvoru  miianskoga  hercega,  kamo 
ga  bija§e  jamadno  otac  poslao,  da  pomaze  Filipa  Mariju  u  ratu  s  neprijateljima.  Hercc- 
ginja  Bianka  vratila  se  je  poslije  po  smrti  kneza  i  bana  Nikole  u  svoju  domovinu,  gdje 
se  je  drugi  put  udala  za  glasovitoga  vojvodu  Franju  Sforzu,  nasljednika  Viscontija  oa 
milanskoj  hercezkoj  stolici.  Jo§  godine  1463.  Salje  jedan  od  mladjih  sinova  bivSega  bana 
Nikole,  po  imenu  Stjepan,  pisir.o  »presvijetloj  gospodji  majci  na§oj  prepostovanoj,  go- 
spodji  Blanki  Sforzac  (illustrissime  domine  domine  matri  nostre  onorandissime,  domine 
Blanche  Sfortie). 

Odkad  je  knezu  i  banu    Nikoli    umrla    supruga    Daroteja,  sestra   palatinova,  izvrgia 
se  je  dosad  pritajena  mrznja  izmedju  Frankapana  i  celjskih  knezova  u  oiito  neprijateljstvo. 
Uz  kneza  celjskoga  i  bana    slavonskoga   Hermana   pristajala  i    kraljica   Barbara,  kdi   nje- 
gova,  koja  jamadno   nije    mogia    zaboraviti,  kako    je    hrvatski    knez    Ivan    pred   nekoliko 
godina    nazvao    joj    brata  Fridrika  kukavnom    ubojicom,  koji    nije  dostojan,  da  se  junak 
s  njime  na  mejdanu   ogleda.  C'm  je  kralj  Sigismund    u   svibnju    1430.  opet  na  dulje  vri- 
jeme  po^ao   u    tudjinu,   te    upravu    svoje    drzave   povjerio    supruzi  Barbari,  grofu  i  banu 
Hermanu,   palatinu    Nikoli   Gorjanskomu,    i    ostrogonskomu    nadbiskupu  Jurju,  sloii§e  se 
svi  na  zator  bana  Nikole  i  njegova  roda.  Govorilo  se,  da  je  kralj  Sigismund  na  odiazku 
svomu    naloiio    pomenutim    natnjestnicima,    neka     povrate    Nikoli    novce,    koje    bijase 
kralju    uzajmio    (quod    restituant     dicto    comiti    Segne    pecunias     per     ipsum   datas    pro 
banatu    Sclavonic,   quoniam    vult   transferre    ipsum    banatum   in    comitem    Cilie    socerum 
suum);  ako   knez   ne   bi    htio    na   to    dobre    volje   povratiti   zaloiene    mu  gradove,  neka 
mu    ih   silom   oduzmu    (debeant    iila    violenter    auferre)     Na   prve    glase    o   tima   namjc- 
rama  pohitao   ban    Nikola    u   Zadar    i   zamolio   u    mietadkih   knezova  pomo<5;  onda  opet 
drugi   put   poslao  svoga    sina    onamo,   neka    zadarski    knezovi    izloze   svojoj    gospodarici* 
>kako   ne   bi  nikad   bilo    mira   u    Dalmaciji,  kad  bi   refiena   mjesta    do^la    u    ruke   celj- 
skoga kneza*.    I  mietadka  je  obdina   uvidjala   opasnost   za  svoje   gradove,  te  je   s  toga 
6.  srpnja    1430.  porudila    svojim    rektorima   u   Zadru,  neka   kazu    knezu  Nikoli,  da  su  to 
vrlo  zamiSnc  stvari  i  takove  naravi,  da  se  ne  mogu  pismeno  izvrSiti;  zato  neka  on  pollje 
u  MIetke   pouzdana   iovjeka    s   dovoljnom    punovlasti,   pak   6e  obdina  sve  u£intti,  §to  je 
>stobodno  i  ^astno«.  Ban  Nikola  nije  krzmao.  Posljednjih  dana  kolovou   boravi  u  Mlet- 
cima  hrvatski   banovac   DomSa   Vladihovi<3  (Domsa  de  Vladichovich)  kao  govornik  bana 
Nikole,  te  ponovo  izlaie,  kako  celjski  knez  svima  silama  (toto   posse)  nastoji,  da  se  do*. 
bavi  banovine  Dalmacije,  koju  za  sada  drii  re£eni  knez  Nikola.    Kad  bi  se  to  dogodilo, 
mietaika  olxfina  moie  dobro  znati,  kakova   bi  ta  promjena   (mutatio)  bila  s  obzirom  na 
razpoloienje  i  volju  redenoga  celjskoga  kneza  prema  njoj.  Ban  Nikola  trail  s  toga  pomod 
((avorem)  mletadke  obdtne.  Zanimljivo  je,  da   je  u  isti  mah    recent   ved  banovac  Dom&a 
Vladihovid  zastupao  i  palatina  Nikolu  Gorjanskoga,  koji  nastoji  ob<^tnu  skloniti,  da  kralju 
Sigiimundu  povrati  Dalmaciju,  a  kralj  <!e  onda  dopustiti,  da  palatin  radi  s  MIetcima,  &to 
god  hode,  u  pogledu  zemaija  carskih,  novdanih  oditeta  i  drugih  opreka.    Znadajne  su  u 
poruci  Nikole  Gorjanskoga  ove  rijedi:  » Palatin  svjetuje  obdtni  kao  prijatelj,  neka  utanadi 
mir  po  ieiji  kraljevo)  (naime  da  vrati  Dalmaciju)     Neka  ne    misle    Mletci,  da   bi  moida 
smrdu  kraljevom  stvar  mogIa  zaspati,  jer  se  rooie  sumnjati,  da  bi  im  u  torn  sludaju  po- 
loiaj  bio    gori.    Sadanji   kralj   tma  tako  rasHditih  misli  i  nattojl  oko  toHko  posata.  te  te 


1,6  SI6ISMUND    KRAIJUJK   SAM. 

bavi  sad  Turcima,  sad  prilikama  carstva,  a  sad  opet  cljelim  svijetom,  tako  da  zaboravlja 
na  pitaoje  o  Dalmaciji.  AH  Ugri  i  ugarski  baruni  mnogo  drze  o  toj  stvari,  i  kad  bi  kralj 
umro,  te  bi  na  svijetu  bila  samo  tri  (ovjeka,  naSao  bi  se  od  njih  jedan,  koji  bi  htio 
bitt  kralj  ugarski,  a  taj  drugi  kralj  ugarski  bio  bi  s  pomocu  Ugara  kud  i  kamo  sprem- 
niji  i  gorljiviji,  da  obnovt  prava  ugarske  krune<. 

Ne  zoamo,  Sta  su  MIetci  dalje  ugovarali  s  banom  Nikolom  i  njegovim  banovcem 
Domiom;  samo  se  spomioje,  da  se  je  malo  zatim  ban  Nikola  spremao  u  Rim  u  pohode 
tadanjemu  papi  Martinu  V.  §ta  je  bana  ponukalo,  da  ide  u  Rim,  moie  se  tek  nagadjati; 
ali  svakako  stoji,  da  je  uz  ino  s  pomocu  papinom  kuSao  skloniti  kralja,  da  mu  ostavi 
banovinu  i  bansku  £ast  U  lipnju  1430.  boravi  Arrigo  od  Bologne  kao  poslanik  banov 
u  Jakinu  On  moli  od  ob<5ine  jakinske  slobodni  provodni  list  za  bana  i  njegovu  druzinu 
od  700  do  800  pjeiaka  i  konjanika,  s  kojima  kani  podi  u  Rim  papi  u  pohode;  suviSe 
moli  joi  i  galiju,  na  kojoj  6c  se  prevesti  iz  Senja  u  Jakin.  Obdina  jakinska  najpripravnije 
se  je  odasvala  molbama  banovim,  te  je  32.  lipnja  odredila  dati  mu  provodno  pismo  i  uzaj- 
miti  galiju  Katarina  Stagna  zvanu.  Na  toj  galiji  prevezao  se  je  ban  jo§  one  jeseni  u  Jakin, 
a  odanle  je  pokio  u  Rim,  gdje  ga  je  papa  Martin  V.  vrlo  svedano  dodekao.  Uz  papu  sla- 
vili  ga  i  rimski  Frangepani,  koji  su  se  ponosili,  §to  slavni  i  daleko  poznati  ban  i  knez 
hrvatski  izvodi  lozu  od  njihova  plemena,  koje  je  tada  bilo  spalo  na  nizke  grane.  Na§lo 
se  toboi  i  starih  pisama,  kojima  se  dokazivaio,  da  su  hrvatski  knezovi  modru&ko-senjski 
zatsta  potomci  rimskih  Frangepana.  Papa  je  to  i  potvrdio,  pade  knezu  Nikoli  i  njegovim 
potomcima  podijelio  novi  grb,  naime  u  Stitu  dva  zlatna  lava,  kako  lome  dva  hljeba.  Pri- 
iainji  grb  modruiko-senjskih  knezova  sastojao  je  od  §tita,  razdijeljena  na  bijelo  i  crveno 
polje,  sa  zlatnom  zvijezdom  u  gornjem,  bijelom  poiju. 

Boravak  bana  Nikole  u  Rimu,  odlikovanje  papino  i  potvrda  rimskoga  porijetla  nje- 
gova:  sve  to  djelovalo  je  jamadno  i  na  kralja  Sigismunda  i  na  protivnike  banove. 
Utihnuie  tuzbe  Nikoline,  da  mu  celjski  knez  hoce  oteti  banovinu;  pade  kralj  Sigismund 
potvrdi  6.  travnja  1431.  u  Nilrnbergu  banu  Nikoli  iznova  ditavu  banovinu  hrvatsku  sa 
svima  gradovima,  kotarima  i  iupanijama,  koje  mu  bijaSe  pred  pet  godina  zaloiio.  Da- 
kako  da  je  to  bana  stajalo  novih  14.000  dukata,  tako  da  mu  je  kralj  odsad  bio  duian 
svega  42.000  dukata. 

Ban  Nikola  sproveo  je  mirno  posljednje  dane  svoje.  Jo§  u  svibnju  1432.  preporuda 
on  mleta£koj  obdioi  li£koga  arcipresbitera  Gregorija,  kojega  je  kotar  spadao  pod  nin- 
skoga  biskupa,  a  uz  to  je  imao  dohodaka  u  mletadkoj  Dalmaciji.  MIetci  su  njegovoj 
molbi  zadovoljili.  Malo  zatim  umre  ban  Nikola.  U  jednom  brevijaru  s  otoka  Krka  ditamo: 
>(Godine)  1432.  umri  gospodin  plemeniti  ban  Mikula  ijuna  26.  dan.  A  njega  sin  Ani 
(Ivan)  biie  u  kralja  demorskoga  (damemarskoga  =  danskoga),  a  knez  Stetan  bi§e  pri 
kralj  ugrskom  v  Seoi  (Siena  u  Italiji),  jer  kralj  grediSe  v  Rim  na  cesarstvo«.  Vjerojatno 
je,  da  se  je  knez  Nikola  tri  put  ienio.  Ostavio  je  za  sobom  devet  sinova,  a  imao  ih 
je  za  iivota  i  vtte.  Jedinoj  kderi  Katarini  gubi  se  trag  iza  godine  1416.  Najstariji  sin 
Ivan  (Ani)  protlavio  se  je  joS  za  iiva  otca  kao  junak  i  branitelj  dasti  roda  svoga;  poslije 
1426.  nalazimo  ga  u  Milanu,  a  u  £asu  otdeve  smrti  u  dalekoj  Danskoj.  Uza  nj  sc  namah 
ipominje  koez  Stjepan,  koji  je  tada  kralja  pratio  na  putu  po  Italiji.  Oba  brata,  Ivan 
i  Stjepan,  naslijediie  otca  u  bansko)  dasti,  dok  su  ogromna  imanja  otdeva  razdijelili 
s  ostalom  bradom  svojom,  kojih  se  spominje  joi  sedam:  Nikola,  Martin,  Bartol, 
Andrija,  Dujam,  Sigismund  i  Ivan  mladji. 

Odnosi  bana  Nikole  prema  cetinskomu  knezu  Ivaniiu  Nelipidu  bili  su  vazda  naj- 
prijatniji  i  najsrdadniji.  Nikolu  nije  ni  najmanje  smetalo,  Sto  se  je  i  knez  Ivani§  nepre- 
stano  nazivao  banom  Dalmacije  i  Hrvatske.  On  je  pade  rado  prepuitao  vrlomu  knezu 
obranu  Hrvatske  oa  jugu  Velebita,  gdje  je  Ivanii  odbijao  ne  samo  pokuse  mletadke,  da 
obladaju  Omi^em  i  Klitom,  nego  i  navale  trasanskoga  kralja  Tvrtka  II.  i  velikoga  vojvode 


ItWtVANJK    KSKZA     N:Kui.K    tn\SK*l'A.NA    (1426. —  1432':    ^^IN   >VI     KNK/\    NiKOLE.         II7 


1 


r; 


f 


4 


en 

-< 

3 

< 

K 

m 

t* 

a 


I 

a       9 

t   I 


5   1 


>    s- 


CO 


^       -5 


2     CJ 


a 

8 


5    I 


1 


,,8  SlOISMl'NI)    KRAUUJE   SAM 

Sandaija  Hranida.  Oko  godiae  1430.,  kad  je  cdjski  knez  nastojao  banu  Nikoli  oteti  ba- 
Doviou  hrvattku,  spremao  se  je  bosanskt  kral|  na  rat  s  Ivani&em,  pak  je  u  to  ime  molio 
mleia^ku  obdinu,  da  ne  bi  moida  i§ta  radila  u  prilog  cetinskomu  knezu.  AH  Ivant§  uta- 
na£io  je  s  knezovima  Kurjakovidima  u  Krba?i,  s  kninskim  biskupom  Ivanom,  i  drugim 
▼elikaiima  savex  za  obranu  i  korist  hrvatskoga  kraljevstva  (patti  stabiliti . . .  per  difesa  ed 
utilita  del  regno),  i  take  nije  bosanski  kralj  mo^ao  nauditi  ni  njemu,  ni  kraljevstvu. 

(Sigismuod  po  drugi  put  u  tudjini  [svibanj  1430  —  listopada  1434.J; 
krunjen  za  cara  u  Rtmu  [31.  sviboja  1433.];  boravi  na  crkvenom  saboru 
u  Baselu  [11.  studenoga  1433.  —  12.  sviLnja  1434]).  Vrlo  je  zgodno  palatin  Nikola 
Gorjanski  karakterisao  kraija  Sigisinunda,  svoga  Surjaka,  kad  je  Mletcima  govorio,  da  je 
krali  nemima  duha  i  da  se  zanima  za  tolike  razli£ite  poslove  (quod  rex  habet  animum 
ita  varium  et  attendit  ad  tot  negotia,  videlicet  ad  Turchos,  ad  facta  imperii  et  ad  totum 
mundum).  Medjutim  je  Sigismund  bio  i  prinudjen,  da  se  bavi  tolikim  poslovima;  ta  bio 
je  kralj  njematki  i  car  rimski,  a  k  tomu  i  ba^tinik  6e§ke  krune.  Sveobda  nedada  u  rato- 
vima  s  Husitima,  Turcima  i  Mletcima  nagnala  ga,  da  ozbiljno  poradi,  kako  da  se  svih 
tih  nevoija  oslobodi.  Husite  trebalo  je  nekako  smiriti,  kad  ih  nije  bilo  mogu<^e  svladati, 
MIetkc  trebalo  je  skuCiti  i  'drzke  rogove<  njima  odbiti,  a  za  rat  na  Turke  bilo  je  pomodi 
traliti  po  ostaloj  Evropi.  K  tomu  je  bilo  skrajnje  yrijeme,  da  kralj  podje  jednom  i  u  Italiju, 
pak  da  se  u  Milanu  dade  okruniti  krunom  lonibardskom,  a  u  Rimu  carskom.  Trebalo  je 
napokon  papu  skloniti,  da  sazove  ob<5i  crkveni  sabor,  gdje  6e  se  odiuiitt  o  crkvenim 
reformama,  pogadjati  s  Husitima,  i  poku§ati  sjedinjenje  s  iztodnom  crkvom,  da  se  onda 
ujedinjeni  i  sloini  svijet  krldan^ki  listom  digne  na  Turdina,  koji  se  je  sve  bliie  primicao 
medjama  srednje  Evrope. 

Da  bve  to  izvr§i,  odlu^i  Sigismund  po  drugi  put  podi  u  tudjinu.  Dne  1.  svibnja  1430. 
nalazimo  ga  joi  u  Poiunu,  gdje  je  izdao  povelju,  kojom  je  svoga  tasta,  celjskoga  i  zagor- 
skoga  grofa,  a  slavonskoga  bana  Hermana  zajedno  sa  sinom  mu  Fridrikom  i  unukom  Ulrikom 
uvrstio  medju  driavne  knezove  njemaCke,  a  njihovu  dri^avinu  proglasio  za  kneievinu. 
Poslije  toga  podje  u  Njemadku,  gdje  je  ostao  preko  godinu  dana  te  medju  inim  skupio 
njcma£ki  driavni  sabor  u  Ntirnbergu.  Poglavito  se  je  trudio,  da  sklone  njemadke  driavne 
staleie  na  vojenu  pomod  protiv  Husita,  koju  mu  napokon  i  obecaSe.  Nastojanje  njegovo 
pomagaie  i  papa  Martin  V,  koji  je  11.  sijednja  1431.  poslao  u  Njemadku  kardinala  Juli 
jana  Cesarinija,  da  navijeita  kriiarski  rat  protiv  Husita  Papa  napokon  ugodi  ielji  kraija 
Sigismunda  i  obdemu  zahtijfvanju,  te  bullom  od  1.  veljade  1431.  sazove  obdi  crkveni 
tabor  u  Basel,  koji  de  Sto  prije  otvoriti  njegov  Icgat,  knrdinal  Julijan  Cesarini.  No  prije, 
oego  bi  t&ta  udtojeno,  umre  papa  Martin  V.  (20.  veljade  1431.),  a  na  njegovo  mjesto  bi 
izabran  Mietdanin  Gabriel  Condolmieri,  koji  se  prozove  Eugeo  IV.  (1431. — 1447).  Novi 
papa  bijaie  protivnik  crkvenoga  sabora,  a  kamo  li  da  se  s  Husitima  pof;adja.  Malo  da  i 
oije  opozvao  koncila,  ali  Sigismund  ipak  izradi,  da  je  crkveni  sabor  otvoren  23.  srpnja  1431. 
Poftto  je  legat  Julijao  bio  zabavljeo  pripravama  za  kriiarski  rat,  predsjedahu  koncUu  dva 
Djegova  oamjestnika,  od  kojih  se  je  osobito  iztakao  Dubrovdanin  Ivan  Stojkovid 
(Johannes  c'e  Ragusio,  in  theologia  magister\  general  dominikanskoga  reda  Namah 
zatim,  I.  kolovoza,  provali  velika  kriiarska  vojska  od  100.000  vojnika,  medju  njima 
40.000  konianika,  u  CeJku.  Vodili  tu  ju  braniborski  izbornik  i  legat  papioski  Julijan.  Po- 
lagano  prodrijeie  kniari  sve  do  Domailica,  robedi  i  paledi  na  sve  strane  i  ne  Stededi  ni 
katolika  Ali  kad  im  je  14.  kolovoza  do&la  u  susrct  husiiska  vojska  pod  Prokopom  Ve- 
likim  ill  Golim,  prepado^  te  Ijuto  i  nagouie  u  divlji  bijeg,  ostavivfti  neprijateljima  nebro- 
jena  kola,  »?u  prtljagu  i  zairu  svoju.  Papinski  legat  jcdva  se  sam  spasao;  on  bijaJe  izgubio 
kardinaUki  plait,  svoj  kaput  i  kril,  pade  i  papinsku  buUu  ote*e  mu  progonedi  ga  nepri- 
jatelji.  Dolav  9  rujna  u  Basel  preuze  Julijan  predsjednidtvo  crkvenoga  sabora,  pak  stade 
sam  livo  raditt,  da  se  s  Husitima  pogodi,  te  da  se  konoesijama  opet  privedu  u  krilo 
katolidke  crkve. 


SieiSMUND   PO   DRUOI    PUT   U   TUDJINI    1430—1434.  119 

Dok  je  crkveni  sabor  sada  nastavio  svoj  rad  oko  crkvenih  reiorama  i  izmircnja 
s  Husitima,  spremao  se  je  Sigismund  u  Italiju,  da  se  ipak  jednom  okruni  za  cara  i  tim 
podigne  svoj  ugled  u  kr^anskom  svijetu.  Tom  prigodom  ielio  je  obradunati  i  s  MIet- 
cima,  s  kojima  se  nikako  nije  htio  ni  mogao  pogoditi  poradi  Dalmacije.  Sloiit  6e  se 
s  milanskim  hercegom  Filipom  Marijom  Viscontijem  protiv  MIetaka  i  njihovih  saveznika. 
I  zaista  su  njegovi  poslanici  1.  kolovoza  1431.  utana<^ili  s  milanskim  hercegom  saves, 
kojemu  je  takodjer  pristupio  vojvoda  savojski  i  vojvoda  od  Montferrata.  Nasuprot  se 
s  Mletcima  sjedioi  Fireoza,  a  i  papa  Eugen  IV.,  rodjeni  Mleidaain,  koji  je  bio  kivan  na 
kralja,  §to  nije  dopustio,  da  se  razpusti  koncil  u  Baselu,  poSto  je  udario  putem,  nepo- 
<5udnim  papinskoj  stolid.  Kraj  takovih  prilika  bila  je  gotova  pustolovina,  kad  je  Sigismund 
u  studenom  1431.  samo  sa  800  ugarskih  i  hrvatskih  vitezova  osvanuo  u  Italiji.  Od  Hrvata 
pratili  su  ga  mladi  knez  Stjepan  Frankapan,  zatim  hrvatsko-dalmatinski  banovac  Domia 
Vladihovid,  kojega  je  rabio  za  svoja  poslanstva,  i  Matko  Talovac,  tada  ve6  iupan  ko- 
vinski  i  kapetan  beogradski.  Dne  22.  studenoga  udje  Sigismund  u  Milan,  te  bi  tri  dana 
poslije  (25.  studenoga)  u  stolnoj  crkvi  sv.  Ambrozija  od  nadbiskupa  milanskoga  ieljeznom 
krunom  ovjendan.  Na  to  proboravi  m;esec  prosinac  u  torn  gradu,  ali  morade  podaijeti  to 
poniienje,  da  ga  ponositi  i  nepovjerljivi  herceg  nije  htio  vidjeti,  te  mu  pade  zabranio  uiaz 
u  vojvodske  dvore.  No  ipak  dade  mu  pogodjenih  600  konjanika  za  daiji  put  u  Rim. 

Na  podetku  godine  1432.  podje  Sigismund  s  malobrojnom  druiinom  svojom  naj- 
prije  u  Piacenzu,  a  odanle  u  Luccu,  gdje  ga  nalazimo  31.  svibnja.  Tek  oko  11.  srpnja 
dodje  u  Sienu,  gdje  su  ga  prijazno  dodekali,  po§to  su  bili  u  zavadi  s  Firenzom.  Ali  iz 
toga  grada  ne  mogaSe  nikuda,  jer  mu  je  prijetila  pogibao,  da  ga  firentinska  vojska  ne 
ulotri.  K  tomu  se  zavadio  i  s  milanskim  hercegom,  koji  je  stao  na  ni  vrebati,  dok  je  papa 
svima  silama  radio,  da  mu  zakrdi  put  do  Rima.  Tako  ostade  Sigismund  preko  deset  mje- 
seci  zatvoren  u  Sieni  i  dodija  silno  tamoSnjim  iit^ljima,  koje  je  skupo  stajao  kr?ljev 
boravak  u  njihovu  gradu.  Iz  Siene  ugovarao  je  neprestano  s  Eugenom  IV.  Papa  bio  je 
spreman  okruniti  kralja  carskom  krunom  jedino  pod  taj  uviet,  ako  privoli  na  razpust 
koncila  u  Baselu,  koji  je  snovao,  kako  bi  poveo  parnicu  protiv  pape,  te  ga  eventualno  i 
skinuo  s  dasti  njegove.  Ali  Sigismund  ne  htjede  za  to  ni  duti,  pade  oditova,  da  se  voli 
▼ratiti  i  neokrunjen,  nego  iSta  doprinijeti,  da  se  crkveni  sabor  razidje.  Kralj  je  bio  viSe 
puta  u  oditoj  pogibli,  da  dodje  u  ruke  Firentinaca,  te  je  hrvatske  i  ugarske  velikaie  za- 
klinjao,  da  mu  po§lju  pomod  u  Sienu,  odakle  se  ne  smije  odalediti.  U  Dabrovnik  iaije 
poslanika  svoga  s  molbom,  neka'mu  dadu  5000  dukata  u  ime  dohodka  za  deset  godina, 
na  ito  mu  Dubrovdani  11.  studenoga  doznaduju  4000  dukata;  a  21.  liitopada  pi&e  opet 
ftopronskomu  iupanu  Ladislavu  Kaniiaju,  neka  na  svoj  tro$ak  oprcmi  dete  u  Furlansku 
protiv  MIetdana.  Nikola  Varda,  dvorjanik  kraljev,  zaklinje  25.  travnja  1433.  iz  Siene  svoga 
otca  Nikolu,  neka  mu  $to  prije  pollje  novaca  i  konja,  jer  mu  ie  svega  ponestato,  te  ga 
jesnaSla  najveda  nevolja  (in  expensis  et  equis  ium  dudum  defeci,  et  sum  in  magna 
paupertatis  oppressione). 

Nakon  duga  dogovaranja  podje  ipak  trierskomu  kanoniku  Jakovu  Sircku  za  rukom, 
te  aekako  nagodi  kralja  s  papom.  Eugen  priznat  de  koncil  u  Baselu,  a  Sigismund  ta- 
itidivat  dc  papu  pred  koncilom  Dne  16.  olujka  1433.  lalje  Sigismund  iz  Siene  kovin- 
skoga  iupana  i  beogradskoga  kapeuna  Matka  Talovca,  zatim  podkancelara  svoga  Ga.^para 
Schlicka  u  Rim,  da  utanade  kao  zastupnici  njegovi  ugovor  s  papom  Eugeoom  IV.  Ved 
4.  travnja  prisiiu  oba  zastupnika  u  gencralnom  konsistoriju  u  ime  tvoga  kralja  i  gospo- 
dara,  da  de  Sigismund  *tititi  crkvu  i  vjeru  katolidku,  da  de  poitivati  i  potvrditt  sve  po- 
vlastice  i  prava,  podijeljeaa  rimskoj  crkvi  od  njegovih  pred^a^tnika  (Konstantina  Veli- 
koga.  Karla  Velikoga,  Henrika.  Otona  IV.,  Fridrika  11.  i  Rudolfa  Habsburga)  na  carskom 
prijcstolju,  da  ne  de  dirali  a  vazale  rimskc  stolice,  i  drugo.  K  tomu  obridu  joi  8.  travnja, 
da  de  kralj  diuv  mjescc   travanj   boraviti  u  Viierbu  i  postupati   s  papom   kao  pravi  du- 


170  SIGISMUNn    KRAUUJR   SAM. 

hovni  sin  njegov,  tc  da  <fe  torn  prigodom  sam  obnoviii  prisegu,  koju  su  sada  za  njega 
poloiili  zastupnici  ojegovi.  Dne  25  travoja  javlja  pomenuti  ve<5  Nikola  Varda  svomu 
otcu  u  Ugarsku:  »Zoajte  da  <5e  danas  kralj  iz  Siene  podi  oa  put  u  Rim,  gdje  de  po 
presvetom  otcu  papi,  s  kojim  je  posve  izmiren  (cum  quo  ad  plenum  est  pactficatus), 
naskoro  biti  okrunjen  carskom  krunom  (imperiali  diademate). 

Poslije  toga  doiao  je  Sigismund  u  Viterbo  (9.  svibnja),  a  odanle  u  Rim.  u  koji  je 
oSao  21.  STibnja  s  druiinom  od  500—600  konjanika  i  800  pjeSaka.  Na  Duhove, 
31.  svibnja  1433.,  ovjendao  ga  je  papa  u  crkvi  sv.  Petra  carskom  krunom.  Sigismund 
otUo  je  zatim  joS  do  tri  mjeseca  u  Rimu,  gdje  ga  je  papa  sjajno  gostio.  Eugen  ga  je 
takodjer  sklooio,  te  je  ved  4.  lipnja  utana£io  primirje  s  MIeicima  na  pet  godina.  Istoga 
dana  objavio  je  kralj  i  car  svim  svojim  podanicima,  da  je  >na  molbu,  opomenu  i  prija- 
teljiko  posredovanje  presvetoga  gospodara  svoga  Eugena  pape<  sklopio  re^eno  primirje 
»s  presvijetlim  duidom  i  gospodstvom  mleta£kim<,  te  se  nada,  da  6e  kroz  to  vrijeme 
dodi  do  podpunoga  mira.  Pogodbe  bijahu  kao  i  dosad,  da  obje  stranke  zadrze  kroz  to 
vrijeme  sve  onako,  kako  sada  posjeduju.  da  ne  prijede  jedna  drugoj  trgovinu,  da  car 
smije  s  vojskom  prolaziti  kroz  mletadke  zemlje,  i  drugo.  Pridodano  bi,  da  smije  udarati 
na  nepokorne  knezove  i  \azale  carstva,  a  MIetdani  ih  ne  <5e  pomagati;  izuzeti  su  samo 
markgrof  estenski,  markgrot  monferatski,  markgrof  mantovanski  i  gospodar  Ravenne, 
koji  su  saveznici  mleta£ki.  Windecke  dodaje  '\oh,  da  su  MIetdani  nakon  utanac^ena  pri- 
mirja  »izkazivali  kralju  i  cam  velike  (^asti  i  namirili  sve  troSkove  njegove  za  boravak  u 
Rimu  i  povratak  u  njemadke  zemlje*.  Pomenuto  primirje  produljio  je  Sigismund  u  Hebu 
(u  Ce^koj)  dne  29.  srpnja   1437.  na  daljnih  devet   godina. 

Poslije  12.  kolovoza  1433.  ostavi  Sigismund  Rim,  te  se  preko  Mantove  povratt  u 
Njemadku.  Dne  11.  nijna  nalazimo  ga  ved  u  Baselu,  gdje  je  ostao  do  polovice  svibnja 
slijedede  godine  1434,  te  mnogo  utjecao  u  razprave  i  odiuke  crkvenoga  sabora.  Ovamo 
bija&e  jo&  4.  sijednja  1433.  doilo  petnaest  d;e§kih  poslanika,  medju  njima  udeni  magistar 
Ivan  Rokycana  i  vojvoda  Prokop  Veliki.  Otci  crkveni  zajedno  s  papinskim  legatom  pri- 
miie  ih  vrlo  prijazno,  te  im  izkazivahu  svaku  dast.  Zastupnici  Husita  predloiiSe  saboru 
6etiri  dianka,  te  zahtijevahu,  neka  im  sabor  dozvoli,  da  ih  javno  brane,  a  onda  neka  ih 
koncil  odobri.  Samo  tako  de  se  Husiti  vratiti  u  krilo  katolidke  crkve.  Prvim  dlankom 
zahtijevahu,  neka  se  i  svjetovnjacima  dozvoli  sveta  pridest  kruhom  i  vinom  (sub  utraque 
.  specie).  Potrebu  toga  d!anka  opravdavao  je  magistar  Ivan  Rokycana  kroz  tri  dana,  a  po- 
bijao  ga  je  poslije  Dubrovdanin  Ivan  Stojkovid  (Stoy,  Stoicus),  kroz  osam  dana.  Stojkovid 
»e  razigrao,  te  stao  napadati  Husite,  pade  nazvao  ih  krivovjercima  (haeretici).  Zastupnici 
Husita  planuli,  a  Prokop  Veliki  doviknuo  Stojkovidu:  »Taj  na§  zemljak  nanosi  nam  ne- 
pravdu,  nazivajudi  nas  krivovjercima*  (conterraneus  iste  noster  iniuria  nos  afiicit,  haere- 
ticos  sabinde  nos  vocans<).  Na  to  je  njemu  Stojkovid  odgovorio:  >Jer  sam  va§  zemljak 
po  jeaku  i  narodu,  zato  iudim  tako  gorljivo,  da  se  vratite  majci  crkvi*  (quia  conterraneus 
vester  sum  lingua  et  natione,  propterea  tam  avide  cupio  vos  ad  matrem  ecclesiam  redire). 
No  te  disputacije  slabo  su  koristile,  i  premda  su  trajale  do  14.  travnja,  ne  dodje  ipak 
do  oikakve  pogodbe.  Ceiki  zastupnici  odputovaSe  kudi.  Na  to  posia  crkveni  sabor  svoje 
postanike  u  CeAku.  i  tek  nakon  daljih  pregovora  podje  ovima  za  rukom,  te  utrijeSe  put 
sporazumku  izmedju  koncila  i  umjerenih  Husita.  Dne  30.  studenog.i  1433.  prihvati  teiko- 
moravskt  tabor  tako  zvane  praike  kompaktate,  koje  je  koncil  pretnadio  na  osnovu 
gore  redenih  tetiriju  dlanaka.  Cesima  bt  dozvoljena  sveta  pridest  kruhom  i  vinom,  na  ftto 
se  »vi  umjereni  Husite  izminie  s  katolidkom  crkvom. 

Na  koncilu  u  Baselu  snovalo  se  je  i  oko  izmirenja  iztodne  crkve  sa  zapadnom,  &to 
je  u  ono  vrijeme  turskih  provala  bilo  od  skrajoje  potrebe.  Znameniti  general  dbmini* 
kantki,  Dubrovdanin  Ivan  Stojkovid  mislio  je,  da  dc  se  lakie  postidi  sjedinjenje  Carigrada 
s  Rtmom,  ako  se  prije  privedu  u  krilo  katolidke  crkve  sljedbenici    grdko-iztodne  crkve  i 


SIGISMUND   PO   DRCGI    PUT   U   TUDJINI    1430  —  1434  ijl 

bogomili  (patareni)  mcdju  juznim  Slavenima.  CrkvcDi  sabor  prihvati  misao  StojkoTicevu, 
pak  i  predlog,  da  se  njegov  rodni  grad  Dubrovnik  pozove,  da  bude  posrednikom  u  toj 
stvari.  Obcina  dubrova^ka  zaista  posla  svoje  poklisare  k  bosanskomu  kralju  Tvitku  II., 
Sandalju  Hranidu,  Radoslavu  Pavlovidu,  pak  i  despotu  Gjurgju  Brankovidu,  pak  ih  pozi« 
vaie,  da  odprave  svoje  zastupnike  na  crkveni  sabor,  gdje  6e  se  o  sjedinjeoju  razpravljati. 
Bosanski  kralj  Stjcpan  Tvrtko  II.  Tvrtkovid  bio  je  spreman  odazvati  se  pozivu,  ali  se 
tomu  protiviSe  poglavice  patarena,  naroiito  djed  bosanske  crkve.  Dne  5.  listopada  1433. 
^Ije  dubrova^ko  vijede  dva  svoja  poslanika,  Martola  Gjorgjica  i  Lovru  Sjerkovida  u 
Basel,  neka  izvijeste  sabor  o  neuspjehu  ojihova  posredovanja.  I^to  se  tide  kraija  i  veli- 
ka$a  bosanskih,  koji  bi  imali    poslati   svoje   zastupnike,  javlja   vije<5e,  da   to    za  sada  nije 


KrUNISANJE   KRAUA    SiGISMUNUA    ZA    HIMSKUGa    CAIiA. 

Sntmak  •  ii^(«f)i  na  inj*d«atin  vraUma  oHiv*  sv.  P«tr4  u  Rimu 


umjestoo,  a  ne  moie  ni  biti  radi  ratova,  koji  u  Bosni  bjesne.  Kraij  nairoe  Tvrtko  II. 
ixvrgnut  je  navalama  Turaka,  koji  ho<5e,  da  nekoga  od  velika^  bosan«kih,  po  imenu 
Radlvoja,  posade  mjesto  njega  na  bosantko  prijestolje.  PtMOO  je  Sandalju,  najmo^nijemu 
od  bosanske  vlastele,  onda  velikomu  vojvodi  Radoslavu  Pavlovidu,  pak  i  srbskomu  de> 
t|>otu  Gjurgju  Braokovidu,  ali  zaiudo,  jer  se  tomu  protive  poglavice  patarenske  crkve, 
kao  djed,  goit,  starac  i  strojnici.  Dubrovadki  posianici  nijetu  medjutim  jedioo  poradi 
toga  iili  u  Basel  Njima  bijale  posredovanjem  kraija  Sigismunda  i  Ivana  Stojkovi6i  ta 
svoju  ob^iou  izmoliti  od  crkvenoga  sabora  dozvolu  sa  trgovaoje  s  Turcima,  narodtto  u 
prekomorskim  zemljama,  kako  su  to   tada  radili    MIetdani,  Genovexi,  KataJonci,  Jakinjani 


IM  SIOISMUND  KRAUUJB  SAM 

i  dnigi  kri6inskt  trgovci.  Crkveoi  sabor  izdade  zaista  Dubrovniku  22.  prosinca  1433.  za- 
moljeni  priviiegij,  Crkveni  sabor  u  Baselu  podjeljuje  posredovaDJem  kralja  Sigismunda  i 
Ivana  Stojkovica  zamoljenu  slobodu  trgovanja  s  nevjeraicima  obcini  grada  Dubrovaika, 
koji  je  sagradjen  na  mor&kim  klisurama  na  zemlji&tu  pustu  i  neplodnu,  opasan  od  ne- 
vjerotka,  poradi  nepokolebive  vjernosti  i  odanosti  prema  katoliikoj  crkvi  i  kruni  ugarskoj, 
poradi  vjernosti  i  usluga,  iskazanih  Sigismundu  kroz  detrdeset  i  sedam  godina,  a  navlastito 
o  ratovima  protiv  njegovih  takmaca,  i  pod  pogodbu,  da  i  dalje  ostane  vjerao  i  odan. 
Dubrov£ini  dakie  smiju  voziti  na  brodovima  svakovrstnu  robu  za  Siriju  i  druge  preko- 
morske  zemlje  osmanlijske,  izuzev  orufje,  hranu,  bojne  sprave  i  druge  zabranjene  pred- 
mete.  Mimo  to  dozvuljava  se  Dubrovianima  graditi  u  onim  zemljama  crkve  s  grobljima, 
namjeitati  konzule,  irgovaCke  povjerenike  i  ine  dinovnike;  u  ob6e  im  se  dopuSta  sve,  §to 
je  i  drugim  kr&6tnskim  vlastima  dozvoljeno.  Dubroviani  bijahu  sada  presredni,  te  se 
15.  oiujka  1434.  kralju  Sigismundu  oduSevljenim  pismom  zahvali^e  (visis  et  intellectis 
Utteris  magistri  fratris  Johannis  fidelissimi  diadematis  vestre,  per  quas  de  eiusdem  man- 
dato  nobis  significavit  privilegium  navigacionis  ad  infidelium  partes,  per  nos  iam  diu 
optatum,  per  caesaream  maiestatem  vestram  tarn  benigne  omni  cum  liberalitate  a  sacra- 
tissimo  concilio  Basiliensi  obtentum  fuisse  pro  nobis  sue  corone  Ungarie  fidelissimis 
senris  . .  .  nos  omnes  .  . .  summum  solamen  et  gaudium  suscepit). 

Boravedi  Sigismund  u  Njemadkoj,  dodieka  joi  i  to,  da  su  katolici  i  umjereni  Husite 
0  Ceikoj  svladali  gorljive  Husite  (Taboridane)  u  krvavom  boju  kod  Lipana  (30.  svibnja  1434.). 
Tim  bi  porazom  kralju  Sigismundu  utrt  put  do  deskoga  prijestolja.  Izmiren  takodjer 
s  rtmskim  papom  i  s  republikom  mietaikom  vrati  se  Sigismund  nakon  vi§egodi§DJeg 
izbivanja  u  Ugarsku.  Dne  20.  listopada  1434.  doplovi  Dunavom  u  Poiun,  gdje  ga  sjajno 
dodeka  zbor  duhovnih  i  svjetovnih  velikaSa  i  podasti  obilatim  darovima.  BijaSe  skrajnje 
vrijeme,  da  se  je  vratio. 

(Ugarskoi  hrvatsko  kraljevstvo  za  kraljeva  boravka  u  tudjini 
1430. — 1434.;  ugarski  sabor  god.  1435.).  Ved  bi  spomenuto,  kako  je  Sigismund 
na  polazku  u  tudjinu  ostavio  upravu  kraljevstva  ugarskoga  i  hrvatskoga  svojoj  supruzi 
Barbari,  tastu  si  i  slavonskomu  banu  Hermanu,  palatinu  Nikoli  Gorjanskomu,  i  ostro- 
gonskomu  nadbiskupu  Jurju  Palociju  (dimisit  ad  gubernationem  regni  reginam,  comitem 
Cilie,  magnum  comitem  et  quendam  episcopum).  Palatinu  Nikoli  Gorjanskomu  povjerio 
je  takodjer,  da  mu  duva  kraljevsku  krunu  u  gradu  Budimu. 

Celjski  knez  i  slavonski  ban  Herman  upotrebio  je  veliku  vlast  svoju  za  izbivanja 
kraljeva,  da  pro&iri  svoju  driavinu  na  §tetu  kneza  i  hrvatskoga  bana  Nikole  Frankapana. 
Ved  je  izloieno,  kako  se  je  knez  Nikola  branio,  da  mu  ne  otme  (itavu  banovinu 
hrvmtsku  i  dalmatinsku.  Za  tih  borba  izmedju  dva  kneza  t  bana  preote  u  kraljevstvu 
hnratskom  mah  vclik  metei,  jer  su  velikaSi  hrvatski  bili  koje  uz  celjske  knezove,  koje 
uz  Frankapaoe.  NajviSe  je  kraj  toga  stradalo  niie  plemstvo  i  podanici  mogudih  velikaSa. 
Ntie  plemttvo  slavonsko  oarodito  je  mnogo  p^dnosilo  od  pobirada  kunovine,  koji  su  ne 
samo  nezakonito  postupali,  nego  i  mnogo  toga  od  naroda  traiili  za  vrijeme  pobiranja 
kunovtne.  Plemstvo  je  napokon  prinudjeno  bilo,  da  se  prituii  samomu  kralju,  a  taj  je 
3  veljade  1432.  iz  Piaccnze  pozvao  bana  Hermana,  da  ukloni  sve  zloporabe,  koje  se 
bijahu  prigodom  pobiranja  kunovine  uvukle.  Vrlo  je  znadajno,  kako  kralj  opominje  bana, 
da  je  ved  star,  i  da  treba  na  B  >ga  misliti.  »Poftto  pak  doba  naSega  i  vafiega  iivota  kaie, 
da  demo  prtje  nego  mladidi  umrijeti,  smtjemo  manje  od  mladida  oivetu  prepravednoga 
Boga  izazivati.  Nasuprot  nas  zapada,  da  u  svemu  dinimo,  ito  je  pravo<  (Cum  autem 
nostre  et  vcstrc  indicet  etas  vite,  not  proximiores  iuvenibus  fore  debitum  soluere  nature, 
minui  ergo  nobis  ct  nobis  .  .  ,  e  iuvenibus  Hccat  ultionem  super  nos  iustissimi  dei  pro- 
uocare.  Sed  coouenit  ex  debito  in  omnibas  cquitatem  obseruare).  Kralj  odluino  i  ozbiljno 
regio  tub  edicto  seriosiui)  zapovijeda,  da    ban    putti    na  ttranu    tve  druge  poslove,  pak 


LaAH.>.K<>    I    MhV\TSKO    KIUUKVJiTVO    Za    KRAFJLVA  BORAVKA  !'  TrUJINI    1430—1434         laj 


# 


IM 


SIOISMUNO   KRAUt'JK   SAM. 


da  s«zove  plemice  kraljcvstva  Slavonijc.  i  da  urcdi  pobiranje  kunoviDe  >po  pravednosti  i 
po  ttarim  obidajima<. 

OzbilJDa  opomroa  kraija  Sigismunda  i  vapaj  niiega  plemstva  na  zulum  velikaSa 
skloni  napokoD  bana  Hermana,  te  sazove  za  1.  svibnja  1432.  sabor  kraljcvine  Slavonije. 
Na  taj  sabor  dodjole  preUti,  baruni,  velika&i  i  plemidi  tz  inpanije  krizevadke,  zagreba^ke, 
varaldinske  i  virovitidkc,  medju  njima  vranski  prior  Albert  de  Ungh,  iupani  virovitiike 
iupanije  Emcrik  i  Ivan  de  Marczaly,  sinovi  vojvode  Nikole  de  Marczaly,  nadalje  kninski 
biskup  Ivan  i  drugt.  Na  torn  saboru  vijei^alo  se  poglavito,  kako  da  se  stane  oa  put 
obdemu  meteiu  i  bezzakonju,  koje  bijaie  zaredalo  u  Slavoniji  nakon  odlazka  kraljeva,  i 
kako  da  se  zaStiti  nize  plemstvo  od  zuluma  velikaSa.  NapokoD  bi§e  ustanovljene  odredbe, 
po  kojima  bi  se  imalo  upravljati  i  suditi  u  Slavoniji  do  povratka  kraljeva  iz  tudjine. 
U  saborskom  spisu  £itamo:  >Poito  su  nakon  odlazka  preblagoga  gospodina  kraija  naSega 
Sigismunda  iz  ovoga  kraljcvstva  Ungarije  zaredale  mnoge  i  razliiite  svadje,  razmirice, 
ubojstva,  robljrnja,  razbojstva,  kradje,  paljenja,  grabljenja,  nadalje  nebrojene  otimadine 
posjedovanja  daoju  i  nodu,  gonjenja  plemida  iz  njihovih  vlastitih  domova  i  otimanja 
imanja  i  svih  stvari  njihovih,  zatim  nikenje  pismenih  izprava  i  robljenja  crkvi  i  samo- 
stana,  pa£e  i  osvajanja  i  prisvajanja  kaitela,  kao  i  sve  druge  vrsti  neizcrpivih  opadina; 
bududi  da  se  je  to  tako  umnoialo  kroz  neke  mogudnike  (per  quosdam  potentes),  te  se  je 
dinilo,  da  de  se  od  tih  zaia  poradi  tladenja  ubogih  plemida  i  drugih  posjednika  poroditi 
najvedi  rat  u  toj  kraljevini  Slavoniji,  pate  se  je  vec  i  porodio:  to  su  redeni  plemici,  da 
ne  bi  od  nuide  morali  na  koji  nadin  podiniti  nevjeru  proti  preblagomu  kralju  Sigismundu, 
btjeli  i  trsili  se  predati  svoje  tvrdinje,  gradove,  kude,  posjede  i  baStine  u  na§e  ruke  i 
naie  oblasti*.  Ban  dakle  ieleci,  da  se  ne  bi  viSe  mnozala  nasilja,  da  se  ne  bi  ubogi 
plemidi  (pauperes  nobiles)  tiadenjem  mogudnika  i  njihovih  sljedbenika  (per  oppressionem 
potentum  eorumque  sequaces)  zatirali  i  tako  kraljevstvo  Slavonije  uni§tilo  (regnum  Scla- 
vonie  quasi  in  nihilum  redigeretur),  odazvao  se  je  vapaju  plemida,  te  je  na  saboru 
1.  svibnja  zajedno  s  prelatima,  barunima  i  prvacima  kratjevine  Slavonije  ustanovio  neke 
odredbe,  koje  de  vrijediti  do  srednoga  povratka  kraljeva  u  Ugarsku  Sada  slijede  redom 
odredbe.  Najprije  se  kaie,  da  de  banski  sud  biti  samo  detiri  put  u  godini,  naime  o  osmici 
tza  Gjurgjeva,  iza  Jakovljeva,  iza  Miholja  i  nakon  triju  kraija.  Sud  de  zapodeti  svaki  put 
u  ponedeljak  iza  osmice,  a  globe  de  se  odredjivati  sutradan  u  utorak.  Na  tim  banskim 
sudovima  razpravljat  de  se  o  svim  nasiljima  i  otimadinama,  te  se  ustanovljuje  sudbeni 
pottupak.  Kroz  dvije  godine  imadu  se  iztraziti  svi  podanici  plemida,  koji  su  podinjali 
rubojstva  i  druge  zlodine,  te  se  moraju  izkorijeniti.  Odredjuje  sc  nadalje,  kako  da  se 
ndovolji  onima,  koji  su  pretrpili  kakovu  nepravdu  od  oblastoika,  kao  od  banovaca,  £u- 
paoa  i  podiupaoa,  kao  i  od  plemidkih  sudaca.  }oi  se  kaie,  da  prelati  i  baruni,  kao  i 
plemid  ne  smiju  vodiii  sa  sobom  na  banski  sud  vi&e  od  detrdeset  konjanika;  ali  i  ti  ne 
smijo  biti  oboruiani,  da  ne  dodje  do  krvoprolida.  Ako  bi  tko  prekriio  ovu  zabranu,  bit 
de  zasuiojen,  a  banovac  i  iupani  oduzet  de  mu  oruije  i  stvari,  koje  uza  se  imade.  }o& 
•e  plemidi  obvezuju,  da  de  svi  do  jednoga  stajati  uz  bana,  te  na  njegov  poziv  pograbiti 
n  oruije.  da  uzmogne  kazniti  one,  koji  bi  se  zakljudcima  ovoga  sabora  protivili.  Na- 
pokoo  se  odredjuje,  da  redene  ustanove  moraju  vrijediti  do  povratka  kraljeva  u  Ugarsku. 

Tri  mjeseca  iza  slavonskoga  sabora  sastadoie  se  u  Budimu,  dne  10.  kolovoza,  du- 
hovni  i  svjetovni  velikaii  Ugarske.  Tu  se  razpravljaSe  poglavito  o  torn,  kako  da  se 
obrane  od  vanjskih  neprijatelja,  i  od  Husita  kao  i  od  Turaka  (pro  defensione  contra 
insoltus  Turcorum  et  perfidorum  HuMitarum).  Na  taj  stanak  dodjuSe  i  poslanici  poljad- 
koga  kraija  Vladtslava  jagela,  te  oditOTaie  u  ime  kraija  i  njegovih  sinova,  da  su  se  Po- 
Ijaci  sloiili  s  Cesima  a  saves  ptoti  svima  Nijemcima  (contra  omnes  Teutonicos  seu 
Germanos),  ali  nipoMo  proti  Ugrima,  jer  su  Poljaci  joi  od  kraija  Stjepana  Svetoga  i  od 
▼renieoa  Ladislava    Svetoga,  koji    je  po   tvojoj    majci   bio  poljadkoga  roda,  bili  sve  do 


(5QARSKO    I    HRVATSKt.    KHVI.JKV-TVO    ZA    KRAUKVA    BORAVRA  U  TUDJINI   1430  —  1434.        125 

kraija  Ljudevita  kao  i  za  njega  vazda  sloini  s  Ugriina,  tc  su  gospoda  Ugri  uzimali  za 
iene  sesire  gospode  poljaike.  O  stanku  u  Budimu  obavije^tili  su  kraija  Sigismunda  pa- 
latin  Nikola  Gorjanski  i  zagreba^ki  biskup  Ivan  Alben,  njegov  vrhovni  kancelar.  Kralj  je 
iz  njihovih  pisama  mogao  razabraii,  da  velikaSi  ugarski  nijesu  ba§  ni&ta  udesiii  za  obranu 
svoje  domovine.  Kako  je  kralj  ba§  u  ono  vrijeme  bio  interniran  u  Sieni,  stade  sam 
smiiljati  i  snovati,  kako  bi  jednom  valjano  uredio  obranu  svoje  prostrane  drzave.  Tako 
izradi  on  u  Sieni  u  drugoj  polovici  godine  1433.  ili  na  pocetku  1433.,  jamaino  uz  savjet 
nazo^nih  velikaAa,  potanku  osnovu,  kako  da  se  uredi  vojni^tvo  Ugarske,  a  p>o  tome  i 
obrana  njezina,  a  narodito  na  medjama  prema  MIetcima,  Turcima  i  Husitima.  Tu  svoju 
osnovu  posU  zatim  u  Ugarsku,  da  ju  staleii  na  saboru  prou£e,  i  da  ju  onda  pro^lase 
kao  temeljni  zakon  za  obranu  zemlje. 

Lijepa  i  potanka  osnova  kraija  Sigismunda  o  bojnom  uredjenju  i  obrani  kraljevstva 
temeiji  se  u  jednu  ruku  na  obstoje<5im  vec  starijim  uredbama,  a  u  drugu  je  izradjena 
po  uzoru  njema^kih  drzavnih  matrikula,  koje  bi§e  sastavljene  povodom  husitskih  ratova. 
K  tomu  se  kralj  ne  obazire  samo  na  Ugarsku,  nego  i  na  hrvatsko  kraljevstvo,  pade  i  na 
one  kraljevine  i  zemlje,  kojima  je  budi  faktidno,  budi  samo  po  imenu  vladao,  i  kojih  je 
vladare  smatrao  za  svoje  vazale.  Osnova  sastoji  od  36  dlanaka  ili  artikula,  a  poglaviti 
joj  je  cilj,  urediti  vojnidtvo  tako,  da  bude  vazda  na  s«^akoj  strani  Ugarske  i  Hrvatske 
dovoljno  vojske  za  obranu  od  vanjskih  neprijatelja.  Hrvatska  neka  odbija  Mletdane;  Sla- 
vonija,  juzna  Ugarska  i  Erdelj  tursku  silu,  a  zapadna  i  sjevero-zapadna  Ugarska  husitske 
provale.  Prema  tomu  razdijelio  je  kralj  i  ditavu  drzavu  svoju  na  viie  vojnidkili  kotara  ili 
logora,  te  je  podjedno  ustanovio,  koliko  6e  vojnika  u  iVakom  kotaru  uzdrzavaii  kralj, 
koliko  prelati  i  baruni,  koliko  niie  plemstvo  zupanijsko,  zatim  kotari  kumanski,  jazizki,  saski 
i  sikulski.  Po  osnovi  kraljevoj  mogia  bi  ditava  drzava  njegova  podici  do  80.000  konja- 
nika;  za  obranu  Turaka  preko  60.000,  a  za  obranu  od  Husita  do  20.000. 

U  osnovi  priznaje  kralj,  da  je  u  prvom  redu  njegova  duinost,  da  brani  i  iiiti  drzavu 
i  medje  njezine  on  sam  sa  detama  (banderijima)  svojim  i  svoie  supruge,  zatim  s  bande- 
riiima  prelata  i  baruna.  No  kad  je  pogibao  velika,  a  vojska  njegova  i  njegovih  baruna 
preslaba,  mora  ustati  na  noge  ditavo  imucnije  plemstvo  sa  svojim  podanicima.  Svaki 
imudniji  plemid  mora  sam  podi  u  rat;  siroma^niji  plemici  (jednoselci),  koji  se  ne  mogu 
dovoljno  oboruiati,  neka  ne  dolaze  sa  sjekirama,  mlatilima  i  baltama,  kako  je  dosad 
bivalo,  ved  neka  se  sloie,  i  neka  viSe  njih  opremi  po  jednoga  druga  svoga  za  boj.  Povrh 
toga  moraju  velikaSi  i  bogatiji  plemici,  koji  imadu  podanika  (kmetova),  prema  svojemu 
posjedu  oboruiati  i  svoje  podanike,  pak  zato  neka  od  svih  svojih  podanika  pobiru  ratnu 
dadu.  Velikaii,  koji  dizu  banderije  (od  500  momaka),  vode  svoje  banderije  pod  svojom 
zastavom;  plemidi  i  njihovi  podanici  ratuju  pod  svojim  iupanom  i  pod  iupanijskom  za- 
stavom.  U  svakoj  iupani|i  mora  se  popisati  broj  i  imanje  siromainijih  plemtca,  a  tako  i 
brdj  bogatijih  plemi^  i  njihovih  podanika.  da  se  tako  uzmogne  ustanoviti  broj  vojnika 
za  svaku  iupaniju.  Sabor  neka  nadalje  oznadi  podrudje,  u  kojem  je  takova  narodna  vojska 
(exercitus  generalis)  duina  ratovati  o  >vom  vlasiitom  troSku.  Vojska  u  takovom  podrudju 
ne  de  ostati  na  okupu  samo  petnaest  dana,  nego  de  biti  pod  oruijem  tako  dugo,  dokle 
bude  potrehe. 

Izmedju  vojnidkih  kotara  ili  tabora,  koje  je  kralj  ustanovio,  canimaiu  nas  narodito 
oni  na  jugu  protiv  Mtetaka  i  Turaka.  Tu  je  prvi  hrvatski  tabor  prema  jadranskom 
moru  i  Dalmaciji  (a  parte  Dalmatiae  seu  Maris  et  Croatiae);  u  taj  tabor  dolase:  ban 
hrvatski  9  banderiiem,  Dubrovnik  sa  bvojom  silom,  knez  krbavski  s  banderijem,  knez 
cetinski  s  banderijem,  knez  senjski  (modruiki  i  krdki)  s  banderijem,  onda  kraljevski 
banderij,  ditavo  plemstvo  hrvatsWo  sa  svojim  silama  i  s  Vlasima  (cum  poteotiis  eorum). 
Drugi  je  tabor  slavonski,  prema  rijeci  Uni;  tu  stoji  pet  velikaia  slavonskih,  svaki  sa 
svojim   banderijem:    ban    slavonski,    knezovi    Blagaji,    prior    vnin«ki,    bi^kup    zagrelMidki, 


It6  ^lOISMUND  KRAIJUJB   SAM 

i  VUdisiatr  Toih  od  Susjedgrada.  Najve(ii  je  tabor  tredi,  naime  usorski;  tu  ratuju: 
despot  srbski  s  vojskom  po  mogudnosti,  magistar  kraljevske  kurije  i  iupan  pozezki  sa 
100  koojanika,  biskup  botaoski  sa  100,  Petar  Ceh  od  Neune  (Levaojske  varoii)  sa  100, 
madvanski  bani  sa  4000,  Ivan  sin  Gregorijev  sa  1000,  Matko  Talovac  na  radun  Sre- 
brenika  sa  1000,  Ivan  Morovid  sa  1000,  peduvski  btskup  s  banderijem,  Filip  Bothos  sa 
100  konjanika,  Ivan  Gorjanski  sa  100,  Henrik  sin  vojvode  (Marczala)  sa  100,  i  Juraj  sin 
Lorandov  de  Serke  sa  100  konjanika.  Napokon  ratuju  u  torn  logoru  nizi  plemidi  svih 
iupanija  slavonskih  (varazdinske,  zagrebadke,  kriievadke,  virovitiike,  poieike,  vukovske  i 
srijemskc),  kao  i  nekih  juinougarskih  (zaladske,  ^imeike,  tolnanske,  baranjske,  ba6ke, 
bodroike,  severinske).  Cetvrti  je  tabor  temeSki  ili  temeSvarski  (versus  Temesk5z 
usque  Szewrinium);  u  njem  stoji  kolodiki  nadbiskup  s  banderijem,  biskup  velikovaradinski 
s  banderijem,  biskup  (anadski  s  banderijem,  i  kraljevski  banderij.  Nadalje  daju  svoje  £ete 
iupanije:  temeSka,  orodska,  Canadska,  zarandska,  iongrandska,  kovinska,  kra§ovska  i  to* 
rontaUka.  Despot  daje  £eta,  koliko  moze;  napokon  vojuju  u  torn  taboru  Vlasi,  Slaveni, 
Kumani,  Filistejci  i  drugi.  Peti  je  tabor  erdeljski  (versus  partes  transylvanas);  tu  stoji 
biskup  erdeljski  s  banderijem,  vojvoda  erdeljski  sa  dva  banderija,  knez  sikulski  sa  dva 
banderija,  vlaiki  vojvoda  sa  svom  silom,  nadalje  Sasi,  Sikulci,  plemidi  i  Vlasi  prema 
svojim  silama.  Napokon  ratuju  tu  i  £ete  od  deset  zupanija  (biharske,  satmarske,  marma* 
roike,  ugodke,  bekeike,  sabolCke,  berezke,  krasnanske,  i  dviju  solnodkih). 

Obranbena  osnova  i  razpored  tabora  po  toj  osnovi  vrlo  je  znamenito  djelo  Sigis- 
mundovo.  Po  toj  osnovi  ne  samo  da  se  je  odsad  udesila  obrana  drzave,  nego  je  ona 
takodjer  prvi  zametak  potonjoj  vojni6koj  krajini  u  XVI.  i  XVII.  stoljedu.  Sama  osnova 
medjutim  ne  bi  namah  iznesena  pred  sabor,  po§to  sabora  nije  bilo,  nego  se  je  o  njoj 
razpravljalo  u  ilupanijskim  skup§tinama. 

U  prvoj  polovici  godine  1433  umre  znameniti  biskup  zagrebacki  Ivan  Alben,  mnogo- 
godi^nji  vrhovni  kancelar  Sigi>mundov.  On  je  poput  svoga  strica  i  pred^astnika  Eberharda 
bio  rodom  Nijemac  iz  Bavarske,  gdje  je  njegova  porodica  (von  Ebsch  ili  Ebtsch)  driala 
Sulzbach  u  Veldenzu,  a  poslije  i  mjesto  Ellenbogen  u  CeSkoj.  Po  tom  potonjem  mjestu 
(EUenbogen  =  Elbogen  na  Ogri)  prozva§e  ih  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  pridjevkom  »de 
Alben <.  Porodica  dala  je  hrvatskoj  zemiji  dva  biskupa  (Eberharda  i  Ivana)  i  dva  bana 
(Petermaflna  =:  Petra  i  Ivana),  ali  je  takodjer  bila  na  zlu  glasa  radi  nasilja  svoga.  Vc6  za 
Eberharda  ote  ona  zagrcbaikoj  crkvi  Medvedgrad,  koji  zadrzi  uza  sve  prosvjede  zagre- 
baCkoga  kaptola.  Biskup  Ivan  sastavi  pred  smrt  svoju  u  Pe£uhu  14.  oiujka  1433.  opo- 
ruku,  koju  medjutim  nije  brat  njegov  Rudolf  htio  provesti,  tako  da  mu  je  kralj  Sigismund 
morao  sve  iz  Rima  i  Basela  prijetiti  silom  bana  Hermana.  Smrt  biskupa  Ivana  Albena 
uzkrisi  opct  stare  borbe  izmedju  kaptola  zagreba£koga  i  slobodne  obdine  na  brdu  Gradcu, 
koju  bijaie  Sigismund  zaloiio  biskupu  Ivanu.  Razpre  i  opreke  izo§tri§e  se  tako,  da  ih 
oijetu  mogli  smiriti  ni  ban  Herman,  ni  sudac  kral|ev!>koga  dvora  Matija  Paloc.  Kralj  je 
napokon  bio  prinudjen,  te  je  poslao  iz  Basela  «voga  vjernoga  viteza  Matka  Talovca, 
poTJeriv  mu  upravu  zagrebadke  biskupije  (u  svjrtovnim  stvarima)  i  obdine  Gradca  (episco- 
patus  Zagrabiensis  et  aoiefate  civiratis  nostre  (>recensis  gubernatori),  te  mu  predao,  da 
kaptol  i  ob<5inu  izmiri.  Joi  22  prosinca  1433.  prijeti  kralj  obdini  Gradca,  da  de  ju  Matko 
Talovac  tilom  pokoriti,  ako  ne  dozvoli  kaptolu,  da  poradi  obrane  od  Turaka  popravi 
•voju  kulu  (Popov  turenX  koja  je  stajala  unutar  gradskih  zidina  pomenute  obdine  (ondje, 
gdje  je  danas  Vrazovo  &euli&te). 

hie  godine  1433..  nekako  poslije  3.  prosinca,  umro  je  i  palatin  Nikola  Gorjanski, 
patellae  kralja  Sigismunda  i  kroz  mnogo  godina  desna  ruka  njegova.  Nikola  je  bio  naj- 
prije  ban  madvanski  (1387),  ooda  kros  vi4e  godina  (1395.  — 1401  )  ban  hrvatski,  a  na- 
pokon kroz  fridesct  i  dvijc  godine  0402.-1433)  uzamance  palatin  ugarski.  Ostavio  je 
za  sobom  dva  sioa,  N'kolu  i  Ladtslava,  i  kder  Katarinu,  udatu    za  goridkoga   grofa  Hen- 


UOARSKO    1    HRVATMCO   KBAUEVSTVO   ZA    KRAUEVA    BORAVKA  r  TUDJINI   1430  —  1434        la; 


^mt^. 


r,     >:;^  ^■«fe»''-p".*ri3i>*ii 


^-^rf--  -f^ 


''it  »,* 


it 


•»  ,'■»'}*» Juy  »JT<*  *4i|    *■'■>   . 


i>Hil' 


■J  ith'vt!t»  < 


9 


i   -^ 


—    -c 
CQ    J 


2    "S 


o  — 


<     o  — 

ac 
H 

00 


2    s  8 


I 


--i*iv«,;3    »J»__:LV».. 


Ijf  51IGISMUND   KRAUUJR   SAM. 

hka  IV.  Smrt  palatina  Nikole  bila  je  velik  udarac  za  kralja  Sigismunda,  jer  je  izgubio 
ne  samo  svoga  zamjenika  u  Ugarskoj,  oego  i  iskreDo  odana  svojaka.  Kako  je  kralj  bio 
u  tudjini,  nije  htio  namah  popuniti  palatinske  £asti,  ved  je  17.  sijednja  1434.  pozvao 
udovicu  Nikolinu  Anu,  kao  i  sina  njegova  Ladislava,  tada  vec  bana  madvanskoga,  da 
kruou  sv.  Stjepana,  koju  je  doslije  u  Budimu  duvao  sam  palatin,  predadu  ostrogonskomu 
biskupu  Jurju  i  xudcu  kraljevskoga  dvora  Matiji,  objema  Palocimar  da  ih  duvaju  do  kra- 
Ijeva  povratka  u  Ugarsku. 

Smrt  palatinova,  kao  i  vrhovnoga  kancelara  Ivana,  udini  potrebititn  §to  brzi  po- 
vratak  kraljev  u  Ugarsku.  Ali  Sigismund  ostadc  joi  i  u  prvoj  pulovici  godine  1434.  u 
Njemadkoj.  S  toga  nastade  obdi  metez  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  U  Slavoniji  nije  narod 
htio  pladati  novih  daca  i'  nameta,  §to  ih  je  crkveni  sabor  u  Baselu  bio  ustanovio  za  rat 
protiv  Husita  i  Turaka.  Cini  se,  da  je  naj?e5ci  odpor  bio  u  krizevadkoj  zupaniji,  jer 
kralj  8.  travnja  1434.  iz  Basela  zapovijeda  ba§  >barunima,  plemidima  i  drugim  posjedni- 
dma  kraljevine  Slavonije  u  iupaniji  krizevadkoj«,  da  se  pokore  ustanovama  koncila  i  da 
piadaju  odredjene  dade  za  rat  s  nevjernicima.  Suvilc  im  jo§  zapovijeda,  da  za  sabrane 
novce  skupe  »dcte  i  vojnike,  vjeSte  ratu«,  pak  da  ih  stave  na  razpolaganje  kraljevskim 
zamjenicima,  a  napose  banu  Hermanu  Za  te  dete  mogu  oni  sami  nekoga  izmedju  sebe 
izabrati  za  kapetana  (adiuncto  sibi  aliquo  de  vestro  medio  per  vos  ehgendo  ipsis  gen- 
tibus  exercitualibus  pro  c  a  p  i  t  a  n  e  o). 

Narod  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  sve  je  ieljnije  izgledao  povratak  svoga  kralja.  Ugarski 
staleii  poslaSe  i  po<ilanstvo  u  Regensburg,  zaklinjudi  kralja,  da  se  vrati  u  kraljevstvo. 
ObedaSc  mu  pade  platiti  i  putni  troSak.  Tako  je  napokon  20.  listopada  1434.  doplovio 
na  20  brodova  u  Poiun,  gdje  su  ga  s  velikim  veseljem  dodekali.  Sigismund  boravio  je 
odsad  najviSe  u  Pozunu,  da  bude  blizi  Ce5koj  i  Njemadkoj,  a  i  svome  zetu  Albrechtu  V. 
austrijskomu.  Ovamo  u  Pozun  sazvao  je  i  ugarski  sabor  za  ozujak  1435.,  po§to  je  dosa- 
danjega  dvorskoga  sudca  Matiju  Palocija  imenovao  za  palatina,  a  peduvskoga  prepo^ta 
Matiju  od  Gotalovca  za  vrhovnoga  kancelara.  Sabor  se  zaista  u  odredjeoo  vrijeme  sastao, 
i  to  nc  samo  prelati  i  baruni,  nego  i  zastupnici  plemstva  iz  pojedinih  iupanija  (conven- 
tionem  nobilium,  de  singulis  ipsus  regni  nostri  comitatibus  convocari  fecissemus).  Rezultat 
saborovanja  jesu  dva  znamenita  zakona  ili  dekreta.  Prvi,  proglaSen  8.  oiujka  u  Pozunu, 
radi  o  obdem  zemaljskom  miru,  o  javnoj  sigurnosti,  sudskom  redu  i  driavnoj  upravi. 
Drugi  dekret,  progla&en  12.  oiujka  u  Budimu,  govori  o  obrani  driave  na  temeiju  osnove, 
koju  bijaSe  kralj  joS  godine  1432    iz  Siene  poslao  u  Ugarsku. 

Prvi  drkret  sastoji  od  dvadeset  i  detiri  dlanka,  te  se  bavi  poglavito  sudskim  ure* 
djenjem.  Govori  o  redovitim  sudcima  i  njihovoj  prisezi  pri  nastupu  sluibc,  o  izboru  ple- 
midkih  sudaca  po  iupanijama,  o  svjedodanstvu  kaptola  i  samostana,  o  taksama  za  javne 
izprave,  o  bftitinama  i  darovnicama,  i  t.  d.  Clankom  21.  zabranjuje  se  svjetovnim  dosto- 
jan^tvrnicima  dirati  u  crkveno  blago  i  imanje;  dlankom  22.  i  23.  ukidaju  se  nepravedne 
dace  i  mitnice,  a  24.  dlankom  zabranjuje  se  prelatima,  barunima  t  plemicima  sakrivati  i 
za^tidivati  odmetnikc,  izdajice  i  druge  zlodince,  narodito  onake,  koje  bi  sabori  osudilL 
Drugi  dekret  o  vojoom  uredjenju  imade  samo  devet  dlanaka,  te  dopunjuje  i  izpravlja 
OMovu  kraljevu  Ne  dira  u  razpored  tabora,  nego  samo  odredjuje  neke  nadclnc  stvari. 
Poito  le  u  uvodu  iztidc,  da  je  kraljeva  duioost  braniti  medjaSne  gradove  i  njihove  oko- 
Hine  kotare,  pade  i  ditavu  driavu,  koliko  mu  sredstva  doseiu:  odredjuje  se  za  sludaj,  ako 
bi  se  neprijatelj  digao,  kojemu  kraljevske  dete  ne  bi  same  mogle  odoljeti«  da  se  onda 
moniju  podi6  prelati,  iupani,  zastavnici,  i  plemidi  posjednici,  koji  su  oznadeni  za  obranu 
one  obUsti,  te  sjedinjeni  stati  sa  svojim  banderijima  i  detama  pod  kraljevsku  zastavu,  pak 
svi  Zajedno  ratovati  s  neprijateljem.  Ako  se  proglasi  obdi  ustanak  (tempore  oniversalii 
exercitus  generaliter  proclamati),  moraju  plemidi  jednoselci,  koji  nemaju  podanika,  osobno 
i  o  svom  troiku  idi  u  rat;  i  to  tako,  da  oni,  koji  sluie  kojega  go5podara  posjednika,  k)u 


BAN    MATKU  TaI.OVAC  I  BHA^A  NJKGOVa;  PAD  lUNA  I  KNKZA  IVANA  (anSa)  PRANKAPANA.       139 

pud  njegovu  zastavu,  a  ostali  pocl  zupanijsku  zastavu;  braca  nerazdijeljena,  bila  dva  ili 
viie  (fraires  indivisi  ct  in  uno  victu  manentes),  Salju  samo  jednoga  izmedju  sebe  na  vojsku. 
Prigodom  obdega  ustanka  daju  prelati,  baruni  i  bogati  plemidi  povrh  svojih  banderija  }oi 
od  svaka  33  podanikn  (kmeta)  svoja  jednoga  dobro  opremljeoa  i  oruiana  konjanika,  i  to 
zastavnici  pod  svoju  zastavu,  a  ostali  pod  zupanijsku;  oni,  koji  imadu  manje  od  33  pK>- 
dantka,  nioraju  se  slozili  zajedno,  i  tako  prema  broju  svojih  podanika  doprinositi  za 
opremu  takovih  kmetskih  konjanika.  S  toga  mora  plemicki  sudac  jo§  s  drugiin  plemicenv 
kojega  odrede  njegovi  drugovi  (ali  koji  ne  smije  biti  ni  barun  ni  zastavnik)  popisati  sve 
podanike  na  kraljevskim,  duhovnim  i  plemickim  posjedovanjima,  te  jedan  primjerak  po- 
pisa  predati  zupanu  iupanije.  Plemici,  koji  budi  sami,  budi  sa  svojom  druiinom  sliiie  za 
placu  ili  u  kraljevskom  ili  kojem  velika^kom  banderiju,  obvezani  su  ipak,  da  prema 
gornjem  kljudu  opremaju  svoje  podanike  i  §alju  u  iupanijsku  vojsku.  Visokomu  plemstvu 
(velika^ima)  dopulta  se  medjutim,  da  jedan  dio  svojih  £eta  ostavi  za  obranu  svojih  zamaka 
(gradova)  kao  i  za  sluibu  svojim  porodicama.  Tko  se  ne  odazove  pozivu  na  vojsku,  ili 
svojom  krivnjom  zakasni,  ili  ako  bez  dozvole  ostavi  vojsku,  kaznit  ce  se  gubitkom  svojih 
imanja.  Vojska  se  ne  smije  utaborivati  ni  u  mjestima,  ni  na  obradjenim  poljima,  nego 
jedino  na  otvorenom  polju,  a  trazit  smije  bezplatno  od  naroda  samo  vode,  drva  i  travu. 
Vodje  odgovorni  su  za  sve,  §to  vojska  zla  uradi;  o^tedenici  neka  pod  prisegom  izkaiu 
pred  iupanom  ili  plemidkim  sudcem  pretrpljenu  §tetu,  a  sud  im  mora  pribaviti  odStetu  i 
zadovolj^tinu,  krivce  pak  primjereno  prema  krivnji  kazniti. 

(Ban  Matko  Talovac  i  brada  njegova  [1435.];  pad  bana  i  kneza  Ivana 
(Anza)  Frankapana  [1436.].  Od  godine  1433.  morao  je  Sigismund  tuzna  srca  gle- 
dati,  kako  mu  vrinjaka  i  pomagada  redom  nestaje.  Najprije  mu  je  umro  mnogogodiSnji 
vrhovni  kancelar  i  zagrebacki  biskup  Ivan  Alben  (1433.),  a  namah  za  njim  gotovo  ne- 
nadoknadivi  palatin  Nikola  Gorjanski,  za  kojega  je  palatinska  £ast  u  Ugarskoj  stekla 
nevidjeni  joj  sjaj.  U  polovici  godine  1435.  klonula  je  napokon  i  snaga  staromu  tastu 
njegovu  Hermanu,  knezu  celjskomu  i  zagorskomu,  i  mnogogodiSnjemu  banu  slavonskomu. 
Starac  poboljevao  neko  vrijeme,  a  onda  umro  13.  listopada  1435.  S  njim  pade  u  grob 
zadetnik  i  osnovatelj  ogromne  vlasti  celjskih  knezova  u  kraljevini  Slavoniji.  Ostavio  je  za 
sobom  jedinca  nna  Fridrika  i  viSe  unuCadi,  od  koje  se  je  vec  tada  u  javnom  iivotu 
izticao  knez  Ulrik,  posljednji  muiki  dlan  iz  porodice  celjskih  i  zagorskih  knezova. 

Joi  u  kolovozu  1435.f  kad  je  stari  knez  Herman  stao  poboljevati,  trebalo  je  na 
baniju  fitave  Slavonije  uzvisiti  pouzdana  i  valjana  dovjeka.  Sin  njegov  Fridrik  nije  bio 
za  to  mjesto  podoban,  premda  bijaSe  okajao  svoj  zlodin,  jer  ga  gospoda  hrvatska  nijesu 
voljela;  pak  tako  se  napokon  rijeSi  kralj  Sigismund,  te  imenova  za  bana  ditave  Slavonije 
mladju  silu,  tada  vec  glasovitoga  iupana  kovinskoga,  kapetana  beogradskoga  i  guberna- 
tora  zagrebadke  biskupije  Matka  Talovca.  Dne  10.  kolovoza  Matko  je  Talovac  na- 
prosto  iupan  kovioski  i  kapetan  beogradski,  a  18.  kolovoza  ve<f  je  ban  slavonski  (tocius 
regni  Sclauonie  banus). 

U  porijetlu  bana  Matka  prida  se  svaita.  Potve  je  izvjestno,  da  je  bio  hrvatske  gore 
list,  starinom  iz  Kordule,  a  poslije  gradjanin  grada  Dubrovnika,*  kao  i  brada  njegova 
Perko  (Petrus,  Petko,  Pirchus),  Frank o  (Francisco,  Franco,  Frank),  i  Ivan  (Joannes, 
2^wanus,  Sowan).  Ljetopisac  Ivan  Tur6inski  piSe,  da  su  bili  Dubroviani  gradjanskoga 
staleia,  i  da  ih  je  milost  kraljeva  udinila  bogatima  i  modnima  (. .  Mathko  banus  cum  suis 
fratribus,  Frankone,  Petkone  et  Zowano,  posteri  quorum  paternis  in  rebus  nunc  haud 
magnam  habent  portionem,   Ragusiani  fuerunt.    Qui,  licet    urbani   status  fuerint,  magnam 

*  Due  9.  listoptda  1431.  otitoTsA*  Dtbroviaai,  id*  (Mftlija)  nij*  Dabroviaaiii,  ocfo  Kor««Uoio,  dft  od 
dcMt  godiiM  Qii«  bio  ■  l>tbrovnika,  I  d«  m  t«^  pttSMSt  ffodiu  oftUsi  n  tlolbaiBA  tadjlma,  oajprijt  •rbckog* 
dfltpota  St}ep«o«  Laxarevidi,  potlije  ktmlja  ugkrtkoga  SifUnnoda.  (fir«<«k  Kooat.  dr.  u  Slotrlacs  od  g.  1S79.  atr.  75.). 

HrT    po»).  II.   II.  9 


I  JO 


AI6I8MUND   KRAUUJE   SAM 


tamen  huius  rcfps  beneuolentiam  habuerunt,  aurique  et  agri  possessione  opulenti,  quodum 
vixerunt,  potentes  in  regno  fuere).  Antun  Bonfinius  tvrdi  opet,  da  su  Talovci  bili  Dubrov- 
dani  patricijskoga  roda  (e  patricio  Ragusinorum  ordine),  temn  pridaju  potonji  pisct,  da 
su  zaista  potekii  iz  vlasteoske  porodice  Lukarevi(5a  (Luccari),  da  se  je  otac  njihov  zvao 
Ivan,  koji  je  u  velike  posluiio  kralju  Sigismundu,  kad  se  je  nakon  poraza  kod  Nikopoija 
preko  Dubrovnika  i  Hrratske  vradao  u  Ugarsku.  Prema  tomu  tvrde  noviji  povjestnidari, 
da  su  braca  Matko,  Perko,  Franko  i  Ivan  bili  zaista  vlastela  Lukarevi(5i  iz  Dubrovnika,  da 
su  nekom  prigodom  dobili  od  kralja  Sigismunda  posjed  Topolovicu  izmedju  Virovitire  i 
Grdjevca  u  Podravini,  pak  da  su  po  torn  novom  svojem  zavi£aju  primili  pridjevak  >s  Ta- 
lovca*  ili  latinski  »de  Tiiallowch*  (Tallovcc,  Tallovez,  Tallowcz,  Talloucz,  Tallocz). 
U  javnom  iivotu  iztiie  se  Matko  Talovac  prvi  put  10.  veljade  1430.  kao  kastelan  grada 
Kovina,  kad  mu  Sigismund  iz  komore  grada  KoSica  doznaduje  500  forinti  u  ime  pla6e 
za  u<5injene  ratne  sluibe.  Namah  zatim,  u  travnju  1430.  nalazimo  Matka  kao  gospodara 
grada  Srebrenika  u  banovini  Usori  (castri  Srebrenich  in  Usura,  quod  castrum  ad  presens 
tenet .  .  .  comes  Mateus);  Dubrov^ani  30.  travnja  zaklinju  Matka,  kojega  zovu  ♦velemoznim 
grmdjaninom  i  predragim  prijateljem  svojim«  (magnifice  civis  et  amice  noster  carissimus), 
da  ih  pomaze  u  borbi  proti  bosanskomu  vojvodi  Radosavu  Pavlovidu,  pak  da  iz  grada 
svoga  Srebrenika  udari  na  oblasti  njihova  neprijateija,  a  svoga  su^jeda.  Qni  se  tvrdo  na- 
daju,  da  (fe  knez  Matko  za  Ijubav  svoga  zavidaja  to  i  uciniti  (amore  patrie  sue  omnia 
libenter  perficere  procurabit).  Vlast  i  drzavina  Matkova  u  Usori  moraia  je  biti  velika  i 
prostrana,  jer  je  kralj  za  nju  traiio  od  njega,  da  mu  sluii  sa  1000  konjanika.  Slijedecih 
godina  pratio  je  Matko  kralja  svoga  po  tudjini;  u  izpravama  god.  1432.  i  1433.  zovu  ga 
zupanom  kovinsUim  i  kapetanom  beogradskim  Dne  22.  ozujka  1432.  piJe  dubrovacko  vijede 
>D<mno  Mateo  comiti  communis  nostre*,  te  mu  destita  na  odlikovanju  (militaris  cinguli) 
prigodom  Sigismundova  krunisanja  u  Milanu.  Podjedno  ga  moli,  neka  sjeti  cara  u  Rimu, 
da  obcini  u  pape  izradi  dozvolu  za  trgovanje  s  nevjernicima  na  iztoku.  U  ozujku  1433. 
poiao  je  Matko  s  kraljevim  podkancelarom  Ga>parom  Schlickom  u  Rim,  gdje  je  4.  i 
8.  travnja  utana^io  pogodbu  s  papom  Eugenom  IV.,  nakon  koje  je  kralj  Sigismund 
doi^  sam  u  Rim  i  ondje  primio  carsku  krunu.  Medjutim  malo  zatim  vraiio  se  je  Matko 
ku6«  po§to  ga  je  kralj  nakon  smrti  zagrebadkoga  biskupa  Ivana  Albcna  imenovao  upra- 
viteljem  (gubernatorom)  zagrebadke  biskupije  i  slobodne  obdine  Gradca  tik  Zagreba. 
S  torn  sluibom  zapode  Matkovo  javno  djelovanje  u  samoj  Hrvatskoj,  pri  iemu  ga  poma- 
gahu  i  bra(fa  njegova,  naro^ito  pak  Franko  i  Perko,  od  kojih  se  prvi  vec  1432.  spominje 
uz  brata  Matka  kao  iupan  kovinski.  U  polovici  god.  1434.  nalazimo  Matka  u  Zagrebu, 
gdjeno  nastoji  izravnati  mnogogodiSnje  razmirice  izmedju  kaptola  zagrebadkoga  i  gra- 
djana  na  Gradcu.  Dne  6.  srpnja  1434.  izdaje  u  Zagrebu  dvije  izprave:  jednom  globi  obcinu 
na  brdu  Gradcu  sa  sto  maraka  denara,  jer  su  njezini  gradjani  opu.sto.^ili  vrt  stolne  crkve 
sv,  Emerika;  drugom  zabranjuje  obradjivati  i  kaptolu  i  slobodnoj  obdini  neke  parbene 
zemljc,  za  koje  se  po  smrti  bi.skupa  Ivana  Albena  nije  znalo,  komu  pripadaju.  Zanimljivo 
|e,  da  Matko  bai  u  tim  izpravama  prvi  put  imade  piidjevak  >de  Talloucz*,  dok  se  u 
spi^ma  prva^njih  godina  naprosto  love  »magnificus  comes  Matko*,  po  6em  bi  mogli  na- 
gadjati,  da  je  valjda  neJto  pnje  dobio  od  kralja  reteni  posjed  Topolovicu.  Jo5  se  u  tim 
izpravama  zovc  »sudac  Kumana*  (iudex  Comanorum),  koju  je  slu2bu  molda  vrSio  zato, 
$td  u  Ugarskoj  nije  bilo  palatina.  Napokon  imenovao  ga  je  kralj  joS  prije  24.  slude- 
noga  1434.  takodjer  gubernatorom  vranskoga  priorata  iza  Alberta  de  Ungh.  Take  je 
Matko  Talovac  do  konca  godinc  1434  skupio  u  svojoj  ruci  nc  samo  ogromna  imanja 
Sirorfi  5tare  Slavontje  i  Usore,  nego  je  takodjer  vriio  vrlo  zamalne  i  uno<»ne  sluibe. 
K  lomu  je  tajedno  s  bradom  hvojom  stupio  u  rodbinske  sveze  s  prvima  velikaiima  u 
Slavoaijt  On  sam  oienio  se  je  Margarctom,  kderju  Petra  Ceha  Levanjskoga,  bivSega 
baoa  maivanskoga  i  veleposjednika  u  vUkovskoj  iupaniji;    brat  njegov  Franko  oienio  se 


DAN  MATKO  TALOVAC  I  BRAtU  NJKOOVa;  PAD  BANA  I  KNKZA   IVANA  (\n2a)  Fn\NKVPANV.      131 

opet  Jelenom,  Icc'erju  Vladislava  Jakiida  od  Kuilja,  osobita  miljenika  kraljeva.  U  ptvo)-' 
polovici  godine  1435.  iinade  Matko  kiceni  naslov  >iupan  koviaski,  kapetan  beogmUri^ 
gubernator  priorata  vranskoga,  zagrebadke  biskupije  i  varo^i  na  brdu  Gracfeu  kod  Za*- 
greba<,  te  zajedno  sa  svojim  bratom  Perkom  uredjuje  odnose  zagreba^kogz  kaptdla praaa 
gradjanima  oa  brdu  Gradcu.  -^t-r/   .v~  i;r!/.    i''»^i»^ 

Postavii  u  kolovozu  1435.  Matko  banom  £itave  Slavonije,  porazdijeli  2astt  i  poslore 
medju  svoju  bracu.  Perku  namijeni  u  prvi  kraj  upravu  zagrebafike  biskupije,  Franku  ostavi 
iupaniju  kovinsku  i  kapetaniju  beogradsku.  Sam  pak  posveti  se  posve  posl(>Yiipa  ^SLtir 
skima.  UredivSi  donekle  bar  sooSljive  odnose  izmedju  zagrebadkoga  kaptola  i  gradjs^M. 
na  Gradcu,  bilo  mu  je  jedan  od  prvih  c^ina,  da  je  boraveci  16.  prosinca  1435.  u  gradu 
Prodavidu  (Virju),  koji  mu  bija§e  kralj  zaloiio,  izdao  povelju  u  prilog  slobodooj  otx^ini 
na  brdu  Gradcu,  kojom  je  svim  plemicima  i  posjednicima  zabranio  pobirati  dace  na 
svojim  mitnicama  od  trgovaca  te  obcine. 

U  sijedoju  1436.  nalazimo  bana  Matka  Talovca  u  Stolnom  Biogradu,  gdje  se  bijahu 
oko  kralja  skupili  prelati  i  baruni  ugarski  i  hrvatski,  a  uz  njih  i  bosanski  kfalj'  Stjepan 
Tvrtko  II.  sa  viSe  svoje  vlastcle.  Od  hrvatskih  velikaSa  bio  je  osim  bana  Matka  jdS  i^^te^ 
njegov  Petar  Ceh  Levanjski,  zatim  macvanski  ban  Ladislav  Gorjanski  i  Emerik  Marczsjfl. 
Vijecalo  se  jamac^no  o  vrlo  zamaSnim  stvarima.  Nema  sumnje,  da  je  tom  prigodom  neSlb 
zakljudeno  i  proti  hrvatskomu  banu,  knezu  Ivanu  (Anzu)  Frankapanu,  kbji  se  po^^ 
slije  24.  sijeinja  u  slufbenim  spisima  ne  spominje  vi§e  kao  ban  hrvatsko-<laImatinskri 
nego  samo  mladji  brat  njegov  Stjepan.  ...    ... 

Vec  bi  spomenuto,  kako  je  ban  Nikola  Frankapan  na  .samrti  sV<)Joj'(i432.)  dit'i^o 
devet  sinova,  od  kojih  su  Ivan  (Anz)  i  Stjepan  nakon  povratka  svoga  iz  tudjine  postal! 
bani  hrvatski  i  dalmatinski.  Naskoro  medjutim  porodila  se  je  nesloga  medju  tolikom 
bradom,  koja  se  nijesu  mogla  pogoditi  za  otdevinu.  Najstariji  sin  Ivan  smalrao  se  je  p6- 
glavicom  svoga  roda,  dok  je  Sigl^mund  vi§e  prijao  knezu  Stjepanu,  koji  ga  je  pratio  po 
dalekom  svijeiu.  Dne  16.  sijednja  1434.  izdao  je  kralj  u  Baselu  poveju,  kojom  je  C^t- 
tovao,  da  je  knez  Sij^pan,  pratedi  ga  kroz  vi§e  godma  po  Njemaikoj  i  Italiji,  potfoSid 
preko  3000  dukata;  s  toga  ostavi ja  kralj  i  dalje  Stjepanu  i  njegovoj  bradi  sve  joS  otcu 
njihovu  zaloiene  oblasti  i  gradove  u  Hrvatskoj,  te  priznaje,  da  je  rodu  Frankapana  svega 
du2an  sada  45000  dukata.  Nakon  povratka  svoga  u  Ugarsku  stao  je  medjutim  kfaf]  rti- 
diti,  da  slomi  preveliku  mod  knezova  Frankapana.  U  oiujku  1435.  pozvao  je  sve  d€V^ 
tero  brade  preda  se  u  Poiun.  Tu  usiade  pred  kraljem.  prelatima  i  barunima  eel j ski  k net 
Ulrik,  sin  Fridrika  i  Elizabete  Frankapanke,  pak  stade  od  knezova  zahtijevatt  poFovicd 
otoka  Krka,  zatim  gradove  Trsat,  Dakar  i  Bribir,  Sto  je  sve  nekad  otac  njihov  otco  nje- 
govu  otcu  Fridriku.  AH  Ulrik  nije  kriv  za  otdev  zlodin,  pak  traii  sada  od  knezova  Fran- 
kapana ba$tinu  svoje  majke.  Traii  polovicu  otoka  i  gradove  ili  32.000  zfatnih  forinti,  a 
az.to  i  naknadu  od  10.000  zlatnih  forinti  za  pretrpljeou  itetu,  Sio  nije  primao  nikakvih 
dohodaka  od  tih  mjesta  kroz  viite  godina.  Nazo6ni  knezovi,  bilo  ih  je  osam  (Martin  ne 
bijaie  doiao),  ne  mogoie  se  oprijeti.  pak  moradoSe  privoljeti,  da  se  knezu  Ulriku  dade  na 
uiivanje  polovica  Krka  i  redeni  gradovt,  dok  rnn  ne  plate  32.000  forinti.  Na  to  dade 
kralj  4.  tra\nja  sastaviti  povelju,  kojom  naloii  zagrebadkomu  kaptolu,  da  kneza  Ulrika 
uvede  u  posjed  tih  mjesta,  Sto  je  kaptol  zajedno  s  kraljevskim  povjerenikom  i  izvr&io. 
Zahtjevu  Ulrikovu,  da  mu  se  dade  oditeta  od  10000  forinti  za  prctrpijeni  gubitak«  nije 
kralj  zaduvoljio,  toboie  jcr  je  ielio,  da  se  »vez  srodstva  izmedju  stranaka  atvrdi  slogora 
i  medjusobnom  ljubavi<.  Tek  ito  bi  knez  Ulrik  namiren,  podigao  se  protiv  Frankapana 
knez  Nikola  Zrinski,  sin  Pavlov.  Pokojni  ban  Nikola  Frankapan  bija&e  joi  mnogo  prije  1424. 
zaloiio  svoj  grad  blunj  Pavlu  Zrinskomu  i  supruzi  njegovoj  Elizabeti  za  neku  svota^  kofu 
je  valjda  trebao  za  kralja  Sigi^munda.  Nikola  Zrinski  tuilo  je  sinove  kneza  Frankapana. 
da  su  mu  oteli  zaioieni  grad  Slunj,  a  nijesu  mu  vratilt  uzajmljene  svote.  iCralj  Srgismund 


»1* 


<tir.lSMtINn    KRAUtlJK   SAM. 


bijaie  joi  1433.  iz  tudjine  pozvao  kn*.^zove  Frankapane,  da  sc  pugode  sa  Zrinskim;  no 
poito  re  oni  nijesu  odazvali,  a  Zrinski  ih  je  ponovo  tuiio,  izdade  kralj  23.  travnja  1435. 
u  Poiunu  strogu  pi'tmenu  zapovijed  >Ivanu  i  Stjepanu  Frankapanima,  seajskim,  krdkim 
i  modruikim  knczovima,  kraljevina  Dalmacije  i  Hrvatske  banima*,  kao  i  braci  njihovoj 
Nikoli,  Martinu,  Bartolu,  Dujmu,  Andriji,  Sigismundu  i  Ivanu  (mi<-idjemu),  da  s  mjesta 
povrate  uzajmljene  novce  ili  pak  oteti  grad. 

Postupak  kraljev  protiv  Frankapana  u  pogledu  celjskoga  kneza  Ulrika  i  kneza  Ni- 
kole  Zrinskoga  ohrabri  sve  protivnike  mocne  te  porodice  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj.  Ali 
naJviSe  se  obori^  na  Ivana  (Ania),  bana  Hrvat<^ke  i  Dalmacije,  i  baStinika  prostrane 
diiavine  cetinskoga  kneza  Ivaniia  Nelipida.  Cini  se,  da  je  i  slavonski  ban  Matko  Talovac 
usfao  na  zator  njegov,  ne  bi  li  rodj  svomu  pribavio  njegove  zemlje. 

Juna^ki  knez  cetioski  IvaniS  Nelipic  umio  je  posljednjih  godina  svoga  zivota  odriati 
na  okupu  bogatu  baitinu  otca  i  djeda  svoga.  Kroz  deset  godina  (1424. — 1434.)  odolijevao 
je  on  ne  samo  MIetcima,  nego  i  bosaoskomu  kralju,  kao  i  vojvodi  Sandalju  Hranidu. 
U  to  je  vrijeme  bilo  glavno  nastojanje  njegovo,  da  se  vladanje  njegovo  poslije  ne  bi 
razasulo,  nego  da  ga  neokmjeno  preuzme  njegova  starija  kci  Katarina  i  zet  njegov  Ivan 
(Ani)  Frankapan  Nlje  mu  dovoljno  bilo,  §to  je  Ivana  Anza  posinio  (1411.).  kao  ni  po- 
velja  Sigismundova  od  28.  studenoga  1412.,  kojom  je  kralj  dozvolio,  da  mu  kdi  Katarina 
primi  za  miraz  Citavu  drzavinu  otfievu  (Cetinu  sa  Sinjem,  CaSvinom,  Travnikom,  OmiS, 
Klis,  Kijui  s  Prominom  i  Petrovim  poljem):  on  kao  da  nije  vjerovao  u  rijei  i  pismo 
prevrtljivoga  kralja,  pak  je  jo§  godine  1434.  do§ao  pred  kninski  kaptol,  te  ondje  izdao 
izpravu,  kojom  je  sva  svoja  imanja  sa  svima  Vlasima  zalozio  svojoj  kceri  Katarini,  suprugi 
Ivana  (Ania)  Frankapana,  za  50.000  dukata,  koje  bija§e  primio  od  kceri  i  zeta  za  obranu 
svoje  djedovioe  i  domovine.  Na  temelju  te  izprave  uveo  je  tadanji  banovac  hrvatski 
Domia  Vladihovic  zaista  Katarinu  Frankapan  u  sva  imanja  otdeva.  No  sve  to  ne  bijate 
Ivaniiu  dosta.  Da  mu  Mietci  ne  bi  smetali  kceri  i  zetu,  izmiri  se  i  s  njima.  Dne 
23.  svibnja  1434.  izdade  u  svom  gradu  Sinju  (in  castro  nostro  Fain)  izpravu,  kojom  po- 
tvrdi  medja^  izmedju  svoje  driavine  i  mleta^koga  grada  Sibenika,  kako  ih  bijahu  usta- 
novili  Sibendani  i  njegovi  pouzdanici  (vojvoda  Ivancius  Novakovich  i  Joannes  Cosrachaz)- 
A  ni  na  Vlahe  ne  zaboravi,  samo  da  ih  uzdrii  sklone  svojemu  djetetu.  On  im  dade 
razliditih  povlastica,  kako  ih  jamadno  nijesu  imaU  ni  u  kojem  dijelu  hrvatskoga  kra- 
Ijevstva.  Na  molbu  svoga  duhovnoga  otca,  bosanskoga  franjevadkoga  vikara  Zuvana 
isdade  »pod  v  Sinjem<  dne  22.  sije£nja  1434.  »ban  IvaniS,  knez  cetinski,  kli§ki  i  vede« 
otvoren  Ibt  Dminoslavu  Dehojevidu  i  njegovu  ostatku,  kojim  ga  oslobodi  od  pladanja 
trakoga  dohodka  i  svake  sluit>e  vlasteoske,  te  ga  predade  u  slu^.bu  >crkve  sv.  Marije 
pod  V  SiDJem«  s  onom  zemljom,  koju  mu  bijaSe  dao  i  zamijenio  >za  njegovu  kr£<. 

Poslije  23.  svibnja  1434.  ncstaje  kneza  Ivani^  Nehpida  s  ovoga  svijeta.  Bio  je  po- 
sljednji  niuiki  potomak  u  porodice  knezova  Nelipida  od  plemena  Svadica.  Bogatu  bai^tinu 
njegovu  preuze  kdi  mu  Katarina,  a  s  njom  i  suprug  njezin  Ivan  (Ani)  Frankapan,  ban 
hrvatski  i  datmatinski.  Neposredna  vlast  knezova  Frankapana  protegia  se  je  sada  daleko  na 
jag  do  Omiia,  pade  do  Neretve.  Ivan  (Aoi)  Frankapan  ostavio  brata  si,  bana  Stjepana, 
u  Seoju,  Modruftama  i  Bihadu,  a  sam  se  preselio  na  jug,  gdje  je  stolovao  u  tvrdom  gradu 
Kliso,  Omilu,  pak  i  u  Sinju,  ponositoj  stolid  cetinske  iupe.  U  hrvatskim  .spisima  zove 
se  odsad  >knez  Hani  Frankapan,  krdki  i  modru^ki,  cetinski  i  kli^ki  knez  i  vede,  ban 
Dabmidje  i  Hrvat'*.  MIetaka  nije  se  trebao  bojati,  jer  je  ved  otac  i  tast  bio  s  njima  u 
Da)boljem  tkladu«  ni  za  bosanskoga  kralja  Tvrtka  II.  nije  mario,  odkad  je  taj  strepio 
za  svoj  obfttanak.  Jedino  mu  je  mogao  smetati  veliki  , vojvoda  Sandalj  Hrantd;'no  tai 
amre  15.  oiujka  1435.,  a  naslijedi  ga  sinovac  Stjepan  Vukdid,  s  kojim  se  ban  Ivan  brzo 
iporazumi.  Stupi  pade  s  njim  u  rodbinske  svese  (voivoda  Stipanus,  nepos  voivode  SandagI 


UAN  MATKO  TaLOVAC  I  UHACA  NJKGOVA',  PAD  BANA  1  KNfcZA  IVANA  (aN^a)  FRANKAPANA.      133 

.  .  .  cuntraxit  parentelam  cum  dicto  comite  Johanne).  da  se  tako  osigura  i  za  dojdu^ 
vremena  Jedno  samo  nije  mogao  postidi,  da  bi  naime  kralj  Sigismund  odrzao  svoje  obe- 
(fanje  od  godine  1412.! 

Potaknut  jamaino  od  zavidnih  velikasa,  koji  su  teiko  gledali,  kako  se  je  vlast 
Frankapana  ne^uveno  podigla,  a  mozda  podstrijekavan  i  od  novoga  bana  Matka  Talovca 
i  njegove  brace,  stade  Sigismund  negdje  u  drugoj  polovici  1435.  zahtijevati  od  bana 
Ivana  (Anza),  da  mu  ustupi  svu  ba§tinu  svoje  iene,  naime  sve  giadove  i  oblasti  iza  po- 
kojnoga  tasta  svoga  IvaniSa  Nelipida.  Kralj  nije  mario  za  svoju  povelju  od  1412.  kao 
ni  za  izpravu  kneza  Ivani^  Nelipica  od  1434.,  ved  je  naprosto  traiio,  da  mu  se  ostavina 
cetinskoga  kneza  predade.  Nedvojbeno  se  je  pozivao  na  stari  zakon,  po  kojemu  su  sva 
imanja.  kojih  bi  vlastnici  umrli  bez  muzkih  potomaka,  imala  zapasti  kraljevsku  krunu, 
da  s  njima  dalje  razpolaze.  Cini  se,  da  je  boravak  bana  slavonskoga  Matka  Talovca  u 
Stolnom  Biogradu  bio  u  savezu  s  tim  sporom.  Ivan  (Ani)  nije  htio  ni  duti,  da  predade 
imanj.!  svoga  tasta,  a  na  to  je  kralj  u  sijecnju  1436.  proglasio  bana  Ivana  buntovnikom 
i  odmetnikom,  liSio  ga  svih  casti  i  imanja,  te  povjerio  Matku  Talovcu,  da  ga  silom  svlada. 
Za  nagradu  primit  6e  brada  Talovci  sve,  §to  de  banu  Ivanu  (Aniu)  oteti. 

Tako  planu  u  proljedu  1436.  u  Hrvatskoj  rat  za  bakinu  Ivani§a  Nelipica.  Slavonski 
ban  po  nalogu  kraljevu  udara  na  hrvatskoga  bana.  Ivan  (Ani)  Frankapan  boravi  18  oiujka 
>na  Klisi<,  pak  ondje  potvrdjuje  >virnim  i  pravim  slugama  (pokojnoga  svoga  tasta)  bana 
IvaniSa  Ivanovica,  svim  dobrim  Vlasima  dobre  i  po§tene  zakone,  ki  su  im  bili  za 
njih  bivSega  gospodina  bana  IvaniSa  Ivanovida  i  za  njegova  otca,  kneza  Ivana«.  Dira  tri 
mjeseca  poslije  vec  je  ban  Matko  na  polazku  na  jug.  Dne  2.  srpnja  stoji  s  vojskom 
svojom  kod  Bihada  i  objavljuje  ondje  katunarima  iii  kapetanima  Vlaha  u  Hrvatskoj,  da 
je  kralj  Sigismund  utanadio  primirje  s  MIetcima,  te  ih  poziva,  da  ne  diraju  u  mietadke 
podanike.  U  torn  pismu  zove  se  Matko  Talovac  banom  »Slavonije,  Dalmacije  i  Hrvatske«. 
Da  bi  lak^e  svladao  silnoga  bana  Ivana,  bijaSe  kralj  Sigismund  pozvao  i  grad  Dubrovnik, 
da  priskodi  u  pomoc  njegovu  banu,  a  narodito  da  mu  ustupi  dvije  bombarde  za  ruienje 
zidina  i  druge  vrsti  oruzja.  Ali  Dubrovdani  prepadoSe  se  toga  zahtjeva,  te  se  19.  lipnja 
posebnim  pismom  izpridaSe  kralju,  §to  ne  mogu  njegova  naloga  izvrSiti.  Najprije  kaiu,  da 
im  je  pozar  u  koiovozu  proSle  godine  uniStio  gotovo  sve  bojne  sprave,  a  onda  iztidu,  da 
je  koez  Ivan  u  srodstvu  s  vojvodom  Stjepanom  Vukdidem,  njihovim  najbliiim  susjedom,  te 
bi  njihovu  obdinu  sna§la  velilca  bijeda,  kad  bi  se  kraljevu  nalogu  odazvali.  Vojvoda 
Stjcpan  zatro  bi  im  svu  kopnenu  trgovinu,  a  Ivan  Frankapan,  koji  drzi  Omi§  i  susjedno 
primorje,  uniitio  bi  im  svu  morsku  trgovinu  s  MIetcima,  Jakinom  i  Dalmacijom. 

U  koiovozu  1436.  stoji  Matko  Talovac  s  vojskom  svojom  na  Cetini  izpod  grada 
Sinja,  gdjc  no  7.  kolovoza  (in  descensu  nostro  exercituali  sub  castro  Zyn)  piSe  ragrc- 
badkomu  iupanu,  da  je  >sada  zabavljen  sluibom  presvijetlomu  gospodinu  naSemu  cam  u 
ovim  krajevima  Hrvatske«  (nos  ad  presens  serviciis  serenissimi  domini  nostri  imperatoris 
in  hiis  partibus  Croacie  occupati)*  i  da  s  toga  ne  moie  zavriiti  parnicu  izmedju  zagre- 
badkoga  kaptola  i  gradjana  na  brdu  Gradcu.  Ne  zna  se  izvjestno,  kako  je  Matko  napre- 
dovao;  u  jednoj  potonjoj  povelji  hvale  ga,  da  je  zajedno  sa  svojim  bmtom  Petrom  i 
s  velikom  vojskom  o  svom  troSku  osvojio  ne  samo  sve  gradove  nevjemoga  Ivana  Fran« 
kapana  u  kraljevini  Hnratskoj,  nego  i  gradove  Jajce,  Komotin,  Bodac  i  druge  tvrdinje  u 
Bosni;  a  osobito  da  se  jc  proslavio  kod  osvajanja  grada  Sinja  u  Hrvatskoj  i  Hodidjeda 
u  Bosni,  gdje  je  izgubio  mnogo  odiidnih  i  dragih  dvorjanika  svojth  (demum  veto  una 
cum  Petro  de  eadem  Tallowcz  fratrc  sue, ...  in  omnium  castrorum  regalium  in  dicto 
regno  nostro  Croacie  existencium,  alias  per  condam  Johanncm  de  Frangapanis,  Segne, 
Wegle  et  Modrusse  comitcm,  ipsius  condam  imperatoris  et  regis  notorium  infidelem,  pro 
sc  eotunc  perperam  usurpatorum,  aliorum  eciam  <]uorundam  castrorum.  utpata  jaycza, 
Komothin,   Bochacz   ceterorumque    fortaliciorum    in    regno    nostro    Bosnensi    habitorum, 


«J« 


SIOISMUND   KRAUUJB   SAM. 


ingenti  copia  gencium  suanjm  more  exercitualt  cum  sumptibus  suis  propriis  levata  in 
nuuiu  forti  facta  reali  recuperactone  el  manibus  ipsius  condam  imperatoris  et  regis  apro- 
priaciune,  in  quibus  quidem  exercitualibus  expedicionibus  nee  non  castrorum  predictorum 
recuperacionibus  castrorum  Zyn  in  Croacie  et  Hodided  in  Bosnensi  regnis  predictis 
existeticium  expugnacionibus  quam  pluribus  notabili  ^us  cnris  familiaribus  ipsorum  ibidem 
crsiS  et  occisls).  Premda  su  u  pritanju  te  povelje  pobrkane  dvije  vojne,  jedna  u  Hrvatskoj 
proti  knezu  Ivanu,  a  druga  u  Bosni  drugom  prigodom  (valjda  proti  Radoslavu  Pavlovicu 
i  Turcima),  doznajemo  ipak,  da  je  banu  Matku  u  Ijetu  1436.  poMo  za  rukom,  te  je 
osvojio  grad  S  nj.  Da  li  je  zauzeo  jo§  koji  grad,  ne  znamo;  samo  Je  izvjestno,  da  je  ve6 
1.  studenoga  bio  u  Zagrebu,  prilidno  zlovoljan,  jer  su  ga  za  njihova  izbivanja  gradjani 
s  brda  Gradca  kod  kraija  opadnuli. 

Vojeni  pohod  bana  Matka  Talovca  nije  ipak  knezu  Ivanu  (Aniu)  mnogo  naudio. 
Ve^  31.  listopada  stoluje  »Hani  Frankapan,  Vegle,  Senja,  ModruSa,  cetinski  i  kliSki  knez, 
Dalmacie  i  Hn-at'  ban«  u  gradu  KIisu,  pak  dariva  kneza  Vignja  Dubravdida,  brata  mu 
Grgura  i  sinovca  Miklu^a  za  vjerne  slulbe  njihove  imanjem  »u  Cetini  poda  v  Sinjem*, 
a  to  je  odit  znak,  da  je  Sinj  bio  opet  u  njegovoj  vlasti.  No  ipak  nastoji  u  isto  vrijeme 
oko  MIetdana,  da  bi  ga  izmirili  s  kraljem  Sigismundom,  a  Mletci  mu  19.  prosinca  obe- 
caraju,  da  6e  to  kroz  svoje  poslanike  poku.^ati.  Medjutim  namah  zatim  nestade  kneza 
Ivana  (u  prosincu  1436),  a  na  to  pobita  ban  M.itko  drugi  put  na  jug,  da  obraduna  s  nje- 
gorom  udovicom  Katarinom.  Slaba  iena  s  nedoraslim  sinom  svojim  Jurjem  nije  mogla 
odoljeti  banu,  te  se  s  toga  na  ponuku  i  po»redovanjem  Sibendanina  Nikole  GaSparovica 
i  jurja  Martinu^evida  iz  Radudica  (u  kninskoj  zupaniji)  stade  s  Matkom  pogadjati.  Ved 
31.  sijednja  1437.  svjedodi  ban  Matko  Talovac  u  Petrovu  polju  juino  od  Knina  gospodji 
Katarini,  udovi  Ania  Frankapana,  da  mu  je  predala  u  ime  svoje  i  sina  svoga  Jurja  gradove 
i  zemlje,  koje  bija§e  njezin  pokojni  suprug,  buduci  buntovnik  i  odmetnik  kraljev,  ne- 
ovlaSteno  posvojio.  Tako  izgubi  i  Katarina  ditavu  otdevinu  svoju,  te  se  onda  sa  sinom 
Jurjem  skloni  u  grad  Rmanj  na  gornjoj  Uni.  Dne  11.  ozujka  1437.  destitaju  Mletci  banu 
Matku,  >ko  je  sredno  obladao  svima  mjestima,  koja  je  nekad  posjedovao  knez  Anic 
(quod  omnia  loca  ilia  per  olim  comitem  Angelum  possessa  feliciter  sunt  adepta). 

Tako  je  lijepa  ba^tina  knezova  Nelipida  izmakia  knezovima  Frankapanima.  Kralj  ju 
Sigismund  dade  braci  Talovcima,  koji  se  odsad  stado^e  zvati  cetinski m  knezovima.  Uz 
niih  biSc  nagradjeni  i  pomagadi  njihovi.  Poveljom  od  26.  lipnja  1437.,  potvrdi  kralj 
Sigismund  Jurju  Martinuievicu  od  Radudida,  plemidu  kninske  i^upanije,  posjedovanja  i  sela 
Badanj,  Nepekure,  Leijdici  i  Ljubotidi  u  zupi  Promini,  koje  mu  bijaSe  darovao  ban  Matko, 
jer  je  syojom  vjeStinom  sklonio  udovicu  Katarinu,  da  mu  ustupi  gradove  svoga  otca. 
Jednako  bi  nagradjen  i  Sibendanin  Nikola  GaSparovid.  On  dobi  po<jed  Meju  u  ludkoj 
tupaoiji,  koju  je  prije  driao  Sibendanin  Gregorije  Draganid,  privrienik  mletadki. 

Ban  Matko  Talovac  mislio  je  sada  skuditi  i  preostalu  bradu  Frankapane.  Stao  dirati 
-tt  iupu  Baiane  i  neki  grad,  koji  im  bijaSe  Sigismund  zaloiio.  Ali  kralj  posebnim  pismom 
zabrani  Matku.  da  se  pada  u  njihove  poslove.  Ostavi  f>ade  Ivanova  brata  Stjepana  Fran- 
kapana i  dalje  kao  bana  Oalmacije  i  Hrvatske.  Jo§  7.  studenoga  1437.  spominje  jedna 
gla(^lska  izprava  >zmoinoga  i  zvelidenoga  gospodina  Stefana  Frankapana,  svitloga 
kneza  krdkoga,  senjskoga  i  modruikoga  i  prodaja,   kraljevstva   Dalmacije  i    Hrvat'  banac 

(Bosna  i  Srbija  godina  1428.-1436.;  posljednji  rat  s  Turcima,  1437.). 
Vojna  Sigitmundova  na  dolJDom  Dunavu  godine  1428.  svrSila  se  je  tako,  da  je  morao 
napustiti  tvrdinju  Golubac  na  desDoj  obali  Dunava.  Sultan  je  namah  dao  tvrdinju 
isoota  utvrditi,  te  je  sada  na  ditavoj  Itniji  od  Vidioa  do  uida  Morave  mogao  prelaziti  i 
proTaljivati  u  Ugarsku  i  Via^ku.  Sigismund  je  medjutim  bar  toliko  udinio  za  obranu 
svoje  driave,  da  je  grad  Kovin  i  iupaniju  povjerio  bradi  Matku  i  Franku  Talovcu,  a  pod- 
jedno  je  otmovio  tMuiovinu  severinsku,  kamo  je  dozvao  iz  Pruske  red  njemadkih  vitezova^ 


BOSNA    I    SRBIJA    OODINA    1428—1436;    POSUERNJI    RAT  S  TURCIMA,    1437. 


«35 


pak  mu  povjerio  upravu  te  banovine.  Jo§  god.  1434.  i  1435.  spominje  se  Nikola  Radwitz 
(Nicolaus  de  Radwiz,  Radnicz),  vitez  pruskoga  reia  (crucifero  ordinis   Pruthenorum),  kao 
ban  severinski.  No  zato  je  ipak  vlaSki    vojvoda  Dan   bio   prinudjen,  da  priznade,  premda 
nerado,  vrhovnu  vlast  turskoga  sultana,  samo  da  se  odrii  u  svojoj  zemljL  Jol  je  teie  bilo 
stanje  srbskoga  despota  Gjurgja   Brankovica    Sig  smundu    morao   je   ustupiii    Beograd,  a 
Turci  mu  oteli  Golubac;  tako  je  do§ao  medju  dvije  vatre,  medju  dvije  velike  vlasti,  koje 
su  ga  posve  stisle.  Da  bi  ipak  odriao  svoju  zemlju,  koja   je   dopirala  od  u§ca  Morave  u 
Dunav  sve  do  zetskoga  primorja,  te  uzalmom  prugom  pasala  bosansko  kraljevstvo,  morao 
je  ulagivati  se  i  sultanu  Muratu  i  kralju    Sigismundu.  Drzao    je    doduSe    zemlju   izmedju 
sjedinjene  Morave  i  doljne  Drine,  pa6e  i  onkraj    Drine   bosansku  Srebrenicu;    osim  toga 
bilo  je  u  njegovoj  vlasti   Novo   Brdo   i    prizrenska   oblast,  pade   i   Zeta  s  primorjem  nje- 
zinim  od  Kutora  do  Bojane,  i  s  gradovima  Barom  i  Budvom;  no  odkad  je   sultan  Murat 
osvojio    KruSevac   i   Golubac    (1427. — 1428.), 
morao  je  nevoljni  despot  prenijeti   svoju  sto- 
licu  u  Rudnik  (gdje  je  blizu  bio  grad  Ostro- 
vica),  pak  onda  na  sam  Dunav  u  Smederevo. 
Po  potonjoj  stolid  svojoj  dobio  je  i  pridjevak 
Gjuragj   Smederevac.   Tu    u   Smederevu,    go- 
tovo  u  sredini    izmedju    ugarskoga  Beograda 
i  turskoga   Golubca,  a    na   skrajnjem   sjeveru 
svoje  driave  utvrdio  se  despot  Gjuragj.  spre- 
man  svedjer,  ako    dodje    do   skrajnje    nuMe, 
prebjeci  preko  Dunava  u  Ugarsku.  A  medju- 
tim  prolazili  Turci  kroz  juzne  oMasti  njegove 
kao    kroz    svoje,    te    provaljivali    u    Bosnu, 
Hrvatsku  i  dalje. 

Najnevoljnije  bijaSe  stanje  bosanskoga 
kralja  Tvrika  II.  Jer  ne  samo  da  je  morao 
priznati  Murata  za  svoga  gospodara  i  pustiti 
mu  nekoliko  gradova  u  svojoj  zemlji  (1429.), 
nego  se  je  takodjer  vazda  borio  s  nepokor- 
nom  vlastelom  svojom,  naroiito  sa  Sandaljem 
Hranicem,  a  jo§  vi§e  s  Radosavom  Pavlo- 
videm.  Ti  su  se  mo<?ni  dinaste  posve  prilju- 
bili  i  pokorili  Turcima,  pak  s  pomocu  nji- 
hovom  i  svojih  gorljivih  patarena  htjeli  biti 
jadi    i    ugledniji  od   svoga    kralja,  privrienika 

ugarskoga  i  sljedbenika  katolidke  crkve.  Ubogi  Tvrtko  morao  se  je  s  toga  utjecati  sad 
tiirskomu  caru,  sad  Ugarskoj;  jedan  put  sklapao  je  savez  sa  Sandaljem  protiv  Radisava 
Pavlovida,  a  drugi  put  opet  s  Pavlovicem  protiv  Sandalja.  Pouzdavajudi  se  u  turskoga 
cara  i  u  svoje  patarene,  uzgoropadio  se  napokon  Radoslav  Pavlovic  tako,  da  je  god.  1430. 
zatraiio  od  obcine  grada  Dubrovnika,  neka  mu  vrati  njegov  dio  iupe  Konavala  (s  Cav> 
tatom  i  Obodom),  koji  im  bijaSe  pred  viie  godlna  za  skupe  novce  prodao.  Kad  je  to 
Dubrovnik  odbio,  Cete  vojvode  Radosava  provali^  u  dubrovadki  kotar  t  poharaie  sve  od 
Konavala  do  Zatona.  Dubrovnik  zatraii  pomod  u  kralja  Tvrtka  II.  i  Sandalja;  ali  se  ovi 
ne  usudiSe  udariti  na  Stidenika  turskoga  sultana.  Smisli&e  zato  svi  zajedno,  pak  odludiSe 
poslati  poslanike  Muratu  II.  u  Odrin  (Drinopolie),  i  od  njega  naprosto  kupiti  zemlju  nje- 
gova  podanika  Radosava.  Kralj  Tvrtko  K.  dat  de  40.000  dukata,  Dubrovnik  20000,  a 
Sandalj  10.000.  Ali  ni  Radosav  nijc  ialio  novaca,  a  k  tomu  je  nastojao  zavaditi  saveznike 
medju  sobom.  Na  vapaje    Dubrovdana   liljao  i  kralj  Sigismund  svoje   poslanike  sulianu  i 


Franjevac  Jakov  de  Marchia. 


Po  ttarom  <trvoi«su. 


Ijl,  SIGISNUNU    KHAIJUJK  SAM. 

bosanskomu  kralju.  Tek  tada  predumisli  se  Radosav,  pak  ce  se  izmiriti.  Ali  dubrova6ko 
vijode  ne  bija&e  zadovoljno  s  povratkom  Konavala,  vc6  zahtijeva^e  i  naknadu  bojnih 
troikova.  Na  to  pregnu  Radoslav,  da  odvrati  kralja  Tvrtka  od  saveza  s  dubrovadkom 
ob<5inom.  Ve<5  19.  rujna  1431.  tuii  se  obdina  kralju  Sigismundu,  da  joj  se  bosanski  kralj 
grozi  ratom,  jer  ga  je  vojvoda  Radosav  uputio,  da  je  Dabrovnik  u  sultana  traiio  zemlju 
njegova  podanika  Radosava,  obecav  mu  uza  to  i  dohodak  bosanski.  Vijece  dubrovaiko 
moli  nadaije  Sigismunda,  da  ga  oslobodi  te  nove  pogibli,  i  da  poMje  k  bosanskomu  kralju 
svoga  poslanika,  a  taj  neka  kralja  u<^ini  oprezaa  na  zlobe  i  pakosti  vojvode  Radosava, 
koji  mu  se  sada  ulagiva,  dok  se  je  prije  trsio,  da  drugoga  podigne  na  bosansko  prije- 
stolje.  Sigismund  posla  na  to  zaista  tirvatskoga  banovca  Dom>u  Vladihovica  u  Bosnu, 
koji  je  u  oiujku  1432.  nastojao  kralja  Tvrtka  odvratiti  od  Radoslava,  i  tako  potonjega 
prinuditi  na  mir  s  Dubrovnikom.  Hrvatski  banovac  poludi  bar  toliko,  da  je  Tvrtko  II. 
posredovao  mir  izmedju  Dubrovnika  i  svoga  vlastelina.  O  torn  govori  sam  Radoslav  ovako: 
»Mi  gospodin  vojvoda  Radosav  Pavlovid  i  sin  mi  knez  Ivani^  udinih  razmirje  i  rat  s  go- 
spodstvom  dubrovadkim  .  .  .  po  nagovoru  zlih  Ijudi,  s  kojega  razmirja  nijedna  kotist  ne- 
bivaja  jednoj  strani  i  drugoj,  pade  Steta,  razsap  i  manj^ina .  .  .  Tuj  smislih  u  pameti 
mojoj,  da  nitkor  ne  moie  biti  bolji  steznik  (semuj)  miru  medju  menom  i  vlasteli  dubro- 
vadcimi,  koliko  gospodin  na§,  plemeniti  gospodin  mi  kralj  bosanski  Tvrtko  Tvrtkovid 
I  bududi  pri  gospodinu  kralju  Tvrtku  pomolih  ga  kako  to  gospodina  mi  i  prijatelja  obiju 
strana,  da  bi  poslao  svoga  vlastelina  u  Dubrovnik,  i  tegnuo  ih  besjedom  u  miru  medju 
mnom  i  vlastelom  dubrova£kom«.  Mir  izmedju  vojvode  Radosava  i  Dubrovdana  utanaden 
bi  zaista  25  listopada  1432.  U  izpravi  o  miru  ditamo  uz  ino  jo§  ovo:  »I  jo§  mi  gospodin 
vojevoda  Radosav  ob^tovah  knezu  i  vlastelom  dubrovadkim  poslati  na  sp^h  dovjeka  moga 
gospodinu  caru  Murat  begu  i  njegovim  vezirom  na  portu,  dajuci  im  znati,  jer  sam  mir 
udinio  s  vlasteli  dubrovadkimi,  da  je  §  njih  blagoslovom*.  Mir  Radoslava  Pavlovida  s  Du- 
brovnikom potvrdi  poslije,  naime  2.  ozujka  1433.,  i  kralj  Tvrtko  u  stolnom  mjestu  Sutisci. 
U  povelji,  na  kojoj  su  podpisani  vojvoda  Petar  KleSic,  dvorski  IvaniS  Biohanic  i  knez 
Tvrtko  Borovinic,  kaie  kralj,  kako  mu  bijaSe  mrzak  i  nedrag  rat  vojvode  Radosava 
s  Dubrovnikom,  i  da  je  zato  Radosavu  zapovjedio,  »da  udini  mir  i  dobru  volju  s  podte- 
nimi  i  mudrimi  vlasteli  dubrova£kimi«. 

Joi  ne  bija§e  pravo  osiguran  mir  izmedju  Dubrovnika  i  Radosava  Pavlovica,  planu 
ved  raunirica  izmedju  bosanskoga  kralja  Tvrtka  II.  i  srbskoga  despota  Gjurgja.  Dne 
11.  studenoga  1432.  javljaju  Dubrovdani  Sigismundu:  >Porodila  se  svadja  izmedju  bosan- 
skoga kralja  i  gospodina  despoia,  koji  si  na  medjama  svojih  zemalja  nanose  $tete  i 
medjusobno  se  uznemiruju«.  Sta  je  bio  razlog  tim  smutnjama,  ne  znamo;  no  nema  sumnje, 
da  se  je  borilo  oko  bosanske  Srebrcnice.  Medjutim  navali  na  bosanskoga  kralja  joS  veca 
nevolja.  Ved  bi  spomenuto,  kako  je  koncil  u  Baselu  bio  poku^o,  da  privede  .sve  vladare 
i  knezove  t>osanske  i  srbske  u  krilo  katolidke  crkve,  i  kako  taj  pokus  nije  imao  uspjeha.  Sam 
kralj  Tvrtko  bijaie  spreman  na  sve,  jer  je  i  sam  po  svoj  prilici  naginjao  katolidkoj  vjeri; 
ali  njegova  vlastela,  narodito  Sandalj  Hranid  i  Radosav  Pavlovid  nijesu  ni  snivali,  da  za- 
mijene  patarensku  vjeru  s  katolidkom.  Bit  de,  da  je  vec  tada  doSIo  do  siikoba  izmedju 
kralja  i  Sandalja.  K  svemu  tomu  osvanu  god.  1433  u  Bosni  Kranjevac  Jakov  de  Marchia, 
poitan  valjda  od  generala  svoga  reda  Vilima  de  Casalis,  da  pregleda  lamoinje  samostane 
Franjevaca,  da  eventuaino  popravi,  Ata  ne  valja,  i  da  onda  zapodne  po  ditavoj  vikariji 
bosansko)  Ito  odludnije  obradati  krivovjerce  i  razkolnike  na  katolidku  vjeru.  General  fra- 
njeradki  Vilim  bijaie  jednaku  zadadu  namljenio  joJ  god  1430.  proslavljenomu  Ivanu 
Kapittranu  (Joannni  Je  Capistrano).  ali  ne  znamo,  da  li  je  taj  povjerenu  mu  zadada 
ixniio.  DoSav  Jakov  de  Marchia  u  Bosnu,  stao  odludno,  moida  i  prercvno  raditi,  tako  da 
je  doiao  u  nukcb  s  domadim  Franjcvcima^  kojimu  je  tada  bio  vikarom  Ivan  (Zuvan). 
Domadi  Franjrvci  navali^  na  kralja  Tvrtka,  neka    skloni    vizitatora  jakova,  da   se   okani 


U(»SNA    I    SRBIJA    60DINA    1428.— 1436.;   POSUKONJI    RAT   S  TUHCIMA,    1437  137 

svib  novotarija.  Kralj  zaista  poku^a  posredovati,  ali  na  to  se  Jakov  de  Marchia  tako  raz- 
Ijuti,  da  je  s  mjesta  ostavio  Bosnu.  O  svemu  tomu  obavjeiduje  nas  pismo  kralja  Tvrtka, 
ito  ga  je  namah  zatim,  dne  1.  travnja  1433.  pisao  pomenutomu  Jakovu.  Evo  ga  u 
hrvatskom  prijevodu:  >Stjepan  Tvrtko,  Boijom  miloSdu  kralj  Ra^ke,  Bosne,  Primorja  i  t  d. 
Predastnomu  u  Kristu  otcu,  gospodinu  Jakovu  iz  Italije,  reda  male  brace,  proiK>vjedniku 
svetoga  pisma,  predragomu  prijatelju  naSemu,  po  svetom  duhu  svako  pozdravljenje  sa 
prijateljskom  Ijubavi,  koja  ne  vra<5a  zlo  za  zlo.  Precastni  ot6e!  PreviSnji  Bog  budi  svjedok, 
da  nam  tvoj  prija&nji  dolazak  u  naSe  kraljevstvo  nije  bio  nepocudan,  kako  i  sami  dobro 
znadete.  PoSto  ste  vi  probavili  nekoliko  dana  u  naSem  kraljevstvu,  a  mi  smo  istinito  bili 
obavijclteni  od  nekih  magistra  (ufiitelja)  vaJega  reda  (ex  religione  vestra),  smatrali  smo 
(potrebito)  va§emu  otdinstvu  ozbiljno  redi,  da  ne  zapoiinjate  u  na§em  kraljevstvu,  sto  se 
sve  dosad  od  predjaSnje  svete  brace  va§e  nije  dinilo.  Radi  toga  ste  vi,  potaknuti  mozda 
joi  viSe  od  na§ih  neprijatelja.  u  Ijutosti  otiSli  iz  nasega  kraljevstva.  Sada  pak,  sveti  otde, 
£ujemo  na  na§e  §to  vede  negodovanje,  da  vi  nas  ne  smatrate  za  dovjeka  krSdanina,  nego 
sude<5i  o  nama  zlo  i  najgore  opadate  nas  pred  krSdanstvom  kao  poganina.  S  toga  vas 
molimo  pokomo  i  zelimo,  da  se  vaSe  ot^instvo  za  volju  Bozju  k  nama  povrati,  pak  demo 
se  radovati  pred  vama  i  vaSima,  po  kojima  nas  je  sna^la  tolika  sablazan  .  .  .  Nama,  vrlo 
§tovani  otde,  ne  smeta,  da  vi  sada  navijestate  u  na^em  kraljevstvu  vjeru  rimsku,  pade 
demo  vas  i  pomagati  i  svagdje  demo  vas  preporuditi  kao  predragoga  prijatelja.  Ako  pak 
odbijete  ovu  molbu,  ne  demo  stvar  pustiti  samo  tako,  ved  demo  rimskoj  stolici  poslati 
neke  svoje  (poslanike),  pak  demo  se  od  toga  opravdati.  Preporudamo  se  vaSim  poboinim 
molitvama.  Dano  u  naSim  stranama  Usore   prvoga  travnja  1433. « 

Kralj  Tvrtko  desio  se  je  dakle  prvih  dana  travnja  1433.  u  Usori.  Jo§  istoga  mjeseca 
nalazimo  ga  u  Zvoroiku,  gdje  no  ratuje  sa  srbskim  despotom.  Borbe  potrajale  i  slijededih 
mjeseci,  sve  u  iipnju,  kad  se  je  srbskomu  despotu  pridruzio  i  veliki  vojvoda  Sandalj 
Hranid.  Napokon  se  oba  neprijatelja  slozi^e,  te  kupi^e  od  turskoga  sultana  Murata  driavu 
svoga  protivnika.  Despot,  koji  je  ved  od  prije  drzao  Srebrenicu,  dobi  jo§  Zvornik  i  U^oru; 
Sto  je  zapalo  Sandalja,  nije  poznato.  SuviSe  je  turski  car  proglasio  bosanskim  kraljem 
Radivoja,  nezakonitoga  sina  Stjepana  Ostoje,  te  ga  poslao  u  Bosnu,  da  sjedne  na  prije- 
stolie  otca  svoga.  Dne  17.  rujna  1433.  razpravlja  vijede  u  Dubrovniku,  da  li  bi  podastilo 
darom  Radivoja,  »koji  se  zove  kraljem  Bosne*  (qui  se  dicit  regem  Bosne).  Vijede  je  do- 
duie  odludilo,  da  se  dar  ne  dade;  ali  Radivoj  se  je  ipak  odriao  u  Busni.  gdje  ga  nala- 
zimo jo$  nakon  dvije  godine.  Nevoljnomu  Tvrtku  ne  preostade  drugo,  nego  da  bjezi  iz 
svoje  kraljevine.  Hrvatski  Ijetopisac  §ime  Klimentovid  zabiljezio  je  za  godinu  1433.: 
>Tada  izagna§e  BoSnjani  Tvrtka  kralja  iz  Bosne,  i  to  biSe  drugi  Tvrtko*.  Slidno  javlja  i 
drugi  nepozoati  nam  Ijetopisac  hrvatski:  >Kada  pride  Zigmont  kralj  ugrski  v  Rim  . . .,  i 
tada  imaSe  rat  velik  kralj  bosanski  Sandal(om)  i  s  BoSnjani;  vojei^e  druga  kralja,  a 
Tvrtka  kralja  .  .  .« 

Nema  sumnjc,  da  je  Tvrtko  pobjegao  u  Ugarsku,  traiedi  pomoc  u  namjestnika  kralja 
Sigismunda,  medju  kojima  je  bio  i  svojak  njegov,  slavonski  ban  i  celjski  knex  Herman. 
Qni  se,  da  su  se  namjestnici  zaista  pobrinuli,  da  povrate  kletvenika  svoga  kralja  na  pn- 
jestolje.  Medju  njtma  nalazimo  i  kovinskoga  iupana  Matka  Talovca,  kojega  biia^  kralj 
iz  Njemadke  kudi  poslao  radi  obrane  svoje  driavc  od  Turaka.  Ved  24.  oiujka  1434  dcsi 
se  Matko  Talovac  u  Beogradu;  a  16.  kolovoza  odgovaraju  Dubrovdani  iupanu  Matku, 
svomu  preljubljenomu  sugradjaninu  (coDcivis  nostcr  dilectissime)  na  neko  pismo  njegovo, 
u  kojem  je  njima  pisao  »o  provalama  svojim  s  jakom  vojskom  u  kraljevinu  Bosnu « 
(qualiter  dicit  de  progressibus  suis  cum  potenti  exercitu  in  regnum  Bosne),  te  im  dini 
obilate  ponude.  Dubrovdane  hvalc  mu  za  toliku  Ijubav  i  odanost,  te  ga  mole,  da  ito 
t)olje  preporudi  njihove  trgovcc,  >kacl  *te  budc  saatao  i  dogovarao  s  gospodinom  kraljem 
bosanskim*  (cum    . .  pervenerit  seque   constituerit   cum  domino   rege   Bosne).    Odito  je 


IjS  SIOISMUND   KRAUUJE   SAM 

dakle.  da  je  Matko  Talovac  u  ijetu  1434.  ratovao  u  Bosni  u  prilog  kralju  Tvrtlcu  II. 
Tvnkovicu,  i  nema  sumnje.  da  je  torn  prigodom  osvojio  grad  Hodidjed  kod  Vrlibosne, 
$to  se  8ve  spominje  u  jednoj  potonjoj  poveiji  od  godine  1438.  Moida  je  tada  Matko  ili 
•am  ill  8  pomocu  drugih  obladao  gradovima  uz  Vrbas,  kao  §to  su  Jajce,  Komotin  i  Boiac, 
koji  se  takodjer  «pominju  u  pomenutoj  poveiji.  Cini  se,  da  je  uz  Matka  Talovca  ratovao 
i  bosanski  vla<telin  Juraj  Vojsalic,  vojvoda  doljnih  krajeva  i  sinovac  nekadanjega  hercega 
Hrvoja.  Juraj  Vojsalid  bio  je  vazda  uz  kraija  Tvrtka,  a  k  tomu  je  bio  u  rodu  s  hrvatskim 
knezovima  Blagajima  (Babonidima),  po$to  je  knez  IvaniS  (IV.)  Blagaj  imao  za  suprugu 
Hrvoj<»vu  unuku  Doroteju.  Vojvoda  Juraj  Vojsalid  oborio  se  je  poglavito  na  Sandalja 
Hranida,  a  pri  torn  su  ga  pomagaia  neka  humska  vlastela.  Sreda  mu  se  nasmijala,  te  je 
odriao  pobjedu.  Dne  12.  kolovoza  1434.  boravi  Juraj  Vojsalid  sa  sinovima  svojima  i  vla- 
stelom  svojom  pod  KreSevom  u  srcu  gornje  Bosne,  gdje  izdaje  povelju  humskomu  voj- 
vodi  Pavlu  Jurjcvicu  i  bradi  njegovoj,  sinovima  vojvode  Jurja  Radivojevida,  zatim  Vuku 
Vukidevidu,  sinu  kneza  Vukida,  te  im  vraca  sve  zemlje  njiiiove  i  plemenito,  >§to  im  biSe 
uzeo  vojvoda  Sandalj<.  Uz  vojvodu  Jurja  dese  se  tada  knezovi  iz  Huma,  od  Zemaljnika, 
Sane  i  Plive,  po  demu  sudimo,  da  su  svi  ti  zajedno  s  njim  obarali  vlast  Sandaljevu 
izmedju  Cetine  i  Neretve. 

Uza  sve  to  ne  mogaSe  se  Tvrtko  ll-  godine  1434.  povratiti  na  prijestolje.  Dne 
17.  studenoga  1434.  pi5u  Dubroviani  > kralju  Radivoju,  vojvodi  Sandalju  i  knezu  Rajku 
radi  nekoga  srebra,  oteta  njihovim  trgovcima  u  Bosni*;  pade  jo§  u  oiujku  1435.  nagra- 
djuju  Dubrovdani  poslanike  kraija  Radivoja,  vojvode  Sandalja  i  Raiosava  Pavlovida. 
Nevoljni  Tvrtko  potucao  se  je  u  to  vrijeme  po  tudjini;  u  sijecnju  1435.  boravio  je  u 
Bedu,  kako  st  to  vidi  iz  jednoga  pisma  kraija  Sigismunda  od  27.  sijednja.  Iz  Beda  po^o 
Tvrtko  za  Sigismundom  u  Ugarsku,  gdje  je  uza  nj  boravio  u  veljadi  i  ozujku  1435.  Tek 
25.  oiujka  javlja  Sigismund  Dubrovdanima  iz  Poiuna,  da  je  kraija  bosanskoga  Tvrtka 
odpustio  i  povratio  mu  drugom  zgodom  podijeljeno,  pak  da  je  Tvrtko  po§ao  u  svoje 
kraljevsivo  (intimat  e.xpediiionem  inde  domini  Tuertchi  regis  Bo<ne  a  se  dimissi  cum 
restitucione  alias  assignatorum  facta  fidelitate  et  obediencia  debita).  Drugim  pismom  od 
30.  oiujka  preporuda  kralj  obdini  dubrovadkoj  >humsku  vlastelu*  (baronibus  tcrre  de 
Chomlian),  jamadno  Jurjevide  i  Vukidevide,  koji  se  povratiSe  pod  krunu  njegovu. 

Povratak  kraija  Tvrtka  u  Bosnu  bijaSe  najzgodnije  izabran,  jer  je  ba§  u  ono  vrijeme 
(15.  oiujka  1435.)  umro  najmodniji  kletvenik  i  protivnik  njegov  Sandalj  Hranid,  te  je 
sinovac  i  nasljednik  njegov  Stjepan  Vukdid  namah  imao  iestokih  borba  (difierencie  et 
dissidia  bellica)  s  vojvodom  Radosavom  Pavlovicem.  Stjepan  Vukdid  osjecao  se  je  poradi 
toga  tako  »lab,  da  je  sam  zatraiio  od  Dubrovdana,  da  ga  preporude  zaStiti  kraija  Sigis- 
munda. Dubrovdani  su  to  7.  svibnja  1435.  takodjer  i  udinili,  pak  tako  je  sada  i  kralju 
Tvrtku  If.  lakSe  bilo  povratiti  se  u  svoje  kraljev.stvo.  I  zaista  nalazimo  ga  u  kolovozu  1435. 
a  srcu  Bosne,  u  kraljevskom  gradu  Bobovcu.  Ali  Tvrtko  ne  bijaSe  se  u  Bnsnu  vratio 
•am;  a  isto  vrijeme  nekako  stigao  u  Bosnu  poznati  ved  Franjevac  Jakov  de  Marchia,  ne 
kao  vizitator,  nego  kao  glava  vikarije  bosanske,  snabdjeven  velikim  povlastima.  i  da 
iztrijebi  sve  patarene  i  Mzmatike,  i  da  obnovi  red  i  stegu  u  franjevadkim  samostanima 
bosanske  vikarije.  Bezobzirni  novajlija  radio  je  valjda  s  najvedom  odludnoSdu  tako,  da 
je  sve  ozlovoljio.  Dne  24.  kolovoza  1435.  piJe  Stjepan  Tvrtko  iz  grada  Bobovca  (in  ca- 
stello  nostro  Bobovvach)  >Jakovu  de  Marchia,  vikaru  bo.^anskomu  i  svomu  prijatelju«,  da 
ne  bi  nckc  redovnikc  protjerao  iz  kotara  grada  Jajca.  Radilo  se  jamadno  o  Franjevcima, 
koji  se  nije$u  htjeli  pokoriti  njegovim  reformama. 

Prevclika  gorljivost  vikara  Jakova  de  Marchia  raznjetila  je  nove  borbe  u  Bosni. 
Patareni,  na  delu  inj  Stjepan  Vukdid  i  Radosav  Pavlovid,  pozvali  opet  u  pomod  .Turke. 
Ved  u  kolovozu  Jolazi  u  Hum  do  1500  Turaka  na  poziv  Stjepana  Vukdida,  te  haraju 
po  oblastima  one  vlastele,  koja  se  bijahu  Sigismundu   pokorila.    Dne  30.  studenoga  piiu 


BOSSA    !   8RBIJA    OODINA    1428— 1436;    POSIJKDN/I   RAT   S  TURCIMA,    1437. 


139 


opct  Dubroyfani  slavonskomu  banu  Matlcu  Talovcu:  »Turski  vojvoda  Barad,  koji  bijaSe 
s  Turcima  provalio  u  Bosnu,  plijenio  je  oblast  Hum  (in  regione  Calumfeldc)  i  o-im  toga 
druge  zemlje,  a  sada  se  Cini,  da  je  s  Turcima  polao  prema  va'-oSi  Hodidjedu  (versus 
civitatem  Chodidich).  Ponovne  provale  tursWe  prinudiSe  Tvrtka,  da  je  opet  morao  pobjedi 
u  Ugarsku.  Medjutim  Jakov  de  Marchia  ne  htjcde  popustiti.  PoSto  mu  se  domadi  Fra- 
njevci  nijesu  htjeli  pokoravati,  dozvoli  mu  general  Vilim  de  Casalis  7.  rujna  1435.,  da 
smije  pomocnike  uzimati  iz  drugih  vikarija,  a  narod.to  iz  talijanskih;  dne  17.  prosinca 
opozove  general  sve  povlastice  i  polak&ice,  koje  bijahu  dosad  dobili  Franjevci  bo- 
sanske  vikarije. 

Stjepan  Tvrtko  II.  Tvrtkovid  desio  se  u 
sijeinju  1436.  u  Stolnom  Biogradu,  gdje  se  bi- 
jahu oko  kralja  Sigismunda  skupili  baruni  i  prelati 
Djegovi,  kao  palatin  Matija  Paloc,  dvorski  sudac 
Stjepan  Bator,  slavonski  ban  Matija  Talovac,  ma- 
dvanski  ban  Ladislav  Gorjanski  i  drugi.  S  bo- 
sanskim  kraljem  bijahu  do§li  palatin  (dvorski) 
Tvrtko  Borovinid,  vojvoda  Vladislav  KleSic,  Juraj 
Dragidevid  i  protovestijar  Restoje  od  HIivna.  Na 
zahijev  kralja  Sigismunda  izdade  tu  kralj  25.  sijecnja 
povelju.  kojom  piimi  sve  samostane  franjevadke 
svoga  kraljevstva  u  svoju  zaititu,  a  uz  to  im  po- 
dijeli  povlasticu,  da  §ire  u  ,Bosni  katolidku  v'y  ru, 
te  da  iitelje  obojega  roda  krste  i  na  katolidku 
vjeru  obradaju.  Ali  za  te  privilegije  slabo  su  ma- 
rili  bosanski  patareni  i  dozvani  od  njih  Turci.  Pade 
Turci  nastaniSe  se  sada  konadno  u  juznoiztodnom 
dijelu  Bosne,  narodito  u  gradu  i  varoM  Vrhbosni. 
Tu  stoji  od  god.  1436.  staino  turski  vojvoda  s  po- 
sadom,  da  brani  Radosava  Pavlovida,  i  da  napada 
sve  protivnike  patarena.  Ved  godine  1437.  tuii  se 
bosanski  vikar  Jakov  de  Marchia  papi  Eugenu  IV., 
da  su  Turci  potonje  dvije  godine  spalili  i  razorili 
oko  iestnaest  crkvi  i  samostana  franjevadkih  u 
kraljevini  bosanskoj. 

JoS  od  godine  1435.  snovao  je  opet  kralj 
Sigismund,  kako  da  s  velikom  vojnom  stane  na 
put  prodiranju  turske  sile.  Salijetao  ga  za  to  ne 
fli^mo  bosanski  kralj,  nego  i  srbski  despot  Gjuragj, 
koji  je  viie  puta  zalazio  na  kraljevski  dvor.  Si- 
gismunda bodrila  je  na  to  i  junadka  borba  Arba- 
nasa  na  jugu  2>te,  koji  su  pod  svojim  vodjama 
Arnethom  Spatom  i  Ivanom  Kastriotom  redom 
suzbijali   navale   turskih    deta    na  svoju  domovinu. 

Najslavnije  pobjede  iznije&e  Arbanasi  nad  Turcima  posHje  Bolida  1434.  i  20.  travnia  1435., 
tako  te  se  je  dinilo,  da  de  Arbanasima  podt  za  rukom,  Sto  nije  u«pjelo  Bugahma  ni 
Srbima.  Sigismund  stao  snovati,  kako  da  s  pomodu  Arbanasa  zavoj^ti  na  sultana  Murata  U. 
Dne  9.  travnja  pi$e  iz  Temiivara  dubrovadkoj  obdini,  da  je  sgodno  uredio  posiove  s  de> 
spotom  Gjurgjem  i  njegovim  velikaiima  (commode  dispositis  negociis  regnt  sui  Hungarie 
cum  Georgio  dispoto  Rasae  et  aliis  proceribus  ipsius  regni),  a  podjedno  ju  poziva,  >da 
velemoinoga   Celebtja    (Zelapie),   sina   slijepoga  imperatora,   kojega    iaije    u    Dubrovnik 


RaTNA  OPREMA    ODLldNA  HUSITB. 

Mos»J  Q  dvoroa  Carskq}*  Mie  kod 
PctfOfnd*. 


I40  SIGISMUND   KHAUUJB  SAM. 

s  Arbaoasimat  obskrbi  dovoljnim  brodovljem,  da  odplove  u  Albaniju,  i  da  ondje  ratuju 
na  Turke.  Dubrov£ani  se  izprva  iacahu  te  zadade,  boje6  se  turske  osvete;  no  poslije 
poslaie  ipak  jednoga  od  svojih  vje.^tih  Ijudi  u  Senj,  i  taj  je  najmio  ladju,  te  na  njoj  po- 
tajno  (^elrbiju  i  druibu  njegovu  odveu  u  Albaniju.  Obcina  sama  se  hvali  19.  lipnja 
kralju,  kako  je  to  izvela  »lukavo,  to^no,  iznenada  i  potajno*  (calide  et  accurate,  .  .  re- 
pente  .  .  .  clam). 

Sultanu  Muratu  jamaino  nije  ostalo  tajno,  §ta  je  Sigismund  radio  u  Albaniji,  Srbiji 
i  Bosni.  pak  se  je  spremao  na  rat,  da  posve  pokori  Srbiju  i  Bosnu.  Nije  ni  Sigismundu 
preostalo,  nego  da  kupi  vojsku  na  sve  strane.  Dne  12.  sije^nja  1437.  piSe  iz  Praga  bo- 
Mnskomu  vikaru  Jakovu  de  Marchia,  da  je  za  blagdan  sv.  Jurja  (24.  travnja)  i  dujdude 
ijeto  dvrsto  odluiio  podidi  jaku  vojsku  (validum  exercitum)  tako  od  Ceha  kao  od  Ugara 
i  drugih  naroda,  da  se  obori  na  bijesne  Turke,  koji  napadaju  na  granice  njegovih  kra- 
Ijevina  (coofiniorum  regnorum  nostrorum  dirissimos  invasores).  S  torn  <5e  vojskom  poci 
on  sam  glavom  (modis  omnibus  in  eodem  exercitu  constitui  propria  in  persona),  pak 
poziva  Jakova,  da  se  i  on  pridruii  toj  vojsci  sa  §est  ili  osam  brace  svoga  reda,  i  da 
hrabri  vojsku  i  da  navijeSta  razkolnicima  i  hereticima  rijed  Gospodnju.  Vc<5  u  veljaii  i 
oiujku  1437.  skupljala  se  vojska  po  ditavoj  driavi,  pak  su  se  poradi  toga  odgadjale  sve 
pamice  u  tolnanskoj  i  baranjskoj  iupaniji  (universe  cause  nobitium  comitatus  Tholnensis 
ct  de  Baranya  propter  insultum  sevissimorum  Turcorum  partes  inferiores  eiusdem  regnt 
Hungarie  subintrare  satagencium  existunt  prorogate).  Osim  toga  uzeo  je  Sigismund 
u  svoju  sluibu  viSe  iela  deSkih  Taboridana,  te  ih  povjerio  vodji  Ivanu  Jiskri  od  Bran- 
disa,  da  ih  vodi  na  Turke.  Dne  26.  oiujka  zapovjedi  ziteijima  grada  Pozuna,  neka 
prircde  potrebite  brodove,  na  kojima  de  Jiskra  sa  svojim  deSkim  detama  odploviti  do 
Beograda. 

Ratovalo  se  u  iipnju  i  srpnju  1437.  Sigismunda  ne  bi  k  vojsci,  kao  ni  vikara  Jnkova 
de  Marchia.  Vojsku  su  vodili  Pongrac  od  sv.  Nikole,  Ivan  Marczali  i  deSki  vodja  Jiskra. 
S  pomodu  severinskoga  bana  Franka  Talovca,  koji  je  doveo  dunavsko  brodovlje,  prije- 
djo&e  19.  lipnja  kod  Pozeiene  preko  Dunava  i  provaliSe  u  tursku  Srbiju.  Os'avivSi  Go- 
lubac  na  strani,  prodrijeSe  do  Petrovca  na  Mlavi,  gdje  spaliSe  turske  ladje  i  galije,  a  na 
to  udariie  juinim  pravcem.  Dne  23.  lipnja  stigoSe  do  turskoga  tada  KruSevca.  Da  pro- 
slave  sutraAnji  Ivanjdan,  upaliSe  u  veicr  grad  i  varoii  KruSevac.  Sjutradan  24  predjoJe 
preko  Morave  u  oblast  despotovu,  te  se  vradahu  uz  lijevi  brijeg  Morave  prema  stolici 
despotovoj,  Smederevu.  Ondje  ih  je  kod  Kovina  (izmedju  Smedereva  i  uSda  Morave) 
6ekao  severinski  ban  Franko  Talovac  s  brodovljem,  po  kojemu  <*e  opet  predi  na  ugarsku 
stranu.  Bile  je  27.  lipnja  na  blagdan  sv.  Ladislava  kralja,  kad  su  stali  prelaziti  preko 
Dunava;  ali  u  to  im  doglasiSe,  da  je  vidinski  zapovjednik  Alibeg  skupio  svu  svoju  vojsku 
i  pohitao  za  njima  u  potjeru,  da  ih  stigne  kod  prelaza.  StadoSe  s  toga  pred  Smede- 
revom  i  do^ekaie  Alibega.  Planu  iestok  boj,  koji  se  svr<5i  porazom  i  bijegom  Turaka. 
Dobitnici  proganjahu  Turke,  te  ih  sila  poubide;  ubiSe  i  Alibegu  konja,  te  bi  ga  bili  ra- 
robiti,  da  nije  u  zgodan  6as  skodio  na  drugoga  ved  pripravljenoga  konja,  te  sre6io 
pobjegao.  No  za!o  oteie  tri  zastave  (tria  banderia),  koje  posla&e  kralju  i  caru  u  Frag. 
One  7.  srpnja  1437  posla  Ivan  Marczali  kralju  obseian  izvjeStaj  o  toj  pobjedi,  a  prijepis 
itvjeilaja  saobdi  i  vikaru  Jakovu  de  Marchia,  svomu  izpovjedniku.  I  de§ki  kronidar  BartoS 
umijc  o  toj  pobjedi  prieaii.  On  kale,  da  je  u  boju  bilo  Turaka  i  pogana  40000  i  viSc; 
detc  agarske  da  su  zarobile  deliri  turske  vodje,  koje  su  kralju  poslali  u  Prag. 

Pobjeda  Sigi^mundovih  dcta  naikodila  je  medjutim  samo  Srbiji  i  Bosni.  Razdraieni 
sultan  poslao  nove  detc  na  Srbiju.  Vcd  14  studenoga  1437.  javljaju  Dubrovdani  kralju 
Sigi.^mundu.  da  je  Turdin  poharao  oblasti  despotove  Despot  pak,  ne  mogudi  muodo- 
Ijcti,  ni  njegovih  navala  sno*ifi,  utanadio  je  mir  na  vcliku  Stetu  svoju,  ustupivii  sultanu 
vrlo  bogatu  oblast  svoju  Branidcvo  (duminus  despotus  Teucrorum  impctum  et  potenciam 


SMRT   RRAUA    SIGISMUNDA   9.   PROSINCA    1437. 


141 


diucius  pati  et  eis  resistere  minime  valens,  pacem  cum  Teucrorum  domino  cum  non 
modica  sui  iactura  egit,  sibique  dedit  quoddam  oppulentissimum  cppidum  suum  Brani- 
zevo).  Jedoako  morade  se  turskoj  sili  pokoriti  i  bosanski  kralj  Tvrtko  II.,  koji  se  bija^ 
vratio  u  svoju  drzavu.  On  obeca  sultanu,  da  6e  mu  piacati  godiinji  danak  cd  25.000  du- 
kata,  i  da  6e  ga  priznavati  za  svoga  vrhovnoga  gospodara.  Sigismund  nije  mogao  toga 
zaprijr6ti.  U  jedou  ruku  bio  je  sam  bolestan,  a  u  drugu  smetala  je  svakoj  TaDiskoj 
akciji  grozna  seljaika  buna,  koja  bijaSe  buknula  u  Erdelju  i  susjednim  ugarskim  zupa- 
nijama.  Ubogi  seljaci  ne  mogahu  vi§e  snositi  tezke  terete,  koje  bijahu  na  njih  svalili 
biskup,  dinovnici  i  gospoda,  trazedi  od  njih  desetinu,  dace  i  razne  rabote.  K  tomu  ih 
ganjahu,  da  se  odreknu  svoje  gr£ko-izto£ne  vjere  i  predju   u  katoli£ku   crkvu.    Napokon 


SlOISMUNO    U   ORNATO    RIMSKOOA    CARA. 

Sniinak  •  v«likog«  p«teu  i\J«m«M«  driav*. 


siradahu    od    neprestanih    provaia   turskih.    Tck    nakon    iestokih   borba  t   groxna    krro- 
prolica  uguiii^e  gospoda  seljaiku  bunu. 

(Smrt  kralja  Sigismunda  9.  prosthca  1437.).  Joi  u  Ijetu  1436.  bijaSe  Si- 
gismund otiiao  u  Ce^ku.  iz  koje  se  vile  nije  iiv  poviatio.  Trebalo  mu  ondje  utTrditi 
mir  iza  stral^nih  husitskih  bojeTa.  U  to  ga  snadje  i  bolest,  od  koje  se  ne  mogaile  izlije- 
t\t\.  Vide<5i,  da  mu  ncma  duga  ob«tanka,  nastojaie  poglavito  o  torn,  da  svojoj  jeditoj 
kderi  Elizabeti  i  suprugu  joj  Albrechtu  V.  od  Habsburga  osigura  nasljedstro  u  svim 
svojim  kraljevinama.  No  tu  mu  stade  smetati  supruga  Barbara  sa  svojim  bratom  i  ne- 
dakom,  ic\t6\  i  po  smrti  svoga  supruga  ostati  kao  kraljica  na  Ceiu  vladanja.    Neki  pisci 


I4« 


StOISMUND   KHAUUJB   SAM. 


pridaju,  da  je  Barbara  stala  oko  £e&kih  velikaU  radtti,  da  bi  po  smrti  Sigismundovoj 
odvrgli  njczinu  kder  i  zeta,  te  izabrali  za  svoga  vladara  mladoga,  tek  trinaestgodiSnjega 
poljskoga  kraija  Vladislava,  a  on  bi  se  tada  oienio  njom,  6etrdeset  i  pet  godi^njom 
ieoomi  ^tni  se,  da  je  kraijica  znista  neke  £e§ke  velikaie  i  predobila,  jer  se  kraij  ne 
osje6iSe  viie  posve  siguran  u  CeSkoj.  Ostavi  pa£e  11.  studenoga  1437.  grad  Prag  i  stade 
se  vradati  u  Ugarsku.  Ali  dudje  samo  do  Znojma,  gdje  mu  bijahu  do&li  u  susret  kdi  i  zet 
Albrecht  Tu  umre  9-  prosiaca  1437.  Osjedajuci,  da  mu  se  pnbliiuje  posljednji  6as,  sa- 
zove  preda  se  sve  deSke  i  ugarske  velikaie  svoje  druiioe,  preporu6i  im  kcer  i  zeta,  te 
ih  moljaSe,  da  ih  priznadu  za  njegove  nasljednike.  Onda  se  dade  obudi  u  carsko  odijelo, 
pak  sjededt  oa  prijestolju  du^eka  smrt  Tri  dana  ostade  mu  IjeSina  sjediti  na  prijestolju, 
a  onda  mu  tijelo  odvezo&e  u  Veliki  Varadin,  gdje  ga  sahranise.  Bilo  mu  je  male  ne 
70  godina»  kad  je  umro. 

Sigismund  vladao  je  Ugarskom  i  Hrvatskom  preko  petdeset  godina.  Prva  polovica 
ojegova  vladanja  do  godine  1409.  izpunjena  je  vjeditim  borbama  sa  suparnicima  i  protu- 
kraljima;  u  drugoj  polovici  vladanja  opet  suvi^e  ga  zaokupljaju  poslovi  njemacki,  £e§ki, 
talijanski,  vjerski  i  crkveni.  Za  Ugarsku  i  Hrvatsku  bilo  je  upravo  Stetno,  pa£e  pogubno, 
ito  je  primio  krunu  njemaiku  i  poslije  £e$ku,  jer  kraj  tadanjih  neuredjenih  pritika  nije 
jedan  vladar  bio  dovoljno  jak,  da  upravija  tolikom  drzavinom. 

Najljudi  udarac  stiie  hrvatsko  kraljevstvo  tim,  §to  je  izgubilo  najveci  dio  svoga 
krasDoga  primorja,  a  narodito  dalmatinske  gradove  od  Zadra  do  Spljeta,  i  otoke  od  Cresa 
do  Kordule.  Tim  bi  Hrvatska  gotovo  potisnuta  od  mi>ra.  Ostade  ioj  doduSe  na  skrajnjem 
sjeveru  otok  Krk,  zatim  Vinodol  i  grad  Senj,  a  na  jugu  Omi§  s  Krajinom;  no  to  bijase 
posve  razkinuto  i  ni  malo  dovoljno,  da  se  uzdr2i  hrvatska  mornar.ca,  ratna  i  trgova£ka. 
Pak  i  tima  ostatcima  prijetila  je  vjedita  pogibao,  da  spadnu  pod  vlast  mletaikoga  lava. 
1  sam  Dubrovnik,  taj  ponos  i  dika  hrvatskoga  kraljevstva,  taj  najodludniji  i  najodaniji 
privrienik  hrvatsko*ugarskih  kraljeva,  strepio  je  neprekidno,  kad  god  se  je  u  Mietcima 
spremalo  brojoije  brodovlje.  K  tomu  bilo  je  hrvatsko  kraljevstvo  izlozeno  i  sa  iztoka 
navalama  turskim,  osobito  od  godine  1414.,  kad  je  prvi  put  osmanlijska  sila  provalila  u 
srce  hrvatskih  zemalja.  Sigismund  je  duduse  ozbiljno  smi^ljao,  kako  da  obrani  sve  svoje 
kraljevine  i  zemlje  od  turske  invazije,  pak  je  u  to  ime  god.  1432.  sastavio  osnovu  za 
obranu  ditave  driave  svoje;  ali  ni  njegova  osnova,  ni  zakljuCci  ugarskoga  sabora  cd 
godioe  1435.  nijesu  bili  dovoljni,  da  sustave  tursku  bujicu.  U  obde  je  tadanji  svijet  slabo 
cijeoio  tursku  vojenu  snagu,  te  joj  zato  nije  mogao  ni  odoljeti.  Vojena  snaga  ugarsko- 
hrrjtska,  kao  u  ob<^e  srednjoevropska,  sa  svojim  banderijima,  s  vitezovima  i  tromom 
organizacijom  svojum  nije  bila  podobna,  da  se  ogleda  i  mjeri  s  kud  i  kamo  brojnijim 
▼ojskama  turskim,  lakokretim  i  brzim,  a  narodito  s  njihovim  janjidarima.  ViSe  puta,  go- 
tovo redovito  bi  se  zgadjalo,  te  bi  turska  vojska  munjevnom  brzinom  koju  zemlju  po- 
harala  t  popalila,  i  sila  puka  odvela  na  robiju,  prije  nego  bi  se  naSe  (ete  mogle  pozvati 
pod  oruije.  Napokon  je  u  Turaka  bilo  tada    mnogo    vi&e    ognjena   oruija,    nego  u  nas. 

Dok  su  Turci  udarali  s  juga  t  s  jugoiztoka,  a  MIetci  grabili  na  zapadu,  grnuli  su 
tako  u  Ugarsku.  kao  u  Hrvatsku  tudji  elementi  gotovo  sa  sviju  strana.  Zaiudo  sa 
sabori  ugarski  viie  puta  zakljuiivali,  da  se  svi  tudjinci  uklone  iz  zemlje,  i  da  im  sc 
oduzmti  darovana  posjedovanja:  tudjioci  se  uza  sve  to  banili  i  u  Ugarskoj  t  u  Hrvatskoj. 
Od  svih  straoaca  pak  zadavahu  najvite  jada  Nijemci,  koji  su  za  Stgismundova  via* 
danja  poplavili  oba  kraljevstva.  Mnogi  tih  Nijemaca  zadobavi.4e  se  najvi^ih  dasti,  a  i 
prostraoih  posjedovanja.  Da  spomenemo  samo  porodicu  Albena  i  knezova  Ccljskih,  koji 
su  bili  baoi  i  biskupi,  te  su  sa  sobom  dovodill  £itave  tcte  svojih  njema£kih  sluibenika, 
kastelana,  kapetana,  paCe  t  pladcnika.  Izmedju  svih  porodica  njemaikih  opet  bili  su  naj- 
silniji  celjski  knczovi,  narodito  u  drugoj  polovici  Sigismundova  vladanja,  odkad  se  je 
kralj  vjendao  Barbarom,  k<^erju  kaesa  Htrmaoa.    Rodbinskim    svezama   predobi&e   celjski 


SMRT   KRAUA    SIOISMUNDA   9.    PROSINCA    1437.  143 

knezovi  i  Gorjanske  i  druge  porodice,  pak  tako  se  polagano  stvori  neka  dvorska  stranka, 
koja  se  je  poglavito  sastojala  od  ta  dva  premodna  roda,  njihovih  rodjaka  i  prijatelja. 
Bai  tima  rodovima,  toj  dvorskoj  stranci  ostavljao  bi  Sigismund  i  upravu  svojih  kralje- 
vina  Ugarske  i  Hrvatske,  kad  god  bi  polazio  na  dulje  vrijeme  u  tudjinu.  Ostrogonski 
nadbiskup  bio  je  pokraj  njih  puka  sjena. 

U  obde  je  za  Sigismunda  sve  vi$e  slabila  kraljevska  vlast,  dok  se  je  dizala  mo<5 
velikaSa.  Kako  su  poglavito  velikaSi  pomagali  kraija  u  neprestanim  ratovima,  uzdriava- 
juci  o  svom  troSku  banderije,  morao  ih  je  kralj  svedjer  mititi  darovnicama,  pak  tako  je 
i  sam  doprinosio,  da  su  postajali  sve  modniji  i  ugledniji.  Kralj  je  medjutim  i  sam  osjedao, 
da  bi  trebalo  premod  vehkaSa  nekako  ograniditi.  Kako  je  medjutim  malo  plemstvo  bile 
zavisno  od  velika^a,  a  svedenstvo  je  u  prvoj  polovici  vladanja  biio  protivno  S'gismundu, 
nastojao  je  on  pridici  gradjanstvo,  koje  je  velikim  dijelom  bilo  tudjega  porijetia  On  je 
gradjanstvu  podjeljivao  razlitite  povlastice,  podizao  trgovinu  i  proniet,  ne  bi  li  tako  gra- 
djanima  pribavio  i  politicki  ugled.  I  zaista  je  Sigismund  na  sabore  ugarske,  koji  su  se 
za  njegova  vladanja  iei6e  sastajaii,  pozivao  uz  prelate  i  barune  ne  samo  poslanike  zu- 
panijskoga  plemstva,  nego  i  zastupnike  kraljevskih  slobodnih  gradova.  Godine  1402.,  na 
saboru  u  Pozunu,  gdje  je  Albrechta  Austrijskoga  dao  proglasiti  ba^tinikom  svojim,  na- 
iazimo  prvi  put  uz  »prelate,  barune,  plemide  i  velikaSe*  takodjer  i  >gradove«  kao  6Ia- 
nove  saborske,  a  izmedju  112  pedata,  kojima  je  potvrdjena  izprava  staleza,  jesu  takodjer 
peCati  gradova  Poiuna  i  Soprona.  Time  bi  polozen  temelj  potonjoj  diobi  ugarskoga  sa- 
bora  u  dvije  kuce  (stula):  u  kudu  velika§ku,  gdje  su  se  skupljali  prelati  i  drzavni  baruni; 
i  u  kudu  staleza  (status  et  ordines),  gd|e  su  zborovali  poslanici  (nuncii)  nizega  plemstva 
i  zastupnici  gradova.  Ved  godine  1405.  nalazi  se  prvi  trag  toj  diobi,  kako  se  razabire  iz 
UToda  tada  na  saboru  pnhvadenih  zakona  o  sudstvu,  dadama,  mitnicama  i  t.  d  Kralj 
naime  kaze,  da  je  dekret  sa  zakonima  toga  sabora  izdao,  >po^to  je  iz  svih  iupanija 
svoga  kraljevstva,  kao  takodjer  iz  svih  gradova,  trgova  i  slobodnih  mjesta  sabrao  i  sa- 
slu§ao  poslanike  i  zastupnike  (nunciis  et  legatis),  i  po§to  se  je  zatim  posavjetovao  s  pre- 
latima,  barunima  i  uglednijim  velika^ima,  kao  i  s  redenim  poslanicima*.  Medjutim  dozi- 
vanjem  gradjanstva  na  sabore  nije  Sigismund  pomagao  kraljevskoj  vlasti,  nego  je  samo 
podigao  ugled  sabora,  tako  da  je  za  njegovih  nasljednika  sabor  sve  odludnije  utjecao  u 
javne  poslove.  Uz  sabor  digao  se  silno  i  ugled  palatina,  demu  je  mnogo  doprinijelo  i  to, 
ito  je  Nikola  Gorjanski  tu  dast  obnasao  preko  trideset  godina,  te  kralja  za  njegova  desta 
izbivanja  zastupao.  Ved  tada  podeli  su  u  Ugarskoj  smatrati  palatina  za  >posrednika  i 
mirovnoga  sudca  izmedju  naroda  i  kralja<,  §to  bi  poslije,  naime  godine  1439.,  i  za- 
konom  utvrdjeoo. 

Sigismunduvo  dugotrajno  vladanje  urodilo  je  dakle  u  Ugarskoj  tim,  da  je  znatno 
porasla  vlast  velikaSa,  ugar^koga  sabora  i  palatina.  U  Hrvatskoj  je  istodobno  ojadala 
vlast  banska,  a  pripomoglo  je  tomu  mnogo,  §to  su  tu  dast  obnaiali  knezovi  Celjski, 
Frankapani,  i  napokon  TaloTci.  Kraj  tih  rodova  podigli  su  se  u  Hrvatskoj  po  milosti 
kraljevoj  jo§  knezovi  Blagaji  (Babonidi),  i  onda  na  skrajnjemu  iztoku  knezovi  1 1  o  d  k  i 
(Fhstacki)  u  Srijemu.  Ved  godme  1410.  spominju  se  brada  Ladislav  i  Emerik  Ilodkt  (de 
Ujlak,  Wylak),  sinovi  Bartulomeja,  kao  bani  madvanski.  LndisJavljev  sin  Nikola  iztide  se 
poslije  ntedju  prvim  velika^ima  ne  samo  u  Hrvatskoj,  nego  i  u  Ugarskoj. 

Kralj  i  car  Sigismund  bio  je  visoka,  lijepa  stasa,  i  lijepa  lica.  Imao  je  dugu,  dobro 
njegovanu  bradu,  plavu  kovrdastu  kosu,  koje  su  ga  dinile  Ijubaznim  i  dostojanstveoim. 
Svijet  ga  je  driao  za  najljepiega  vladara  onoga  vijeka,  za  rodjena  kralja,  koji  ved  svojom 
pojavom  pokazuje,  da  je  kralj  kraljcva.  Tijelo  mu  je  bilo  jako  i  zdravo  (irpio  je  samu 
ne&to  od  podagre),  tako  da  je  sve  uza  neumjerenost  u  pilu  i  razkala&eni  iivnt  sve  do 
starosti  saduvao  neku  mladenadku  svjeiost  t  snagu.  Znajudi  dobro  za  svoje  tjelesne 
prednosti,  rado  se  je  svakom  prigodom  pokazivao  u  carskom  sjaju,  a   k  tomu   se  je  na 


,44  SIQISMIJND   KRAUUJB   SAM. 

viie  mjesta  dao  i  slikati.  Osobito  je  bio  sklon  i  prijazan  prema  zrnama.  Kad  hi  sreo 
lijepc  ieoe,  sjaiio  hi  s  konja  ili  saSao  s  kola,  da  se  s  njinia  rukuje.  Ni  jedan  poziv  na 
gradjaDske  plesove  nc  bi  odklonio,  pa£e  Jo§  u  btare  dane  plesao  hi  s  gradjanskim  ienama 
i  djevojkama,  te  bi  ih  darivao  zlatnim  prstenjem.  Uza  svoju  Ijubaznu  <fud  bio  je  Sigisrnund 
i  vrlo  razgoTorljiT.  Umio  je  bez  ikakve  priprave  govoriti  razborito  o  naizamaSnijim  stva- 
rima,  te  mu  savjeinici  oijesu  niorali  tek  napisati,  §ta  da  kaze.  Govorio  je  v'lie  jezika: 
ojemadki,  £eftki,  magjarski,  francuski,  talijanski,  pade  i  latin<'ki.  Volio  je  dosjetku  i  §alu, 
te  se  nc  bi  Ijutto,  kad  bi  koji  prijatelj  ili  dvorjanin  u  Sali  zastranio. 

Uz  ove  prijaine  siraoe  bilo  je  u  Sigismunda  i  velikih  mana.  Bio  je  lakoumaD,  po- 
hlepan,  csobitu  nagao  i  strastven.  Lako  bi  planuo  gojevom,  a  onda  bi  opet  udinjeno  zlo 
nastojao  popraviti  prekomjernom  blagosdu  i  dobrotom.  Temperamenat  njegov  bio  je  kriv, 
te  se  je  sve  pored  svoje  razboritosti  dao  varati  i  zavadjati  od  laskavaca;  da  je  sve  pored 
viteitva  i  poiteoja  svoga  gazio  zadanu  rijed,  a  viSe  puta  i  vjerom  prevrnuo;  da  je  pored 
svoga  (ovjekoljubija  i  poboinosti  podinjao  najvede  okrutnosti  i  najgroznije  opadine.  Nje- 
gova  nagia  cud  bila  je  poglavito  kriva,  te  je  rijedko  kada  do  kraja  izveo,  §to  bi  u  prvi 
mah  zasDovao,  jer  bi  mu  brzo  ponestalo  potrebite  suage  i  uztrajnosti.  S  toga  je  od  ve- 
likih osnova  svojih  vrlo  malo  njih  ostvario.  Pri  torn  ga  je  smetala  jo§  prekomjerna  raz- 
sipnost  i  gotovo  luda  darezljivost  njegova.  Tako  se  je  zgadjalo,  da  redovito  nije  imao 
Qovaca,  najmanje  pak  onda,  kad  ih  je  trebalo  za  velike  podhvate.  A  da  dodje  do  novaca, 
nije  se  kratio  zaduiivati  se  i  zaiagati  za  novae  sve,  §to  je  tko  htio  primiti.  Frankapanima 
zaloiio  je  gotovo  ditavu  Hrvatsku  za  45.000  dukata;  u  obde  nije  bilo  velikaSa,  kojemu 
nije  bio  ito  duzan. 


^ 

^"^m*^ 


Vll. 

ALBRECHT  AUSTRUSKI, 

VLADISLAV  LVARNENCIK  i  LADISLAV  POSTUMUS. 

(M37.-  '457.)- 

Albrecht  AuUrijtki  (1437—1439.).  —  Ugarski  ««bor  n  sribnia  14?9.  —  P»<i  Smederev*  37.  koloTot*  1439m 
•mrt  kralia  Albrechta  27.  liitopadk  1439.  —  Hrvatsko  kraljevitvo  godine  1438.  i  1439-  —  EliiabeU  i  Via. 
dislar  1.  Varnen^ik  (1440  —  1444.).  —  I'rva  podsada  Beograda  (1440.).  —  Gradjanaki  rat  u  Ugar«koj  i  Hnratakoj 
(1410. — 1442);  "nrt  kraljice  Elizabete  19.  prosinca  1442.  —  Vladiilav  I.  Varneniik  vlada  aam  1443'  '  1444- ; 
ralovl  f  Tarcimi;  pobjede  kod  NiSa  i  Kunorice;  porar  kod  Varne  (10.  itadeooga  1444)'  —  Hrratako  kra- 
IjcTstTo  godloa  1440.— 1444  —  Ladiilav  E'ottamus  1444.-1457  —  Rat  na  celjske  kneiOTC  Fridrika  i  Ulrika 
•  travnjn  i  aTiboja  1446.  —  Iran  Hanjad  kao  gabernator  Ugarike  (1446. — 1452).  —  Boj  na  Kosotu  (18  do 
20  liftopada  1448.)  I  posljedice  njrgoTc;  mir  s  deipotom  i  Turcima  (1451.).  —  Nutaruje  prilike  o  Ugartkoj; 
borbe  •  Ivauotn  Jiakrom  (1449  —1457  ).  —  Oalobodienje  kralja  Ladislava  Postama  od  ikrboiitra  (4.  rnjna    I452«) 

—  HrTatako  kraljerstTo  god.   1446  — 1452.;  imrt  bana  Petra  T»lovca  (1453.).  —  Pail  Carigrada  29   sviboj*  1453. 

—  Ulrik  Celj»ki  i  Ivao  Hnojadi  1453.— U55.;  borbe  at  baniju  u  Hr»atikoj  (i453— »457  )•  —  Druga  podaada 
Bcograda  (1456.);  tmrt  Ivaaa  Hunjada  (11.  knloroza  145O.),  Ulrika  Celjikoga  (9.  itndrooga  I4S^  )  '  deapota 
Gjuri^ja  Brankovida  (24.  proainca   1456.).  —    Pog>bija  LadiilaTa    Hunjada    (l6.  oiojka   1457);    """rt    kralja  L«dl- 

ilara  Poatnma  (23.  studeooga    I457-) 


\       '■-;/ 


ri 


ALBKECHT  AUSTRIJSKI, 
VLADISLAV  LVARNENCIK  i  LADISLAV  POSTUMUS. 

(1437.- U57). 


Ibrecht    Austrijski    (1437.— 1439.).    Slavonski   ban   Matko 
Talovac  javija  11.  prosinca   1437.  iz  Be£a  svojim  zemljacima,  vijecu 
i  vlasteli  grada  Dubrovnika,  da   je    car    i  kralj  Sigismund  9.  pro- 
sinca  preminuo.    Ban    slavi    nadalje  u    svom    pismu    dubrovaiku 
vjernost  i  odanost,  pak  dodaje:  >VeIika§i  i  staleii  sastali  su  se  u 
Poiunu  k  izboru   novoga   kralja,  te   su   se  vec  sporazumjeli,  da  6e  izabraii 
▼ojvodo   austrijskoga   (Albrechta   V.),  *«ta   Sigismundovac    Ob<5ina   dubro- 
vaika   priredi   na  to   svedane    zaduinice   za   pokojnoga   kralja  i  dobrotyora 
>^w|^f^!|J^S    svoga,  kojom  je  prigodom  posmrtno  slovo  govorio    glasoviti  spisatelj  Filip 
-^^-^^    dc  Diversis. 

Albrecht  V.  iz  porodice  Habsburga,  Tojvoda  austrijski  i  suprug  jedite 
kderi  Sigismundove,  bijaSe  joi  za  iiTota  svoga  tasta  odredjen  za  nasljednika 
Djegova  ne  samo  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  nego  i  u  zemljama  ie^ke  krune. 
Pa£e  i  na  samrtnoi  postelji  zaklinjaie  Sigsmund  nazo£ne  velikaie  ugarske 
i  brvatske,  da  mu  priznadu  zeta  i  kder  za  nasljednike.  Ugarski  i  hrvasski 
staleii  medjutim  priznaie  doduie,  da  Elizabetu,  k<5er  Sigtsraundovu,  patri 
prijestolje  po  nasljednom  pravu  (iure  geniture),  ali  ne  htjedo&e  ni  pogaziti 
svoje  izborno  pravo.  Tako  se  zgodi,  da  su  prelati,  Telikaii  i  drugi  zastup- 
nici  Ugarske  i  Hrvatske,  sabrani  u  Poiunu,  dne  18.  prosinca  1437.  Albrechta 
t  suprugu  mu  Elizabetu  upravo  izabraii  za  kralja  i  kraljicu  Ugarske,  Hrvatske  i  Dalma- 
cije  (in  regem    Hungariae,  Croatiae    et   Dalmatiae).    Pognuvii    koljena   i    razkrilivii  ruke 

Hrv.  poT,.  11.   II.  !•• 


l4t     AL^RKCHT   AUSTRIJSKI,  VLADISLAV  I.  VAHNKNfclK  I  LADISLAV  POSTtlMUS  (1437.-  1457.). 

moljahu  jedoim  glasom  govoredi:  »Gospodine,  danas  primamo  tebe  za  kralja  i  gospodina 
luiega,  a  jedoaWo  suprugu  vaiu  za  kraljicu  i  gospu  naSu«. 

Nelcoiiko  dana  poslije,  bai  na  novu  godinu  1438.,  sastade  se  kninitbeni  sabor  u 
Stolnom  Biogradu  Tu  ovjenfia  nadbiskup  ostrogooski  Juraj  Paloc  Albrechta  za  kralja,  a 
vespnmskt  biskup  Simon  Rozgon  Elizabetu  za  kraljicu.  S  privolom  sabranih  velikaSa  i 
staleia  izdade  torn  prigodom  Albrecht  svojoj  suprugi  povelju,  kojom  izrijekom  odredi 
nJQ  i  njezine  baitioike  za  svoje  nasljednike,  ako  bi  umro  prije  nje.  ]oi  se  morade  Albrecht 
obvezati,  da  ne  de  piimiti  krune  njemadkoga  kraljevstva  bez  naro^ite  privole  ugarskih  i 
hnratskih  staleia,  koji  bijahu  izkusili  za  Sigismunda,  kako  je  Stetno  po  njihove  zemlje. 
kad  je  kraij  suviSe  zabavljen  stranim  poslovima.  Namah  sutradan,  2.  sijednja  1438.  javija 
Albrecht  vazda  vjernomu  Dubrovniku,  §ta  se  je  u  Stolnom  Biogradu  zgodilo.  >Nedvo- 
jimo<,  piSe  on,  •da  vam  je  ved  dosad  poznato,  kako  su  gospoda  prelati,  baruni,  plemidi 
i  prvaci  kraljevstva  Ungarije,  sjedajudi  se  dobro^instva  na§ega  predSastnika  cara,  prima- 
judi  spremno  njegovu  oporuc^nu  odredbu  u  pogledu  nasljedstva  naSega  u  kraljevstvu 
Ungarije,  i  pokoravajudi  joj  se  jednoduSno,  nakon  zrela  savjetovanja  i  poslije  zdrava 
vijedanja  izabrali  javno  nas  za  kralja  Ungarije  i  suprugu  na§u,  kcer  naime  re^enoga  cara, 
za  kraljicu  (manifeste  itaque  hactenus  vobis  constare  non  ambigimus,  qualiter  domioi 
prelati,  barones,  nobiles  et  proceres  regni  Hungarie  beneficiorum  dicti  domini  imperatoris 
predecessoris  nostri  non  immemores,  testamentali  sue  disposicioni  supei  successione  nostra 
in  regnum  Ungarie  facte  et  habite  parili  se  animo  conformando,  eidemque  unanimiter 
obedieociam  debitam  prestantes,  maturo  consilio  prehabito  et  sana  subsecuta  delibera- 
cione  nos  in  regem  Ungarie,  consortemque  nostram,  filiam  utpote  annotati  domini  im- 
peratoris in  reginam  publice  elegerunt).  Nakon  toga  izbora,  poSto  je  proteklo  par  dana 
bill  smo  ju£er  (1.  sijednja)  u  ovom  gradu  Stolnom  Biogradu,  mjestu  vec  davna  za  knini- 
saoje  ugarskih  kraljeva  odredjenu,  zajedno  s  redenom  suprugom  na§om  sredno  ovjendani 
svetom  krunom  toga  kraljevstva,  po  obredima  za  to  ustanovljcnima,  a  u  nazodnosti  veli- 
kuga  broja  redenih  prelata,  baruna,  plemida  i  prvaka  kraljevstva,  od  kojih  nije  nijedan 
tomu  protuslovio.  Budi  s  toga  bvala  i  slava  previSnjemu,  kojega  se  je  pobudom  i  od- 
redbom  nedvojbeno  to  zgodilo*.  Na  kraju  pisma  pozi^a  kralj  Albrecht  dubrovadku  ob- 
dinu,  da  ostaoe  kruni  i  njemu  tako  odana,  kao  §to  je  bila  u  svim  zgodama  divnom 
postojanoicu  vjerna  njegovim  predsastnicima,  i  neka  ju  nepovoljni  dogadjaji  ne  zavedu 
na  strandareoje  niti  u  postojanosti  uzdrmaju. 

Citavo  pismo  kraljevo  odaje  neku  bojazan  njegovu,  kao  da  bi  tko  mogao  dvojiti 
o  tzpravnotti  njegova  izbora  i  krunisanja.  Premda  kaie,  da  su  njegovu  izboru  i  kruni- 
sanju  prisustvovali  brojni  prelati,  baruni,  plemidi  i  velika^i,  ipak  je  istini  podobnije,  ako 
poslutimo,  da  su  mu  do  prijestoija  pomogli  oni  velikaii,  koji  su  za  njegova  tasta  i  pred- 
taitoika  sadinjavali  dvorsku  stranku,  i  kojima  su  na  delu  bili  uz  neke  prelate  palatin 
Lovro  od  Hedervara,  ban  ditave  Slavonije,  Dalmacije  i  Hrvatske  Matko  Talovac,  i  ma- 
dvanski  ban  i  svojak  kraljev  I^dislav  Gorjanski.  Fade  ni  ditava  dvorska  stranka  nije 
sudjeluvala  kod  izbora;  najbliii  rodjaci  Albrechtovi,  celjski  knezovi  Fridrik  i  Ulrik  bijahu 
joJ  u  prosincu  1437  pobjegii  u  Slavoniju,  poSto  im  ne  bijaJc  posredilo,  da  obudovljeloj 
kraljici  Barbari  pomognu  do  prijestoija.  Sama  kraljica  udova  Barbara  bi  zarobljena,  i  tim 
spletke  niezioe  protiv  kdcri  i  zeta  njezina  dokrajdene. 

Namah  nakon  krunisanja  podje  Albrecht  u  Budim,  koji  je  grad  odredio  za  svoju 
bududu  prijetiololcu.  Tu  boravi  od  9.  sijcdnja  do  konca  oiujka  1438.,  vrSedi  driavne 
poslove.  Odavle  pi*e  svojemu  rodjaku,  takodjer  austrijskomu  vojvodi  Fridriku,  koji  drii 
Stajctsku  i  Kranj»ku,  kako  je  izabrao  i  krunisan  za  kralja;  odavle  imenuje  9.  veljadc 
dcteroaest  namjrstnika.  koji  dc  mjcslo  njcga  upravljati  vojvodinom  Austrijom,  njegovom 
djedovioom.  Odavle  napokon  radi  i  oko  toga,  kako  da  stedc  dcJko  prijestolje,  koje  ga 
je  patrilo  i  po  oasljedstvu  i  po   ugovorima    izmedju   Luksemburga    i    Habsburga.    Vazda 


ALBRKCIIT   AU8TRIJSRI   (1437.  — 1439.) 


M9 


vjerni  i  odaDt  ban  Matko  Talovac  ostavio  je  namah  poslije  krunisanja  Aibrechtova  Ugarsku 
i  pohitao  u  Slavoniju,  da  stane  na  put  rovarenju  celjskih  knezova.    Ti  kao  da  su  slutili, 
§to  se  na  ojih  sprema,  pak  su  nastojali  udobrovoljiti  svoje  protivoike  u  kraljevstvu.    Sto- 
bodna  kraljevska  obcina  na  brdu  Gradcu  kod  Zagreba,  a  i  kaptol  zagrebaiki  tuiili  se  tu 
gorko  na  Nijemca  Vilima  Stamma  (Wilhalmen  von  Stamm),  kapetana  celjskih  knezova  u 
gradu  Medvedgradu,  koji  je  sa  svojim  njemadkim  drugovima  (Colomanum  Trakenberger) 
robio  zagrebadke  trgovce,  te  pustoSio  i  plijenio  zemljiSta  (Podbreije,  Gradane)  zagrebadkih 
gradjana.  Premda   su    knezovi    Fridrik  i  Ulrik   jo§    21.  prosinca  1437.  iz   Krapine  javljali 
zagrebaikumu  kaptolu  i  gradjanima    na  Gradcu,  da    su   spremni    dokrajditi   zulum  svoga 
kapetana,  jer  viSe    vole    »mir  i  slogu,  nego   razmirice*  (cum  nos  paci  et  concordie   par- 
cium  pocius  quam  discordie  intendamus);    premda    su    namah    zattm  6-  sijednja   1438.  iz 
Krapine  poslali  sigurno  pismo  kaptolu 
i  obdini,  te  im  nudili    primirje  sve  do 
Gjurgjeva;    ipak    nije  ban  Matko  htio 
odustati  od  sudbenoga  postupka  protiv 
kapetana    Vilima    Stamma   i    njegovih 
gospodara,  knezova    celjskih.    Wet  13. 
sijednja    1438.    poziva    ban    Matko    iz 
Zagreba   £azmanski   kaptol,   neka    po- 
tanko  iztr.iii  sva  nasiija,  §to  ih  je  me- 
dvedgradski  kapetan  od  27  rujna  proSle 
godine  podnio    >po    nalogu   i  sa  zna- 
njem   recenih    gospodaia    svojih<    (ex 
commissione  et    scitu   dictorum  domi- 
norum  suorum).  Kaptol  6azmanski  neka 
ustanovi,  da   It    je   istina,  §to   se  tuie, 
da  je  kapetan    Viltm    27.  rujna    1347. 
dao  zarobiti    zagrebaikoga    gradjanina 
i  trgovca    Bartola    Talijana,  kad  se  je 
vradao  sa  sajma  u  Optuju;  da  je  zatim 
30.  studenoga   dao   plijeniti   i  robiti  u 
gradskom   posjedu    Podbreiju,  i    onda 
da  je  19.  prosinca  udario  na  gradsko 
selo  Gra£ane,  koje  je  nemilo  poharao 
i  oglobio.    Ved    nakon    dva   dana,  15. 
sije£nja,  potvrdjuje    (azmanski   kaptol 
istinitost    svih    izloienih    tuiba.    Poito 
.su  takodjer  iupan  i  plemidki  sudci  za- 
grebadkc  iupanije  re£ene   tuibe  iztra- 
iili  i  potvrdili,  stao  je  ban  Matko  kne- 

zove  celjske  progoniti.  S  toga  bi  knez  Ulrik  prinudjen,  da  sam  podje  u  Budim,  i  da  se 
utete  milosti  kraljevoj.  Kralj  na  to  odredi  24.  veljaCe  1438 ,  da  u  parnici  izmedju  ki)e> 
zova  celjskih  s  jedne  strane,  a  kaptola  zagfebaikoga  i  obdine  grada^ke  s  druge  sude 
ma^Tanski  ban  Ladislav  Gorjanski  i  slavontki  ban  Matko  Talovac. 

Dok  je  ban  Matko  oastojao  sku£iti  celjske  knezove  Fridrika  i  Ulrika,  te  ih  na- 
pokon  i  prinudio,  da  su  se  utekli  milosti  kraljevoj,  obraiunao  je  sam  kralj  m  stojom 
puDicom  Barbarom.  Strpao  ju  u  Poiun  u  £attni  zatvor,  oduieo  joj  iva  od  Sigismundm 
daroTana  posjedovanja,  a  onda  joj  dozaaiio  godilnii  dohodak  od  12.CXX)  zlatnih  forinti. 
Nekako  u  isti  mah  oborio  se  kralj  Albrecht  i  na  knezove  Frankapane.  NajpHje  skinuo 
s  banije  hrvatske  kaeza  Stjepana  Frankapaoa,  te  povjerio  baoovtou  Dalmacije  i  Hrvatske 


Krau  Albheciit  Austrijski. 

kvornik  te  Svtx  u  g*l«riji  tUka  ambralke  tbirke 
0  B«i: 


I50     ALBRKCIIT   AlSTnUSKr»  Vl^ADISLAV  I.  VARNENSiK  I  LADISLAV  POtTWMUS  (1437.— 1457.) 

Petrtt  Talovcu,  bratu  Matkovu,  Icoji  je  i  onako  driao  svu  nekadanju  driavinu  kne- 
rova  Nclipi6i;  poslijc  toga  izdao  3.  vcljade  1438.  nalog  knezu  Stjepanu  Frankapanu  i 
bradi  njegovoj,  da  knezovima  Petru  Zrinskomu  i  njegovim  sinovima  (Pavlu,  Jurju  i  I'etru) 
ill  povrate  kradom  (furtive)  oteti  im  grad  Slunj,  ili  pak  da  nauiire  onih  2000  zlatnih 
forinti,  xa  koje  bijaie  ZriDskima  '}oi  knez  i  ban  Nikola  grad  Slunj  zaloiio.  Frankapani 
kratili  sc  neko  vrijeme  zadovoljiti  kraljevu  nalogu.  JoS  7.  travnja  javlja  zagrtbadki  kaptol, 
da  Frmokapant  nijesu  vratili  Slunja  ni  novaca;  tek  25.  lipnja  1439  utnna^ena  bi  prija- 
teljska  pogodba  izmedju  Frankapana  i  Zrinskih  u  pogledu  grada  Slunja. 

Za  boravka  kralja  Albrechta  u  Budimu  zgodi  se  neSto,  §to  je  vrlo  zna^ajno  za 
tadanje  razpoloienje  duhuva  u  Ugarskoj,  te  jasno  odaje  postojede  opreke  izmedju  starih 
urodjentka  i  stranih  doseljenika  tako  u  Ugarskoj,  kao  u  Hrvatskoj.  Magjarima  naime  u 
Budimu  dodija  obijest  i  premoc  Nijemaca  u  gradu,  pak  se  18.  oiujka  listom  podigoSe, 
da  zatru  i  uniSte  sve,  5to  je  njemaCko.  O  povodu  tomu  pokolju  priia  sc  razli^ito.  Ivan 
Turianski  pripovijeda,  da  se  je  iiteljstvo  grada  Budima  sastojalo  poglavito  od  dvije  narod- 
nosti,  naime  magjarske  i  njema^ke,  te  da  je  prema  tomu  jedne  godine  bio  gradskim 
sudcem  Magjar,  a  druge  opet  Nijemac.  Ali  Nijemci,  obijestni  Sto  imadu  sada  kralja 
SYOga  jezika  (sui  idiomatis  principe  tumidi),  gledahu  dosadanji  obidaj  ukinuti  i  Magjare 
posve  potlaCiti.  Naiao  se  medjutim  izmedju  Magjara  neki  odiiian  Covjek,  po  imenu  Ivan 
EtveS  (Ewthews),  koji  je  ustao  na  obranu  svojih  sunarodnjaka,  pak  rijeiju  i  dinom  branio 
iast  magjarskih  gradjana.  Nijemci  s  toga  silno  zamrznuSe  na  njega.  Jedno;a  dana  kradom 
ga  zarobiSe  i  odvuko^e  u  neku  kudu;  ondje  ga  do  smrti  izmudi§e,  pak  mrtvomu  tezak 
kamen  o  yrat  privezaSe  i  tijelo  u  Dunav  baci^e.  Nakon  osam  dana  odrijc^i  se  tijeio  od 
uieta,  te  ga  voda  izbaci  na  obalu  Dunava.  Grozno  osakadeno  tijelo  stra§no  uzruja  ma- 
gjarsku  gospodu,  kojth  je  ba&  tada  bilo  mnogo  nagrnulo  na  kraljevski  dvor.  Magjari 
«tadoie  vapiti  za  osvetom.  ProvaliSe  u  grad,  trazedi  krivce,  ali  ne  na>av>i  ih  stado§-2 
ttdarati  na  kude  i  palade  njemadkih  sugradjana,  pak  ubijati  i  robiti  u  njima.  BaS  tada 
desio  se  je  u  Budimu  glasoviti  franjevadki  vikar  i  inkvizitor  Jakov  de  Mnrchia.  Videci  on 
pokolj  u  gradu,  pograbi  razpelo,  i  bosonog  poleti  medju  Magjare,  zaklinjudi  ih  pladoim 
glasom,  da  se  okane  daljega  klanja.  Ali  Magjari  ne  razumjeSe  njegovih  rijedi,  ved  kli- 
dudi:  >£to  i  Bog  je  s  nama<  nastavi§e  svoj  posao.  Jakov  de  Marchia  vrati  se  tuian  u 
samostan  sv.  Ivana  evangjeliste,  a  Magjari  prestadoSe  ubijati  i  robiti,  kad  ved  nijesu 
mogli  ni^ta  oadi.  I  suvremeni  Aeneas  Sylvius  krivi  Nijemce,  da  su  dali  povod  pokolju. 
Kad  je  Albrecht,  pile  on,  boravio  u  Budimu,  sudac  gradski,  po  narodnosti  Nijemac,  dade 
nekoga  Magjara  radi  nekoga  prestupka  (ob  delictum)  baciti  u  rijeku  (Dunav).  Poradi  toga 
porodi  se  namah  buna,  jer  je  Magjarima  njemadko  ime  bilo  mrzko  (quibus  teutonicum 
oomen  exosum  erat);  oboruiani  Magjari  stadoSe  redom  ubijati  Nijemce,  koji  bi  im  u 
susret  doiii.  Nasta  trka  u  kaiteo,  gdje  je  kralj  boravio,  a  na  to  se  Magjari  oboriSe  na 
kude  trgovadke,  kojih  je  vedina  bila  njemadka.  I  Aeneas  Silvius  pripovijeda  o  bez- 
u§pje$nofn  potredovanju  franjevadkoga  vikara  i  inkvizitora  Jakova  de  Marchia,  premda  jc 
Sttzama  i  molbama  nastojao  pobunjene  Magjare  odvratiti  od  daljega  krvoprolida.  Na- 
pokon  >e  ipak  rodjaku  kraljevu  i  kraljidinu,  maCvanskomu  banu  Ladislavu  Gorjanskomu, 
poilo  iM  rukom,  te  je  razdraieno  gradjanstvo  umirio.  ZajaSio  konja,  pak  prolazedi  uli- 
cama  gradskim  mirio  narod  s  obedanjem,  da  de  se  krivci  strogo  kazniti.  Tek  na  to  stao 
se  pobunjeni  narod  razilaziti  klidudi:  >Gospodaru,  vodi  nas  na  Turkc*. 

Budimtki  pokolj  ogordi  kralju  boravak  u  tom  gradu.  (^uvSi  k  tomu,  da  *u  ga  bai 
na  laj  dan  pokolja  njcmadki  knezovi  izbomici  jcdnoduSno  izabrall  za  njcmadkoga  kralja, 
odiudi  ostaviti  Budim  i  podi  u  Bed,  da  budc  bllli  Njemadkoj  i  Ceikoj.  Jo4  31.  olujka 
itdade  u  Budimu  povelju  banu  Matku  Talovcu  i  njegovoj  bradi,  kojom  njima  i  dhlje 
otuvi  gradove  Gjurgjcvac  u  Mavoniji,  a  Srebrenlk  i  Brdku  (Barkarad)  u  Usori,  ito  no  ih 
bijtbu  primili  u  zaiog  jo4  od  kralja  Sigi.smunda.  Na  to  povjcri  vladanje  suprugi  EUiabcti 


ALBRECHT   AUSTItUSKI   (1437. — 1439.)-  I5t 

i  oekim  pouzdanim  vijecnicima,  te  podje  u  Be6,  da  ondje  do^eka  poslanike  iz  Njemaike 
i  (^eSke.  U  prvi  mah  kratio  se  je  primiti  kruDu  njema^ku,  jer  se  bijaie  ugarskim  veli- 
kai^ima  obvezao,  da  je  ne  6e  prihvatiti  bez  narodite  privole  njihove,  i  jer  je  kraljevstvo 
njeoiadko  bilo  tada  u  tako  razasutom  stanju,  da  se  baS  nitko  Dije  mnogo  otimao  za 
kraljevsku  iast.  No  sada  navali  njegov  rodjak,  Stajerski  vojvoda  Fridrik,  a  s  njim  i  po- 
slanici  koncila  u  Baselu  moliti  i  Albrechta  i  ugarske  staleie,  da  nc  odbiju  izbora.  Pa^e 
i  milanski  vojvoda  posla  u  Be£  svoga  poslanika,  da  Albrechta  skloni  prihvatiti  ponudjenu 
mu  £ast.  Taj  milanski  poslanik  sastavi  27.  travnja  zasebnu  spomenicu,  u  kojoj  uz  ino 
govori  ovako:  >Za§to  te  Ugri  prijede?  Zar  i  za  njihovo  kraljevstvo  nije  koristno,  da  budeS 
carem?  Gledaj,  kako  se  Ugri  vlastitomu  spasu  opiru;  treba  im  pomo6  i  preko  volje  nji- 
hove, po^to  ne  znadu,  Sta  je  dobro.  Ono  kraljevstvo  imade  razmirica  tako  s  Mletcima, 
kao  s  Turcima.  Oba  su  neprijatelja  velika,  a  Ugarska  nije  jaka,  da  im  odoli;  ako  joj 
pomogne  car,  branit  6e  se  vrlo  dobro  .  .  .  Zar  Mletci  ne  zale,  da  je  kralj  ugarski  postao 
carem  ?  Sigurno  vec  iz  toga  slijedi,  da  se  Ugri  moraju  onomu  radovati,  radi  dega  se 
Mletci  Ijute,  jer  §to  je  potonjima  na  §tetu,  mora  prvima  biti  na  koristl<  Salijetavani  sa 
tolikih  strana  privoliSe  napokon  ugarski  stalezi,  da  Albrecht  primi  iast  njemadkoga  kralja 
(27.  travnja).  Od  toga  £asa  ostade  kruna  njemadkoga  kraijevstva  porodici  Habsburga  sve 
do  propasti  carstva  u  devetnaestom  stoljedu. 

Dok  su  Nijemci  gotovo  nametnuli  Albrechtu  kraljevsku  Cast,  digla  se  je  u  CeSkoj 
jaka  stranka,  koja  ga  nije  htjela  priznati.  Ta  Albrecht  je  nedavno  gorljivo  pomagao 
Sigismunda  u  husitskim  ratovima,  a  k  tomu  je  bio  i  Nijemac,  koji  nije  nau£io  (e&koga 
jezika,  premda  mu  bija§e  tast  namijenio  i  krunu  sv.  Vedeslava.  JoS  26  prosinca  1437. 
bijaSe  se  u  Pragu  sastao  sabor  >za  izbor  kralja*.  Kaspar  Schlick,  kancelar  kralja  Sigis- 
munda, a  rodo.Ti  iz  hebskoga  kraja  u  Ceikoj,  ustade  i  prikaza  saboru  posljednju  ielju 
pokojnoga  cara.  Ali  samo  katolici  i  umjereni  utrakviste,  kojima  su  bili  na  6elu  Ulrik  od 
Roienberka  i  vrhovni  porkulab  Meinhard  od  )indrihova  Gradca,  biiahu  gotovi  priznati 
Albrechta  bez  ikakovih  uvjeta.  Ce^ko-husitska  stranka  naprotiv,  kojoj  je  bio  poglaviti 
vodja  Henrik  Pta^ek  od  PirkSteina,  zahtijevaSe,  da  se  izbor  odgodi,  i  da  se  prije  usta- 
nove  uvjeti,  uz  koje  bi  se  odobrio  izbor  Albrechta  za  kralja  de§koga.  Kad  je  taj  zahtjev 
vedina  sabora  zabacila,  ostavi  ogordena  manjina  saborsku  dvoranu.  Sada  popusti  austrijska 
stranka,  samo  da  ne  dodje  do  podpuna  razkola.  Obje  se  stranke  napokon  sporazumjeie, 
da  6e  Albrechta  samo  onda  priznati,  ako  potvrdi  praike  kompaktate  i  Sigismundom  go- 
dine  1436.  zadata  obedanja;  ako  nadalje  zajam£i  prava  zemlje,  i  priznade  sve  dugove, 
kojima  su  kralji  Karlo,  Vedeslav  i  Sigismund  driavna  i  crkvena  posjedovanja  obteretili. 
)oi  bi  se  morao  obvezati,  da  <5e  utrakvistidnomu  magistru  Ivanu  Rokycani  ili  kojemo  od 
njegovih  sumi&ljenika  pomodi  do  praike  nadbiskupije,  da  6e  kraljici  udovi  Bafbari  vratiti 
slobodu  i  njezina  imanja,  da  6e  Moravu  opet  pridruiiti  CeSkoj,  i  napokon  da  de  4  ovom 
kr^ljevinom  sjediniti  sve  svoje  austrijske  zemlje.  S  tim  zahtjevima  podje  deiko  poslanstvo 
u  Bed.  Albrecht  prihvati  sve,  osim  posljednje  todke,  a  na  to  ga  austrijska  str«a|ca  oa 
podetku  lipnja  1438.  u  Jiglavi  priznade  za  kralja,  i  malo  zatim  dne  29.  lipnja  u  iPragu 
svedano  okruni. 

No  tim  krunisanjem  ne  postade  Ipak  kraljem  difave  Ce&ke.  Stranka  naime 
de&ko-husitska  nije  se  driala  zakljudaka  saborskih  na  koncu  godine  1437.  stvorenih, 
pade  nije  ni  podekala,  da  li  de  Albrecht  prihTatiti  stavljeoih  mu  uvjeta.  nego  je 
namah  joS  u  sijednju  1438.  odludila  ponuditi  deSku  kruou  poljskomu  kratju,  da  se  tako 
sjedine  obje  slavenike  driave.  Ipak  se  deiki  poslanici,  koji  u  ojbujku  1438.  u  Krakov  po- 
djoie,  napokon  rijeiiSe,  da  pozovu  na  prijestolje  jedanaestgodilnjega  kraljevida  Kaitmira, 
mladjega  brata  poljskoga  kralja  Vladislava  III.  Vamendika,  moida  zato,  ftto  je  poljska 
konfederacija  godine  1382.  bila  odredila,  da  kralj  mora  oitatt  u  zemlji.  Na  to  pro- 
glasi   zbor  protuaustrijske  stranke  u  Melniku  kraljevida  Kaiimira   29.  svibnja  za   delkoga 


15S     ALBRIGHT   AUSTRUSKI,  VLADISI^V  I    VARNKNftiK  I  LADISLAV  POSTUMUS  (1437—1457.). 

kralja.*  Polj^ki  sabor  odobri  izbor,  pate  posia  namah  u  lipnju  vojvodu  poznanskoga  i 
krakoTskoga  s  nekoliko  tisuda  pladenika  u  (!!e&ku.  Njima  se  pridruzi  Henrik  Pta^ek  sa 
•Tojim  priviienictma,  a  i  vodje  Taboridana  BedHch  od  Straznica  i  Petar  Polak.  (^itava 
vojska,  brojeci  do  12000  Ijudt,  provali  robedi.imanja  svojih  protivnika  sve  do  povjestnoga 
grada  Tabora,  gdjc  sc  utvrdi. 

Kralj  Albrccht,  koji  jc  poslije  kninisanja  svedjer  boravio  u  Pragu,  moradt;  sada 
takodjer  pograbiti  za  oruije.  Joi  30.  srpnja  1438.  potvrdi  dubrovadkim  poslanicima  Ivanu 
Gunduli6i.  Mihajlu  Mariou  Restidu  i  Jakovu  Gjorgjidu,  koji  bijahu  za  njim  u  Prag  po- 
hitali,  sve  stare  povlastice  svojih  predSastnika,  a  onda  se  poslije  3.  kolovoza  spremi  na 
vojou.  Njemu  se  pridruiiie  ne  samo  podanici  njegovih  zemalja,  nego  i  neki  driavni  kne- 
zovi  njetnadki,  koje  bijaSe  upozorio  na  veliku  pogibao,  kad  bi  se  Ce$ka  sjedinila 
s  Poljskom.  Tako  mu  dovedoSe  dcta  saski  izbornik,  bavarski  vojvoda  Krsto,  i  sin  brani- 
borskoga  izbornika  Albrecht  Achilles.  S  vojskom  od  nekih  30000  Ijudi  podje  prema 
Tabora,  u  koji  se  bijahu  protivnici  njegovi  zatvorili.  Tuj  pred  gradom  Taborom  pisa  on 
14.  kolovoza  1438.  pismo  rektorima  i  obdini  grada  Dubrovnika,  kojim  ih  pozivaSe,  da 
ostanu  i  dalje  Yjerni  i  odani  kruni  njegovoj,  pade  da  se  jo§  viSe  prodide  svojom  vjer- 
noidu.  Medjutim  ne  mogaSe  niSta  odludno  pred  Taborom  opraviti,  jer  se  protivnici  ne 
htjedoie  s  njim  ogledati  na  otvorenom  polju,  a  grada  opet  nije  mogao  jurilem  osvojiti. 
Tako  se  31.  kolovoza  i  1.  rujna  stalo  ugovarati.  Poljaci  i  njihovi  ieSki  privrienicijza- 
htijevahu,  neka  Albrecht  koju  svoju  kder  udade  za  poljskoga  kraljevida  Kazimira  i  neka 
njima  ustupi  Ceiku.  AH  Albrecht  odbi  napredac  taj  zahtjev,  te  predloii,  neka  papa  s  kar- 
dinalima  ili  svjetovnim  kaezovima  rijeSi  spor.  §to  opet  ne  prihvatiSe  protivnici  njegovi. 
Medjutim  uvjeri  se  Albrecht,  da  Tabora  osvojiti  ne  moze;  pak  iuvSi  jo§,  da  su  Poljaci 
provalilt  u  Slezku,  digne  15.  rujna  podsadu  grada.  I  zaista  bija§e  mladi  poljski  kralj  Vla- 
dislav s  bratom  Kaiimirom  provalio  u  Slezku ;  jedna  vojska,  koju  je  sam  vodio,  pohara 
vojvodine  Opolje,  Ratibor  i  Opavu,  a  druga  robljaSe  oko  Vratislave.  Sada  imenova 
Albrecht  po  savjetu  svoje  supruge  Elizabete,  koja  bija§e  za  njim  u  Ce§ku  doila,  celjskoga 
kneza  Uirika  namjestnikom  svojim  u  CeSkoj,  a  sam  podje  12.  listopada  prema  Zitavi,  da 
sazbije  neprijatelje.  Vladislav  na  to  uzmakne  u  Poljsku,  a  Albrecht  udje  18.  studenoga  u 
Vratislavu,  gdje  ga  svedano  dodekaie. 

U  stolici  slezkoj  ostade  Albrecht  do  detiri  mjeseca.  Tu  se  posredovanjem  pape 
Eugena  IV.  i  dlanova  koncila  u  Baselu  nastojalo  izmiriti  oba  takmaca.  Poljski  sabor  bi- 
jaie  svoga  petnaestgodiSnjega  kralja  Vladislava  proglasio  punoljetnim,  pak  onda  poslao 
•voje  poslanike  u  Vratislavu,  gdje  su  6.  sijeCnja  1439-  zapodela  dogovaranja.  Do  spora- 
zumka  ne  dodje,  jer  Albrecht  nije  htio  popustiti;  ali  ipak  izradi&e  papinski  i  koncilski 
iegati,  da  je  10.  veljade  u  Namislovi  (Namislovia)  utanadeno  primirje  do  24.  lipnja,  za 
kojega  de  se  Albrecht  sastati  s  poljskim  kraljem  i  ugovarati  o  miru.  Ali  sastanka  ne  bi, 

♦  JAOSLOVldl   U  POUSKOJ. 

VUditUv  U.  Jagelo 
1386.-1434. 

VladiiUv  ill.  Varneii£ik  Kaiimir  IV. 

1434  -1444.  1444-1493     ^ 

(godftM   1440-1444    krftl)  wfwkt  I  hrvttikl).  (god.  1438.  protukrmlj  a  Crfkoj). 


Vlkdttlav  (II )  Ivan  Albert     Alekiandar     .Si|;itrottnd  I. 

od  god.  1471.  kralj  1492.-1501.       1501.— 1506        150O — IS48- 

telU:  god.  1490.  '■  ,  , —  — "rrr 

kral,  ugarritl  »  Slgi.m.n  d  II. 

hivatski.  Aagutt 

t  1516.  »548.-i57a 


L}«d«Tit  II., 

kralj  «c*ki.  oganki  i 

hrvatski. 

1516.-1536. 


(OARSKI    SABOR   U  SVIBNJU    1439 


•53 


nego  je  poslije  papinski  legat  opet  posredovao,  te  bi  primirje  produljeno  do  29.  rujna  1439. 
I  obje  protustraDke  u  CeSkoj  utanaiiSe  primirje. 

(Ugarski  sabor  u  svibnju  1439).  Cim  se  jc  stalo  u  sijcdnju  1439.  ugo- 
varati  o  mini,  ieWo  je  Albrecht  §to  prije  povratiti  se  u  Ugarsku,  kamo  su  ga  pozivali  i 
Tjerai  velikaSi  i  supruga  Elizabeta.  Albrecht  bijase  ved  za  2.  velja£u  1439.  sazvao  ugarski 
sabor  u  Pozun,  otit  dokaz,  da  se  je  dotle  kanio  povratiti  u  Ugarsku.  AH  prigodom  neke 
pokladme  zabave  slomi  si  nogu,  te  morade  joS  nekoliko  tjedana  proboraviti  u  Vratislavi, 
da  se  lijedi.  Odsad  ostade  hrom  do  smrti.  Tek  u  drugoj  polovici  veljade  ostavi  Slezku, 
te  se  preko  Morave  vracaSe  u  Ugarsku.  Ugarski  velikaSi  stali  mu  ved  prijetiti,  da  de 
proglasiti  drugoga  kralja,  ako  se  §to  prije  ne  vrati  u  njihovu  zemlju.  Tek  na  koncu 
oiujka  1439.  nalazimo  ga  opet  u  Pozunu,  odakle  odilazi  na  nekoliko  dana  (9.— 20.  travnja) 
u  Bed,  da  onda  stalno  ostane  u  Ugarskoj. 

Bilo  je  skraJQJe  doba,  da  se  vrati  u  Ugarsku.  Za  godinu  dana  njegova  izbivanja 
izbile  tu  na  povrSje  nemile  posljedice  Sigismundova  vladanja.  Mrznja  na  Nijemce  i  dnige 
strance  preotela  sasvim  mah,  a  k  tomu  pomamili  se  Sigismundom  uzviSeni  velikaSi,  da 
oslabe  i  skrSe  posve  kraljevsku  vlast.  Velika§i  borili  se  i  medju  sobom  za  premod,  a 
kraj  toga  podiglo  glavu  i  malo  plemstvo,  opirudi  se  i  kraljevskoj  vlasti  i  velika^ima. 
Bilo  se  bojati,  da  de  se  Ugarska  preobraziti  u  oligarhijsku  republiku,  gdje  ce  kralj  biti 
puka  sjena.  No  pored  svih  tih  domadih  nevolja  zaprijetila  Ugarskoj  velika  pogibao  od 
turskoga  sultana  Murata  II,  veda  nego  ikad  prije. 

Sultan  ne  mogaSe  pregorjeti  poraza,  koji  je  jo§  27.  lipnja  1437.  zadesio  njegova 
▼ojvodu  Alibega  (Avranasovida)  na  Godominjskom  polju  izpred  Smedereva.  Savjetnici 
njegovi,  na  delu  im  Isakbeg,  bijedili  su  narocito  srbskoga  despota  Gjurgja  Brankovida, 
da  je  najvi^e  on  kriv  porazu,  jer  nije  Turke  o  pripravama  ugarskim  obavijestio,  i  jer  je 
ugarskoj  vojsci  dopustio  prolaziti  kroz  svoju  zemlju.  Despot  je  nastojao  sultana  umiriti,  te 
mu  je  jo§  u  jeseni  1437.  ustupio  bogatu  oblast  Branicevo;  podjedno  je  gledao  Murata 
ubiaziti  po  svojoj  kderi  Mari,  koju  mu  bija§e  jo§  pred  dvije  godine  (1435.)  dao  za  ienu.* 
AH  Isakbeg  neprestano  je  sultana  bodrio,  da  uzme  despotu  i  Smederevo,  koje  bijaie 
Gjurgje  jako  utvrdio.  Pridaju,  da   je    Isakbeg    sultanu    jednom   u   Skoplju    oditovao,    >da 

*  Srbski  dkspoti  Brankoyi6i 

(1417.-1516)  , 

Va<c  Brankovi^  (f  6.  X.   1398.) 


G)nrsgj  Brankovid  (Smedererac), 

despot  1427.-14^6., 

(t  a4/XII.  1456). 

Sttpni((a  Jrrtna  (f  2./V.  1457.),  kdi  Emannela  KtnUkas«n«. 


Laiar  fii  asko  v  i^  (Gjorgjcvi^), 

1456.  -   ao./I.   1458. 

SdprttKa  Jelcna,  V&t  Tome  Paleologa 

"  Mara  (Jelenal)! 

adata  n  boaanakoffa  kraljeridi  Sljc- 
pana  Tomaievlte  (U59'  despot 
srkwki);  f  poalije  1476. 


Grgsr  (kaludjer  German) 

t    1460.    (I4t)3.). 

Vak(Zmaj)GrRar«vi< 

despot   1471.— 1485.; 

sapnifa  Barbara 

(1482.-  1505.), 

kd  Stgiamnnda  Fran- 

kapana;  ndala  ■• 

drift  p«t  ta  Franj* 

fiertalavida 

Grabarakofa. 


Stj  pan. 

t  M77. 
S«pra|(a  An- 

inclin*  (t  «5oo) 

k6  Gjargia  Ko> 

mncna.  kneia 

ValoQakogm 


Giarag) 

(Maksim) 

deipot 

t  I5«6. 


Katarina, 

adala  ae 

ao./iV.  1434. 

ta  poaI|«d> 

njeg  oeljskog 

kneta 

Ulnka  II. 

Umria 

oko  1487 

II      -~      II   . 

ElMbMa 

if  14SS). 
saprvga 
Matije 
Korrtna 


Mara. 

■dala  M 

•435    «» 

tarakoga 

saluna  .Ma- 

rata  II. 

t  a  jeiava 

mVIX.   1487. 


Madia. 

uproca 

Ferdioanda 

Frankapana, 

t   '540 


154     ALBRECHT   AUSTRIJSKI,  VLADISLAV  I.  VARNENfilE  I  LADISLAV   POSTUMUS  (1437.  -1457.). 

dokle  je  god  Vukoglija  (despot  Gjurgje)  u  Smederevu,  niti  deUgri, 
niti  Karamanoglija(u  Maloj  Aziji)  Turciraa  mira  davati*.  Isak  bega  po- 
magala  je  takodjer  gorljiva  vjerska  stranka  medju  Turcima,  koja  nije  mogla  gledati 
kr&<Uinke  Mare  u  sultaoovu  haremu.  Najvi§e  je  medju  njima  rogoborio  sultanov  haznadar 
Fadula,  kuji  je  tviie  no  ma  koji  drugi  Tur^in  mrzio  na  ime  kr&danskoc.  Jednoga  dana 
stade  Fadula  caru  govoriti  ovako:  >Za§to,  gospodaru,  ne  bi  satro  neprijatelje  naSe  vjere? 
Bog  ti  je  dao  toliku  silu,  a  ti  ne  dei,  da  se  njome  sluzi§  protiva  njegovih  neprijatelja. 
Strpljivoidu  svojom  ti  podrzavaS  nevjernike.  Zaista,  ne  moze  to  Alahu  ugodno  biti!  Vadi 
sablju,  tc  sjeci  neprijatelja,  dok  ne  potraie  pribjeziSta  u  vjeri  u  jednoga  boga  i  velikog 
proroka  njegovog.  Znaj,  gospodaru,  da  onaj  grad,  Sto  ga  je  sazidao  despot  od  Srbije 
(Smederevo),  nije  sagradjen  na  naSe  dobro.  Uzmi  taj  grad,  a  time  demo  dobiti  izlaz  iz 
Srbije  u  Ugarsku.  Presjecimo  gospodaru  od  Srbije  izvore,  koji  mu  jednako  kao  vodu 
sipaju  zlato  i  srebro.  Ovim  zlatom  i  srebrom  predobit  demo  Ugarsku,  a  odanle  demo,  ne 
kroz  dugo  vrijeme,  otidi  u  Italiju,  i  poniziti  neprijatelje  na§e  vjere*. 

Sultana  bodrile  su  na  rat  i  vijesti,  Sto  ih  je  dobivao  s  evropskoga  zapada.  Cuo  je, 
da  se  ponukom  pape  Eugena  IV.  sprema  veliki  savez  krSdanskih  vlasti  za  osudni  rat 
protiv  Turaka.  No  joi  vi$e  ga  je  uznemirilo,  kad  mu  stigoSe  glasi,  da  je  27.  stude- 
noga  1437.  byzantski  car  Ivan  VII.  ostavio  Carigrad  i  oti§ao  u  Italiju  na  crkveni  sabor, 
gdje  se  je  najprije  u  Ferrari,  a  po  torn  u  Firenzi  ugovaralo  o  uniji  iztodne  crkve  sa 
tapadnom.  No  sve  to  nije  bilo  dosta.  Napokon  mu  doglasiSe  i  to,  da  je  byzantski  car 
iz  Italije  poslao  svoga  dvorskoga  marSala  i  rodjaka  Kantakuzena  u  Smederevo,  ne  samo 
da  pobudi  despota  Gjurgja,  da  i  on  po§lje  svoje  Ijude  na  crkveni  sabor,  nego  >i  po 
drugim  nekim  dogovorima<.  Sultanu  je  sada  bilo  gotovo  bjelodano,  da  se  despot  Gjuragj 
sprema  zajedno  s  ostalim  krScanskim  vlastima  na  rat,  pak  ih  s  toga  odludi  pretedi.  Utvr- 
dilo  ga  u  odluci  je§  v'lie,  §to  mu  despot  na  opetovane  pozive  nije  htio  ustupiti  Sme- 
dereva,  premda  su  ga  zaklinjali  kdi,  sultanica  Mara,  a  i  sin  Stjepan,  koji  je  tada  bio  talac 
u  sultana,  da  tu  frtvu  doprinese. 

S  proljeda  1438.  spremao  je  sultan  Murat  ogromnu  vojsku.  Sve  do  Firence  dulo 
se,  da  je  opremio  150  brodova  i  150.000  Ijudi.  Prije  nego  de  krenuti  u  boj,  pozove  i 
despota  Gjurgja  i  vla§koga  vojvodu  Drakula,  da  dodju  k  njemu  u  Drinopolje.  Despot  je 
slutio,  ita  ga  deka,  pak  ne  dodje;  Drakul  posluSao  zapovijed,  ali  bi  zajedno  sa  svojim 
sinovima  zasuinjen  i  odveden  u  Galipolje.  Na  to  se  u  Ijetu  sultan  obori  na  Srbiju  i 
Ugarsku.  S  jednim  odjelom  svoje  vojske  provali  sam  u  Srbiju,  razbi  srbske  dete  1.  ko- 
lovoza,  a  zatim  stade  plijeniti  i  paliti  po  ditavoj  zemlji.  Gradovi  Borad  i  Ravanica  pre- 
daie  mu  se  sami,  a  Ostrvicu  uze  juriSem,  te  ju  razvali.  Drugi  odio  njegove  vojske  udari 
kroz  Vlaiku  u  juini  Erdelj,  koji  se  ne  bijaSe  joS  posve  primirio  iza  posljednjega  se- 
Ijadkoga  ustanka.  Erdeljski  vojvoda  Desiderije  Losonc  pozove  velika&e  na  obranu  zrmlje; 
ali  mu  se  slabo  odazvaSe,  pak  tako  mogahu  Turci  po  miloj  volji  robiti  i  paliti.  Sibinja 
dodu&e  ne  osvojiie,  ali  zato  spali&e  mnoge  druge  gradove,  kao  i  predgradja  BraSova,  a 
onda  se  nakon  robljenja  od  Sest  tjedana  vratiSe  kudi,  povedavSi  sa  sobom,  kako  se  prida, 
do  70000  Ijudi  u  suianjstvo. 

Medjutim  vojna  god.  1438.  bijaie  tek  priprava  za  odludni  rat  dojdude  godine  1439. 
Sultan  odiudio  po  ito  po  to  osvojiti  Smederevo  i  Novo  brdo,  a  moida  i  sam  Beograd, 
pak  da  mu  onda  stoji  otvoren  put  na  sve  stranc  u  Ugarsku  i  Slavoniju.  Za  to  de  podidi 
ditavu  vojnu  snagu  svoju  od  200-000  Ijudi  i  sve  brodovljc  na  velikim  rijekama.  No  to 
nije  dovoljno.  Trcba  mu  i  saveznika  Poslat  de  poslanike  k  poljskomu  kralju  Vladislavu, 
protivniku  kralja  Albrechta,  pak  de  s  njime  utanaditi  savez  i  prijateljstvo.  Sultan  de  mu 
pomagati,  da  lakie  predobije  de&ko  kraljevstvo  za  brata  si  Kaiimira,  a  onda  de  i  poljski 
i  deiki  kralj  biti  prijateiji  i  pomagadi  sultanovi. 


VOARSKI   3AP0R   U  SviBNJi;    1439 


«5S 


m^ 


!!• 


if 


CO 

8 
^     1 

o 

<s  -s 

CM       - 

o      & 

O       o 

g  I. 

<    a 

2  I 

s  I 


Q 


0 
156     ALBBEGHT   AUSTRIJSKI,  VLADISLAV   I.  VARNBN&IK  I  LADISLAV  POSTUMUS  (1437  — 1457.). 

Cim  se  je  dakle  kralj  Albrecht  kona£no  vratio  u  Ugarsku,  prva  mu  je  briga  bila, 
da  sazove  sabor,  pak  da  sve  udesi  za  obranu  zemlje.  Jo§  de  se  neSto  odrediti  i  u  po- 
gledu  nasljedstva,  ako  bi  Albrecht  prije  reda  umro,  a  ne  ostavio  muikoga  potomka. 
Sabor  se  sastao  u  svibnju  1439.,  ali  je  najmanje  vijtdao  o  obrani  zemlje.  Sabrani  veli- 
ka§i  i  plemidi  kao  da  su  htjeli  dati  odu^ka  osjedajima,  koji  su  ved  dulje  grudi  im  na- 
puDJali,  kao  da  su  htjeli  zakonom  posve  skutiti  kraljevsku  vlast,  kako  ju  bijahu  ved 
dinom  slomili.  Ne  znamo,  $to  se  sve  vijedalo  i  govorilo,  ali  zakljudci  sabora  jesu  takovi, 
da  se  Djima  gotovo  posve  poniMuje  kraljevstva  vlast,  te  se  ugarskomu  kraljevstvu  podaje 
novi  ustav,  po  kojemu  svakolika  drzavna  moc  podiva  na  saboru,  u  kojemu  odluduju  pre- 
lati,  baruni  i  ostali  velikaSi  Zakljudci  toga  sabora,  potvrdjeni  i  izdani  od  kraija 
29.  sviboja  1439.  (Alberti  regis  decretum),  za  pravo  nijesu  drugo,  nego  u  obliku  za- 
kooskih  ustanova  utanadeni  ugovor  izmedju  driavnih  staleza  i  kraija,  kojim  se  staleiima 
zajamduje  utjecanje  i  odludivanje  ne  samo  u  svim  drzavnim  poslovima,  nego  i  u  stvarima 
same  kraljevske  porodice.  Albrechtov  je  dekret  po  neki  nadin  uvod  potonjim  smutnjama 
izmedju  ugarskih  oligarha,  koje  se  na  posljedku  svr§i§e  katastrofom  na  Muhadkom  polju. 

Dekret  kraija  Albrechta  od  29.  svibnja  1439.  broji  39  dianaka  (artikula).  Pod  izlikom, 
da  se  imadu  sve  prilike  ugarske  povratiti  u  ono  stanje,  kako  su  bile  prije  Sigismunda, 
a  za  kraija  Ljudevita  Velikoga,  ne  samo  da  su  zaista  ukinute  neke  novotarije  iz  potonjih 
vremena,  nego  biSe  zavedene  i  posve  nove  ustanove,  sve  jedino  u  prilog  stalezima,  na 
saboru  sabranima.  Na  delu  svima  ustanovama  je  ona,  po  kojoj  de  kralj  u  budude  ime- 
novati  palatina  jedino  po  savjetu  prelata,  baruna  i  plemica,  jer  je  palatinu  traziti  pravicu 
od  kraija  za  podanike,  a  od  podanika  za  kraljn,  te  je  po  tome  i  sudac  izmedju  obiju 
stranaka  (quod  regia  maiestas  palatinum  regni,  antiqua  consuetudine  ipsius  regni  requi- 
rente,  eo,  quod  idem  palatinus  ex  parte  regnicolarum  regiae  serenitati  et  ex  parte  ipsius 
regiae  serenitatis  regnicolis  iudicium  et  iustitiam  facere  potest  et  tenetur,  ex  consilio 
praelatorum,  ac  baronum  ac  regni  nobilium  pari  voluntate  eligat).  Kralj  mora  stalno  pre- 
bivati  u  Ugarskoj,  te  ne  samo  kod  obrane  svojega  kraljevstva  i  kod  promjene  novaca, 
nego  i  pri  udavanju  svojih  kderi  postupati  po  savjetu  svojih  podanika.  Duhovnici  kao  i 
svjetovnjaci  nastojahu  svom  snagom,  da  svale  sa  sebe  sve  terete.  Crkve  i  svedenici  oslo- 
badjaju  se  svih  dada  i  duinosti,  izuzev  jedino  sluibu  u  ratu;  plemidi,  koji  se  imadu  po- 
zvati  na  oruije  samo  u  najvedoj  potrebi,  nijesu  duzni  da  sluie  i  ratuju  izvan  medja 
driavnih,  tako  da  kralj  bez  njihove  privole  ne  moze  onkraj  granica  niti  na  neprijatelja 
udarati,  niti  ga  preko  medja  progoniti.  Premda  je  kralju,  kojemu  u  prvom  redu  pripada 
braniti  kraljevstvo,  nametnuta  duinost,  da  svoje  vojnike  plada,  da  ne  budu  na  teret  uro- 
djenim  iiteljima,  ipak  bi§e  neke  najunosnije  dade  ili  ukinute  ili  povradene  u  ono  stanje, 
kako  su  bile  za  kraija  Ljudevita.  Poglavito  pak  nastojanje  staleia  iSlo  je  kao  i  u  dcba 
Sigismundovo  za  time,  da  se  odalede  iz  zemlje  svi  stranci,  a  narodito  Nijemci.  Nijedan 
stranac  ili  gradjanin  ne  moie  dobiti  od  kraija  ni  politidku  ni  vojnidku  dast,  pade  ni 
crkveno  dostojanstvo,  a  ni  imanje.  Jednako  vrijedi  i  za  kraljicu,  kao  i  za  celjske  knezove 
i  despota  srbskoga,  napokon  i  za  sve  prelate  i  magnate;  ni  jedan  od  njih  ne  smije  na- 
mjeitati  na  svojim  posjedima  stranaca  (iuxta  requisitionem  regnicolarum  nostrorum  nos 
cum  etsdem  operabimur,  quod  despotus  Rasciae  et  comes  Ciliae,  ceterique  magnates, 
domini,  videlicet  possessiones,  castra,  fortalitia,  civitates,  oppida,  et  alia  bona,  in  hoc 
regno  Hungariae  habentes  et  tenentes  huiusmodi  castra,  fortalicia,  oppida,  civitates  et 
possessiones  non  advenis  et  forensibus,  sed  hungaris  hominibus  pro  honore  dare 
debeant). 

I>ne  30.  sTibnja  potvrdiSe  i  staleii  ovaj  dekret,  te  stadoie  svum  odiudnosti  tahtije- 
vati,  da  se  svi  dlanci  njegovi  provedu.  Osobito  nastojahu  s  mjesta  ukloniti  sve  strance, 
narodito  Nijemce.  Ved  21.  lipnja  bile  odstranjeni  njemadki  dinovnici  i  zamijenjeni  novima, 
domadima.  Za  nagradu,  ito  je   kralj  sve  ielje   i    tegobe    suleia    prihvatio,  bijaie    sabor 


PAD   SMEDERBVA   27.  KOLOVOZA    1439.;   SMRT  KRAUA  ALBRECHTA  27.  LISTOPADA  1439^       157 

joS  24.  svibnja  izdao  kralju  povelju,  kojom  prizoade  suprugu  i  djecu  njegovu  za  nasljed- 
Dike  Djegove. 

O  glavnoj  zadadi  sabora,  da  naime  potrebito  udesi  za  obranu  kraljevstva  i  despota 
od  site  turske,  znademo  vrlo  malo.  Spominje  se  samo,  da  je  kralj  predloiio,  neka  se 
pozovu  u  pomod  Djeinaiki  knezovi  i  drugi  krScanski  narodi;  ali  sabor  od  same  mrinje 
na  tudjince  odbi  kraljev  predlog.  Stalezi  govorahu,  da  je  dosta  njih,  samo  im  treba  reda 
i  dobra  vodje.  Neka  kralj  sam  podje  u  rat,  pak  de  biti  jedno  i  drugo,  te  ne  de  trebati 
tudje  pomo<5i,  poSto  imade  dovoljno  domadih  sinova.  Albrecbt  je  bio  s  toga  ogorden,  ali 
ga  domala  umiri  supruga  Elizabeta,  koju  su  Magjari  voljeli,  jer  je  govorila  njihovim 
jezikom.  Napokon  bi  odluieno,  da  se  vojska  skupi  u  Segedinu  do  konca  srpnja  1439- 
Onamo  <5e  I  kralj  dodi,  da  vodi  vojsku  na  Turke. 

(Pad  Smedereva  27.  kolovoza  1439.;  smrt  kralja  Albrechta  27.  listo- 
pada  1439.)  Jo§  na  koncu  svibnja  ili  prvih  dana  lipnja  bijaSe  sultan  Murat  II.  podigao 
dvije  vojske  na  Srbiju.  Jednu  posla  na  Novo  Brdo,  a  sa  glavnom,  koja  je  brojila  do 
130000  Ijudi,  udari  sam  prema  Smederevu,  stolici  despota  Gjurgja.  Pred  gradom  dade 
saliti  nekoliko  topova,  iz  kojih  je  bezprekidno  danju  i  nodu  na  nj  pucao  Despot  se  zivo 
zabrinuo,  jer  je  u  gradu  bilo  malo  hrane.  Ne  moguci  dodekati  pomodi  iz  Ugarske,  pre- 
dade  na  koncu  iipnja  obranu  grada  grdkomu  vojvodi  Tomi  Kantakuzenu  i  svomu  sinu 
Grguru,  pak  sa  suprugom  Jerinom  i  najmladjim  sinom  Lazarom,  sa  smederevskim  metro- 
politom  Atanasijem  i  s  velikim  dijelom  svoga  blaga  podje  u  Ugarsku,  da  &to  briu  pomod 
izmoli  u  kralja  i  velika§a.  Prema  koncu  srpnja  stize  u  Segedin,  gdje  je  ved  29.  stajao 
kralj  Albrecht  (im  feldlager  bei  Segedin),  izdekujudi  banderije  velika.^a  i  dete  zupanijske, 
koje  su  vrlo  sporo  dolazile.  Ba§  u  Segedinu  izdade  Albrecht  1.  kolovoza  1439.  despotu 
Gjurgju  znamenitu  povelju,  kojom  mu  za  veliku  vjernost  i  sjajne  zasluge  darova  kra- 
Ijevski  grad  Vi1ago§  u  zarandskoj  iupaniji.  U  povelji  zove  kralj  despota  >na§  vjerni, 
iskreno  Ijubljeni,  svijetli  princip  Gjurgje,  despot  Ra§ke  i  gospodar  Arbanije,  na§  osobiti 
pomodnik  pri  obrani  ove  kraljevine<  (singularem  nostrum  pro  defensione  huius  regni 
cooperatorem),  te  spominje  njegove  sjajne  zasluge  (operumque  gesta  magnifica)  za  cara 
Sigismunda.  Nadalje  iztide  despotovu  odanost  prema  sebi,  pak  govoredi  o  svojem  izboru 
i  krunisanju  kaie,  da  je  na  isto  narodito  pozvao  i  njega  (Gjurgja)  kao  poglavitog  diana 
ugarskoga  kraljevstva  (tamquam  principale  regni  huius  membrum).  Despot  medjutim  nije 
mogao  sam  glavom  dodi  »zbog  zamaSnih  uzroka,  imajudi  da  brani  domovinu  i  drfavu 
svoju  od  opasnosti,  koja  mu  je  svaki  das  prijetila*,  ved  je  poslao  odlidno  poslanstvo  od 
svojih  velikaSa,  da  mu  srdadno  destitaju,  i  da  mu  >nesumnjivim  znacima  posvjedodi 
distodu  svoje  vjeraosti  i  postojanu  svoju  painjuc  Osobito  su  znadajne  rijedi,  kojima  kralj 
Albrecht  slavi  vjernost  i  odanost  despotovu  u  posljednje  vrijeme  turskih  provala.  »A  po- 
vrh  svega  togac,  ditamo  u  povelji,  »on  (Gjurgje)  je  u  najnovije  vrijeme  dao  o  svojoj 
iskrenoj  vjernosti  ne  samo  znak,  nego  i  nesumojivi  stvarni  dokaz  (paipabile  experimentum), 
kdji  zasluiuje  ne  samo  da  ga  kralj  pamti,  nego  koji  je  dostojan  vjeditoga  spomena.  Kad 
je  naime  ovih  proiastih  dana,  —  dok  smo  se  mi  van  naie  kraljevine  Ugarske  u  stranim 
krajevima  vainim  poslovima  i  djelima,  koja  su,  hvala  Gospodu,  sad  ved  svriena,  bavili,  te 
ne  mogosmo  tako  lako  poklanjati  svu  brigu  istoj  natoj  kraljevini  i  zemljama,  koje  s  njom 
medjaie,  —  gospodar  Turaka  u&ao  s  velikom  vojskom,  od  razliditih  plemena  i  naroda 
sa  svih  strana  pribranom  silom  u  pomenuto  kraljevstvo  Srbije  (regoum  Rasciae),  da  bi  je 
•ebi  pokorio,  pak  je  tolike  Ijude  pobio,  druge  porobio,  mnogo  ita  poru&io  i  moogo  Stete 
podioio;  napokon  kad  smo  se  mi  u  najnovije  vrijeme  (nouissime)  iz  pomenutih  stranih 
krajeva  povratili  u  ovu  naSu  kraljevinu  Ugarsku,  a  (turski  je  sultan)  podsjeo  grad  Sme- 
derevo  (castrum  Zenderew),  da  ga  osvoji:  tad  je  napred  spomenuti  gospodin  despot, 
premda  mu  je  redeni  gospodar  Turaka  mnogim  obedanjima  sa  svake  strane  prilazio,  i 
premda  ga  je  mnogobrojnim   dobrodinstvima   i  koristima    mamio,  pak  i  silovitom  smrdu 


158     MJIRICHT  AUSTRUSKI,  VLADISLAV  I.  VARNBn6iK  I  LADISLAV    POSTUMUS  (1437.  — 1457.). 

sina  i  kderi  njegove,  koji  se  sada  zbog  toga  nalaze  u  zatvoru  kod  istoga  gospodara 
lurskog,  plaiio,  —  volio  je  prije  sva  svoja  dobra  i  svoju  drzavu  napustiti  i  od  svoje  se 
djrce  razstati,  nego  li  Ijagu  nevjerstva  na  sebe  navuci,  ma  da  bi  nesrecnih  pobuda  za  to 
navesti  mogao.  Volio  je,  da  vjeroost,  koju  je  u  sredi  driao,  i  u  nesredi  nepromijenjenom 
pokaie.  VoUo  je  to  vise,  nego  da  natrag  dobije  djecu  i  dobra  svoja,  pak  da  se  milo^du 
najbjesnijeg  nepri<atelja  kriia  Kri^^tova  i  najbjesnijeg  neprijaleija  naiega  ponosi.  I  kad  je 
pomenuti  gospodar  turski  podsadu  pomenutoga  grada  (Smedereva)  postojano  nastavljao, 
isti  je  despot  po  nesumljivoj  distodi  svoje  vjernosti,  zajedno  sa  suprugom  svojom,  jcdnim 
sinom  (ostaviv§i  drugoga,  da  pomenuti  podsjednuti  grad  bran!)  i  sa  cijelim  dvorom  svojim 
k  oaiem  velidanstvu  doSao,  i  odmah  gotov  bio,  da  s  ne  malom  od  svojih  Ijudi  sastav- 
Ijenom  silom  na  tursku  vojsku  zajedno  8  nama  podjec. 

Tople  rijedi  povelje  jasno  odaju,  da  je  kralj  Albrecht  bio  ozbiljno  nakanio  pomodi 
nesrecnomu  despot u.  AH  sama  volja  nije  dostajala.  Ugarski  velikaSi  slabo  su  se  odazvali 
kraljevu  pozivu,  tako  da  je  u  taboru  u  Segedinu  na  podetku  kolovoza  bilo  jedva  25  000 
Ijudi.  S  tima  je  detama  kralj  teiko  odbijao  provale  pojedinih  odjela  turskih  na  ugarsko 
tlo,  a  kamo  da  bi  se  usudio  pohitati  prema  doljnomu  Dunavu,  predi  preko  njega  i  suzbt- 
jati  Turke  pred  Smederevom.  Sa  svojom  malobrojnom  vojskom  spuStao  se  je  vrlo  pola- 
gaoo  iz  Segedina  uz  desni  brijeg  Tise  prema  u§cu  te  rijeke  u  Dunav,  da  bude  tako 
zaklonjen  i  Tisom  i  Dunavom.  U  polovici  kolovoza  boravi  kralj  joS  svedjer  uz  dolnju 
Tisu  u  danaSnjoj  Ba^koj;  13.  kolovoza  izdaje  povelje  u  mjestu  Kabal,  a  14. — 20.  kolo- 
voza u  mjestu  Kisdi  na  Tisi  (in  villa  Kysdy,  im  Heer  bei  Kisdi,  im  felde  bei  Kisdi  an 
der  Theiss)  U  potonjem  mjestu  izdaje  20  kolovoza  povelju  svojoj  supruzi  Elizabeti,  kojom 
joj  zajam£uje  godiSnji  dohodak  od  20.000  zlatnih  forinti,  i  to  6(XX)  forinti  od  slavonske 
kunovine,  a  drugo  od  ruda  u  Kremnici.  Osim  despota  Gjurgja  Brankovica  borave  u  kra- 
ljevu taboru  palatin  Lovro  Hedervar,  slavonski  ban  Matko  Talovac,  ma^vanski  ban  La- 
dislav  Gorjanski,  kraljevski  sudac  Stjepan  Bator,  zatim  velika§i  Stjepan  Rozgon,  Ivan  od 
Korogia,  Mihajlo  JakSic  od  Kuilja,  §ime2ki  zupani  Emerik  i  Ivan  Marczali,  bivSi  erdeljski 
vojvoda  Petar  Ceh  Levanjski,  bivSi  joS  nedavno  severinski  ban  Franko  Talovac,  sada 
kapetan  u  Beogradu,  i  jo§  drugi,  koji  se  po  imenu  ne  spominju.  No  svi  ti  baruni  i  ve- 
likaSi  zajedno  ne  bijahu  doveli  toliko  (eta,  da  bi  se  mogao  bio  poduzeti  vojeni  pohod 
na  obranu  Smedereva. 

Medjutim  stajao  je  sultan  Murat  II.  vec  tredi  mjesec  pod  gradom  Smederevom. 
ZIovoljan  na  Isak  bega,  koji  ga  je  na  to  putio,  tjera  ga  od  sebe  i  §alje  ga,  da  preuzme 
zapovjedni£tvo  vojske  pred  Novim  Brdom.  A  onda  napinje  sultan  svu  snagu,  da  osvoji  grad. 
Sve  ieSde  udara  na  nj,  a  u  isto  vrijeme  ^alje  pozive  braniteljima,  da  mu  predadu  grad 
uz  poyoljne  usiove.  Grgur  Brankovid  i  Toma  Kantakuzen  odbijahu  neko  vrijeme  careve 
ponude;  no  kad  je  u  gradu  nastala  glad,  a  pomodi  ni  od  kuda  nije  bilo,  stado&e  ugova- 
rati.  Dne  27.  kolovoza  1439.  napokon  predadoSe  sultanu  grad.  Sultan  nagradi  Grgura 
Brankovida  nekom  zemljom,  koju  je  nekad  driao  djed  mu  Vuk,  i  udini  ga  svojim  kle- 
tvenikom.  U.Aav  sam  u  Smederevo,  pretvori  krSdansku  crkvu  u  diamiju,  imenova  kadiju, 
a  Turahan-bega,  koji  se  je  pri  podsadi  odlikovao,  namjesti  za  vojvudu  u  gradu. 

Pad  Smedereva  bijaiie  silan  udarac  za  Srbiju,  jer  ie  sada  sa  stolicom  despotovom 
ditava  tlobodna  joi  zemija  (osim  Novog  Brda)  dodla  u  turi^ku  vlast.  No  pad  toga  zname- 
nitoga  grada  uzrujao  je  i  sve  kridanske  susjede  i  prouzrodio  svagdje  veliku  stravu  i 
ialost.  Osobito  se  prepala  ugarska  vojska,  s  kojom  bijaie  Albrecht  u  to  stigao  do  Titelja 
i  uida  Tise  nasuprot  Slankamena  (1.  rujna  >in  descensu  nostro  campestri  prope  vadum 
Thydewrew,  7.  rujna  »bei  Slankemtind«,  8.  rujna  >prope  vadum  Tydewrew*,  17.  rujna 
»im  Heer  bei  Tidewrew<).  Kad  su  u  ugarski  tabor  stigli  prvi  glasi  o  padu  Smedereva, 
obuze  vojsku  obda  panika.  Sest  banderija  s  mjesta  pojaha  na  konje,  pak  ni  koga  ne  pi- 
tajudi  ostaviie  logor  i  poiurifte  se  svojim  kudama.  S  toga  prcvlada   u  vojsci  obdi  metez. 


PAD   SMBDEREVA    27    KOLOVOZA    1439  ;   SMRT   KRAUA    ALBRBGIITA    27.  LISTOPADA  1439.    159 

Nastade  vika  »vulc,  vuk!«,  $to  je  medju  Ugrima  bio  od  starine  znak,  da  je  pogibao  ve- 
lika  i  da  treba  bjefati.  S  teikom  mukom  zadr2a§e  kralj  i  baruni  vojsku,  da  se  nije  ditava 
razpr^ila.  Dne  17.  rujna  1439.  stoji  kralj  sa  prvim  barunima  svojima  i  s  ostatcima  vojske 
kod  Titeija  (in  descensu  exercituali  campestri  iuxta  portum  Tydcwrew),  i  tu  vijeda,  ita 
rau  je  £initi  za  obranu  svoje  driave  od  turske  sile.  Uza  nj  je  despot  Gjurgje,  zatim  ko- 
lo^ki  nadbiskup  Ivan,  vesprimski  biskup  Simon  Rozgon,  vacki  Matija,  srijemski  Jakov; 
od  baruna,  velikaSa  i  plemida  spominju  se  palatin  Lovro  Hedervar,  madvanski  ban  La- 
dislav  Gorjanski,  ban  £itave  Siavonije  Matko  Talovac,  bivSi  ban  severinski  i  kapetan  beo- 
gradski  Franko  Talovac,  sudac  kraljevskoga  dvora  Stjepan  Bator,  Ivan  od  Korogja,  Ivan 


Vbliki  pk£at  KRAUA  Albrechta. 

Kralj  tjcdi  0*  priJMtoljn  n  oroatn  rtnukoga  krali*;  ntokolo  ridimo  •edam  grbova:  rimtkogm  cantT*,  Ugartlie, 
Ccifte,  Dtlmaciie,  Goroje  Aattrije,  Stajenke  i  Dotjne  Attitrije.  Napii:  Albert(at)  Dei  gra(ti«)  Ronanorfam)  rex 
scmp^er)  ang(iu)t(a»)    ac  Hoogarie,  Bocmie,  Dalmactc,  Croat(Je,    Rame,  Ser)vie,  Galide,  Lodomche  Comaoie  Bal* 

gar{eq(se)  rex,  Autrie  tt  Lncemb(nr)geii(aii)  dvx. 


Morovid,  gotovo  svi  Marczali,  JakSidi,  Rozgoni,  Caki,  Ladislav  Titu&evi(5,  tada  blagajnik 
kraljev,  i  sva  sila  drugih  velikaSa  i  plemida,  medju  njima  i  Ivan  Hunjad.  U  posebnoj  po- 
▼elji,  koju  je  kralj  o  torn  vijedaoju  izdao,  pri£a  se  potaoko,  zaito  je  ovogodiinja  vojna  ostala 
bezuspjeina.  IztiSe  se  narodito,  da  se  je  vedi  dio  vojske,  narodito  iete  iupanijske,  prije 
razbjeiao,  a  na  to  je  grad  Smederevo  predan  u  nike  turske,  pak  tako  se  nije  moglo 
niita  protiv  Turaka  uraditi.  Medjutim  vijede  je  jednoduftno  odlu6ilo,  da  se  namah  s  pro. 
lje<5a   dojdude    godine    1440.  podigne    ito    brojnija    vojska  na   Turke,  i   da   se   narodna 


# 

too      ALBHKCHT   AUSTRIJSKI.  VLADISLAV  I.  VARNKNj'UK   I  I-AmSI.AV  I'DSTl'MUS    (14iJ7.  — 1457.). 

vojsktf  ojaia  sa  §to  viie  pladenika  (multitudine  stipendiatorum  armigerorum).  A  da  bi  se 
pladenici  mogli  i  uzdriavati,  kralj  sporazumno  sa  svima  nazo^nim  prelatima,  barunima, 
vitezovima  i  odliCnijim  plemidima  ra^pisaje  za  (itavo  kraljevstvo  sveobdi  porez  po  100  de- 
oara  od  svake  kude,  bila  velika§ka,  plemidka,  gradjanska  ili  kmetska.  S  pomodu  toga 
poreza  pladat  6e  se  £ete  najmljrnika.  Kralj  sam  po<5i  de  u  rat,  a  pozvat  i  rodjake  sToje 
i  prijatelje,  pa6e  i  izvan  kraljevstva  ugarskoga.  Namah  zitim  18  rujna  desi  se  kralj  u 
Petrovaradinu,  a  26.  rujna  u  Futoku.  Bit  de,  da  su  u  to  neki  odjeli  slavodobitne  vojske 
turske  preko  Save  i  Dunava  provalile  u  Srijem,  te  pokuSale  podi  u  potjeru  za  vradajudim 
se  kraljem.  Albrecht  se  obori  na  njih  i  sredno  ih  suzbije,  pade  se  povrati  opet  do  Slan- 
kamena,  gdje  no  1.  listopada  pisa  pismo  'na  srecnom  vojnom  pohodu  protiv  Turaka 
kod  Slankamena<  (in  felici  exercitu  contra  Turcos  prope  Slankement).  Nije  nevjerojatno, 
da  je  baS  u  taj  mah  obnovio  nedavno  razasutu  banovinu  severinsku,  te  namjestio  u  njoj 
za  bana  tada  ved  na  glasu  junaka  Ivana  Hunjada  i  brata  mu,  takodjer  Ivana  (mladjega). 

Ivan  Hunjad,  kojega  je  narodna  pjesma  i  prida  proslavila  kao  Si  bin]  an  in 
Jaoka,  spominje  se  prvi  put  kao  severinski  ban  nakon  turske  vojne  1439.  O  porijeklu 
toga  velikoga  junaka  ne  samo  ugarskoga,  nego  ditavoga  kr^danskoga  svijeta  prida  se 
svaita.  Narodna  tradicija  naSa  tvrdi,  da  je  Ivan  Hunjad  ili  Sibinjanin  Janko  sin  Visokoga 
Stefana  (despota  Stjepana  Lazarevida)  i  neke  Magjarke  djevojke,  s  kojom  se  bijaSe  Stefan 
sastao  u  Budimu  na  povratku  svome  iz  daleke  Moskve.  Ona  mu  je  rodila  i  kder  Janju 
(blizanku);  janja  se  poslije  udala  i  rodila  bana  Sekulu,  koji  se  u  narodnim  pjesmama 
vazda  spominje  uz  ujaka  svoga  Janka.  Udeni  Ijudi  potonjih  vijekova  rado  su  dokazivali, 
da  Ivan  Hunjad  potjede  iz  Rima,  da  je  potomak  porodice  >gens  Valeria*,  koja  je  imala 
pridjevak  >Corvus«.  Novija  iztrazivanja  medjutim  posve  su  izvjestno  ustanovila,  da  je  Ivan 
Hunjad  potekao  od  Vlaha  (Rumunja),  koji  su  ved  od  podetka  14.  stoljeda  kao  pastiri 
jatomice  grnuli  tako  u  Hrvatsku,  kao  u  jugoiztodnu  Ugarsku,  a  narodito  u  Erdelj  Sukun- 
djed  Ivanov  zvao  se  je  Kosta,  te  je  mnogo  prije  god.  1360.  s  balkanskoga  poluotoka 
doSao  u  Erdelj  i  naselio  se  u  mjestu  Reketye.  Unuk  Kostin  zove  se  Serba  ili  Surb  (1360), 
te  drzi  ved  selo  Reketye  kao  svoju  vlastitu  baStinu.  Serba  imade  tri  sina,  koji  se  zovu 
Vojk  (Woyk),  Magas  i  Radul.  Ta  su  brada  dobila  ili  kupila  grad  Hunjad  u  jugozapadnom 
Elrdelju,  po  kojemu  se  onda  stadoSe  nazivati  Hunjadima.  Dne  18.  listopada  1409.  potvrdi 
kralj  Sigismund  pomenutoj  bradi  i  njihovu  stridevidu  Radulu  redeni  grad  Hunjad,  da  ih 
nagradi  za  vjerne  sluibe  njihove. 

Izmedju  tri  brata  iztide  se  osobito  Vojk,  koji  je  sluiio  kralja  Sigismunda  kao  >vitez 
kraljeva  dvora*.  Imao  je  tri  sina,  dva  Ivana,  starijega  i  mladjega,  i  Vojka.  Stariji  sin 
Ivan  Hunjad,  nah  Sibinjanin  Janko,  spominje  se  ved  1409.  uz  otca  svoga.  I  on  je  vrlo 
rano  doSao  na  dvor  kralja  Sigismunda,  na  kojemu  je  boravio  jamadno  najprije  kao  djedak 
(parvulus),  onda  kao  momak  (iuvenis),  i  napokon  kao  vitez  (miles).  Godine  1414.  pratio 
je  Sigismunda  u  Aachen  na  krunisanje  za  njemadkoga  kralja,  a  god.  1420.  ratovao  je 
uza  nj  u  Ceiko'}  protiv  Husita.  U  jednoj  povelji  kralja  Sigismunda  od  17.  sijednja  1434. 
ditamo  >odlidoi  Ivan  redeni  Vlah,  sin  nekadanjega  Vojka  od  Hunjada,  dvora  naiega 
vitez*  (egregius  Johannes  dictus  Olah  filius  condam  Woyk  de  Hunyad  aule  nostre  miles)* 
po  demu  sudimo,  da  nije  tada  kao  ni  slijedede  godine  1435.  obna^o  nikakve  driavne 
ni  dvorske  dasti.  No  zato  je  nedvojbeno  sudjelovao  u  bojevima,  koje  su  u  one  vrijeme 
Erdeljci  vodili  s  Turcima.  Sada  tek,  u  rujnu  1439.,  postao  je  zajedno  s  mladjim  bratom 
svojim  banom  Severina,  najviJe  Turcima  jzloiene  oblasti  ugarske,  te  je  tako  stupio  u 
kolo  ugarskih  banina  i  prvih  branitelja  krSdanstva  na  jugu  ugarskoga  kraljevstva.  Posve 
je  Tjerojatno,  da  je  upravo  u  taj  mah  izdao  kralj  Albrecht  objema  Hunjadima,  severinskim 
banima,  povelju,  kojom  ih  je  nadario  novim  posjedovanjima  za  dosadanje  zasluge  njihove. 

Poslije  1.  listopada  nema  vi&e  Albrechta  u  doljniro  krajevima.  Modvarni  prijedjeli 
izmedju  Tise  i  Dunava   sa    svojim    kuinim  zrakom   ved   su  prije  btli  na  zator  ugarskoj 


PAD   SMKDRRKVA    27.  KOLOVOZA   1439',  SMRT   KRAUA    ALBRKCHTA    27.  LISTOPADA   143$.     i6t 

▼ojsci,  koja  je  nemilo  stradala  od  razliditih  bolesti,  a  najviie  od  srdobolje.  Napokoa  oboli 
od  nje  i  sam  kralj,  koji  se  nije  ni  malo  £uvao,  nego  si  je  pade  u  bolesti  gasio  iedju  lube- 
nicama.  Osjecajuci.  da  mu  je  sve  gore,  naredi,  da  ga  odvedu  u  Be£,  jer  je  mislio,  da  de 
odmah  ozdraviti,  tim  samo  taj  omiljeli  si  grad  ugleda.  One  18  listopada  ve<5  je  u  Ostrogonu, 
kamo  ga  bijahu  doDijeli  na  nosiljkama,  jer  nije  mogao  ni  jaSiti,  ni  voziti  se  na  kolima. 
Iz  Ostrogona  iurio  se  je  dalje  prema  Gjuru  i  Poiunu.  Ali  putem  u  Gjur  oslabi  take,  da 
nije  mogao  dalje.  Stade  s  toga  u  malenom  selu  Neszmely-ju  (LangendorQ,  nedaleko  od 
Ostrogona  Osjecajuci,  da  mu  se  primide  posljednji  £as,  sastavi  23.  listopada  svoju  opo- 
ruku.  Cetiri  dana  zatim,  27.  listopada  u  jutro,  umre  u  detrdeset  i  dnigoj  godini  svojoj 
po&to  nije  ni  pune  dvije  godine  vladao. 

Albrecht  bio  je  skroz  razli£it  od  svoga  tasta  Sigismunda,  >vi§e  mui  (ina,  nego 
govora«,  kako  ga  karakteriSe  Aeneas  Sylvius.  Struka  je  bio  visoka  i  jaka,  okrugle  glave 
i  erne  kose,  garava  lica  i  tamnih  odju,  koje  su  strah  ulijevale.  Smetale  su  mu  samo 
nabrekle  ustnice  i  izbo£eni  zubi.  U  Ce§koj  i  Ugarskoj  nijesu  ga  Ijubili,  jer  nije  umio 
govoriti  nego  njemaiki.  No  uza  sve  to  ipak  su  ga  poStivali,  jer  je  bio  uzoran  suprug  i 
otac,  ozbiljan,  dostojanstven  i  poSten  u  javnom  iivotu,  pun  drzavnidke  mudrosti,  a  liCno 
hrabar  u  ratu.  »Bio  je  dobar<,  pi§e  suvremeni  CeSki  Ijetopisac  Barto^  »premda  Nijemac; 
smion  i  samiiostanc  Njemu  bijaSe  dosudjeno,  da  prvi  od  vojvoda  iz  ku<^e  Habtiburg 
skupi   u  svojim    rukama    glavne   zemlje  i  kraljevstva,   od    kojih    sastoji    danaSnja   austro- 


ShEBRKM   I   ZLATNI    PJENEZI    KRAUA    AlBRECHTA. 

Srebreni  deoar.  Na  lien  Tidimu  poprsje  kraljcTo  s  krnnom  i  sigle  N.  S.  Ns  zali£ja  je  gth  na  detiri  polja  raidi- 
jcljcD;  o  prvooi  n  grede,  n  drogom  i  tredem  £eiki  lav,  a  a  ietTitom  orao  rimtke  driave.  Nadpia:  .f  Maneta 
Alberii  f  regi«  Ungarie  et  c(etera)". 

Zlatna  forinta.  Na  lien  Tidimo  tr.  Ladislara  i  stgle  K.  R.  Nadpia  S(ancta«)  Laditlant  rex.  Na  zaiifjn  itit, 
podiieljea  na  Cetiri  polja:  u  dva  ugarcke  grede,  a  a  dva  ieiki  lar.  Nadpit  oaokolo  niba:  ^f  Albertaa  D(ei) 
g(ratia)  r(ex)  Uogarie". 

Ixvomioi  Q  svmaUakom  mus«jn  a  Badimp^tti. 


ugarska  monarkija.  Uz  Austriju  i  Be6  vladao  je  zemljama  krune  sv.  Stjepana  i  sv.  Ve- 
deslava.  On  je  ielio  te  tri  skupine  zemalja  i  dalje  odriati  na  okupu,  a  za  svoju  porodicu. 
To  svjedodi  i  njegova  oporuka  od  23  listopada  1439.,  kojom  je  ielio  zasnovati  i  zajed- 
niiku,  srediSnju  vladu  za  sve  te  kraljevine  i  zemlje.  U  oporuci  odrrdjuje  ovako:  Ako 
bi  mu  se  rodio  sin  (supruga  Elizabeta  bila  je  tada  trudna),  neka  mu  budu  skrbnici  majka 
i  najstariji  £lan  porodice  Habsburg,  a  to  je  tada  bio  itajerski  Tojvoda  (i  potonji  njemadki 
kralj)  Fridrik.  Skrbnicima  neka  bude  o  bok  vije<5e  od  devet  lica,  tri  iz  zemalja  krune 
sv.  Stjepana,  tri  iz  Ce^ke  i  njczinih  nuzzemaija,  jedan  iz  Praga,  a  dva  iz  Austrije,  koje 
<5e  izabrati  staleii  tih  zemalja.  To  bi  bila  po  neki  na£in  zajednidka  vlada  za  Citavu  ba« 
&tinu  njegovu  U  pojedinim  kraljevtnama  i  zemljama  neka  sami  staleii  sporazumno  sa 
skrbnicima  do  punoljetnonti  sinove  biraju  upravitelje  i  driavne  (astnike.  Mladi  nasljednik 
neka  stalno  stoiuje  u  f'oiunu,  koji  je  grad  poluiajem  najzgodniji  za  upravu  svih  triju 
skupina.  Medjutim  ta  lijepo  zamiSijena  oporuka  ostala  je  mrtTo  slovo. 

Hrv.  povj.  IL  IL  II 


# 

mbz     ALBRBCHT   AUSTRIJSKI,  VLADISLAV  I.  VARNBN^IK  1  LADISLAV    POSTUMUS  (1437.— 1457.). 

(Hrvatsko  kraljcvstvo  god  1438.  i  1439)  Ako  su  ve6  prije  mnogo  puta 
hrvatski  velikaSi,  narodito  oni  iz  Slavonije,  znatDo  utjecali  u  poslove  ugarske,  dogadja  se 
to  jo&  iH6e  po^ev  od  kraija  Albrechta.  Knezovi  Gorjanski,  Ilodki,  Celjski  i  Blagaji  (Ba- 
bonidi)  gotovo  su  prvi  velikaii  i  u  Ugarskoj.  Uz  njih  uplicu  se  u  ugarske  poslove  i  manja 
vlastela,  kao  Morovidi,  Korogji,  Tothi  Susjedgradskt  i  drugi.  AH  i  velikaSi  hrvatski  oa 
jugu  Gvozda  sad  se  sve  vi§e  brate  s  ugarskim  oligarhima,  pak  se  otimaju  za  upliv  u 
Ugarskoj.  Tako  rade  Frankapani,  a  i  krbavski  knezovi  Kurjakovidi,  napokon  i  Zrinski. 
Mnogo  tomu  prinosi  olxSa,  zajednidka  pogibao  od  Turaka,  koja  sve  interesovane  narode 
i  zemlje  goni  u  neku  slogu,  na  zajednidku  obranu  pod  vrhovnim  vodstvom  ugarsko- 
hrvatskih  vladara.  Hrvatsko  kraljevstvo  i  niegovi  zastupnici  sve  vi§e  opiru  svoje  o(i  u 
Budim  i  Poiun,  izgledajudi  odanle  pomodi  protiv  Mletaka  i  Turdina.  Tako  postaje  za  za- 
jednidke  nevolje  svedjer  i  tje&nja  sveza  izmedju  hrvatskoga  i  ugarskoga  kraljevstva. 

Za  kraija  Albrechta  u  hrvatskom  su  kraljevstvu  svemodni  bra<5a  Talovci.  Na  £elu 
kraljevstva  stoji  Matko  Talovac,  ban  ditave  Slavonije,  Dalmacije  i  Hrvatske.  On  je  u  taj 
par  ja£i  i  ugledniji  od  kraljevih  svojaka  i  rodjaka,  od  knezova  Celjskih  i  Gorjanskih. 
Njemu  se  mora  pokoravati  i  goropadni  Fridrik  Celjski  sa  svojim  sinom  Ulrikom;  po 
kraljevu  nalogu  moraju  se  oni  podvrci  njegovu  sudu  i  bana  madvanskoga  Ladislava 
Gorjanskoga.  Uz  bana  Matka  iztide  se  osobito  brat  njegov  Petar  (Perko,  Pirko)  kao  ban 
Dalmacije  i  Hrvatske,  u  koliko  nijesu  u  mletad;koj  vlasti.  Ban  Petar  brani  i  Stiti  ostatke 
tib  kraljevina  i  od  Mletaka  i  od  bosanskoga  kraija,  kao  i  od  njegovog  velikoga  vojvode 
Stjepana  Vuk^ida.  Tre6i  brat  Talovac,  po  imenu  Ivan  (Zowan,  Sowan)  pomaXe  bana 
Matka  u  Slavoniji;  kao  prior  vranski  6ri\  prostrana  i  bogata  imanja  vitezkoga  reda  Iva- 
Dovaca.  Cetvrti  brat  napokon  Franjo  ili  Franko,  za  Sigismunda  severinski  ban,  sada  je 
iupan  temeSke  iupanije  i  kapetan  Beograda.  Tako  od  Beograda  na  sutoku  Save  i  Dunava 
pak  do  Senja,  i  od  Drave  do  Neretve  gospoduiu  brada  Talovci;  pade  i  ponositi  Du- 
brovnik  utjede  se  njihovoj  za^titi,  zovu<5i  ih  svojim  gradjanima  i  milim  prijateljima.  Svakom 
zgodom,  kad  god  Dubrovnik  Salje  svoje  poslanike  pred  lice  kraljevo,  preporuda  se  ta- 
kodjer  i  bradi  Talovcima,  a  koji  put  i  senjskim  knezovima,  Frankapanima. 

Ban  Matko  Talovac  imade  doduSe  tri  odana  brata,  tri  revna  pomagada,  ali  uza  sve 
to  oije  uvijek  dosta  jak,  da  uzdr^i  mir  i  red  u  prostranom  kraljevstvu.  Hrvatski  velikaSi 
povodili  se  za  ugarskima,  pak  su  zaredale  borbe  i  otimadine  u  zemlji.  Na  delu  zulumda- 
rima  bili  su  celjski  knezovi,  a  u  njih  se  ugledali  drugi.  Knezovi  Frankapani  borili  se 
medju  sobom  i  udarali  na  svoje  susjede,  knezove  Zrinske;  ovi  opet  obarali  se  na  slabije 
susjede  svoje,  kao  na  imanja  Vladislava  Titu§evida  oko  Blinje  i  na  knezove  Blagaje.  Uz 
borbe  izmedju  velika§a  zaredale  smutnje  izmedju  knezova  i  maloga  plemstva,  izmedju 
koezova  i  slobodnih  gradova.  Kako  je  ban  Matko  svaki  das  morao  boraviti  izvan  zemlje, 
nije  mu  dostajalo  dosta  vremena,  da  svedjer  miri  zavadjene  velikaSe  i  plemide.  No  oo 
je  ipak  dinio  sve,  ito  je  mogao.  Zato  ga  i  kralj  Albrecht  svedjer  odlikuje,  potvrdjujudi 
Djemu  i  bradi  njegovoj  starije  darovnice  i  mnoicdi  ih  novima.  1  tako  se  je  imanje  brade 
Talovaca  razastrlo  po  ditavom  hrvatskom  kraljevstvu:  oni  drie  Cetinu  s  Klisom  i  Omiiem, 
Gjurgjevac  i  Prodavid  u  zapadnoj  Slavoniji,  Srebrenik  i  Brdku  u  Usori,  i  napokon  brojna 
imanja  u  iztodnoj  Slavoniji,  koja  su  dobili  po  svojim  ienama.  Matko  naime  bio  je  oienjen 
Margaretom,  kderju  Petra  Ccha  Levanjskoga,  a  brat  mu  Franko  Jelenom,  sestrom  Vladi- 
slava fakiida  od  Kuilja. 

O  djelovanju  bana  Matka  Talovca  u  hrvatskom  kraljevstvu  god.  1438.  i  1439-  evo 
oekoliko  podataka.  U  sijednju  i  veljadi  1438.  Dalazimo  ga,  kako  upravo  gorljivo  iztraiuje 
zulume,  podinjeoe  kaptolu  zagrebadkomu  i  slobodDOJ  obcini  na  brdu  Gradcu  od  celjskih 
knezova  i  njihova  kastelana  ViHma  Stamma  Ctni  se,  da  je  ban  u  svojoj  gorljivosti  doiao 
i  sam  u  sukob  sa  slobodoom  obdinom  na  brdu  Gradcu,  jer  kralj  Albrecht  3.  oiujka  is 
Budima    zapovijeda    ojemu   i   bratu    mu   Petru,  da   paste   redenu  gradsku  obdinu  i  dalje 


Mrvatsko  kraubvstvo  dOD.  1438   i  143^.  i6j 

uiivati  stafu  slobodu  i  prava  svoja,  i  da  se  nipo^to  ne  uplidu  u  sudstvo  i  upravu  (iuris- 
diccione  et  qualicumque  gubernacione)  Djezinu.  No  torn  opomenom  ne  hi  ni  malo  pore- 
meden  dobri  sklad  izmedju  kralja  i  bana,  pa£e  malo  zatim,  31.  oiujka,  izdade  kralj  Matku 
i  njegovu  bratu  Petru  znamenitu  povelju,  kojom  proslavi  njihove  zasluge  za  kralja  Sigis- 
munda  i  za  svoj  izbor  i  krunisanje,  te  im  potTrdi,  &to  im  bijaSe  fast  ojegov  u  zalog  dao. 
Dok  je  kralj  poslije  toga  boravio  u  Austiiji,  Moravi  i  CeSkoj,  desio  se  ie  Matko  svedjer 
u  svojoj  banovini  ili  u  Ugarskoj.  Doe  19.  svibnja  nalaze  iz  Zagreba  kaptolu  zagrebad- 
komu,  da  Fraoka  Ladislavljeva  od  Gorice  uvede  u  njegov  posjed  Dobretin.  Dne  18.  pro- 
sinca  1438.  povjerava  opet  £azmanskomu  kaptolu  iz  mjesta  Otoka  (Attak),  da  samostan 
Pavlina  u  Garidkim  brdima  uvede  u  posjed  nekih  mlinova.  S  mletadkom  obcinom  zivi 
ban  Matko,  kao  i  brat  mu  Petar,  ban  dalmatinski  i  hrvatski,  u  najboljem  sporazumku. 
Jo§  na  po£etku  godine  1438.  ponudio  je  knez  Ivanac  spljetskomu  knezu,  da  <^e  Mletcima 
predati  podgradja  grada  Klisa  (suburbia  castri  Clissi);  ali  Mletci  odbi§e  ponudu,  >jer  je 
Cvrsta  volja  i  odluka  njihova,  da  s  velikim  knezom  (Matkom)  i  njegovim  bratom,  kao  i 
sa  svima  iive  u  dobrom  prijateljstvu  i  miruc.  Oni  pa^e  poh valine  svoga  kneza  u  Spljetu, 
ito  je  izpunio  neke  zahtjeve  bana  Petra  (Pirka);  neka  mu  jedoako  i  dalje  £ini,  da  se 
takim  djelima  uvjeri  o  najboljim  nakanama  mleta^ke  obdine  (ut  per  effectum  cognoscat 
nostri  dominii  optimam  intentionem).  Kad  su  poslije  u  svibnju  Mletci  slali  svoje  posla- 
Dike  kralju  Albrechtu,  narodito  im  xapovijedaju,  da  na  kraljevskom  dvoru  potraze  »vele* 
moznoga  kneza  Matka<,  ako  bi  se  ondje  desio,  i  ako  ga  nadju,  neka  ga  u  ime  obdine 
pozdrave  i  podaste  darovima. 

Dobri  sporazumak  izmedju  mletadke  obdine  i  banova  Talovaca  malo  da  ne  pomrsiie 
VUsi,  koji  se  bijahu  nastanili  na  tla  mletaike  Dalmacije  i  Hrvatske.  Ve<5  prvih  dana 
▼eljaie  1439.,  a  onda  i  26.  veljaSe  povjeravaju  Mletci  novomu  providuru  za  Dalmaciju, 
svomu  plemi<iu  Pavlu  Vallaressu,  da  poglavito  nastoji  smiriti  bana  Petra  Talovca  (Tallowich), 
»koji  ne  prestaje  Stete  nanositi  na§im  podanicima,  a  najvi§e  Morlacima,  borave<^ima  u 
razliiitim  naSim  mjestima*.  Neka  providur  uputi  bana  Perka,  kako  su  nepravedna  ta  na- 
silja  i  Stete,  £to  ih  on  £ini,  i  kojima  se  Mletci  moraju  duditi  to  vi§e,  §to  znadu,  da  je 
ob<5ina  >vazda  Ijubila  velemoznoga  kneza  Matka,  brata  njegova,  a  i  njegovo  velemoije,  tc 
im  je  vazda  bila  spremna  izkazivati  dasti  i  sluzbe. 

Jamadno  je  mletadkom  providuru  bilo  po§lo  za  rukom  bana  Petra  smiriti,  jer  malo 
zatim  nalazimo  Petra  uza  brata  Matka  u  Slavoniji,  u  gradu  Kriievcima,  kamo  bijaSe 
sazvan  sabor  slavonski.  Zadada  toga  sabora  bila  je,  da  dokrajii  otimadine,  razbojstva  i 
medjusobna  nasilja,  kojima  nije  mogao  stati  na  put  sam  ban  Matko.  Na  sabor  dodjoie 
plemidi  Slavonije,  narodito  iz  zagreba£ke  i  kriievadke  zupanije;  iz  varazdinske  iupanije 
i  zagorske  knezije,  kao  i  viroviti^ke  zupanije  nema  gotovo  nikoga.  Osim  bana  Matka  i 
brata  mu  Perka,  zatim  tredega  brata  priora  vranskoga  Ivana,  i  napokon  kninskoga  biskupa 
Demetrija  Cupora,  nema  na  saboru  u  Kriievcima  nijednoga  prelata  ni  baruna,  a  ni  kne- 
zova  Zrinskih  ni  Blagaja;  ostalo  plemstvo  prilidno  je  brojno  zastupano.  Tu  su:  l^dislav 
i  Wan  Toth  od  Susjedgrada,  oba  banovca  Petar  Ade  od  Svetoga  Duha  i  Herman  od 
Grebengrada,  Gaipar  Cupor  od  Moslavine,  Juraj  od  Ludbrega,  Simun  od  Kladuie,  Nikola 
Poloiajid  od  Klokoda  za  se  i  za  ditavo  pleme  svoje.  Najprije  se  vijedalo  o  tom,  da  se 
osigura  mir  i  red  u  kraljevini;  u  tom  pogledu  stvori  sabor  dne  10.  oiujka  sedam  £la- 
naka,  na  koje  prisegoie  svi  nazodni  baruni  i  plemidi;  ostalo  plemstvo,  koje  nije  nazodno. 
mora  udinjene  odredbe  prisegom  prihvatiti  do  27.  oiujka.  Povjereno  bi  banovcima  i  pie- 
midkim  sudcima,  da  poteiu  na  sud  zulumdare,  a  s  onima,  koji  bi  se  njima  protivili,  neka 
postupaju  kao  s  buntovnicima.  Medjutim  je  i  nazodno  plemstvo  zahtijevalo  od  bana,  da 
mu  obnovi  i  povrati  staro  pravo,  koje  bijahu  potonji  bani  dokinuli.  Plemstvo  le  oaime 
od  starine  na  saborima  biralo  protonotara  ili  duvara  banskih  pedata,  te  je  tako  proto- 
notar  bio  pouzdanik  plemstva.  Potonji  bani  za  Sigismuoda  (Albeni  i  celjski  knez  Herman) 


# 

.%4  aLBRBCHT  AU8TRIJSKI,  VLADISLAV    I.  VARNRNfclK  I  LADI8LAV    POSTUMrS  (1437  ~   14^7) 

oteie  to  pravo  pleinstvu,   pak   namjeStahu  i    skidahu    posve  samovoljno  protonotarc,  koji 
su  tako    postali    njihovi    pokorni    sluib^nici,  a    nijesu    bili    vi^e    zastupnici    i    pouKdanict 
ptemstva.  Bududi  da  je  uslijed  tuga  i  sudstvo  bilo  sasvim  zavisno  od  bana,  stali  su  sudovi 
gaziti  stare  zakonc  i  obi^aje.    MnogI   plemidi    pretrpili    su    uslijed    toga  ogrotnne  §tete,  a 
bilo  jc  rarii  pristranih    presuda    i  svakakih  smuinja.    Plemstvo   s  toga  zahtijevaSe,  da  mu 
se  povrati    pravo   biranja  i  skidanja    protonutara,  jer    niu  je   to   najbolje   jamstvo,  da  de 
tako  protonoian  biti  ne  samo  duvari  baDskih  pe^ata,  nego  i  zakona  i  pravdc.  Ban  Maiku 
nije  mogao  opravdanog  zahtjeva   odbiti,  pak    izdade   treci   dan    sabora,   11.  ozujka  1439 
znameuitu  povelju,  kojom  plemstvu  povrati  i  iznova  potvrdi  staro  pravo  njegovo  (conce- 
dimus,    ut  .  .  .   prothonotarios    seu    coiiseruatores    sigillorum    pro    discussione    causarum 
ipsorum  —  nobilium  —  els  per  nos  et  futures  eiusdem    regni  Sclavonic  banos  assigna- 
torum  et  assignandorum,  eligendi  et  tandem  culpis  huiusmodi    prothonotariorum    exigen- 
iibus  eosdem  de  eiusmodi  eorum  officiis  remoueodi  liberam  liabeant  facultatem)  Znadajno 
je,  kako  ban  u  povelji    osobito    iztiCe,  da  on  to  £tni    kao  >predstavnik    kralja  Albrechta, 
aaravnoga  gospodara*  (nobis  tanquam    personam  .  .  .  Alberti  .  .  .  regis   domini  nostri  na- 
turalis  repreientantem). 

Nakon  svrSena  sabora  nalazimo  6.  travnja  1439.  bana  Matka  u  Pakracu  (in  Pekrecz), 
koji  pripada&e  takodjer  njegovim  posjedovanjima.  Tu  izdaje  povelju  pavlinskomu  samo- 
stanu  sv.  Ane  u  Dobroj  kudi  (Dobrakucha),  kojom  mu  poklanja  neko  selo  (Fetoyancz, 
Petyanz),  Sto  no  je  pripadalo  njegovu  posjedu  u  sv.  Petru.  U  svibnju  opet  je  ban  Matko 
u  Krizevcima;  tu  izdaje  11,  svibnia  pismo,  kojim  potvrdjuje  nagodu  izmedju  plemica 
Jurja  I  AnJrije  od  Ludbrega,  praunuka  hrvatskoga  bana  Ivana  Cuza.  Medjutim  bijaSe  se 
u  Budimu  sastao  ugarski  saber,  da  vijeda  o  obrani  protiv  Turaka  Da  li  je  i  ban  Matko 
do§ao  na  taj  sabor,  ne  znamo;  ali  je  poznato,  da  su  ba§  u  isto  vrijeme,  nekako  poslije 
3.  svibnja,  Dubrovdani  poslali  svoga  poslanika,  franjevca  Antuna  Krispina,  duvara  samo- 
siana  u  Stonu,  kralju  Albrcchtu  u  Budim,  nioledi  ga  za  pomoc  protiv  velikoga  vojvode 
Stjepana  Vuk£ica,  svoga  susjeda  i  nasljednika  Sandaljeva. 

Stjepan  Vukdic  naime,  potaknut  mozda  sultanom  Muratom  II ,  koji  se  je  u  onaj 
niali  s  citavom  siiom  svojom  spremao  na  Smederevo,  stao  )e  snovati,  da  pukori  svojoj 
vla&ti  obcmu  grada  Dabrovnika.  Dubrovcani  tuie  se  kralju,  kako  je  vojvoda  Stjepan  za- 
boravio  na  prijateljstvo  i  sve  uCinjene  mu  usiuge,  kako  ih  danju  i  nocu  uznemiruje  i 
na^toji,  da  ih  pokori  (imo  diu  noctuque  non  desistit  eos  vexari  et  conari  ac  procurare, 
quomodo  eos  suppeditare  posset).  Napokon  zaklinju  kralja,  neka  zapovjedi  susjedima 
vojvode  a  svojim  podanicima,  kao  ito  su  bani  Dalmacije,  Hrvatske  i  drugi,  da  ustanu 
na  obranu  dubrovadke  obcine,  ako  bi  pomenuti  vojvoda  na  nju  zaratovao.  Kralj  Albrecht 
ugodi  molbi  grada  Dubrovnika,  te  izdade  6.  lipnja  1439  u  Budimu  zapovijed  banu  Matku 
Talovcu,  kojom  mu  nalaze,  da  se  s  ditavom  silom  svojom,  koju  bi  mogao  podici  u 
hrvatskom  kraljevstvu  (cum  tota  vestra  potentia,  quam  in  dicto  regno  Croacie  leuare 
poteritis)  obori  na  vojvodu  Stjepana  i  njegova  ortaka,  ako  bi  se  usudio  udariti  na  vazda 
vjetnu  dubrovadku  obdinu.  Jednaku  pismenu  zapovijed  upravi  kralj  istoga  dana  i  na  Petra 
Talovca,  bana  Ddlmacije  i  Hrvatske. 

Ne  zaamo,  da  li  su  bani  Talovci  zaisia  udarili  na  vojvodu  Stjepana  Vukdida,  ill  im 
je  inade  poSlo  ra  rukom,  da  ga  odvrate  od  njegovih  prijetnja  Ban  Matko  Talovac  ja- 
ma£no  nije  poiao  u  juiiic  krajeve  svoje  banovine,  jer  ga  poslije  nalazimo  uz  kralja  u 
vojsci,  koja  se  je  skupl;ala  na  obranu  Smedereva  Ban  Matko  uztrajao  je  na  toj  vojni  uz 
Albrechta  sve  do  konca  rujna,  te  je  17.  rujna  bio  kod  Titelja,  kad  su  ondje  sabrani 
prelati.  baruni,  velika&i  i  plemidi  zakljudili  veliki  rat  za  dojdudu  godinu.  No  ved  5.  listo- 
pada  1439  opet  je  ban  Mitku  u  Zagrebu,  gdje  no  dajc  naUig  zagrebaikomu  kaptolu,  da 
Gregortjn,  «»na  Antuna  Blagaja,  uvcde  u  njegovc  posjede  Brezovlcu  i  Dol  u  ragrebadkoj 
i'jpanijt.  Po  tome  sudimo,  da  nije  bio  nazodan,  kad  se  je  tn  sedmice  poslije  kralj  Albrecht 


IIHVATSKO    KMAUKVSTVO   QOlK    1438.    i    1439. 


.65 


-•»-l»«^ 


c/ 


A 

0 

«i 

> 

^ 

< 

«j^ 

-J 

"3 

Jl 

.M 

j2 

« 

t> 

i^ 

• 

< 

0 

H 

a 

■" 

0 

t>ii 

1 

— 

0 

ju 

'« 

;« 

C 

tfi 

2 

r* 

.^ 

< 

e 

> 

« 

M 

X 

H 

0 

2 

« 

k 

u 

c. 

< 

•1 

s 

g 

^ 

iii 

< 

V 

^\ 

M 

• 

< 

w 

;& 

a 

> 

"2 

u 

w 

-« 

0 

*-w 

a. 

< 

s: 

e 

ui 

^ 

3 

< 

.JC 

>!: 

- 

< 
a 

2" 

< 

« 

u 

^ 

>• 

•^ 

3 

iM 

^ 

0 

< 

^ 

H 

•• 

« 

< 

B 

»; 

■« 

H 

& 

< 

0S, 

M 

< 

■ 

2 

6 

M 

• 

> 

1 

0 

Ou 

# 

l66     ALBRIGHT   AUfTRI/SKI,  VLADISLAV  I.  VARNBn£iK  I  LADI8LAV   POSTUMUS  (1437.— 1457). 

u  Nesrmcliiu  ratstavio  s  ovim  svijetom.  JoS  7.  listopada  nalaie  kralj  Albrecht  svomu 
blagajniku  Ladislavu  TituSevidu  od  Bathmonostre,  da  izplati  banu  Matku  1000  zlatnih 
forinti  za  uzdriavanje  turskoga  carevida  Davida  Celebije,  s  pomodu  kojega  je  kralj  ielio 
zbaciti  s  prijestolja  sultana  Murata  II. 

(Elizabeta  i  Vladislav  I.  Varneniik,  1440.— 1444).  Kralj  Albrecht  bija§e 
umro  u  najgori  £as  za  svoje  zemlje  i  kraljevine,  kao  i  za  svoju  porodicu.  Ostavio  za 
sobom  dvije  malene  kderi,  Anu  i  Eiizabetu,  i  trudnu  suprugu  Elizabetu,  za  kojo  se  nije 
znalo,  hode  li  roditi  sioa  ili  kder.  Tko  6e  sada  biti  kralj  ugarski  i  hrvatski,  tko  kralj 
de^ki,  a  tko  vojvoda  Austrije? 

Albrecht  bijaie  doduSe  pred  smrt  sastavio  oporuku,  ali  za  nju  nije  mnogo  marila 
ni  kraljica  udova  Elizabeta,  a  ni  staleii  njegovih  kraljevina  i  zemalja.  U  prvi  kraj  preuze 
vladanje  kraljica  Elizabeta.  Ta  ona  je  jo§  za  iivota  svoga  supruga  rado  izticala,  da  je  za 
pravo  ona  baStinica  kruna  i  prijestolja  otdevih;  k  tomu  su  ju  Ugri  vi§e  cijenili  i  po§ti- 
vali,  nego  supruga,  koji  nije  znao  njihova  jezika.  Napokon  je  Elizabeta  bila  lukava  i 
umna  iena,  muievna  srca  u  ienskom  tijelu,  koja  je  i  suprugu  zapovijedala,  kako  je  htjela 
(ilia  insuper  mulier  callida  et  astuta  fuit,  et  in  corpore  femineo  virilem  gestabat  animum 
maritumque  suum  quo  volebat  trahebat).  Namah  iza  ukopa  Albrechtova  podje  ona  u 
Stari  Budim,  gdje  je  vrSila  kraljevsku  vlast,  izdavajudi  povlastice  i  povelje,  u  kojima  se 
ponosito  zove  »po  Boijoj  milosti  kraljica  Ungarije,  Dalmacije,  Hrvatske  itd.,  bastinica  kra- 
ljevine CeSke,  vojvodkinja  Austrije  i  Stajerske,  markgrofinja  Morave*.  Dakako  da  je  po- 
glavito  ugadjala  svojim  rodjacima,  celjskim  knezovima  Fridriku  i  Ulriku,  zatim  madvan- 
skomu  banu  Ladislavu  Gorjanskomu,  onda  Sedima,  pade  i  nekim  Frankapanima,  kao 
knezovima  Bartolomeju  VIII.  i  Martinu.  Snovala  je  pade  dozvati  iz  Poljske  majku  svoju 
Barbaru,  koja  bijale  pred  Albrechtom  onamo  pobjegla.  S  pomodu  ovih  svojih  rodjaka 
i  njihovih  brojnih  privrienika  nadala    se   je   odr^ati   na   prijestolju   otca  i  supruga  svoga. 

Dne  9.  studenoga  1439.  boravi  kraljica  Elizabeta  u  ViSegradu  na  Dunavu.  Uz  nju 
su  osim  rodjaka  njezinih  neki  odlidniji  prelati  i  baruni  ugarski  i  erdeljski,  kao  gjurski 
biskup  Benedikt,  erdeljski  vojvoda  Desiderije  Losonc,  sudac  kraljevskoga  dvora  Stjepan 
Bator,  sikulski  iupani  Mihajlo  JakSid  od  Kui^lja  i  Franjo  Cak,  zatim  bivSi  temeSki  fupan 
Stjepan  Rozgon,  Ivan  Perenj,  Toma  Sed  i  drugi.  Od  hrvatske  gospode  desi  se  ondje 
knez  Bartol  Frankapan  i  krbavski  knez  Juraj  Kurjakovid,  koji  tada  vrii  dast  magistra 
kraljidina  dvora.  Napokon  borave  uz  kraljicu  dvorske  gospodje  i  gospodjice,  medju  njima 
neka  Jelena  Kottannerica  (Helene  Kottannerin),  koja  je  bila  pjestinja  male  kraljevne  Eli- 
zabete,  i  koja  je  poslije  u  njemadkom  jeziku  sastavila  spis,  gdje  no  potanko  prida  sve 
zgode  na  kraljidinu  dvoru  godina  1439.  i  1440.  Kraljica  je  tada  nastojala,  da  kruna 
tv.  Stjepana  dodje  u  pouzdane  ruke.  S  toga  oduze  pomenutoga  dana  Jurju  od  Bozyna 
dast  duvara  krunskoga,  koju  mu  bijaSe  pokojni  Albrecht  povjerio,  a  onda  sahrani  krunu 
s  drugini  krunskim  dragocjenostima  u  tvrdi  ViSegrad,  te  imenova  podjedno  svoga  rodjaka, 
madvanskoga  bana  Ladislava  Gorjanskoga,  kapetanom  toga  grada.  Malo  zatim  uzvisi  na 
dast  ostrogonskoga  biskupa  Dionizija  Seda,  koji  joj  je  takodjer  po  majci  Jeleni  Gorjanskoj 
bio  u  svojti,  pade  mu  pribavi  i  kardinalski  klobuk.  No  tim  ogordi  silno  .vesprimskoga 
biskupa  Simona  Rozgona,  koji  je  za  tom  daidu  gramzio.  Kraljica  htjede  ga  doduSe  udo- 
brovoljiti,  podijeliv&i  mu  poslije  bogatu  biskupiju  u  Jegru,  ali  Simon  ostade  i  dalje  pro* 
tivnik  njezin.  Jednom  joj  pade  zaprijeti:  >Kra1jica  de  izkusiti,  ita  ja  kao  Rozgon  i  biskup 
mogu;  dokle  iivem,  ne  de  ona  Ugarskom  vladati*. 

Poput  Simona  Rozgona  bilo  i  drugih  nezadovoljnika,  koji  su  prijekim  okom  gle- 
dali,  kako  sve  viSe  mah  preotimlju  rodjaci  kraljidini.  No  bilo  je  jamadno  i  ozbiljno 
zabrinutih  muieva,  koji  su  ieljeli,  da  na  prijestolje  ugarsko  i  hrvatsko  stupi  ditav  dovjek, 
koji  bi  bio  jak  obraniti  povjerena  mu  kraljevstva  od  vanjskih  neprijatelja,  a  narodito  od 
slavodobitnoga  sultana  Murata  II  Medju  te  spadala  su  i  brada  Talovci,  na  delu  im  ban  Matko. 


ELIZABETA    I    VLADISLAV    I.    VARNBNfilK   (1440.— 1444.). 


167 


I 

8 


8 

M 

t 


I 

0 

5 


w       ."S 


<     •- 
^      § 

>         o 

o       •- 

o 


I 


l68       ALBRKCHT  AUSTRIJ8K1,  VLADISLAV  I.  VARNKN£iK  I  LADISLAV  POSTUMUS  (1437. — 1457). 

Bududi  da  se  je  kraljica  sve  viSe  povjeravala  svojim  rodjacima,  te  im  dijelila  dasti, 
imaaja  i  povlastice,  javno  je  mnijenje  sialo  izoositi  ielju,  da  se  bira  kralj.  Srbski  despot 
Gjuragj  Brankovidf  koji  je  iza  pada  Smedereva  ostao  bez  driave,  te  se  desio  u  Ugarskoj 
i  Hrvatskoj  (u  Srijemu  i  Zagrebu),  kao  da  se  je  nadao,  da  bi  njega  moglo  zapasti  pri- 
jestolje.  Ta  pokojni  kralj  cijenio  ga  je  u  velike,  a  k  tomu  je  kdi  despotova  Katarina  joi 
od  godine  1434.  bila  udata  za  celjskoga  kneza  Ulrika,  koji  je  u  taj  par  bio  jamaino 
najsilniji  velikaS  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj.  U  prosincu  1439.  javlja  despot  Gjuragj  mle- 
ta^koj  olxfini,  kako  radi  o  torn,  da  *dobije  kraljevstvo  ugarskoc,  i  uvjerava  obcinu,  da 
6e  joj  bit!  prijatelj,  ako  postigne,  §to  ieli  (nos  advisat  de  pratica,  quam  tenet  habendi 
regnum  Hungarie,  et  si  dictum  regnum  habebit,  deliberat  esse  bonus  amicus  noster). 
Medjutim  Gjuragj  kao  da  ipak  nije  pravo  vjerovao,  da  bi  se  to  moglo  zgoditi,  pak  u 
isto  vrijeme  moli  Mletke,  neka  mu  dozvole  skloniti  se  sa  sinovima  i  porodicom  svojom 
u  njihove  oblasti,  ako  bi  to  od  potrebe  bilo.  MIetdani  mu  se  na  to  2.  sijednja  1440.  za- 
hvaljuju  >za  biagonaklonost  njegovu«  (de  bona  dispositione  sua). 

U  to  bijahu  se  prvih  dana  sije£nja  1440.  sastali  u  Budimu  prelati  i  baruni,  kao  i 
drugi  velikaSi  ugarski  i  hrvatski,  da  vijedaju,  §ta  da  se  u  tako  osudnom  £asu  u^ini.  I  Eli- 
zabeta  bijaSe  jo$  pred  Boiid  do§la  u  Budim.  Gospoda  ne  htjedo^e  naprosto  zabaciti  na- 
sljedno  pravo  kraljidino,  ved  stadoSe  predlagati,  neka  se  kraljica  drugi  put  udade,  pak 
6e  onda  njezina  supruga  izabrati  za  kralja.  Stali  pade  i  traziti  joj  supruga.  Neki  predla- 
gahu,  neka  podje  za  Lazara,  najmladjega  sina  despota  Gjurgja;  ali  kraljica  odbi  tu  pu- 
nudu  napredac.  Jelena  Kottannerica  prida,  da  je  kraljica  uzkliknula;  >Draga  gospodo,  ne 
dajte  mi  poganina,  nego  radije  krSdanskoga  seljaka<  (lieben  herren  gebt  mir  nicht  ainen 
haiden,  gebt  mir  ainen  kristen  pauren).  Na  to  se  dosjeti  rodjak  njezin  Ladislav*  Gorjanski, 
te  predloii  poljskoga  kralja  Vladislava,  mladica  dodu§e  od  §estnaest  godina,  ali  ved  na 
gla«u  sa  svoje  drzavnidke  mudrosti,  plemenStine  i  hrabrosti.  VelikaSima  svidi  se  kan- 
didat,  jer  se  nadahu,  da  de  tim  prestati  razmirice  radi  CeSke,  i  da  de  u  savezu  s  Polja- 
cima  lakSe  odbijati  turske  navale.  K  tomu  ih  je  nukalo  i  to,  §to  su  ba§  u  onaj  mah 
boravili  u  Poljskoj  poslanici  sultana  Murata  II.,  nudeci  Vladislavu  savez  protiv  Ugarske. 
VelikaSi  s  toga  stadoSe  salijetati  kraljicu,  da  prihvati  njihova  izabranika.  Medjutim  Eliza- 
beta  ne  htjede  ni  za  Vladislava  duti,  jer  se  je  nedavno  takmio  sa  suprugom  njezinim 
za  Ceiku,  i  jer  je  mladid  bio  premlad  za  nju,  koja  bija§e  prevalila  ved  i  tridesetu  godinu. 
Da  se  ukloni  napastt,  ostavi  kraljica  Budim,  i  podje  u  Vi§egrad.  Ali  velika^i  podjoSe  za 
njom  i  nastavi^e  ju  nagovarati. 

U  to  dodje  u  ViSegrad  celjski  knez  Ulrik.  Videdi,  da  staleii  nisu  voljni  popustiti, 
svjetova  svoju  rodjak u,  neka  na  zahtjeve  njihove  toboie  pristane,  a  onda  neka  svoje 
obedanje  opozove,  dim  joj  se  zgodna  prilika  desi.  Kraljica  bijaSe  se  i  sama  ved  uvjerila, 
da  ne  moie  odoljeti  obdoj  ielji  svojib  velika^a,  te  prihvati  knezev  savjet.  Jednoga  dana 
sazove  ona  velikaSe,  pak  suze  lijudi  oditova,  kako  nije  dosta  jaka,  da  sama  tolikim  velikim 
zemljama  vlada;  s  toga  pristaje  na  njihov  zahtjev,  da  uzme  poljskoga  kralja.  Neka  sta- 
leli  utanade  s  njime  pogodbe,  a  ona  si  pridriaje,  da  kaie  uvjete,  uz  koje  de  podi  za 
njihova  izabranika.  Vrativii  se  u  svoje  odaje  izjavi  svojim  dvorjanicima,  da  de  staviti  tri 
takova  uvjeta,  kojih  ne  de  prihvatiti  ni  stalezi  ni  kralj  poljski.  Celjskomu  knezu  Ulriku, 
koji  ju  btja&e  tako  lijepo  svjetovao  (praefatus  comes  Ulricus  tam  operatione  peruigili 
quam  consilio  prouido),  izdade  namah  zatim  10.  sijednja  1440.  u  Budimu  povelju,  kojom 
mu  darova  ka^teo  Kostajnicu  na  Uni,  u  iupaniji  zagrebadkoj. 

Velikaii  ugarski  i  hrvatski,  ne  slutedi,  da  ih  je  kraljica  nadmudrila,  radostno  iza- 
braie  poslanike,  koji  de  podi  u  Krakov  kralju  Vladislavu.  U  poslanstvu  nalazimo  bana 
ditave  Slavonije  Matka  Talovca,  bivJega  senjskoga  biskupa  Ivana  de  Dominis,  &imeikpga 
iupana  Emerika  Marczala,  pokladnika  Ivana  Perenja  i  vrhovnoga  dvorskoga  meStra  Ladi- 
slava  Paloca.  Ti  podjoie  18.  sijednja  iz  Budima  u  Poljsku.  Putem  pridruii.^e  se  njima  joi 


ELIZABKTA    I    VLADISLAV    I.    VAHNKN6iK    (1440—1444.).  169 

Rajoald  Rozgon  i  Mihajlo  Orsag.  tatim  poslanici  nekih  gradova  i  celjskih  knezova.  Dne 
24.  sije^nja  stigoSe  u  Krakov,  gdje  su  jo&  uvijck  boravili  poslanici  turskoga  sultana. 
Matko  Talorac  sa  svojim  drugovima  iznese  ove  ponude:  Vladislav  neka  uzme  2a  feou 
udovicu  Elizabetu;  ako  bi  dijete,  §to  ga  ona  izCekuje,  bilo  muiko,  neka  ono  namali  ba- 
§tini  kraljevinu  Ce^ku  sa  nuzzemljama,  u  Ugarskoj  pak  i  Hrvatskoj  neka  stupi  oa  pri- 
jestolje  iza  kralja  Vladislava,  ali  samo  onda,  ako  ta)  ne  bi  imao  muikih  potomaka.  Ako 
Elizabeta  rodi  kcer,  to  ce  Ugarska  s  Hrvatskom  pripasti  Vladislavu  i  njegovim  potom- 
cima,  koji  <5e  nastojati,  da  kraljidine  kceri  dobro  obskrbe  i  zgodno  poudadu.  Suvi&e  mora 
se  Vladislav  zavjeriti,  da  6e  prava  Ugarske  i  Hrvatske  poStivati,  zalozene  gradove  Sipuike 
bez  odStete  povratiti,  i  napokon  oba  kraljevstva  braniti  od  svih  neprijatelja,  naro£ito  od 
Turaka,  i  to  sa  svima  silama  poljskoga  kraljevstva. 

Kraljica  Elizabeta  snovaSe  medjutim,  kako  da  osujeti  sva  nastojanja  velikaSa.  JoS 
21.  sijednja  nalazimo  ju  u  Budimu,  odakle  pi^e  pismo  Dubrovdanima,  nude^i  im  hrvatski 
grad  OmiS,  koji  je  tada  htio  ugrabiti  veliki  vojvoda  bosanski  Stjepan  Vukdid.  Poslije 
toga  spremaSe  se  zajedno  sa  svojim  rodjakom  Ulrikom  Celjskim  u  Poiun,  jer  o(^ekivase 
naskoro  porod  djeteta,  pak  htjede  da  bude  blize  Austriji.  Medjutim  ved  u  Komoranu 
stade,  da  izvede,  Sto  je  davna  smiSljala.  Oko  12.  veljaCe  boravi  u  Komoranu.  Tu  povje- 
rava  dadiiji  svoje  kderi,  Jeleni  Kottannerici,  neka  se  povrati  u  ViSegrad,  i  neka  potajno 
ugrabi  krunu  sv.  Stjepana,  koja  bijaSe  ondje  pohranjena.  Jelena  htjede  to  izvesti  najprije 
s  pomodu  nekoga  Hrvata,  koji  je  boravio  na  kraljidinu  dvoru;  no  kad  se  je  taj  kratio,  uze 
za  pomodnika  nekoga  Magjara.  Sad  podje  Kottannerica  u  ViSegrad,  pak  uSavSi  u  dvor, 
razbije  bravu  i  raztrga  pedat  na  vratima  od  komore,  u  kojoj  je  Skrinja  s  krunskim  drago- 
cjenostima  bila  sahranjena;  zatim  otvori  Skrinju  i  izvadi  iz  nje  samo  krunu  (ostale 
dragocjenosti  ostavi),  te  uredivSi  opet  sve,  koliko  je  mogude  bilo,  u§ije  krunu  u  barSu- 
Sunasti  jastuk,  koji  bijaSe  upotrebila  za  sjedalo  na  saonicama.  Na  to  stize  nodu  21.  ve- 
Ijade  sredno  u  Komoran,  gdje  je  bilo  vec  sve  spremljeno  za  daiji  put  u  Poiun.  Medjutim 
u  o£i  polazka  spopadoSe  kraljicu  trudovi,  te  ona  jutrom  22  veljade  rodi  sina,  koji  bi 
prosvan  Lad  i  si  a  v  (Postumus  ili  Posmrtni),  jer  se  kraljica  bijaSe  zavjetovala  kralju  i 
svetcu  istoga  imena  Krstio  ga  je  prizvani  nadbiskup  ostrogonski  Dionizije  Sed  u  nazod- 
nosti  Ulrika  Celjskoga  i  kneza  Bartola  Frankapana,  kao  i  drugih  duhovnih  i  svjetovnih 
dostojanstvenika,  narodito  Lovre  Hedervara,  poiunskoga  i  temeSvarskoga  iupana  Stjepana 
Rozgona  i  gjurskoga  biskupa  Benedikta. 

Kraljica  Elizabeta  bijaSe  postigla,  §to  je  toliko  iudila.  Imala  je  sina  Ladislava  i 
za  Djega  spremnu  krunu  sv.  Stjepana.  S  mjesta  posia  teklida  Hedera  u  Krakov  i  opozove 
punomod,  danu  poslanicima,  izjavivSi,  da  je  pristala  na  dogovore  s  poljskim  kraljem  samo 
za  taj  sludaj,  ako  ne  bi  rodila  sina.  I  zaista  se  je  poljski  kralj  Vladislav  zajedno  sa  svojim 
vijecnicima  stao  predomiSIjati,  da  li  bi  se  odazvao  pozivu,  bududi  da  sada  Ugarska  i  Hrvatska 
imadu  zakonita  nasljednika  na  prijestolju.  K  tomu  su  i  mnoga  poljska  gospoda  odvra- 
dala  Vladislava,  neka  ne  ide  u  Ugarsku,  jer  su  se  bojali,  da  de  zanemariti  svoju  naslijedjenu 
kraljevinu.  Ali  sada  navaliSe  na  nj  ugarski  i  hrvatski  poslanici,  dokazujudi,  da  imadu 
punomod  za  sv.iki  sludaj,  pade  i  za  onaj,  kad  bi  kraljica  dobila  sina.  Osim  toga  stadoSe 
mu  iivim  bojama  prikazivati  bijedu,  koja  bi  ditavo  krSdanstvo  snaSla,  ako  ne  prihvaii 
poziva,  te  se  s  ujedinjenim  silama  ugarsko-hrvatskim  i  poljadkim  ne  podigne  na  obranu 
njegovu  od  turske  sile.  Napokon  privoli  mladi  kralj,  te  6.  oiujka  (u  nedelju  Laetarr) 
nakon  sluibe  boije  u  stolnoj  crkvi  suze  lijudi  primi  ponudjenu  mu  krunu.  Namah  zatim 
biSe  8.  oiujka  1440.  utanadeni  ugovori.  Prvim  obveza  se  kralj,  da  de  prigodom  kruni- 
sanja  sva  stara  prava  i  slobode  ugaYske  i  hrvatske  potvrditi,  s  poljskim  detama  Ugarsku 
braniti  od  Turaka  i  drugih  neprijatelja,  Sipuike  gradove  bez  odkupnine  povratiti,  i  na- 
pokon  kraljici  Barbari  braniti  povraiak  u  Ugarsku.  Drugim  ugovorom  obeda  Vladislav,  da 
de  se  joS  prije  kninisanja  zaniditi  8  Elizabetom,  no  da  je   ne  de  siliti   na  vjendanje  kroz 


170       ALBRKCHT  AUSTRIJSKI,  VLADISLAV  I    VARNKN£iK  I  LADISLAV  POSTUMUS  (1437.  -1457.) 


godiou  dana,  dok  ne  oplade  pokojaoga  supruga  svoga;  ako  nadalje  ne  bi  od  nje  imao 
niuikoga  poroda,  priznat  ^e  njezina  sina  Ladislava  za  svoga  nasljednika.  Sutradan 
(9.  oiujka)  predado&e  mu  poslanict  izpravu,  kojom  izjaviSe,  da  su  ga  izabrali  za  kralja, 
te  ustanoviie  dan  1.  sviboja  za  krunisanje  njegovo.  Izpravu  sastavio  je  tadanji  protonotar 
kraljevstva  ugarskoga,  Ivan  Vitcz  od  Sredne  (Joannes  de  Zredna),  kanonik  iuvar  kaptola 
zagrebadkoga,  koji  bijaSe  s  poslanicima  poiao  u  Krakov. 

Ugarski  i  hrvatski  velikaSi,  koji  se  bijahu  u  to  u  Budimu  skupili,  primiSe  ved 
12  oiujka  radostno  sve,  ito  bijahu  poslanici  u  Krakovu  utanadili,  pa£e  pozva§e  Vladi- 
slava,  da  Sto  prije  dodje  u  Ugarsku.  Od  poslanika  ostado&e  biskup  Ivan  de  Dominis  i 
Ladislav  Paloc  u  Poljskoj,  da  doprate  Vladislava  u  novo  kraljevstvo  njegovo;  ban  Matko 
Talovac  pak  zajedno  s  Emerikom  Marczalijem  i  drugovima  pohita  u  Komoran,  da  pre- 
dade  kraljici  Elizabeti  utanadene  ugovore.  Kraljica  primi  ih  prividno  Ijubezno.  Uz  ko- 
lijevku  svoga  sina  skupi  ona  driavno  vijece,  kojemu  prisustvova§e  i  ban  Matko.  Jedan 
od  ieikih  velikaia,  koji  je  takodjer  bio  nazo£an,  klekne  pred  kolijevku  i  priseie  vje£itu 
vjeru  djetetu  Ladislavu.  Ban  Matko  na  to  reie  kraljici:  >Da  je  sinu  Va§e  milosti  ved  i 
deset  godina,  ne  bi  ga  mogli  uzeti  za  svoga  gospodara,  jer  nama  treba  kralja,  koji  de 
biti  jak  obraniti  nas  od  Turaka<.  Kraljica  ne  odgovori  ni§ta,  ved  zatomi  svoj  gnjev;  ali 
kad  se  je  driavno  vijede  raziSlo,  te  se  ona  na§la  sama  sa  svojim  odanim  pouzdanicima, 
s  Ulrikom  Celiskim,  nadbiskupom  Dionizijem  Sedem,  i  bratom  njegovim,  kao  i  s  knezom 
Bartolom  Frankapanom,  pograbi  ona  bijesno  donesene  joj  izprave,  skide  s  njih  pedate 
i  pogazi  listove.  Ban  Matko  i  Emerik  Marczali  bijahu  ostali  kod  Komorana,  da  dodekaju 
poljske  poslanike,  koji  de  kraljicu  pozdraviti  i  donijeti  joj  bogate  darove;  kraljica  medjutim 
dade  oba  po  nodi  uhvatiti,  te  zatvoriti  najprije  u  Komoran,  a  onda  u  ^opron.  CuvSi  za  to 
poslanici  poljski,  koji  su  bili  ved  u  blizini,  vratiSe  se  kuci,  ni  ne  vidjevSi  kraljice. 

Sve  to  zgodilo  se  je  na  koncu  oiujka  1440.  Kad  se  je  produlo  po  Ugarskoj  i  Hrvatskoj, 
kako  je  kraljica  bacila   u  tamnicu   bana   Matka   i   Emerika   Marczala,  ogordilo   se  malo  i 

RODOSLOVLJE    HaBSBURGOVACA   I  jAOKLOVldA. 

Albrecht  II.  Madri. 
+   '358. 


Radolf  IV.       Fndnk  Albrecht  III. 

t  1365.        t  «36a.  t  »395- 

'AlbrechtoTk  loti 


Leopold  III. 
t  1386. 
(LeopoidoTa  los«) 


Albrecht  IV. 

t    '404 
Vladar  Aastrtje. 


Aiu, 

udat*  M 

■Mkoga  wojtodt 

Vilitna 


Albrecht  (V.).  (Kao  njema£ki  car  Albrecht  II.), 

knij  agarski  i  hrrataki 

1347.  -  a7/X    1439 

Svpraga  Elisabeta  (f  tg./XII    144a.), 

k6  kralja  Sigiamnnda. 


Eltsabeta, 

•data  ta  Kail* 

mira  IV 

Jagelorida, 

kralja  pol|a£kof[a. 


Ladiaiav  Poatamua, 

rodjen  aa./ll.   1440 

t  aj.  XI.  1457  ; 

kralj  a|{aiaki  i 

hrvataki    1440.-1457. 


Ivan  Albert 

t  »5o«. 
protbkralj  agaraki  I 
brraUki  1 490.-  1491 


Vladi«lav  II.. 

kralj  aicaraki  i 

hrvatfki 

1490.-13  /III.   1516 


Ljadevtt   II. 
kralj  agafaki 
i  hrrataki 
151*    —  99./VIII.   15*6 


Ana, 
aaptnga  Ferdi* 
oanda  I. 
Uababarga. 


Vilim     Leopold 
t  1406.   t 1411 


Fridnk  V. 
(kao  DjemACki  car 

III.  ill  IV), 
protttkralj  tt|;arald 
i  hrrataki 
1459— 14<>3 
t  1493- 

Makaimilijan 

t  I5»9 

protukralj 

u|{arak<  > 

hrrataki 
1490  —  1491. 

Flltp  I.  L'jepi 
t  «S0» 
lUrlo  (I.Tv.) 


Eroest  Jaki     Kridrik   IV. 

t  »4»4-  t   »439. 

Vladar  SU-         Vladar 
jerike,  Koraikc     Tirola. 

_Lfl':i!l!!:.  SiRiamand 
Albrecht  VI      f  1 496. 
t   1463. 


Ferdioand  1 , 

kralj  ngaraki  i 

hrrataki 

i^a6  —1504. 


.  Manja, 
mpr««» 
Ljode- 
▼ita  II. 

/■8«lovi6^ 


BLIZABBTA    I   VLADISLAV    I.   VARMBT4&IK   (1440. — 1444.).  IJI 

veliko.  Pa£e  i  nelci  odani  privr2enici  njezini,  kao  rodjak  njezin  Ladislav  Gorjanski,  osu« 
djivahu  njezino  osvetoljublje.  Medjutim  ban  Matko  ne  ostade  dugo  u  tamnici.  Pripovijeda 
se,  da  je  s  pomodu  svoga  brijada  pobjegao  iz  zatvora  u  Sopronu.  Posljedojih  dana  travnja 
bio  je  ved  Slobodan.  To  doznajemo  iz  jednoga  pisma,  §to  ga  je  madvanski  ban  Ladislav 
Gorjanski  3.  svibnja  1440.  iz  svoga  grada  SikloSa  pisao  kraljidinu  pokladniku  Ladislavu 
Titu^vicu  od  Bathmonostre.  Pismo  glasi  po  prilici  ovako:  >Velemo2ni  gospodine,  brate 
na§  predragi,  bratinski  ti  pozdrav.  Cov']e\ca  va§ega  zadriali  smo  dosad  ovdje  zato,  §to 
smo  proiloga  petka  (29.  travnja),  kad  smo  od  naie  ku6e  oti§li,  ondje  blizu  £uH,  da  je 
velemozni  gospodin  ban  Matko  po  odredbi  stvorca  sviju  oslobodio  se  zatvora  (disponentc 
omnium  creatore  a  sua  detencione  est  liberatus),  i  da  nas  je  pozvao,  da  k  njemu  do- 
djemo.  Mi  smo  pak  bili  kod  njega  ju6er  (2.  svibnja)  zajedno  s  velemoinim  gospodinom 
Ivanom  od  Korogja  i  Ivanom  od  Marczala,  i  to  u  selu  Pati  (in  villa  Pata).  Tu  smo  uz 
ino  zakljudili  poslati  na§e  sluiEbenike  k  presvjetloj  na§oj  gospodji  kraljici,  zahtijevajudi  od 
nje,  da  dozvoli  iz  zatvora  otici  i  Emeriku  Marczalu  zajedno  s  ostalim  suznjevima.  Nadamo 
se  u  Boga,  da  njezino  velidanstvo  nede  inade  diniti.  Neka  znade  i  to  va§e  bratimstvo,  da 
su  gospodin  Matko  i  Ivan  (Marczali)  za  osvetu  nanesenih  im  nepravda 
htjeli  podiniti  veliko  zlo  u  tom  kraljevstvu  (ipsi  dominus  Mathko 
banus  et  Johannes  pro  vindicta  iniuriarium  eis  illatarum  volebant  committere  grande 
malum  in  hoc  regno);  ali  mi  smo  se  toliko  trsili,  da  de  privremeno  ostati  mtmi  (paci- 
fici),  dok  se  redeni  poslanici  na§i  povrate.  Kad  se  pak  povrate,  znat  demo,  $ta  da  u  bu- 
dude  dinimo.  Mi  smo  se  s  redenim  Ivanom  povratili  kudi  i  odludili  smo  do  dolazka  naiib 
sluibenika  doma  ostati.  Pozivamo  zato  i  vaSe  bratimstvo,  da  izvolite  i  vi  kod  kude  bora- 
viti,  te  od  nas  izdekivati  vrijeme  i  sahat.  Kad  redeni  poslanici  dodju  s  novinama,  vidjet 
demo,  sta  da  radimo.  Dano  u  Siklosu  na  blagdan  na^Sda  svetoga  kriia,  godine  go- 
spodnje  1440.  Ladislav  Gorjanski,  ban  madvanski,  kapetan  viSegradski  i  liptovski*. 

Dne  24.  svibnja  piSe  ban  Ladislav  Gorjanski  drugu  poslanicu  svomu  pobratimu 
Ladislavu  Tituievidu.  >Nemojte  se  Ijutitic,  govori  mu  on,  >&to  zadriajemo  vaSega  do- 
vjeka.  Na§i  Ijudi,  kao  i  oni  velemoinoga  Ivana  Korogja  vrati^e  se-od  kraljidine  milosti, 
koja  nam  je  zapovjedila,  da  dodjemo  i  ugovaramo  u  stvari  Emerika  Marczala,  da  so 
uzmogne  §to  koristnije  svrSiti.  Eto  juder  (23.  svibnja)  pozvani  smo  po  poslaniku  presvi- 
jetloga  gospodina  Viadislava,  kraija  poljskoga  (da  dodjemo  k  njemu).  Primiv&i  (poziv) 
kanimo  dojdudega  petka  (27.  svibnja)  zajedno  s  istim  Ivanom  Korogjem,  i  s  gospodo.n 
Matkom  banom,  s  Ivanom  Marczalijem  i  s  drugom  bradom  na§om  podi  na  put  u  susret 
gospudinu  kralju  poljskomu,  pak  demo  nastojati,  da  utanadimo  >zgodan  sporazumak 
i  z  m  ed  j  u  n  a  §e  g  o  sp  o  dj  e  kraljice  i  kraija  poljskoga,  da  bude  na 
korist  i  dast  ditavoga  kraljevstva  Ungarije,  da  nam  to  kra- 
IjeTstvo  ne  postrada<  (unionem  inter  dominam  nostram  reginam  et  eundcm 
regem  Polonie  commodam,  utilitatem  et  honorem  tocius  regni  Mungarie  concernentem, 
ut  ipse  hoc  regnum  non  periclitetur,  laboraturi).  S  toga  molimo  Sto  viie  vaie  bratimstvo, 
da  i  vi  na  put  kreoete,  t  da  se  s  nama  sastaoete  u  Zeku  (Zeek)  i  ondje  se  pridrulite. 
Dato  u  SikloSu,  u  utorak  pred  Braiandevim  godine  1440.  —  Gospodin  Petar  Agmandus, 
kancelar  kraljidina  velidanstva,  desio  se  je  kod  nas  po  nalogu  redene  gospodje  kraljice. 
Mi  smo  ga  obratno  poslali  k  njezinoj  presvijetlosti,  te  smo  zamolili  i  kraljicu  i  kraija 
poljskoga,  neka  do  naiega  dolazka  o  svemu  iute  (i  miruju),  da  te  ne  uzpiri  joS  veda 
vatra  (petimus  eciam  ipsos  reginam  et  regem  Polonie,  ut  omnia  tamdiu,  donee  aos 
ascenderimus,  sub  silencio  starent,  ne  maiur  ignis  succendereiur).  Ladislav  Gorjanski,  baa 
madvanski,  kapetan  viiegradski  i  liptovski«. 

Dok  je  ban  ladislav  Gorjanski  u  svibnju  1440.  joA  snovao,  kako  bi  mogao  nago- 
diti  tvoju  rodjaku  s  poljskim  kraljem,  gorljivi  su  privrienici  jedne  i  druge  stranke  joi 
jade  razvalili  jaz  medju  njima.   Kraljica   Elizabeta,  potaknuta   knezom   Ulrikom,  radila  je 


17a       ALBRECHT  AtiSTHIJSKI,  VLiOISLAV  I.  VARNKSfilK  I  LADISLAV  POSTUMUS  (1437.  —1457.). 

odlu£oo,  ne  laledi  ni  jedne  irtve.  SUrbni&tvu  oad  sinom  povjeri  10.  travnja  Albrechtu, 
mUdjemu  bratu  &tajerskoga  vojvode  Fridrika,  koji  je  dosad  vrlo  malu  mario  za  svoga 
iti^enika.  ZUtim  ponamj&»ti  za  kapeiane  odanili  joj  gradova  najpouzdanije  muieve:  Tomu 
Se£a  u  Komoranu,  Ulrika  CHjskoga  u  Gjuru,  a  Nikolu  Ilo^koga  u  Stolnom  Biogradu. 
CuvSi  u  to,  da  je  Vladislav  ve€  pre^o  u  Ugarsku,  odIu6i  svoga  protivnika  prete6,  te 
sina  si  ovjeD^ati  krunom  sv.  Stjepana  prije,  nego  ito  poljski  kralj  dopre  do  Budima. 
Bududi  da  nije  imala  novaca,  zaloii  svoju  vlastitu  krunu  i  druge  dragocjenosti  austrij- 
skomu  vla&telinu  Ulriku  Kizingeru  za  2500  zlatnih  forinti,  te  ostavi  10.  svibnja  sa  svojim 
siokom  Komoian.  U  Totisu  (Tati)  pridruii  joj  se  vi§e  odanib  velikaSa  sa  2000  Ijudi,  a 
u  Stolnom  Biogradu  doCeka  ju  Nikola  Uoiki  sa  500  Ijudi.  Na  same  Duhove,  due  15.  svibnja, 
dade  tu  ovjeniati  sinka  Ladislava  krunom  sv.  Stjepana.  Jelena  Kottannerica  donijela 
dtjete  u  stolnu  crkvu,  gdje  su  osim  nadbiskupa  Dionizija  bili  nazoini  Ulrik  Celjski,  Ni- 
kola Ilo^ki,  knez  Bartol  Frankapan,  Toma  Set,  Andrija  Botoi,  Lndislav  i  Emerik  TamaSi, 
biskupi  gjurski  i  vesprimski,  i  drugi.  Nadbiskup  pomaza  dijete,  driedi  nad  njim  krunu, 
dok  je  majka  govorila  prisegu;  za  mise  leialo  je  dijete  na  suknu  s  hermelinom,  a  knez 
Ulrik  driao  je  krunu  nad  njim.  Poslije  toga  proglasi  Nikola  Ilo^ki  dijete  vitezom.  ^udna 
je  to  slava  bila:  dijete  je  neprestano  plakalo,  ne  znajudi,  §ta  se  s  njim  zgadja;  a  i  majka 
je  gorke  suze  ronila  od  ialosti  i  zabrinutosti. 

Medjutim  bija&e  Vladislav  ostavio  Poljsku  i  22.  travnja  sa  4000  Ijudi  stigao  u 
Keimark  Tu  ga  prvi  pozdravi  ratoborni  jegarski  biskup  Simon  Rozgon,  najgorljiviji  pri- 
vrienik  njegov,  a  krvni  duSmanin  kraljice  Elizabete.  U  Keimarku  ostade  kralj  dvanaest 
dana,  krzmajudi,  da  11  bi  dalje  poSao.  Ncki  poljski  velikaSi  svjetovahu  ga,  da  se  okani 
Ugarske  i  povrati  kudi;  ali  biskup  Rozgon  prikaziva§e  mu,  da  6e  lako  pobijediti,  pak, 
pomagan  krakovskim  biskupom  Zbygniewom,  skloni  napokon  kralja  na  dalji  put.  Rozgon 
F>ohita  napred  s  jednim  odjelom  vojske,  da  mu  osigura  Budim.  §to  se  je  kralj  bliie 
primicao  tomu  gradu,  sve  je  viSe  rastao  broj  njegovih  privrienika;  svojom  IjubezljivoSdu, 
STOJim  plemenitim  i  muiEevnim  pona§anjem,  kao  i  tim,  §to  je  umio  s  narodom  ob<5iti  bez 
tumaCa,  napokon  i  svojom  dareiljivoSdu  osvajao  je  srca  sviju,  koji  su  mu  u  susret  do- 
lazili.  (Aeneas  Sylvius  piSe  o  njemu:  Erat  Wladislaus  adolescens,  quamvis  facie  "et  cor- 
pore  deformis,  liberalitate  tamen  et  animi  magnitudine  dignus  laude.  AUoquebatur  populum 
absque  interprete:  quos  virtute  praestantes  viros  nouit,  muneribus  sibi  conciliauit;  plura 
donauit,  quam  sibi  retinuit).  Dne  14  svibnja  udje  sa  slavljem  u  Je^ar,  a  19.  svibnja, 
ietiri  dana  poslije  krunisanja  Ladislava  Postuma  u  Stolnom  liiogradu,  dodje  pred 
Budim.  Palatin  Lovro  Hedervar  bijaie  onamo  do^ao,  da  mu  zakr£i  uiaz  u  tajggrad;  ]ali 
ved  21.  svibnja  uvede  ga  sam  u  kraljevske  dvore  u  Budimu  I  Ulrik  Celjski  bijaSe  iz 
Stolnoga  Biograda  sa  500  konjanika  pohitao  pred  Budim,  da  posjedne  taj  grad  prije 
ulaza  njegova;  ali  dodje  prekasno,  a  k  tomu  ga  suzbiie  Cete  jegarskoga  biskupa.  Obla- 
davftt  Vladislav  Budimom  razasia  s  mjesta  ni  sve  strane  poslanike  po  zemlji,  pozivajudi 
velika&e  i  plemide,  da  dodju  na  njegov  dvor. 

Kraljica  Elizabeta  odlu^i  s  oruijem  obraniti  pravo  svoga  krunjenoga  sina.  Ona  po* 
hita  iz  Stolnoga  Biograda  u  Gjur,  grad  odanoga  si  biskupa,  pak  stade  vojsku  kupiti.  Ne 
imajudi  domadih  vojnika,  uzimaie  u  svoju  sluibu  deSke  pladenike,  vedinom  ostatke  hu- 
sitskih  deta.  }oi  prije  kruni^nja  sinova  bijaie  u  Komoranu  uzela  u  svoju  sluibu  Ivana 
Smikavskoga  sa  700  Ijudi,  a  sada  imenova  za  kapetana  svih  de&kih  pladenika  Ivana  Jiskru 
od  Brandita,  koji  je  joi  za  otca  njezina  sluiio,  te  mu  povjeri  sjeverozapadne  strane 
Ugarske  od  moravskc  medje  do  Ko&ica,  gdje  je  preteiito  slavensko  i  njemadko  liteljstvo 
prijanjalo  uz  nju  i  sina  joj  Ladislava.  Nadalje  utanadi  ona  31.  svibnja  savez  za  obranu  i 
navalu  s  austrijsktm  vojvodom  Atbrechtom,  zatim  dade  po  Ulriku  Eizingeru  odvesti  mla- 
doga  kralja  u  Sopron,  a  napokon  podje  i  sama  u  Poiun,  nosedi  sa  sobom  krunu  sv.  Stje- 
pana. Ulrik  Celjski  ostade  u  Gjuru,  da   sa  svojim  deUma  i  deikim  pladenicima  odrii  taj 


ILIZABRTA    I    VLA^>lSr-^V    I.   VARNFK^JK   (1440  — 1444.\ 


»7J 


graJ.  All  naskuro  osvanu  pred  Giurom  biskup  Simon  Rozgon  i  stade  na  nj  tako  silno 
juri^ati,  da  je  Ulrik  odluiio  bijegom  se  spasiti.  Bjegunci  radovahu  se  vet,  da  5u  pogibli 
umakli,  po§to  su  preili  preko  vode,  koja  je  tvrdinju  pasala;  aii  ih  najednom  neprija- 
telji  spaziie  i  za  njima  u  potjeru  podjo§e  Ulrik  se  sakri  u  &a§u,  ali  ga  nadjo&e  i  u  Budim 
odvedose,  gdje  ga  je  Vladislav  neko  vrijeme  u  zatvoru  driao. 

U  to  sabirahu  se  u  Budimu  vehka^i  i  plemidi,  pozvani  na  sabor  za  29-  Itpoja  1440. 
Vijest,  da  je  Elizabeta  uzela  u  sluibu  deSke  placenike,  djelovaSe  tako,  da  su  u  Budim 
dolazili  ne  samo  odludni  privrzenici  Vladislavljevi,  nego  i  onakovi,  koji  su  ieljeli  izmiriti 
obje  protustranke,  pak  slozne  silc  obratiti  na  obranu  domovine,  jer  joj  je  neprestano  prijetio 


Pk^at  KiuuiCE  Elizabktk. 

I'ovl  krnaom  od  kriaova  drii  l«v  Miri  grb*  a  kolob»r  m*:  agartki  igrcdt),  Mki  (lav),  laktenbaiiki  (crao),  i 
kuitrjtki.  Vii«  kruoe  atoji  cance,  kojega  trad  tiUvo  polje  pe£ata  iapanjuja  Nadpit  D*okol):  tf  Sflgiltim)  KH< 
sab(e)t(e)   <i(cji   g('at)a)    tegioa    ICangarc    DalaMc(te)   Croac(ie)   e(t)  c(etera>,  hettt    Bocnia   Aa«t(n^e   (t)i  !>uii« 

dadata  ac  nardyt»(B)i«a«  Moravia  (a}t  e(ttara)<. 

DriavBl  arktv  u  Bada. 


turski  sultan  Murat  II,  koji  je  baS  u  taj  2as  podsjedao  Beograd.  Medju  ttma  bio  je  i 
Ivan  Hunjad,  severin&ki  ban,  koji  je  sv>ma  silama  radio,  da  se  sjedinjenom  snagom 
ugatske,  hrvatske  i  pjljske  driave  zapodoe  osudoi  boj  s  Turcima.  joi  prije  odredjena 
I  oka  dolazahu  prelati  i  baruoi  redom  u  Budim,  da  se  Vladitlavu  poklone;  medju  njima 
bilo  je  I  takoTih,  koji  su  nedavno  prisustvovali  kninisanju  Ladislava  Postuma  Isti  Ni- 
kola liodki,  pa£e  i  ostrogooski  nadbiskup  Dioniiije  Stt  dodjok:  napokoa  u  Budim,  poito 


174        ALBRBCHT  AUSTRIJIKI,  VLADISLAV   I    VARNKNdlK   I   LADfSLAV  POSTUMUS  (1437.— 1457.) 

im  bija^e  Vladislav  tzdao  slobodno  pismo,  da  im  ne  6e  ni£ta  na  iao  udiniti.  Jamadno  so 
o^kivali,  da  ce  dodi  do  kakve  takve  nagode  izmedju  Vladislava  i  Eiizabete.  Ban  ditave 
Slavonije  Matko  Talovac  ve<5  je  21.  lipnja  u  Budimu,  gdje  no  piSe  pismo  svomu  komor- 
niku  u  Segedinu.  Jedino  knez  Fridrik  Celjski  ne  dodje,  a  uza  nj  izostade  i  srbski  despot 
Gjurgje  BraDkoTi<5,  tast  zarobijeooga  celjskoga  kneza  Ulrika.  Sijedi  despot  bijaSe  Ijuto 
ovrijedjen,  ito  je  i  njemu  i  sinu  mu  Lazaru  izmakla  kraljevska  £ast;  pak  ne  mogudi  se 
vratiti  u  Srbiju,  odlu£i  radije  ostaviti  i  Ugarsku  i  Hrvatsku,  nego  se  pokloniti  kralju 
Vladislavu  (ipse  despotus  nobis  pridem  hoc  regnum  iure  eleccionis  nostre  ingredientibus 
se  de  ipso  regno  a  nostri  facie,  nulla  racionabili  causa  motus  absentans,  et  ad  alias 
terras  conferens,  rebellionis  pocius  quam  obediencie  et  fidelitatis  observande  de  se  iudi- 
ciura  prebuit).  Ba§  u  ono  vrijeme,  kad  je  kralj  Vladislav  dolazio  u  Ugarsku,  spremao  se 
je  despot,  da  iz  Senja  na  mleta£kim  galijama  preko  Dubrovnika  odplovi  u  Bar  i  onaj  dio 
zetskoga  primorja,  koji  je  jo£  priznavao  njegovu  vlast,  pak  da  odande  pokuSa  izmirenje 
sa  sultanom  Muratom.  Despot  ostao  u  Baru  i  Budvi  do  travnja  1441 ,  ali  cilja  svoga 
oije  postigao,  ved  se  je  u  kolovozu  1441.  preko  Dubrovnika  i  Skradina  vratio  u  Ugarsku. 
Na  povratku  doznao  je  groznu  vijest,  da  mu  je  sultan  oba  sina  Grgura  i  Stjepana,  koji 
su  bili  kao  taoci  kod  njega,  dne  8.  svibnja  1441.  dao  usijanim  zeljezom  oslijepitil 

Ugarski  sabor  otvoren  bi  29.  lipnja.  Bilo  se  skupilo  mnogo  velikaSa  i  zastupnika 
plemstva  i  gradova  Stalezi  izjavi§e,  da  je  smrdu  kralja  Albrechta  prijestolje  izpraznjeno, 
i  da  ih  zapada  pravo  birati  novoga  kralja.  SuviSe  proglasiSe  krunisanje  nedorasloga  La- 
dislava  Postuma  niitetnim,  te  iz^braSe  jednodu§no  Vladislava  za  svoga  kralja.  Na  to  pri- 
segoie  ovomu  svi  zajedno  i  svaki  pojedince  vje6nu  vjernost,  i  sastavi§e  izbornu  izpravu 
sa  88  pedata,  koju  mu  palatin  Lovro  Hedervar  predade.  Sutradan,  30.  lipnja,  vijedalo  se 
o  krunisanju.  Kovieg,  u  kojem  bijaSe  sahranjena  kruna  sv.  Stjepana,  donesen  bi  iz 
Viiegrada  u  Budim.  Na  prvi  pogled  spaziSe,  da  je  silom  razbijen,  jer  nije  bilo  pravih 
pedata;  a  kad  ga  otvori$e,  ne  nadjoSe  u  njemu  krune.  Ladislav  Gorjanski,  kastelan  viSe- 
gradski,  kojemu  bija^  povjereno  duvanje  krune,  zaklinjase  se,  da  je  kradja  podinjena  bez 
njegova  znanja;  ali  staleii  drzahu  ga  za  sukrivca,  sasuse  na  nj  najljude  pogrde  i  osudiSe 
ga  kao  veleizdajnika  na  smrt.  Ali  sad  se  umijeSa  kralj  i  umiri  razjarene  duhove.  Na 
Djegov  predlog  predan  bi  Ladislav  Gorjanski  palatinu  Hedervaru,  biskupu  Rozgonu  i 
Nikoli  llodkomu,  koji  ga  driahu  tri  dana  zatvorena,  a  onda  ga,  kad  se  je  gnjev  staleia 
utalaiio,  opet  pusti&e  na  slobodu  uz  obedanje,  da  6c  ostati  vjeran  kralju  Vladislavu.  PoSto 
nije  bilo  nade,  da  bi  mogli  dobiti  pravu  krunu,  odlu£i§e  staleii  vjen£ati  Vladislava 
knioom  iz  grobnice  sv.  Stjepana.  Dne  15.  srpnja  1440.  krenule  svi  zajedno  u  Stolni  Biograd, 
gdje  je  dva  dana  zatim  (17.  srpnja)  nadbiskup  ostrogonski  Dionizije  Set  krunisanje 
obavio.  Tom  prigodom  priseie  Vladislav,  da  6e  sloboStine  i  prava  kraljevstva  vazda  po* 
itivmti.  Doe  20.  srpnja  izdade  joS  posebnu  povelju,  kojom  potvrdi  zlatnu  bullu  Andri- 
jinu,  sakone  kralja  Andrije  II.  (III.)  od  1298.  i  kralja  Ljudevita  od  1351.  Stale2i  mu  uz 
vratifte  izpravom,  kojom  ga  prizna&e  za  kralja  i  nepokolebivu  mu  vjernost  zajamiiSe.  Joi 
19.  srpnja  poiuri  se  Vladislav,  te  posebnim  pismom  javi  Dubrov£anima,  da  je  pred  dva 
dana  vjen£an  za  kralja  »u  oazodnosti  veltkoga  broja  gospode  prelata,  baruna,  vitezova 
i  plemiiU  dtavoga  kraljevstva*. 

Vrativii  se  Vladislav  23.  srpnja  u  Budim,  imcnova  najprije  biskupa  Simona  Roz- 
gooa  za  vrhovnoga  kancelara  svoga,  a  onda  nagradjivaie  svoje  vjerne  privrienike.  Ved 
9  kolovoza  1440.  tzdaje  >  Vladislav,  po  boijoj  milosti  Ungarije,  Poljske,  Dalmacije, 
Hnratske  itd.  kralj,  veliki  knez  Litve  i  baitinik  Rusije<  svedanu  povelju  bradi  Hunjadima, 
Ivaou  starijemu  i  mladjemu.  kojom  ojima  xa  osobite  zasluge  njihoTe  u  obrani  severinske 
baoorioe  (presertim  Orsauam,  Zevryniem  Myheld  et  Gyewren  aliaque  fortalicia  hys  pro- 
pioqua),  kao  i  prigodom  izbora  i  krunisanja  njegova  dariva  viie  imanja  u  hunjadskoj  i 
tetneivarskoj   iupaniji.   Malo   dana   zatim,   15.  kolovoza,   dariva  opet   Nikoli   Vardi  neki 


PRVA    PODSAOA    BKOORADA    (1440)  I75 

posjed  a  baikoj  iupaniji,  kojt  je  dosad  pripadao  srbskomu  despotu   Gjurgju  Brankovidu, 
ali  ga  je  taj  izgubio,  poSto  je  u  tudjinu  oti^ao. 

(Prva  podsada  Beograda  1440.)  Dok  su  si  Ugti  i  Hnrati  razbijali  glavu,  tko 
ce  im  biti  kralj,  zaprijetila  je  veltka  pogibao  grada  Beogradu,  braniku  Ugarske  i  Slavonije. 

Kad  je  ono  Vladislav  u  Krakovu  6.  oiujka  primio  poziv  ugarskih  i  hrvatskih  sta- 
leia,  da  bude  njihov  kralj,  posve  je  naravno,  da  nije  mogao  prihvatiti  saveza,  ito  tru  ga 
je  tada  nudio  sultan  Murat  po  svojim  poslanicima.  PoTrijedjeni  snltan  odlu^i  na  to  upo- 
trebiti  gradjanske  smutnje  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  te  s  velikom  vojskom  udariti  na 
Beograd  i  osvojiti  ga  zajedno  s  onim  dijelom  Srbije  (Ma£vom),  koji  je  pripadao  Ugarskoj. 
Kapetan  Beograda  bio  je  tada  Ivan  Talovac,  prior  vranski  i  brat  bana  Matka,  srian 
junak  i  vjeit  vojvoda,  koji  je  vec  vi§e  godina  s  bratoin  Frankom  (Franjom)  odbijao 
turske  navale  na  Kovin,  Beograd  i  Madvu. 

Skupivsi  ogromnu  vojsku  iz  Azije  i  Tracije,  a  uz  nju  i  brojno  brodovlje  na  Moravi 
i  Dunavu,  podje  Murat  na  koncu  travnja  1440  pre  ma  Beogradu.  Uz  sultana  bio  je  glavni 
vojvoda  Alibeg  Arvanazovi^,  brat  Isakbega.  Kapetan  beogradski  Ivan  Talovac  imao  je 
uza  se  osim  svoga  banderija  jo§  de^kih  i  talijanskih  pladenika  (strijelaca),  a  pomagali  su 
ga  i  domaci  srbski  iitelji.  Kad  se  je  turska  vojska  pribliiavala,  izadje  Ivan  Talovac  na 
ctvoreno  polje,  da  se  s  njom  ogleda.  Iza  duljega  boja  uvjeri  se  medjutim,  da  nije  dosta 
jalc  i  da  se  ne  moze  uspjeSno  s  Turcima  ogledati;  s  toga  se  opet  vrati  u  grad  i  spremi 
se  na  obranu. 

Murat  opasa  Beograd  na  sve  strane.  S  kopnene  strane  podiie  nasipe,  §anCeve  i 
utvrdjene  grabe,  te  namjesti  onamo  i  stare  pokretne  tornjeve,  a  i  topovc,  male  i  velike, 
koje  je  dao  lijevati  ili  u  Smedereva  ili  pred  samim  Beogradom.  Iz  tomjeva  i  topova 
sipao  je  neprestano  ogromno  kamenje  na  zidove  gradske,  da  ih  razvali.  Sa  sjeverne 
strane  opet  opasa  na  Dunavu  i  Savi  grad  sa  preko  stotinu  galija  i  ladja,  koje  su  tako 
branile  svaku  pomoc  s  ugarske  strane.  ObkolivSi  tako  grad  ivrsto,  da  nije  ni  miS  mogao 
iz  njega  izletiti,  udarao  je  na  nj  kroz  viie  mjeseci. 

Ali  ni  branitelji  ne  ostado§e  skrltenih  ruku.  §to  je  turska  sila  danju  razvalila,  bra- 
nitelji  bi  nodu  opet  popravili.  K  tomu  je  kapetan  Ivan  Talovac  viSe  puta  provaljivao  iz 
grada;  juriSe  pak  turske  odbijao  je  lako,  jer  su  ga  Srbi  u  turskoj  vojsci  za  vremena  o 
svemu  obavjescivali.  Osobito  pak  bilo  mu  je  u  prilog,  Sto  se  je  jedan  dio  posade  branio 
novim  oruzjem,  naime  puSkom.  Mihajlo  Ducas  kaze  izrijekom,  da  jc  prcd  Beogradom 
mnogo  Turaka  palo  ne  samo  od  nekakve  zarazne  bolesti,  koja  se  je  u  logoru  pojavtla» 
nego  i  od  »sprava<,  kojima  su  obsjednuti  pucali.  »Iz  Beograda  su<,  pi§e  Ducas,  >bacaU 
na  Turke  zrna  od  olova,  krupna  od  prihke  kao  Ije&njaci,  i  to  po  5  do  10  zma  na  jedan 
put  iz  nekakve  sprave  od  tu£a.  Sprava  je  ta  kao  cijev.  Napune  ju  nekakvim  prahom, 
koji  je  sastavljen  od  salitra,  sumpora  i  ugljena,  i  kad  ga  prinesete  k  nosu,  miriie  po 
sumporu.  Prah  ovaj  po  prirodi  svojoj  lako  hvata  vatru,  a  vatra  stiinjena  u  cijevi,  potisne 
zmo  najbliie,  ovo  opet  ono  drugo  do  njega.  te  tako  sva  izlete  iz  cijevi.  Zrna  lete  do 
na  £itavu  milju,  i  mogu  da  probiju  konja  i  £oTJeka,  baS  ako  su  u  oklopu.  Pak  joi  ne  gube 
ftilu,  kad  probiju  jednog  dovjeka,  nego  mogu  raniti  i  drugoga,  koji  je  iza  njega.  Zrna  se 
ova  od  olova  prave  okrugia;  ali  ih  ima  i  od  ieljeza  i  drugih  kovina,  pak  se  jol  kla- 
divom  sabiju  i  izkuju  u  oblik  dugoljast,  i  tada  takvo  smo  probija  kao  munja«. 

Podsada  Beograda  otegla  se  tako  dulje,  nego  ito  je  Murat  slutio.  Da  vojsku  svoju 
udobrovoiji,  dopu^tao  je  pojedinim  odjelima  prelaziti  preko  Duoava  i  Save,  da  robe  i 
plijene.  Tako  su  se  turske  £ete  zalijetale  sve  do  Erdelja,  a  nije  poitedjena  ostala  ni 
iztodna  Stavonija,  naro^tto  Srijem.  Turski  spisatelj  Seadeddin  prida,  kako  su  Turci  za 
tih  provala  sila  roblja  pohvatali,  tako  da  se  je  lijepa  robinja  mogla  dobiti  za  par  £izama« 
a  najljepii  momak  za  150  solda.  Ved  je  saltmo  tri  mjefleca  tujao  pod  Beogradom,  kadno 
kralj  Vladislav  nakon  krunisanja  tvoga  posla  k  njemu  na  koncu   srpnja  poslanika   Petra 


176       ALBRECHT  AlISTRIJSKI,  VLADISLAV  I.  VARNFN^IK  I  LADISf.AV  POSTUMOd  (1437.  -145^  ). 

Lan^ickoga  (Petnim  Lancziczki  de  f^nkesino).  Taj  <*c  sultana  obavijestiti,  da  je  gospodar 
njegov  nedavno  postao  kraljem  ugarskim  i  hrvatskim,  i  podjedno  6e  ga  pozvati,  da  se 
okani  daljega  podsjedanja  Beojjrada.  S  telkom  mukom  provere  se  poslanik  do  sultana, 
buduci  da  su  svi  putovi  bili  nesigurni  od  Turaka.  Muiat  primi  poslanika  Petra  na  Vradaru 
pod  iatorom,  a  onda  ga  uputi,  neka  podje  u  Smederevo,  i  neka  ondje  kroz  tri  dana 
deka  na  odgovor.  Sada  upre  sultan  svu  snagu,  da  budi  s  dobrim,  budi  silom  oblada  pod- 
sjednutim  gradom.  Strjelicama  dobaciva§e  u  grad  listove,  nudc<5i  posadu  najsjajnijim  obe- 
danjima,  samo  neka  mu  grad  predade.  AH  zaludo,  jer  mu  se  nitko  ne  odazva  Na  to  odludi 
udiniti  sveob<5i  juri§  s  kopnene  i  rijedne  strane.  Netko  u  to  iz  turskog  tabora  dobaci 
strjelicom  u  grad  pisamce,  kojim  javi  kapetanu  Ivanu  Talovcu  vrijeme  i  osnovu  juriSa. 
Po^to  ie  jedan  dio  gradskih  zidova  bio  razvaljen  od  turskih  lumbarada,  dade  sultan  jarak 
naokolo  tvrdinje  izpuniti  drvom,  da  mu  se  £ete  lakie  gradu  priku6e.  No  kapetan  Ivan 
dade.po  noci  drvo  u  jarku  posuti  pu^anim  prahom  i  drugim  upaljivim  stvarima.  Kad  su 
sutradan  nebrojeni  Turci  poput  skakavaca  (quasi  locustae)  stall  prelaziti  preko  jarka,  te 
poku^li  Ijestvama  penjati  se  na  zidine,  stadoSe  branitelji  na  raznim  mjestima  bacati  go- 
tu6c  baklje,  klade  i  razareni  ugljen  na  drvo,  §to  je  bilo  u  jarcima,  i  koje  je  bilo  posuto 
barutom.  Planula  silna  vatra,  u  kojoj  nemilo  izgibe  velik  broj  Turaka,  a  ostatak  morade 
uzmaknutt.  I  galije  turske  na  Dunavu  postradaSe  Ijuto.  Mnogo  njih  spaliSe  i  potopiSe 
branitelji  iz  topova,  a  mnoge  dogna  vjetar  sve  do  zidova  tik  rijeke,  pak  ih  hrabri  voj- 
nici  zarobi^e. 

Veliki,  osudni  juriS  turski  trajaSe  od  rana  jutra  sve  do  veSeri  (ab  hora  prima  diei 
usque  in  vesperam),  a  svr§i  se  pobjedom  krscana  Murat  uvidi,  da  ne  moze  taj  put  Beo- 
grada  os^ojiti.  Ta  stajao  je  pod  njim  §est  do  sedam  mjeseci,  a  izgubio  je  zaludo  do 
17000  Ijudi.  Odlu6i  s  toga  vraliti  se  u  svoju  prijestoljnicu  Drinopolje.  Polazeci  ku6i  posla 
poslaniku  kralja  Vladislava  u  Smederevo  odgovor,  da  za  sada  odustaje  od  osvajanja  Beo- 
grada,  »ier  ieli  njegovu  kralju  dati  vremena,  da  promisli,  nije  li  za  nj  bolje,  da  drago- 
voljno  Turcima  ustupi  Beograd  zajedno  s  onim  krajem  Srbije,  koji  Ugri  drze  (Ma6vom)«. 
1  poljski  Ijetopisac  Otugoss  kaze,  da  je  Murat,  digavSi  podsadu,  Petra  Landickoga  poslao 
natrag  k  Vladislavu,  iavivSi  mu:  >Ako  hoce  mir,  neka  mu  ustupi  grad  Beograd «  (ut 
si  pacem  veUet,  castrum  Albanandor,  a  quo  repulsus  erat,  sibi  resignaret  et  terris  Rasciae 
cederet).  Po  nekim  izvorima  joli  je  sultan  dodao  ove  ponosite  rijedi:  »Turci  trebaju  da 
dobiju  Beograd;  oni  ga  moraju  dobiti,  a  dobit  ce  ga  prije  ill  poslije*. 

(Gradjanski  rat  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  [1440.— 1442.];  smrt  kraliice 
Elizabete  19.  prosinca  1442.\  Odkad  su  Ugarska  i  Hrvatska  imale  dva  krunjena 
kralja,  bilo   je  jasno,  da    ce   se   mo6'\    jedino    madem    odluditi,  tko  ce  zatsta  ostati  kralj. 

Na  koncu  srpnja  1440.  biia  je  stranka  kraljice  Elizabete  i  sina  joj  Ladislava  Postuma 
spala  na  oizke  grane.  U  sjeverozapadnoj  Ugarskoj  branio  je  vlast  njezinu  kapetan  Ivan 
Jtskra  od  Brandisa,  a  na  zapadu  i  u  Slavoniji  Fridrik  Celjski.  Njima  sc  pridruiili  i  neka 
bra6i  Frankapani,  kao  knezovi  Stjepan,  Bartol,  Sigismund,  Martin  i  Ivan,  od  kojih  je 
St)epan  tada  obnaSao  £ast  zemaljskoga  ka|>etana  u  Kranjskoj.  Sva  ostala  Hrvatska,  Erdelj 
i  Ugarska  stajale  su  ut  netom  krunjenoga  kralja  Vladislava.  Ali  odvaina  iena  i  Ijubeibi 
mati  Elizabcta  nije  zdvajala,  nego  je  napela  svu  snagu,  da  svomu  sinu  pribavi  kraljevstva, 
za  koja  je  krunjen  bio.  Vcd  3.  kolovoza  1440.  proglasi  prosvjetl  proti  krunisanju  kralja 
Viadi«lava  i  posla  ga  »8vim  plemtdima  i  posjednicima  erdeljskih  strana*  (partium  nostra- 
rum  Transiluanorum  i.  Bez  sumnjc  je  jcdnake  prosvjede  razaslala  po  Ugarskoj  i  Hrvatskoj. 
>IzvjcstQo  jes  pik>  ona,  >da  jc  re£cni  sin  na$  naslijedio  vladanje  ovoga  kraljevstva  kao 
baitinik  i  naravnt  gospodar.  PromisUte,  dragi  vjerni,  ako  se  taj  ba$tinik  i  naravni  go- 
spodin  toga  kraljevstva  moic  liJiti  svoga  nasljedstva,  $ta  se  mo£e  dogoditi  va"5im  sino- 
vima  i  baitintctma,  jcr  ce  sc  po  torn  tno6\  kao  zakonom  zavesti,  da  se  sinovi  smiju 
lisavati   otdiaskih    stvari,   po<>jcdovanja   i   dobara?    Nadaljc,  budu<Ji    da  je  presveta  kruna 


GRADJ4NSKI    RAT   U   UOARSKOJ    I    HRVATSKOJ;   gMRT   KRAUlCK   ELIZABETft. 


tn 


ugarska,  kojom  su  se  kralji  ugarski  od  vremena  svetoga  kraija  Stjepana  vjen^ati  obi^- 
vali,  i  kojom  je  takodjer  reieni  na§  sin  krunjen,  u  vlasti  naiega  sina  i  na§oj,  kojom  je 
krunom  kralj  poljski,  koji  se  je  umije§ao  na  7^tor  prava  reienoga  sina  na^ega  i  na§ih, 
od  nekadanjih  naSih  protivnika  okrunjen?  S  toga  moiete  slutiti,  da  iz  takova  knint- 
sanja  poljskoga  kraija  ne  <^e  uzslijediti  drugo,  nego  bijes  gradjanskih  ratova,  pusto§enje 
kraljevstva  i  gubitak  prava  i  povlastica  ne  samo  toga  kraljevstva,  nego  i  va^ih  .  .  .c  Me- 
djutim  kraijica  Elizabeta  nije  se  zadovoljila  jedino  takim  proglasima,  nego  je  stala  i  raditi 
na  sve  strane.  Najprije  se  obratila  na  glavu  roda  Habsburga,  na  Stajerskoga  vojvodu  Fri- 
drika,  od  nedavna  kraija  njemadkoga  (Fridrik  III.*).  Njemu  bijaSe  vec  pokojni  kralj  na* 
mijenio  skrbnicitvo  svoje  djece.  Elizabeta  bija§e  se  prije  povjerila  Fridrikovu  bratu 
Albrechtu,  ali  taj  ne  bija§e  kraj  sve  dobre  volje  i  juna£kog  srca  svoga  niSta  udinio  za 
svoje  Stidenike.  Sada  se  baci  u  okrilje  re^enomu  Fridriku,  muiu  pohlepna  za  slavom 
i  novcem,  a  uz  to  tromu  i  zilavu,  koji  je  odsad  kroz  vi§e  od  pol  stoljeca  mnogo  utjecao 
u  poslove  ugarske  i  deSke,  radeci  da 
osigura  rodu  Habsburga  svu  baStinu 
kraljeva  Sigismunda  i  Albrechta.  Eliza- 
beta zalaga§e  Fridriku  redom  svoje 
dragocjenosti,  gradove  i  posjede,  koji 
joj  je  za  njih  uzajmljivao  gotovih  no- 
vaca,  da  moie  placati  Jiskru  i  druge 
ieike  placenike.  U  kolovozu  sastade  se 
napokon  s  Fridrikom  u  Hainburgu, 
te  utanadi  ondje  23.  kolovoza  1440.  u 
nazo^nosti  austrijskih  staleza,  Kaspara 
Schlicka  i  triju  poslanika  saskoga  voj- 
vode,  s  njime  poseban  ugovor,  kojim  ga 
priznade  za  stitnika  svoga  sina  Ladi- 
slava,  te  mu  namah  predade  krunu 
sv.  Stjepana.  Nasuprot  obeca  Fridrik,  da 
<*e  svoga  Stidenika  pomno  odgajati  i  nje- 
gova  prava  Stititi;  suviSe  dade  joj  5000 
forinti,  za  koje  mu  je  morala  zaloziti  do- 
hodke  austrijske  vojvodine.  Ovom  islom 
prigodom  izmirio  se  je  kralj  Fridrik  i 
sa  sTojim  bratom  Albrechtom,  s  celjskim 
knezom  Fridrikom,  pade  i  s  Frankapa- 
nima,  bradom  Stjepanom,  Martinom  i 
Ivanom. 

PovjerivJi    se    posve  kralju    Fri- 
driku stade  Elizabeta  raditi  takodjer  oko 

ugarskih  i  hrvatskih  velika§a,  da  ih  odvrati  od  svoga  supamika.  I  to  joj  podje  donekle 
za  rukom.  Ostrogonski  nadbiskup  Dionizije  Set  sa  svojim  bratom  Tumom,  madvanski 
ban  Ladislav  Gorjanski,  Ivan  Korogj  i  mnoga  vlastela  jugoistodnih  krajeva,  koja  su  joS 
nedavno  prisegla  Vladislavu  vjeditu  vjeru,  odmetnufte  se  opet  od  njegm  i  pristadoie  ui 
Elizabetu.  Ohrabrila  ih  na  to  povjerljivost  Vladislavljeva,  koji  je  namah  nakoa  svoga 
krunisanja  velik  dio  poljskih  velikaSa  i  deta  poslao  kudi,  misledi,  da  mu  ih  ne  de  trebati. 

U  kolovozu  i  rujnu  1440.  bjesnio  je  ved  gradjanski  rat  u  Ugarskoj  i  Hrvatakoj  na 

*  Na  *▼!»  tKradtma,  koit  bi  gradio.  kao  I  os  drsgocjenoctima  •trojim  d«o  jt  Fridrik  aklcMti  i  artaatt 
piamena :  a  «  t  o  m,  ito  i«  aam  protama Ao  latioak)  i  njemaW  ovake :  Aattriaa  tat  imptrarc  orM  aatvarao  (alk 
erdreich  iat  Oatarricb  aodarlhaa). 

Hrr.  poTJ.  H    II.  » 


Krau  Vladislav  i.  VARNKNdiK. 

Fo  drroresu  is  kronike  Waiu    rartatukoga,  ^taiapaiw 
•  Brno. 


tfi     ALfeRBCHt   AUSThlJSlCI,  VLAOISLAV  I.  VARNEN^.IK  I  LAtllSLAV   POSTUMU8  (1437.-1457) 

sve  strane.  U  sjeverozapadno)  Ugarsko)  raiali  su  iei\d  kapetan  Ivan  Jiskra  i  njegove 
podvojvode  Juraj  Jiskra,  Petar  Komorowsky,  Aksamit,  Talafus  od  Ostrova  i  Koczky,  ko- 
jima  »c  pridruii  i  magjarski  hajduk  Pongrac  od  liptovskoga  sv,  Nikole.  Jiskra  zauzeo  je 
redom  svc  gradove  u  karpatskim  gorama,  obladao  je  LevoCem,  PreSovim  i  Bardjevjovim,  a 
na  to  je  namjestto  Aksamita  za  zapovjedaika  u  &ipu§kom  kraju,  i  Talafusa  u  KoSicama. 
Tako  je  Vladislavu  prekinuo  svezu  s  Poljskom,  a  poSto  je  u  Kremnici  dao  kovati  zlatne 
i  srebrnc  pjeneze  u  ime  Ladislava  Postuma,  skupio  je  i  dosta  novaca  za  daija  poduzeda. 
Vladislav  povjerio  je  doduie  Nikoli  Perenju,  zapovjedniku  Kezmarka,  da  suzbija  Jiskru  i 
njegove  dete;  ali  taj  nije  bio  dosta  jak,  da  odoli  tolikim  du^manima.  Dok  se  je  Jiski-a 
borio  na  sjeverozapadu,  harao  je  na  jugu  u  zapadnoj  Slavoniji  drugi  £e§ki  placenik,  po 
imenu  Ivan  Vitovec  (Jan  Bithowecz  ili  pan  Jan  Bittowecz),  koji  bijaSe  proSle  godine 
sa  trt  konjanika  doiao  u  Slavoniju  i  stupio  u  sluibu  celjskih  knezova  (Jann  Wittowecz 
der  kahm  zu  der  zeit  als  die  grauen  von  Cilli  mit  den  von  Oesterreich  kriegten, 
soldner  weisse  mit  dreyen  pferden  an  der  von  Cilli  hoff;  und  der  was  eines  armen 
rittermessigen  geschlechts  in  Behaimb).  Ivan  Vitovec  §irio  je  vlast  svojili  gospodara  i 
kraljice  Elizabete  po  £itavoj  zapadnoj  Slavoniji  i  Ugarskoj  uz  medju  Stajersko-ugarsku^ 
progoned  privrlenike  kralja  Vladislava.  Ban  fitave  Slavonije  Matko  Talovac  sa  svojim 
bratom  Petrom  nije  mu  mogao  odoljeti,  jer  je  u  isti  mah  morao  pohitati  na  jug  hrvatskih 
zemalja,  da  ih  brani  od  velikoga  vojvode  bosanskoga  Stjepana  Vukdica.  Taj  nije  mogao 
braci  Talovcima  oprostiti,  Jto  bijahu  proSle  godine  po  zapovijedi  svoga  kralja  stali  na 
obranu  Dubrovnika;  a  potaknut  valjda  jo§  i  svojim  svojacima  Frankapanima  udari  sada 
na  posjedovanja  brace  Talovaca  u  juinoj  Hrvatskoj.  Ne  zna  se  potanko,  kako  se  je 
ratovalo;  ali  je  izvjcstno,  da  je  jo§  u  veljadi  1440.  Stjepan  Vukdid  podsjedao  grad 
Omi^  koji  je  tada  kraljica  Elizabeta  nudila  DubrovCanima.  Ali  Dubrovdani  ne  usudiSe 
se  stati  na  put  mocnomu  vojvodi,  jer  se  bojahu  njegovih  saveznika  Turaka;  pak  tako 
pKxlje  Stjepanu  Vuk6icu  za  rukom,  te  osvoji  ne  samo  Omi§,  nego  pokori  svojoj 
▼lasti  i  Poljica.  Dakako  da  je  Matko  Talovac  namah  nakon  krunisanja  kralja  Vladi- 
slava morao  pohitati  na  jug  svoje  banovine,  da  obrani  bar  ostatak  svoje  vlasti  i  da 
pomogoe  bratu  si  Petru.  Grada  Omi^  nije  dodu§e  mogao  osvojiti,  ali  je  za  to  zadavao 
mnogo  jada  svomu  protivniku.  U  prvoj  polovici  rujna  borave  poslanici  vojvode  Stjepana 
Vukiica  u  Mletcima  i  mole  u  njih  pomoci,  >jerbo  gospodin  vojvoda  Stjepan  kani  se  osve- 
titi  radi  povreda,  nanesenih  mu  od  kneza  Matka<  (cum  dictus  dominus  voyvoda  Stephanus 
intendat  facere  vindictam  suam  de  iniuriis  sibi  illatis  per  comitem  Maticonem).  Ali 
Mletci  odbiie  13.  nijna  molbu  Stjepanovu,  >jer  imadu  primirje  s  krunom  ugarskom,  a 
mjesta,  koja  drii  reieni  knez  Matko,  pripadaju  kruni  ugarskoj «. 

Odiazak  poljskih  (eta  iz  Ugarske,  slavodobice  Ivana  Jiskre  na  sjeverozapadu  i  Ivana 
Vitovca  u  Slavoniji,  a  odsutnost  bana  Matka  Talovca:  sve  to  ohrabri  privrlenike  Eliza- 
betine,  da  u  niinu  1440.  pokrenu  odludnu  vojnu  na  Vladislava,  ne  bi  li  ga  kako  protje- 
rali  iz  Budtma  i  Ugarske.  Brat  ostrogonskoga  nadbiskupa  Dionizija,  po  imenu  Toma  Set, 
provaljivao  viie  puta  iz  Ostrogona  prema  Budimu,  te  spalio  pa6e  jednom  i  predgradje 
budimsko.  U  isti  mah  skupio  I^adislav  Gorjanski  gotovo  sve  velikaSe  i  plemice  maivanske 
banovine  i  pridruienih  joj  iupanija,  pak  iz  §iklo$a  grada  vodio  vojsku  uz  Dunav  prema 
Budimu.  Bili  su  u  toj  vojsci  osim  bana  joi  Ivan  Korogj,  Andrija  Botoi,  Henrik  Tama§i  i  drugi 
priTrienici  kralji(^ini.  Dok  de  ta  vojska  stidi  do  Budima,  pribrat  de  se  i  druge  vojvode  i  kape- 
taoi  is  drugih  krajeva  pred  tim  gradom,  pak  de  onda  svi  zajedno  provaliti  u  nj  i  protjerati 
nametnika  iz  grada  i  zemlje.  Kraljica  Elizabeta  bila  je  gotovo  sigurna,  da  de  pobijediti,  pak 
je  i  sama  iz  varoSa  Poiuna  pohitala  u  Ostrogon,  da  bude  bliie  pozori^u  svoje  pobjede  i  slave. 

Kralj  se  Vladislav  naiao  u  taj  par  u  velikoj  bijedi  i  opasnosti.  Na  njegovu  molbu 
dosvolio  mu  je  doduie  poljski  sabor  u  Korczinu  8.  rujna  lijepu  pomod  od  5000  momaka, 
ali  mu  trebalo  uxtrajati,  dok  ta  vojska  stigne.  U  taj  osudni  das  pomogoie  mu  severinski 


r.RAIUANSKI    RAT    V    rr.AI\>KOJ    I    IIHVATSROj;    SMRT    KitAUICK    RLiZAPETE.  179 

bani  Ivan  Hunjad  i  knez  Nikola  Ilodki  (PVistacki).  Njima  povjeri  sve  poljske  i  ugarske 
£ete,  s  kojima  je  mogao  razpolagati,  pak  ih  posla  na  najopasnijega  neprijatelja,  na  ma- 
dvanskoga  bana  Ladtslava  Gorjanskoga.  Negdje  na  koncu  rujna  ili  na  podetku  iistopada 
sukobiSe  se  obje  vojske  na  desnoj  obali  Dunava,  kod  mjesta  Batte  ili  Bdtasz^ka  (circa 
oppidum  Batta,  secus  monasterium  de  Czykador,  quern  locum  vulgus  Zek  appellare  solei) 
na  sjeveru  Muhada.  Obje  vojske  bijahu  brojem  prilidno  jednake.  Planuo  zestok,  brato- 
ubilaiki  boj  od  mnogo  sati  (pluribus  horis),  koji  se  napokon  svrSi  porazom  bana  Gorjan- 
skoga, kojega  je  vojska  nagnala  u  divlji  bijeg.  Andrija  Boto§  poginuo  u  boju,  Hcnrik 
Tama§i  i  drugi  dopadoSe  robstva,  a  ban  Ladislav  i  Ivan  Korogj  sredno  umakoSe.  Ivan 
Turfanski  pi§e,  da  su  Ladislav  Gorjanski  i  Ivan  Korogj  bili  doduSe  krupna  tijela  (gra- 
uiore  corpore),  ali  da  su  bjeiali  poput  drugili.  Utekav  srecno  zavjeriSe  se,  da  se  ne  de 
nikad  viie  s  neprijateljima  boriti  na  otvorenom  polju.  Ladislav  Gorjanski  pribjegao  u 
Ostrogon,  da  javi  kraljici  Elizabeti  poraz  svoj  i  njezin.  Kraljica  ga  zaklinjala,  da  borbu 
nastavi,  ili  da  joj  bar  uzajmi  100.000  forinti  za  produljenje  rata  po  drugima;  ali  banu 
bijaSe  sve  dodijalo,  pak  ne  htjede  vi§e  ni  6uti  o  ratu.  Tako  i  kraljici  ne  preostade  drugo, 
nego  da  uzmakne  natrag  u  Pozun.  Dotle  su  slavodobitni  Ivan  Hunjadi  i  Nikola  Uoiki 
podsjedali  gradove  kraljevih  protivnika,  kao  SikloS  i  Simontornju;  gradove  doduSe  ne 
mogo$e  osvojiti,  ali  zato  pokoriSe   vedinu   protivnika   u  onim    krajevima.    Sve  zarobljene 


ZlATNA    FORINTA   VlADISLAVA    I.   VARNENdlKA. 

Na  lic«  Tidimo  itit,  podijeljen  na  iettri  polja:  n  prvom  •«  itmjcnjnje  oum  srebrnih  i  crreoib  Kreda,  a  drafom 
je  poljtki  orao,  n  tredem  ■▼.  Jnraj  na  konju,  a  a  tetrrtom  nganki  dvognbi  kril.  Nadpia  naokolo  niba :  tf  Wla- 
diaUaa   d(d)   g(raiia)   r(ex)   Ungariec.    Na   saliija   vidimo   •▼.  Ladialava   i   sigle   N  C.  Nadpis  naokolo:  »S(anct«i) 

Ladialans  rex<. 

Narodni  mua^  o  BadiapalU. 


dovedoSe  k  Vladislavu,  no  taj  ih  ved  nakon  nekoliko  dana  pusti  na  slobodu  i  predobi 
tako  mnoge  njih  za  prijatelje. 

Pobjedom  kod  Bdtaszdka  izadje  doslije  slabo  paieni  Ivan  Hunjadi  na  glas.  I  prije 
doduSe  znalo  se  za  junadtvo  i  bojnu  vjeitinu  severinskoga  bana  i  za  njegove  borbe 
s  Turcima:  ali  odsad  stao  je  utjecati  i  u  javne  poslove  kraljevstva  viie,  nego  ikoji  tt' 
likai  staroga  plemstva.  Ivan  Hunjadi  popeo  se  je  na  prvo  mjesto  medju  velikaStma,  te  je 
bio  ne  samo  najugledniji  vojvoda,  nego  i  najodlldntji  savjetnik  kralja  Vladislava  Kralj 
ga  obasuo  novim  milostima  i  dastima:  imenovao  ga  erdeljskim  vojvodom  i  iupanom 
temeSvarskim,  te  mu  povjerio  i  obranu  Beograda.  Nljc  praznih  ruku  ita^o  ni  Nikola 
IlodkL  On  bl  imenovan  dnigom  Hunjadovim  u  Erdelju,  a  k  tomu  i  madvanskim  banom 
mjesto  odmetnoga  Ladislava  Gorjanskoga,  koji  bi  liien  svih  svojih  posjedovanja.  te  je 
odsad  lutao  neko  vrijeme  bez  kude  i  ku6ita. 

No  pobjeda  kod  B^taszdka  spasila  je  ukodjer  Vladislava  od  sigurne  propasti.  Mori 
da  se  je  pobjeda  silno  dojmila  protivnika,  jcr  malo  zatim  dodjoie  u  Budim  poslanici 
njemadkoga  kralja  Fridrika,  ititnika  Ladislava  Postuma.  Ti  poslanici,  jedan  biskup  i  jedan 


iSo     ALBRKCRt   AUSTRtJSKI,  VLADISLAV  L  VARNBN&IR  I  LADISLAV  POSTVMUS  (1437.— 1457.) 

vitex,  o^itovaSe  ielju  svoga  gospodcra,  da  utana£i  mir  izmedju  Elizabete  i  Vladislava. 
Potonji  se  s  mjesta  odazove  ponudi,  te  povjeri  ugovaranje  o  miru  vackomu  biskupu  i 
svomu  poljskomu  kancelaru  Podjedno  sazove  Vladislav  i  ugarski  sabor  za  1.  studenoga 
u  Budim,  na  koji  pozove  sve  podanike  svoje,  pa^e  i  prottvnike.  Tako  pisa  20.  listopada 
zasebno  pismo  Vladislavu  TituSevidu  od  Bathmonostre,  u  kojem  mu  zapovijedaSe,  da  se 
okant  u  torn  pogledu  svakoga  odpora  (quatenus  omni  in  hac  parte  renitencia  posttergata, 
dissimulacione  postposita),  i  da  nefaljeno  dodje  na  sabor,  kamo  su  jednakim  nadinom 
pozvani  i  ostali  prelati,  baruni  i  ugledoiji  plemidi.  Dok  je  tako  njemadki  kralj  posredovao 
oko  izmirenja,  nastojala  je  Elizabeta  ptotajno,  da  skloni  zapovjednika  tvrdinje  u  Poiunu, 
Stjepana  Rozgona,  da  preda  povjerenu  mu  tvrdju  u  njezine  ruke.  I  zaista  je  napokon 
Stjepan  Rozgoa  18.  listopada  utanadio  s  njom  neki  tajni  ugovor,  kojim  joj  se  obveza,  da 
<5e  do  Gjurgjeva  dojduce  godine  bez  ikakva  otezanja  predati  njoj  povjerenu  mu  tvrdju, 
dok  su  njema£ki  iitelji  u  varo§i  i  onako  bili  gorljivi  privrienici  njezini. 

Da  li  je  do§lo  do  uredenoga  sabora  1.  studenoga  u  Budimu,  ne  znamo;  tako  isto 
ne  zna  se  mnogo  o  zgodama  posljednjih  mjeseci  godine  1440.  Dne  1.  studenoga  nala- 
zimo  doduie  kraljicu  Elizabetu  u  Budimu,  gdje  no  izdaje  povelju  iiteljima  grada  Vrati- 
slave  u  Slezkoj;  no  vec  5.  boravi  opei  u  Zeljeznom,  gdje  no  se  zahvaljuje  velikomu 
meitru  njemadkoga  reda,  koji  joj  bijaSe  obrekao,  da  ne  ce  pomagati  poljskoga  kraija 
protiv  Ugarske  i  njezina  sina.  U  drugoj  polovici  studenoga  desi  se  kraljica  vedinom 
u  Novom  mjestu  u  Austriji,  gdje  no  opet  ugovara  s  kraljem  Fridrikom,  skrbnikom  svoga 
sina.  Dne  22.  studenoga  obriie  joj  Fridrik,  da  ne  6t  bez  njezine  privole  i  savjeta  >niSta 
osobita*  (nichts  merkliches)  poduzeti  niti  sa  sinom  Ladislavom,  koji  je  njegovoj  brizi  po- 
vjeren,  ntti  s  kderju  joj  Elizabetom,  nego  da  6e  se  za  oboje  zajedno  s  Austrijom  vjerno 
brinuti.  Sutradan  posudjuje  kraljici  9000  ugarskih  forinti  i  prima  od  nje  u  zaiog  grad 
Steyer  i  druga  mjesta;  a  26.  studenoga  obedaje  opet  Elizabeta  Fridriku,  da  ce  mu  pre- 
dati svoga  sina,  dim  samo  dobije  koje  sigurno  mjesto  u  svoju  vlast.  Napokon  2.  pro- 
sinca  piSe  Elizabeta  iiteljima  varoSi  Pozuna,  da  priprave  kola  i  Ijestve,  i  da  ih  drie 
pripravne,  dok  ona  onamo  dodje.  Dne  7.  prosinca  kraljica  je  u  Zeljeznom,  11.  u  Sopronu. 

U  to  se  je  plemeniti  i  velikodu^ni  kralj  Vladislav  sam  dobavio  novih  neprilika.  Oko 
1.  studenoga  pustio  na  slobodu  najglavnijega  protivnika  svoga,  naime  celjskoga  kneza 
Ulrika,  kojega  je  nekoliko  mjeseci  driao  zarobljena.  Vec  6.  studenoga  1440.  izdaje  knez 
Ulrtk,  *sada  puSten  iz  suianjstva  preblagoga  gospodina  Vladislava,  kraija  Ungarije  i 
Poljske«  (nunc  de  captivttate  . .  .  emissus)  u  gradu  Budimu  svedanu  izpravu,  kojom  obe- 
^aje,  da  dc  uz  ine  obveze  (inter  cetera  obligamina),  koje  je  prihvatio,  povratiti  kralju 
grad  TrenCin,  kao  i  druge  gradove  i  tvrdinje  (castra  Kemend,  Marmankew,  Kigowkw. 
Netnpthy  et  Paka),  za  koje  se  kaie,  da  su  osvojeni  od  Ijudi  kraljice  Elizabete  i  njegovib. 
Suviie  je  knez  Ulrik  torn  prigodom  Vladislavu  predao  24  taoca  i  obedao  mu,  da  de  ga 
izmiriti  sa  supamicom  njegovom  Elizabetom.  Namah  zatim,  11.  studenoga,  nalazimo  kneza 
Ulrika  u  Ostrogonu,  gdje  no  Rynoldu  Losoncu  dariva  neki  grad  (Traburg)  u  Koru^koj 
iz  zahvalnosti,  &to  je  njegovim  nustojanjem  pu^ten  od  Vladislava  iz  suzanjstva  (eo  quod, 
quum  captus  esset,  ab  Vladislao  ex  hac  captiuitate  per  legationes,  ultro  citroque  a  Ry- 
noldo  dc  Losontz  obitas,  praecipue  fuerit  liberatus). 

Cini  se,  da  na  slobodu  pu^teni  knez  Ulrik  svojih  obveza  nije  mogao  ili  nije  hUo 
izpuniti.  Ostavio  taoce  Vladislavu,  pak  se  opet  rotio  s  njegovim  protivnicima.  Zanimljivo 
je,  da  se  je  u  polovici  prosinca  1441.  desio  u  Mtetcima  poslanik  kraija  Vladislava  i  sla- 
vonskoga  bana  Matka  Talovca.  Taj  poslanik,  vitez  Nikola  od  S.  Severina,  uvjeravao  je 
obdinu  mletadku  o  dobrom  prijateljsvu  kraija  i  bana,  molio  ju,  da  pomogne  banu  Matku 
otimati  grad  Omii,  koji  mu  bijaie  Stjepan  Vukdid  ugrabio,  i  zaklinjao  ju,  da  stane  uz  njih 
u  borbi  s  Turclma.  Suviie  se  ban  Matko  tuli  na  knezove  Frankapane  i  Celjske,  i  kao 
da  se  boji  itgubiti  baoiju.  Mletdani  na  to  odgovorii(e  17.  prosinca  uz  ino,  da  su  spremni 


GRADJANSKI    RAT    U    UOARSKOJ    I    HRVATSKOJ;    9MRT    KRAUICB    KMZABBTS.  iSi 

pisati  senjskim  i  celjskim  knezovima  u  prilog  banu  Matku,  te  ga  kao  svuga  gradjanina 
preporuiiti.  Jo§  de  obavijestiti  svoje  upravitelje  u  Dalmaciji,  da  u  slufaju,  ako  bi  ban 
Matko  htio  sam  do6  ill  poslati  svoje  stvari  u  njihove  oblasti,  prime  njega  kao  gradja- 
nina njihova,  i  da  tako  s  njime  i  postupaju.  U  borbi  s  bosanskim  vojvodom  Stjepanom 
Vukiidem  ne  mogu  mu  pomodi,  jer  moraju  ostati  neutralni,  poSto  su  to  obecali  redenomu 
vojvodi,  kad  je  traifo  pomoci  od  njih.  Uza  sve  to  dozvoljavaju  banu  Matku  kupovati  u 
njihovu  gradu  bombarde,  prah  i  razlidito  oruije. 

Kraljica  Elizabeta  boravila  je  5  i  7.  sijednja  u  Ostrogonu,  a  poslije  opet  u  Komo- 
ranu  i  varoli  Poiunu.  U  to  stiie  kralju  Vladislavu  obecana  pomod  iz  Poljske,  te  on  sred 
najieSde  zime  odiudi  zapodjeti  osudnu  vojnu.  Na  samu  Svijecnicu,  2.  veljade  1441.,  podje 
iz  Budima,  povjerivSi  ga  palatinu  Lovri  Hedervaru,  krakovskomu  dekanu  Nikoli  i  polj- 
skomu  vitezu  Pavlu  Vojnickomu.  S  poljskim  detama  i  s  bandeiijima  svojih  ugarskih  i 
hrvatskih  privrfenika  podje  prema  medji  austrijsko-Stajerskoj,  gdje  su  zupanije  lopronska, 
ieljezna  i  zaiadska  bile  poplavljene  od  privrzenika  kraljice  Elizabete  i  knezova  Celjskih. 
Tu  u  ieljeznoj  i  zaladskoj  zupaniji  stajali  su  gradovi  i  kaSteli,  koje  bijaSe  knez  Ulrik 
obe<5ao  povratiti,  all  svoga  obecanja  nije  odriao.  Dok  je  sam  kralj  s  glavnom  vojskom 
stajao  izpred  till  gradova,  poslao  je  kao  prednju  straiu  Stjepana  Banida  od  Lendave 
s  jednim  odjelom  u  Slavoniju.  Banid  prodre  do  Samobora,  gdje  se  na  samu  pepelnicu, 
1,  oiujka  1441.,  sukobi  s  Ivanom  Vitovcem,  vojvodom  celjskih  knezova.  Planu  zestoka 
borba,  koja  se  svrSi  porazom  Stjepana  Banida.  Celjska  kronika  ne  moie  se  dosta  na- 
hvaliti  slavne  pobjede  Vitovdeve,  koji  je  i  samoga  vojvodu  Banida  zarobio.  Izabrani 
biskup  praiki  Nikola  piJe  15.  oiujka  Ulriku  Roienberku  iz  Beda  ovako:  »Knez  Celjski 
potukao  je  Poljake  i  Ugre  tako,  da  ih  je  tisudu  i  pol  ostalo  na  mjestu  mrtvih.  Suvi§e  za- 
piijeoio  je  ditava  kola  s  pu^kama  i  zarobio  mnogo  njih.  Jedan  se  ieli  odkupiti  sa  40.000  fo- 
rinti.  Pak  i  Jiskra  pobjedjivao  je  iz  KoSica  Poljake  i  Ugre  kroz  dva  tjedna,  tako,  da  su 
na  tisude  izginuli  i  mnogi  robstva  dopanuli.  1  tako  ide  Poljacima  i  Ugrima  zlo<. 

Malo  dana  iza  boja  kod  Samobora,  dne  10.  oiujka  1441.  stoji  sam  kralj  Vladislav 
s  glavnom  vojskom  svojom  (in  descensu  nostro  exercituali  sub  castro  Kemend)  izpod 
grada  Kemenda  u  zaladskoj  Zupaniji,  za  koji  su  se  otimali  Ivan  Kakas  od  Ludbrega  i 
Stjepan  Rechnitzer  s  jedne  strane,  a  Ladislav  i  Pethew  de  Gerse  s  druge.  Namah  zatim, 
14.  ozujka,  stoji  izpod  kaStela  Marmankcw,  27.  ozujka  pod  gradom  Nempthy,  2.  travnja 
kod  doline  Zcntgwrgwelge,  a  9.  i  11.  travnja  blizu  varoSi  K6rm6nda.  Jo§  2.  travnja  izdaje 
u  logoru  znamenitu  povelju  Simonu  Palocu,  meStru  svojih  konju§nika,  i  Mihajlu  Orsagu, 
svojemu  pokladniku,  u  kojoj  potanko  prida  o  njihovim  zaslugama,  te  im  u  priznanje  ve- 
likih  zasluga  dariva  grad  Kiseg  u  ieljeznoj  iupaniji.  koji  je  prije  pripadao  odmetniku 
I^dislavu  Gorjanskomu.  Od  K6rm0nda  ide  kralj  k  sjeveru,  te  ga  vcd  17.  travnja  nala- 
zimo  kod  Sombotelja  (prope  oppidum  Sabarie)  Jamadno  je  uzmicao  prcd  slavodobitnim 
Ivanom  Vitovcem,  koji  bija^e  nakon  pobjede  svoje  kod  Samobora  provalio  preko  Dravc 
u  Ugarsku,  da  obrani  Elizabetine  gradove  uz  dtajersku  i  austrijsku  medju. 

§ta  se  je  izpred  Sombotelja  zgadjalo,  da  li  je  bilo  boja  ili  ne,  nije  nam  poznato; 
samo  to  je  izvjestno,  da  je  Vladislav  dne  19.  travnja,  stojedi  s  vojskom  svojom  kod 
Sombotelja,  utanadio  mir  s  celjskim  knezovima  Fridrikom  i  Ulrikom.  Celjske  knezove 
zastupali  su  tom  prigodom  Martin  od  La^koga  Trga  (de  ThyfTeru)  i  Ivan  Meusenreatter 
de  Pakenstein.  U  kraljevu  taboru  bili  su  nazodni  od  ugarskih  i  hrvatskih  vclika&a:  vrhovni 
kancelar  i  biskup  jegarski  Simon  Rozgon,  varadinski  biskup  Ivan  de  Dommis  i  danadski 
Petar,  erdeljski  vojvoda  i  madvanski  ban  Nikola  Uodki,  ban  ditave  Slavonije.  Dalmacije  i 
Hrvatske  Matko  Talovac,  iimeiki  i  virovitidki  iupan  Emerik  Marcxali,  vrhovni  vmotod 
Simon  Cudar  Oinodski,  vrhovni  konjuSnik  Simon  Paloc  t  pokladnik  Mihajlo  Orsag.  Celjski 
knezovi  prizna^  kao  posjednici  imanja  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj  Vladislava  svojim  kraljem 
i  gospodarom,  te  mu  prisegoie    vjednu    vjemost  i  pokomost;  tuviie    pustiie    na  slobodti 


l8a     ALIRICHT   AUSTnUSKI,   VLADISLAV  L  VARNBn£iK  I  LADISLAV  P08TUMU8  (1437—1457.). 

zarobljenoga  Stjepana  Banida  i  njegove  dnigove,  i  napokoD  obrekoSe  vratiti  sve  gradove, 
kojc  bijahu  za  proilih  smutnja  osvojili.  Kralj  Vladislav  obveza  se  opet  prisegom,  da  <5e  kne- 
zovima  Fridriku  i  Ulriku  »kao  pravim  i  zakonitim  udovima  krune  kraljevstva  Ungarije< 
(ut  veris  atquc  legitimis  membris  coronae  regni  Hungariae)  kraljevskom  blagohotno§<5u 
biti  vazda  sklon  i  milostiv,  da  6e  utoliti  svaku  mrinju  na  njih,  pade  da  de  ih  §tititi  i 
braniti  od  svih  neprijatelja  i  protivnika  njihovih.  SuviSe  odpustt  kralj  taoce,  koje  mu  bi- 
jaie  knez  Ulrik  dao,  zadriav  samo  deset  njih  dotle,  dok  mu  celjski  knezovi  obedane 
gradove  iznide. 

Uz  celjske  knezove  bijaSe  se  kralj  Vladislav  pogodio  i  s  austrijskim  vojvodom 
Albrechtom  VI.,  bratom  kralja  Fridrika  i  Itiinika  Ladislava  Postuma.  Albrecht  VI.  bijaSe 
}oi  prije  pustio  iz  suianjstva  Emerika  Marczala,  kojega  mu  bijale  predala  kraljica  Eliza- 
beta;  no  zato  moradoSe  se  poslije,  naime  30.  svibnja,  i  kralj  i  ban  Matko  Talovac  austrij- 
skomu  vojvodi  pismeno  obvezati,  da  6e  se  na  slobodu  puSieni  Emerik  Marczali  do  Bo- 
iida  vratiti  u  suianjstvo  u  Forchenstein.  Ako  ne  bi  toga  udinio,  platit  ce  kralj  50.000  forinti 
jamdevine,  a  ban  Matko  Talovac  20.000  forinti. 

Odkad  se  je  Vladislav  izmirio  s  celjskim  knezovima,  pretegnu  posve  njegova 
stranka  u  zemljama  hrvatskoga  kraljevstva.  AH  u  Ugarskoj,  narodito  u  sjeverozapadnim 
oblastima,  bila  je  i  dalje  jaka  vlast  kraljice  Elizabete.  Dne  29.  travnja  nalazimo  jo§  Vla- 
dislava  s  vojskom  pri  podsadi  grada  Ugoda  (in  descensu  nostro  exercituali,  in  obsidione 
scilicet  castri  Wgod  vocati)  u  vesprimskoj  zupaniji,  gdje  no  izdaje  povelju,  u  kojoj  se 
hvali,  kako  je  u  toj  vojni  gotovo  sve  svoje  odmetnike  pokorio  (in  hoc  nostro  exercituali 
progressu,  quo  felice  Deo  omnes  pene  nostros  rebelles,  qui  perfide  et  contumaciter 
contra  nos  calcitrare  satagebant,  domauimus);  ali  vec  prvih  dana  svibnja  vrada  se  opet  u 
Budim,  te  nastoji  mirnim  putem  nagoditi  se  s  preostalim  protivnicima.  Pri  torn  ga  u  ve- 
like  pomaiu  celjski  knezovi  Fridrik  i  Ulrik,  radedi  kroz  ditavo  Ijeto,  da  dodje  do  spora- 
zumka  izmedju  njega  i  kraljice  Elizabete. 

U  isto  vrijeme  nastoji  kralj  Vladislav,  da  do  kraja  izmiri  hrvatske  zemlje.  Jol  za 
gradjanskoga  rata  pristajahu  gradjani  na  brdu  Gradcu  kod  Zagreba  uz  njega,  te  moradi- 
jahu  poradi  toga  pretrpjeti  svakojaka  nasilja  od  celjskih  knezova.  Ba§  isti  dan,  kad  je 
Vladislav  ulanadio  pred  Somboteljem  mir  sa  zastupnicima  celjskih  knezova,  pisa  posebno 
pismo  redenim  knezovima,  >svojim  iskreno  Ijubljenim  vjernima«,  te  im  zapovjedi,  da  se 
okane  dirati  u  te  slobodne  gradjane.  Jednako  utjeSi  drugim  pismom  od  6.  svibnja  i  same 
gradjane,  javivii  im,  kako  je  pisao  celjskim  knezovima,  da  ih  viSe  ne  uznemiruju. 
>Ako  me  oni  (knezovi)  posluSaju,  dobro  je  tada;  u  protivnom  sludaju  odredili  smo,  da 
vam  se  ito  bria  pomod  namakne.  Pozivamo  vas  s  toga  i  molimo,  da  duvate  medjutim 
sami  svoj  grad  i  sebe  od  nasilja  (a  surrepcione),  dokle  vam  odredjena  pomod  stigne. 
Nemojte  dvojiti  o  lom,  da  dete  naskoro  biti  od  te  nevolje  (ab  ilia  tribulatione)  oslobo- 
djeni*.  Kralj  je  Vladislav  i  nagradjivao  vjerne  dosad  privrienike  svoje  u  hrvatskom  kra- 
Ijevstvu.  Dne  23.  lipnja  1441.  izdade  povelju  Klokodkomu  plemenu,  kojom  mu  olakia 
vojnu  sluibu  >radi  siroma$tva  i  turske  nevolje<;  namah  zatim,  29.  lipnja,  potvrdi  knezo- 
vima Blagajima  (Ivanu,  Nikoli,  Gregoriju  i  Franji)  grad  Ostroiac,  da  ih  tako  nagradi  za 
vjerne  sluibe  njihove.  Napokon  nastojaie  predobiti  i  dosadanje  svoje  protivnike,  medju 
njima  Vladislava  TituSevida  od  Bathmonostre,  koji  je  posjedovao  Blinju  i  druga  imanja 
u  zagrebadkoj  iupaniji.  Za  predjaSnjih  smutnja  bijaSe  kralj  Blinju  darovao  Petru  Zrin- 
skomu  i  njegovim  sinovima;  no  sada,  8.  nijna,  zapovijeda  iz  Budima  banu  Matku  Ta- 
lovcu,  da  redeni  posjed  oduzme  Zrinskima  i  povrati  prijaSnjemu  gospodaru. 

U  obde  je  kralj  Vladislav  tvima  silama  radio,  da  blagoidu  i  darovima  predobije 
svoje  protivnike  u  Ugarskoj.  I  sama  Elizabeta  zabrinula  se  s  toga  iivo  za  svoga  sina  Na 
podetku  lujna  1441.  dodjoie  u  Budim  svedani  poslanici  njezini,  nudedi  kralju  Vladislavu 
mir.  Vladislav  jedva  to  dodekao,  pak  ved  9.  rujna  izabrao  sporazumno  sa  svojim  odanim 


ORADJANSKl    RAT  U    UOARSKOJ    I    HRVAT^KOJ;   SMRT   ERAUICS   KLIZABKTK. 


183 


velika^ima  punomocnike,  kojt  ie  s  kraljicom  ugovarati.  Bili  su  to  jegarski  biskup  Simon 
Rozgon,  danadski  biskup  Pctar,  Mihajlo  JakSic  od  Kuilja,  sudac  kraljevskoga  dvora  i 
zupan  poiunski  Juraj  Rozgon,  zupan  Stjepan  Bator,  napokon  zupan  viiegradski  i 
iupan  heveSki.  Sutradan,  10.  rujna,  primiie  ovi  izabranici  od  sabranih  privrzenika  kra- 
Ijevih  podpunu  punovlast,  da  utanade  s  kraljicom  Elizabetom  i  njezinim  Ijudima  svc,  §to 
bi  biio  na  korist  drzave  i  na  umirenje  domovine.  Poslanici  podjo§e  kraljici  u  Poiun,  da 
ugovaraju  s  njome.  Medjutim  bija^  Elizabeta  primila  od  Ulrika  Roienberka  povoljnih 
glasova  iz  Ceike,  pak  se  jc  opet  predomislila.  Ne  htjede  sada  duti  ni  za  kakve  pogodbe, 
vec  naprosto  odbi  Vladislavljeve  poslanike.  >Kako  bi  mi  samo  na  pamet  dodi  moglo<, 
rede  00a  prkosno,  »te  bih  ja  voljela  ugarsku  krunu  poljskomu  kralju,  nego  vlastitomu 
sinu  svomuI< 

Kraljevi  punomodnici  vratiSe  se,  a  nesredni  gradjanski  rat  opet  se  obnovi.  Ratovalo 
se  poglavito  u  sjeverozapadnoj  Ugarskoj,  gdje  je  Ivan  Jiskra  od  Brandisa  u  sred  zime 
junadki  suzbijao  sve  protivnike  kraijidine.  Privrzenici  njezini  stadoie  ju  salijetati,  neka 
trail  od  kralja  Fridrika,  da  joj  povrati  sina  i  krunu  ugarsku,  a  podjedno  da  pusti  na 
slobodu  rodjaka  joj  Ladislava  Gorjanskoga,  kojega  bija§e  nedavno  zarobio,  kad  je  s  kra- 
ljicom na  njegov  dvor  do^o.  Jednako  zahtijevahu  austrijski  stalezi,  a  i  poslanici  de§ki. 
Elizabeta  podje  sama  u  Bed,  da  se  namoli  Fridrika.  Ali  taj  okorjeli  i  bezdutni  kralj  ogluSi 
se  svima  njezinim  molbama.  On  oditova,  da  mu  kao  skrbniku  pristoji  pravo,  svoga  kice- 


SrEBRBNI    PJKNKZI    VlaDISLAVA    I.   VARNBNdlKA. 

I.  Denar.  Na  lies  vidi  te  poljtki  okraajeni  orao  i  nadpU :  >Moneta  WUditlai  Dei  gn(tia)c  ;  na  talifiia  .)« 
knuiom  ovjeoiani  grb,  razdijeljen  na  dva  polja:  n  detaom  >n  aganke  grede,  a  n  lijevom  dTogvbi  krii.  S  obj« 
•traoe  grba  ttoje  tigle  BN;  na  rnbn  m  nBitavlja  nadpit  lica  ri'iriiroa:   >regii  Ungarie  et  ceterac. 

3.  Obol.  Na  licn  knioa  i  tigle  BP;  nadpit:  »MoneU  Wladitlaic  ;  na  ttli^ja  ngaraki  grb  (grede  i  drogabi  krii) 
bes  krmoe,  i  nastarak  nadpita  >f  regis  Ungarie  et  c(elera). 

3.  Obol.  Na  lien  aganki  grb,  ovjenian  kmnom,  i  sigle  B  N,  satim  nadpit:  »M(oneta)  Wladitlai  Deic;  na  laliija 
grb  bes  kmoe,  a  grbo  tr.  Jsraj  na  koojn;  i  naitarak  nadpita:   >f  regit  Ungarit  et  c(«tcra)c. 

Narodni  mu*^  u  BudimpelU. 


nika  uza  se  pridriati;  kruoe  ne  moie  vratiti,  jer  mu  nije  povracen  zajam,  a  Ladislava 
Gorjanskoga  pridriat  dc  u  zatvoru,  jer  su  njegove  detc  plijenile  u  Stajerskoj.  Da  se  rijeil 
neugodna  mu  moljakanja  i  salijetanja,  odvede  Fridrik  namah  zatim  nedorasloga  Ladi* 
slava  Postuma  sa  sobom  u  Stajersku  Kad  je  poslije  ipak  Elizabeta  kroz  poslanike  i  pisma 
zaklinjala  Fridrika,  da  joj  vrati  sina  i  krunu,  uzkrati  joj  ne  samo  svaku  pomod,  nego  ju 
stade  Ukodjer  goniti,  da  mu  ved  jednom  oamiri  uzajmljene  novce. 

Godine  1442.  bjesnio  je  gradjanski  rat  poglavito  oko  Poiuna  i  okolice  njegove. 
Poiunska  tvrdja  bila  je  u  vlasti  kralja  Vladislavs,  a  varoS  s  okoli&em  u  rukama  kraljice 
Elizabeic  i  njczinih  privrieoika.  U  veljadi  digao  se  Vladislav,  da  osvoji  varoS  Poiun.  Dne 
22  veljade  piJc  Emerik  Marczali  Vladislavu  TituicTidu  od  Bathmonoslre,  kako  se  nada, 
da  de  kralj  Vladislav  za  koji  dan  obladati  torn  varoii.  All  se  prevario,  jer  je  kralj  malo 
poslije  morao  podsadu  varoSt  dignuti,  ne  poludivii  tvoga  cilja.  Dne  14.  olujka  1422.  piie 
opet  vojvoda  Henrik  Tamaii,  privrlenik  kraljice   Elisabete,  redenomu    Vladislavu    Tituie- 


lt4     ALBRECBT   AT78TRUSK1,  VLADISLAV  I.  VAHNKn£|K  I  LADISLAV    POSTUMUS  (1437.  — 1457.). 

vidu,  kako  mu  ostrogonski  nadbi$kup  javlja,  da  je  »kralj  polja6ki«  morao  s  velikom 
itetom  odstupiti  od  podsade  Poiuna,  te  sada  boravi  u  Sombotelju.  Zatim  dodaje:  >Pre- 
blaga  gospodja  na^  kraljica  s  velikim  veseljem  i  radosti,  a  i  u  dobrom  zdravlju  boravi 
u  Poiunu;  iz  gradova  pak  iste  kraljice  naSe,  naime  iz  Gjura  i  Ostrogona,  iz  Njitre  i  Tothe, 
Ijndi  i  vojske  pomenute  kraljice  lirabro  pustoSe  i  robe  pokrajinu  i  kotare  Budima  i  Stol- 
noga  Btograda,  te  su  ih  netom  iznova  opusto§ili«. 

Od  gradjanskoga  rata  silno  jc  stradala  iitava  Ugarska,  a  nije  bito  nade,  da  bi  koja 
stranka  mogla  pretegnuti  i  prevladati.  Nevolju  zemlje  uvedale  su  i  provale  turske,  koje 
je  Ivan  Hunjadi  teikom  mukom  odbijao.  Cini  se,  da  je  u  to  vrijeme  slavonski  ban  Matko 
Talovac  doSao  na  tu  misao,  da  bi  se  kralj  Vladislav  izmirio  sa  sultanom  Muratom  i 
ustupio  mu  Beograd,  da  bi  se  onda  mogao  svom  snagom  oboriti  na  svoje  domace  pro- 
tivnike.  Ali  do  toga  ipak  ne  dodje.  Nasuprot  stalo  se  osbiljno  raditi,  da  se  dokrajii  gra* 
djanski  rat,  pak  da  Vladislav  s  pomocu  poljaikih,  ugarskih  i  hrvatskih  staleia  povede 
kriiarski  rat  na  Turke.  Tu  je  misao  zastupao  i  papa  Eugenije  IV.,  koji  je  u  lipnju  1442. 
poslao  u  Ugarsku  kardinala  Julijana  Cesarinija,  za  svoga  legata.  Umni  taj  i  rje6iti  kar- 
dinal  Julijan  Cesarini  bija§e  se  proslavio  jo§  za  kraija  Sigismunda  na  koncilu  u 
Baselu  i  u  ratovima  s  Husitima,  te  je  sada  upravo  neumorno  stao  raditi,  da  izmiri  obje 
protustranke  u  Ugarskoj.  Mladoga  Vladislava,  koji  je  gorio  od  2elje,  da  se  prodi^i  u 
ratu  s  Turcima,  zatekao  je  spremna  na  svaku  irtvu,  a  i  kraljica  Eiizabeta  bila  je  sklonija 
izmirenju  nego  ikad  prije.  Ne  same  da  nije  njemaiki  kralj  Fridrik  mario  za  nju  i  nje- 
zina  sina,  nego  i  prilike  u  CeSkoj  bile  su  po  Ladislava  Postuma  vrlo  nepovoljne.  Napokon 
gubila  ie  Eiizabeta  i  u  samoj  Ugarskoj  redom  svoje  privrzenike. 

Neumornomu  nastojanju  legata  Julijana  Cesarinija  po§lo  za  rukom,  te  se  u  drugoj 
polovici  godine  1442.  stalo  ugovarati  o  miru.  Elizabetu  bodrili  na  izmirenje  najodluiniji 
privrienici  njezini,  kao  ostrogonski  nadbiskup  Dionizije  Set,  i  rodjak  njezin  Ladislav 
Gorjanski,  kojega  bijaSe  kralj  Fridrik  odpustio  iz  robije  u  Gradcu,  poSto  mu  bija§e  dao 
brata  svoga  Ivana  za  taoca.  Prvih  dana  kolovoza  1442.  dodje  u  Pozun  kraljici  Elizabeli 
legat  Julijan  zajedno  s  banom  (madvanskim)  Nikolom  Ilodkim  i  Stjepanom  Batorom,  za- 
stupnicima  kraija  Vladislava.  Tu  utana£i§e  oni  najprije  primirje  do  24.  lipnja  dojdude 
godine,  a  onda  stadoSe  kraljicu  nagovarati,  da  privoli  na  sastanak  s  kraljem  Vladislavom, 
koji  bi  imao  biti  22.  rujna  u  Ostrogonu,  gdje  bi  se  jamadno  vijedalo  o  podpunom  spo- 
razumu.  Eiizabeta  izdade  8.  kolovoza  pismo,  kojim  zaista  obeda,  da  ce  u  ustanovljeni  dan 
doti  na  uredeni  sastanak,  ali  uz  tri  uvjeta,  od  kojih  bijaie  glavni,  da  je  ne  sile  na  ni- 
kakve  zaruke  ni  vjendanje,  niti  da  joj  ograniiuju  podpune  slobodne  volje  (quod  non 
compellemur  ad  sponsalia  vel  matrimonium  contrahendum,  aut  aliud  aliquid  faciendum, 
praeter  spontaneam  et  bonam  nostram  voluntatem).  Jo§  14.  kolovoza  javlja  kraljica 
▼jemim  gradjanima  u  Kremnici,  da  je  pristala  na  taj  stanak,  pak  ih  poziva,  da  i  oni 
poilju  onamo  dva  ili  tri  razborita  sugradjanina. 

U  to  se  bijaie  sastao  i  ugarski  sabor  u  Budimu,  dakako  sve  sami  privrienici  kraija 
Vladislava.  Bijaie  tu  jegarski  biskup  Simon  Rozgon,  velikovaradinski  Ivan  de  Dominis, 
vesphmski  Matija,  danadski  Petar,  bosanski  Josip;  od  svjetovnih  velikala  spominje  se  u 
prvom  redu  srbski  despot  Gjuragj  Brankovic,  celjski  i  zagorski  knez  Fridrik,  palatin 
Lx>vro  Hedervar,  vojvoda  erdeljski  i  ma£vanski  ban  Nikola  Ilodki,  ban  ditave  Slavonije 
Matko  Talovac,  iimeiki  iupan  Ivan  Marczali,  Stjepan  Bator  i  mnogi  drugi.  Znadajno  je, 
da  se  na  tom  saboru  nalaze  i  zastupnici  kraljevine  Slavonije  (nuncii  rcgni 
Slauooie),  njih  dctiri:  po  imenu  Benedictus  Nelepecz  de  Dobrakuchya,  Ladislaus  Roh  de 
Deeche,  Petrus  literatus  de  Zeanahraczthya,  Johannes  filius  Viti  de  Corbowa.  To  je 
prvi  put,  ftto  »e  zaMupnici  kraljevine  Slavonije  uz  zastupnike  ugarske  (comunitas  regni 
Hungarie)  i  erdeljske  (nuncii  parcium  Transiluanarum)  dese  na  ugarskom  saboru;  iz 
Hrvattke  i  Dalmacije  nema  ai  OYom  prigodom   ni  velikaia,  ni  zastupnika.  Svi   velika^i  i 


ORADJANSKl    RAT   U    UOARSKOJ    I    BRVATSKOJ;   SMRT    KRAUICB    KLIZABKTE  185 

zastupnici,  sabrani  na  saboru  u  Budimu,  potvrdiSc  17.  kolovoza  1442.  pismo  Icralja  V^Ia- 
dislava,  kojim  zajamdi  kraljici  Elizabeti  Slobodan  dolazak  i  boravak  u  Ostrogonu  za 
22.  rujna,  kao  i  Slobodan  odlazak  iz  toga  grada.  Uza  sve  to  £ini  se  ipak,  da  do  ugovo- 
rena  sastanka  u  Ostrogonu  nije  doSlo,  poSto  kraija  Vladistaya  nalazimo  joS  21.  rujna 
u  Budimu. 

Medjutim  papinski  legat  Julijan  nije  klonuo  duhom.  On  i  uza  nj  celjski  knez  Fridrik 
rade  uporao,  da  se  sporazumak  poIu£i.  Kraljica  Etizabeta,  koja  od  3.  listopada  boravi  u 
Gjuru,  izdaje  ondje  11.  listopada  svomu  predragomu  ujaku,  celjskomu  knezu  Fridriku, 
slobodno  pismo,  kojim  mu  dozvoljava,  da  kao  povjerenik  poljskoga  kraija  Vladislava 
dodje  sa  50  do  100  svojih  konjanika  u  Gjur,  da  s  njome  ugovara  (pro  faciendo  no- 
biscum  tractatibus).  Slobodno  pismo  kraljidino  potvrdjuju  ostrogonski  nadbiskup  CMonizije 
Set  i  brat  njegov  Toma,  vrhovni  pokladnik  kraljiiin.  Knezu  celjskomu  Fridriku  pridru- 
iiSe  se  jamadno  i  drugi  velikali,  duhovni  i  svjetovni.  Dne  14.  studenoga  pi§e  Vladislav 
TituSevid  iz  Budima  svojoj  supruzi  Ani  i  sestri  Sofiji:  »Znajte,  kako  smo  po  Bozjem 
vodstvu  ved  danas  poSli  iz  Budima,  da  utanadimo  slogu  izmedju  gospodje  kraljice  i  go- 
spodina  kraija.  Nadamo  se,  da  <fe,  ako  Bog  dade,  biti  dobar  mir  medju  njima.  Nemojte 
se  nimalo  zalostiti,  nego  zivite  §to  bolje  moJete«  (scitote  tamen,  quomodo  Deo  duce 
iam  hodie  ...  ad  concordiam  inter  dominam  reginam  ac  dominum  regem  de  Bada  exi- 
vimus,  quod  Deo  dante  speramus,  quod  fiet  bona  pax  inter  ipsos;  nullam  tamen  tristiciam 
habere  velitis,  scilicet  quanto  melius  vivere  potestis  ac  manere  potestis,  maneatis).  Na- 
pokon  dodje  25.  studenoga  i  sam  kralj  Vladislav  u  Gjur,  da  posjeti  svoju  dosadanjq. 
protivnicu.  Svojim  iskrenim,  Ijubkim  pona^njem  predobi  mladi  kralj  posve  Elizabctu. 
Prvih  dana  prosinca  utanadena  bi  medju  njima  konadna  pogodba,  a  na  to  bi  16.  prosinca 
u  stolnoj  crkvi  svedano  progla§eno  u  magjarskom,  poljskom  i  njemadkom  jeziku,  da  je 
napokon  sklopljen  mir  izmedju  obiju  stranaka.  Pogodbe  mira  nijesu  nam  potanko  po- 
znate.  Dne  17.  prosinca  pi§e  kraljica  gradjanima  u  Pozunu,  da  ne  de  pogaziti  ni  prikratiti 
pravo  svoga  sina;  istoga  dana  pi§e  iz  Gjura  erdeljski  vojvoda  i  madvanski  ban  Nikola 
Ilodki  svomu  prijatelju  Rafaelu  Herczegu  de  Zekchew  ovako:  >Kad  jc  s  voljom  previSnjcga 
mir  i  sporazumak  izmedju  gospodina  kraija  naSega  i  gospodje  naSe  kraljice  netom  u 
Gjuru  utanaden  i  proslavljen,  tad  bi  uz  ine  pogodbe  mira  s  privolom  obiju  strana  kao  i 
svih  prelata  i  baruna,  pak  i  svih  driavljana  posebice  odredjeno  i  ustanovljeno,  da  se  svi  i 
pojedini  gradovi,  kaSteli,  varoSi  i  sela,  za  vrijeme  smutnja  silom  oteta,  pak  budi  po  redenom 
gospodinu  kralju  budi  po  spomenutoj  kraljici  ma  komu  podijeljena  i  darovana,  imadu  od 
onih,  kojima  su  dana  i  poklonjena,  bez  ikakva  protuslovlja  povratiti  prvaSnjim  gospoda- 
rima.  Mi  smo  to  narodito  obedali  gospodinu  kralju  i  gospodji  kraljici,  kao  i  prelatima  i 
barunima  kraljevstva,  da  bi  se  tako  utanadeni  m<r  bolje  mogao  odriati  i  potrajati  u 
kralievstvu». 

Obdenita  radost  poradi  utanadena  mira  ialiboie  nije  dugo  potrajala.  Ved  treci  dan 
iza  proglaSenja  njegova,  dne  19.  prosinca  1442.  umre  kraljica  Elizabeta  naglom  smrti,  tc 
bi  sahranjena  u  Stolnom  Biogradu  uza  supruga  svoga  Albrechta.  Svijet  je  nagovijeltao, 
da  je  umria  od  otrova;  no  vjcrojatnije  je,  da  je  nastradala  od  teike  boli  u  maternici, 
koju  je  lijednicima  tajila. 

Po  smrti  Elizabetinoj  pristupiSe  doduSe  neki  njezini  prijatelji  stranci  kraija  Vladi- 
slava. Ali  najodlidnijt  privrienici  njezini,  kao  ostrogonski  nadbiskup  Dionizije  Sed,  I.a- 
dislav  Gorjanski  i  Ivan  Jiskra  zabacile  svaki  sporazumak,  tc  stadoie  odiudno  oa  obranu 
nasljednoga  prava  nedorasloga  sina  njezina  Ladislava  Postuma.  Oni  pozvaie  i  skrbnika 
njegova,  njemadkoga  kraija  Fridrika,  u  pomod.  Taj  se  odazva  u  prvi  kraj  njihovu  pozivu, 
te  podmitivii  kapetane  grada  Gjura  sa  3000  dukata  skloni  ih  na  predaju  grada  Ali  po- 
slije  toga  ne  maknu  se  viie  u  prilog  svomu  gojencu.  Tako  podje  napokon  *paptnskomu 
legatu,  kardinalu  Julijanu  Cesariniju  za  rukom,  te  gt  u  Ijeto  1443.  skloni   na  pogadjanje. 


|86     ALBRKCHT   AUSTRIJSKI,  VLADISLAV  I.  VARMKMfilK  I  LADISLAV  P08TUMUS    (1437.—  1457.). 

Napokon  bi  ugovoreno  primirje  na  dvije  godine  izmedju  Fridrika  i  Vladislava,  koje  pri- 
hvati^  i  privrienici  njihovi.  Svaka  stranka  zadriat  6e  kroz  to  vrijeme  ono,  §to  u  taj 
ias  imade. 

(Vladislav  I.  Varnen£ik  vlada  sam,  1443. — 1444;  ratovi  sTurcima; 
pobjede  kod  NiSa  i  Kunovice,  poraz  kod  Varne  [10.  studenoga  1444.]). 
GradjaDski  rat  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  ne  samo  da  je  pretvarao  u  pustoi  Dajbogatije  kra- 
jeve  tih  kraljevina,  nego  je  takodjer  slabio  odpor  njihov  proti  sve  ja£oj  bujici  turskoj 
Hrabri  junak  hrvatski  Ivao  Talovac  suzbio  je  doduie  godine  1440.  sultana  Murata  II.  izpred 
Beograda;  ali  ta  nedada  potakia  je  turskoga  cara  samo  na  sve  ieSde  navale.  Prava  je 
sreda  bila,  da  je  kralj  Vladislav  obranu  najizloienijih  krajeva,  kao  severinske  banovine, 
erdeljske  vojvodine,  grada  Beograda  i  teme§ke  iupanije  bio  povjerio  rodjenomu  vojvodi, 
junaku  Ivanu  Hunjadu,  kojemu  je  pridniiio  Nikolu  Ilodkoga,  vojvodu  erdeljskoga  i  bana 
madvaoskoga. 

Dok  se  je  kralj  Vladislav  bono  za  krunu  i  prijestolje,  dotle  je  pouzdani  i  vje§ti 
vojvoda  njegov  Ivan  Hunjadi  godine  1441.  i  1442.  srdano  odbijao  navale  turske  na  juine 
i  jugoiztodne  granice  ugarskoga  kraljevstva.  Vec  godine  1441.  proslavio  se  je  Ivan  Hunjad, 
suzbiv&i  vojvodu  turskoga  u  Srbiji,  po  imenu  isakbega,  nedaleko  od  Beograda,  kad  ga 
bija&e  zasko^io  na  povratku  s  detovanja  po  Srbiji.  Ali  jo§  vecih  jada  zadade  Ivan  Hunjad 
Turcima  1442.  Vojvoda  turskih  deta  u  Evropi,  po  imenu  Mezitbeg,  beglerbeg  od  Ru- 
mclije,  provali  u  oiujku  sa  svojim  detama  u  Erdelj,  pak  harajuci  i  paleci  po  obidaju 
straSno  na  sve  strane,  prodre  sve  do  (erdeljskoga)  Biograda.  Ivan  Hunjad,  koji  se  je  ba§ 
u  taj  par  desio  u  Erdelju,  skupi  na  brzu  ruku  neSto  vojske  i  podje  mu  u  susret,  ali 
zadje  18.  oiujka  kod  mjesta  Szent  Imre  na  rijeci  MoriSu  (sjeverno  od  Biograda)  u  za- 
sjedu,  te  bi  od  preteiitijih  Osmanlija  sa  svih  strana  obkoljen.  Tek  sa  znatnim  gubitcima 
spase  se  iz  toga  nepovoljnoga  mjesta.  Erdeljski  biskup  Juraj  Lepe§,  koji  je  prelazeci 
preko  nekoga  potoka  spao  s  konja,  zarobljen  bi  od  Turaka  i  pogubljen.  Zarobivii  silan 
plijen  i  mnogo  Ijudi  nastavi  Mezitbeg  pustoliti  erdeljsku  zemlju.  Ali  vec  iza  nekoliko 
dana  zatede  ga  Ivan  Hunjad,  koji  bijaie  u  to  brojniju  vojsku  skupio,  blizu  predja§njega 
boji^ta,  navali  na  nj  svom  snagom,  te  ga  svlada  i  natjera  u  bijeg  (25.  oiujka).  Na  bijegu 
pogibe  Mezitbeg  zajedno  sa  sinom  svojim,  a  Hunjad  ote  Turcima  sav  plijen  i  suznjeve, 
ito  ih  bijahu  zarobili. 

Pobjeda  Ivana  Hunjada  dojmi  se  silno  i  kr^ana  i  Turaka.  Vla^ki  vojvoda  Drakul, 
koii  se  je  doslije  pokoravao  sultanu,  namah  se  odmetnii  od  njega  i  pokloni  ugarskomu 
kraljtt.  Toga  ne  mogaie  sultan  Murat  podnijeti.  S  toga  izda  s  mjesta  zapovijed,  da  se 
sabire  nova  vojska  kod  Sofije,  koju  ce  sanj  povesti  na  VlaSku  i  Ugarsku  Ali  na  salije- 
Uvanje  svojih  vczira  okani  se  toga  nauma,  pak  povjeri  sabranu  vojsku,  kaie  se,  do  80.000 
Ijudi,  Sehabedin  paSi,  novomu  bcglerbegu  od  Rumelije.  Taj  provali  najprije  u  VlaSku,  da 
kazoi  Drakula,  a  onda  de  podi  u  Erdelj,  da  osveti  poraz  svoga  predSastnika.  Ali  i  toj 
vojsci  podje  Ivan  Hunjadi  u  susret,  pak  se  obori  na  nju  6  rujna  na  gornjoj  Jalomici, 
prije  nego  4to  je  mogla  kroz  Karpate  provaliti  u  Erdelj.  Tu  >na  Jalovnici  na  vlaikoj 
zemlji«  odrli  Hunjad  sa  15.000  svojc  vojske  drugu  sjajnu  pobjedu.  Sehabedin  pogibe 
u  boju,  pored  njega  i  s  njime  i  cvijct  turskih  junaka,  medju  kojima  su  Turci  naro^ito 
ialili  za  Osman  (^elebijom,  unukom  slavnog  Timurtaia.  Pet  tisuda  Turaka  bude  zarobljeno, 
dvije  stotine  zastava  oteto. 

Sjajne  pobjede  Hunjadove  oduieviie  ditavo  kridanstvo.  Ako  je  slavni  junak  s  ne- 
znatnim  silama  svojih  oblasti  odriao  uko  sjajne  pobjede,  iu  bi  se  tek  moglo  uraditi, 
kad  bi  se  u  Ugarskoj  dokrajdio  nesredni  gradjanski  rat,  te  se  onda  sloina  zemlja  s  po- 
modu  Poljske  i  drugih  driava  krSdanskih  digla  na  Turke?  Jamadno  bi  se  postiglo  vrlo 
mnogo,  moida  i  to,  da  se  Turci  protjeraju  iz  Evrope.  Bai  s  toga  je  razloga  i  legat  pape 
Eugenija  IV^  po  imenu  Jultjan  Cesarini,  skupio  bio  svu  snagu  i  vjeitiou  svoju,  da  izmiri 


VLADISLAV    I.    VARNKNdlK    VLADA    SAM   (1443-1444.).  187 

kraija  Vladislava  s  kraljicom  EHzabetom.  »Danju  i  nodu  ne  mislim  ni  o  6em  drugomu, 
ncgo  o  miru  u  torn  kraljevstvu  i  o  ratu  na  Turke<,  pisao  je  on  28.  lipnja  1443.  nje- 
madkomu  kralju  Fridriku.  Mimo  to  bodrio  je  neprestano  vatrenim  besjedama  kraija  Vla- 
dislava, njegove  savjetnike,  a  i  ugarske  staleie,  da  se  rijeSe  na  veliki  rat  s  Turciina. 
Obe<5avao  im  pomoc  papinu  i  ditavoga  krScanskoga  svijeta. 

Medjutim  osim  pape  i  njegova  legata  vapili  su  za  ratom  s  Turcima  i  Dubrovdani, 
zatim  bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko  II.  Tvrtkovic,  a  najviSe  srbski  d^pot,  nevoljni 
Gjuragj  Brankovic. 

Dubrovdani  su  joS  tijekom  godine  1441.  u  vi§e  mahova  svjetovaU  i  kraija  Vladi- 
slava i  baoa  Matka  Talovca,  kojega  zovu  >najodli£nijini  udom  kraljevstva  Ungarijc* 
(regni  .  .  .  Hungarie  membrum  prestantissimum),  da  se  dignu  proiiv  Turaka.  Dne  17.  nijna 
javljaju  i  kralju  i  banu,  da  se  Osmanlije  silno   spremaju   na   krSdanski   svijet,  a  narodito 


^ 


PEdAT  Vladislava  i.  VarnenCika. 

Grb  rudijeljen  oa  ietiri  polja:  a  prTom   ag»rske   grcde,  a    dragom  poljaki  orso,    •  tf«d«B  ar.  Jataj  o*  kooja,  a 
a'ictvrtoia  dvof^abi  krii    Nadpis  naokolo  raba:   >VVUdisla8«   dei  ((racia  Hanitarie    Poloni(ei  DaloMti*  Cfoad*  (t)t 

c(etera)  rex«. 

Oriavsl  arklv  «  Bvdo. 


na  Ugarsku;  pak  gotovo  mole  bana,  neka  skloni  kraija  Vladislava,  da  se  zdruii  sa  srbtkim 
despotom  i  ostalom  gospodom  velikaiima  one  driave,  te  da  onda  poput  Rodjana  traie 
pomodi  u  pape  i  drugih  vladara  evropskih,  kojom  bt  se  mogli  ne  same  branitt,  nego 
i  na  Turke  napadati  »za  prolirenje  kridanskoga  vladanja*  (ad  Christianorum  impe- 
Hum  propagandum).  Molbu  svoju  obnav'jaju  Dubrov6ani  17.  listopada  javljajudi,  Sta  sve 
Turdin  sprema,  >da  potisne  kri6ine  i  provali  u  Ugarsku«  (ad  oppresslonem  Christicolarum 
et  potiitsinie  ad  regni  Hungarie  invasionem).  Dakako  da  su  Dnbrov&ini  bill  poglavito 
zabrinuti  sa  se,  bududt  da  je  turska  sila  prijetila  sve  viie  njihovoi  obdioi,  narodito  odkad  je 


Its     ALBHKCHT    AUSTBUSKI,  VLADISLAV    I.  VABNKm6iK  I  I^DISLAV  POSTUMUS  (1437—1457) 

veliki  vojvoda  Stjcpan  VuWiid,  njihov  najbliii  susjed,  bio  vazal  turskoga  sultona,  i  spreman 
sve  fiiniti  po  rapovijedi  svoga  gospodara.  Videdi  napoleon,  da  im  nije  druge,  nastojahu 
Dubrovdani  ugoditi  sultanu  Muratu,  Siljajudi  mu  poslanike  i  darove,  i  pladajudi  mu  danak. 
I  xaista  je  u  veljadi  1442.  > veliki  gospodar  i  veliki  amira  sultan  Murat  beg<  na  molbu 
dubrovadkih  poklisara  izdao  gradu  Dubrovniku  povelju,  kojom  im  dozvoli  >hoditi  po 
moru  i  po  suhu  bez  ijedne  zahave  po  Natolije,  po  Romanije,  po  bugarskoj  i  po  vlaSkoj 
zemlji,  po  Srbljeh,  po  Arbanaseh,  po  Bosne  i  po  vseh  inch  misteh,  zemljah  i  gra- 
dovch  gospodstva*  njegova. 

Kad  je  ponositi  Dubrovnik  bio  prinudjen  traiiti  milost  u  turskoga  sultana,  kako  je 
tek  bilo  bosanskomu  kralju  Stjepanu  Tvrtku  H.  Tvrtkovidu,  kojega  je  zemlju  sultan 
smatrao  svojom  pokrajinom.  Kad  je  ono  kralj  Vladislav  bio  u  svibnju  1440.  uSao  u 
Budim,  poveselio  se  i  Stjepan  Tvrtko  njegovu  dolazku,  nadajudi  se  boljim  vremenima, 
poSto  je  na  ugarsko  prijestolje  stupio  vladar  slavenske  krvi.  Bosanski  kralj  pozurio  se 
poslati  u  Budim  zasebno  poslanstvo,  koje  ce  Vladislava  pozdraviti  i  pomod  protiv  Turaka 
moliti.  O  torn  bosanskom  poslanstvu  pile  iivotopisac  kraija  Vladislava,  po  imenu  Filip 
Kalimah  (Callimachus)  ovako:  »Dodje  i  od  kraija  bosanskoga  sjajno  poslanstvo  odlidnih 
muieva.  Ovi  su  izpridavSi  porijetlo  svoga  plemena  izticaii,  da  su  BoSnjacima  isti  pradje> 
dovi  bili,  kao  i  Poljacima,  te  da  im  je  zajednidki  jezik,  kojim  govore;  i  da  se  poradi 
te  srodnosti  jezika  i  porijekia  njihov  kralj  iivo  raduje,  $to  je  Vladislav  —  kako  se  je 
pronio  glas  —  srecan  u  svujim  podhvatima-  Mnogo  su  nadalje  izticaii  priliku,  kako  bi 
se  poradi  srodnosti  i  susjedstva  mogli,  pade  i  morali  ujedinjenom  snagom  i  savjetom 
medju  sobom  pomagati  proti  uiasnomu  zulumu  turskomu,  koji  im  prijeti.  Osim  toga  za- 
traii§e,  da  se  ugovor  1  prijateljstvo,  koje  su  svi  dotadanji  kraljevi  najvecom  svetoScu  po- 
Stivali  i  duvali,  medju  Bosnom  i  Ugarskom  sklopi,  dotidno  obnovi.  Poslanicima  bi  milo- 
stivo  odgovoreno,  kako  je  pravo,  §to  uspjesi  i  napredak  Vladislavljev  njihovu  kralju  gode, 
tako  radi  onoga  srodstva  jezika  i  porijekia,  koje  spominju,  kao  radi  toga,  §to  je  jednima 
i  drugima  gotovo  jednako  do  toga,  da  se  §to  prije  ditava  Ugarska  smiri,  te  krepkim 
silama  rat  na  zajednidkoga  duSmanina  povede.  Zatim  im  zahvali^e,  §to  je  njihov  kralj 
sam  obrekao,  da  de  u  zgodan  das  pomagati  Ugrima  protiv  Turaka  zborom  i  tvorom, 
pak  ih  obodriSe,  neka  bi  kralj  do  kraja  uztrajao  u  toj  namisli.  Napokon  bi  ugovor 
izmedju  kraljeva  i  kraljevina  utvrdjen*.  Medjutim  od  toga  poslanstva  bilo  je  slabe  koristi 
bosanskomu  kralju.  Vladislav  se  sam  morao  boriti  za  prijestolje,  a  u  to  je  i  onako 
nevoljno  stanje  bosanskoga  kraija  bivalo  sve  nesnosnije.  Sultan  Murat  i  njegove  vojvode 
tmatrahu  Bosnu  za  pokorenu  zemlju,  a  bosanskoga  kraija  za  vazaia  i  slugu.  Ved  u 
sijednju  1441.  molio  je  kralj  Stjcpan  Tvrtko  II.  po  svom  protovistijaru  Restoju  mietadku 
vladu,  da  mu  dozvoli  poslati  u  mletadke  oblasti  sve  svoje  imanje,  pade  da  se  i  sam  sa 
svojom  porodicom  skloni  a  MIetke,  ako  bi  potrebito  bilo.  Tom  prigodom  nudio  je  ta- 
kodjer  bosanski  kralj  mietadkoj  obdini,  neka  preuzine  vladati  javno  iii  tajno  njegovim 
kraljevstvom ;  ako  pak  ne  bi  to  htjela  ili  mogla,  neka  ga  bar  izdaSno  pomogne,  te  mu 
dade  oruija  i  drugo  za  obranu  iz  svojih  dalmatinskih  gradova.  Mletadka  obdina  odgovori 
kralju  21.  veljade,  da  je  voljna  primiti  i  njcga  s  porodicom  i  imanje  njegovo,  kamo  se 
god  skloniti  ieli;  tako  isto  moie  iz  Mletaka  izvesti  oruija  i  ine  stvari  po  voiji,  da  us- 
mogne  obraniti  kraljevstvo  svoje;  ali  driave  njegove  ne  moie  preuzeli,  pak  mu  se  s  toga 
za  njegovu  Ijabav  zahvaljuje,  i  ieli  mu  od  srca,  da  se  u  svom  kraljevstvu  srcdno  uzdrit. 
Slijedece  godine  1442.  ialje  bosanski  kralj  srebro  i  dragucjenosti  svoje  u  tudjinu,  naro- 
dito  u  Dubrovnik.  U  isto  vrijeme  radi  neprestano,  da  se  s  pomocu  Mletaka  osigura  od 
Turdina.  Moli  MIetdane,  da  poSlju  k  sultanu  Muratu  svoga  poslanika,  koji  bi  za  nj  go- 
vorio;  zattm  da  bi  mu  koji  dalmatinski  grad  dali  u  zamjenu  za  bosanski,  i  da  bi  poslali 
u  Bosnu  kojega  piemida  svoga,  koji  bi  staino  prebivao  na  njegovu  dvoru.  JoS  ih  upo- 
sonije,  da  turski  sultan  snuje  velike  stvari  u  pogledu   Bosne   i  Dalmactje,  te  ih  ponovo 


VLADISLAV    r.    VARNKnTiik    VIJ^I^^    <AM    (1443—1444) 


IS9 


I 

a  . 

n 

S  N 

'  I 

Jt  • 

^  -s 

1  ^ 

5  E 

^o  * 


<      « 

>    3 


%  ^ 

a  S 

^  3 

2  i 

<  i 

cs  a 

:>£  s 

M 


OL4         M 


a 


'^9 


t^       ALBRRCRT  AUSTRIJSKI,  VLADISI.AV  I.  VARNKN&IK  I  LADISLAV  P0STUMU8  (1437.— 1457.) 

inoli,  da  bi  mu  dozvolili  izvesti  orufja  iz  pokoroih  im  gradoTa  dalmatinskih.  Lukavi 
Bfletci  odbiie  mu  medjutim  gotovo  sve  molbe  i  ielje,  >uvjereni,  da  de  prejasni  kralj 
svojom  velikom  mudro&cu  i  uajboljim  pripravama  znatt  i  modi  driavu  svoju  uzdriati  i 
braniti,  kako  su  dioili  blage  uspomene  predSastnici  njegovi*. 

Najoepovoljotje  stanje  bilo  je  jamadno  srbskoga  despota  Gjurgja  Brankovida.  On 
bijaie  u  prvi  kraj  prezrio  kralja  Vladislava,  uvrijedjen  moida,  §to  ugarsko  prijestolje  ne 
bijaSe  zapalo  ni  njega,  ni  sina  mu  Lazara.  Ved  bi  spomenuto,  kako  je  despot  ba§  onaj 
das,  kad  se  je  spremalo  krunisanje  kralja  Vladislava,  bio  ostavio  Ugarsku  i  Hrvatsku, 
pak  poiao  u  Bar  i  Budvu,  da  pokuSa  izmirenje  sa  sultanom  Muratom  II.  Ali  despot 
Gjurgie  bio  loie  srede.  Murat  oije  htio  duti  za  izmirenje;  pade  je  8.  svibnja  1441.  dao 
oslijepiti  despotove  sinove  Grgura  i  Stjepana,  a  malo  zatim,  27.  srpnja  1441.  palo  je  i  Novo 
Brdo  s  posljednjim  slobodnim  gradovima  i  oblastima  srbskima  u  turske  ruke.  Gorko 
ucviljeni  despot  vratio  se  na  to  u  Ugarsku  i  stao  vapiti  za  pomod  u  onoga,  koga  je 
nedavno  prezrio.  Najprije  poslao  poslanstvo,  a  ved  17.  kolovoza  1442.  boravi  sam  glavom 
u  Budimu  uz  kralja  Vladislava,  radedi  zajedno  s  ostalim  privrienicima  toga  kralja,  da  ga 
izmiri  s  kraljicom  Elizabetom.  Podjedno  bodri  despot  neprestano  kralja  svoga  na  navalni 
rat  s  Turcima,  nadajudi  se  tako  opet  zadobaviti  izgubljenih  zemalja  svojih.  Despota  po- 
dupiru  Dubrovdani,  papa  i  legat  njegov  Julijan  Cesarini,  a  najviSe  slavodobitni  vojvoda 
Ivan  Hunjad.  Taj  Salje  despotu  pismo,  u  kojem  javlja  po  kazivanju  nekoga  uhode,  da  su 
sinovi  karamanskoga  vladara  sultana  Murata  tri  put  razbili;  sultan  je  na  to  pobjegao  na 
neki  otok  i  ondje  umro.  Sin  sultanov  da  nema  nikakve  vlasti.  Citavu  Aziju  do  Bruse 
drie  karamanski  knezovi,  a  u  evropskim  oblastima  turskima  ima  malo  vojske.  Ako  samo 
30000  konjanika  provali  iz  Ugarske  u  Srbiju,  Turci  de  bez  ikakva  odpora  ostaviti  sve 
zemlje  do  samoga  mora. 

Neprestane  molbe  i  salijetanje,  pretjerane  vijesti  o  propadanju  turske  sile:  sve  to 
skloni  kralja  Vladislava,  te  se  stade  spremati  na  rat.  Ta  i  on  sam  gorio  je  od  zive  zelje, 
da  se  proslavi  u  boju  s  Turcima.  Ved  u  sijednju  1443.  sastade  se  sabor  u  Budimu,  koji 
uz  ino  zakljudi,  da  se  imade  razpisati  opdeniti  porez  po  ditavoj  driavi,  kojim  ce  se 
opremiti  vojska  za  rat  na  Turke  (dica  seu  taxa  generalis  pro  instauracione  exercitus 
contra  Turcos).  U  travnju  i  svibnju  utjerivao  se  novae  na  sve  strane.  Traiila  se  pomod 
u  ostalim  krSdanskim  driavama,  a  narodito  od  Poljske  i  njemadkoga  kralja  Fridrika.  Na 
Duhove,  9.  lipnja,  sastao  se  opet  ugarski  sabor  u  Budimu,  te  se  vijedalo  poglavito  o  ratu 
na  Turke.  Legat  Julijan  Cesarini  obecavao  pomod  od  pape  i  drugih  kridanskih  vlasti,  a 
despot  suze  lijudi  zaklinjao,  da  se  rat  zapodne.  Dne  28.  lipnja  1443.  pi&e  kralj  Vladislav 
iz  Budima  Nikoli  Vardi  i  bradi  njegovoj  ovako:  »Mili  i  vjernil  Eto  na  blagdan  sv.  Petra 
i  Pavla  (29.  lipoja)  odiudili  smo  se  na  put.  Idemo  prema  Beogradu,  a  onda  dalje  na- 
stavit  demo  svoje  putovanje  protiv  Turaka.  S  toga  zapovijedamo  tvrdo  tvojoj  vjemosti, 
da  primivit  ovo  pismo  s  onim  detama,  koje  od  obdenitoga  poreza  imadei  na  razpo- 
loienje  natega  velidanstva,  namah  se  spremite  na  put  i  da  §to  prije  dodjete  do  Beo- 
grada,  da  se  pridruiite  naioj  zapodetoj  ekspediciji.  Inade  da  ne  dinitel« 

Medjutim  kraij  Vladislav  zadria  se  joS  preko  mjesec  dana  u  Budimu,  gdje  ga  na- 
lazimo  i  prvih  dana  kolovoza.  Tek  poslije  9.  kolovoza  podje  s  legatom  Julijanom  u  juinu 
Ugarsku,  gdje  mu  se  pridruiiie  despot  Gjurgje  Brankovid,  zatim  Ivan  Hunjad  sa  svojim 
detama  I  s  drutinom  svoga  bolestnoga  dniga  Nikole  llodkoga.  C)itava  vojska,  dini  se, 
brojala  )e  samo  25000  konjanika  i  strijelaca;  svakako  nije  bila  osobito  jaka.  Ugri  naime 
i  Hrvati  ne  btjahu  se  podigli  listom  na  ooge,  jer  to  nije  bio  rat  za  obranu,  nego  za 
navalu;  s  toga  bijahu  saboru  dozvolili  samo  vanredni  porez,  da  se  sabranim  novcem 
kupe  pladeoici.  Piadenim  detama  pridruiili  se  neki  kralju  osobito  odani  velikaSi  sa  svojim 
banderijima,  zatim  Poljaci,  onda  pomodne  dete  vlaikoga  vojvode  Vlada  ili  Drakula,  i 
oapokon  neito  kriiara.    Vijestnici    kriiarskoga    rata    ne    bijahu  nigdje   pokrenuli  velikog 


VLADISLAV   I.   VARNKNilK    VL*D\   SAM   (1443—1444).  19I 

zanimanja;  jednako  ostade  jalovo  nastojanje,  da  »e  u  njemaikoga  kralja  Fridrika  izmoli 
pomo<5  za  rat.  Ta  Fridrik  nije  ni  malo  bio  spreman,  da  pomogae  podidi  vlast  i  ugled 
vladaru,  koji  bija&e  njegovu  rodjaku  i  §ti<5eniku  ugrabio  krunu  ugarsku! 

Uza  sve  to  zapoiela  je  vojna  na  Turke  u  jeseni  1443.  vrlo   sredno.    Sve  f>olagano 
prodirao  je  kralj  od  Beograda  na  jug,  valjda  preko  Kragujevca  prema  Kru&evcu.  Poito  se 
nije  nigdje  veca    turska    vojska    ukazala,  nego    samo    manja    neprijateljska   ieta,  koju  je 
vrbovni  kapetan  Ivan    Hunjad    bez    velika    truda    svladao,  posta    napokon    kralj  Hunjada 
sa  12000  konjanika  napred,  da  razgleda  i  pretraii,  imade  li  gdje  vede  neprijateljske  vojske. 
Hunjad    predje  Moravu  i  krene   prema    NiSu,  koji   oplijeni    i    onda  spali.    Tu  kod  Niia 
razbi  u  jedan  dan  redom  tri  turska    vojena   odjela,  koji   bijahu   onamo   doSli,  da  se  sje- 
dine  i  onda  na  nj  udare.    Progone<^i   zatim    te   odjele   doznade,  da   mu   o  lijevom   boku 
stoji  velika  turska  vojska,  kojoj    su  se  pridruiili    ostatci    razprSenih    odjela,  i  koja  polazi 
prema  taboru  kraljevu.  Zaduvii  sve  to  obmu  se  Hunjad,  pak  se  3.  studenoga  blizu   Ni§a 
sa  svom  silom  obori  na  kud  i  kamo  brojniju  tursku  vojsku,  te  odrzi  sjajnu  pobjedu.  Do 
2000  Turaka  palo  je    u    boju,  a   4000,  medju  njima  jedan    paia  i  vi§e  begova,  bude  za- 
robljeno.  Suvi^e  ugrabi    Hunjad  i  devet  turskih  zastava,  koje  zajedno    sa  suznjima  preda 
svomu  kralju.    O  toj  sjajnoj    pobjedi    svojoj  piSe  sam  Ivan  Hunjad  svomu  drugu  i  prija- 
telju  Nikoli  Iloikomu  8.  studenoga  ovako:    >Velemoinomu    gospodinu    Nikoli    od  lloka, 
vojvodi  erdeljskomu,    naSemu    predragomu    bratu.    Velemozni  gospodine,    predragi    moj 
brate.  Mislimo,  da  nije  potrebito  va§oj  velemoznosti    pisati    ponovo  o  onoj  pobjedi,  koju 
je  pred  malo  dana  svemogudi  bog  nama  i  kr§danskomu  puku  udijelio,  poito    vjerujemo, 
da  ste  o  njoj  podpuno  upudeni  ne  samo  po  kraljevom    pismu,  nego  podjedno  i  po  mo- 
jemu,  kao  i  po  javnom  glasu.  PustivSi  s  toga  to  na  stranu,  prelazim    pisati  o  onom,  §to 
nam  je  previSnji  po  svom  milosrdju  ponovo  (iterum)  udijelio     Kad  smo   naime  poslije 
prva&nje  pobjede   provaljivali   dalje   u    zemlje   neprijateljske,  traiedl  ponovo  nadin,  da  se 
borimo  s  redenim  neprijateljima,  a  ipak    ih   nijesmo    mogli  nigdje  nadi:  tad  smo  po  na« 
logu  i  dozvoli  kraljevskoga  velidanstva,  odabrav§i  dvanaest  tisuda  konjanika  i  k  tomu  joi 
i  va§u  druiinu  (Nikola    llodkoga),  te  ostaviv&i    tabor  (kraljev)   kod    rijeke    Morave,   pre&li 
preko    redene    rijeke,  trazedi    (explorando),  da    li  su  mozda    gdje  sakrivene  dete  neprija- 
teljske. I  kad  smo  doSli   do   varoSi,  koja   se  zove    NiS  (Nyssa),  zauzeli  smo  ju,  i  oplije- 
nivSi  ju  prije,  zapalili  smo  nju.  I  kad  smo  neko  vrijeme  ondje  boravili,  eto  osvanu  na  jedan 
put  neki  glavar  (princeps)  Ezebeg,  kojega  smo  dosta  lako  suzbili  i  u  bijeg  natjerali;  kad 
je    OD    protjeran,  pojavi    se   opet    novi    paSa,  koji   bi  jednako  u  bijeg  nagnan  i  razbijen. 
Tredi  dodje  Turahan-beg  (Twrhanibeg),  kojega  smo  slidno,  kao  i  druge,  protjerali.  Cije- 
nili  smo  naime,  da  je  medju  njima  bilo  ugovoreno,  da  se  onoga  dana  sastanu  kod  redene 
varo§i  Ni^,  i  da  skupivii  svoju   snagu   navale   na  naS  tabor.    AH  Bog  je  odluke  njihove 
pretekao    i  poniitio.    Medjutim    kad   smo    iili  za  njima   u  potjeru  i  u  nekoj  varo&i  neko 
vrijeme  podivali,  javiie  nam  na&e  uhode,  da  neka   druga   velika  i  jaka  vojska  s  lijevoga 
boka  dolazi,  i  da  svoj  put  sve  do  kraljeva  tabora  upravlja;  toj  vojsci   ved  se  bijahu  pri- 
druiile    i    one   razbijene   tete,   koje    smo    gore    imenovali.    Razabravii   to   oamah   i  bes 
krzmanja  krenuli  smo  prema  kraljevu  taboru;  pak    tu  smo,  vrativfti  se,  na  ravoici  nekog 
polja    ugledali    veliko   t   straSno   mnoitvo   neprijatelja,  tako   da  smo  neki  das  bill  u  duii 
uznemirenl  AH  razabravii  se  zatim,  poredjali    smo    bojne   redove,  te  smo  se  bez  ikakva 
krzmanja  s  njima  ogledali;  oni  bile  s  velikom  boijom  miloidu  od  naith  i  valih  svladani, 
a  bez  velike  povrede  i  gubitka  naiih.    S  toga   se  moramo    Bogu  moliti  i  hvaliti  mu,  ftto 
je  udostojao  toliko  milosrdje  kridanskomu  puku  udijeliti.  Bili  su  pak  u  redenomu  boju  novi 
paia,  zatim  Ezebegh  (filiui  Kwrenycz);  ooda    Kezebegh,  vojvoda    vidinski  (Bodonieosis); 
Sinanbeg,  vojvoda  od  Kruievca  (Zyuambegh,  wayda  de  Kwrsolch) ;  satim  dnigi  Turahanbeg 
(Turhambeeg)    s  banderijima    (de    Kursangh);    onda    Omarbeg    s    banderijima   od   Sofije 
(SofTya);  onda   Sinanbeg  (Zywambegh)   s  banderijima   od   Kumaoova   (Koywaoow);  onda 


t9a     ALBRECfIT   AUSTBIJ8KI,  VLADISLAV  I.  VARNBNfilK  I  LADISLAV  POSTOMOS  (1437.— 1457.). 

Hermen  Balab<:r,  s  pridjevkom  JaDon;  onda  Alibeg  (Samly  gubernans);  onda  Hamzabeg 
8  bandenjem  (de  Beze);  onda  Kabuzbeg,  carski  kaocelar;  onda  Izak,  upravitelj  Plovdina 
(regeos  Plowdensis);  zatim  Dawbegh,  vladar  Sitnice  (tenens  Zethnicze),  i  drugi  Djima 
sli^oi  Od  tih  je  stari  pala  zarobljen,  novi  pak  je  pobjegao.  Ulovljeni  su  takodjer  mnoge 
druge  Tojvode;  neki  su  ubijeni,  a  malo  ih  je  umaklo.  Nakon  svrSena  boja  podali  smo 
hvalu  Bogu  svemogudemu,  te  smo  kraljevskomu  velidanstvu  predali  neprijateljske  zastave 
i  na&e  zarobljenike,  koji  ih  je  primio  sa  svom  skromno§<fu,  hvaledi  Bogu.  Medjutim  sam 
sultan  Murat  (Omoreth)  sada  je  glavom  tri  dana  hoda  (ad  tres  dietas)  daleko  od  nas, 
tako  te  nije  drugtije  mogude,  nego  da  se  s  njime  ogledamo.  Ono,  §to  biti  mora,  znade 
Bog  unaphjed,  jer  mi  smo  u  ruci  Bozjoj.  Ono  neka  bude,  ito  Bog  uzhtije.  fedanput 
treba  umrijeti,  i  narodito  za  vjeru.  Na§a  je  vojska  netaknuta  i  oduSevljena,  te  se  mnoii 
dan  na  dan;  dolazi  bo  pred  kraljevsko  velidanstvo  mnogi  Ijudi,  Bugari,  BoSnjaci,  Arba- 
nasi  i  Raiani  s  darovima,  te  se  raduju  i  vesele  na§emu  dolazku.  Ziveia  imademo  obilato, 
tako  te  nijesmo  dirnuli  ono,  §to  smo  sa  sobom  na  kolima  dovezli.  Takodjer  vrijeme  je, 
kako  se  samo  poieliti  moie,  a  i  trg  m  hranu  je  najbolji.  PoSto  smo,  predragi  prijatelju, 
razabrali  tako  iz  vaSega  pisma,  kao  iz  izvieStaja  vaSih  prijatelja,  da  ste  ved  poneSto 
ozdravili,  molimo  i  svjetujemo  vaSu  velemofnost,  da  k  nama,  kako  god  mozete,  dodjete, 
i  da  tu  dast  nikomu  ne  priuStite;  nego  da  dokazete  ono,  §to  ste  vazda  mislili  diniti  kra- 
ljevskomu velidanstvu  i  kraljevstvu.  Ne  dajte  se  od  te  stvari  ni  dijim  savjetom  odvratiti. 
Tko  bi  inade  vaSu  velemoznost  svjetovao,  bit  de  va§  izdajnik  i  varalica.  Ta  mozete  bez 
ikakve  opasnosti  najbolje  stidi  i  sa  lestnaest  konjanika.  Kad  pak  udjete  u  RaSu,  poslat 
demo  vama  u  susret  (Ijudi),  koliko  hodete.  Ostalo  redi  de  vama  Antonije,  donosilac  ovoga 
pisma,  komu  vjerujte.  Druzina  (va§a)  u  najboljem  je  stanju,  zdrava,  netaknuta,  iiva  i  ve- 
sela.  Dato  u  kraljevskoj  vojsci  (m  descensu  regali  Scarouensi  =:  Sardicensi?)  na  osmicu 
Svih  Svetih,  nasuprot  razvaljenoga  grada  (castri  rupti),  zvanoga  Balran  (mutatio  Ballunstra?), 
Ijeta  gospodnjega  1443.  Ivan  Hunjad,  vojvoda  erdeljski,  glavni  kapetan  vojske*  (capitaneus 
exercitus  generalis). 

Nakon  sjajne  pobjede  Hunjadove  3.  studenoga  kretala  je  krScanska  vojska  pola- 
gano  preko  Pirota  i  Sofije  prema  Balkanu,  da  predje  preko  njega,  i  da  onda  prodre  do 
Plovdina,  a  moida  i  do  Drinopolja  (Odrina),  tadanje  evropske  stolice  sultanove.  Gni  se, 
da  je  upravo  8.  studenoga  Hunjad  stajao  kod  Pirota.  Odanle  se  je  vojska  vrlo  sporo 
micala  prema  Sofiji  ili  Sredcu,  koji  bi  nakon  nove  pobjede  osvojen  i  spaljen. 
Doe  4.  prosinca  javlja  kardinal  Julijan  Cesarini  u  pismu,  pisanom  >kod  Softje<,  mle- 
tadkomu  duidu  o  velikoj  i  slavnoj  pobjedi,  *koju  je  Bog,  prostrvii  desoicu  svoje  ne- 
izmjerne  milosti,  podario  vojsci  kridanskoj*. 

Tek  nakon  pada  Sofije  zapode  najteia  zadada  za  krSdansku  vojsku.  Trebalo  je 
usred  zime  predi  preko  klanaca  Balkana,  iza  kojih  bijaSe  sultan  u  Plovdinu  skupio  veliku 
vojsku.  Poito  je  najkradi  put  kroz  glasoviti  klanac  Trojanova  vrata  (Kapidiik-dervent, 
Markova  kapija,  u  rimsko  doba  Succorum  claustra  iii  Succi)  bio  od  Turaka  ne  samo 
posjednut,  nego  takodjer  zagradjen  drvljem  i  kamenjem:  mislio  je  Vladislav  taj  gotovo 
neprohodni  klanac  obadi,  pak  je  iz  Sofije  poSao  iztodno  od  Sofije  do  Zlatice  (Isladi), 
da  se  ondje  dnigim  klancem,  a  onda  uzkom  dolinom  Topolnice  protude  do  grada  Plov- 
dina. Medjutim  i  taj  drugi  klanac  kod  Zlatice  bija&e  od  Turaka  utvrdjen  i  jakom  vojskom 
zaitiden.  Na  sam  Badnji  dan  1443.,  oko  osam  sati  u  jutro,  zapode  se  straina  borba  oko 
vitova,  ito  no  gospoduju  klancem  od  Zlatice.  Kriidanska  je  vojska  morala  svladati  ogromne 
teikode.  Morala  se  je  boriti  ne  samo  s  najboljom,  najfanatidnijom  vojskom  onoga  doba, 
ved  i  u  takim  poloiajimm«  koji  su  od  prirode  bili  teiko  pristupni,  a  koje  bijahu  Turci 
gotovo  nepristupnima  udinili.  Pak  ipak  je  stvar  i  toga  dana  pro^la  dosta  dobro.  Na  jedan 
vis,  koji  su  Turci  smatrali,  da  je  od  prirode  nepristupan,  te  ga  nijesu  ni  zauzeli  bili, 
uzpne  se  jedna  deu  odvainih  kridaoa.  Za  njinu  dodjoie  i  druge  dete,  te  podeie  udarati 


VLADISLAV    I.    VARNENilK    VLAOA   SAM   (1443  —  1444.).  t9J 

na  Turke  pu  nizim  visovima.  Turct  bi^  prinudjeni  neke  visove  napustiti,  te  se  na  druge 
povuci  Pol  dana  bijaSe  provalilo,  kad  su  kridani  gonedi  Turke  doSli  na  odkos  jedne 
duboke  jaruge.  S  one  strane  jaruge  stajale  su  guste  tete  Turaka,  koje  bacahu  rpe  stri- 
jela  oa  kr§6ine.  Hunjad  zapovjedi,  te  se  na  onaj  vis  iznese  s  naddovjednim  Daporom 
nekoiiko  topova.  Ali  i  kad  ih  gore  izvukoSe,  ne  pomogoSe  mnogo,  jer  Turci  polijegoie 
po  zemiji,  te  im  kamenje  iz  topova  malo  itete  naoese.  Neke  se  iete  kr&danske  spustiie 
u  jarugu,  da  se  iz  nje  popnu  na  brdo,  gdje  su  Turci  bili.  Ali  mnogi  popado^  od  strje* 
lica  turskih  pri  torn  smjelom  poduzedu.  Videdi  kralj,  da  ne  moze  uspjeti,  zapovjedi,  da 
se  vojska  s  uzetih  visova  vrati  u  logor. 

Nedada  kod  Zlatice  skloni  kraija,  da  se  okani  daljega  oapredovanja.  Na  to  ga  nu- 
kala  i  jaka  zima  i  sve  osjetljivije  pomanjkaQJe  hraue,  narodito  za  konje.  Premda  je  srbski 
despot  Gjurgje  Brankovid  sve  moguce  dinio,  pade  i  100.000  dukata  za  dalje  ratovanje 
nudio,  bojno  vijede  ipak  je  zakljudilo,  da  se  vojska  podne  vradati  prema  Ugarskoj.  Me- 
djutim  i  povratak  stajao  je  golema  napora  i  zrtava.  Po^to  je  sila  konja  izginulo,  trebalo 
je  veltk  dio  prtljage  uniStiti,  spaliti,  a  poneSto  i  zakopati.  K  tomu  je  trebalo  i  odbijati 
tursku  konjicu,  koja  bija^e  za  krsdanskom  vojskom  poSla  u  potjeru.  S  tezkom  mukom 
i  velikim  gubitcima  dopre  kr§canska  vojska  do  klanca  K  u  n  o  v  i  c  e,  oekako  na  pol  puta 
izmedju  Ak-Palanke  i  Nila.  Ali  tu  ih  na  ulazu  u  klanac  stigne  beglerbeg  rumelijski 
Kazimpa§a  s  velikom  turskom  vojskom  i  zametae  s  njom  osudni  boj.  Najvi§e  su  se  u 
torn  boju  borile  dete  srt^koga  despota  i  Ivana  Hunjada.  Bilo  je  to  5.  sijednja  1444. 
Mihajlo  Konstantinovid  iz  Ostrvice  piSe  o  torn  boju:  >Tu  je  tako  velika  bitka  bila.  da 
su  Turci  do  nogu  bili  potudeni,  i  da  su  mnoga  velika  gospoda  turska  izgioula,  a  druga 
robstva  dopanula;  i  jedan  carev  rodjak,  koji  je  u  torn  boju  bio  i  u  vojsci  turskoj  cara 
zastupao,  poginuo  je,  kao  §to  se  i  danas  jo§  nalazi  znamenje  na  njegovu  grobu  u  varoii 
jednoj,  koja  se  zove  Tamjanica<.  Izmedju  zarobljenika  spominje  se  po  imenu  Mehmed 
Celehija,  iurjak  sultana  Murata,  zatim  Kazimpa^a  uz  viie  manjih  vojvoda. 

Pobjeda  kod  Kunovice  oslobodila  je  vojsku  krsdansku  na  povratku  svakog  daljeg 
napastovaoja  sa  turske  strane.  No  zato  su  ju  druge  nevolje  mudile,  kao  zima,  glad  i 
posvemalnji  umor.  Neki  de&ki  vojnik,  koji  je  sam  na  toj  vojni  bio,  prida  o  daljem  po- 
vratku ovako:  >Tada  nas  stize  bijeda,  prije  nego  $to  smo  u§li  u  Srbiju,  da  je  zavladala 
Ijuta  glad,  tako  da  se  je  momak  jedva  za  jedan  dukat  mogao  pogade  najesti.  I  kad  smo  uili 
u  srbsku  zemlju  i  dalje  iili,  nijesmo  imali  viie  ni  petdeset  kola  (od  600),  jer  ostala  bi- 
jahu  ved  spalili.  Konji  naime  bijahu  izginuli,  te  je  hrabra  momdad  morala  putovati  viie 
pjeSke,  nego  na  konjima.  UiavSi  zatim  u  srbsku  zemlju  udarismo  drugim  putem,  gdje 
smo  jedam  kuhali  i  jeli,  a  nalazilt  smo  takodjer  i'lre  i  vina.  Kad  smo  bili  u  sred  Srbije, 
dodje  k  nama  vojvoda  od  Anatolije,  govoraie  s  kraljem  i  vojvodama,  te  molja^e  slobodni 
list  za  nekoga  Turdina,  koji  bi  posredovao  mir  izmedju  kralja  i  sultana  na  dvadeset  ili 
trideset  godina,  te  bi  izradio,  da  bi  se  tvrdinje  Smederevo,  Golubac  i  ditava  srbska  zemlja 
vratila  despotu,  i  podjedno  njegovi  sinovi  oslobodili  suianjstva.  Tada  je  despot  mnogo 
salijetao  kralja,  da  u  prilog  stnova  njegovih,  koji  su  bili  suinji  sultanovi,  ostane  s  vojskom 
svojom  joS  dctiri  tjcdna  u  srbskoj  zemiji;  podjedno  je  despot  bio  spreman  dati  kralju 
40000  dukata,  da  bi  tim  novcem  uzdriavao  svoje  dete  u  oblasti  njegovojt. 

Medjuttm  ni  kralj  Vladislav  ni  vojvode  Ivan  Hunjad  i  Nikola  Ilodki  (koji  bijaie  na- 
knadno  doiao  na  vojsku)  ne  mogoie  ili  ne  htjedoie  ostati  dulje  na  vojni.  Ved  25.  sijednja  1444. 
boravi  kralj  u  Beogradu  (in  castro  nostro  Naodor-Albensl),  gdje  itdaje  povclju  Petru  i 
Pavlu  od  Sokola,  a  odanle  se  iuri  u  Budim,  kamo  stiie  prvih  daoa  veljade.  Narod  do- 
deka  kralja  i  vojsku  s  velikim  oduSevljcnjem.  Gradjani  grada  Budima  bijahu  sa  svedenstvom 
i  zastavama  izaili  daleko  prod  vojsku,  te  ju  odulevljeno  pozdravili.  Vladislav  (po  zavjetu, 
koji  bijaie  udinio)  udje  pjeiice  u  grad,  praden  despotora  Gjurgjem,  kardinalom  Julijanoro 
i  vojvodom  Hunjadom.  Najprije  svrati&e  se  u  crkvu  sv.  Bogorodice,  gdje  odpjevaie  svedanu 

Hrr.  poTJ.  IL  II.  *^ 


1^      aLBRKCHT  AUSTRU8KI,  VLADISLAV  I.  VARMKMeiK  I  LADISLAV    POSTUMUS  (1437.— 1457.). 

uhvalnicu,  i  gdje  ostaviSe  zastave,  Turcima  u  boju  otete.  SuviSe  naredi  kralj,  da  se 
urade  velike  sitke  kardinala  julijana,  Hunjada  i  despota,  pale  da  se  duvaju  u  istoj  crkvi 
na  spomen  potomstvu. 

Svrietak  vojne  kraija  Vladislava,  koja  bijaie  tako  sjajno  i  sredno  zapoCela,  Dije  sa 
pravo  xadovoljio  oiekivanju,  poSto  je  kralj  napokon  praznih  ruku  izaiao,  pustivSi  sve,  Sto 
bijate  tt  prvi  kraj  osvojio  u  Srbiji  i  Bugarskoj.  AH  krSdanskoga  svijeta  dojmila  se  ipak 
ta  vojna  silno,  kad  se  je  pro£ulo,  da  su  kr^dani  u  dvije  tri  velike  bitke  i  vi§e  manjih 
straine  Osmanlije  pobijedili,  te  ber  odpora  gotovo  do  prijestolnice  sultanove  prodrli.  Sa 
svih  straoa  dolaiahu  u  Budim  poslanici,  da  destitaju  kralju,  te  ga  za  daiji  rat  na  Turke 
ohrabre  Papa  Eugen  IV.,  Mletfiani,  paCe  i  bogati  vojvoda  od  Burgundije  obedaSe,  da  6e 
poslati  svoje  ratne  brodove  u  Helespont,  da  prijede  preiaz  turskih  data  iz  Azije  u  Evropu. 
Premda  su  Poljaci  svoga  kraija  zaklinjali,  da  se  okani  daljega  rata  i  da  posveti  svoju 
painju  svomii  Dasljednomu  kraljevstvu.  premda  je  Ivan  Jiskra,  privrzenik  Ladislava  Po- 
stuma,  joS  neprestano  prijetio  u  sjevernoj  (gornjoj)  Ugarskoj,  ipak  je  ugarski  sabor,  koji 
se  bija^e  na  koncu  travnja  1444.  sastao  u  Budimu,  zakljuiio  obnovu  rata,  te  je  u  to  ime 
i  dozvolio  pobirati  ratni  porez. 

Slavodobitna  vojna  kraija  Vladislava  i  vojvode  Ivana  Hunjada  bija§e  silno  djelovala 
i  na  narode  balkanskoga  poluotoka.  Namah  negdje  iza  pobjede  Hunjadove  kod  Morave 
3.  studenoga  bijaSe  se  zgodila  znamenita  promjena  u  bosanskom  prijestolju.  Dosadanjega 
kraija  Stjepana  Tvrtka  11.  Tvrtkovida  nestade  —  hrvatski  Ijetopisi  javljaju  za  godinu  1443.: 
>tada  ubiJe  BoSnjani  istoga  Tvrtka  drugoga,  kraija  bosanskoga*  —  a  na  prijestolje  bo- 
sansko  uzpe  se  Stjepan  Toma,  nezakoniti  sin  Stjepana  Ostoje.  Vec  20.  prosinca  1443. 
piie  mleta£ka  vlada  svoje-mu  knezu  i  kapetanu  u  Zadru,  kako  joj  je  novi  bosanski  kralj 
javio  •namjeitenje  svoje  u  kraljevstvima  strica  svoga*  (promotionem  suam  ad  regna 
patmi  8ui),  te  ju  zamolio,  da  joj  budu  preporu£eni  njegovi  podanici,  dolazedi  u  oblasii 
i  mjesta  mletad:ke  Dalmacije.  Da  je  Stjepan  Toma  do§ao  do  prijestolja  s  pomodu  kraija 
Vladislava  i  vojvode  Ivana  Hunjada,  svjedodi  njegova  povelja,  koju  je  poslije,  naime 
3.  lipnja  1444.  Ivanu  Hunjadu  u  gradu  Bobovcu  izdao.  >Mi  Stjepan  Toma<,  govori  kralj 
u  poveiji,  » kralj  bosanski,  javljamo  svima,  kojih  se  tide,  da  poSto  je  prijestolje  ovoga 
kraljevstva  iza  smrti  slavnoga  spomenuda  kraija  Tvrtka,  naSega  predragoga  strica,  bilo 
izprainjeno,  a  ja  sam  po  njegovoj  odredbi  ostao  gospodar  gradova  i  krunskih  posjeda 
istoga  kraljevstva:  to  je  preblagi  gospodin  naS  Vladislav,  kralj  ugarski  i  poljski,  po  savjetu, 
dobroj  voiji  i  odredbi  moinoga  gospodina  Ivana  Hunjada,  vrhovnoga  vojvode  svojih 
vojska,  mene  sveCanu  za  kraija  bosanskoga  namjestio  i  potvrdio.  Zeledi  se  mi  za  toliku 
Ijabav  i  sklonost  oduiiti,  obvezujemo  se  Ivanu  Hunjadu,  da  demo  vjerno  slu2iti  redenomu 
kralju  i  kruni  njegovoj,  a  vojvodu  Ivana  priznajemo  za  istinitoga  i  vjernoga  prijatelja,  te 
demo  ga  iskrenim  srcem  Ijubiti  i  vazda  u  svima  potrebama  pomagati*.  SuviSe  obeda 
Stjepan  Toma  svedano,  da  de  Ivanu  Hunjadu  u  znak  zahvalnosti  svake  godine  na  odre- 
djeni  rok  pladati  po  3000  dukata,  da  de  ga  svagdje  i  svakom  zgodom  sa  svojim  prija- 
teljima  pomagati,  dopustiv&i  mu  uza  to,  da  moie  dodi  u  Bosnu,  kad  ga  je  volja^  i  ostati 
a  njoj,  dokle  bode. 

S  osobitim  oduftevljenjem  bijahu  vojnu  kraija  Vladislava  pratili  Dubrovdani,  tezko 
aabrinuti  za  svoje  na^eobine  u  Srbiji,  i  pritisnuti  od  velikoga  vojvode  Stjepana  Vukdida. 
Za  ditave  vojoe  daju  naputke  tvojim  poslanicima,  koje  bijahu  poslali  kralju  Vladislavu,  a 
20.  listopada  1443.  javljaju  vetelo  rimskomu  papi,  kako  je  krSdanska  vojska  pod  kraljem 
Vladislavom  i  u  nazodnosti  legata  Julijana  >drugi  poraz  zadala  ncvjernim  Turcima«  (aliam 
stragem  perfidis  Turcis  intulisse).  Tek  Jto  se  je  Vladislav  povratio  kudi,  eto  ved  u  Budimu  po- 
•bnika  dubrovadke  obdine,  Nikole  Marinova  Kaboiida,  Vlaha  Ranjine  i  Ljudcvita  Restida, 
ptk  ga  mole  za  potvrdu  povelja  kraljeva  Sigi<«munda  i  Albrcchta.  Kralj  im  to  rado  dini  i  radi 
proUih  xasluga  i  radi  obedtoe  pomodi  a  dojdudem  ratu,  te  im  22  veljade  izdaje  svedanu  povelju. 


VLADISLAV  L  VARNENCiK  VLADA   SAM  (1443—1444).  i9{ 

Na  toj  povelji  nalazinio  medju  barunima  na  prvom  mjestu  tapisana  srbskoga  despota 
Gjurgja  Braokovida  (illustre  principe  Georgio  despoto  EUsciaeX  a  za  ojim  tek  palatina 
Lovru  Hedervara,  onda  Nikolu  llodkoga  i  Ivana  Hunjada  kao  vojvode  erdeljske  i  zupane 
sikulske  (Nikola  Ilotki  je  povrh  toga  ban  ma£vanski  zajedno  s  palatinovim  sinom  Erne* 
rikom  Hedervarom,  a  Ivan  Hunjad  ban  severinski),  nadalje  bracu  Matka,  Franka  i  Pctra 
Talovca  kao  knezove  cetinske  i  bane  kraljevina  Daimacije  i  Hrvatske  (Matko  i  Franko 
takodjer  su  bani  Slavonije),  i  napokon  dvorske  (astnike. 

Pobjeda  kod  Kunovice  uzpirila  je  napokon  plamen  ustanka  i  medju  Arbanasima, 
kojima  je  u  to  vrijeme  stajao  na  delu  slavni  junak  Juraj  Kastriotid,  zvan  i  Sken- 
derbeg.  Arbanasi  bijahu  jo§  u  vrijeme  Sigismundovo  odriali  vi$e  sjajnih  pobjeda 
nad  Turcima,  a  sada  ih  opet  podize  na  noge  pjesmom  i  pridom  proslavljeni  Skenderbeg, 
sin  Ivana  Kastriote,  a  gospodar  Kroje  (Ak-Hisara).  Na  njega  se  bijaie  ptsmom  obratio  i 
kralj  Vladislav  za  pomod  u  dojdudem  ratu,  a  junadki  mu  je  Skenderbeg  poslije  (pismom 
iz  Kroje  od  4.  kolovoza)  i  obedao,  da    de    ma    se    pridruiiti   sa  30000  svojih  Arbanasa. 

Priprave  za  novi  rat  godine  1444.  dojmi^  se  silno  sultana  Murata.  Sjajne  pobjede 
Ivana  Hunjada  posljednjih  triju  godina,  vijesti  o  pripremama  zapadnih  vlasti,  da  se 
s  velikom  mornaricom  pridruie  podhvatu  kraija  Vladislava,  a  osobito    ustanak  i  pobjede 


PoDPis  KRAUA  Vladislava  i.  VARNBNdiRA. 

Soimljoi  I  jedoe  izprare  od  l8.  travnJA   1441.  Cita  m  ovako:   »SabKript(i)o  nuna  p(ro)p(ri^  W(UdisIu)  rcgps*. 


Arbanasa:  sve  to  djelovaSe  na  sultana  tako,  da  je  polelio  mir.  K  tomu  morao  je  joS 
uvijek  ratovali  u  Maloj  Aziji  s  knezom  od  Karamanije,  pak  se  je  zato  trsio,  da  se  po. 
godi  8  najopasnijim  protivnictma  u  Evropi.  Ved  bi  spomenuto,  kako  je  namah  iza  boja 
kod  Kunovice  stigla  kralju  Vladislavu  ponuda,  da  se  izmiri  sa  sultanom,  koji  je  gotov 
despotu  povratiti  ditavu  driavu  i  oba  sina  njegova.  Cmi  se,  da  je  despot  poslije  nastavio 
dogovaranja,  pade  i  Ivana  Hunjada  predobio  za  mir.  Zahvaini  despot  dariva  sa  to  Hu- 
njadu  grad  Vilagoi  i  druga  neka  svoja  mjetta  i  zemlje  u  Ugarskoj;  u  dotidnoj  izpravi 
od  3.  srpnja  kaie  despot  izrijekom,  kako  >za  podpuni  povratak  kraljevine  R«ftke  i  Alba- 
nije,  ako  samo  bude  voija  Boija,  nesumnjivu  nadu  imade*.  Nekako  u  isto  vrijeme  doiao 
je  kralj  Vladislav  u  Segedio,  gdje  te  bijahu  u  driavno  vijede  Mstali  najodlidoiji  pr»- 
lati  i  baruoi  kraljevstva,  medju  njima  despot  Gjurgje  i  vojvoda  Huojad.  Na&ao  te  tu  i 
potlanik  sultanov,  neki  poturica  rodom  Grk,  koji  bijaie  doiao  s  pratnjom  od  stotine 
spahija.  Sad  te  stale  ozbtljno  razpravljati  o  mim.  Paptnski  legat  Julijan  Cesar  ni  bio  je 
doduie  proiivan  miru,  ali  je  pretegia  rijed  Huojadova.  Samo  je  ugovaranje  zapinjalo  radi 
uvjeta  mira.  Ugarski  velikmii  zahtijevahu,  da  sultan  ustupi  ne  samo  Srbiju,  nego  1  Vla&ku 
i  Bugarsku;  dok  tu  opet  saltanovi   poslanici   htjeli,  da  se  zoamenit  dio  Srbije,  narodito 


196     ALBRBCirr   AUSTRIiSKI,  VLADISLAV  I.  VARNBNftiK  I  I.ADISLAV   P0STUMIJ8   (1437.— 1457.). 

pak  Novo  brdo  s  njegovim  srcbrcnim  rudama,  ostavi  u  turskim  rukama.  Napokon  uta- 
naiiie  ove  pogodbc:  1.  Bugarska  ostaje  i  dalje  pokrajina  sultanova.  2.  VlaSka  se  vrada 
pod  vrhovnu  vlast  krune  sv.  Stjepana,  ali  vojvoda  vlaJki  plada  sultanu  godiSnji  danak. 
3.  Dcspotu  Gjurgju  vrai^a  se  sva  njegova  driava  Srbija  (s  Zctom)  sa  svima  gradovimai 
koje  su  Turci  osvojili;  poimencc  vradaju  mu  se  Smederevo,  Golubac,  Zrnov  (Avala), 
Kruievac,  Kovin,  Sever  in,  Srebreoik,  Ostrvica,  Koznik,  Koprijan,  Prokuplje,  Leskovac, 
Zeleni  grad,  Novo  Brdo  i  »svi  drugi  u  Srbiji  i  u  onom  dijelu  Albanije,  koju  je  prije 
diiao«.  Despot  de  pla<5ali  sultanu  danak  i  pomagati  ga  s  izvjestnim  brojem  vojske,  kad 
to  zatraii.  4.  Ugri  se  obvezuju,  da  ne  ce  prelaziti  Dunav,  ni  upadati  u  tursku  carevinu ; 
jednako  se  obvezuju  Turci,  da  ne  de  prelaziti  Dunav,  niti  provaljivati  u  Ugarsku.  5.  Za 
svoga  Surjaka  Mehmed-Cclebiju  i  za  ostale  suinjeve  Turke  plada  sultan  kralju  Vladi- 
slavu  odkupninu  od  100.000  dukata,  te  se  obvezuje  pomenutoga  kralja  u  svakom  ratu 
pomagati  sa  25  000  Ijudi.  Sinove  despota  Gjurgja  i  vojvode  vla^koga  vrada  sultan  rodi- 
teljima  bez  ikakva  odkupa.  6.  Turci  se  obvezuju,  da  de  predaju  srbskili  gradova  despotu 
odmah  zapodeti  i  ito  prije  svrSiti.  Primiije  ili  mir  neka  traje  deset  godina. 

Ugovor  o  primirju  sastavljen  bi  u  dva  primjerka  i  u  dva  jezika,  a  na  to  se  na 
Djima  podpisaie  kralj  Vladislav,  despot  Gjuragj,  Ivan  Hunjad  i  svi  odlidniji  velikaSi.  Po 
ondaiDJem  obidaju  trebalo  je,  da  obje  stranke  poloze  zakletvu,  da  de  ugovor  sveto  po- 
itivati  i  diiatl  Tom  prigodom  despot  Gjuragj  i  Ivan  Hunjad  oditovaSe:  >Valja  da  prije 
zakletve  promislimo,  §»a  dinimo,  a  kad  se  jednom  zakunemo,  onda  valja  da  dr£imo«.  Po- 
slanik  se  sultanov  zakune  na  koranu,  a  kralj  Vladislav  na  evangjelju.  To  je  bilo 
13.  srpnja  godine  1444. 

Malo  dana  iza  uunadena  primirja  u  Segedinu  stiie  kralju  Vladislavu  pismo  od 
admirala  ujedinjene  krSdanske  mornarice  na  iztoku,  u  kojem  mu  javljaSe,  da  su  stigli  do 
Helesponta,  pak  da  de  nastojati,  kako  bi  zakrdili  povratak  sultanu  Muratu  II.,  koji  bija§e 
preiao  u  Malu  Aziju,  da  svlada  kneza  od  Karamanije.  Sada  bi  zgoda  bila,  da  se  Evropa,  u 
kojoj  imade  malo  turske  vojske,  sasvim  oslobodi  od  Osmanlija;  neka  dakle  kralj  ^Vladislav 
Sto  prije  s  vojskom  provali  u  Rumeliju.  I  od  bizantskoga  cara  Ivana  VIII.  Paleologa  stiie 
pismo  (pisano  u  Misithri  30.  srpnja  1444)  slidna  sadrzaja,  u  kojem  odvradaSe  kralja  od 
primirja  s  vjerolomnim  Turcima,  a  osobito  sada,  gdje  je  tako  zgodna  prilika,  da  se  oni 
sasvim  iztrijebe.  Car  pisaSe  i  o  svojim  pripravama  za  rat,  kako  s  velikom  energijom  snuje, 
da  podpomogne  svako  poduzede  protiv  Turaka,  kako  je  mnogu  svoju  gospodu  iz'.oiio  ve- 
likim  opasnostima,  radedi  preko  njih,  da  krSdanske  narode,  koji  su  pod  Turcima,  spremi 
na  ustanak,  i  kako  svi  ti  narodi  odekuju  kralja  Vladislava,  da  dodje,  te  ih  spase  od  ne- 
snosnoga  jarma  turskoga,  kao  ito  su  ono  nekad  sveti  otci  izdekivali  Isusa  Krista.  Po  turskim 
izvorima  bijahu  stigia  u  Segedin  joS  i  pisma  od  kneza  (sultana)  od  Karamanije.  >Evo  sad 
je  vrijeme<,  pisaie  knez  Ibrahim,  >Alah  je  uzeo  pamet  Muratu,  te  ovaj  predade  carevinu 
siou  Muhamedu,  djetetu  od  detrnaest  godina,  a  sam  eno  gdje  s  dervi^ima  u  Magneziji  klanja*. 

Sva  ta  pisma  i  vijesti  djelovale  su  siino  tako  na  kralja  Vladislava,  kao  i  na  prelate  i 
banine,  sabrane  joi  UTijek  u  Segedinu.  Stado^  iaiiti,  §to  su  se  prenaglili,  te  ugovorili 
primirje.  Taj  dat  upotrebi  papinski  legat,  kardinal  Julijan  Cesarini,  da  ih  opet  nagovori 
na  rat  On  stade  dokazivati,  da  ugovor  od  13  srpnja  ba$  i  nije  ugovor,  nego  tek  samo 
listina,  na  kojoj  su  neuredno  i  nebriiljivo  razbacane  rijedi  o  miru  i  prijateljstvu.  Ono  nije 
ugovor  ni  po  tome,  ito  kralj  Vladislav  i  zbor  segedinski  nijesu  ni  imali  pravo,  da  ga 
utanade.  Dok  se  je  Ugarska  sama  horila  sa  sultanom,  mogla  je  i  sama  mir  zakljudivati; 
ali  odkad  je  Ugarska  stupila  u  svezu  s  drugim  kr&danskim  driavama,  pak  s  njima  ugo- 
vorila,  da  ratuje  s  Turcima,  odevidno  nije  imala  prava,  da  sama  na  svoju  ruku  mir  za- 
kljuduje,  i  po  tome  ugovor  segedinski  ne  moie  biti  punopravni  dokumenat,  koji  bi  narode 
vezao.  joft  manje  je  on  to,  kad  se  uzme  na  pogled,  da  se  papa  nije  niita  o  njemu  pitao, 
a  niti  ga  je  odobrio   ni   blagoslovio.    A  da  je  to  sve  i  pravovaljan  ugovor,  opet  je  on 


VLADISLAV    I,   VARNKN£iK    VLADA    SAM   (1443. — 1444).  197 

svaku  svoju  obveiljivost  izgubio.  poito  Turci  sa  svoje  straoe  svoje  obveze  izpunili  nijesu. 
Na  ime,  i  ako  je  ugovoreno,  da  u  roku  od  osam  dana  predadu  despotu  Golubac  i  Sme- 
derevo,  ta  dva  grada  oni  jo§  predali  nijesu  I  A  i  u  obce  je  veliko  pitanje,  da  H  de  sultan 
htjeti,  da  uslove  svoga  mira  izpuni?  Dosta  je  odito,  da  on  zeli  samo  vremena  dobiti,  da 
se  bolje  spremi.  Kaiete:  kralj  je  uzeo  na  se  obvezu  prema  sultanu,  da  drii  mir!  Ali  kralj 
je  uzeo  na  se  obvezu  prema  kr^anskim  vlastima,  da  ce  ratovati  na  Turkel  Koja  obveza 
vrijedt  viie?  Zar  obveza  prema  Ijudima,  kojih  su  obidaji,  vjera  i  cio  iivot  tako  protivDi 
naSima  ?  Zar  obveza  prema  Ijudima,  kojima  zadati  tvrdu  vjeni  ve<5  je  po  sebi  krivica,  a 
joS  veca  drzati  zadatu  rijei!  Razsudite  i  sami  hiadno,  ita  vam  je  diniti.  Ako  budete 
driali  ugovoreni  mir  s  Turcima,  onda  su  vam  uzaludne  sve  one  s  onolikim  irtvama 
izkupljene  pobjede,  vi  se  pokrivate  stidom  i  sramotom,  i  propuslivSi  ovu  zgodnu  priliku, 
do£ekat  dete,  da  se  ostavljeni  od  sviju  prijateija,  osamljeni  na  vaSem  zemlji§tu,  branite 
s  dvojbenim  uspjehom  Ako  pak  ovaj  mir  s  Turcima  pogazite,  steci  <iete  neumrlu  slavu 
i  uza  sve  ono,  ^to  ste  tim  mirom  ugovorili,  postidi  dete  jo$  i  to,  da  Evropu  sasvim 
od  Turaka  oslobodite.  Na  posljedku  ima  i  to  izjaviti,  kako  ga  je  papa  opunomocio  pro- 
glasiti  javno  i  sve6ano,  da  onaj  mir  ne  vrijedi,  da  ga  treba  smatrati  kao  da  i  ne  postoji; 
pak  s  toga  i  formalno  odrije§ava  kralja  i  sve  one,  koji  su  pri  podpisu  ugovora  u^estvo- 
vali,  od  obveze  i  zakletve,  koju  su  poloitli. 

Vatrene  besjede  papinskoga  legata,  kojega  su  jo§  pomagali  podlegat  papin  Franjo, 
mleta^ki  poslanik  Ivan  de  Reguardatis,  a  valjda  i  dubrova^ki  poslanik  Vlaho  Ranjina, 
dirnuSe  kralja  V'ladislava  i  sabrane  velika^e  tako,  da  ih  je  vedina  bila  spremna  s  mjesta 
pogaziti  nettm  utana^eni  ugovor.  Jedino  je  Ivan  Hunjad  neSto  krzmao,  ali  i  njega  pre- 
dobiSe  tim,  Sto  mu  je  kralj  na  predlog  Julijanov  obecao  Bugarsku  kao  nasljedou  kralje- 
vinu.  Dne  4.  kolovoza  1444.  odiuieno  bi  u  kraljevskom  vijedu,  da  se  ugovor  o  primirju 
izmedju  Turske  i  Ugarske  proglasi  niStetnim,  i  da  se  do  1.  rujna  sva  vojska  skupi  i 
pripremi  za  prelaz  preko  Dunava.  Kardinal  Julijan  sastavi  pismenu  zakletvu,  kojom  se 
svi  zaklinju  spasenjem  svojih  du§a,  svetim  Trojstvom,  Bogorodicom,  i  za&titnicima  kra- 
Ijevine  Ugarske:  sv.  Stjepanom  i  sv.  Ladislavom,  da  de  se  najdulje  do  1.  rujoa  sastati 
kod  Oriave  ili  na  kojem  drugom  mjestu  na  Dunavu,  koje  se  odredi,  te  predi  rijeku  i 
svima  silama  nastojati,  da  se  jo§  te  godine  Turci  sasvim  protjeraju  iz  Evrope.  Izpravu 
podpisaie  u  Segedinu  jo§  4.  kolovoza  jegarski  biskup  Simon  Rozgon,  varadinski  biskup 
Ivan  (de  Dominis),  izabrani  bosanski  biskup  Rafael  Herczeg  i  vojvoda  erdeljski  Ivan  Huojad 
u  ime  onih,  koji  de  s  kraljem  podi.u  rat;  a  palatin  Lovro  Hedervar,  kraljevski  sudac 
Juraj  Rozgon,  najvi^i  kraljevski  pokladnik  Mihajlo  Orsag,  danadski  biskup  Petar  i  jo& 
neki  drugi  u  ime  onih,  koji  de  ostati  kod  kude,  ali  su  pristali  na  taj  zakljudak.  Pozva§e 
i  despota  Gjurgja  Brankovida,  da  se  i  on  pridruii  toj  vojni.  Mihajlo  iz  Ostrvicc  pile,  da 
je  >despotu  vrlo  tezko  bilo,  kad  je  sa'.nao,  $ta  se  hode<.  I  zaista  je  despot  odbio  posiv, 
pade  je  poslao  vanrcdna  poslanika,  Dmitra  Radojevida  Brankovida  s  pismom  kralju 
Vladislavu.  da  ga  odvrati  od  rata.  Kad  mu  to  nije  po&lo  za  rukom,  utaoadio  je  despot 
15  kolovoza  poseban  mir  sa  turskim  punomodnicima.  Obedao  je  ostati  neutralaa;  s  toga 
nije  poslije  ni  arbaoaskoj  vojsci,  koju  je  junak  Skenderbeg  vodio  u  pomod  kralju  Vla- 
dislavu, htio  dopustiti,  da  prodje  kroz  njegovu  driavu. 

Tek  oko  20.  rujna  1444.  predje  Vladislav  kod  Beograda  preko  Dunava,  da  kroi 
tursku  carevinu  provmli  do  Galipolja  i  Carigrada.  Vojska  mu  bijaSe  jo&  manja,  nego 
pro&le  godine.  Poljacl.  koji  nijesu  odobravalt  kraljevu  politiku,  tako  iltetnu  ta  poij»ku 
driavu,  izostadoie  sasvim.  1  od  ugar^kih  velikaia  pridruil  mu  se  vrlo  malo  sa  svojim 
banderijima.  Od  hrvatskih  velikaia  doSao  je,  ito  se  snade,  jedini  Franko  Talovac.  brat 
bana  Matka  i  drug  njegov  u  baniji  kraljevina  Slavonije,  Dalmacije  i  Ilrvatske.  Ban  Matko 
ostao  je  kod  kude ;  dini  se,  da  je  tada  poboljevao.  Krilara  iz  Evrope  nailo  te  vrlo  malo. 
Tako  se  pod  kraljevom  zastavom  okupilo  jedva  16  (XX)  konjaoika,  koji    bijahu  medjutim 


198     ALBBBCBT   AUSTRIISKI,  VLADISLAV   L  VARNEnCiK  I  LADISLAV  POSTUMUS  (1437—1457). 

poveli  sa  sobom  nckih  2000  kola  za  liranu  i  plijen,  ito  6e  ga  zarobiti.  S  torn  malom 
vojskom  hitao  kralj  Vladislav  svom  snagom  naprijed,  uzdavajudi  se  u  pusta  obecanja 
bizantskoga  cara  i  krl<Jansku  mornaricu  na  Helespontu.  Ved  Sesti  dan  stiie  do  Vidina, 
koji  medjutim  ne  htjede  podsjedati,  a  dvadeset  i  §esti  dan  dopre  do  Nikopolja,  kojega 
predgradje  bude  spaljeno.  Tu  kod  Nikopolja  dodje  k  njemu  vlaSki  vojvoda  Drakul  sa 
svojim  sinom  i  sa  4000  vojske.  UgledavSi  malenu  vojsku  kraljevu  gotovo  se  upropasti, 
te  stade  kralja  odvradatt  od  rata.  >Zar  ne  znatec,  govorio  je  kralju  i  vojvodama,  >da 
sultan,  kad  samo  u  lov  ide,  vodi  sa  sobom  ve<£u  druiinu,  nego  ito  je  sva  ova  vojska?! 
Ja  sam  se  napatio  sam,  pak  znam,  kako  je  strahovlta  sila  turska.  Kad  se  hode  ved,  da 
se  po^oe  borba  s  njima,  onda  neka  se  poCne  bar  s  jednakim  silama  Bolje  bi  bilo,  da 
ovu  vojsku  pri6uvanr)o  za  drugu  bolju  priliku*.  No  videdi,  da  ne  moie  odvratiti  kralja  od 
vojne,  ostavi  Drakul  sina  svoga  s  vlaSkim  (etama,  da  se  pridruii  kraljevoj  vojsci;  suviSe 
dadc  kralju  dva  momka,  vjeSta  putovima  i  stazama  po  Bugarskoj,  zatim  dva  najbolja 
konja  svoja,  kojc  neka  vazda  drii  uza  se,  jer  bi  mu  mogli  dobro  dodi.  Od  Nikopolja 
udari  Vladislav  *ztodno  preko  Sumena  i  Pravadija,  te  zauze  obje  tvrdinje  juri§em;  a  onda 
dopre  9.  studenoga  do  Varne.  Vladislav  naime  uklanjao  se  Balkanu  i  njegovim  klan- 
cima,  ved  je  oba^ao  Citavo  gorje,  te  je  sada  6ui  crnomorskoga  primorja  mislio  prodri- 
jeti  do  Bosfora. 

Ve6  u  veier  Htoga  dam  —  9.  studenoga  —  ugledaSe  kr§6anske  iete  Vladislavljeve 
posve  nedaleko  od  svoga  logora  krijesove  nekakve  neprijateljske  vojske.  BijaSe  to  turska 
vojska  pod  sultanom  Muratom  II.  CuvSi  naime  Murat,  da  je  ugarski  kralj  pogazio  pri- 
mirje,  utaoado  je  s  mjesta  mir  s  karamanskim  knezom,  pak  je  onda  unatod;  krSdanskoj 
moraartct,  koja  je  na  Helespontu  strafila,  sa  svojom  vojskom,  nekih  40.000  Ijudi,  preSao 
u  Evropu,  i  to  tako,  da  se  je  neopazice  na  trgovaikim  brodovima,  —  kaze  se  geno- 
▼ezkim,  koje  je  dobro  platio  —  dao  prevesti  preko  Bosfora  izmedju  Carigrada  i  Crnoga 
mora.  SkupivSi  zatim  u  Evropi  jo§  vi§e  vojske,  bija§e  preko  Balkana  pohitao  prema 
Nikopolju;  no  ne  zatekavSi  viSe  ondje  krSdanske  vojske,  poSao  je  za  njom  do  Varne. 
Tako  se  je  naSla  krSdanska  vojska  u  najnepovoljnijem  poloJaju:  pred  njom  je  slajao  kud  i 
kamo  brojntji  neprijatelj,  a  za  njom  bilo  je  more.  Nije  bilo  druge,  nego  da  se  pobije 
8  Turcima.  pak  da  ih  ili  pobijedi  ili  slavno  izgine. 

Osttdni  boj  kod  Varne  bio  je  10.  studenoga  1444  Ivan  Hunjad  bijaSe  na  lijevom 
I  desnom  krilu  smjestio  Ugre,  kojima  bijaSe  na  desnom  pridruiio  i  ieticu  kriiara  pod 
legatom  Julijanom;  a  sredi§tu  staja§e  kralj  s  izabranom  detom  ugarskih  i  poljskih  vite- 
fova,  a  uza  nj  bijahu  Vlasi.  Desnim  krilom  zapovijedao  je  varadinski  biskup  Ivan  de 
Domiois,  a  lij^Tim  Hunjad  sam.  Kod  Turaka  stajahu  u  prodelju  spahije  iz  Evrope  i  Azije, 
za  njima  bijahu  kao  rezerva  janjidari.  zaSti<feni  velikim  i  gvoidjem  okovanim  Stitovima, 
kao  i  ieljeznim  kolcima.  Sva  turska  vojska,  kaiu,  brojala  je  preko  100  000  Ijudi.  Turci 
izoenada  navali&e  s  boka  na  desno  krilo  u^arsko  i  nagna^e  ga  u  bijeg,  u  kojem  izgiboSe 
velikovaradinski  biskup  Ivan  de  Dominis  i  jegarski  Simon  Rozgon.  I  Vlasi  okrenu&e 
ledja.  Tek  maleni  odio  s  kardinalom  Julijanom  i  banom  Frankom  Talovcem  skupio  se 
oko  stijega  tv.  Ladtslava,  te  odolijevaie  hrabro  neprijateljima.  Nasuprot  Ivan  Hunjad  na 
lijevom  krilo  i  kralj  napredovabu  svedjer.  Azijski  konjanici  biSe  suzbijeni,  beglerbeg 
Karadia  obtjen;  na  ito  kralj  oslobodi  i  onaj  odio,  koji  se  je  borio  oko  stijega  sv.  Ladi- 
slava  Sada  zamoli  Hunjad  kralja,  da  se  skloni  na  sigurno  mjesto  u  rezervu,  a  on  6t 
sam  nastaviti  boj  proti  evropikim  konjanicima,  koji  se  joi  opirahu.  Nakon  iestoke  i 
upome  borbe  stala  se  i  tu  sreda  Ugrima  naginjati.  Sada  se  dade  kralj  od  svoje  druiine, 
koja  nije  uitila  Hunjadu,  da  sam  abere  slavu  pobjede,  skloniti,  da  udari  na  netaknute 
joi  janjidare,  iza  kojih  je  sam  sultan  stajao.  Usred  2estoka  kre&eva  ranjen  bi  kralievkonj; 
kralj  pade,  te  mladjan  izgibe  €»d  udaraca  i  strjelica  janjidarskih.  Odrubiie  mu  glavu  i 
donesoie  ju  sultana,  koji  je  male  prije  joi   mislio   pobjedi,  te   su  ga   gotovo   silom  pri- 


VLADISLAV   L  VABKEnCiK    VLADA  SAM  (1443. — 1444.). 


199 


driali.  Smrt  hrabroga  kralja  djelovaSe  porazno  na  kr$<5aoe,  koji  se  malo  zatim  dadoie  u 
bijeg.  Ivan  Hunjad  pokuSa  jo&  jednom,  da  hi  se  dobavio  kraljeva  trupla;  ali  onda  stade 
I  sam  brzo  uzmicati  pustim  krajevima  izto^De  Bugarske  prema  Dunavu. 

Tako  na  bijegu,  kao  i  kod  osvajanja  kr&^nskoga    tabora    pogibe  jo£  mnogo  Ijudi, 
inedju  njima  i  papiDski    legat  Julijan    Cesarini,  koji   je  tim  na^inom  okajao,  §to  je  mla* 


Sultan  Murat  IL 

Po  Btaiatari  is  kodskta    >HUtoria  imperAtonm  T«rcUc«,   koji  M   potve^M 
kr«li«    VUdUUv«  II  Jagelotrka.    Kodeka   Mm   Can   m   ■  gradtkoj  kajitald 

■  Nflraberfit. 


doga  kralja  zaveo,  te  je  svoju  prisegu  pogazio.  Hunjad  umakne  sredno  u  VlaSku,  ali  ga 
tu  zarobi  vojvoda  Drakui,  kojega  bijaie  nedavno  pred  kraljem  t  nevjere  obijedio.  Tek 
prijetoje  ugarftke  gospode  iklonUe  vojvoda,  te  je  Honjadu  povratio  tlobodu. 

Poraz  ugarske  i  ostale  kri6uiske  vojske  bio  je  osudan  ne  samo  za  Ugarsktt,  oego 


MO       ALBRECHT  AU8TRUSKI,  VLADISLAV  I.  VARNKN^IK  I  LADISIJVV  POSTUMUS  (1437.  — 1457.). 

i  za  balkanske  narode  i  driave.  S  tim  porazom  rijeSeoa  bi  sudbina  balkansko-grdkoga 
poluotoka  za  viie  stolje<U^  jer  je  nestalo  svake  nade,  da  bi  se  Osmanlije  mogle  protje- 
rati  iz  Evrope.  Griki  povjcstnidar  Chalkokondylas  pi§e:  »Nesrecni  dogadjaj  kod  Varne 
dao  je  povoda  mnogim  i  mnogim  predbacivaojima  i  mnogim  pravdanjima.  Despota  od 
Srbtje  Gjurgja  smatrali  su  kao  glavnog  i  prvog  krivca  svima  nesredama.  Ne  davii  Sken- 
derb«gu  slobodu,  da  sa  svojom  vojskom  predje  preko  njegova  zemljiSta,  te  da  se  zdruii 
8  vojskom  ugarskom,  on  je  odsjekao  od  ove  jaku  pomod.  Kr^dani  su  ga  obtuiivali,  da 
je  podinio  izdajstvo.  Despot  je  sa  svoje  strane  odgovarao,  da  nije  htio  raditi  proti  svojoj 
savjesti.  Pokle  je  vec  ugovorom  uzeo  bio  na  sebe  neke  obveze  prema  Muratu,  udestvu- 
ju<5i  u  tome  ugovoru  zajedno  s  Vladislavom  kao  stranka  interesovana,  smatrao  je  za 
SToju  svetu  duinost,  da  ostane  vjeran  svojoj  zakletvic. 

Uslijed  poraza  kod  Varne  Dastao  je  velik  jaz  izmedju  Ivana  Hunjada  i  despota 
Gjurgja  Brankovida.  Jaz  je  postajao  sve  vedi,  kad  je  Hunjad  malo  zatim  do§ao  u  sukob 
i  sa  celjskim  knezovima,  a  naro£ito  s  knezom  Ulrikom,  zetom  staro^a  despota.  U  oh6e 
su  se  tada  gospoda  ugarska  i  hrvatska  razdvojila  na  dva  velika  tabora:  jednomu  je  bio  na 
delu  Ivan  Hunjad  sa  svojim  iurjakom  Mihajlom  Silagjijem,  bratom  svoje  supruge  Eliza- 
bete,  kojega  narodna  pjesma  hrvatska  zove  Svilojevidem;  a  drugoj  celjski  knezovi 
Fridrik  i  Ulrik  s  despotom  srbskim  Gjurgjem  Brankovidem.  Poslije  planula  iestoka  borba 
izmedju  oba  tabora:  tabor  Celjskih  bio  je  leglo  tudjinstva,  a  tabor  Hunjadov  utodi^te 
domacega  plemstva>  koje  se  je  borilo  proti v  tudjinske  premodi. 

(Hrvatsko  kraljevstvo  godina  1440.  — 1444).  Za  gradjanskoga  rata  izn;iedju 
kraija  Viadislava  i  kraljice  Elizabete  bilo  je  razdvojeno  i  kraljevstvo  hrvatsko,  te  se  je 
mnogo  krvi  prolilo  u  borbama  izmedju  prudih  se  stranaka.  Od  privrienika  Elizabetinih 
izticali  su  se  osobito  njezini  rodjaci,  knezovi  Celjski,  Gorjanski,  pade  i  Frankapani,  a  uz 
ove  takodjer  krbavski  Kurjakovidi,  i  napokon  TituSevidi,  gospodari  Blinje.  Na  strani 
kraija  Viadislava  opet  bila  su  sva  detiri  brata  Talovca,  knez  Nikola  Ilodki,  zatim  kne- 
zovi Zrinski  i  Babonidi,  napokon  1  Marczali  u  virovitidkoj  zupaniji. 

Nesklad  i  borbe  izmedju  velika§a  i  plemstva  u  hrvatskom  kraljevstvu  bile  su  u 
prilog  samo  susjedima  hrvatskim:  Mletcima  i  velikomu  bosanskomu  vojvodi  Stjepanu 
Vnkdidu.  Narodito  je  potonji  svima  silama  radio,  da  otme  Hrvatskoj  Poljica,  Omi^  pak 
onda  i  oblast  Nerotvu  —  od  rijeke  Cetine  do  Neretve.  Ban  ditave  Slavonije  Matko  Ta- 
lovac  sa  svojim  bratom  Petrom,  banom  Dalmacije  i  Hrvatske,  nije  bio  dosta  jak,  da  u 
to  burno  doba  odolijeva  mnogim  domadim  i  vanjskim  neprijateljima,  pak  tako  se  zgodi, 
da  je  napokon  Hrvatska  izgubila  ne  samo  Neretvu  i  Omi§,  nego  i  iupu  Poljica,  te  su 
napokon  banu  Petru  Talovcu  preostali  tek  ostatci  banovine  hrvatske. 

Stjepan  Vukdid  nije  mogao  pregorjeti,  Sto  su  braca  Talovci,  bani  Matko  i  Petar, 
po  zapovijedi  svoga  kraija  Albrecbta  tijekoni  godine  1439.  podavali  pomod  gradu  Du- 
brovniku.  dm  mu  btjaSe  stigia  vljest  o  smrti  kraija  Albrechta,  sve  joSte  na  koncu  1439, 
tkupi  ogromnu  vojsku  od  svojih  podanika  i  svojih  susjeda,  te  provali  u  juine  oblasti 
hrvatske,  grabedi  Neretvu  i  Poljica.  Tvrdi  grad  Omii,  uporiSte  vlasti  u  onim  krajevima, 
obkoli  Stjepan  Vukdid  s  jakom  vojskom,  i  stade  na  nj  udarati.  Dne  21.  sijednja  1440. 
pik;  kraljica  Elizabeta  iz  Budima  pismo  obdini  grada  Dubrovnika.  pozivajudi  ju,  neka 
preusme  u  svoje  ruke  kraljcvski  grad  OmiS,  te  neka  podjedno  obskrbi  hranom  i  ostale 
gradove  kraljtdine  pokrajine  Hrvatske.  Jednaki  poziv  stile  Dubrovdanima  i  od  bana  Matka 
Talovca.  Ali  Dubrovdani,  bojahu  se  bezobzimoga  protivnika  9voga  i  njegovih  zai^titnika, 
Turaka,  pak  sc  7  oiujka  lijepim  rijedima  izpiidaie  kraljici  i  banu.  Tako  ne  preojtade 
banu  Matku,  i  onako  zaokupljenu  prijestoljnim  borbama,  nego  da  se  sam  s  bratom 
svojim  Petrom  bori  proti v  Stjepana  Vukdida  Tijekom  godine  1440.  postajaSe  stanjc  Ta- 
lovaca  sve  nepovoljnije,  jer  jc  Stjepan  Vukdid  naJao  uporiJu  u  svojih  rodjaka  Franka- 
pana,  a  po  njima  i  u  knezova  Celjskih,  odludnih  protivnika  banima  Talovcima  i  njihovu 


HRVATSKO    KIUUBVSIVO    GODINA    1440. — 1444.  Ml 

izabraniku.  kralju  Vladislavu.  Uza  sve  to,  dini  se,  ratovali  su  Talovci  tako  sredno,  da  je 
Stjepan  Vukdid  u  rujnu  1440  siao  traliti  pomo<5i  u  Mletaka.  Poslanici  velikoga  vojvodc 
bosanskoga  izlagahu  mletadkomu  vijecu,  kako  se  niihov  gospodar  ieli  osvetiti  (facere 
viodictam)  za  nepravde,  naoesene  mu  od  bana  Matka  (de  iniuriis  sibi  illatis  per  comitem 
Maticonem),  pak  moli  s  toga  MIetke,  da  mu  pruie  pomo<5  protiv  f>omenutoga  bana.  Ali 
Mlet£ani  odbiSe  13.  rujna  molbu  Stjepaoovu.  Oni  bi  rado  ugodili  njegovu  zahtjevu,  ali 
oni  imadu  primirje  s  krunom  ugarskom ;  mjesta  pak,  koja  drii  knez  Matko,  pripadaju 
kruni  ugarskoj. 

Medjutim  ponovne  borbe  za  prijestolje  u  Ugarskoj  i  Slavoniji  u  listopadu  i  stu- 
denom  1440.  odvratiSe  bana  Matka  s  juinoga  boji&ta,  a  njegov  brat,  dalmatinsko-hrvatski 
ban  Petar  (Perko)  Talovac  nije  sam  mogao  suzbijati  silu  velikoga  vojvode.  Tako  se 
zgodi,  da  je  u  to  vrijeme  po&lo  Stjepanu  Vukdicu  za  rukom,  te  je  obladao  Neretvom, 
Poljicima,  a  poglavito  gradom  Omiiem  na  u§<5u  Cetine.  Citn  se  je  Stjepanu  pokoriia 
plemeoita  zupa  Poljica,  naredi  on,  da  se  stari  statut  te  slobodne  ob<5ine  pooovo  popi&e 
i  dopuni.  Prva  ustanova  novoga  statuta  glasi:  >Prvi  zakon  poljiiki  jest,  vazimati  kneza 
(comitem)  od  gospodina,  ki  je  gospodinu  viran,  a  Poljicem  ugodan«  Gubitak  OmiSa  i 
susjednih  oblasti  njegovih  bio  je  velik  udarac  ne  samo  za  bane  Talovce,  nego  i  za  kralja 
Vladislava.  U  prvoj  polovici  prosinca  1440.  boravi  u  Mletcima  poslanik  njihov  Nikola  od 
S.  Severina,  pak  trazi  pomo<5  protiv  Vukdida,  da  mu  opet  otmu  ugrabljeni  grad  (pro 
recuperatione  castri  sibi  ablato).  Mletci  ne  mogu  zadovoljiti  njihovoj  molbi,  jer  zele  ostati 
neutralni;  no  ipak  17.  prosinca  dozvoljavaju  banu  Matku,  da  izveze  iz  njihova  grada  ne- 
koliko  >bombarda«,  ali  neka  ih  ne  Salje  kroz  njihova  mjesta  u  Dalmaciju,  nego  kroz 
koju  odaljenu  luku.  Jo§  obecavaju  Mletci  banu  Matku,  da  ce  pisati  senjskim  knezovima 
i  celjskomu  knezu  njemu  u  prilog,  &to  nam  odaje,  da  Talovci  nijesu  mogli  odriati  Omi^ 
i  Poljica  najvi$e  s  toga,  Sto  su  u  isti  nuih  morali  boriti  se  s  Frankapanima  i  celjskim 
knezovima. 

Prijestofjne  borbe  god.  1441.  nijesu  dale  odu§ka  bradi  Talovcima,  da  bi  i  misliii 
mogli  na  odmazdu.  Petar  Talovac  sredan  je,  §to  ima  mira,  te  nastoji  podrfavati  Sto  viie 
prijateljske  veze  s  Mletcima.  On  moli  MIetke,  da  mu  dozvole  izvaiati  iito  i  drugu  robu 
kroz  luku  zadarsku,  na  §to  vijece  4.  travnja  pi§e  svomu  knezu  i  kapetanu  u  Zadru:  »Ne 
htijuci,  da  u  Solinu  i  Skradinu  ili  u  OmiSu  bude  luka  s  razloga,  koji  su  vama  predobro 
poznati,  i  ieledi  ugoditi  velemoinomu  banu  Petru  Talovcu,  naSemu  predragomu  prija- 
telju,  dozvolili  smo  njemu,  da  smije  u  na§u  luku  zadarsku  dovaiati  hranu  i  oruije,  a  da 
ne  plada  ni  tridesetine  ni  carine«.  Lukavi  Mletci  stado§e  ugadjati  sve  vi&e  Talovcima.  jer 
se  u  to  zavadiSe  i  sami  s  bosanskim  velikim  vojvodom  Stjepanom  Vukdidem  radi  Zete, 
koja  je  prije  pripadala  despotu  Gjurgju  Brankovidu.  I  Dubrovdani  pozivahu  u  travnju  i 
srpDJu  1441  bradu  Talovce  u  ligu  ili  «avez  proti  Stj«panu  VukCidu,  pri  4emu  je  bio 
posrednikom  njihov  «ugradjanin  Sigismund  Gudetid.  Dne  25.  srpnja  mole  Dubrovdani 
bradu  Matka  i  Petra,  neka  i  njih  uklju£e  u  mir,  ako  bi  ga  utanafiili  a  bosanskim  voj- 
vodom;  ako  pak  ne  bi  dollo  do  mira,  neka  im  jave,  s  koliko  bi  vojske  mogli  po- 
modi  Dubrovniku. 

Poslije  gubitka  Omiia  nije  se  ban  Matko  toliko  bavio  posluvima  Dalmacije  i 
Hrvatske,  nego  viie  stvarima  u  Slafoniji  i  Ugar:»koj.  Brigu  za  Hrvattku  prepustio  je 
gotovo  svu  bratu  Petru,  kojemu  je  poslije  pridrulio  i  braia  Franka  Petar  Talovac,  koji 
je  vedinom  boravio  ili  u  Sinju  na  Cetini  ili  u  Klisu,  izdao  je  31.  svibnja  1442.  u  graJu 
Klisu  znamenita  povelju  spljetskomu  nadbiskupu  jakobinu  Baduariju,  mietadkumu  poda- 
ntku,  koiom  je  odredio,  da  se  crkvena  desetina  od  i^.upe  cetinske  i  kliike  (in  comitatibus 
nostrts  Cethinae  videlicet  et  Clissiae),  koja  te  je  od  pada  Spljeta  pod  MIetke  (1420.)  tro> 
i^ila  za  uzdriavanje  gradova  i  tvrdinja  po  llrvatskoj,  imade  opet  pladali  ftpl)etskomu 
nadbiskupu.  Ban  u  poveljl  odituje,  da  je  to  u6nio  »promotriv&i  nevolju.  koja  je  kridantke 


tOS      ALBRIGHT   AUSTRUSKl,  VLADISLAV  L  VARNKn£|K  I  LADISLAV  POSTVMUt  (1437.— 1457.). 

narode  svete  krune  uganke  snaila  od  biiesnih  pogaDa  i  drugih  duSmana  svete  knine 
poradi  Ijudskih  grijeha,  a  najvi&e  poradi  to^^a,  ito  svjetovni  Ijudi  nepravedno  grabe 
crkvena  prava*.  Ban  Petar  mislio  je  torn  poveljom  ugoditi  ne  samo  nadbiskupu  spljet* 
skomu,  nego  i  njegovu  svjetovnomu  gospodaru,  MIetcima,  koji  su  tada  ratovali  s  voj- 
vodom  Stjepanom  Vuk£i<5em.  Na  poietku  godine  1443.  —  doe  2  sijeinja  —  desio  se  je 
ban  Petar  u  iupi  Cetini  >poda  v  Sinjem<,  gdje  je  izdao  hrvatsku,  dirilicom  pisanu  po- 
velju  svojemu  vjeraomu  slugi  Vignju  Dubraviidu,  kojom  darova  njemu  i  njegovu  sinovcu 
Miklouiu  zimiSde  Koprivno  i  druge  zemlje.  U  toj  se  poveiji  piSe  b<n  Petar:  »Mi  Petar 
I  Talovca,  knez  cetinski  i  kliSki,  ban  Dalmacije  i  Hrvat'.< 

U  to  je  svedjer  bjesnio  rat  izmedju  MIetaka  i  vojvode  bosanskoga  Stjepana  Vuk- 
6i<5a.  Doe  17.  svibnja  1443.  nalaie  mletaCko  vije<5e  vrhovnomu  kapetanu  svojega  bro- 
dovlja  u  jadranskom  moru,  neka  kuia  utanaiiti  mir  s  vojvodom  Stjepanom;  ako  pak  to 
ne  bi  bilo  moguce,  neka  se  sporazumi  s  mleta^kim  knezom  u  Spljetu  i  rektorom  u 
Trogiru,  pak  neka  sloinim  silama  udare  na  Stjepana,  te  mu  otmu  sve,  §to  drii  u  pri- 
morju:  Omi§,  Neretvu,  paie  i  Hercegnovi  u  Boki  Kotorskoj.  Ohrabreni  tin;  postupkom 
MIetaka  podigoSe  se  opet  brada  Talovci,  te  ponudiSe  u  srpnju  MIetcima  savez  ili  ligu 
protiv  zajednidkoga  neprijatelja.  No  Mletfiani  odbi§e  ponudu  Talovaca,  toboi  5to  baS  ugo- 
varaju  o  miru,  a  u  istinu,  Sto  su  sami  htjeli  ugrabiti  primorje  Stjepanovo.  MIetdani  na- 
pokon  postigoSe  i  ielju  svoju.  Spljetski  knez  Krsto  Marcello  skloni  u  sijeinju  1444.  Po- 
Ijidanc  mitom  i  prijetnjama,  te  se  iznevjeriSe  vojvodi  Stjepanu  i  prizna^e  vrhovnu  vlast 
mletadku.  RadoS  Petrovid  i  Ivan  Grgurid  ugovori§e  kao  poljidki  poslanici  pogodbe,  pod 
kojima  su  se  Poljica  dala  u  mletadku  zaStitu.  Nekako  u  isto  vrijeme  pokori  se  i  OmiS 
mietadkoj  vlasti. 

Lukavi  Mletci  zoali  su  posve  dobro,  da  dalaiatinsko-hrvatskomu  banu  Petru  Ta- 
lovcu,  kao  i  njegovu  bratu  i  drugu  Franku,  koji  se  je  tada  vratio  iz  tudjine,  ne  <5e  ni- 
malo  biti  ugodno,  §to  su  oni  obladali  Poljicima  i  Omi§em.  Dok  su  ta  mjesta  bila  u  vlasti 
bosanskoga  vojvode  Stjepana,  jo§  je  bilo  nade,  da  ce  se  kada  tada  vratiti  hrvatskoj  ba- 
oovini;  sad  je  te  nade  posve  nestalo.  Znajudi  MIeici,  da  de  se  Talovci  toj  otimadini 
oprijeti,  napisaie  namah  2.  veljade  pismo  Franku  Talovcu,  da  ga  bar  nekako  primire. 
Najprije  mu  destitaju,  Sto  se  je  povratio  u  domovinu  (de  reditu  suo  in  patriam),  i  to  na 
njihovoj  galiji  (cum  galeis  nostris  Tane),  a  onda  ga  uvjeravaju  o  svom  osobitom  prija- 
teljstvu  i  ieiji,  da  budu  dobri  susjedi  njegovi  Culi  su  nadalje,  da  velemoinost  njegova 
nije  zadovoljna,  ito  se  je  njihov  knez  u  Spljetu  umijeiao  »u  stvari  Pojica  i  Omi$a<.  No 
oni  su  mnogo  godma  bili  »u  otvorenom  ratu*  (in  aperto  bello)  s  vojvodom  Vukdidem, 
pak  su  redena  mjesta  »oteU  u  ratu«  iz  ruku  svoga  neprijatelja.  Cyi6e  se  s  toga,  da  bi  to 
moglo  biti  komu  zazoroo  (molrstum).  Oni  iele  s  ugarskim  kraljem  iiviti  u  prijateljstvu 
i  dobrom  susjedstvu,  pak  ga  s  toga  mole,  da  se  primiri.  Cini  se  medjutim,  da  su 
se  Mletdaoi  sami  iacaii  svoje  drzkosti,  te  su  se  ved  8  veljade  siali  izpridavati  radi 
prvalnjrga  pisma.  Oni  odituju,  kako  su  misl'li,  da  je  njihov  knez  u  Spljetu  mogao  s  punim 
pravom  oteti  Poljica  i  Omii  ojihovu  oditu  neprijatelju;  ali  po^to  su  duli,  da  redeiia  mjesta 
pripadaju  hrvatskoj  banovini  (d«  iurisdicione  banatus  Croatie  esse),  pozivaju  bana  Franka, 
neka  poilje  u  MIetke  svoga  poslanika,  koji  bi  izioiio  pravo  njegovo  na  pomenuta  mjesta. 
U  isti  das  nalaiu  svomu  knczu  u  Spljetu,  da  se  dalje  ne  mljeia  u  poslove  Poljica  i 
Omiia.  koja  je  bcz  njihova  znanja  (nobis  intciis)  primio  u  njihovu  zaititu. 

Ali  sve  to  bija^e  pusta  igra,  da  zaslijepe  bane  Petra  i  Franka  Talovca.  Ved 
28  vcliade  1444  potvrdile  Mletci  Omiftu  sve  povlastice  i  prava,  Sto  ih  je  uiivao  pod 
dosadanjima  vbdarima  Sve  tuibe  i  tegobe  hrvatskih  bana  bijahu  izprazne;  Poljica  i 
Omt)  ostadole  i  dalje  u  mietadkoj  vlasti.  Dae  6.  oiujka  daju  naputak  svomu  po^laniku 
Ivanu  de  Reguardatts  na  U{;ar«k()m  dvoru  u  Budimu,  kako  de  ih  braniti.  ako  su  ih  bani 
Maiko  tli  brat  mu  Fraojo  poradi   otmice   Omiia   i  Poljica  tuiili   kralju  Vladislavu.  Neka 


HRVATSKO  KRAUEVSTVO  0«DINA    1440 — 1444.  SOJ 

izjavi  naprosto,  da  su  oni  reiena  mjesta  svomu  neprijatelju  u  ratu  oteli;  a  podjedoo  nelca 
se  ute^e  papinskomu  legatu  Julijanu  Cesariniju,  njihovu  prijatelju,  da  im  bude  u  toj  stvari 
na  ruku.  Neka  jo§  kaze,  da  je  bolje,  ako  su  OmiS  i  Poljica  u  njihovoj  vlasti,  nego  u 
nilrama  bosanskoga  kralja,  koji  ih  takodjer  od  njih  kao  svoje  traii.  Ban  Petar  Talovac 
joS  se  neko  vrijeme  spremao,  kako  bi  predobio  otete  (esti  svoje  banovine;  pa£e  joi  u 
kolovozu  1444.  smijeraju  Mletci  poslati  k  njemu  poslanika,  neka  ga  odvrati  dirati  u 
Poljica  za  to,  hto  su  se  njima  pokorila.  Ako  ne  bi  htto  ban  mirovati,  neka  ga  tuii  kralju 
Vladislavu,  koji  je  u  one  vrijeme  tei^io  za  mletaikim  prijateljstTom,  jer  se  je  spremao 
na  velik  rat  s  Turcima. 

Vladanje  kralja  Vladislava  urodilo  je  za  hrvatsko  kraljevstvo  novim  gubitcima.  Pie- 
menita  iupa  Poljica  i  znameniti  primorski  grad  Omii  zapadoSe  Mletke,  a  Neretva  ostade 
bosanskomu  vojvodi  Stjepanu  Hrvatska  bi  posve  potisnuta  od  mora,  do^im  su  joj  iupe 
u  sred  kopna  stali  grabiti  bosanski  kralj  i  njegove  vojvode.  Podhvatni  ioa^e  ban  Matko 
Talovac  nije  mogao  toga  zaprije^iti,  jer  su  ga  od  godine  1442.  posve  zaokupili  poslovi 
u  Ugarskoj  i  Siavoniji.  Tu  je  trebalo  najprije  izmiriti  dvije  Ijute  protustranke,  a  onda 
pomagati  kralja  Vladislava  u  osudnim  bojevima  s  Turcima.  NaroCito  mu  je  trebalo  u 
Siavoniji  urediti  posjedovne  prilike,  koje  se  bijahu  za  gradjanskoga  rata  posve  pomrsile, 
po&to  je  jedna  stranka  otimala  drugoj  gradove  i  posjedovanja.  K  tomu  zadavala  je  briga 
i  zagrebadka  biskupija,  kojoj  je  bio  biskupom  Eenedikt  de  Zolio,  kako  se  dini,  protivnik 
kralja  Ladislava.  Opreka  izmedju  biskupa  i  kralja  bila  je  tolika,  da  je  kralj  Vladislav  bio 
zagreba^kim  kanonicima  zaprijetio  gubitkom  iivota,  progonom  i  gubitkom  svih  imanja, 
ako  bi  se  pokoravali  pomenutomu  biskupu. 

U  ob<5e  su  privrienici  kralja  Vladislava  u  Siavoniji  nastojali,  da  se  dobave  imanja 
svojih  protivnika.  Dne  23  lipnja  1441.  izdao  je  Vladislav  u  Budimu  plemenu  Klokodkomu 
povelju,  kojom  mu  je  poradi  siromaStva  njegova  i  turske  nevolje  znitno  olak^o  dosadanju 
vojnu  sluibu.  Namah  zatim,  29.  lipnja,  izdade  kralj  povelju  knezovima  Blagajima  (Ivanu 
sinu  Nikolinu,  Gregoriju  i  Fraaji  sinovima  Antonijevim),  kojom  im  za  njihove  osobito 
vjerne  sluibe,  Sto  no  su  ih  njemu  »t>ez  straha«  (intrepide)  izkazivali,  darova  grad 
Ostroiac  u  zupaniji  zagrebaikoj  i  kraljevini  Siavoniji. 

Kad  su  se  podev  od  rujna  1441.  podele  miriti  obje  protustranke  ne  samo  u  Ugarskoj, 
nego  i  u  Siavoniji,  zahtijevahu  privrzenici  kraljice  Eiizabete  od  kralja  Vladislava,  da  im 
povrati  imanja  i  posjede,  koje  bijaSe  razdavao  mrdju  svoje  pristalice.  Tako  dodje  u 
Budim  Vladislav  Tituievi<f,  gospodar  Blinje,  te  moljaSe  od  kralja  povratak  Blinje,  koju 
bija.^e  kralj  darovao  knezu  Petru  Zrinskomu.  I  zaista  zapovjedi  kralj  8.  rujna  1441.  banu 
Matku  Talovcu,  neka  uvede  Vladislava  Titu&evida  u  posjed  Blinje,  koju  bijaie  kralj  nc- 
davno  >s  neznanja<  podijelio  svojemu  vjernomu  privrieniku  Petru  Zrinskomu. 

Godine  1442.  nalazimo  bana  Matka  5.  velja^e  i  20.  prosinca  u  gradu  Garidu  (in 
Garich),  gdje  uz  ino  nastoji  izmiriti  Tituievida  sa  Zrinskima.  Ali  stvar  ne  ide  lako.  Dne 
5.  veljade  pile  ban  Vladislavu  Tituievidu,  neka  toliko  ne  sili  »u  pogledu  povratka  svojih 
posjedovanja  u  kraljevini  Siavoniji «,  jer  to  nije  lako  izvesti  —  treba  polagano  i  potte- 
peno  radtti;  dne  20.  protinca  poziva  ga  opet  k  sebi  >poradi  stanovitih  tegotnih  stvari  i 
posala*.  Joft  3.  kolovoza  1443.  prosvjeduje  Vladislav  Tituievid  pred  zagrebaCkim  kaptolom 
proti  Petru  Zrinskomu,  koji  mu  je  oteo  Blinju,  kako  se  govori,  po  darovanju  kraljevu 
Cini  se,  da  je  napokun  Petar  Zrinski  ipak  morao  vratitt  pomenutu  Blinju  svomu  pro* 
tivniku,  ali  da  se  je  poradi  toga  Ijuto  osvetio.  Doe  20.  »tudenoga  1444.  povjerava  ban 
BAatko  Talovac  iz  grada  Prodavida  zagrebaikomu  kaptolu,  neka  iztraii  tuibu  Vladislava 
Tituievi6i,  koji  tvrdi,  da  je  knez  Pctar  Zrinski  sa  svojim  sinom  Jurjem  oko  proUoga 
Miholja  (29  rujna)  navalio  na  Blinju,  oplijenio  ju  i  Titu&evidti  nanio  fttete  do  2(XX)  zlatoih 
rorinti  0£ito  je,  da  je  PeUr  Zrinski  morao  povratitt  Blinju  svomu  proti vniku,  ali  da  se 
je  sa  to  nemilo  njemu  osTetio. 


a04       ALBRECHT  AU8TRIJ8KI,  VLAPISLAV  I.  VARNKN^iK  I  LADISLAV  POSTUMUS  (1437.— 1457.)- 

Godine  1443-  trsi  se  mnogo  ban  Matko  Talovac,  da  se  u  njigovoj  banovini  skupi 
razpisani  vanredni  porez  ra  rat  s  Turcima.  £tni  se,  da  su  se  pladanju  toga  poreza  naj- 
viie  protivili  stari  duSmaoi  kralja  Vladislava,  knezuvi  Celjski  i  Vladislav  Titu§evic;  tek 
12.  kolovoza  1443.  potvrdjuje  u  Prodavidu  i^erman  de  Gerchen,  da  mu  je  Vladislav 
Titulevid  »po  naroditoj  zapovijedi  bana  Matka«  predao  640  zlatnih  forinti  u  ime  poreza 
(dicas)  kaitela  Virovitice.  Ban  Matko  sa  svojom  bradom  pomagao  je  izdaSno  svoga  Iju- 
bimca  kralja  u  svim  poduzedima  i  madem  i  novcem,  tako  da  se  je  i  sam  zaduiio.  U  rujnu 
1444.  bija^  svomu  blagajniku  Ivanu  Barneliju  iz  Padue  duzan  preko  5000  forinti,  koje  bijaSe 
pomenuti  blagajnik  >njemu  i  brad  njegovoj  u  ta  burna  vremena  uzajmio,  kad  su  bill  na  ekspe- 
dicijama  kra]jevskim<.  Da  osigura  taj  dug  i  da  nagradi  ine  sluibe  svoga  blagajnika,  izdade 
mu  ban  Matko  30.  rujna  povelju  u  ime  svoje  i  brace  svoje  Franka,  Petka  i  Ivana,  te  mu 
torn  prigodum  darova  neki  posjed  (Supanch),  koji   je  doslije  pripadao  gradu  Gjurgjevcu. 

(Ladislav  Postumus,  1444—1457).  Dugo  nije  se  ni  u  Ugarskoj  ni  u  Hrvatskoj 
znalo  za  sudbinu  mladoga  i  nesrednoga  kralja  Vladislava,  kojega  su  potonji  povjestnidari 
prozvali  >Vamendik«,  dok  se  u  srbskim  Ijetopisima  zove  pridjevkom  >Ledjanin<.  Bilo  je 
glasova,  koji  su  tvrdili,  da  Vladislav  nije  poginuo,  pade  da  je  slavno  pobijedio,  i  da  se 
M  svojom  stavodobitnom  vojskom  vrada  u  Ugarsku,  gdje  su  se  mnogi  javni  i  tajni  pro- 
tivoici  njegovi  ved  spremali,  kako  de  pobjedi  kralju  Fridriku  III.  u  Austriju  i  §ta- 
jersku.  Laine  glase  o  pobjedama  i  slavodobidu  kraljevu  podriavali  su  narodito  neki 
velika&i,  koji  su  neizvjestno  stanje  htjeli  upotrebiti  sebi  u  korist.  Svima  na  delu  bio  je 
palatin  Lovro  Hedervar,  koji  je  tako  zelio  produljiti  svoju  vrhovnu  vlast  u  zemlji,  a  pod- 
jedno  uhvatiti  vremena,  da  se  pripravi,  kako  bi  ostvario  svoje  potajne  osnove  oko  po- 
punjenja  kraljevskoga  prijestolja.  Nema  nikakve  sumnje,  da  je  tako  u  Ugarskoj,  kao  u 
Hrvatskoj  bilo  velikaSa,  koji  su  i  sada  ]ok  zazirali  od  krunjenoga  ved  kralja  Ladi- 
slava  Postuma  i  njegova  skrbnika,  njemadkoga  kralja  Fridrika  111.,  te  koji  su  snovali,  da 
•e  Ui  sami  uzvise  na  kraljevsko  prijestolje,  ili  da  proglase  kraljem  kojega  stranoga  vla- 
dara.  Cini  se,  da  je  palatin  Lovro  Hedervar  ved  tada  radio,  kako  bi  na  ugarsko  prije* 
stolje  podigao  burgundskoga  vojvodu  Karla,  sina  vojvode  Filipa  Dobroga,  dok  je  opet 
\w»n  Hunjad  stao  ^urovati  s  aragonskim,  sicilskim  i  od  nedavna  napuljskim  kraljem 
Alfonsom  I.  (V.),  ba&tinikom  napuljskih  Aniuvina. 

Kad  je  medjutim  sve  izvjestnije  postajalo,  da  su  vijesti  o  iivotu  kralja  Vladislava 
puste  bajke,  stall  su  velika&i  i  staleii  zahtijevati,  da  se  neSta  udini  u  pogledu  zema^jske 
uprave.  Palatin  Lovro  Hedervar  ved  22.  prosinca  1444.  javija  Ivanu  Perenju,  da  de  se 
naskoro  sastati  >svedani  zbor  prelata,  baruna  i  druge  brade  na$e«  (in  brevi  solemnis 
prelatorum  et  baronum  ac  aliorum  fratrum  nostrorum  congregatio  celebrabitur).  Zbor 
prelata  i  baruna  —  bilo  ih  je  vrlo  malo  —  sastao  se  je  zaista  prvih  dana  veljade  1445. 
u  Stolnom  Biogradu.  Nazodni  su  bill  ostrogoDski  nadbiskup  Dionizije  Sed,  vesprimski 
biskup  Matija,  palatin  Lovro  Hedervar,  zatim  erdeljski  vojvode  Nikola  Ilodki  i  Ivan  Hunjad. 
Pomenuti  velikaii  poslali  su  8.  veljade  velmoii  Vladislavu  Tituievicu  od  Bathmonostre 
ovo  pismo:  >Odavna  smo  se  ved  mi  i  brada  na^  budni  trudili  traiedi  putove  i  nadine, 
kako  bi  se  taj  prokleti  pokret  ratovanja,  koji  je  iaiibog  svojim  bijesom  zahvatio  ditavo 
tijelo  kraljevitva,  mogao  utaiiti.  I  premda  smo  iei6e  toj  stvari  uztuk  dinili,  kako  je  u 
koje  rrijeme  trebalo,  te  su  time  mnogo  ved  zla  prestala,  preostalo  je  ipak  tih  zaia  joi 
premnogo,  pak  ako  im  se  ne  dade  uztuka,  ne  samo  da  de  po  sebi  ikoditi,  nego  de 
takodjer  uroditi  kud  i  kamo  fttetnijim  posljedicama.  Poradi  te  stvari  imali  fmo  i  sada 
dogovor  (cooventionem),  razpravljajudi  kako  da  se  tomu  do'kodi,  ali  smo  odgodili  za- 
kljodak  (conclusioaem)  sve  do  vaie  i  drugih  nazodnosti,  jer  iellmo,  da  se  ono,  ito  se 
svija  jrdoako  tide,  udini  po  savjetu  va&em  t  sviju  drugih.  S  toga  zaklinjemo  bratimstvo 
vaie,  ftto  bolje  moiemo,  tc  vas  opominjemo  i  pozivamo,  da  na  osmicu  dojdudega  uzkrsa 
Gospodnjega  (4.  travnja)  itvolite  dodi  u  varol  Peitu,  kamo   smo  i  drugu  bradu  naiu  po 


r.Anisijiv  posTL'Mus,  1444.— 1467. 


«o5 


ditavom  kraljevstvu  pozvali.  Tu  6e  se  vijecati  o  putovima,  naCinima  i  sredstvima,  kalco 
bi  se  uklonila  sva  zla  i  dokraj£ile  borbe  u  iitavom  kraljevstvu,  jcr  ne  demo,  da  ostavimo 
zcmlju  i  domovinu  svoju  opustoieou  naiim  razmiricama  ilt  stranih,  zemlju,  koju  su  predjt 
na^i  znojem  i  trudom  steklt.  Da  bi  ipak  va$e  bratimstvo  imalo  sigaran  put,  OTim  vam 
dajemo  provodno  pismo  (salvum  conduct um\  da  slobodno  dodjete  i  odete.  Vjeru  i  tast 
vam  zadajemo,  da  vam  ne  de  biti  nikakve  Stete,  ni  da  <5e  vas  itko  robiti,  kao  4to  ne  smi- 
jete  toga  ni  vi  diniti.  Oni,  koji  bi  protivno  radili,  neka  znadu,  da  su  tim  zasluiili  kazno 
vjedne  nevjere  prema  kraljevstvu,  koju  demo  kaznu  zajedno  s  vama  bez  oproSteoja  izvr&iti, 
DC  Stededi  ni  brace  ni  prijatelja.  Mi  demo  proti  njima  kao  ruiiteljima  driave  i  obdega 
dobra  s  mjesta  jednako  s  vama  ustati,  te  ih  kazniti  i  progoniti  svc  do  propasti  njihove 
i  stvari  njihove.  Ako  dakle  ielite  oslobodjenje  domovine  i  oporavljenje  poti&tenih,  nemojte 
ioade  diniti,  jer  demo  i  bez  obzira  na  odsude  va§e  i  ma  kogi  od  va$th,  s  ostalom  bradom 
naSom  ono  diniti  i  odrediti,  §to  bude 
za  boljitak  kraljevstva*.  Skroz  jednaka 
pisinii  biSe  poslana  na  barune  i  pie- 
mice  pojedinih  iupanija,  narodito  pak 
zupaoije  zalajske. 

Poglaviti  dakle  velikaSi  ugarski, 
medju  njima  jamadno  i  oni,  kojima 
je  jo§  za  2iva  kralja  Vtadislava,  a  u 
vrijeme  izbivanja  njegova  za  rata 
s  Turcima  bila  povjerena  uprava 
driave  (quatuor  principalium  baronum 
regni  Hungarie,  regentium  ad  presens 
regnum  illud),  sastali  se  dakie  u  ve- 
Ijadi  1445.  u  Stolnom  Biogradu  i 
urekli  sabor  za  4.  travnja  iste  go- 
dine.  §ta  se  je  inade  na  tom  sastanku 
▼ijedalo  i  zakljudilo,  nije  todno  po- 
znato;  no  vjerojatno  je,  da  su  ved  na 
ovom  sastanku  ustrojili  driavno  vi- 
jede,  kojemu  bi  povjerena  vrhovna 
uprava  zemlje,  a  narodito  vrhovna 
sudadka  vlast,  koju  je  prije  kralj  sa 
syojim  vijedem  vriio.  To  je  driavno 
vijece  izdavalo  driavne  spise,  u  ko- 
jima se  zove  >mi  prelati,  baruni,  pie- 
midi.  i  prvaci  kraljevstva  Uogarije*, 
te  je  imalo  i  posebni  svoj  pedat 
8  oapisom:  » Pedat  sveukupnoga  kra- 
ljevstva Ungarije«  (Sigillum  univertiutis  regni  Hungarie).  Vrlo  je  vjerojatno,  da  su  na 
redenom  zt>oru  privremeno  do  sastanka  sabora  imenovali  i  sedam  Irapetana  ill  vikara, 
kojima  bi  povjereno,  da  drie  red  i  mir  a  pojedinim  dijelovima  kraljevstva.  Take  bi  Ivan 
Munjad  odredjen  za  kapetana  Erdelja  i  kotara  onkrmj  Tise,  Nikola  Uodki  ta  juine 
krajeve  ovkraj  Ttse  i  kotare  s  one  strane  Dunava;  juraj  Rozgon,  Ivan  Jitkra  i  Emerik 
Bubek  postadoie  kapetani  fjeveroiztodnih  iupanija  ovkraj  Ttse,  a  Mihajlo  Orsag  i  Stjepan 
Pongrac  od  sv.  Nikole  za  zapadne  krajeve  izmedju  Dunava  i  Vaga  sve  do  moravtke  i 
austrijske  medje.  Palatinu  Lovri  Hedervaru   povjeren  bi    glavni    grad    Budim  s  okolicom. 

Sabor  ugarski  skupio  se  tek  u  drugoj   polovici   travnja,  te   bi   otvoren   26.  travnja 
Na  nj  bijaie  ponukom  njemadkoga  kralja  Fridrika  III.  doilo  i  mnogo  odtudnih  privrienika 


Ivan  Hunjad 

(Stbiai«iuo  JiDko). 

Po  drvom*  it  kroaik*  Ivmaa  T«f<»mkog», 
fttanpane  «  Braa. 


ao6       ALBRBCBT  AUSTRIiSKI,  VLADISLAV  I.  VARNKNCiK  I  LADISLAV  POSTUMUS  (1437.  -1457.). 

Ladislava  Postuma.  Palatin  Lovro  Hedervar  jo&  je  svedjer  tvrdio,  da  kralj  Vladislav  iive 
i  da  boravi  negdje  u  Poljskoj;  drugi  velikaii  opet  predlagahu,  da  se  odgodi  izbor  kralja, 
jer  su  imali  sebidoe  ciljeve.  Neki  su  htjeli,  da  se  na  prijestolje  podigne  koji  domadi  ve- 
likai,  a  bilo  ih  je  i  takovih,  koji  su  predlagali,  da  se  u  obde  vi§e  ne  bira  kralj,  nego  da 
se  proglasi  aristokra  ska  republika.  Medjutim  oiie  plemstvo  i  zastupnici  gradova  zahtije- 
^i  su  odluino  kralja.  koji  de  ih  Stititi  od  zuluma  velikaSa,  te  su  spominjali  ime  Ladi- 
slava  Postuma.  Ne  zna  se,  s  kojih  je  razloga  uz  njih  pristao  i  Nikola  Ilodki.  Dne 
7.  svibnja  predlaie  on,  da  se  prijestolje  opet  popuni,  jer  tako  zahtijeva  plemstvo,  ne 
htijudi  viSc  podnositi  nasilje  velike  gospode.  Sad  ustade  zastupnik  grada  Ko^ica  i  zapita: 
>Koga  hode  plemstvo  za  kralja ?«  Nikola  Ilodki  odgovori:  *Sina  Albrechta  (Austrijskoga), 
nalega  pokojnoga  gospodara  i  kralja<.  Na  to  zakljudi  sabor  ovako:  >Po§to  je  po  skro- 
vitim  odlukama  Boijima  ugarsko  kraljevstvo  .  . .  domadim  razmiricama  i  ratovima  spalo 
s  nekadanjega  blagostanja;  polto  se  je  pored  tih  nutarnjih  nevolja  jo§  zgodio  stra&ni 
sludaj,  te  je  kralja  proSle  godine,  kad  se  je  na  Crnom  moru  borio  protiv  duSmana  vjere 
i  kraljevstva,  nestalo,  te  se  dosad  ne  zna  izvjestno  ni  za  njegovo  boraviite  ni  u  obce 
niita  o  njemu;  poSto  bi  nadalje  dulje  trajanje  strandarenja  i  gradjanskoga  rata  urodilo 
posvemaSnjom  propaidu  kraljevstva:  to  su  prelati,  baruni,  plemici  i  zastupnici  gradova 
oakon  zrela  svjetovanja  i  vijedanja  o  razliditim  potezkodama  zakljucili  ovako:  Ako  se 
kralj  (Vladislav)  ne  povrati  do  prve  nedelje  iza  Trojstva  (30.  svibnja),  ill  ako  dotle  po- 
slaoici,  poslani  u  Poljsku,  ne  priobde  o  njegovu  zivotu  nedvojbenih  vijesti,  to  demo  svi 
Zajedno  Ladislava  (Postuma),  sina  pokojnoga  kralja  ugarskoga  Albrechta,  ako  ga  rimski 
kralj  s  mjesta  zajedno  sa  zaloienom  krunom  predade,  primiti  za  svoga  zakonitoga  go- 
spodara i  kralja,  te  ga  priznavati,  dokle  bude  iivio.  Ako  pak  nama  namah  Ladislava 
zajedno  s  krunom  ne  izrude,  ne  smatramo  se  viSe  obvezani  prema  njemu,  ved  demo  si 
prema  prekim  potrebama  kraljevstva  izabrati  kralja  i  vladara,  za  kojega  bi  se  kra- 
ljevstvo moglo  rijeiiti  sadanjih  pogibii  i  nevolja*.  SuviSe  proglasi  sabor  jo§  neke  odredbe, 
da  se  odrii  zemaljski  mir,  zatim  potvrdi  cnih  sedam  kapetana  za  pojedine  dijelove  kra- 
ljevstva; a  ostalo  prepusti  driavnomu  vijedu,  koje  de  se  §to  ie^6e  sastajati. 

Poslanici,  koji  bijahu  poSli  u  Poljsku,  da  saznadu  §to  izvjestna  o  kralju  Vladislavu, 
zadriaie  se  odvile  dugo  u  tudjini.  Kad  se  napokon  povratiSe,  te  nije  bilo  ni  najmanje 
sumnjr,  da  Vladislava  viSe  na  iivotu  nema,  odludi^e  jo§  saborom  odredjeni  veUka§i,  da 
podju  od  njemadkoga  kralja  Fridrika  III.  traiiti  svoga  kralja  Ladislava  Postuma  i  krunu 
sv.  Stjepana.  Bilo  je  skrajnje  vrijeme,  da  podju.  Fridrik  bijaSe  naime  u  polovici  srpnja 
udario  s  vojskom  na  grad  Kisek,  kojega  su  iitelji  napastovali  njegove  oblasti  u  Austriji 
i  Stajerskoj,  te  je  grad  zajedno  s  nekim  okoliSnjim  zamcima  osvojio  i  do  osamdeset 
gradjana  sve  bez  iztrage  i  suda  dao  povjeSati.  (J  kolovozu  spremalo  se  poslanstvo 
u  Bed.  Na  delu  mu  je  bio  ostrogonski  nadbiskup  Dionizije  Sed,  a  uz  njega  madvanski 
ban  Ladislav  Gorjanski,  krbavski  knez  Gregorije  Kurjakovid,  Osvald  Rozgon  i  drugi  veli' 
kaii  8  broJDom  druiinom.  I  Nikola  Ilodki  imao  je  podi,  ali  se  je  u  zadnji  das  predomislio, 
te  je  ostao  u  ^opronu.  No  zato  podje  u  Bed  Ivan  Jiskra,  najjadi  stup  Ladislavljeve  stranke 
u  Ugarskoj.  Poslanstvo  stiie  u  Bet  ved  17.  kolovoza  Kralj  Fridrik  medjutim  ne  htjede 
s  tima  poslanicima  pravo  ni  ugovarati,  dok  ne  dodje  i  Nikola  Ilodki.  S  toga  podjoie 
Ladislav  Gorjanski,  grof  Ulrik  Schaunberg  i  Gaipar  Schlick  zajedno  s  drugima  u  Sopron, 
da  i  ojega  doprate  u  Bed.  Tek  nakon  mnogog  moljakanja  i  znatnih  obedanja  (provodno 
pismo  kralja  Fridrika  od  16.  rujna)  sklooi  se  gordi  vojvoda,  te  podje  na  put.  Dne 
30.  nijna  odje  sa  sjajnom  pratnjom  (500  lakih  konjanika  i  200  oklopnika)  u  austrijsku 
prijettolnicu.  Vodio  je  sa  sobom  24  detveropreina  kola,  na  kojima  de  mladoga  kralja  i 
krunu  dovesti  u  Ugarsku.  Njemadki  kralj  Fridrik  bijaie  sa  svojim  rodjakom  Sigismundom 
poUo  Nikoli  u  susret  sve  do  gradskih  vrata;  tu  ga  pozdravi  gordi  vojvoda  naprosto  kao 
druga  !svoga,  ni  ne  salavli  s  kooja. 


LADIILAV    POSTUMUS,    1444. — 1457.  J07 

Ni  nakoo  dolazka  vojvode  Nikole  IloCkoga  ne  mogoie  se  ugarski  po&lanict  pogo> 
diti  s  kraljem  Fridrikom,  skrbnikom  mladoga  Ladislava.  Fridrik  je  u  prvi  kraj  odbijao 
sve  zahtjeve  poslanika.  On  proglasi  izbor  ugarskoga  sabora  suviSnim,  jer  je  Ladislav 
baitioto  to  kraljevstvo  po  otcu  i  majci  svojoj;  jednako  je  i  krunisaDJe  sutBdo,  jer  je 
Stidenik  njegov  ve6  zakonito  okrunjeo.  Poslije  je  samo  za  taj  sludaj  bio  spreman  pristati 
aa  ponovno  kruoisanje  bez  pomazanja,  ako  bi  Ugri  izrijekom  o^itovali,  da  se  tim  nipoito 
ne  kroje  njegova  prava,  stedena  prvim  krunisaojem,  i  ako  bi  suvi&e  joi  dovoljno  zajam- 
£ili,  da  6e  miadoga  Ladislava  namah  nakon  krunisanja  povratiti  zajedno  s  krunom  skrb- 
niku  njegovu.  Samo  onda,  ako  Ugri  izrude  Fridriku  grad  Poiun,  tada  6e  on  ondje  Ladi- 
slava odgajati  i  kninu  pohraniti.  Ugrima  ne  moze  Ladislava  predati,  jer  jedoako  zahtijevaju 
Cesi  i  Austrijanci,  koji  su  takodjer  podanici  njegovi.  Neka  dakle  ugarski  prelati  i  banini 
dodju  u  Poiun,  da  se  ondje  posavjetuju  s  njime  o  krunisanju  i  driavnoj  upravi.  Ugarski 
poslanici  ne  mogo^e  medjutim  nikako  pristati  na  kraljeve  uvjete,  pak  tako  se  napokon 
dogovaranja  izjaloviSe  Poslije  13.  listopada  ostavi§e  poslanici  Bed,  odakle  ih  kralj  Fridrik 
sa  svima  £astima  izprati.  Prije  odlazka  svoga  podjoSe  neki  od  njih  posjetiti  mladoga, 
petogodi§njega  Ladislava,  kojega  bijaSe  kralj  Fridrik  dao  dopiemiti  u  Laksenburg.  Oairo- 
gonski  nadbiskup  donese  djetetu  sjajne  darove,  poljubi  ga  i  uzklikne;  >Oj  koliko  sam 
podnio  zla  poradi  tebel  Koliko  sam  §tete  pretrpiol  Ali  sve  to  bit  <5e  mi  sladko,  ako  te 
jedaom  vidim  u  kraljevsivut.  Pozva§e  takodjer  Nikolu  Uodkoga,  da  i  on  i>odje  pokloniti 
se  kralj  u  svomu.  Ali  taj  odgovori:  >Ne  znam  jo§,  koga  6u  imati  za  kralja;  zato  se  ne  du 
pokloniti  tomu  dje£aku  prije,  nego  §to  znadem,  da  mi  je  gospodar*  (Nescio  adhac,  quern 
regem  sim  habiturus:  nee  puerum  hunc  venerabor,  nisi  prius  sciuero,  meum  esse 
dommum). 

Neuspjeh  dogovaranja  s  kraljem  Fridrikom  ohrabri  opet  neke  protivnike  mladoga 
Ladislava.  Driavno  vijede  bijaSe  doduie  sazvalo  saber  u  Stoini  Biograd  za  8.  prosinca, 
da  se  tu  vijeca  o  daljem  postupku  prema  kralju  Fridriku,  ali  na  taj  sabor  dodje  tako 
malo  Ijudi,  da  se  nije  mogao  ni  obdrzavati.  S  toga  bijaie  driavno  vijece  (kardinal  i  nad- 
biskup Dionizije  Se£,  vacki  biskup  Petar  i  njitranski  Ladislav,  palatin  Lovro  Hedervar, 
Nikola  Iloikif  kraljevski  sudac  Juraj  Rozgon,  ma^vanski  ban  Ladislav  Gorjanski  i  drugi), 
sabrano  17.  prosinca  1445.  u  Samboku  blizu  Budima,  prinudjeno,  da  iznova  sazove  sabor 
za  9.  velja^u  1446.  u  Stoini  Biograd  Vije<^e  iali,  §to  radi  prekratka  roka  nijesu  mnogi 
iz  udaljenijih  krajeva  mogli  stidi  na  uredeni  sabor,  pak  poziva  sve  staleie,  da  svakaku 
dodju  na  dojdudi  sabor,  jer  de  se  inade  samo  s  nazodnima  razpravljati  i  konadno  rijeiiti 
sve,  o  6emu  <5e  poslanici  izvijestiti.  Vijede  uvjerava,  da  de  poslove  tako  udesiti,  da  de  se 
saborovanje  svrSiti  za  osam  dana. 

Dok  se  je  sabor  sastao,  promijeniie  se  prilike  u  Ugarskoj  znatno.  Palatin  Lovro 
Hedervar  nije  se  mogao  kaniti  omiljele  mu  namisli,  da  zakrdi  mladomu  Ladislavu  put 
do  prijestolja.  Dobro  mu  je  doila  uzrujanost  poradi  tvrdoglavosti  kralja  njemadkoga  Fri- 
drika,  pak  stao  izticati  kao  kandidata  Karla,  sina  burgundskoga  vojvode  Filipa  Dubroga. 
Bilo  je  opet  velikaia,  koji  su  radili  za  aragonskoga  i  od  nedavna  napulj:»koga  kratja 
Alfonsa  I.  (V.),  po  svoj  prilici  kao  baltinika  oapuljskih  Aniuvinaca.  Sam  kralj  Alfuns, 
koji  je  ved  prije  izdavao  trgovadke  povlastice  gradu  Dubrovniku,  stao  je  nastojati,  da  !>e 
dobavi  ugarskoga  prijesto^a.  Predobio  sa  se  velikoga  vojvodu  bosanskoga  Stjepaaa 
Vukdida,  a  onda  zahtijevao  od  bosanskoga  kralja  Stjepana  Tomaia,  da  i  on  uza  aj  pri- 
stane.  U  oiujku  1446.  javlja  bosanski  kralj  u  MIetke,  kako  je  kralj  AKcns  poslao 
k  Djemu  dva  Franjevca,  zahtijevajudi  od  njega,  da  mu  ustupi  snamenito  mjesto  Drijeva 
(daoas  Gabela)  na  rijeci  Neretvi,  jer  bi  kros  to  mjesto  mogao  imati  »pristup  u  kra- 
Ijerttvo  Uogarije,  sa  kojim  teii<;  oadalje  kako  je  od  ojega  traiio  >slobodni  proiaz  sa 
svoje  poslanike.  kad  idu  u  Ugarsku,  poftto  se  je  s  nekima  barunima  sporazumio,  da  pnmi 
to  kraljevstvo*  (idem  rex  Aragooum  petiit  salvum   cooductum   pro   oratoribus  suis  ituris 


aot     ALIlRKCHT    AOSTRIISKI,  VLADISLAV  I.  VARMBN^.IR  I  LADISLAV   POSTUMUS  (143'^.  — 1457.)- 

in  Hungariam,  cum  hab«at  cum  aliqaibus  baronibus  intelligentiam  liabendi  regnum  illud). 
Bosanski  jc  kralj  odbio  zahtjeve  Alfonsove,  koji  medjutim  ipak  nije  odustao  od  svoje 
nakane,  nego  se  je  joi  i  poslije  sve  do  godine  1453.  trudio,  da  svoj  cilj  postigne.  PoSto 
ga  poslije  nalazimo  u  iivahnom  obdenju  s  Ivauom  tiuDJadom,  kao  i  s  knezom  Stje- 
p«iiom  Frankapanom,  nije  nemojjude,  da  je  u  taj  mah  nastojao  po  njima  dobaviti  se 
ugarskoga  i  hrvaukoga  prijestolja. 

No  bai  u  to  vnjeme  bilo  je  nastojanje  Alfonsovo  bezuspjeSno,  jer  je  vedioa  veli- 
kaia  s  najvedim  dijelom  piemstva  i  gradova  odiuino  bila  za  Ladislava  Postuma,  prizoa- 
vajuci  njegovo  pravo  i  nadajudi  se  miru,  dim  bude  obdenito  priznat.  Ivan  Hunjad  dakle, 
ako  je  moida  potajno  i  iurovao  s  aragonsko-napuljskim  kraljem,  nije  mogao  izaci  na 
vidjeio  s  njegovom  kandidaturom,  ako  nije  htio  stati  u  opreku  s  ogromnom  vedinom 
staleia,  te  izgubiti  ugled  i  privrienost  u  narodu.  Ivan  Huojad  pade  stao  na  delo  svima, 
koji  su  vapili  za  Ladislavom  Postumom,  tc  stau  na  obranu  njeguva  prava  Vodili  su  ga 
pri  torn  jamadno  sebidni  razlozi,  a  narodito,  §to  je  mogao  odekivati,  da  de  za  nedorasloga 
i  odsutnoga  kralja  nedvojbeno  najvedi  dio  drzavne  vlasti  zapasti  ba§  njega.  Na  to  ga 
je  sklonilo  i  zasiranje  od  celjskih  knezova,  tadanjih  slavonskih  banova  Fridrika  i  sina  mu 
Ulrika,  koji  bijahu  6.  sijednja  1446.  utanadili  savez  za  medjusobnu  obranu  s  modnim  Ni> 
kolom  Uodkim,  vojvodoin  erdeljskim,  banom  madvanskim,  zupanom  sikulskim  i  temeSkim. 
Da  bi  dakle  svoga  druga  odvratio  od  celjskih  knezova,  stade  Ivan  Hunjad  na  delo  brojnoj 
stranci  Ladislava  Postuma,  te  pritegne  k  sebi  opet  Nikolu  Ilodkoga,  koji  je  jo§  nedavno 
bio  protivnik  nedorasloga  kralja.  Oba  ta  znamenita  muia  zdruziSe  se  u  savez  tako  proti 
palatinu  Lovri  Hedervaru,  kao  i  proti  celjskim  knezovima,  pak  utanadiSe,  da  de  zajedno 
dijeliti  vlast  u  Ugarskoj,  dok  odraste  mladi  kralj  Ladislav.  A  da  bi  lakle  mogli  provesti 
svoju  nakanu,  postage  potajno  glasnike  kralju  Fridriku,  Stitniku  Ladislavljevu,  te  obeca§e, 
da  de  izraditi  na  dojdudem  saboru,  da  bude  Ladislav  obdenito  priznat,  ako  im  Fridrik 
povjeri  za  maloljetnosti  i  odsutnosti  svoga  §tidenika  dast  gubematora  u  Ugarskoj,  i  pod- 
jedno  podijeli  pravo,  da  razdavaju  dasti  i  sluibe  u  zemlji.  Sumnjidavomu  inade  Fridriku 
svidje  se  predlog  njihov,  pak  s  mjesta  zapovjedi  privrienicima  svoga  §tidenika,  neka 
porade  na  dojdudem  saboru,  da  budu  Ivan  Hunjad  i  Nikola  Ilodki  izabrani  za  upravitelje 
(gubei  natore)  kraljevstva. 

U  to  se  primicalo  vrijeme,  da  se  sastane  sabor.  Palatin  Lovro  Hedervar  doznao 
nekako  za  tajne  dogovore  izmedju  Ivana  Hunjada  i  Nikole  Ilodkoga,  pak  videdi,  da  bi 
savez  tih  velikaia  mogao  sve  osnove  njegove  pomrsiti,  odludi  th  medjusobno  zavaditi. 
Ponidi  8  toga  Hunjadu,  neka  nikako  ne  dodje  na  sabor  u  Stolni  Biograd,  jer  mu  Nikola 
Ilodki,  koji  gradom  zapovijeda,  radi  o  glavi.  I  zaista  se  Hunjad  sa  svojim  privrienicima 
ne  dade  u  Stolni  Biograd,  ved  stajaie  jo§  20.  veljade  u  Debrecinu.  Medjutim  doznade 
Nikola  Ilodki  sa  spletke  palatinove,  pak  izgrdivSi  ga  javno.  podje  goloruk  i  bez  pro- 
vodnog  pisma  k  Hunjadu,  i  opravda  se  tako  od  svake  sumnje. 

Baft  radi  pomenutih  spletaka  palatinovih  stize  Ivan  Hunjad  mnogo  dana  iza  odre- 
djenoga  roka  u  Stolni  Biograd.  Sabor  stade  vijedati  tek  prvih  dana  oiujka  1446.  O  kandi- 
datu  palatina  Hedervara,  o  burgundskomu  vojvodi  Karlu  nije  bilo  ni  govora;  ogromna 
vedioa  sabora  priznade  ponovo  ladislava  Postuma  za  kralja,  te  odredi,  da  se  opet  po&lju 
poslanici  kralju  Fridriku,  koji  de  s  njime  ugovarati.  Za  te  je  poslanike  i  njihovu  dru- 
itnu.  svega  200  Ijudi,  izdao  kralj  Fridrik  ved  22.  oiujka  slobodno  (provodno)  pismo. 
Sabor  stvorio  je  i  drugih  zamaSnih  zakljudaka.  jol  prije  13.  oiujka  bija&e  odredio,  da  se 
moraju  do  Gjurgjeva  vratiti  sva  za  do^adanjih  smutnja  nepravedno  oteta  imanja  prvotnim 
gospodarima;  tko  ne  bi  toga  udinio,  kaznit  de  se  kao  veleizdajica  (sub  poena  infidelitatis). 
Nadalje  bi  odlu£eno,  da  de  se  izmedju  uxkrsa  (16.  travnja)  i  Duhova  (4.  lipnja)  opet 
sastati  sabor  u  Pcltl  —  valjda  dok  se  vrate  poslanici  od  kralja  Fridrika  —  pak  de  se 
onda  birati  upravitelj  ill  gubemator,  koji  de  upravljati  zemljom,  dok  kralj  Ladislav  doraste. 


RAT    NA    CEUSKE    KSKZOVF.    FlUDUrKA    I    ITTRIKA    V    TRAVSJt'    I    SVIBNJU    1446 


ao9 


Napokon  bi  zakljudeno,  da  se  podtgne  vojska  na  celjske  kneiove,  oa  slavooske  bane 
Fridrika  i  Ulrika;  vodja  pak  te  vojske  neka  bude  pros'avljeni  junak  i  odludni  pro- 
tivoik  njihov  Ivan  Hunjad.  I  zaista  je  Ivan  Hunjad  namah  nakon  STriena  sabora  udario 
na  celjske  knezove. 

(Rat  na  celjske  knezove  Fridrika  i  Ulrika  u  travnju  i  svibnju  1446). 
(Jgledni  ban  6itave  Siavonije,  Hrvatske  i  Dalmacije  Matko  Talovac  spominje  se  posljednji 
put  20.  studenoga  1444.  Tada  je  borivio  u  svom  gradu  Prodavidu,  jamadno  teiko  bo- 
lestan,  kad  ne  prati  svoga  Ijubimca  kraija  Vladislava  na  vojnu  s  Turcima.  Malo  zatim, 
negdje  na  koncu  1444.  ili  na  podetku  1445.  umro  je  ban  Matko  u  najgori  £as  tako  za 
hrvatsko  kraljevstvo,  kao  i  za  preostalu  bradu  svoju.  Hrvatska  ostala  u  osudno  ▼rijeme  i  bez 
kraija  i  bez  bana;  a  brada  izgubila  svo^a  starjeSinu  i  glavara.  Brada  Petar  i  Franjo,  koji 
se  je  sredno  spasao  iza  katastrofe  kod  Varne,  driali  su  doduSe  i  dalje  baniju  u  Hrvatskoj  t 
Dalmaciji,  a  tre<5i  brat  Ivan  ostao  takodjer  prior  vranski;  ali  je  bilo  pitanje,  hode  li  mo6 
odoljeti  tolikim  protivnicima  svojima:  Celjskim  knezovimi.  Frankapanima,  bosanskomu 
kralju  Stjepanu  TomaSu  i  bosanskomu  velikomu  vojvodi  Stjepanu  Vukdidu?  Napokon  je 
smrcu  bana  Matka  Talovca  nestalo  u  hrvatskom  kraljevstvu  glavnoga  vodje  one  stranke, 
koja  se  je  otimala  tudjinskoj  vlasti,  i  koja 
je  slozno  radila  s  glasovitim  vec  vojvodom 
Ivanom  Hunjadom. 

Celjski  knezovi  Fridrik  i  Ulrik  jedva  su 
negdje  dodekali  smrt  bana  Matka  Talovca. 
Dok  je  on  zivio,  nijesu  ni  misliti  mogli, 
da  pretegne  njihova  vlast  u  hrvatskom  kra- 
ljevstvu, a  narodito  u  Slavoniji.  Jedva  Sto  je 
bana  Matka  nestalo,  podigo§e  se  oni,  da  u 
ono  doba  obdega  bezvladja  ugrabe  bansku 
6a«t  ditave  Siavonije,  da  otmu  braci  njegovoj 
SYU  imoTinu  od  Drave  do  Gvozda,  da  razgrabe 
imanje  zagrebadke  biskupije,  koja  je  ostala 
bez  svjetovnog  upravitelja,  i  napokon  da  po- 
segnu  za  priorijom  vranskom,  kojoj  je  bio  na 
£elu  junadki  branitelj  Beograda,  Matkov  brat 
Ivan.  Celjski  knezovi  nijesu  znali  ni  za   §alu. 


Pe£at  Ivana  Hunjada. 


U  Itita  )e  {avran,  koji  gleda  n«  decno;  oj«ina  mi 
lii«TO   polamjesec.  NadpU:    »t   S(iKillan)  a;li«4) 
Jobaoni*  Hso]r«d«. 


ni  za  milost.  Stari  Fridrik,  krvnik  svoje  su- 
pruge  Elizabete,  nije  ni  poslije  strainih  do- 
iivljaja  mladosti  svoje  poSao  drugim  putem. 
Gradio  doduSe  zadu&bine,  hododastio  u  Rim; 
ali  dudi  sToje  nije  promijenio.  Kad  su  mu 
spoticali,  ito  se  nije  popravio,  premda  je  bio 

u  Rimu,  odgovorio  je:  >1  postolar  moj,  nakon  ito  je  yidio  Rim,  vratiu  sc  je  k  iivanju 
cipela*  (et  calceator  meus  ad  consuendas  ocreas  post  uisam  Romum  rediit).  Pri£a  se,  da 
si  je  sam  sastavio  nagrobni  napis  ovako:  >Ovo  su  mi  vrata  u  pakao.  Sta  <5u  ondje  na6, 
ne  znam;  znam,  ito  ostavljam.  Obtlovao  sam  mnogim  dobrima,  ali  niita  sa  sobom  ae 
odnosim,  osim  ito  sam  popio,  (K>jeo,  i  ito  mi  je  posrkala  neizcrpiva  pohlepa*.  Mnogo 
bolji  od  otca  nije  bio  ni  sin  Ulrik,  same  ito  je,  kako  Aeneas  Sylvius  piie,  bio  >darofi- 
tiji  i  rje£itijt<  (ingeoio  tantum  et  eloquentia  maior).  U  ob^  je  Ulrik,  kako  ga  pomenati 
spisatelj  prikazuje,  bio  visoka  stasa,  jakih  prsa  i  kosti,  suh  i  vitak;  imao  je  pomno  nje- 
goTane  vlast,  vclikc,  krrave  i  nabrekle  o£i,  a  hrapav  glat.  K  tomu  je  bio  >smion  i 
oitrouman,  ali  birovit  i  nepoutdan;  neumorno  radin,  nesasitjjiv  pri  uiivanju,  nevjeran  t 
bezvjerac,  neiskren  i  Taralica,  pohlepan,  raz^ipan,  brs  pri  goToru  I  pri  djelu<  Odkad  te 
Hr».  pot)    II.   IL  »4 


aio       ALBRIGRT  AUSTRUtKI,  TLADISLAV  I.  TARNKNdlK  I  LADISLAV   P09TIJM13S  (1437. — 1457.). 

je  oienio  Katarioom,  lc<ferju  despota  Gjurgja,  i  odkad  se  je  nagodio  s  Frankapanima,  hlepio 
je  Uirik  za  ftto  vedom  vla&cu  ne  samo  u  Ugarskoj,  nego  i  u  zemljama  ojemaikoga  kra- 
Ijevstva.  Ved  \e  s  toga  bio  zazoran  kralju  Albrechtu,  te  ga  j«  morao  skinuti  s  namjest- 
ntike  dasti  u  (^e&koj,  koju  mu  bija^e  kao  svomu  rodjaku  povjeho. 

Jedva  §to  je  Matko  Talovac  umro,  proglasili  su  se  oba  celjska  kneza,  otac  Fridrik  i 
*\n  Ulrik,  banima  Slavonije.  Dok  su  si  drugi  velikaSi  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  razbijali 
glavu,  tko  ce  biti  kralj,  celjski  su  knezovi  stall  ^biti  imaDJa  pokojnoga  bana  Matka  i 
brade  ojegove.  Dakako  da  im  je  pri  torn  u  prvom  redu  pomagao  Jan  Vitovec,  Djihov 
vrhovoi  voivoda.  Grabedi  i  osvajajudi  gradove  i  posjede  nijesu  se  ograni£ili  na  porodidoa 
imanja  Talovaca,  nego  su  otimali  i  zemlje  zagrebadke  biskupije,  kojoj  je  pokojni  Matko 
bio  svjetovQim  upraviteljem,  pade  i  posjedovaaja  vranske  priorije.  kojoj  je  bio  na  delu 
Ivan  Talovac  Taj  je  bio  suvi^e  odaljea  od  svoje  brade,  hrvatskodalmatinskih  banova 
Petra  i  Franje,  pak  je  s  toga  onako  osamljen  teiko  odolijevao  preteiitoj  sili  celjskih 
knezova.  Kronika  celjska  i  hrvatski  suvremeni  spisatelj  Pavao  Ivanid  (de  Iwanich)  pripo- 
Tijedaju  suglasno,  kako  je  namah  po  smrti  bana  Matka  Talovca  knez  Ulrik  podigao  ve- 
liku  vojsku  (einen  grossen  zugk  von  puxen),  te  stao  osvajati  gradove  zagrebadke  bisku- 
pije. Poslije  toga  oborio  se  je  na  grad  Gjurgjevac  (geschloss  S.  Georgen,  castrum 
Szentb  Gywrgh),  koji  mu  se  nije  namah  predao,  ved  ga  je  morao  dulje  vremena  pod- 
sjedati.  OsvojivSi  napokon  (nit  gar  in  einem  Jar)  tu  znamenitu  tvrdinju,  otima&e  redom 
gradove  priorije  vranske  i  zagrebadke  biskupije.  Tako  osvoji  Gumnik  ili  Bosiljevo  (Gum- 
letsch),  Garid  (Gartitsch),  Hrastovicu  (Chrastowetz),  oba  Pakraca  (Pokertz),  Radu  (Ratscha), 
a  napokon  i  Goru  (Gara).  Kod  podsade  grada  Pakraca  pogibe,  branedi  grad,  prior  Ivan 
Talovac  (Janusbann,  magnificus  Johannes  Sowan  dictus,  frater  dicti  Mathkonis  bani),  a 
kod  juriSanja  na  Hrastovicu  prostrijeljeno  hi  kapetanu  celjskih  knezova  Janu  Vitovcu 
jedno  oko,  tako  da  je  ostao  dorav  kroz  sav  zivot  svoj. 

Borba  celjskih  knezova  s  nesrednim  Ivancm  Talovcem  mora  da  je  bila  iestoka. 
Pavao  Ivanid  kaie,  da  su  tmnogo  zla  podinili  u  kraljevinic  (multa  etiam  alia  damna 
fuerunt  per  eos  in  eodem  regno  illata).  Ratovanje  se  je  u  glavnom  svrlilo  u  prvoj  polo- 
▼ici  1445,  jer  ved  18.  lipnja  te  godine  nalazimo  kneza  Ulrika  kao  bana  Slavonije  u 
gradu  Kriievcima,  odakle  javlja  svojim  kapetanima  u  osvojenoj  ved  Hrastovici  (Georgio 
Pyers  et  eius  consocio,  capetaneis  nostris  in  Harazthowyc^a),  da  je  primio  u  svoju  za- 
iutu  Vladislava  TituSevida,  pak  im  zapovijeda,  da  ga  brane  od  svih  protivnika  njegovih, 
koji  bi  na  nj  udarali  (castellum  suum  Kakaswara).  Zadobaviv§t  se  celjski  knezovi  gradova 
i  posjeda  zagrebadke  biskupije,  namjestiSe  opet  za  biskupa  svoga  Stidenika  Benedikta  de 
Zolio  (von  Zoll  =  Solium  kod  Celovca),  kojega  je  progonio  pokojni  kralj  Vladislav 
Varoendik.  Pomenuti  biskup  Benedikt  stoluje  ved  1.  sijednja  1446.  u  biskupskuj  paladi  u 
21agrebu  (in  palacio  nostro  episcopali,  solite  nostre  habitationis),  te  izdaje  povlastice 
zagrebadkim  kanonidma,  da  ih  tako  udobrovolji. 

Natiloo  postupanje  celjskih  knezova,  bana  Fridrika  i  joS  viie  Ulrika,  ozlojedi  jamadno 
ftilno  ostalu  gospodu  ogarsku  i  hrvatsku.  Bilo  je  nedvojbeno  tuibe  i  od  Matkove  brace, 
banova  hnratsko-dalmatinskih  Petra  i  Franje,  pak  onda  i  od  one  gospode,  koja  su  bila 
u  rodu  ili  svojii  %  pokojnim  banom  (Cehi,  Jakiidi).  S  toga  razumijemo.  zaSto  su  knezovi 
Fridrik  I  Ulrik  6.  sijednja  1446.  uUnacili  savez  s  premodnim  vojvodom  Nikolom  Ilodkim, 
kojom  je  prigodom  Nikola  njima  svedano  obedao,  da  de  ih  itititi  i  braniti  od  svakoga, 
izuzev  Mfno  rimskoga  i  ugarskoga  kraija,  pade  i  od  ovih,  ako  bi  ih  nepravedno  i  neza- 
kooito  htjeli  potladiti.  No  pored  ivega  toga  ugovora  oije  ipak  vojvoda  Nikola  htio  ili 
mogao  oatati  na  obraoa  ivojih  saveznika,  kad  je  sabor  u  Stolnom  Biogradu  povjerio 
Ivanu  Hunjada,  da  digoe  Tojsku  na  ojih  i  da  ih  pokori. 

Rat  ixmedju  Ivaoa  Hunjada  i  celjskih  knezova  bjesoio  je  u  travnju  i  svibnju  1446, 
a  ratovalo  te  je  oe  samo  u  Slavooiji,  nego  i   u  Stajerskoj,  u   matici   vlasti  celjskih  kne- 


RAT    MA    CCUSRE    KffECOVS    FRIDRIKA    I    ULRIKA   V   TRAVNJU    1    STIBMJCI    1446  at  I 

zova.  Uz  prosIavljeDoga  juoaka  Ivana  Hunjada  bori  se  i  nedak  (sestrid)  njegov  Ivan 
Sekelj  (sein  Schwester  Suhn  2^ckel),  kojega  je  ujak  osobito  volio,  te  ga  i  pK>slije  Todio 
ta  sobom  u  sve  bojeve.  Narodna  pjesma  i  predaja  zove  Ivaoa  Sekelja  >baDovi<5  Se- 
kola«;  prida  moogo  o  torn  mladom  juoaku,  a  narodito  o  ojegovoj  tuiooj  pogibiji  oa 
polju  Kosovu.  Celjska  kronika  opisuje  potanko  rat  izmedju  Ivana  Hunjada  i  celjskih 
knezova,  kojih  je  dete  opet  vodio  proku&ani  i  vjeSti  vojvoda  njihov  Ivan  Vitovec.  Ivan 
Hunjad  skupio  nekih  15000  Ijudi,  te  iz  okoli§a  Stolnoga  Biograda  po§ao  prema  Dravi. 
Freiav  tu  rijeku  udario  najprije  na  tvrdi  Gjurgjevac,  koji  bijahu  celjski  knezovi  ncdavno 
oteli  Talovcima.  Uzev§i  taj  grad  i  poharavSi  ditavu  okolica  njegovu,  podje  prema  Va- 
ratdinu.  Varo§  ta  ne  bijaSe  joS  tada  ogradjena,  nego  samo  tvrdinja  njezina.  Ne  mogavii 
tyrdje  uzeti,  spali  jedino  varo§,  pak  se  onda  uz  desui  brijeg  Drave  spusti  u  Stajersku.  Tu 
zauze  najprije  gradid  Ankhenstein,  a  onda  pohita  prema  gradu  Bistrici,  da  ju  zauzme. 
Ved  13  travnja,  na  samu  veliku  srijedu,  udini  prvi  juri§  na  taj  grad.  AH  mu  se  sreda 
iznevjeri.  Vitovec  naime  bijaSe  ga  pretekao  i  u  grad  prije  njega  u§ao,  te  sve  za  obranu 
udesio.  Nakon  prvoga  nesrednoga  juri^a  podsjedao  je  Hunjad  Bistricu  jo§  neko  vrijeme, 
ali  bez  uspjeha.  Neki  ugarski  pladenik,  koji  se  je  u  gradu  desio,  zapalio  grad,  pak  je 
onda  Ivan  Hunjad  udinio  drugi  juriS,  ali  i  taj  bi  odbijen.  Ne  mogudi  nikako  Bistrice 
uzeti,  posla  Hunjad  svoga  sestrida  Ivana  Sekelja  s  jednim  odjelom  vojske  prema  Celju, 
ne  bi  11  tako  Vitovca  odvratio  od  obrane  Bistrice.  Medjutim  Sekelj  ni  ne  prodre  do 
Celja,  ved  spaltv§i  nekoliko  sela  pol  milje  daleko  od  toga  grada,  vrati  se  opet  k  svomu 
ujaku.  Hunjad  nadje  se  u  nemaloj  neprilici,  jer  mu  ne  bijase  po§lo  za  rukom  uzeti  ni 
grada  Varaidina,  ni  Bistrice,  a  ni  Celja.  Ponudi  s  toga  Ivanu  Vitovca  primirje  za  neko- 
liko dana,  koje  taj  i  prihvati.  Jo§  prije,  nego  §to  je  primirje  minulo,  krene  Hunjad  naglo 
izpred  Bistrice,  te  pohita  prema  Dravi,  koju  je  prebacio  negdje  kod  Maribora,  izgubivSi 
pri  tom  mnogo  Ijudi  i  kola.  PreSavSi  medjutim  Dravu  dodje  u  sukob  s  njemadkim  i 
rimskim  kraljem  Fridrikom  III,  koji  je  tada  bio  gospodar  ditave  Stajerske.  Zemaljski 
kapetan  u  Stajerskoj,  po  imenu  Ftirstenberg,  opro  se  daljim  provalama  u  srednju  i  sje- 
vernu  Stajersku,  a  kralj  Fridrik  sklonio  austrijske  staleie,  te  su  u  Regensburgu 
6.  svibnja  1446  odludili  podici  vojsku,  koja  bi  se  imala  do  20.  lipnja  sabrati  izmedja 
FOrstenfelda  i  Radgone.  Medjutim  je  Hunjad  morao  uzmaknuti  prema  Optuju,  gdje  ga 
je  opet  dodekao  Jan  Vitovec.  Tako  mu  ne  preostade  drugo,  nego  da  se  okani  Optuja,  te 
se  spusti  u  Medjumurje,  koje  je  takodjer  pripadalo  celjskim  knezovima.  Jurii  na  ^kovac 
bi  suzbijen,  no  zato  posredi  Hunjadu,  te  zauze  Legrad  na  sutoku  Mure  i  Drave.  Spalivii 
sela  i  kotare  u  Medjumurju,  predje  zatim  Hunjad  rijeku  Dravu  i  zauze  poslije  varoi  Ko* 
privnicu  u  Slavoniji.  U  to  bijahu  celjski  knezovi  skupili  joS  viie  vojske,  te  ju  poslah 
svomu  vrhovnomu  kapetanu  Vitovcu,  da  bije  s  Hunjadom  osudni  boj.  Kod  trga  Rade 
(bei  einem  markt,  genandt  Raischin,  ein  meill  von  Copreinitz)  sastale  se  obje  vojske. 
Prije  boja  medjutim  dodje  do  tporazumka  i  pogodbe  izmedju  ratujudih  itranaka.  Sto  se 
je  utaoadilo,  nije  poznato.  Pavao  Ivanid  kaie  samo,  da  su  celjski  knezovi  vratili  prioHju 
vransku  i  pripadajude  joj  gradove,  a  i  inade  da  su  prihvatili  >dosta  dastne  pogodbe* 
(et  bene  se  gesierat  in  ista  via,  nam  recuperato  prioratu  et  castris  eiusdem  comites 
Ciliae  conscenderuot  ad  satis  honestat  conditiones  pacis).  Celjski  su  knezovi  ottali  i  dalje 
banovima  Slavooije,  te  zadriali  ivoja  posjedovanja;  jedino  tu  Hunjadu  ustupili  vraotki 
priorat,  gdje  je  Hunjad  namjestio  za  upravitelja  (gubernatora)  svoga  sestrida  Ivana  Sekelja, 
povjerivii  mu  val|da  ved  tada  bansku  da«t  za  Dalmaciju,  Hrvatsku  i  Slavoniju. 

Provalom  u  Stajersku  bijaie  Ivan  Hunjad  povrijedio  kraija  Fridrika  III.,  kojemu 
bijaie  jol  nedavoo  ponudio  svoju  sluibu.  Poradi  toga  ukorto  ga  je  Fridrik  potebntm 
pismom,  na  koje  je  Ivan  Vitei  od  Sredne  u  ime  Hunjadovo  dne  11.  lipnja  1446  kraljtt 
iz  Peftte  odgovorio  ovako:  »Presvijetlt  vladarul  Kad  te  je  ovih  dana  pitmo  vaiega  veli- 
danstva  ditalo  na  ovom  saboru  (u  PeitiX  tvtdjelo  te  je  obdemu  mnijeoju,  da  na  ooo,  ftto 


aia      ALBRKCHT  AUSTRtJHKI.  VLt^DISLAV  I.  VARMKNCIK  I  LADI9LAV    POSTUMUS  (1437. — 1457.). 

se  je  meoi  predbacivalo,  kako  sam  ondje  ustmeno,  tako  vaSemu  veliianstvu  ovim  listom 
piimeno   railog  dadem.   VaSa  presvijetlost   dakle   piSe,  kako  sam  ja  netom  (nuper),  kad 
sam  8  Toiskom  poSao    na  zemlje  celjskth  knezova,  bez  ikakve  predhodne  razmirice,  pa^e 
protiv    mojih    vlastitih    miruljubivih    pisama,  u  kojima    bijah    vaSemu    vclidanstvu    obedao 
sluibe  svoje,  ▼ojvodini  Stajerskoj  nanesao  mnogo  itete  i  gubitka  .  .  .  Kad  su  dakle  nakon 
brojnih  okrutnih    i    ned-ivjednih   nepravda  .  .  .  netom  gospoda    baruni   ovoga  kraljevitva 
odlu^ilt  podi<fi  onilje  protiv  celjskih  knezova,  koji  su  ill  na  to  pHsilili  (prouocata),  i  kad 
sam  ja  kao  kapetan  (capitaneu.s)  za  taj  posao    bio   odredjen,  nisam   nipoSto,  izpovijedam, 
imao   tu   namjeru,  da   nanesem   rat  ili  smutnje  budi  va&emu  veliianstvu,  budi  vaSim  po- 
danicima  ili  njihovim    zemljama,  nego   sam,  kako   bijah  u    miroljubivom    pismu  iztaknuo, 
takodjer  i  na  umu  imao,  da  Sinim  vazda  vi§e  svoje  sluibe,  nego  li  povrede  va§emu  veli- 
£an<tvu.  S  toga  su  i  one  Stete,  za  koje  se  kaie,  da  su  ovom  prigodom  nanesene  zemljama 
i  podanicima  vaSe   prejasnosti,  udinjene   jama6no    ne   mojim    nastojanjem,  niti   po  mojoj 
namisli,  a  ni  s  mojom  voljom,  nego  se  je    to  zgodilo  uslijed   neoSekivana  i  zestoka  iza- 
zova   onih    osudjenika.  Ja  naime    prije    sam  se  osvediNao   za  name  nuti  mi  rat,  nego  Sto 
sam  drugima  rat  naprtio.  Jer  kad  sam  se  utaborio  blizu  tvrdinje  Borlin,  odrekao   sam  se 
zaista  svake  nakane  da  Skodim,  pak  sam  po  odiiinim  drugovima  svojima  i  po  poslanicima 
kastelanu  one  tvrdinje,  koji  se  je  Frigk  zvao.  dao    laviti,  da    ne  smjeram    ni§ta  poduzeti 
protiv   vaSega   veliianstva   i    va&ih   podanika,  nego   da  je   druganio    odredjen   moj    put  i 
jednako  moje  orudje,  pak  sam  s  toga  od    njega  zahtijevao,  da   moj  prijatelj>ki  prolazak 
ne  bi  smetao  neprijateljskim  odporom.    No  taj    £uv§i  za  moju    poruku,  navalio  na  posla- 
nike,  a  onda  predloiio,  da  mu  za  slobodni   prolaz   i    sigurnost   dadem   tri  tisude  maraka 
pjeneza.  A  kad  oije   naSao   kupca,  onda   je  sa   svojim    oruzanicima    neo^ekivano   navalio 
i  tako  izazvao   proti   sebi   oruije   miroljubivih,  prisiliv§i    me   sve   preko  volje  moje,  da  si 
siiom  i  gvoidjem   prokrdim  put    po  okoliSu.   Nadalje,  kad   sam   se  pnblizavao  gradovima 
Optuju  i  Mariboru,  javio  sam  moj  mirni  prolaz  reienim    gradovima  kao  i  kapetanu  vaSc 
prejasno-iti  u  Gradcu  (in  Grecz),  da  ne  in  naime  neprijateljskom  rukom  dirati    u   zemlje 
i  podanike   vaiega    veli£anstva.    Ali  i  ti  se   unatu£   oglaSenomu   miru   oprije§e  oruzanom 
rukom,  te  po£e§e  ubijati,  hvatati   i    robiti    mnoge   od    moje   vojske,  koje   bi  pojedince,  a 
bezbriine  gdje  zatekli.    SuviSe  je  refieni  kapetan  iz  Gradca,  doSavSi    sa  svojim  pjeSacima 
i  konjanicima,  htio  meni  zaprijediti  preiaz  kod    prevoza  na    Dravi    (apud  vadum  Dravae); 
poStu  ga  nijesam  mogao  od  toga  odvratiti,  morao  sam  i  preko  volje  boj  zametnuti.  Kraj 
tih  zaprcka,  nrprijateljstva  i  izazivanja  nije    se   dodu&e    moglo  ugnuti,  da  se  takodjer  ne 
oaoesu  itete  podanicima   va$e  jasnosti,  narodito  u  onim  mjestima,  koja  su  izpremijeSana 
s  kotarima  re^ienih  celjskih  knezova.  Ali,  kako  sam  ve6  gore  rekao,  nije  to  udinjeno  po 
unapred  odredjenoj  voiji  mojoj,  niti  po  odre  :bi  pomenute  gospode  baruna,  nego  u  izlo- 
ienim  zgodama.  radi  kojih  mislim,  da    me    jasnost   va^   ne  ^e  smatrati  za  krivca.  Neka 
dakle  blagotzvoli  moje  sluibe  vaSoj  jasnosti  jo§  ne  odbiti,  te  primiti  pravednu  izpriku  u 
pomeuutoj  stvari.  Dano  u  PeSti  u  odi  svete  Trojice  godine  gospodnje  1446. < 

(Ivan  Hunjad  kao  gubernator  Ugarske,  1446.— 1452.).  Prvih  dana  mjeseca 
lipnja  bijaie  se  sa%tao  ugarski  sabor  na  polju  Rakoiu  kraj  PeSte,  poglavito  da  prema 
taklju£ku  poioojegi  sabora  u  Stolnom  Biogradu  bira  upravitelja  ili  gubernatora  kra- 
Ijevstva  za  nedora»loga  kralja  Ladislava  Postuma. 

Sabor  na  polju  Rakoiu  prihvatio  najprije  zakljufike  prijaSnjega  sabora  u  Stolnom 
Biogradu.  Oaokom  prvim  toga  sabora  bi]a^e  ustanovlieno,  da  se  bira  gubernator  kra- 
Ijevstva  (quod  eligent  ei  deputabunt  unum  gubernatorem).  Drugim  dankom  bi  odredjeno, 
da  tvatko  povrati  sva  imanja,  gradove  i  posjede,  Sto  ih  je  za  pro&lih  burmh  vremcna 
ugrabio;  jednako  bi  sakljuSeno,  da  se  s  mjesta  razvale  svi  zamci  i  tvrdinje,  podignute  u 
potonie  vrljcme,  izuzev  jedino  one,  koje  su  sagradjene  na  medjama  kraljevstva  za  obranu 
od   vanjskih    neprijatelja.    Tre^im    61ankom    naredjeno  bi,  da  se  svi  baruni  kraljevstva  u 


IVAN    HUNJAl)    KAU    GUBKRNATUH    IGAHSKK,    1446. — 1452. 


"3 


saboni  na  Rakoiu  zahvale  na  svojim  sluibama  i  £astima,  pak  da  ih  stave  na  razpola- 
ganje  sakupljenim  stalezima.  Ceivrti  ilanak  traii,  da  se  svi  staleii  pokore  odredbama 
sabura,  kojima  je  zadada  povratitt  mir  u  kraljevsivu.  Napokoo  petim  diankom  zabran.uju 
se  svi  savezi  i  konfederacije  (cootrxtus  et  confuederationes)  izmedju  pojedinih  veiikaia, 
te  se  ved  utana(^ene  progla§uju  niStetnima,  pade  se  prelati  i  baruni  obvezuju,  da  de  svom 
snagom  ustati  na  one,  kuji  bi  takove  saveze  sklapali  na  zator  statuta  i  odredaba 
kralif  vstva. 

PoSto   je    sabor    na   Rako&u    prihvatio  i  usvojio  tih    pet  dianaka  prvaSnjega  sabora^ 
^talo  se  razpravljati  o  djelokrugu  i  vlasti  bududega  gubernatora.  U  torn  pogledu  stvoreno 


Pb£at  kneza  Ulrika  Ceuskooa. 

jedan  tngtto  i  dva  viteu  oklopnlka  drie  Ui  grb*.  AiiKJeo  drti  odosgo  grb  porodke  Celjskth  Itctiri  poijt.  « 
,  rvotn  1  '-r  viiom  iMu  po  tri  x»ijcidc.  m  u  dfu,M,!,i  i  trctfem  po  dnje  prttge)  M  dTi|«  okranjene  kaogc;  d«»o«  |« 
kaaga  nakiccna  orlovim  knlom,  a  lijeva  nojerim  i>«ijcni.  Vitex  ■  de»n«  drii  (tb  Da)iiutci)e  (In  okranjene  ieop«r> 
dove  ftUve',  a  viie  grba  ntkt^ena  je  okninjcna  kactga  orlovim  krilom;  ritet  •  lijev*  drti  gtb,  rudijeiiea  na  trt 
poija,  a  a  tvakom  je  po  jedno  orlovo  krilo.  Umedja  vitesova  vidi  M  tm  lanac  pritreuoi  leopard,  koji  na  predniim 
oogama  itnade  vrpcu  ta  lotioka.  Nadpia:  »Sigillarn  Udairici  del  gra^tia)  Olie  Orte(m)b(irg«  Segorte<|(tte)  (ej 
c<etera)  cotnitia  aa(n/o«.  uUirn  M  naaUvIja  na  vrpd  Ico^rdovoi  ovako    •{,t)tc  M^CCXLdi  (1443  )■• 

OriavaJ  arUiv  b  Beda. 


bi  joi  daljih  devet  ilanaka,  koji  na  btie  todno  odredjena  prmva  i  dulnofti  gubernatora 
Clanak  VI.  glasi:  >Bududi  gubernator  imat  de  toiiku  vlast  (auctoritatem),  koliku  bi  ttnalo 
kraljevsko  velidanstvo,  isucev  ftto  ne  de  modi  na  vjedna  vremena  podieljivati  imanja  preko 
niie  odredjena  omedjaienja,  kao  ni  oadbiskupije  i  vede  opatije  bet  uiaoja  i  prtfole  svoiib 


tU      ALBHECBT    AUSTRIJSH,  YLAD13LAV  I.  VARNBNfilK  I  LADISLAV    R08TUMUS   (1437.  —  1457.). 

savjetnika  (diiavnoga  vije6i).  Jednako  ne  moie  bcz  znaDJa  i  privole  driavljana  (regoico- 
larum)    nikoga    osuditi    poradi    veleizdaje.  a    jo§    manje    takove    osudjenike  bez  zahtjeva 
prelata,  baruna    i   driavljana   pomilovati<.   Clanak  VII.:     >Gubernatoru  stajat  6e  otvorene 
sve   tvrdinjr,   varoii    i   kraljevski    gradoTi,   pak    i    svi   kotari    kraljevski   i  kraljiiini,  te  6e 
modi  onamo  dolaiitif  kad  bude  htio.    Kad   bude  driao   oktavalne    sudove,  biti  6e  uza  nj 
dva  duhovna    prelata    i  dva    svjetovna    baruna,  zatim  palatin  i  sudac   kraljevskoga  dvora 
sajedno  u  &est  plemida  za  to  odredjenih;  u    vrijeme   izvan   tih    redovitih   sudova  (medio 
tempore)  bit  de  usa  nj  jedan  prelat  i  barun,  kao  i  dva  plemida,  koji  de  saslu&avati  tuie- 
oike  i  potrebe  driarljana   te  de  po  njihovu  savjetu  izricati  odiuke.  Pored  tih  moie  si  od 
prelata,  baruna,   vitezova   i    plemenitih    ziteija    kraljevstva   uzeti   savjetnika   toliko,  koliko 
mu  se  dini  potrebtto,  te   ih   moie    uza  se  driati  i  savjeta    od  njih  traiili*.    Cianak  VIII.: 
»Nadzor  nad  kraljevskim  (ili  driavoim)  prihodima  povjerava    se  odlidnim  prelatima  i  ba- 
runima,  koji  todno  za  njih  znadu,  pak   de   oni    prosudjivati,  kako  da  s  njima  gubernator 
i  njegovi  savjetnici  razpolazu*.  Clanak  IX.:     *Gubernator  mora   poci   sam  na  put  i  rato- 
vati  proti  nepnjateljima,  ako  bi  bilo  potrebito,  te  zahtijevala  to  veiidina  (zama§nost)  stvari<. 
Clanak  X.:  >Redeni  gospodin    gubernator    moie    od    onih    posjedovanja,  koja  ce  od  sada 
tvetoj  kruni  zakonito  i  bez  (povrede)  idijeg  drugog  prava  budi  poradi  pomanjkanja  poto* 
maka,  budi  radi    prinaSanja   patvorenih    izprava,  kovanja   krivih  pjeneza  i  tvorenja  krivih 
pedata,  kao  i  radi  dovadjanja  stranih    sila  (vojske)  u  to  kraljevstvo    ili  podmetanja  vatre 
u    njemu,   pripasti,     —    diniti    darovanja    onima,   koji    bi    vjerno    svetoj    kruni    sluiili,   ali 
samo  ako  ta  posjedovanja  ne  obasezu  vi§e  od  trideset   i    dva  seliSta  (sessiones).  Gradove 
pako,  varoii  i  posjedovanja  sa  viSe   od   trideset  i  dva   seliSta,  koja  bi    gore  redenim  na- 
dinima  pripala  svetoj  kruni,  ne  moie  on  dijelitl    ili  komadati,  te  ih    onda  kao  imanja  od 
trideset  i  dva  seliSta  razdavati,  nego   de    se  sve    takove    vrste    gradovi,  varoSi  i  posjedo- 
vanja pridriati  za  samu  svetu  krunu<.  Clanak  XI.:    »NadaIJe   komu  de  gubernator  redenim 
nadinom  jedan  put  darovanje  udiniti,  ne  de  mu  modi  vi§e  darivati.    I  po§to  se  darivanje 
gradoTa,  varoSi,  posjedovanja  i  slidnih  stvari  ubraja  u  prava   kraljevska,  s  toga  de  svi  oni, 
kojima  bi  gubernator  izloienim  nadinom  ^to  podijelio,  morati  u  svoje    vrijeme  podi  pred 
kraija,  da  im  darovanja  potvrdic  Cianak  XII.:  >Imanja  onih,  kojima  bi  se  imala  (imanja) 
radi  prinaSanja  patvorenih  izprava    ili   kovanja    krivih    pjeneza,  kao    i  poradi  drugih  gore 
iztaknutih  razloga  kruni  privaliti,   ne    moie   (gubernator)  posjesti   niti  mu  kojim  nadinom 
darivati,  dok  oni  (krivci)   ne   budu   po  svojim    sudcima   kompetentno    i  sudbenim  putem 
po  starim  i  priznatim  obidajima  kraljevstva  osudjeni*.  Clanak  XIII.:  >(Gubernator)  nadalje 
smije  zgodimice  (in  occurentibus  causis)  u  odsutnosti  savjetnika  (driavnoga  vijeda)  voditi 
razprave  i  izdavati  odiuke  (facere  relationem  et  expeditionem);   ali  ako  bi  takova  odiuka 
bila  sudbena,  te  bi  te  protivila  obidajnomu   pravu,  moie   se    po   redovitim  sudcima  kra- 
ljevstva popraviti  (emendari),  kako  se  je  uobidajilo  diniti  za  doba  kraljeva*.  Clanak  XIV.: 
•  Nadalje,  ako  bi  ftto  kraljevskih  prihoda  (nakon  truika)  od  podhvata   (ratova)  kraljevstva 
preteklo,  moie  gospodin  gubernator  u  ime  kraljevo  zaioiene  gradove,  varoSi  i  kraljevska 
posjedovanja  izkupljivati,  te  povrativSi   ih  kruni   za   kralja  pridriati.    Prihodi   (izkupljenih 
gndcva)  neka  se  takodjer  upotrebe  za  podhvate  kraljevstvac. 

Poito  je  sabor  redene  dianke  ustanovio,  pristupilo  se  biranju  gubernatora.  Na  same 
Duhove,  doe  5.  lipnja,  ili  po  drugima  na  duhovski  ponedjeljak,  6.  lipnja  1446.,  progla&en 
bi  gttbernatorom  junadina  Ivan  Hunjad.  Poslanici  grada  Poiuna  obavijestiSe  6.  lipnja 
svoje  sugradjane  o  izborn  ovim  pismom:  >Danas  bio  je  na  Rakoiu  (polje  tik  PeSte)  na 
okupu  najvedi  dio  zemaljske  gospode  u  vijedu,  kao  nadbtskup  (ostrogonski),  biskupi  vackt 
i  vesprimski,  zatim  palatin,  ban  (madvanski)  Ladislav  Gorjanski,  zatim  mnogo  duhovne  i 
STJetovne  gospode  Napokon  je  bilo  i  vrlo  mnogo  orsaga  (aastupnika  niiega  plemstva, 
Inpanija  i  gradova).  Mi  se  uputismo  pred  lice  gospode.  Tada  dodje  gospodin  Toma  Sed 
i  odvode  nas  u  vijede,  gdje  nas  dastoo  dodeka&e  i  primi&e,  radujudi   se  naiemu   prisudu. 


IVAN    HUNJAD   KAO   OUBKRNATOR    UOAItSKK,    1446—1452.  ai5 

Mi  im  odtovasmo  naiu  i  va^u  pokoraost,  za  §to  nam  se  iskreno  zahvaiUe.  TLatim  nas 
naputiSe,  da  podjemo  na  sastaoak  s  ostalim  gradovima  u  jedaD  ^tor.  S  nama  ode  reixni 
gospodin  Toma  Set  u  §ator,  te  stade  dugo  povjerijivo  razgovarati.  Iza  toga  dodjoie  oni 
(zastupnici)  iz  Koiica,  oni  iz  Novoga  Budima,  kao  i  oni  iz  Stolnog  Biograda,  te  ostado&e 
u  §atoru  dugo  vremena  razgovarajudi.  Poslije  toga  udjoSe  Juraj  RozgOD  i  gospodiD  La- 
dislav  Paloc,  pak  nam  nakon  mnogih  rije(^i  pokazaSe  neke  6Ianke,  koje  vam  dostavljamo, 
da  ih  vidite,  i  zahtijevahu,  da  gradovi  na  njih  prisegu,  §to  su  gradovi  sve  doslije  odkla> 
Djali.  Malo  zatim  £uIo  se  klicanje  medju  orsagom  (ain  geschray  under  der 
Orsag),  neka  se  bira  upravitelj  i  vladar  za  driavu.  Na  to  odjaftiie  sva 
gospoda  odanle  u  varoS  PeStu  Kratko  vrijeme  poslije  izklican  bi 
Hunjad  Ivan  za  upravitelja  i  vladara  zemlje...  Doznajemo  nadalje,  da  de 
prokuratorima  drzave  postati  nadbiskup  (ostrogonski)  i  biskup  vacki  izmedju  duhovotka, 
zatim  ban  Ladislav  (Gorjanski)  i  palatin  (Gross- Graff);  no  kako  6e  sve  to  biti,  ne  znamo 
posve  dobro*. 

Jo§  istoga  dana  —  6.  lipnja  —  poloii  novo  izabrani  gubernator  Ivan  Hunjad  sve- 
canu  prisegu,  i  to  u  magjarskom  jeziku,  po§to  latinskoga  nije  znao.  Jednako  potvrdi 
istoga  dana  (feria  secunda  infra  octavas  Pentecostes)  takodjer  i  netom  stvorene  dlanke 
sabora,  kojima  bi§e  prava  i  duznosti  gubernatora  odredjena.  Potvrdu  svoju  podkrijepi 
pedatom  svojim,  §to  ga  je  rabio  kao  crdeljski  vojvoda,  jer  se  u  onaj  mah  nije  mogao 
zgotoviti  novi  pedat 


PODPIS    IVANA    VlTEZA    CD    SREDNE. 

Sntmljen  ■  ixprave  od  30.  lijefoJA  I4S3'  (^>t*  w:  »Jo(aoDes)  ep(ttco)ptu  WandieiM(is)  caa(oelU)rtat. 

DriavBi  arkiv  a  B«4a. 

Sabor  u  gar  ski  ostade  na  okupu  neko  vrijeme  i  nakon  izbora  gubernatorova.  Ivan 
Hunjad  nastojaSe  nazodne  velikaSe  udobrovoljiti  na  svaki  nadin.  Baruni,  koji  bijahu  polo- 
iili  svoje  dasti,  biSe  gotovo  svi  bez  iznimke  opet  namjeSteni.  Palatinom  ostade  Lovro  He> 
dervar,  sudcem  kraljevskoga  dvora  Ladislav  Paloc,  a  Mihajlo  Orsag  vrhovnim  pokladnikom- 
Ladislavu  Gorjanskomu  ponovo  bi  povjerena  dast  bana  madvanskoga,  a  Nikoli  Itodkomu 
dast  vojvode  erdeljskoga.  Jedino  celjski  knezovi  Fridrik  i  Ulrik,  koji  se  nazivahu  bauii 
Slarunije,  ostadoie  praznih  ruku  Gubernator  povjerio  baniju  Dalmacije,  Hrvatske  i  SUh 
vonije  svojemu  sestridu  Ivanu  Sekelju,  koga  bijafte  joi  u  proljedu  imenovao  upraviteljem 
▼ranskoga  priorata,  te  mu  darovao  i  neka  imanja  Talovaca,  kao  Gjurgjevac,  koji  bijaie 
nedavno  oteo  celjskim  knezovima.  Osobtto  odlikova  Hunjad  svoga  prijatelja  i  panomod- 
nika  Ivana  Viteza  od  Sredne.  Joi  prolle  godine  bijaie  itradio,  da  je  Ivan  Vitet.  odgo- 
jitelj  njegovih  sinova,  postao  biskupom  u  Velikom  VaradiQU,  a  sada  ga  imeoova  proto- 
notarom.  dok  je  dast  vrhovnoga  kancelara  kraljevttva  ottala  vaekomu  biskupu  Petro. 
Kad  je  malo  zatim  ugarski  sabor  dne  16  lipnja  razpiiao  novu  dadu  za  obranu  kra- 
Ijevstva  od  vanjskih  i  domadih  neprijatelja,  odredjeoo  bi  podjedoo,  da  se  raspitaoi  poret 
imade  za  petnaest  dana  platiti  velikovaradintkomu  biskupu  Ivanu  Vitczu  ili  njegoYim 
dinovnicima.  Ivan  Vitez  bio  je  u  obde  desna  nika  gubernatorova;  dok  se  je  Hunjad  borio 
s  madem  u  desnici,  radio  je  prijatelj  ojegov  na  dipiomatskom  polju  s  perom  u  ruct 
Listove  Ivana  Vitesa,  ito  ih  je  u  ime  gubernatora  pisao  na  sve  straoe.  skupio  je  joi  sa 


»lt> 


LLBRKCIir   AOSnUJSKI,    VLADISLAV  I.  VhKSKn6iK  I  LVDISLAV  FOSTUMUS  (1437.— 1457.). 


iivota  piSdcva  svcdenik  zagrebadke  biskupije  Pavao  Ivanid  (de  Iwanich)  u  jednu  zbirku, 
koja  nam  je  nepomucenim  izvorom  upravo  za  vrijeme,  §to  je  Ivan  Hunjad  kao  guber- 
nator  upravljao  Ugarskom.  U  sluibenitn  se  spisima  od  sada  Ivan  Hunjad  pi§e:  >Joliannes 
dc  Hunvad,  nomine  ct  in  persona  iiicliti  domini  Ladislai  electi,  nati  quondam  domini 
Albert!  regis  Hungariae,  eiusdem  regni  gubemator*  (Ivan  Hunjad,  u  ime  i  za  osobu  pre- 
slavnoga  gospodma  Ladisiava  izabranoga,  sina  nekad  gospodina  ugarskoga  kraija  Albrechta, 
upravitelj  istoga  kraljevstva). 

Na  saboru  razpravljalo  se  i    o  tom,  kako   da    njematkoga   kraija  Fridrika,   stitmka 

nedorasloga    ladisiava,  sklone,   da    predade   svoga    Stidenika  zajedno  s  krunom  sv.  Stje- 

pana,  kao    i   s  onim    medjaSnim    gradovima,  koje   bijaSe  Ugarskoj  budi  silom  oteo,  budi 

u  lalog  primio.  Odlu^eno  bi  poslati  poslanike  kralju,  da  to  u  njega  izrade.    Dok  je  novi 

gubemator    nakon   svr§ena    sabora    boravio   u   iztodnim    krajevima    Ugarske   i   u  Erdelju 

(u    Hunjadu,   TemeSvaru,    Madarasu,    Segedinu),    dotle    su    izabrani    poslanici    ugovarali 

8  kraljem  Fridrikom.    All   Fridrik  ostade  kao  dosad   tvrd,  te  odbi   zahtjeve   ugarskih  sta- 

leia.  Tako  im  ne  preostade  drugo,  nego  silom  ga  prinuditi.    Vec  u  polovici  rujna  1446. 

boravi  Ivan  Hunjad  u  Budimu,  gdje  no  sprema  vojsku,  da  provali  u  Austriju.  Malo  zatim, 

2.  listopada,  poslan  bi  Ivan  Kochheim    iz  Budima  u  Bed,  da    u  ime  ugarskih  staleza  po- 

nudi  gradjanima  savez  proti  kralju  Fridriku.  U  to  bijaSe  Hunjad  skupio  vojsku  od  nekih 

20.000    Ijudi,  te    pismima    od    18.  listopada  i  rimskomu   papi    Eugenu  IV.  i  mletaikomu 

duidu  objasnio  razloge  i  cilj  svoga  poduzeda.  Po§av§i  s  vojskom  prema  medji  austrijskoj, 

pozove  iz  svoga  logora  kod  Sarvara  na  rijeci  Rabi  7.  studenoga  vijede  grada  Beda,  neka 

sc  s  njime  sloii  proti  zajednickomu  protivniku,  a  u  prilog  zajednidkomu  vladaru  Austrije 

i  Ugarske,  nedoraslomu  Ladislavu  Postumu.  Poslije  toga  prijedje  Litavu,  te  stade  s  vojskom 

svojom  (.ustoiiti  Austriju.  UzevSi  Hornstein   jurist  m  primaknu  se  Novomu  mjestu  i  stade 

na  nj  udarati;  u  isti  mah  posla  Rajnalda  Rozgona,  da    s  konjicom  pustoSi  i  liara  sve  do 

Beda,  u   koji    se    bijale    zatvorio    kralj    Fridrik,  izdekujudi   pomoc  iz  njemadke  driave.  Iz 

tabora   u    Neunkirchenu    pozove   Ivan    Hunjad  27.  studenoga  jo§   jtdnom  Btdane,  da  na- 

puste  Fridrika;  od  odgovora,  koji  mu  moraju  dati  za  tri  dana,  zavisit  ce,  da  li  ce  s  vojskom 

udariti    na  sam  Bed,  ili    pak  provaliti    u    Stajersku,  baStinu    kraija   Fridrika.  Sad  se  oda- 

zvaSe   i    Bedani   i   kralj    Fridrik.    U  odredjenom    roku   dodjoSe  u  ugarski  logor  poslanici 

kraljeU  i  bedki,  po  imenu  Ulrik  Celjski,  GaSpar  Schlick,  Ulrik  Eizinger.  RQdiger  Starhem- 

berg,   i  sudac   grada   Beda.    Hunjad    zahtijevaSe   prije   svega,  neka    se   Fridrik  obveie  do 

2.  veljade  1447.  povratiti    Ugarskoj    grad   Gjur,  koji    bijaSe  prtd  tri  godine  izdajom  pre- 

dobio,  te  ga  onda  zaloiio   nekim    hrvat.»5kim    knezovima   (den  von  Krabaten  verschriben), 

po  svoj  priiici  Frankapanima,  buduci  da  se  knez  Bartol  Frankaj  an  spominje  godine  1445. 

kao    upravitelj    biskupije    gjurske   (Barthlme   von    Frangepan  .  .  .  Graf   und    pfleger   des 

Bi«ithum  zc  Rab).  Ulrik  Celjski  neka  jamdi  svojim  poStenjem  i  imanjem,  da  de  to  Fridrik 

zaista  izvrSitL  Onda  tek  neka  se  zastupnici  obiju  stranaka  sastanu  u  ponedjeljak  iza  Jurjeva 

dojdude  godine   na  dalja   dogovaranja.    Ivan   Hunjad    zahtijevaie,  da   mu  se  glede  Gjura 

odgovori  za  detiri  dana.  Dne  8.  prosinca   oditovaite   poslanici    Fridrikovi,  da  je  gospodar 

njihov  voljan  povratiti  Gjur  i  podati  knezu  Ulriku  Celjskomu  kao  posredniku  u  tom  po- 

gledu  jam^.e<:no  pismo;  ali  do  2.  veljade  ne  moie  toga  udiniti,  nego  neito  poslije,  bududi 

da  je  hrvaiftkoj  gospodi,  ko}ima  je  zaloiio  pomenuti  grad,  pismom  obedao,  da  de  im  dva 

mjrseca  prije  odkazati,  kad  de  zaioieni  grad   izkupiii   (der  romisch   Kunig  den  von  Cra- 

baten  sein  verschreibung  grgeben  hat,  wann  er  das   gsloss  Raab   an  sy  eruordem  welle, 

das  still  er  sy  tway  moneid  vor  wissen  lassen).    Medjutim   gubemator  ne  bijate 

tim  odgOTorom  tii   malo  sadovoljan,  ved   namah   sutradan,  9.  prosinca,  iz  svoga   tabora 

(prope  vtllam  Lewberadorf)  pozove  i  staleie  austrijj^ke  i  grad  Bed,  da  se  njemu  pndruie 

kao  podaoici  malodc^noga  Ladisiava  proti  kralju  Fridriku.  Podjedno  im  zaprijeti,  ako  mu 

»e  8  mjesta  ne  odasovo.  Ali  mu  i  staleii  i  vijede  grada  Beda  jo§  istoga  daoa  odgovoriie. 


IVAN    nUNJAD   KAO   61  BBBNATOR    U6ARSKB,    1446—1452.  aij 

neka  se  zadovoiji  s  onim,  §to  mu  je  kralj  Fridrik  po  svojim  poslanicima  obecao;  ako 
bi  pak  dalje  harao  njihovu  zcmlju,  oni  ce  uiiniti  svoju  duinost  (facere  debitum),  koju 
moraju  vr§iti  kao  podanici  kralja  rimskoga  i  gospodina  Ladislava,  kralja  ugarskoga  i 
prirodnoga  gospodara  svoga 

§ta  se  je  dalje  zgadjalo,  nije  zabiljczeno,  samo  doznajemo,  da  je  gubcrnator  joS 
neko  vrijeme  u  Austriji  harao  i  palio,  ali  Beda  ni  Novoga  mjesta  nije  mogao  uzeti.  Na- 
pokon  u  o(i  Boitca,  ne  polu£iv§i  svoga  cilja,  ni  ne  u£iniv§i  ni§ta  osobito  (nulla  re  memo- 
rabili  facta),  vrati  se  sa  svojom  vojskom  u  Ugarsku.  Moida  ga  je  na  to  sklonio  i  papinski 
legat,  kardinal  od  sv.  Angela,  po  imenu  Ivan  Carvajai,  koji  je  u  ono  vrijeme  boravio 
u  Be^u,  poslan  od  pape  u  Ce§ku.  Legat  Ivan  Carvajai  preuzeo  je  takodjer  te iku  zadadu, 
da  obje  stranke  izmiri.  Ivan  Hunjad  izabere  sedam  velika&a,  po  imenu  nadbiskupa  Dio- 
nizija  Seca,  varadinskoga  biskupa  Ivana  Viteza,  vackoga  biskupa  Petra,  gjurskoga  biskupa 
Augustina,  zatim  Ladislava  Gorjanskoga,  Ladislava  Paloca  i  Mihajla  Orsaga,  da  na  po- 
£etku  dojdu(^e  godine  podju  u  Bed,  i  da  pod  predsjedanjem  legata  Ivana  Carvajala  nastave 
ugovarati  sa  zastupnicima  kralja  Fridrika.  Najprije  bi  ureCeno,  da  se  dogovori  zapodnu 
namah  iza  osmice  nove  godine;  ali  ugarski  poslanici  trazili  su  tek  7.  veljade  1447.  slo- 
bodno  pismo  od  kralja  Fridrika  i  legata  za  svoj  put  i  dolazak  u  Bed.  U  drugoj  polovici 
veljade,  dne  18.  do  22.,  dcsio  se  je  u  Budimu  i  gubemator  Ivan  Hunjad,  koji  je  zajedno 
s  drzavnim  vije<5em  odredio,  da  se  ugarski  sabor,  sazvan  prvobitno  za  Duhove,  imade 
sastati  vec  12.  ozujka.  Jamadno  je  to  udinjeno  s  obzirom  na  dogovaranja  ugarskih  posla- 
nika  u  Bedo,  da  bi  sabor  namah  potvrdio,  §to  <^e  oni  s  kraljem  Fridrikom  utana^iti.  Ali 
vije<5anja  u  BeCu  u  drugoj  polovici  veljafie  ostadoSe  i  taj  put  bezuspjeSna,  buduc  da  ni  jedna 
stranka  nije  htjela  popustiti.  Kardinal  Ivan  Carvajai  ostavio  ozlojedjen  Bed  i  polao  u  Ceiku, 
a  ugarski  poslanici  vratili  se  ku<5i.  Vec  27.  veljade  pi§e  drzavno  vijece  ugarsko  iz  Budima  ob- 
seino  pismo  poljskim  staleiima,  u  kojem  se  gorko  tuii  na  kralja  Fridrika  i  njegove  Nijemce, 
(de  Romanorum  rege  et  Theutonicis  .  .  ,  quorum  quamvis  simulatam  senserimus  amicitiam, 
vel  poiius  ingenitam  et  ferme  naturalem  inimicitiam);  pripovijeda,  kako  je  poslalo  nove 
poslanike  (novos  oratores),  traiedi  ugrabljenu  krunu  (pro  istius  sublatae  coronae  nostrae 
restitutione),  no  ti  su  se  vratili  s  praznim  rijedima,  i  tako  je  Ugarska  opet  prisiljena,  da 
pograbi  za  oruzje.  Javlja  im  napokon,  da  je  sazvalo  sabor  na  12.  oiujka  u  Budim,  pak 
da  de  ih  o  svemu  obavijestiti,  §ta  ce  se  na  njemu  zakljuditi. 

Sabor  se  medjutim  sporo  skupljao.  Zastupnici  grada  Poiuna  borave  joS  16  oiujka 
u  Komoranu,  gdje  se  sastaju  s  Tomom  Sedem,  koji  im  kazuje,  da  jo§  neka  gospoda 
nijesu  stigla  u  Budim,  kao  ni  poslanici  gradova;  s  toga  se  i  oni  nadaju,  da  ne  de  za- 
kasniti  ni  posljednji  stidi.  Kad  se  je  napokon  skupio  sabor,  gospoda  su  predlagala  dlanke 
t  zakljudke,  kojima  bi  se  dopunile  ustanove  proSlih  dvaju  sabora  u  Stolnom  Biogradu  i 
Peiti.  Osim  onih  14  dlanaka,  ito  ih  bija&e  sabor  proSle  godine  na  Rakoiu  prihvatio,  stvo- 
reno  bi  joi  novih  47  dlanaka,  koji  bi§e  primljeni  25.  oiujka  1447.,  tako  da  je  sada  u 
sve  bio  61  dlanak,  po  kojima  se  je  imalo  upravljati  driavom  za  vladanja  gubematora 
Ivana  Hunjada. 

Novi  elanci  toga  sabora  odi$u  nedvojbeno  neprijateljskim  duhom  prema  gubema> 
torn  Ivanu  Hunjadu.  Vedina  velikaia,  zavidna  gubematoru,  nastojala  je  u  jednu  ruku 
stegnuti  ili  bar  omedjaSiti  povlasti  njegove,  a  u  drugu  niie  plemstvo,  sklooo  i  oduievljeno 
za  Hunjada,  predobiti  razliditim  polak&icama  i  pogodnottima.  Najxnadajnija  je  u  torn 
pogledu  ustanova  dlanka  45.,  kojim  bi  odredjeno,  da  se  sabor  imade  sastati  svake  godine 
na  Duhove,  i  da  tom  prigodom  mora  svak-i  put  gubeniator  sa  svima  barunima  i  dlaoo- 
vima  driavnoga  vijeda  poloiiti  svoju  dast,  te  se  podvrdi  novomu  izboru.  Clankom  23 
nadalje  odredjeno  bi,  da  ni  gubemator,  ni  ban  hnratski  (dominus  gubemator  neque  Baous) 
ne  smiju  podidi  obdenitu  vojsku  (exercitum  genermlem),  van  u  najvedoj  pogibli,  nego  da 
moraju  ratovati  same  s  kraljevskim  detama  i  s  banderijUna  prelata  i  bamoa;  ako  se  pak 


aiS     ALIRICMT    AlSTRlJgKI,  VLADISLAV  I    VARNIN&IK  I  LAD18LAV   P08TUMU8  (1437. — 1457.). 

pocove  na  oruije  sav  oarod,  plemidi  nijesu  duini  idi  dalje,  nego  do  zemaljskih  medja 
(tlanak  24)  Clankom  49.  proglaSen  bi  svatko,  koji  bi  se  usudio  ravno  ili  neizravno  raditi 
protiv  izabranoga  kraija  (Ladislava),  veleizdajoikom,  kojega  ne  moie  pomilovati  ni  sam 
kralj«  ni  guberoator  bez  znanja  i  voljc  sabora  Clanak  44.  opet  odredjuje:  >Ako  bi  se 
kad  zgodilo,  te  bi  kralj  umr'o,  tada  se  oe  smi,u  prelati  i  baruni  medju  sobom  pravdati 
radi  novoga  kraIJa,  nego  imadu  iz  poiedinih  iupanija  stanovite  plemide  prizvati,  te  s  njitna 
Zajedno  izbor  obaviti«. 

Sabor  u  Budimu  izdao  jc  i  koristnih  ustanova.  Tako  je  odredio,  da  se  moraju 
ukloniti  kapetani,  koji  bijahu  joS  1445  za  pojedine  krajeve  odredjeni;  nadalje  da  guber- 
oator razdaje  duhovne  dasti  jedino  urodjenicima;  da  se  kazne  duhovnici,  koji  se  izravno 
obradaju  na  rimsku  stolicu;  da  magnati.  iduci  u  rat,  ne  smiju  zalaziti  na  posjede  pie- 
mica,  te  ih  globiti;  da  nijedan  prelat,  barun  ni  driavljanin  ne  smije  u  svoje  gradove 
i  zamke  na  Stctu  drugih  primati  strance  za  posadnike;  da  se  ukinu  sve  mitnice,  zavedene 
po  smrti  kraija  Albrechta;  i  mnogo  drugih  joS  ustanova,  koje  se  tidu  sudstva,  kovanja 
pjeneza,  da(5a,  desetine,  i  t.  d. 

JoS  iz  sabora  poku^lo  se  ponovo,  da  se  s  pomodu  papinskoga  legata  Ivana  Carva- 
jala  dodje  do  sporazumka  s  kraljem  Fridrikom.  To  je  nastojanje  objerucke  pomagao  i 
novi  papa  Nikola  V.  (Toma  Sarzana),  koji  je  nakon  smrti  Eugena  IV.  (f  23.  veljade  1447.) 
stupio  na  papinsku  stolicu.  Nikola  V.  je  u  torn  pogledu  20.  svibnja  pisao  pisma  i  ostro- 
gonskomu  nadbiskupu  Dioniziju  i  gubernatoru  Hunjadu;  namah  21.  svibnja  zaklinjao  je 
kraija  Fridrika,  »da  se  okani  svakoga  ratovanja  i  da  odloii  oruije,  pak  da  udini  primirje 
s  Ugriraa,  dok  dodje  njegov  legat,  koji  se  sprema  na  put,  te  ce  §to  prije  do6<  (ut  cesses 
ab  omni  bcllo,  et  arma  deponas  faciens  treugam  cum  Hungaris,  quousque  veniat  legatus, 
qui  se  ad  iter  parat,  et  ueniet  quamprimum). 

Medjutim  prije,  nego   §to   su   pomenuta   pisma   papina    stigla  onima,  kojima  bijahu 

namijenjena,  utana^eno  bi  posredovanjem  kneza  Fridrika  Celjskoga  primirje  izmedju  nje- 

madkoga  kraija    Fridrika  i  njegova   brata   Albrechta    s  jedne   strane,  a   Ugarske  s  druge. 

Dne  1.  lipnja    1447.    nalazimo   u   Radgoiii    (Radkersburg)    na    medji    ugarsko-Stajerskoj 

poslanike  ugarske,  gdje  ugovaraju  primirje.    Nazoini    su    nadbiskup  ostrogonski  Dionizije 

Sei,  izabrani  biskup  gjurski  Augustin,  palatin   Lovro    Hedervar    (Laurentius  von   Haiden- 

reichsturn,  grossgraf  in    Hungern),  vojvoda    Nikola    Ilodki    (Nicolaus    von    der    Freinstat 

obrister  Waidan  zu  SibenbQrgen),  sudac  kraljevskoga  dvora  Ladislav  Paloc,  ban  Ladislav 

Gorjanski  (Ladislaus  von  Gara  Wan    in  windischen   Landen),  vrhovni    pokladnik  Mihajlo 

Orsag,  i  napokon  komoranski   zupan    Toma   Sed.   Uvjeti   primirja  bili  su  u  prilog  kralju 

Fridriku,  a    nipoSio    Ugarskoj.    Nema    ni  spomena    o   torn,  da  bi  Fridrik  predao  Ugrima 

budi  svojega  Stidenika  Ladislava  Postuma,  budi  krunu  sv.  Stjepana;  Fridriku  pade  i  bratu 

mu  Albrechtu  osuju  svi  gradovi  i  varoSi  u  zapadnoj  Ugarskoj,  koje  bijahu  proSUh  godina 

ma    kojim   nadioom    posvojili.    Tako    ostaju    Fridriku    gradovi   Sopron,  Kiseg,   Rechnitz, 

Schleining,  Bernstein,  Thcbcn,  Katzenstein    i    Baumgarten,    a   bratu    njegovu    Albrechtu 

Forchenstein,  2eljezno  (Esweinstat),  Kobersdorf,  Landsee  i  Bella   Fridrik  se  jedino  obve- 

zuje,  da    de    do    24.  lipnja    predati    grad    i    varoS    Gjur    izabranonm    biskupu    gjurskomu 

Augustino,  koji  dc  za  nj  namiriti  3000  zlatnih  forinti.  Nasuprot  mora  Ladislav  Gorjanski 

naknaditi  kralju  itetu,  koju    mu  bijaSe    naoesao,  ili  pak  sam    se  povratiti  u  suianjstvo  u 

Greiczenstain  ili  pak  u  Gradac  poslati  za  svoga  taoca  Ivana  Gorjanskoga.  Na  Martinje,  dne 

11.  studenoga.  sastat  de  se  od  svake  stranke   po  osam    punomodnika  u  Bedu,  te  de  pod 

predsjedanjem  kardinala  i  legata  Ivana  Carvajala  ugovarati  o  konadnom  miru.  Za  vrijeme 

primiria,  koje  od  8.  lipnja  1447.  traje  kroz  dvije  godine,  nastojat  de  obje  stranke,  da  ne 

dodje  ni  do  kakvih  sukoba^  te  de  svakoga  kazniti,  koji  bi  htio  mir  pogaziti. 

Mjesec  ili  dva  nakoo  ntanadena  primirja  s  kraljem  Fridrikom  umre  ugarski  palatin 
Lovro  Hedervar.  U  drugoj  polovici  kolovoza  znalo  se  ved  i  u  Dubrovniku  xa  smrt  njegovu, 


BOJ    NA    EOAOVU    18—20.    LISTOPABA    1448     I    POSUEDlCl   NJKOOTK.  %t^ 

te  su  Dubrovdani  1.  rujna  poslali  saialnicu  i  gubernatoru  i  sinu  palatinovu  Emeriku 
(Henriku)  Hedervaru.  U  pismu  na  gubernatora  iale  DubrovCani  smrt  muia,  koji  jc  uz 
gubernatora  bio  »poradi  svoje  ptemenitosti  i  mnogih  vrlina  dika  i  ures«  (k  aljcvstva). 
Da  se  popuni  mjesto  palatina,  a  da  se  rijeSe  i  drugi  poslovi,  sastade  se  opet  ugarski 
sabor  u  polovici  rujna  1447.  u  gradu  Budimu.  Tom  prigodom  nalazimo  u  Budimu  uz 
kneza  Sigismunda  Frankapana  i  krbavskoga  kneza  Grcgorija  Kurjakovida  po  drugi  put 
poslanike  (electi  nuncii)  kraljevine  Slavonije,  i  to  gotovo  iste,  koji  su  Slavoniju  zastupali 
pred  pet  godina.  Zastupnika  Dalmacije  i  Hrvatske  nema  ni  taj  put  Palatinom  bi  17.  rujna 
proglaSen  dosadanji  madvanski  ban  Ladislav  Gorjanski,  kojega  su  otac  i  djcd  tu  tast 
obnaSali.  Tri  dana  poslije,  20.  rujna,  predao  je  Emerik  Hedervar,  sin  pokojnoga  palatina, 
tvrdju  grada  Budima  gubernatoru  Ivanu  Hunjadu,  koji  je  onda  primitak  zajedno  sa  svima 
nazocnim  velikisima  i  zastupnicima  svedanom  izpravom  potvrdio. 

Nije  poznato,  da  li  su  se  u  s^denom  sastali  poslanici  ugarski  i  njema^kuga  kralja, 
da  ugovaraju  o  konadnom  miru.  Vjerojatno  je,  da  nijesu  Tek  slijedede  godine  vratio 
se  papinski  legat  Ivan  Carvajal  iz  CeSke,  pak  onda  pozvao  obje  stranke  na  dogovore  u 
Pozun.  Na  njegov  poziv  odvratio  mu  Ivan  Hunjad  pismom  iz  Budima  3.  lipnja  1448. 
Gubemator  se  raduje,  Ito  se  je  legat  vratio  sredno  iz  CeSke,  i  §to  sada  boravi  u  su- 
sjedstvu.  Veseli  se  njegovu  dolazku  i  uvjerava  ga,  da  <5e  biti  dastno  dodekan.  No  ugarski 
poslanici  ne  ce  dodi  u  Pozun,  bududi  da  je  potonji  sabor  zakljudio,  da  se  dalja  dogova- 
ranja  moraju  nastav  ti  u  Budimu,  gdje  ce  punomocnici  ugarski  biti  slobodniji  i  otvorcniji. 
Napokon  zaklinje  legata,  neka  proslijedi  svoje  nastojanje  oko  toli  iudjenoga  mira,  neka 
poradi,  da  kralj  Fridrik  svoju  namjeru  otvoreno  kaze,  a  ne  vjcditim  odgadjanjem  stvar 
ruglu  izvrgne.  Gubernator  uzdiSe  za  mirom,  pocudoim  objcma  strankama,  jer  bi  tada  dobio 
odu^ka,  da  svrati  odi  na  drugu  stranu,  i  da  dini,  na  §to  ga  goni  duinost  i  srce,  da  se 
naime  posveti  obrani  ne  samo  kraljevstva,  nego  i  vjere  krSdanske  (nobis  vero  facuhatem 
liberam  expediet,  vacandi  ad  ea,  quae  pro  tutela  et  incremento,  baud  minus  fidei,  quam 
regni,  et  debito  et  animo  nostro  impendent). 

(Boj  na  Kosovu  18 — 20.  listopada  1448.  i  posljedice  njcgove;  mir 
8  despot om  i  Turcima  1451.).  I  zaista  je  Ivan  Hunjad  neprestano  snovao,  kako  da 
osveti  poraz  kod  Varne  i  smrt  junadkoga  kralja  Vladislava  Varnendika.  Misao  na  rat 
8  Turcima  napunjala  je  svedjer  du§u  njegovu.  U  pismu,  Sto  ga  je  11.  svibnja  1445.  pisao 
papi  Eugenu  IV ,  i  u  kojem  se  je  gorko  tuiio  na  one,  koji  su  mu  se  iznevjerili  u  po- 
sljednjem  kobnom  ratu,  uvjeravao  je  papu,  da  >ne  6e  mirovati,  dokle  rane  domovine  ne 
izlijeii  i  sramotu  njezinu  ne  opere*.  I  nije  mirovao,  a  s  njim  ni  papa  Eugen  IV.  Taj  je 
namaii  zapovjedio  kardinalu  Francescu,  zapovjedniku  krSdanskoga  brodovija  na  iztoku,  da 
plovi  s  brodovljem  uz  Dunav,  Ito  dalje  moie;  a  u  isti  mah  je  pozvao  sve  krSdanske 
vladare,  da  pomognu  Ugrima.  Napokon  navijesti  papa  i  podpuni  oprost  svima,  koji  bi 
po§ii  u  rat  na  Turke.  Hunjad  opet  poslao  je  poslaaika  francuzkomu  kralju  Karlu  VII.  i 
borgundijskomu  vojvodi  Filipu  Dobromu;  ali  poslanik  se  vratio  kudi,  »ne  donesav  sobom 
kttdi  niita  drugo  osim  rijedi*  (sed  nihil  reportaverat  praeter  verbal  kako  pile  suvremenik 
Pavao  Ivanid.  I  sastanak  Ivana  Hunjada  s  kardinalom  Francescom«  kao  i  s  vojvodom 
burgundijske  momarice  na  Dunavu  nasuprot  Nikopolju  ostade  beiuspje^n,  kako  je  sam 
Ivan  Hunjad  29   studenoga  1445.  papu  obavijestio. 

Prcmda  se  kridanski  svijet  nije  odazivao  vapajima  za  pomod,  Ivan  Hunjad  Iptk  nije 
duhom  klonuo.  Postavii  gubernatorom  podvostrudio  je  pade  svoje  nastojanje.  Jol  a  kasnom 
Ijetu  1446.  provalio  je  u  Vlaiku,  da  kazai  vojvodu  Drakula,  koji  ga  bijaie  isa  porasa  kod 
Varne  zarobio,  pak  se  onda  sam  Turcima  pridnUtio.  Gubernator  svlada  odmetnika,  ko- 
jega su  u  osudnom  boju  vlastitt  podanict  kukavno  ostavili.  Orakul  bi  zarobljen  i  zajedno 
sa  sinum  svojim  pogubljen;  a  vojvodom  vlaikim  postade  Dan  ili  Daniel,  sin  prijainjega 
vojvode  istoga  Imena.    Iza   toga  upleo   se  je  Ivan  Hunjad  u  razmirice  Umedja  pojedinih 


ALBRKCHT    AUdTRUSU,  VLADISLAV  I.  VARNEN6iK  I  LADISLAV    POSTUMUS   (1437.  -  1457.). 

ilanova  kneievslfe  porodice  u  Moldavskoj,  nastoje<5i  i  u  toj  zemlji  obnoviti  vrhovnu 
vlast  ugarsku. 

NakoD  utanadena  primirja  s  kraljem  Fridrikom  III.  (1.  lipnja  1447.)  gubernator  je 
jedino  i  oeprestano  snovao  o  ratu  s  Turcima.  Mislio  je  novim  ratom  oprati  Ijagu  kod 
Varae,  a  uza  to  podidi  svoj  ugled  u  samoj  Ugarskoj,  gdje  su  velika^i  prastarih  knezevskih 
i  plemidkih  porodica  nekako  prezirno  gledali  na  nj  kao  na  novajliju,  kojega  su  predji 
bill  priprosti  rumunjski  pastiri.  Ivan  Hjnjad  smatrao  je  ono  vrijeme  za  vrlo  zgodno,  jer  je 
ba§  tada  tuiska  sila  bila  zabavljena  u  Grikoj,  a  jo§  vi§e  u  Arbanaskoj,  gdje  ju  je  slavno 
suzbijao  junadki  Juraj  Kastriotid  ili  Skenderbeg.  Nema  sumnje,  da  se  je  gubernator  ielio 
okorisdti  tima  bojevima,  pak  s  pomocu  svoga  saveznika  Skenderbega  poluditi  ooo,  ito  bi 
pred  tri  godine  osujeceno. 

Medjutim  prilike  u  Evropi  i  na  balkanskom  poluotoku  nijesu  bile  najpovoljnije  za 
takovo  poduzede.  Zapadna  Evropa  posve  se  ogluiil^  njegovim  molbama,  a  Mletci  ne- 
davno  se  izmirili  s  Turdinom.  K  tomu  je  jo§  23.  veljade  1447.  umro  papa  Eugen  IV., 
a  novi  papa  Nikola  V.,  veliki  prijatelj  humanizma,  vi§e  je  mario  za  knjige  i  knjizevnike, 
nego  za  vitezove  i  ratove,  te  nije  bio  tako  oduSevljen  za  boj  s  Turcima  kao  predSastnik 
njegov.  On  je  doduSe  na  ponovne  molbe  gubemalorove  i  njegova  poslanika,  krakovskoga 
dekana  Nikole  Lasockoga  proglasom  od  6.  travnja  1447.  obecao  svima,  koji  idu  na 
Turke  »najpodpuniji  oprost,  kao  da  idu  u  boj  za  svetu  zemlju  i  grob  gospodnji*  ;  suviSe 
je  poslije  Hunjadu  podijelio  naslov  kneza  (principatum)  i  darovao  mu  zlatni  lanac  kao 
znak  (insignia)  novo  dasti;  ali  o  kakvoj  pomoci  s  novcem  ill  s  brodovljem  nije  bilo  ni 
govora.  S  toga  izgleda  gotovo  kao  ironija,  kad  se  Hunjad  30.  svibnja  1448.  zahvaljuje 
papi  za  podijeljenu  mu  dast,  ali  podjedno  mu  odituje,  da  je  ne  moie  primiti,  dok  ne  bude 
imao  znatne  pomoci  za  rat  protiv  Turaka  (se  non  posse  gerere  principatum,  nisi  habuerit 
notabile  auxilium  contra  Turcos).  U  isto  vrijeme,  kad  je  gubernator  salijetavao  papu, 
traiio  je  pomodi  i  u  aragonskoga  kraija  Alfonsa  V.,  koji  je  podjedno  bio  kralj  napuljski. 
Pri  torn  poslu  bili  su  Hunjadu  posrednicima  knezovi  Frankapani,  s  kojima  se  je  guber- 
nator tada  bratimio.  Narocito  je  knez  Stjepan  Frankapan,  koji  je  bio  oienjen  Isottom, 
kcerju  estenskoga  markgrofa  Nikole,  \i§e  puta  zalazio  na  dvor  aragonskoga  i  napulj- 
skoga  kraija  kao  pouzdanik  gubernatora,  a  obratno  je  glasnik  Alfonsa  kraija,  po  imenu 
Bernard  Lepiz,  kroz  oblasti  knezova  Frankapana  prolazio  u  Ugarsku.  Dogovori  su  trajali 
sve  do  konca  lipnja  1448,  ali  su  ostali  bezuspjeSni,  jer  ni  Alfons  nije  mogao  ili  htio 
pomodi.  Poslao  je  gubernatoru  samo  tri  konja  sa  sjajnom  opremom:  to  je  bila  sva  pomod 
iz  Italije.  I  Mletci,  kojc  je  krakovski  dekan  Nikola  na  svome  povratku  iz  Rima  za  pri- 
pomod  molio,  odbi^  7.  oiujka  1448.  molbu  njegovu,  jer  su  >radi  dugotrajnoga  rata 
8  Turcima  spali  u  siroma^tvo*. 

JoS  na  podetku  1448.  mogao  je  Ivan  Hunjad  znati,  da  mu  za  rat  s  Turcima  ne  de 
biti  pomodi  ni  odkuda,  nego  iz  Ugarske  i  Hrvatske,  a  moida  takodjer  iz  VlaSke  i  Srbije. 
S  toga  je  svom  snagom  nastojao,  da  bar  tu  skupi  5to  izda§niju  vojsku  Vijede  grada 
Duhrovnika  bijale  mu  joi  1.  travnja  1447.  obecalo  podati  novdanu  pomod  od  2000  dukata 
u  zlatu,  dim  on  s  vojskom  svojom  predje  preko  Dunava.  Da  bi  i  sama  Ugarska  svoje 
doprinijela,  trebalo  je  sazvati  sabor.  U  travnju  1448.  desio  se  je  gubernator  zajedno 
8  driavnim  vijedem  i  s  vojskom  (una  cum  dominis  baronibus,  proceribusque  et  regnicolis 
pretacti  rcgni  in  presenti  nostro  exercitu  generali  hie  nobiscum  existentibus)  u  iupani- 
jama  oko  Dravc,  te  je  12.  travnja  iz  Breznice  (Berzewcze)  8azvao  sabor  u  PeJtu  za 
24.  travnja  mjcsto  za  Duhove,  kako  je  bilo  naredjeno  dekrctom  od  pro§le  godine.  Kao 
razlog,  zaSto  8e  sabor  prije  reda  saziva,  navode  se  >stanoviti  i  teiki  poslovi  kraljevstva< 
(imminentibus  certis  et  arduis  huitis  regni  negociis),  a  izmedju  njih  bile  su  jamadno  naj- 
zamaSnije  pripreme  za  rat  s  Turcima. 

Sabor  se  je  sasUo  u  svibnju  1448^  te  je  osUo  na  okupu  viie  tjedana.  Gubernator 


BOJ    NA    KOSOVU    18       20.    LI9T0PAr»A    1448.    I    I'OS'.JKDICE    NJEOOVK. 


aai 


boravi  bar  u  Budimu  jo5  u  drugoj  polovici  mjeseca  lipnja.  U  Budimu  dcsi  se  torn 
zgodom  i  poznati  nam  papinski  poslanik  Ivan  Carvajal,  ktiji  na  molbu  gubernatora  i  8a- 
branih  staleia  dne  25    lipnja    izdaje   neku    povelju    u    prilog   samostanima    Franjevaca    u 


JuHAj  Kastrioti/: 

(SkfD<krb««). 

NMlomi  lift  dj«U:  tHittoria  de  rtU  et  geatU  Sctnderbcfti  BpIfoUram  PrindpiM,  ko)t )« IteaipuM  l|9J.  i  Rlai«. 
N»  doijoom  krsja  •like  otiueena  )e  •  oh*  knj*  codina  isdanj*  (14— 9JV,  •  B«dj«  tiou  brojrrt—  sapiiuM  )t  imt 
SkenderbegoTo  (>Si|^or  8c*nd«rbei(o«).  Na  Kornjem  kra)*  liaU  tita  w:  Obdt  Aono  DoMini  1466.  XVt  Kalcnd. 
Febraar.  Aeutia  6j.    impeni   veto  XXIV. «.  Ito   sna£i  hrratski:    »U>aro  godiM  0>apodn)a  1466.  dae    17.  liitteja, 

«   dob    od  6 J  godioc,  a  viadanja  14*. 


Ugarskoj.  Sta  se  je  u  pogledu  rata  s  Turcima  takljuiilo,  nije  poznato;  no  nedvujbeno  je 
gubemator  sve  velika^e  po'VJO,  da  se  sa  svo  im  banderijima  pridruie  njegovoj  vojsci. 
U  pnroj  polovici  srpnja  nalazimo  Ivana  Hunjada  u  Teme^varu;  u  jednoj  poveiji,  Iroju  je 


^33a       ALBRBCRT  AUSTRIJtKI,  VLADISLAV  I.  VARNKN£iK  I  LADIdLAV  POSTUMUS  (1437. — 1457.) 

ondje  13.  srpnja  izdao,  odgadja  nelcu  odluku,  >dok  se  sa  sadanje  obde  vojne  s  Boijim 
vodstvom  povratJmo<  (donee  de  present!  exercitu  nostro  general!  Domino  duce  revertemur). 
Odito  je,  da  je  tada  Hunjad  skupljao  vojsku,  koju  su  mu  dovodili  pojedini  velikaSi  i  ba- 
nini.  iz  Slavonije  doveo  mu  deta  sesirid  Ivan  Sekelj,  ban  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije, 
i  podjedno  upravitelj  priorlje  vranske;  iz  Hrvatske  pridruziu  se  njemu  Franjo  Talovac, 
drug  u  baniji  svoga  brata  Petra  Talovca. 

Prvih  dana  rujna  1448.  stajao  je  Ivan  Hunjad  ved  kod  Kovina  (Kubina)  na  Du- 
navu  nasuprot  Smederevu,  stolici  srbskoga  despota  Gjurgja  Brankovica.  Tu  je  ostao 
gotovo  mjesec  dana.  Valjda  mu  se  je  ovdje  pridruiio  i  vlaSki  vojvoda  Dan  sa  svojih 
8000  Ijudi;  ovdje  dodekao  je  i  deSke  topnike  —  njih  2000,  —  kao  i  ne§to  njemadkih 
kriiara.  Iz  Kovina  (in  progressu  exercituali  apud  vada  Danubii  prope  oppidum  Kowinii) 
i  blilc  okolice  njegove  (in  terra  Rasciae,  prope  vadum  Danubii,  quod  vulgo  lapideum 
dicitur)  Salje  tijekom  rujna  (6,  8.,  12,  14,  17.)  viSe  pisama  papi  Nikoli  V.,  nastojeci 
opravdati  svoje  poduzede  i  u  zadnji  das  iznuditi  od  njega  Sto  izdaSniju  pomod.  Tako  mu 
piJe  u  pismu  od  8.  rujna:  >U  ostalom  glede  onoga,  §to  Svetost  vaSa  sudi,  da  sam  po- 
taknut  (na  vojnu)  vi§e  smjeloSdu,  nego  promi§ljeno§cu  (audaciori  forte  quam  tutiori  con- 
silio  me  concitatum),  te  me  opominje,  da  taj  polazak  svoj  (passagium)  odlozim  na  dojdudu 
godinu,  pak  mi  za  to  zamoljenu  pomod  ne  uzkradujc,  ncgo  samo  odgadja:  ja  bih  zelio, 
sveti  otde,  vaSoj  volji  ugoditi,  pak  se  koristiti  savjetom  onoga,  kojega  zaStitu  traiim;  alt 
po$to  je  stari  na$  neprijatelj,  car  turski,  nakon  najnovijih  poraza  krSdanskih,  s  velikom 
kopnenom  silom  i  brodovljem  prikudio  se  naMm  medjama,  te  ved  vi§e  puta  pokuSao  u 
na§u  zemlju  provaliti,  dinilo  se  je  i  nama  zgodno  s  mjesta  za  oruzje  pograbiti,  da  se 
tolikoj  iili  odupremo,  i  da  on  pripravan  ne  bi  nas  nespremne  satr'o  Jer  i  ako  s  ovim 
neprijateljem  i  ivijesmo  svagda  u  otvorenoj  borbi,  opet  nam  se  vazda  treba  bojati  nje- 
gova  podmukla  napadaja,  koji  nas  moie  iznenada  zadesiti,  kao  §to  se  je  desto  dogadjalo. 
Mi  smo  dakle  ratom  na  rat  prinudjeni.  Mi  se  u  ime  Bozje  dizemo.  Ne  demo  vrijeme  i 
priliku  propusttti,  da  se  njome  neprijatelj  na  na§u  Stetu  ne  okoristi.  Nevolja  nas  goni,  da 
odluci  svojoj  vjerni  ostanemo,  i  da  vojnu,  koju  smo  poduzeli,  nastavimo.  Potiebito  je,  da 
naki  navala  bude  brza  i  silna;  jer  onaj,  koji  napada,  svagda  ima  na  svojoj  strani  vHe 
srdanosti  i  snage,  nego  onaj,  koji  se  brani.  S  toga  javljam  Va§oj  Svetosti  ovu  naSu 
odluku  i  nevolju,  jer  vidim,  da  je  do§lo  vrijeme  ne  rijedima,  nego  djelima.  Osim  svega, 
ako  bi  sada  ovu  vojnu  odgodili,  ne  bi  mogao  jamditi,  da  demo  do  godine  imati  onoliku 
jadinu  i  ovoliko  srdanosti,  da  djelo  s  nova  zapodnemo.  Rat  je  svagda  jednak,  samo  je 
vrijeme  drugdtje.  Poduzimljem  dakle  ovo  sveto  djelo,  kojemu  se  pod  gvozdjem  i  oruijem 
posvedujem,  i  u  kojemu  volim  prije  poginuti,  nego  i  dalje  bijedu  naSega  naroda  gledati. 
Potomstvo  mi  slavu  uzkratiti  ne  de,  bilo  da  se  hvali  sudbina  moja  kao  pobjednika,  bilo 
kao  dovjeka,  koji  je  junadki  poginuo<.  Posljednje  pismo  papi  pi§e  Ivan  Hunjad  17.  rujna 
>u  zemlji  RaSi  ili  Srbiji,  na  vojnom  pohodu  blizu  broda  na  Dunavu,  koji  se  po  pudki 
Kameni  zove<.  Bit  de,  da  je  tada  stajao  kod  Male  Kamenice  (vadum  lapideum),  3  sata 
i  pol  od  Kladova.  U  torn  pismu  spominje,  kako  je  ved  vi§e  od  Sestdeset  godina  pro- 
teklo,  ftto  Ugarska  ratuje  s  Turcima,  te  se  boji,  da  de  morati  u  tom  ratu  boriti  se 
s  ditavom  Azijom.  Trajnu  pobjedu  odriat  de  samo  onda,  ako  mu  rimska  stolica  i  krSdanske 
vlasti  priteku  u  pomod;  tada  bi  mogao  Evropu  osloboditi  od  sile  turske. 

Jamadno  je  Ivan  Hunjad  na  Dunavu  tako  dugo  stajao  i  poradi  toga,  da  skloni 
srbskoga  drspota  Gjurgja  Brankovida,  da  mu  se  pridruii.  Ta  despot  bijaSe  svojom 
tvrdokornoSdu  najviie  doprinesao  porazu  kod  Vame.  Suvremenik  Mihajlo  iz  Ostrvice  pri- 
povijeda,  da  je  gubemator  poslao  k  despotu  u  tom  poslu  zasebne  poslanike.  Ali  despot 
ogloito  se  je  i  taj  put  pozivu  i  molbi  njegovoj.  Mihajlo  iz  Ostrvice  kaie.  da  je  despot 
odgovorio  Hunjada  ovako:  >Znate  dobro,  da  tmo  ugovohli  bili  primirje  s  carem  turskim 
Muratom  za  sedam  (deset)  godina.  On  je  nama  obedao  bio,  da  nas  za  to  vrijeme  ne  de 


BOJ   HA   KOSOVD    18.— 20.    LiSTOPADA    1448.   I   POSUEDlCI   NJKOOVE  aaj 

uznemirivati,  a  i  mi  smo  to  njemu  obei'ali.  All  vi  nagovoriste  kralja  Vladislava,  slavnog 
spomenuca,  da  se  s  Turcima  ugovor  taj  ne  drii.  Odkazaste  primirje  bez  moga  znanja  i 
savjeta.  Skupistc  vojsku  i  podjoste  na  Turke.  Ja  nisam  tako  brzo  gotov  mogao  biti,  i 
moradoh  ostati,  te  ne  podjoh  s  kraljem.  Koliko  stc  time  zadobili,  svima  je  poznato,  a 
meni  je  to  dosta  iao,  osobito  na  ovaka  vremena.  S  toga  vam,  gospodine  Janko,  dajem 
na  znanje,  da  ja  bez  kralja  ne  <5u  da  polazim  na  Turke,  niti  mislim  to 
diniti.  Nego  gledajte,  da  dobijemo  medju  sebe  kralja,  a  kad  ga  dobijemo,  ja  du  biti 
gotov,  da  sa  svima  svojima  idem  pored  kraljevskoga  veliSanstva  vrlo  rado  i  bez  svakoga 
izgovora.  Podjete  li  vi  i  protiv  ovog  mog  savjeta  na  Turke,  onda  znajte,  da  cete  me 
spominjati  ondje,  gdjc  vam  moj  savjet  vec  niSta  vi§e  pomoci  ne  de«.  Da  li  se  je  despot 
Gjurgje  ovako  izvinjavao  ili  ne,  nije  izvjestno,  no  svakako  se  nije  odazvao  pozivu  gubemato- 
rovu.  Videci  taj,  da  nije  druge,  ostavi  s  vojskom,  koju  bijaSe  doslije  skupio,  svoje  dosadanje 
logori§te  (castra  mota  ab  Danubio),  te  podje  28.  rujna  na  jug.  Prolazio  je  s  vojskom  od 
24.000  Ugra  i  Hrvata,  8000  Vlaha  i  2000  ieSkih  topnika  zemljom  despotovom,  po  svoj 
prilici  dolinom  Morave,  prema  Ni§u.  Despot  bija§e  svojim  Ijudima  zapovjedio,  da  se  Hu- 
njadovoj  vojsci  ne  odupiru,  pade  da  joj  daju  i  hrane,  ako  bi  trazih.  Uza  sve  to  je  Hunjad 
svuda  naokolo  plijenio,  harao  i  palio,  kao  da  prolazi  kroz  neprijateljsku  zemlju,  koju 
ieli  osvojiti  (ut  regnum  occupaturus)  To  se  je  despotu  dalo  na  zao,  pak  da  mu  vrati 
nemilo  za  nedrago,  Siljao  glasnike  sultanu  Muratu,  javljajudi  mu  sve,  ita  Hunjad 
snuje  i  radi. 

Murat  je  upravo  u  ono  vrijeme,  potaknut  od  Mletdana,  vodio  krvavi  rat  sa  Skender- 
begom.  S  vojskom  od  120.000  d>  150  000  Ijudi  bi|a§e  provalio  u  arbanasku  oblast  Dibru, 
pak  stao  podsjedati  i  otimati  gradove  i  gradide.  No  dim  mu  stigoSe  prvi  glasi,  da  je 
Ivan  Hunjad  provalio  u  njegovu  driavu,  ostavi  Arbanasku,  pak  poliita  s  vojskom  prema 
sjeveroiztoku,  da  zaustavi  neprijatelja,  koji  je  smjerao  po6  preko  klanaca  balkanskih  i 
udariti  na  samo  Drinopolje  (Odrin),  stolicu  sultanovu.  Sa  Skenderbegom  nije  sultan  uta- 
nadio  mira,  ni  primirja,  nego  je  u  svakoj  osvojenoj  tvrdinji  ostavio  po  petdeset  Ijudi  kao 
posadu.  Skenderbeg  mislio  je  poci  za  sultanom,  te  se  sjediniti  s  Hunjadom  (chel  supra- 
dicto  signor  Scanderbego  vadi  personalmente  cum  quel  piu  exercitu  el  pora  ad  unirse 
cum  el  signor  Janus),  pak  je  u  to  ime  4.  listopada  1448.  u  gradu  LjeSu  ugovarao  mir 
s  Mletcima.  Nije  medjutim  poznato,  za§to  ipak  nije  na  vrijeme  stigao  u  pomoc 
svome  savezniku. 

Ivan  Hunjad  bijaSc  u  to  dopro  do  NiJa.  Tu  promijeni  svoju  prvobitnu  osnovu,  pak 
mjesto  da  ide  dalje  prema  Balkanu  i  Drinopolju,  okrene  na  desno,  pak  podje  dolinom 
Toplice  (Jankova  klisura)  na  pjesmom  proslavljeno  Kosovo  polje.  Sta  ga  je  sklonilo 
na  to,  nije  poznato;  moida  je  udario  tim  pravcem,  §to  je  duo,  da  je  ved  Murat  onamo 
siigao,  —  a  moida  se  je  htio  sjediniti  prije  sa  Skenderbegom,  pak  da  slolnim  silama 
udare  na  tursku  silu. 

Ivan  Hunjad  stigao  je  na  Kosovo  polje  17.  listopada  1448.,  te  se  je  s  mjesta  uta- 
borio  po  breiuljcima  uz  lijevu  obalu  rijeke  Sitnice.  Turska  vojska  ved  je  bila  u  logoru 
na  desnoj  obali  Sitnice  kod  Priitine.  Ved  toga  prvoga  dana  bilo  je  manjih  okriaja  medju 
pojedinim  konjanidkim  detama  na  prednjim  linijama.  Tom  prigodom  predstraie  uhvati&e 
jednoga  Turdina  i  odvedo&e  ga  Hunjadu.  Gubernator  zapovjedi,  neka  mu  pokaiu  ditav 
logor,  narodito  velike  topove,  a  onda  ga  pusti  na  slobodu,  neka  se  vrati  svomu  gospo- 
dam,  te  mu  izkaie,  Sta  je  vidio.  Prida  se,  da  je  sultan  ponudio  Hunjadu  100.000  dukata 
i  naknadu  bojnih  troikova,  ako  odustane  od  boja;  ali  Hunjad  da  je  ponudu  odbio.  Na  to 
je  sultan  opet  preiao  preko  Sitnice  i  prikudio  se  ugarskomu  taboru.  ali  se  onda  opel  naglo 
preko  rijeke  vratio.  To  ohrabri  Hunjada,  te  i  on  namah  za  sultanom  prijedje  preko  rijeke. 

Odludni  je  boj  zapodeo  u  petak  18.  listopada,  na  dan  sv.  Luke.  Ugarska  je  vojska 
bila  razporedjena  na  38  zastava.  U  sredi^tu  bili  su  Erdeljci,  oklopnici  i  topnici  pod  banom 


at4     ALBRECHT   AU5TRU8KI,  VLADISLAV  I.  VARNBN6iK  I  LADISLAV  P03TOM0S    (1437. — 1457  ) 

Ivaoom  Sekeljem  (banovidem  Sckulom);  desno  krilo  vodio  je  Benedikt  Losodc;  lijevo 
vlaiki  vojvoda  DaD  i  Stjepan  Bani<5  od  Lendave;  a  rezervi  zapovijedao  je  dalmatinsko- 
hrvatski  ban  Fraojo  Talovac.  Turci  se  raztnjestili  kao  kod  Varne;  na  desnom  krilu  sta- 
vile  sc  evropske  dete  pod  beglerbegom  od  Romanije  Daud-Zgurovicem,  na  lijevo  krilo 
£ete  azijske  pod  beglerbegom  anadolskim.  Janji^ari  smjestili  se  u  srediStu,  koje  su  jo§ 
utrrdili  jednim  Sancem,  iza  ianca  nizom  deva,  a  iza  ovih  fitavom  ogradom  od  Stitova. 
Sam  boj  zapode  oko  podneva,  kad  je  Hunjad  udario  na  evropske  iete  turske.  AH  te 
odoljeie,  pomagane  janjidarima,  navali,  te  je  boj  bjesnio  §est  sati  do  mrkoga  mraka,  kad 
se  obje  vojske  vratiSe  svojim  pozictjama.  Jedino  grmljavina  teikih  topova  ozvanjala  se  je 
kroz  £itavu  no<5.  Hunjid  bija§e  toga  dana  izgubio  svoga  konja,  te  se  je  spasao  jedino 
tako,  da  mu  je  neki  vla^ki  knez  iz  hunjadske  iupanije  svoga  konja  ustupio.  Kad  se  je 
poslije  boja  sastalo  ratno  vije<5e,  svjetovaie  krScane  neki  pokrJteni  Turiin  Daud  (David), 
sin  Muratova  brata  Mustafe,  koji  bijaSe  joS  za  kralja  Sigismunda  u  Ugarsku  pobjegao  i 
ondje  se  nastanto,  neka  vojska  usred  noci  iznenada  nahrupi  na  tabor  janjidara,  pak  kad 
njih  natjera  u  bijeg,  propasti  de  ditava  turska  vojska.  Gubernatoru  svidje  se  taj  predlog, 
te  se  on  u  pol  nodi  sa  svojim  srediitem  obori  na  janjicare.  Nenadana  navala  zabuni  do- 
du5e  u  prvi    mah    janjidare,   ali    se   ipak    brzo   razabra^e,  te  prisilise   Hunjada  na  uzmak. 

Sutradan  (u  subotu,  19  listopada)  u  ranu  zoru  zapodeSe  bitku  desno  krilo  krScansko 
i  azijske  dete.  Malo  zatim  razplamti  se  borba  na  sve  sirane,  te  su  krScanski  vitezovi  po- 
dinjali  neduvena  junadtva.  Ali  napokon  pretegnu  premoc  turska.  Najprije  pojavio  se  je 
turski  vojvoda  Turakan  za  ledjima  Hunjadova  lijevog  krila,  te  ga  tako  zatjera  medju 
dvije  vatre.  Malo  zati>Ti  pade  u  boju  gubernatorov  sestric  Ivan  Sekelj  (Sekula),  koji  se 
je  bono  lavljom  snagom.  Svojim  sjajnim  oklopom  bijaSe  privukao  na  se  painju  najduvenijih 
turskih  junaka.  Jedan  od  njih,  stasom  svojim  pravi  gorostas,  naleti  na  nj,  i  jednim  udarcem 
sablje  odsijede  mu  desnu  ruku,  presjekavSi  dva  put  oklop.  Pad  Sekeljev  odludi  sudbinom 
boja  VlaSki  vojvoda  Dan,  videci  da  je  bitka  za  krSdane  izgubljena,  predade  se  s  ostatkom 
svojih  deta  sultanu.  Sad  zavlada  panika  krSdanskom  vojskom.  Pod  veder  stade  najprije 
konjica  bjeiati,  a  za  njom  skloniSe  se  topnici  i  pje^ci  u  logor,  utvrdjen  barikadama  od 
kola  i  prtljage.  U  to  vrijeme  nestalo  je  i  samoga  Ivana  Hunjada;  neki  su  mislili,  da  je  po- 
ginuo,  a  drugi  opet,  da  je  s  jednim  odjelom  konjanika  po§ao,  da  zadje  Turcima  za  ledja. 
Medjutim  nije  bilo  ni  jedno  ni  drugo:  slavni  junak  zatajio  laj  put  sama  sebe,  te  sra- 
motno  pobjegao  s  bojnoga  polja,  ostavivSi  na  cjedilu  ostatke  hrabre  vojske  svoje. 

Nesrecni  pje^aci  i  topnici,  koji  se  bijahu  vratili  u  logor,  pripravljahu  se  ditavu  nod 
za  sutrainji  posljednji  boj.  Kad  su  u  neJelju,  20.  listopada,  Turci  sa  svih  strana  na  njih 
navalili,  izginuSe  do  jednoga  nakon  slavne,  junadke  borbe. 

Boj  na  Kosovu  18.  do  20.  listopada  svr§io  se  je  podpunim  porazom  krS^nske 
vojske.  Kaic  sc,  da  je  tom  prigodom  izginulo  do  .1 7.000  krScana  i  do  30.000  Turaka  (po 
nekima  samo  4000).  Uz  bana  Ivana  Sekelja  pogibe  takodjer  ban  Franjo  Talovac,  zatim 
erdeljski  vojvoda  Emerik  PelsOczy  sa  svojim  bratom  Ladislavom,  Stjepan  Banid  od  Len- 
dave, Emerik  Marczali  i  Toma  Sed,  brat  ostrogonskoga  nadbiskupa  Dionizija.  Mnogi  su 
stradali  na  bijegu,  narodito  oni,  koji  su  se  vradali  kroz  Srbiju,  gdje  ih  je  narod  lovio,  te 
im  se  osvedivao,  Sto  su  mu  zemlju  poharali.  Bolje  su  proSli  oni,  koji  su  umakli  prema 
zapadu  i  prema  mom. 

Vijesti  o  porazu  Ivana  Hunjada  bijahu  vrlo  rano  stigle  i  u  Dubrovnik.  Gradjani 
▼azda  vjemoga  grada  bijahu  takodjer  doduli,  da  je  i  sam  gubernator  tporadi  nebrojenoga 
mnoitva  neprijatelja,  kojih  nikojim  nadinom  nije  mogau  oboriti<  (ob  innumerabilem  ipso- 
rum  hostium  multitudinem,  que  nullo  pacto  subverti  poterat),  s  jednim  odjelom  konjice 
svoje  uzmakao  prema  morskoj  obali  (versus  horas  man ti mas);  s  toga  poslaSe  namah 
neke  svoje  brodove  krstariti  uz  obale  Arbanije  i  Romanije.  da  dovedu  gubematora 
u  Dubrovnik.    Ali  brodovi    vratile   se   naskoro,  te  javtie,  da  je  gubernator  zdrav  i  diuv 


BOJ    NA    KOSOVU    18. — 20.    USTOPADA    1448.   1    POSUEDICE    NJEfiOVK 


7i$ 


poSao  prema  Dunavu  (versus  Danobium  se  incolume  contulisse).  Medjutim  se  bijaSe  ipak 
sklonilo  u  Dubrovnik  i  kotar  njegov  mnogo  bjegunaca  s  Kosova,  koje  su  onda  Dubrov- 
£ani  na  svojim  brodovima  prevezli  ili  k  banu  Petru  Talovcu  ili  u  Senj.  O  svemu  tomu 
obavje^uju  Dubrov£aDi  gubernatora  4.  prosinca  1448.,  kojom  prigodom  takodjer  opla- 
kuju  smrt  bana  Ivana  Sekeija  (domini  Secli  bani  nepotis  vestri).  Jednaku  saialnicu  *ialjc 
istoga  dana  Dubrovnik  i  udovici  bana  Franka  Talovca. 

Dubrov£ani  bijahu,  kao  obidno,  dobro    upuceni  o  bijegu  Hunjadovu.    On  bijaSe  ra- 
ista  ravno  s  Kosova  s  nekoliko  drugova  umakao  u  Srbiju,  da  se  prikudi  Dunavu  Nakon 


Pb&at  dbspota  Gjuroja  Bhankovi6a 

(Smederevca). 

Prcobrnati  frb  ratdijeljen  je  rotteljn  •Itfoom  Kredom  poprij«ko  na  dva  polja;  a  •vakoin  }«  poija  po  jedan  Kljaa. 
Viie  grhiL  je  k»dg»,  tao|^uU  plaltem,  kojema  ta  na  krajn  larlje  pandt«  i  liljani  Kao  nakit  kadge  vidi  ae  lav 
isa«dja  dvs  roga,  kako  koraca  na  deaao.  Nadpia  6rilicom :  >GO)ark£&  f  vk  Hr»(a}U  B{o)|{a  bl(a)f^T<raii  br(l)«to- 

Ijabivi  Ko«pod(i)iik  Srbblemft  i  Pod«aaTij««. 

DrtevBt  arkiv  a  Bate. 


raxliditih  nezgoda,  krijudi  se  od  Turaka  kao  i  od  Srba,  gladan  i  izmoren  dodje  sam 
pjeike  do  Kladova,  gdje  ga  prepoznaie  i  despotu  u  Smederevo  odvedoie.  Gjurag)  Bran- 
kovid  pridiia  ga  uza  se  i  stavi  ga  pod  sigurnu  straiu,  da  mu  ne  umakne.  Cim  su  veli- 
kaii  u  Ugarskoj  doznali,  ita  se  je  s  gubernatorom  sgodilo,  nastojahu,  da  ga  ostotK>de  is 
suianjstva.  Ali  despot  nije  ga  htio  pustiti  po  ito  po  to.  Dne  29-  studenoga  1448.  borave 
HfT.  povj.  n.  II.  >5 


116   ALlmtCHT  AUSTRIJSKI,  VLADISLAV  VARNENfilK  I.   I  LADI8LAV    P0STUMU8  (1437.— 1457.). 

u  Petrovaradinu  najodliCniji  velikaSi  ugarski  i  hrvaiski,  te  rade,  da  se  pogode  sa  srbskim 
despotonx  Tu  sc  naMi  na  okupu  varadinski  biskup  Ivan  Vitez,  pe£uvski  biskup  Andrija, 
izabrani  biskup  bosanfki  Rafael  Herczeg,  palatin  Ladislav  Gorjanski,  erdeljski  vojvoda 
Nikola  lio^ki,  maivanski  ban  Ivan  Korogj,  bihorski  iupan  Franjo  (lak,  sikulski  iupan 
Rajnold  Rozgon,  knez  Martin  Frankapan,  knez  Gregorije  Kurjakovic  iz  Krbave,  knez 
Favao  Zrinski,  Pavao  Herczeg  iz  Sekdeva  i  Bartol,  upravitelj  opatije  u  Petrovaradinu.  Svi 
ti  izdaju  pomenutoga  dana  punomod  Viadislavu  Titu§evicu  od  Bathmonostre  i  bivSemu 
ma£vanskomu  banovcu  Osvaldu  Bu^anu  (Bwchan),  kojom  ih  Salju  srbskomu  despotu,  te 
ih  ovla§tuju,  da  ugovaraju  s  njime  >u  poslu  velemoinoga  gospodina  Ivana  Hunjada,  gu- 
bernatota  kraljevstva  Ungarije*.  Nazo^na  se  gospoda  ved  unapred  obvezuju,  da  de  sve 
prihvatiti  i  tvrdo  obdrzavati,  Sto  bi  rcdeni  punomocnici  prema  podijeljenoj  im  uputi 
8  despolom  utanadili.  No  pogodbe,  uz  koje  je  despot  bio  gotov  vratiti  gubernatoru  slo- 
bodu,  bile  su  tezke,  te  se  je  s  toga  ugovaranje  oteglo.  Napokon  moiade  Ivan  Hunjad 
Zajedno  s  driavnim  vijecem  prihvatiti  ove  pogodbe:  1.  Hunjad  odride  se  svake  zle  na- 
mjcrc  i  nepravde  prema  despotu,  njegovoj  supruzi  i  sinovima;  2.  obvezuje  se,  da  de  ih 
pomagati  i  Stititi  protiv  svih  duSmana,  izuzev  jedino  kraljevstvo  ugarsko  (regni  Hungariae 
salva  maiestate);  3.  ne  ce  dopultati,  da  za  ratova  s  Turcima  ugarska  vojska  prolazi  kroz 
despotovu  zemlju,  van  u  sludaju,  kad  bi  ta  vojska  iSla  u  pomod  despotu  ili  sinu  njegovu; 
4.  despotu  se  vracaju  .sva  posjedovanja  u  Ugarsko],  koja  su  mu  oteta,  izuzev  ona,  §to  ih 
Hunjad  drii  za  svoga  sina  Ladislava,  koji  de  se  ozeniti  Elizabetom,  kderju  kneza  Ulrika 
Celj<ikoga,  a  unukom  despotovom;  5.  za  naknadu  §tete,  koju  je  ugarska  vojska  prolazedi 
nedavno  kroz  Srbiju  podinila,  platit  de  gubernator  despotu  100.000  dukata;  6.  Hunjad  se 
napokon  obvezuje,  da  de  sve  te  uvjete  vjerno  izpuniti,  te  ne  ce  nastojati,  da  se  ma 
kojim  nadinom  oslobodi  pomenutih  obveza.  Na  ugovor  udarit  de  se  njegov  pedat;  a 
k  tomu  de  ga  i  prisegom  potvrditi. 

Tek  po§to  je  gubernator  prisegom  potvrdio  ugovor,  a  jednako  su  ucinili  i  puno- 
modnici  drzavnoga  vijeca;  i  poSto  je  mladi  Ladislav  stigao  u  Smederevo,  dade  despot 
suinja  svoga  izpratiti  u  Ugarsku.  Na  sam  Badnjak  1448.  s\iie  gubernator  u  Segedin,  gdje 
ga  dodekaSe  drfavno  vijede  i.drugi  velika^i,  koji  su  ondje  jo§  od  21.  prosinca  bili  sabrani. 
Nekoliko  dana  zatim,  dne  30.  prosinca,  piSe  gubernator  iz  Segedina  svomu  poslaniku 
kod  pape,  krakovskomu  dekanu  Nikoli,  obseino  pismo,  u  kojem  prida  o  potonjoj  vojni 
na  Turke,  o  svom  spasenju  i  suianjstvu  kod  despota.  Hunjad  je  pun  pouzdanja  i  nade, 
da  de  poraz  svoj  osvetiti.  O  dodeku  u  Segedinu  pi§e  ovako:  >Medju  njima  (prelatima, 
barunima  i  velikaSima  Ugarske)  zatekoh  pravi  sporazumak  i  slogu,  ^to  mi  podaje  nade, 
da  du  popraviti  zlu  srecu  svoju.  I  druge  prilike  kraljevstva  nadjoh  u  redu.  Dusi  su  po- 
radi  poraza,  koji  nas  je  stigao,  vi$e  razdraieni,  nego  klonuli.  S  mjesta  bi  mi  ponovo 
povjerena  obrana  vjere  i  kraljevstva.  Ja  sam  tomu  privolio,  te  sam  namah  se  pobrinuo, 
da  se  neprijatelj  ne  nauiije  dugo  mira,  stedena  na§im  porazom.  Zaista  ne  du  prije  podi- 
vati,  dok  se  ili  neprijatelju  ne  osveiim,  ili  dok  mi  on  smrt  ne  zadade*.  Istoga  dana  §alje 
gubernator  pismo  i  svomu  pobratimu  (magnifice  frater  noster  dilecte)  Stjepanu  Franka- 
panu,  posredniku  svomu  kod  aragonskoga  i  napuljskoga  kralja  Alfonsa.  I  to  pismo  odiie 
pouzdanjem  i  samosvije&du.  I  tu  kaie  Hunjad,  da  mu  s  potonjeg  poraza  nije  dula  klo- 
nula,  oego  se  v'lie  ohrabriia  (minus  eerie  fregit,  quam  irritavit).  »Poradi  grijeha  naSih 
sve  je  malo,  Sto  patimo*,  tako  se  tjeii  gubernator  sam. 

Uza  svu  prividnu  ratobornost  gubernatorovu  ne  dodje  ipak  vile  do  rata  s  Turcima 
kroz  nekoliko  godina  U  jednu  ruku  bijahu  gubitci  na  Kosovu  preveliki,  da  se  namah 
nove  dete  skupe,  a  u  drugu  osjecale  se  posljedice  poraza  iivo  i  u  Ugarsko]  i  u  pridru- 
icnim  jo)  kraljevinama  i  zcmljama.  K  tomu  su  se  u  samoj  Ugarskoj  podigli  neki  stari 
protivnici  Huojadovi,  dok  je  na  juiooj  periferiji  Ugarske  zavladao  obdi  metei  i  rat  sviju 
protiv  svakoga.  Protiv  despota  &tajao  je  bosanski  kralj  Stjepan  TomaS;  protiv  ovoga  opet 


BOJ    NA    KO^OVU    18. — ^20.   L13T0PADA    1448     I    POSUKDIGK    NJKGOVK.  227 

dizao  se  je  njegov  tast,  veliki  vojvoda  Stjepan  Vulc£i<5,  koji  si  je  upravo  u  ono  vrijeme 
u  kraija  njema^koga  i  cara  Fridrika  III  izprosio  naslov  hercega,  po  £emu  se  je  odslije 
njegova  oblast  stala  nazivati  hercegovinom  (hercegovom  zemljom).  I  bosanski  kralj  i 
herceg  Stjepan  otimali  se  za  baniju  hrvatsku,  koju  je  tada  sam  driao  posljednji  od 
Cetvero  brade  Talovaca,  po  imenu  Petar.  Protiv  Petra  Talovca  dizala  se  takodjer  braca 
Frankapani,  koji  su  opet  biii  svedjer  u  medjusobnoj  zavadi,  tako  da  ih  ni  Mleici  nt 
biskupi  hrvatski  nijesu  mogii  posve  Izmiriti. 

Sveobce  dakle  smutnje  nijesu  dale  ni  pomisliti  na  to,  da  se  nastavi  osvetni  rat  na 
Turke.  Trebalo  je  paie  svima  silama  nastojati,  da  tijekom  godina  1449.  i  1450.  dodje 
do  obcega  mira,  jer  je  prijetilo  podpuno  razsulo,  koje  je  bilo  posljedica  Hunjadova  po- 
raza  na  Kosovu.  Gubernator  dodu?e  u  jednom  pismu  iz  TemeSvara  24.  sijednja  1449. 
uvjerava  krakovskoga  dekana  Nikolu,  svoga  zastupnika  kod  rimske  stolice,  da  nije  klonuo 
duhom,  pade  mu  gotovo  uvrijedjen  spoditava,  neka  se  toliko  ne  brine  za  njegovo  razpo- 
lozenje,  koliko  vi§e  za  sredstva,  kojima  bi  se  proslijedilo  ratovanje  (curet  igitur  paternitas 
tua,  ut  facultas  renouetur  magis,  quam  animus);  ali  u  isti  niah  borave  vec  —  jamacno 
sa  znanjem  i  privolom  Hunjadovom  —  palatin  Ladislav  Gorjanski  i  erdeljski  vojvoda  Nikola 
Ilo^ki  u  Srbiji  kod  despota  Gjurgja  Brankovica,  pak  rade,  kako  bi  njegovim  posredo- 
vanjem  do^lo  do  mira  s  turskim  sultanom  Muratom.  U  jednom  pismu  od  21.  svibnja  1449, 
pbanim  u  Smederevu,  odituje  despot,  kako  su  reieni  velika§i  s  podpunom  ovlasti  ugarskih 
staleia  mnogo  ugovarali  s  njime  o  miru  s  Turcima,  pak  onda  predlaie  pogodbe,  pod 
kojima  bi  se  iudjeni  mir  ili  bar  primirje  moglo  utanaditi.  Pogodbe  bile  bi  ove:  Primirje 
neka  traje  sedam  godina.  VlaSka,  koja  je  za  predjaSnjih  ratova  od  Turaka  opustoSena, 
placat  <^e  sultanu  za  vrijeme  primirja  samo  polovicu  obidnoga  danka;  jednako  polovicu 
danka  neka  daje  i  Srbija,  a  uza  to  i  polovicu  vojske,  kojom  mora  cara  pomagati.  Kra- 
Ijevina  Bosna  neka  placa  ditav  obidni  danak,  jedino  neka  sultan  bosanskomu  kralju  oprosti 
dug,  Sto  mu  je  dosad  u  to  ime  duzan.  Ako  sultan  ne  bi  htio  duga  oprostiti,  neka  se 
bosanski  kralj  dalje  sam  s  njime  pogadja.  VlaSka,  kraljevina  Srbija  (regnum  Rasciae)  i 
kraljevina  Bosna,  kao  i  njihovi  vladari  i  podanici  neka  uzivaju  podpuni  mir  od  Turaka. 
Vladari  i  iitelji  till  kraljevina  smiju  bez  ikakve  zapreke  s  turske  strane  dolaziti  u  Ugarsku, 
i  da  obadju  kraljevske  dvore  (causa  curialitatis),  i  da  obave  svoje  poslove.  Turski  trgovci 
smiju  slobodno  dolaziti  sa  svojim  trgom  jedino  u  Beograd,  Kovin,  Hram,  Severin  i  Ka- 
ranSebeS;  jednako  6e  despot  izabrati  toliko  mjesta  u  turskoj  zemlji,  kamo  ce  dolaziti 
ugarski  trgovci.  Ako  bi  ugarski  huzari  podinili  kakovu  nepravdu  ili  nasilje  turskim  iite- 
Ijima  i  obratno  turski  vojnici  ugarskim  podanicima,  neka  se  poradi  toga  ne  smatra  pri- 
mirje prekrSenim,  nego  neka  se  krivci  kazne  Sudac  u  tim  stvarima  bit  de  despot.  Napokon 
predlaie  despot,  neka  se  gleda  ukljuditi  u  taj  mir  i  bizantski  car.  Ako  se  uz  redene 
uvjete  ne  bi  mogao  mir  ugovoriti,  neka  se  primirje  obnovi  uz  one  pogodbe,  koje  su 
vrijedile  za  kraija  Sigismunda.  I  Vla§ka  i  Srbija  pladale  bi  tada  turskomu  caru  ditav 
danak  kao  i  kraljevina  Bosna;  jedino  neka  se  gleda  mir  utanaditi  samo  za  sedam  go- 
dina, a  ne  za  viSe. 

O  predlozima  srbskoga  despota  vijedao  je  malo  zatim  ugarski  sabor,  koji  se  je  oko 
Duhova  (1.  lipnja)  sastao  u  PeSii.  Na  taj  sabor  btjaSe  stigao  i  zasebni  poslanik  pape 
Nikole  v.,  po  imenu  Valentin,  koji  je  uz  ine  poruke  papinske  svjetovao  sabranoj  gospodi 
poglavito  tri  stvari,  da  se  nakon  teika  poraza  ograniie  odsad  samo  na  obranu  zemlje 
(ut  post  hanc  susceptam  cladem  intra  fines  regni  armorum  manus  contineamus),  nadalje 
da  budu  medju  sobom  sloini  i  mirni  (de  concordia  et  unione  inter  nos  obseruandaK  i 
napokon  da  primu  u  svoju  zaStitu  bosanskoga  kraija,  koji  je  radi  toga,  ito  bijaAe  preSao 
u  krilo  katolidke  crkve,  morao  mnogo  patiii  ne  samo  od  svojih  podanika  patarena  i  (asta 
svoga  Stjepana  Vukdica,  nego  i  od  srbskoga  despota  Gjurgja  Brankovida.  Ugarska  go- 
spoda  bijahu  \rlo  ozlojedjena,  pa£e  razdraiena  poradi  tih  poruka   miroljubivoga  pape,  te 


0 
»  SSS     ALBRBCHT  AUSTRIiSKl,  VLADISLAV  I.  VARNBNCiK  I  LADISLAV    P08TUMUS  (1437.— 1457.). 

su  svojoj  zlovolji  dali  oduSka  u  posebnom  pismu  na  papu  od  24.  lipnja  1449.,  kao  i  u 
pismu  na  dekana  Nikolu,  svoga  zastupnika  na  rimskom  dvoru.  Oni  ne  traie  od  pape 
savjeta  i  ubecanja,  nego  pomoci;  ta  oni  se  ne  bore  jedino  za  svoju  domovinu,  nego  jo§ 
▼iSe  za  vjeru  krScansku.  Dekan  Nikola  neka  im  ne  javija  uvijek  same  o  nadama  i  obe- 
danjima,  nego  i  o  Minima  (ut  effectum  nobis,  non  spem  reportare  videaris).  Neka  udini 
jednorn  kraj  vje^nonnu  i  dosadnomu  iz^ekivanju  Napokon  u  pogledu  bosanskoga  kralja 
odituju  papi:  »Sta  se  ti(e  bosanskoga  kralja,  to  <5emo  opreku,  koja  izmedju  njega  i  de- 
spota  obstoji,  riJeSiti  sudbenim  putem,  i  stati  demo  uz  onu  stranku,  koja  de  vi§e  prava 
imati;  a  to  smo  jasno  oditovali  i  poslanicima  obiju  stranaka,  koji  su  kod  nas  bill  na 
ovom  saboni  (postremo  in  facto  domini  regis  Bosnae,  differentiam  illam,  quae  inter 
ipsum  et  despotum  Rasciae  viget,  per  uiam  iudicii  sedare  deliberauimus,  assistemusque 
tandem  parti,  quae  plus  iuris  habitura  est,  prout  super  his  oratoribus  ipsarum  partium, 
qui  apud  nos  in  hac  congregatione  fuerunt,  ceita  auisamenta  dari  fecimus). 

Sta  je  sabor  odiucio  u  pogledu  mira  s  Turcima,  nije  poznato;  no  vrlo  je  vjerojatno, 
da  je  zabacio  predloge  despota  Gjurgja.  Jamadno  je  traiio  povoljnije  uvjete,  mozda  takove, 
koje  se  despot  nije  ni  usudio  iznijeti  pred  turskoga  cara  Jedino  take  moze  se  razumjeti, 
kad  se  varadinski  biskup  Ivan  Vitez  u  jednom  pismu  na  papu  od  20.  listopada  1449. 
tuii  na  despota,  Sto  ba§  njegovom  krivnjom  nije  do§lo  do  mira  s  Turcima.  Biskup  naime 
piSe  papi:  »$ta  se  tide  Turaka,  ratovanje  s  njima  traje  i  ne  traje.  Nama  se  je  doduSe 
s  obzirom  na  to,  kakovo  je  vrijeme,  iinilo  zgodnim,  da  ugovaramo  i  utanadimo  mir 
s  njima;  ali  nijesmo  ni§ta  postigli,  jer  smo  se  dosad,  rekao  bib,  sluzili  nesrecnim  po- 
srednikom,  bududi  da  se  je  taj  posrednik  (despot),  kako  se  govori,  bojao,  da  bi  s  naSim 
mtrom  rat  sebi  navukao*  (quantum  vero  de  parte  Teucrorum,  durant  bella,  restantque. 
Nam  licet,  considerata  qualitate  temporis,  visum  nuper  fuerit  treugas  pacis  tractare  cum 
eis,  ac  suscipere;  sed  aduerso,  ut  ita  dixerim,  mediatore,  liactenus  perperam  iisi,  rem 
infectam  retulimus,  is  etenim  mediator,  uti  dicitur,  nostra  pace  sibi  bellum  timebat  conficere). 

Svakako  je  izvjestno,  da  se  je  posredovanje  despota  Gjurgja  izjalovilo,  i  da  go- 
dine  1449.  nije  doSlo  do  mira  izmedju  Ugarske  i  Turaka.  Nasuprot  su  i  gubernator  i 
driavno  vijede  stali  svima  silama  raditi,  da  se  Ugarska  §to  jade  ogradi  od  Turaka.  Dne 
11.  studenoga  1449.  sastao  se  je  bosanski  kralj  Stjepan  TomaS  s  madvanskim  banom 
Ivanom  od  Korogja  u  gradu  Doboru  u  Usori,  da  utanadi,  Sto  bi  bilo  na  korist  kra- 
Ijevstvu  bosanskomu,  a  za  >mirno  stanje«  kraljevstva  Ungarije.  Bosanski  kralj  i  nazodna 
vlastela  njegova  obvezuju  se  torn  prigodom  svedano,  da  u  budude  ne  de  kraljevini 
Ugarskoj  i  njezinoj  svetoj  kruni,  kao  ni  gospodinu  gubernatoru  Ivanu  Hunjadu  podiniti 
nikakvu  nevjeru  ni  neprijateljstvo,  da  ne  de  dozivati  Turaka  protiv  Ugarske,  niti  im  pru- 
iati  ma  kakvu  pomod  u  tom  pogledu;  nadalje  da  Turcima,  koji  borave  u  njihovim  oblastima 
podev  od  Drine  pak  do  Ukrine,  ne  de  davati  prevoza  (vadum  seu  navigium);  u  obce  da 
ne  de  ni  kojim  povodom  zta  nanositi  Ugarskoj,  niti  dopustiti,  da  to  drugi  dine.  Ako  bi 
pak  tolika  sila  turska  u  redeno  kraljevstvo  Bosne  provalila,  da  joj  ne  bi  mogli  sami 
odoljeti,  niti  gore  spomenute  prevoze  ili  brodove  od  njih  obraniti,  onda  de  s  mjesta  o 
tom  obavijestitt  gospodina  gubernatora  ili  barune  kraljevstva  Ungarije,  pak  de  onda  sve 
diniti  po  njihovoj  odredbi. 

Pomenutim  ugovorom  u  Doboru  kralj  se  je  Stjepan  Tomai  opet  posve  prislonio 
uz  Ugarsku  i  gubernatora  njezina  Ivana  Hunjada,  baS  onako,  kako  bijaile  uradio  godine 
1444,  kad  je  s  pomocu  Hunjadovom  odriao  viadanje  u  Bosni  Nije  nevjerojatno,  da  je 
redeni  ugovor  bio  naperen  i  proti  despotu  Gjurgju,  staromu  takmacu  bosanskoga  kralja. 
Ta  ugarska  gospoda  bijahu  i  onako  kivna  na  despota,  koji  nije  htto  ili  mogao  posredo- 
vatt  mir  s  Turcima  uz  onake  uvjete,  kako  su  ih  oni  traiili.  Napokon  je  i  sam  gubernator 
nastojao  otresti  se  okova,  u  koje  ga  bija^  despot  proile  godine  sapeo,  prije  nego  ga  je 
pustio  tx  suianjttva  svoga.  Gubernatorov  sin  Ladislav  boravio  je  joi  svedjcr  u  Smederevu 


BOJ    NA    KOSOVU    18. — 20.    LISTOPADA    1448.    1    POSUKDICK    NJE60VK.  339 

kao  talac  svoga  otca  i  nesudjeni  zarudnik  despotove  unuke  Elizabete,  kceri  kneza  i  bana 
Ulrika  Celjskoga.  A  sve  to  bilo  je  Ivanu  Huojadu  i  neugodoo  i  tegotno,  te  je  jedva 
dekao  £as,  da  se  osveti  za  naneseno  mu  poniienje. 

Gubernatoru  nadala  se  je  za  to  zgoda,  kad  se  je  opet  u  Budimu  sastao  sabor  u 
drugoj  polovici  sijednja  1450.  Uz  ine  brojne  poslove  razpravljao  je  sabor  i  o  torn,  kako 
da  se  gubernator  i  Ugarska  oslobode  obveza  prema  despotu,  koje  bijahu  u  prosiocu  1448. 
prihvatili  i  sveCianim  prisegama  zajamdili.  Odiudeno  bi  obratiti  se  na  papu  Nikolu  V., 
te  ga  zamoliti,  neka  proglasi  ni§tetnima  sve  zakletve,  poloiene  od  gubernatora  i  ugarske 
gospode  u  dasu  nuide  i  nevolje.  Papa  Nikola  V.,  koji  je  ba§  one  godine  slavio  jubilej 
(>veliki  rim«  u  hrvatskim  spomenicima),  zelio  je  ugoditi  ugarskoj  gospodi,  te  je  zaista 
12.  travnja  1450.  izdao  buUu,  kojom  je  postupak  i  djela  despotova  proglasio  za  >De- 
po&tena,  nedovjedna,  nerazborita  i  nedostojna«  (iniqua,  inhumana,  irrationabilia  et  indigna), 
te  Ivaoa  Hunjada  i  ugarske  barune   odrijeSio  od  polozene  zakletve. 

Prije  jo§,  nego  5to  je  spomenuta  bulla  bila  proglaSena,  do6uo  je  despot  Gjurgje, 
&ta  sve  ugarski  baruni  snuju,  da  pogaze,  §to  bijahu  nedavno  svedano  uglavili.  SazDao  je 
i  to,  da  gubernator  kani  s  vojskom  provaliti  u  njegovu  zemlju,  te  ga  silom  prinuditi  na 
posve  drug!  mir.  Despotu  se  je  to  daio  na  zao,  te  je  odlu£;io  silu  silom  odbiti.  O  tome 
obavijestio  je  svoga  pouzdanika  Ivana  Kallaja  (Johanni  Lewkws  dicto  de  Kallo)  u  pismu 
od  21.  travnja  1450.  ovako:  >Odlicni  muiu,  Ijubljeni  naS  yjerni£e!  Znajte,  da  smo  mi 
vaSe  nama  poslane  obavijesti  podpuno  razumjeli.  O  torn  pak,  §to  nama  piSete,  da  je  go« 
spodin  gubernator  proti  nama  u  stolu  drfavljana  (saboru)  poradi  zarobljenja,  od  nas 
Djemu  nanesena,  izradio  ili  primio  neku  osudu,  slu^amo  nerado,  te  se  dudimo  vama,  da 
mu  (gubernatoru)  poradi  toga  nijeste  tada  pred  re£enim  drzavljanima  protuslovili,  jer 
ste  ipak  dobro  znali,  kako  smo  mi  glede  svega,  §to  smo  mu  tada  u£inili,  od  istih  driav- 
Ijana  dobili  pismeno  oditovanje  (literas  expeditorias),  koje  pate  i  sad  jo§  imademo,  da 
smo  sve,  §to  smo  mu  tada  nanijeli,  ud;inili  pravedno  i  prinudjeni.  Sto  nam  pak  javljate 
opominjudi  nas  nekako,  da  bi  s  njime  morali  utanaditi  savez  podpunoga  mira,  te  nam 
doglasujete  podjedno  neke  prijetnje,  da  c'e  on  u  te  naSe  strane  provaliti  s  ratnim  detama, 
de&kima  i  poljskima,  a  i  od  drugih  naroda,  i  ako  bi  mogao  od  nas  dobiti  podpuni  mir, 
da  ce  dobro  biti,  ako  pak  ne  bi,  da  de  onda  u  naSem  kraljevstvu  nanositi  Stete,  plijeniti 
i  robiti:  (znajte),  da  nas  ova  poruka  vaSa  nije  mnogo  ili  gotovo  ba§  niSta  zastraSila,  jer 
ako  bi  on  u  pomenutom  kraljevstvu  na§em  kakove  §tete  ili  pustoSenja  dinio,  moiete  biti 
sigurni,  da  demo  mi  modi  ne  samo  za  vede  $tete,  nego  pade  takodjer 
za  svako  pile  naSega  kraljevstva  dobiti  glavu  jednoga  dovjeka, 
a  ta  je  jamadno  draia  (quod  nos  non  solum  pro  maioribus  dampnis  nostris,  verum 
pocius  eciam  pro  quolib^t  uno  pullo  nostri  regni  caput  unius  hominis,  quod  carius 
existit,  habere  valebimus).  Dano  u  Smederevu  u  utorak  pred  blagdanom  blaienoga  Gjurgja 
mudenika  godine  Gospodnje  1450  Gjurgje  s  Boijom  pomodu  kraljevstva  Ra§e  despot  i 
go^podar  Arbanaske*. 

Medjutim  bijaSe  Ivan  Hunjad  svoje  prijetnje  izpunio.  Joi  u  olujku  i  travnju  bijaSe 
despo  u  oteo  sve  gradove  i  posjedovanja,  Sto  ih  je  driao  kao  barun  ugarskoga  kraljevstva. 
OsvojivSi  despotove  gradove  Munkad,  Nemeti  Satmar,  Asonjpatak,  Debrecin,  Besermenj 
i  Tur  (oppidum  Thwr;  odatle  piie  1.  travnja  poiunskomu  iupanu  Jurju  Rozgonu,  da  mu 
s  mjesta  poilje  lumbardu  >Chokac  zvanu),  provali  negdje  na  koncu  travnja  ili  prvih  dana 
svibnja  u  Srbiju.  §ta  se  je  ondje  zgadjalo,  nije  nam  todno  poznato;  ali  joS  u  svibnju 
javio  je  gubernator  gradu  Dubrovniku,  da  se  je  s  despotom  pogodio.  Dne  2.  lipnja  od- 
govaraju  Dubrovdani  gubernatoru  na  njegovo  pitmo.  Osobito  se  raduju,  >ito  je  dobar  i 
iskreni  mir  utanadio  s  gospodinom  despotom,  i  ito  mu  je  povraden  i  oslobodjen  vele- 
moini  gospodin  Ladislav,  preljubljeni  sin  njegov  (quod  bonam  et  sinceram  pacem  fece- 
ritis  cum  domino  despoto,  et  de  reititucione  et  de  liberacione  magnifici  domiai  Latislavi, 


210     ALBIIBCHT   AUSTflllSiCf,  VLAD(SL4V  1.  VARNKN^IK  I  LADISLAV    POSTOMOS  (1437—1457). 

filii  vestri  carissimi)  Jo*  lale,  Sto  su  njihovi  gradjani  Paskal  i  Damjan,  boravedi  na 
despotovu  dvoru,  bill  utrok  nesloge  i  ncprijateljstva  irmedju  despota  i  gubernatora,  kako 
se  to  razabira  it  ccdulje,  koju  je  Hunjad  priklopio  svomu  pismu.  Dubrov6ani  6e  stvar 
iztraiiti  i  krivce  strogo  kazniti,  da  bude  drugima  ra  primjer  (ut  ceteris  transeat  in  exemplum). 

Gubernator  oslobodio  je  doduSe  svoga  sina  I^dislaya  i  u£inio  s  despotom  nekakve 
pogodbe;  ali  pravoga  mira  ipak  jo§  nlje  bilo.  Kad  se  je  u  polovici  lipnja  1450.  sastao 
ugarski  sabor  u  Budimu,  pak  se  ondje  proglasila  bulla  pape  Nikole  V.,  kojom  je  guber- 
natora i  ugarske  barune  odrijeSio  od  prisege  i  preuzetih  obveza  prema  despotu,  izoStrila 
se  je  ponovo  opreka  irmedju  Ugarske  i  Srbije  To  odaje  uz  ino  neko  vrlo  oStro  pismo 
despotovo,  ito  ga  je  pisao  24  lipnja  1450  poznatomu  ved  Ivanu  Kallaju.  Evo  ga  u 
hrvatskom  prijcvodu:  »Odlidnomu  muiu  Ivanu  Lewkes  de  Kallo  Gjurgje,  s  Boijom  po- 
mo6\i  despot  RaSe  i  gospodin  Arbanaske  i  t.  d.  Znajte,  da  smo  mi  vaSe  dostavljeno 
nam  pismo  posve  razumjeli.  Govorite  nam,  da  ste  se  na  saboru  mnogo  za  nas  zauzimali, 
narodito  u  pogledu  one  osude,  koju  je  gospodin  gubernator  pred  redenim  driavljanima 
dao  izredi.  Mi  medjutim  znademo,  da  biste  vi,  kad  bi  uloiili  samo  jednu  rijed,  mogli  bili 
protusloviti.  §to  pak  kazete,  da  nama  pismo  (oditovanje),  5to  ga  imademo,  niSta  pomo<5i 
ne  moie,  jcr  je  gubernator  ono  u£inio  u  okovima  (quia  gubernator  in 
vinculis  fecisset):  ali  ostali  baruni  kraljevine  Ungarije  nijesu  bili  u  okovima,  kad  su  pri- 
stali  na  izdanje  onoga  oSitovanja.  PiSete  nam  napokon,  da  se  mnogo  starate  za  naSe 
stvari  pred  pomenutim  drzavljanima.  Mi  nemamo  nikakvih  takvih  posala  kod  redenih 
staleia,  radi  kojih  bi  nam  trebalo  ma  tije  pomodi  (truda)  Pisano  u  Smederevu  na 
blagdan  sv.  Ivana  Krstitelja  godine  Gospodnjec. 

Sudedi  po  ovomu  pismu  bijaSe  despot  Gjuragj  u  polovici  godine  1450  prekinuo 
svaku  svezu  s  Ugarskom  i  njezinim  gubernatorom,  Tek  slijedede  godine  1451.  dodje 
napokon  do  konadnog  izmirenja  izmedju  zavadjenih  stranaka.  Tomu  je  jamadno  u  prvom 
redu  doprinijela  smrt  turskoga  sultana  Murata  II.  (5  veljaCe  1451),  kojega  je  naslijedio 
slavohlepni  i  podhvatni  sin  Muhamed  II.;  a  onda  i  ugarska  gospoda,  koja  su  nastojala 
izmiriti  Brankovide  s  Hunjadima,  pak  da  se  onda  sloioim  silama  obrate  na  drugu  stranu.  JoS 
u  srpnju  desili  su  se  u  Smederevu  kod  despota  najodlidniji  magnati  ugarski,  nastojedi 
oko  izmirenja.  Bili  su  to  palatin  Ladislav  Gorjanski,  erdeljski  vojvoda  Nikola  Ilodki,  sudac 
kraljevskoga  dvora  ladislav  Paloc  i  varadinski  biskup  Ivan  Vitez  od  Sredne;  guberna- 
tora zastupali  su  njegovi  dvorjanici  Ladislav  od  Vrbova  i  Ivan  Bak  od  Berenda.  Nakon 
mudnih  i  dugotrajnih  dogovaranja  sloiiSe  se  napokon  tako,  da  se  izmedju  porodice  Hunjada 
i  Brankovida  utanadi  vjerno  prijaleljstvo  i  unija,  koja  bi  se  utvrdila  ienitbom  najmladjih 
potomaka  obaju  rodova.  Ugovor  o  mini  i  ienitbi  dade  sastaviti  sam  palatin  Ladislav 
Gorjanski  7.  kolovoza  1451. 

U  uvodu  izpravc  o  miru  odituje  despot  Gjuragj  najprije,  kako  su  se  >zajednidkom 
privolom  njegovom  i  gubernatorovom*,  a  i  po  preporuci  ugarskoga  sabora  biskup  vara- 
dinski Ivan  Vitez,  palatin  Ladislav  Gorjanski,  vojvoda  Nikola  Ilodki  i  vrhovni  sudac  kra- 
Ijevski  Ladislav  Paloc  prihvatili,  da  posreduju  mir  i  slogu  izmedju  njih  dvojice.  Zatim^ka- 
zuje,  kako  su  ta  gospoda  posrednici  (mediatores),  leledi  ne  samo  ono  izravnati,  Sto  su  njih 
dvojica  (despot  i  gubernator)  jcdan  drugomu  podinili,  nego  i  da  uklone  svaki  dalji  povod 
mrinji  i  razmiricama  i  sukobima  medju  njima,  naJli,  da  6e  najbolje  to  postidi,  ako  ih 
sprijatelje  i  srode  bradnom  svezom  njihove  djece  Sada  despot  Gjuragj  svedanim  nadinom 
uvjerava,  da  je  sve  predao  zaboravi,  Sto  mu  je  zla  naneseno,  i  obedaje  iskreno  prija- 
teljstvo  i  srdadnu  Ijubav  u  budude  Ivanu  Hunjadu.  Da  te  svoje  osjedaje  dokaie,  daje 
Hunjadovu  mladjemu  sinu  Matiji  za  icnu  »8vijetlu  i  blagorodnu  djevicu  Elizabetu,  unuku 
naftu,  kdcr  presvjetloga  gospodina  Ulrika,  po  Boijoj  milosti  grofa  celjskoga,  ortemburikoga 
i  zagorskoga,  rodjenu  od  kderi  naie  gospodje  Katarine,  koja  se  djevica  s  privolom]  nje- 
zinih  roditelja,  pod  naSim  staranjem,  duvanjem  i  razpolaganjem  i  pod  naSom  vlaSdu  nalari*. 


BOJ    NA    KOSOYU    18—20.   LIgTOPADA    1448.    I    POtUBDICB   NJEGOVB.  231 

No  kako  je  Elizabeti  sada  tek  deset  godioa,  te  se  mora  dekati  na  vrijeme,  >kad  se  po 
zakonu  vjendati  nioie«,  odredjuje  se,  da  vjenianje  bude  istom  na  sv.  Nikolu,  naime  na 
6.  prosioca  1453.  Ako  hi  despot  prije  toga  roka  umro,  moraju  ovaj  ugovor  izvrSiti  oni, 
koji  iza  njega  ostanu;  s  toga  veie  taj  ugovor  i  >ieou  njegovu  gospKxlju  Jerinu,  i  sinove 
njegove  Grgura,  Stjepana  i  Lazara,  i  gospodje  supruge  sinova  njegovih,  i  k<fcri  njegove 
pomenutu  gospodju  Katarinu  Celjsku  i  Margaretu,  i  djevicc:  pomenutu  Elizabetu  Celjsku, 
i  Margaretu,  kder  sina  mu  I^zara,  kao  i  sve  druge*.  Vrlo  je  zna£ajna  ova  odredba  despo- 
tova:  >AH  hoccmo,  da,  kad  i  ako  volja  Boija  bude,  te  se  pomenuta  djevica  Elizabeta, 
UDuka  na$a,  dovede  u  kudu  gospodina  gubernatora,  ona  ostane  u  svojoj  vjeri  gr^koj 
(in  ritu  fidei  Grecorum),  i  da  vazda  s  njome  i  u  njezinoj  druzini  bude  svecenika  grdkoga 
obreda,  kao  i  plemida,  gospodja  i  djevica,  koje  mi  iii  na$i  sinovi  za  to  izaberemo*.  Ako 
bi    se    nadalje    dogodilo,  da    zbog    kakvih    nepredvidjanih    uzroka,   bilo    svjetovne,    bilo 


*t>*^'' 


Sultan  Muiiamkd  II. 

SBinljeiio    •  nedaljc   Srcntioikoga  kipara  fiertold*  (oko  1460.).   Na  Itco  roedalje   Ttdi  se  popraje  Mjhamedovo.  « 
naokolo  je  napii:   >Maninhet  A«ie  ac  TrapetaosU  magoeqve  Grct'e  inper*t(or). 

lavoroik  u  kr.  kabiostu  aU:ih  pi*n»sa  a  B«rl>aa. 


crkvene  niravi,  iii  ito  sama  djevojka  Elizabeta  ne  bi  htjela,  da  za  Matiju  podje,  —  >jer 
nemamo  namjeni*,  veli  Gjurgje,  *da  njezinu  volju  na  ovaj  brak  prisiljivamo«,  —  ako  bi 
se  dakle  ma  iz  kakvih  uzroka  desilo  (osim  naravno  slu^aja  smrti),  da  se  Elizabeta  na 
agovoreni  dan  ne  vjenda  s  Matijom,  onda  svi  gradovi  i  sva  posjedovanja  despotuva  u 
Ugarskoj  imadu  pripasti  Hunjadu  i  njegovim  sinovcima.  Gradovi  pak  i  sela  jesu  ova: 
Munka£,  Nemeti-Satmar,  Asonjpatak,  Debrecin  i  Besermenj,  >ko)e  re^eni  gospodin  guber- 
nator  i  sinovi  njegovi  s  izvjestnog  i  opravdanog  razloga  ved  sada  driec  (nunc  erga  manus 
prefati  domini  Johannis  gubernatoris  et  filiorum  suorum  certa  et  racionabili  ex  causa 
habite  et  existentes*);  zatim  Kupinik,  Mitrovica,  Slankamen  i  Zemun  u  srijemskoj  iupa- 
niji,  Be£f>j  i  Be6kerek  u  torontalskoj,  Rrdlomlja  u  kralovskoj  i  Vitagoi  u  zarandskoj 
iupaniji,  koja  sada  despot  joi  imade,  ali  bi  u  ponenutom  slu^aju  takodjer  imali  pripasti 
porodici    Hunjada.   Medjutim   se   despot    obvezuje    ved  sada,  da   de  u  svojim  ugarskim 


0 
^ja       ALBRBCHT   AUtTRIJSKI,  VLADISLAV  I.  VARNKNCik  1  LADISLAV  POSTUMUS  (1437.  — 1457.) 

gradovtma,  koji  su  netom  izbrojeni,  postavljati  za  upravitelje  samo  takove  Ijude,  koji  su 
ugarski  plemidi  i  posjednici  (constitucndi  nobiles  scilicet  et  possessionati  hungari  ho- 
mines) Napokon  ako  bi  se  sludilo,  te  se  ugovorena  ienitba  izmedju  Elizabete  Celjske  i 
Matije  Hunjada  ne  bi  mogla  obaviti  poradi  smrti  jednoga  od  niih  dvoje,  neka  se  i  onda 
iskrena  Ijubav   i  srda^no  prijateljstvo  nadalje  njeguje  izmedju  porodica  ojihovih. 

Ovako  je  nakon  smutnja  i  razmirica  od  triju  godina  i  viSe  (a  tribus  citra  vel  paulo 
ultra  annis)  ipak  doSlo  bar  do  nekakva  izmirenja  izmedju  Hunjada  i  Brankovida,  te  se 
je  po  tome  moglo  odekivati,  da  ce  potrajati  i  sporazumak  izmedju  gubernatora  i  celjskih 
knezova,  naro£ito  ako  jednom  stupe  u  rodbinsku  svezu.  Cini  se,  da  je  naroiito  despotu 
Gjurgju  odlanulo  tim  izmirenjem,  jer  je  na  uspomenu  svoga  bratimstva  s  Ivanom  Hu- 
njadom  dao  u  to  vrijeme  kovati  zasebne  srebrene  dinare,  koji  bi  imali  biti  sve6an  i 
vidljiv  dokaz  poludene  sloge  i  prijateljstva.  Na  lieu  tih  dinara  prikazan  je  despot,  kako 
pod  otvorenom  krunom  sjedi  na  stolici,  drie<5i  u  desnici  goli  mad,  a  u  Ijevici  zemaljsku 
kruglju  s  dvostrukim  kriiem;  na  zali£ju  opet  vidi  se  grb  Ivana  Hunjada  i  ugarski.  ]edan 
takav  dinar  nalazt  se  u  arkeologidkom  muzeju  u  Zagrebu. 

Nakon  izmirenja  s  despotom  Gjurgjem  mogao  je  Ivan  Hunjad  poraditi  i  o  torn,  da 
se  pogodi  s  novim  turskim  sultanom  Muhamedom  II.  To  mu  je  takodjer  poSlo  za  rukom 
jo§  tijekom  godine  1451.  U  jednome  pismu  od  6.  veljade  1452,  §to  ga  iz  Budima  piSe 
iiteljima  grada  BraSova  u  Erdelju,  javija  on  njima,  >da  je  izmedju  kraljevstva  Ungarije, 
njega  i  cara  turskoga  posredovanjem  stanovitih  vladara  (per  medium  certorum  principum) 
utana6eno  primirje  na  pune  tri  godine,  i  da  je  u  taj  mir  ukljuden  takodjer  vlaSki  voj- 
voda  Vladislav*.  Koji  su  vladari  ili  knezovi  posredovali  mir,  nigdje  se  ne  spominje. 

(Nutarnje  prilike  u  Ugarskoj;  borbe  s  Ivanom  Jiskrom,  1449.  — 1452.). 
Neposredna  posljedica  poraza  na  Kosovu  bila  je  joS  i  ta,  da  se  je  ugled  gubernatorov 
u  Ugarskoj  znatno  smanjio.  Velika  vedina  baruna,  a  osobito  nizega  plemstva  stajala  je 
dodu&e  t  dalje  oduievljeno  uza  nj;  no  bilo  je  i  magnata  zavidnih,  koji  su  se  njegovu 
porazu  radovali,  te  mu  se  prigodice  podrugivali.  Napokon  digli  se  i  neki  stari  nepri- 
jatelji  njegovi,  koji  su  javno  ili  potajno  radili,  da  mu  vlast  budi  §to  je  jade  stegnu,  budi 
sasvim  ugrabe.  Medju  te  spada  u  prvom  redu  mnogo  ved  spominjani  kapetan  Ivan  Jiskra 
iz  Brandisa. 

Jo§  godine  1447.,  kad  je  ugarski  sabor  u  Budimu  dankom  27.  bio  ukinuo  sve  ka- 
petanije  (capitanei,  vicarii)  po  Ugarskoj,  koji  su  doslije  u  pojedinim  kotarima  zapovijedali, 
bijaie  se  Ivan  jiskra  podigao  na  obranu  svoje  vlasti.  On  je  dobro  znao,  da  je  redeni 
dilanak  bio  poglavito  proti  njemu  naperen,  da  ga  liSi  njegove  driavine  u  sjeverozapadnoj 
Ugarskoj.  Tek  nakon  iestokih  borba  pogodi  se  Ivan  Hunjad  sa  svojim  najopasnijim 
takmacem,  utanadivii  s  njime  21.  srpnja  1447.  u  Rimavskoj  Soboti  (Rimaszombat)  zaseban 
ugovor.  Taj  znameniti  ugovor  sadriaje  ove  pogodbe:  Ivan  Jiskra  ostaje  i  dalje  sve  do 
puDoljetnosti  krmija  Ladislava  Postuma  >kapitanom  gornjih  8trana<  (quod  pre- 
dictus  Johannes  Jyskra  usque  aduham  etatem  prefati  domini  regis  Ladislai  illarum  par- 
cium  superiorum  capitaneus  permaneat);  Jiskra  predaje  neke  svoje  gradove  i  varoSi  u 
^ipuikoj  i  iaroikoj  iupaoiji,  a  dobiva  mjesto  njih  neka  mjesta  u  zvolenskoj  iupaniji;  na* 
dalje  primat  de  on  kroz  tri  godine  dohodak  kremnidke  i  koiidke  komore,  kao  i  tride- 
setnice  poiunske,  kako  ih  je  dosad  primao.  Suvi&e  pobirat  de  kroz  tri  godine  dohodke 
komorske  iz  iupanija  iaroike,  abaujvarske  i  zemplinske,  da  njima  plada  svoje  dete.  Nakon 
ftestnaest  dana  dobit  de  joft  i  17.000  forinti,  ali  de  za  to  neke  gradove  i  tvrdje,  koje 
sada  drii,  budi  povratiti,  budi  razvaliti.  Napokon  obedaje  gabernator  izplatiti  Jiskri  u  dva 
usUDovljena  roka  svotu  od  12.000  zlatnih  forinti  pod  pogodbu,  da  ne  dira  vi&e  ni  u 
koga,  nego  dp  nasuprot  na  poziv  gubernatorov  ustaje  sa  svom  snagom  (toto  posse)  na 
one  neprijatelje  kraljevstva  Ungarije,  koji    bi  se  nalazili    unutar  granica  toga  kraljevstva. 


M  TAHNJK    PRILIKB   U   UOARSKOJ',    BORBB    S    IVANOM    JISKKOM    (1449  — 1452)  3)3 

JoS  bi   odredjeno,   da   ni  jedna   stranka  ne  smije  progoniti  dosadanje  priviienike  druge 
straoke;  pa£e  da  moraju  obje  sve  zarobljenike  pustiti  na  slobodu 

Kako  se  razabire,  guberoator  je,  pripravljajuci  se  za  rat  s  Turcima,  svome  takmacu 
sveiano  obe(^o  mnogo  i  svaSta,  samo  da  ga  umiri  i  sebi  prikloni.  Ali  mira  ipak  ne  bi 
medju  njima.  U  jedou  ruku  nije  gubernator  izpunjao  preuzetih  obveza,  a  u  drogu  je 
opet  Ivan  Jiskra  stao  Siriti  svoju  vlast,  ne  mareci  ni  za  gubernatora,  ni  za  ugarsku  go- 
spodu.  Za  Jiskrom  povodili  se  ne  samo  njegove  podvojvode,  nego  i  drugi  tciki  i  poljski 
vitezovi,  tako  da  je  napoleon  Citava  sjeverozapadna  Ugarska  dolta  u  njihove  rake.  Jiskra 
je  paCe  obladao  znamenitim  gradovima,  kao  Sto  su  KoSice,  Levoda,  PreSov,  Bardjejev, 
Sdavnica  i  drugi.  Uza  nj  je  poljski  vitez  Komorovski  zagospodovao  liptovskom  iupanijom. 

Sve  to  zgadjalo  se  je  godine  1448.,  dok  je  Ivan  Hunjad  ratovao  s  Turcima  i  onda 
6amio  u  suianjstvu  u  Smederevu.  Kad  se  je  gubernator  vratio  u  Ugarsku,  planula  je 
zestoka  borba  izmedju  njega  i  Ivana  Jiskre.  Vec  u  prvoj  Cetvrti  1449.  poziva  driavno 
vijece  zastupnike  gradova  KoSica,  Levote,  Bardjejeva  i  PreSova  na  dogovor;  dne  8.  lipnja 
zove  ih  ponovo  u  PeStu,  da  budu  nazo^ni  >ugoTaranju  s  Ivanom  Jiskrom  od  Brandisa  za 
osiguranje  mirac  (ac  signanter  pro  interessentia  tractatui  cum  magnifico  Joanne  Gyskra 
de  Brandys  pro  securanda  pace).  Alt  do  mira  ne  dodje;  pa(^e  ugarski  sabor  tuii  se 
24.  lipnja  po  svomu  zastupniku,  krakovskomu  dekanu  Nikoli,  rimskomu  papi  ovako: 
»U  ostalom  znajte,  da  su  se  u  gornjim  stranama  kraljevstva  podigli  deiki  hajduci  (Bo- 
hemos  latrones),  koji  su  uz  ostalo,  ito  teiko  podnosimo,  uveli  i  uvadjaju  krivovjerje 
Husita,  tako  da  u  zupanijama  §ipu§koj  i  §aro§koj  imade  vrlo  mnogo  parokija,  u  kojima 
se  ve6  prima  priCest  pod  objema  podobama.  Proti  ovima  pokrenuli  smo  rat,  kako  smo 
sada  diniti  mogIi«. 

Rat  izmedju  Hunjada  i  Jiskre  bjesni  u  drugoj  polovici  1449.,  a  pozori§tem  su  mu 
poglavito  zupanije  abaujvarska,  tekovska  i  §ipu§ka.  Dne  22.  srpnja  boravi  gubernator  u 
Kdvesdu;  u  polovici  kolovoza  §alje  jedan  odio  svojc  vojske  prema  KoSicama.  Na  iclo 
toj  vojsci  stavio  je  svoga  Surjaka  Sekeija  (in  capitaneum  sororino  Czaklone,  —  capitaneus 
Czakiel),  otca  nesrecnoga  Ivana  Sekeija,  koji  bija§e  proSle  godine  na  Kosovu  poginuo. 
Sekelj  se  utabori  kod  §omoSa  (in  villa  Sumusch),  ali  ga  tu  malo  zatim  napade  Jiskra  sa 
svojim  deikim  i  poljskim  (^etama,  te  ga  5.  rujna  1449.  svlada.  Sam  Sekelj  pade  u  boju, 
a  velik  dio  ugarske  vojske  bi  zarobljen.  Sad  pohita  sam  Hunjad,  da  osveti  smrt  svoga 
Surjaka.  Najprije  osvoji  tvrdinju  Moldavu,  koju  bijaSe  Jiskra  nedavno  podigao,  te  zarobi 
tamoSnju  posadu,  koju  nemilo  osakati,  odsjekavSi  svima  obje  ruke  i  nos,  i  izkopavit  im 
po  jedno  oko.  Odanle  provali  do  Kremnice,  koja  se  obrani;  a  onda  u  SipuSku  iupaniju. 
Medjutim  umijeSa  se  u  tu  borbu  poljski  kralj  Kaiimir  na  molbu  svoje  supruge  Sofije, 
odrediv&i  poslanike,  medju  njima  krakovskoga  biskupa  Zbignjeva  i  siavnoga  povjestnidara 
Dtugossa  (kaoonika  krakovskoga),  koji  <5e  ratujude  stranke  izmiriti.  Zbignjev  sa  drugo- 
vima  dodje  29  studenoga  u  okoli§  Kremnice,  gdje  se  bijahu  oba  protivnika  utaborila,  te 
ih  nakon  mnogih  dogovora  iesti  dan  (4.  prosinca)  skloni  na  primifje  do  25.  srpnja  doj- 
d\x6e  godine.  Ve<S  13.  prosinca  javlja  Aeneas  Sylvius  kardinalu  Ivanu  Canrajalu,  da  je 
Jiskra  sklopio  mir  s  ugarskom  gospodom,  i  da  se  nada  odsad  provoditi  miran  i  lagodan 
iirot  uz  suprugu  svoju  (iamque  vitam  sperabat  ociosam  et  uxoriam  ducere)  Vjerojatno 
je,  da  je  we6  ovom  prigodom  Hunjad  obedao  Jiskri  za  suprugu  svoju  sestru,  udovicu 
nedavno  poginuloga  Sekeija.  Primirje  prihvatili  su  takodjer  ugarski  staleii,  koji  su  se 
podjedno  obvezali,  da  de  oni  preuzeti  izpiatu  onih  novaca,  koje  bija^e  Hunjad  obe^ao 
Jiskri  joJ  ugovorom  u  Rimavskoj  Soboti.  Gubernator  bijaie  naimc  od  obrdanih  12000  du- 
kata  platio  samo  1400;  sada  se  obvesale  ttaleii,  da  de  namiriti  ostatak  od  10.600;  i  to 
2000  namah,  2000  dne  6.  sijednja  1450,  a  6600  dne  2.  veljade  1450.  Novce  de  poloiiti 
svaki  put  kod  vijeda  grada  Koiica,  gdje  je  tada  bila  stolica  Jiskrina.  Nasuprot  opet  za- 
vjerio  se  je  Ivan  Jiskra  »dobrom  vjerom  kr^nskom  i  daidu  svojom  kapitanskom«   (sub 


«34       ALBBRCHT  AUSTRIJSKI,  VIJ^DISLAV  I.  VARNBN«IK  I  LADISI^V  POSTUMUS  (1437—1457). 

dignitatis    capitaneatus    honore    nostrae),    da    6e   todno    obdriavati    sve    ustanove    mira 
rimavskosobotskoga,  ako  bude  i  gubernator  itpunio  sve,  Sto  je  obrekao. 

U  prvoj  ictvrti  1450,  ugovaralo  se  je  o  konainom  miru,  pri  iemu  je  opet  sudje- 
lovao  krakovskt  biskup  Zbignjev,  ponukan  od  rimskoga  pape  Nikole  V.  Dne  31  oiujka 
iidao  je  sam  Ifan  Jiskra  u  Koiicama  pismo,  u  kojem  se  zove  »glavnim  kapetanom  go* 
spodioa  kraija  Ladi8tava«,  i  kojim  progla^uje,  da  je  s  gubernatorom  Ivanom  Hunjadom, 
jegarskim  biskupom  Ladislavom  Hedervarom,  sudcem  kraljevskoga  dvora  Ladislavom 
Palocijem  i  meStrom  kraljevskih  tovarnika  Ivanom  Perenjem,  l^o  i  drugim  baruoima  i 
driavljanima  Ugarske  utana^io  •vjedtti  mir  i  slogu<  (perpetue  pads  unionem  et  concor- 
diam),  pak  da  su  taj  mir  svojim  peiatima  poivrdili  gradovi  KoSice,  Levoda,  Bardjejev, 
zatim  gorski  gradov.  Kremnica,  Sdavnica  i  Banska  Bistrica.  Ovo  odtovanje  phhvatili  su 
i  podvojvode  Jtskrine,  kao  Nikola  Tvorkov  iz  Jesenica,  Jankovski  i  neki  Veceslav.  I  gu- 
bernator javio  je  u  posebnom  pismu  DubrovCanima  radostnu  vijest,  da  se  je  pogodio 
8  mogudim  takmacem  svojim;  a  na  to  su  mu  Dubroviani  2.  lipnja  1450.  ovako  odgo- 
Yoriii:  >S  velikom  ugodno§(5u  doznali  smo  iz  pisma  vaSega  gospodstva  o  vrlo  dobrom 
miru  (de  optima  pace),  koji  ste  utanaCili  s  Cesima  i  drugima  vladarima  i  zemljama,  koje 
8U  onomu  kraljevstvu  (Ugarskoj)  protivne  bile<. 

Po&to  su  se  sada  za  neko  vrijeme  smirile  borbe  izmedju  poglavita  dva  takmaca, 
mogao  se  je  gubernator  zajedno  s  driavnim  vijedem  i  stalezima  posvetiti  drugim  poslo- 
vima  u  kraljevstvu.  Tu  je  uz  ino  trebalo  urediti  neka  crkvena  pitanja,  a  naro^ito  je  bilo 
popuniti  neke  izpraiojene  nadbiskupske  i  biskupske  stolice.  Tima  se  je  poslovima  bavio 
sabor  u  lipnju  1450,  nakon  kojega  su  gubernator  Ivan  Hunjad,  palatin  Ladislav  Gorjanski 
i  erdeljski  vojvoda  (ma{:vanski  ban)  Nikola  Ilo5ki  dne  17.  lipnja  1450.  u  Budimu  ugo- 
vorili  >vje£ito  bratimstvo  i  savez*  za  medjusobnu  obranu  i  pomo<5,  te  ga  utvrdili  stra§nim 
kletvama.  Ugovor  je  bio  narodito  u  priiog  gubernatoru,  jer  su  sada  i  palatin  i  erdeljski 
voJToda  sTima  silama  stali  raditi,  da  izmire  Hunjada  sa  srbskim  despotom.  Dne  1.  pro- 
sinca  1450  saziva  driavno  vijede  ugarsku  gospodu  na  sabor  u  Budim,  koji  <Se  se  sastati 
24.  veljaCe  1451.  Tomu  je  saboru  bilo  namijenjeno  vi§e  zadada  ;  kao  £etvrta  spominje 
se,  >da  se  pogodbi  i  mir  8  Jiskrom  todnije  ustanovi,  jer  je  i  sam  poduzeo,  da  se  s  nama 
sastane  i  u  nalu  sredinu  dodje,  pak  da  pogodbu  s  njime  udinjenu  bolje  i  savr&enije 
utvrdi*  (quartum  quoque  est,  ut  disposicio  et  pax  cum  (Jyskra  ordinata  perfectius  con- 
cinnetur,  quia  et  ipse  assumpsit,  ut  nobis  simul  conveniendo  solus  propria  in  persona 
nostri  in  medium  accederet  disposicionem  cum  eo  habitam  melius  et  perfectius  corro- 
boratunis). 

Nije  poznato,  da  li  je  vrhovni  kapetan  Jiskra  zaista  u  Budim  doSao,  i  da  li  je 
oodje  sam  glavom  joi  ja£e  utvrdio  mir  s  ostalom  gospodom  ugarskom.  Medjutim  nala- 
simo  ga  u  prvoj  polovici  1451.  joi  u  podpunoj  vlasti  i  dasti;  pa£e  13  lipnja  izdaje  u 
Ko&icama  izpravu,  kojom  koSi£ku  kovnicu  daje  u  najam  Pavlu  Modraru  za  godi^nju  na- 
jamninu  od  5000  zlatnih  forinti.  AH  malo  iza  toga  planuo  je  izmedju  njega  i  guberna- 
tora  opet  rat,  ieh6\  nego  ikad  prije.  Poljski  Ijetopisac  Dtugoss  pri£a,  da  se  je  bila  prosula 
vijest,  kako  se  je  gubernator  urotio  8a  svojim  drugovima,  da  takmaca  svoga  i  druiinu 
njegovu  poubija  baft  na  onaj  dan,  kad  se  je  Jiskra  prema  prijaSnjim  dogovorima  imao 
vjen£ati  sa  sestrom  Hunjadovom,  a  udovicom  Sekeljevom.  Ne  da  se  ustanoviti,  da  li  je 
pri£anje  poljtkoga  povjcstniCara  istini  podobno  ili  ne;  ali  da  je  vti  u  srpnju  1451.  bilo 
Ijute  borbe  u  sjevernoj  Ugarskoj,  znade  i  domadi  Ijetopisac  Ivan  Turdanski.  Borba  se 
vodila  taj  put  oko  tr;;oviita  Luienca  (Losoncz)  u  novogradskoj  iupaniji,  gdje  no  bija§e 
Jiskra  otvrdio  8am:«stan  sv.  Stjepana  (monasterium  Lucense,  claustrum  sancti  regis  Ste- 
phani  de  prope  ad  oppidum  Losoncz  errectum).  Od  12.  kolovoza  do  1.  rujna  pddsjeda 
Hunjad  taj  utvrdjem  manaMir  (in  obsidione  fortalicii  Zenthkyral  prope  Lx>soncz),  koji  je 
brantia  posada  od  500  Ijudi.    Gubernator   imao  je   uza   se   do  16000  Ijudi;   od  velikaia 


OSLOBODJBNJE   KHAUA    LADISLAVA    POSTUMA    OD   SKRDNI^>TVA    (4.   RUJNA    1452.)  3)5 

spominju  sc  u  njegovoj  vojsci  hromi  jegarsWi  biskup  Ladislav  Hedcrvar  i  Stjepan  Bcbck. 
Na  jednom  osvanu  Jiskra  sa  svojim  cetama,  te  zametne  boj  (7.  rujna  1451.)  Hunjad  ostavi 
jedan  dio  vojske  pod  Bebekom  pred  samostanom,  a  s  ostaUm  detama  obori  se  na  ne- 
prijatelja.  Medjutim  sred  borbs  predje  Bebek  s  nekim  svojim  sumiSIjenicima  na  Jiskrinu 
stranu,  na  $to  bi  ostala  vojska  gubernatorova  suzbijena,  razprSena  i  u  bijeg  natjerana. 
Hromi  biskup  jfgarski  bi  zarobljen,  jer  nije  mogao  bjeiati;  no  i  izdajica  Bebek  ranjen 
bi  smrtno  zrnom,  te  umirudi  odade  zlo£in  svoj  i  svojih  ortaka. 

Rat  izmedju  gubernatora  i  Jiskre  nije  nakon  toga  poraza  jenjao,  nego  je  joS  jaie  uz- 
plamtio.  Hunjad  prizvao  novih  deta  iz  juznih  strana,  te  nastavio  zatornu  borbu  sa  svojim 
Ijutitn  protivnikom.  Provalio  duboko  u  njegovu  oblast,  zauzeo  vi§e  gradova;  ali  svladati 
ga  nije  ipak  mogao.  Driavno  vijece  ugarsko  izradi  dodu§e  na  koncu  godine  1451.  ne- 
kakvo  primirje;  ali  mira  ne  bi,  ve<5  se  je  rat  nastavio  i  slijedede  godine.  JoS  2.  svibnja  1452. 
bavi  se  Hunjad  podsadom  tvrdje  Deren£ena  (in  descensu  nostro  sub  fortalicio  Deren- 
chen).  Tek  zgode  u  drugoj  polovici  1452.  obustavi&e  zatorne  bojeve  izmedju  nepomir- 
Ijivih  protivnika. 

(Oslobodjenje  kralja  Ladislava  Postuma  od  skrbnidtva,  4  rujna  1452). 
Kralj  Fridrik  III.  bija§e  jo§  1.  lipnja  1447.  u  Radgoni  s  ugarskom  gospodom  utanadio 
primirje  na  dvije  godine.  U  pogodbama  toga  primirja  nije  bilo  spomena  o  njegovu  Sti- 
deniku  Ladislavu  Postumu,  a  jo§  manje  o  tom,  da  b'  ga  pustio  u  njegovu  kraljevinu 
Ugarsku,  i  da  bi  Ugrima  vratio  krunu  sv.  Stjepana.  Odredjeno  bi  doduSe  u  Radgoni,  da 
se  11.  studenoga  sastane  u  Bedu  po  osam  zastupnika  Fridrikovih  i  ugarskih,  pak  da  pod 
predsjedanjem  papinskoga  legata,  kardinala  Ivana  Carvajala,  ugovaraju  o  konadnom  mini; 
ali  kao  da  se  je  slutilo,  da  do  toga  doci  ne  de,  bi  uglavljeno,  da  u  tom  nepovolj- 
nom  sludaju  obje  stranke  prepuStaju  papi,  da  zajedno  sa  zborom  kardinala  odludi  o 
njihovu  sporu. 

Papinski  legat  Ivan  Carvajal  zaista  se  je  trudio,  da  ugarsku  gospodu  izmiri  s  kraljem 
Fridrikom.  Po§to  se  ugarski  poslanici  bijahu  s  dogovora  u  Bedu  bez  uspjeha  povratili, 
nastojaSe  legat  godine  1448,  da  obnovi  dogovore  u  Poiunu.  No  tomu  se  uzprotivi  gu- 
bernator  Ivan  Hunjad  u  pismu  od  3.  lipnja  1448.,  pred'oiiv^i,  da  se  stanak  drii  u  Budimu, 
jer  ugarski  baruni  hode,  da  se  radi  otvoreno,  bez  krzmanja,  i  da  se  stvar  jednom  kraju 
privede.  >Nadi  dete  sve  pripravno*,  pisao  je  gubernator  legatu,  >sigumost,  pratnju  i  gor- 
Ijivost  du^  viSe  sklonu  miru,  nego  ratu«.  Ne  znamo,  da  li  se  je  obdriavao  stanak  u 
Budimu,  ali  je  izvjestno,  da  se  ugarska  gospoda  nijesu  konadno  pogodila  s  kraljem  Fri- 
drikom, jer  taj  nije  htio  ni  duti  o  tom,  da  pusti  svoga  itidenika  Ladislava  iz  svojih  ruku. 
Nije  ga  pade  htio  driati  ni  u  vojvodini  Austriji,  njegovoj  ba&tini,  nego  u  Stajerskoj,  u 
Gradcu,  gdje  je  budnim  okom  pazio  na  njega,  da  mu  ga  tko  ne  ugrabi.  Ba$  radi  toga 
doSlo  je  nakon  minula  primirja  ponovo  do  opreke  izmedju  Ugarske  i  kralja  Fridrika. 
Sabor  ugarski  u  Peiti  obratio  se  je  s  toga  15  lipnja  1450.  posebnim  pismom  na  papu 
Nikolu  v.,  zamolivSi  ga  za  posredovanje.  »Vaioj  svetosti*,  piie  sabor,  >poznato  je  vec,  kako 
dugo  moramo  zatajivati  na&u  ialost,  koja  se  dnevice  obnavlja  nepravdom,  ito  moramo 
podnositi,  da  nam  je  s  osobom  na^ega  izabranoga  kralja  zarobljena  i  naia  dast.  Posre^ 
dovao  je  u  toj  stvari  apostolske  stolice  i  va$e  svetosti  legat  (Carvajal),  te  se  je  i  on 
poput  mnogih  drugih  trudio,  da  skloni  rimskoga  kralja  na  neko  pravedno  postupanje  .  .  . 
Ali  na$i  poslanici  ne  donije&e  nam  drugo.  nego  izprazne  rijedi,  po  kojima  se  vedinom 
oije  moglo  zakljudivati  ni  na  sigurni  mir,  ni  na  rat.  To  je  medjutim  izvjestno,  da  nam 
kralj  ieli  namjence  naSu  strpljivo^t  izcrpsti,  i  da  oat  izmorene  prezire,  jer  nas  nepre* 
kidno  na  naiim  granicama  oruijem  uznemiruje,  te  nam  nastoji  vrijedjajudi  nafta  prava  i 
ponizujudi  velidanstvo  naSega  kraljevstva,  i  duh  nai  pritisnuti,  ne  misledi  na  to,  da  od  te 
nevolje  drugi  korist  imade.  Mi  smo  dosad  bili  vi&e  gledaoci,  nego  osvetnici  tolikih  oe* 
podobltina;  no  bududi  da  rimski  kralj  i  dalje  naia  prava  i  tegobe  neprettano  preiire, .  . . 


336     ALBRKCHT    AUSTRIJSKI,  VLADISLAV   L  VARNKnCiE  I  LADISLAV  P0STUMU8  (1437  — 1457.). 

iznosimo  tu  stvar  pred  lice  raAe  svetosti.  Oa  je  bio  napadaC;  on  je  prvi  bacio  iskru 
vatre  u  Daiu  kudu,  a  zatim  su  se  redale  jedna  nevolja  za  drugom.  Tri  su  poglavite 
stvari,  koje  preporu^amo  za  sada  brizi  i  za^titi  va§e  svetosti :  prvo  u  pogledu  naSega 
izabraDoga  kralja,  drugo  glede  zasluga  i  prava  kraljevstva,  i  napokoo  u  pogledu  nedo- 
stojna  suianistva  na&ega  gospodina  palatina.  Molimo  vas,  da  udostojite  budi  apostolskom 
poslanicom,  budi  po  poslaniku  svomu  skloniti  rimskoga  kralja,  da  £ini.  §to  je  duian: 
da  najprije  naSemu  izabranomu  kralju  povrati  slobodu  i  tast  (utque 
inprimis  praefatum  domiaum  nostrum  electum  regem  libertati  dignitatique  suae  restituat), 
bududi  da  6c  darom  Boijim  netom  navrSiti  ono  doba,  da  6e  prije  htjeti  kraljevstvo  driati, 
nego  na  nj  (ekati  (qui  dono  domini  iam  in  earn  aetatem  propediem  concessurus  est,  ut 
habere  potius,  quam  sperare  regnum  mallet)  .  .  .  Ako  pak  opomene  vaSe  svetosti  ne  bi 
djelovale,  zgodit  de  se,  dega  se  bojimo,  all  zaprijediti  ne  mo2emo  ....  da  de  se  stvar 
natme  svriiti  groznim  krvoprolicem  .  .  .« 

Papa  Nikola  odazvao  se  je  molbama  ugarskoga  sabora,  te  je  pozvao  kralja  Fridrika, 
neka  se  jednom  pogodi  s  ugarskom  gospodom.  U  iistopadu  1450.  nalazimo  zaista  ugarske 
zastupnike  u  Poiunu,  gdje  se  dogovaraju  s  punomocnicima  kralja  Fridrika.  Glede  pala- 
tina Ladislava  Gorjanskoga  brzo  se  sporazumjeSe;  Fridrik  ga  rijeSi  obveze,  da  se  povrati 
Q  suianjstvo  u  Gradac.  U  pogledu  ostalih  tegoba  i  zahijeva  ne  mogoSe  se  nikako  pogo- 
diti,  jer  je  Fridrik  uporno  radio,  da  im  ne  predade  ni  Ladislava,  ni  krune  sv.  Stjepana, 
a  ni  gradova,  koje  je  u  Ug  rskoj  driao.  Cini  se,  da  je  napokon  prihvaden  posredujudi 
predlog,  neka  Fridrik  svoga  §tidenika  preseli  u  Bed,  gdje  de  ostati  pod  njegovim  skrb- 
nidtvom,  ali  de  bar  modi  k  njemu  dolaziti  podanici  njegovih  kraljevina  i  zemalja.  Fridrik 
je  na  to  pristao,  jer  mu  je  u  to  bilo  po§Io  za  rukom  predobiti  na  svoju  stranu  guber- 
natora  Ivana  Hunjada.  Kako  se  je  to  zgodilo,  nije  poznato;  samo  je  izvjestno,  da  je  Ivan 
Hunjad  u  gradu  Poiunu  dne  22.  listopada  1450.  utanadio  s  kraljem  Fridrikom  neki  tajni 
ugovor,  koji  je  bio  u  prilog  objema  strankama,  te  je  imao  produljiti  i  skrbnidtvo  Fridri- 
kovo  i  vlast  gubematorovu.  Znameniti  taj  ugovor,  koji  su  svojim  pedatima  podkrijepili  i 
kralj  i  gubernator,  saduvan  nam  je  doslovce.  Glavna  ustanova  mu  je  ova:  >Kralj  La- 
dislav  Zajedno  s  kninom  ostaje  pod  zaStitom,  brigom  i  vlaScu  gospodina  rimskoga  kralja 
Fridrika  sve  do  zakonite  dobe  svoje,  naime  do  navrSene  osamnaeste  godine  svoje  (ut 
ipse  dominus  rex  Ladislaus  una  cum  predicta  corona  in  et  sub  tutela,  cura  et  potestate 
dicti  domini  nostri  Friderici,  Romanorum  regis,  usque  ad  legitimam  aetatem  suam,  vide- 
licet decem  et  octo  annorum  aetatis  suae  completae  permaneat);  a  gubernator  se  prema 
tomu  obvezuje,  da  ne  de  kralja  Fridrika  u  torn  smetati,  niti  dopustiti,  da  ga  drugi  sme- 
taju.  Hunjad  ostavlja  nadalje  za  ditavo  to  vrijeme  (dakle  do  veljade  1458.)  u  vlasti  kralja 
Fridrika  sve  gradove  i  oblasti  u  Ugarskoi,  koje  je  dosad  ma  kojim  nadioom  stekao  i 
driao;  nasuprot  pristaje  Fridrik,  da  Hunjad  ostane  kroz  ditavo  to  vrijeme  gubematorom, 
(Mide  se  obvezuje,  da  de  ga  Stititi  i  braniti  od  svih  neprijatelja,  koji  bi  mu  tu  dast  oteti 
htjelL  Stitnik  i  gubernator  driat  de  medjusobno  mir  i  red,  te  de  se  pomagati.  Fridrik  de  u 
odredjeno  vrijeme,  prije  nego  se  odredc  ititnidtva,  o  tom  Hunjada  obavijestiti,  te  ne  de 
niita  udtniti  bez  njega  i  znanja  njegova;  jednako  de  ga  tada  preporuditi  kralju  Ladislavu. 
Napokon  taj  ugovor  ostaje  u  krijeposti  i  onda,  ako  bi  budi  kralj  Fridrik,  budi  guber- 
nator bili  prinudjeni,  da  s  ugarskim  staleiima  &ta  drugo  utanade.  Nedvojbeno  je  ugoTor 
izmedju  Stitnika  i  gubernatora  bio  tajan,  jer  joS  1.  prosinca  1450.  saziva  ugarsko  driavno 
▼ijede  sabor  za  24  veljade  slijedede  godine,  na  kojem  bi  se  u  prvom  redu  imao  dati 
dalji  naputak  ooim  poslanicima,  koji  su  i  dalje  ugovarali  s  rimskim  kraljem  >o  povratku 
kralja  t  krune,  kao  i  o  uredjenju  granica*  (primum  est,  ut  dominis  ambasiatoribus 
nostris,  pridem  ad  dominum  regem  Romanorum  super  facto  restitucionis  regis  nostri  et 
corone  ac  reformacionis  metarum  missis,  recepto  ab  eodem  ad  nos  responso  redeuntibus, 
rursus  a  nobis  ipse  dominus  rex  superinde  relationem  prestotatur). 


OSLOBODJKNJB   KRAUA    LADISLAYA    POSTtMA    OD   SKRBNI^TVA    (4.    Rl'JNA    1452).  J37 


Ugovorom  poiunskim  mogli  su  biti  zadovoljni  i  kralj  Fridrik  i  Hanjad.  Njemadko- 
rimski  kralj  mogao  se  je  nadati,  da  6e  sad  utihnuti  viedite  tuibe  ugarske  gospode,  i  da 
6e  mo45i  po  svojim  nazorima  dalje  odgajati  svoga  Mii^enika;  Hunjad  opet  zadriao  je  gu- 
bernatorsku  vlast  za  daljili  osam  godina,  te  nije  imao  razloga,  da  ieli  dolazak  kraija 
Ladislava.  Napokon  je  gubernator  na^o  sada  i  za§tite  u  kralja  Fridrika  protiv  brojnih 
Bvojih  javDih  i  tajnih  protivnika,  od  kojih  su  neki  samo  radi  toga  vapilt  za  kraljem  La- 
dislavom,  da  se  ostobode  mrzkog  im  gubernatora.  Tako  se  sloiila  dva  muia,  kojima  je 
bio  jednaki  cilj  i  jednaka  korist,  da  nedorasli  I^dislav  ostane  $to  dulje  pod  tudjom  zaStitom. 

Gotovo  u  isto  vrijeme  po§lo  je  kralju  Fridriku  za  rukom,  te  je  i  u  CeikoJ  stekao 
gorljiva  i  odiudna  saveznika,  koji  je  stao  raditi  Djemu  u  prilog  protiv  one  gospode,  koja 
su  Tapila  i  uzdisala  za  kraljem 
Ladislavom.  BijaSe  to  Juraj  Po- 
djebradski,  vodja  i  giava  utra- 
kvista.  Juraj  Podjebradski,  sin  Vik- 
torina  od  KunStata,  rodjen  godine 
1420.,  stupio  je  joS  '1444.  kao 
mladid  od  dvadeset  i  £etiri  godioe 
u  javni  iivot,  te  se  je  izticao  kao 
gorljiv  privrzenik  utrakvista  ili  ka- 
likitinaca  protiv  Taboricana  i  pro- 
tiv katoli£ke  stranke,  koju  su 
potonju  vodili  Ulrik  od  Roien- 
berka  i  Meinhard  od  Jindfihova 
Hradca.  Poito  se  Cesi  bijahu  od- 
rekli  poljskoga  kralja  Kaiimira,  a 
drugi  njihovi  izabranici  ntjesu  htjeli 
primiti  krune,  koju  im  bijahu  po- 
nudili,  stale  su  i  u  Ce§koj  sve 
stranke  traiiti  od  njema6ko-rim- 
skoga  kralja  Fridrika,  da  im  pre- 
dade  svoga  Stidenika  Ladislava 
Postuma,  pak  da  taj  nastupi  pri- 
jestolje  svoje  baitinjene  kralje- 
vine.  Ali  Fridrik  opirao  se  je  za- 
htjevu  teSkc  gospode  jednako  kao 
i  ugarskim  staieiima,  a  pri  torn 
ga  je  pomagao  pouzdanik  njegov 
i  vodja  katoli£ke  stranke  Ulrik  od 
Roienberka.  Fridrik  je  pade  svje- 
tovao  sam  £eiku  gospodu,  neka 
si  izaberu  privremenu  vladu,  koja 
hi  upravljala  zemljom,  dok  Ladi- 
Slav    doraste.    Ve<5    godine    1446. 

radilo  se  mjeseca  studenoga  o  torn,  da  se  za  Ceiku  izabere  upravitelj  iH  gubernator,  koji 
bi  8  pomodu  driavnoga  vijeda  vladao  kraljevstvom  onako,  kao  Ivan  Hunjad  u  Ugarskoj. 
To  bi  dodufte  osujedeno;  ali  za  zgoda,  koje  su  poslije  zaredale,  izgubi  vodja  katoli£ke 
stranke,  dvoliini  Ulrik  od  Roienberka,  sav  svoj  ugled,  dok  le  je  daroviti,  okretni  i  ne- 
umorni  Juraj  Podjebradski  tako  podigao,  da  je  mogao  o  tom  tnovati,  kako  bi  ugrabio 
vrhovnu  vlast  u  zemlji.  Najprije  zavlada  nodu  izmedju  2.  i  3.  rujna  1448.  glavnim  gradom 
Pragom,  te   zarobi    vrhovnoga   porkulaba    Meinharda   od  Jindfihova   Hradca,  i  baci  ga  u 


Kralj  Ladislav  Postumus. 

Snimljeno  m  itarintkoK  bakrorew.  Nadpia: 
Han(Kariae)  Bohem(iae)  rexc 


•LadialaM 


,Z«maU«ki  arktv  a  Zacnbu. 


# 

iijS       ALBRBGHT  AUSTRIJSKI,  VLADISLAV  L  VARNKn6iK  f  LAD18LAV   POSTUMUS  (1437.-1457.). 

tamaicu,  gdje  no  je  nakon  pet  mjeseci  u  velja^i  1449.  umr'o,  a  zatim  oamjesti  Ivana 
Rokycanu  za  oadbiskupa,  te  protjera  it  grada  katolidki  kaptol,  zatim  ojema^ke  magtstre 
i  djake,  koji  se  bijahu  u  potonje  vrijeme  opet  u  sveudiliStu  okupili.  Do£epav§i  se  prije- 
stolnice  stade  Juraj  Podjebradski  nastojati,  da  oblada  preostalom  zemljom.  Ali  tomu  se 
opirahu  ne  samo  njegovi  ofiti  protivnici,  kao  Uirik  od  Roieoberka  i  sin  Meinharda  od 
Jindfihova  Hradca,  nego  i  mnogi  dosadanjt  privrienici  njegovi,  koji  su  mu  poieli  zavi- 
djati.  Jedni  i  drugi  salijetahu  kralja  Fridrika,  da  jednom  pusti  na  slobodu  svoga  Stide- 
oika  Ladislava,  ne  bi  li  tako  zbacili  premocnoga  Jurja ;  ali  ojemaSki  kralj  ostade  tvrd 
kao  i  dosada.  Paie  Fridrik  upotrebi  prilike  sebi  u  prilog,  te  se  sporazumi  s  Jurjem 
Podjebradskim  onako,  kako  bija&e  nedavno  udinio  s  Ivanom  Hunjadom.  U  listopadu  1451. 
predade  mu  sam  do  opoziva  ditavu  upravu  £e§koga  kraljevstva,  a  Juraj  Podjebradski 
odstupi  za  to  od  daljega  zahtjeva,  da  se  mladi  Ladislav  po§lje  u  (!)e§ku.  Slijedede  go- 
dine  1452,  dne  27.  travnja  izabra  na  to  vedina  teike  gospode,  vitezova  i  gradova  jurja 
Podjebradskoga  za  gubernatora  kraljevstva,  pridavSi  mu  vijece  od  jedanaest  muzeva, 
8  kojima  de  zajedno  zemijom  upravljati.  Jurju  podje  zatim  brzo  za  rukom,  te  prinudi 
ostatke  Rozenberkove  stranke  i  Tabori(^ane,  da  mu  priznadu  vlast;  i  smirivSi  tako  kra- 
Ijevstvo  stade  raditi,  da  mu  povrati  nekadanje  blagostanje. 

Kralj  Fridrik  mogao  se  je  godine  1451.  pohvaliti,  da  se  je  spurazumio  s  upravite- 
Ijima  poglavitih  driava  svojega  Sticenika,  pak  da  ce  oni  vec  sebi  za  volju  nastojati,  da 
se  Ladislav  prije  reda  oe  otme  njegovu  skrbnidtvu.  Ali  u  to  mu  pomrsi  sve  osnove 
najmanja  baStina  Ladislavljeva,  naime  vojvodina  Austrija  i  grad  Be6.  Stalezi  austrijski 
bill  su  ve6  odavna  ozlojedjeni,  jer  je  njihova  zemija  za  dosadanjih  smutnja  najviSe  stra^ 
dala.  Nju  su  zatirale  ne  samo  silne  dade,  nego  i  placenici,  a  napokon  i  provale  ugarske. 
K  tomu  je  Fridrik  kao  upravitelj  Austrije  zametao  domadu  gospodu,  te  najodlidnije  dasti 
i  sluibe  povjeravao  svojim  Ijubimcima  iz  Stajerske;  napokon  je  malo  kada  stolovao  u 
Bedu,  nego  vedinom  u  Gradcu  ili  opet  u  Novom  mjestu  (bedkom),  koje  se  tada  nije 
Austriji  pribrajalo.  Jo§  u  veljadi  1447.  zahtijevao  je  austrijski  sabor  u  Korneuburgu  od 
kralja  Fridrika,  da  dovede  mladoga  Ladislava  u  njegovu  djedovsku  zemlju  i  u  grad  Bed, 
pak  da  mu  se  pridijele  savjetnict  po  predlogu  austrijskih  staleza.  Fridrik  je,  naravno, 
odbio  zahtjeve  austrijske  jednako  kao  ugarske  i  deSke.  S  toga  preote  mah  obde  neza- 
dovoljstvo  u  Austriji,  te  je  treba|o  jedino,  da  se  nadje  muz  ugledan  i  modan,  da  stane 
na  delo  obdemu  pokretu  protiv  Fridrika. 

Taj  muz  bio  je  poznati  ved  Ulrik  Eizinger  od  Eizinga,  bavarski  plemid,  koji 
bijaie  joi  za  Albrechta  V.  stupio  u  austrijsku  sluibu,  te  se  dobavio  i  dasti  i  blaga. 
Albrecht  bijaie  njega  i  bradu  mu  godine  1439.  uzvisio  medju  velikaSe  i  podjedno  mu 
povjerio  dast  blagajnika.  Ulrik  Eizinger  obogatio  se  silno,  kupovao  jedno  imanje  za 
drugim,  pade  je  udovici  Albrechtovoj,  kraljici  Etizabe  i,  godine  1440.  uzajmljivao  znatne 
svote  novaca.  S  kraljem  Fridrikom  nije  se  izprva  pogadjao,  ali  na  koncu  godine  1441- 
izmiri  se  s  njim,  te  ga  kralj  uze  da  za  svoga  savjetnika.  No  u  kolovozu  1451.  opet  se 
zavadi  s  kraljem,  pak  kako  je  bio  smion,  radin,  lukav,  okretan  i  rjedit,  a  uza  to  nada 
sve  slavidan,  odludi  okoristiti  se  obdom  ziovoljom  austrijskih  staleia,  pak  sebi  u  redenoj 
vojvodini  pribaviti  onako  mjesto,  kako  ga  je  imao  Ivan  Hunjad  u  Ugarskoj  i  Juraj 
Podjebradski  u  CeSkoj. 

Osoovi  njegovoj  bilo  je  osobito  u  prilog,  ito  se  je  bai  u  onaj  mah*  kralj  Fridrik 
spremao  na  put  u  Italiju,  da  se  vjenda  sa  svojom  zarudnicom,  portugalskom  kraljevnom 
Eleonorom,  i  da  se  u  Rimu  dade  okruniti  za  cara  rimskoga.  Kako  je  Fridrik  uz  svoga 
brata  Albrechta  VL  odiudio  povesti  sa  sobom  u  Italiju  i  gojenca  svoga  Ladislava,  obije- 
diie  ga  neprijatelji  ojegovi,  da  vodi  mladida  samo  za  to  u  tudjinu,  da  ito  prije  u  ne- 
obidnoj  za  nj  talijantkoj  klimi  pogine.  Budud  da  je  k  tomu  Fridrik  samovoljno  imenovao 
jo^  i  regente,  koji  de  za  njegova  izbtvanja  Austrijom    upravljati,  a  nije  se  prije  posavje- 


OSLOBODJBNJB    KRAUA    LAOISLAVA    POSTUMA    OD   SKBBNlfiTVA   (4.   RUJNA    1452).  239 

tovao  sa  staleiima:   uzrujaSe    se    gospoda  joS   viSe.    Ulrik   Eizinger   ne   hrjede   stupiti  u 
regCDtstvo,  vec  stade  u  jeseoi  1451.  odito  raditi  proti  Fridriku. 

Pod  izlikom,  da  <5e  izravnati  neku  razmiricu  radi  posjeda  s  gospodom  Ltechten- 
steinima,  skupi  u  Mailbergu  viSe  plemida  i  razdraiivaSe  ih  protiv  Fridrika.  SpoticavaSe 
mu,  da  odnemaruje  Austriju,  da  tro§i  njezine  prihode  za  strane  ciljeve,  da  razasiplje  voj- 
Todska  imanja,  i  da  austrijsku  gospodu  zapostavlja  svojim  Stajerskim  Ijubimcima.  Time 
je  sam  pogazio  pogodbu,  pod  koju  su  ga  za  regenta  Austrije  priznali,  da  6e  naime 
upravljati  vojvodinom  sporazumno  sa  stalezima;  pak  s  toga  su  i  oni  rije^eni  svake  obveze 
spram  njega.  Eizioger  postiie  posve  svoju  namjeru.  Premda  su  tada  u  Mailbergu  osim 
njega  i  brace  njegove  od  uglednijih  plemida  bili  nazoini  samo  Liechtenstein!  i  joS  neki, 
ugovoriie  oni  ipak  14.  listopada  u  ime  sviju  prelata,  gospode,  vitezova  i  sluibenika,  koji 
6t  svoje  pe6ate  objesiti  na  tu  izpravu,  savez,  kojemu  je  zadada  izraditi  mladomu  I^di- 
slavu  podpunu  slobodu,  te  ga  dovesti  u  Austriju,  gdje  <5e  stolovati  u  Be£u  do  puno- 
Ijetnosti  svoje.  Naskoro  pridruziSe  se  tomu  savezu  '}oi  neki  plemic^i  i  sastaSe  se  na  koncu 
listopada  u  Wullersdorfu  nedaleko  od  Mailberga,  pak  zakljudiSe  poslati  pred  Fridrika 
deputaciju,  koja  6e  ga  moliti,  neka  sada,  buduci  da  se  sprema  poci  u  Rim,  po§lje  u  Be6 
ujihovoga  nasljednoga  vladara,  te  da  se  postupa  po  oporuci  njegova  otca,  da  se  naime 
namjesti  skrbnicko  vijece  od  razliditih  zemaija  njegovih.  Fridrik  medjutim  odbi  taj  zahtjev, 
i  jer  njega  patri  pravo  na  skrbniCtvo,  i  jer  bi  urodilo  zlima  posljedicama,  kad  bi  se 
obaziralo  na  zelje  samo  jedne  zemlje;  u  ostalom  uredit  6e  on  i^tvar  nakon  povratka 
svoga  iz  Rima.  Ozlojedjeni  tom  porukom  privrienici  Eizingerovi  sazvaSe  samovlastno 
austrijski  sabor  za  12.  prosinca  u  Bei.  Zaludu  zabraniSe  kralj  Fridrik  i  po  njemu  ime- 
novani  zemaljski  upravitelji  prelatima  i  gradovima,  da  podju  na  taj  sabor.  Vijede  grada 
Beia  opira§e  se  dodu§e  u  prvi  kraj,  da  se  sabor  sastane  u  tom  gradu;  ali  Eizinger  pre- 
dobi  gradjane,  te  prinudi  vijednike,  da  popuste. 

Dok  su  se  u  prvi  kraj  Eizingeru  pridruiili  tek  vitezovi  i  neki  baruni,  doSli  su  na 
sabor  u  Bed  takodjer  mnogi  prelati  i  zastupnici  gradova.  Tu  pokaza  sada  Eizinger  svu 
ivoju  demagoiku  hitrinu.  Poito  je  sjajnim  svedanostima  i  pijankama  razigrao  duhove, 
popeo  se  je  jednoga  dana  na  propovjedaonicu  Karmeli(Sana  (»am  Hof«),  odakle  je  godinu 
prije  proslavljeni  Franjevac  Ivan  Kapistran  vatrenim  besjedama  pozivao  na  pokoru,  te 
je  stao  govoriti  brojno  sabranomu  puku.  Da  bi  svijet  joS  jade  ogordio,  doveo  je  onamo 
i  drugu  sestru  mladoga  Ladislava,  po  imenu  Elizabetu,  koja  bijaSe  zaostala  u  Bedu.  Dao  ju 
ju  obudi  u  prljave  haljine,  a  onda  se  je  netko  u  njezino  ime  zahvalio  staleiima,  Sto  su 
se  skupili,  te  ih  je  umolio,  neka  promotre  njezinu  i  njezina  brata  bijedu,  i  neka  porade» 
da  brat  dodje  do  svojih  zemaija.  Taj  je  prizor  silno  djelovao,  tako  da  su  i  gradovi  od- 
kazali  posluh  kralju  Fridriku.  Sabor  zakljudi.  da  se  imenuje  privremena  vlada  od  dva- 
naest  dlanova  iz  sviju  staleia,  a  Ulrik  Eizinger  neka  joj  bude  na  delu  kao  vrhovni 
kapetan.  Kralju  Fridriku  poslan  bi  ultimatum,  u  kojem  se  je  traiilo,  da  itidenika  svoga 
pasti  na  slobodu,  jer  de  se  inade  ditava  stvar  iznijeti  pred  Ladislavljeve  kraljevine  i  ro- 
djake,  pak  neka  oni  odlude. 

Fridrik  bijaie  joi  u  polovici  studenoga  1451  otiSao  is  Novoga  mjesta  u  Stajersku, 
te  se  je  ved  spremao  na  put  u  Rim,  kad  mu  stigoie  glasi  o  potonjim  zgodama.  Mnogi 
Mvjetnici  njegovi  svjetovahu  ga,  da  odgodi  svoj  put,  te  da  austrijski  pokret  u  zametku 
rrlada.  Ali  Fridrik  bijaie  ved  navikao,  da  ne  odstupa  od  svojih  odiuka,  pak  miiljaSe,  da 
bi  tim  pogazio  svoju  dast,  kad  bi  opozvao  priprave  za  putovanje  u  Italiju.  On  oditova,  da 
voli  izgubiti  skrbnidtvo,  nego  odustati  od  sasnovanog  poduzeda.  Tako  podje  on  na  koncu 
godine  1451.  s  bratom  Albrechtom  VI.  i  sa  svojim  itidenikom  Ladislavom  preko  Alpa  u 
luliju,  te  bi  19.  oiujka  1452.  od  pape  Nikole  V.  u  Rimu  okrunjen  za  cara.  Iza  toga 
ostade  joi  neko  vrijeme  na  jugu,  te  se  tek  u  drugoj  poloTici  lipnja  vrati  preko  Mletaka 
i  Bjelaka    u  Novo  mjesto  kod  Beda.  Medjutim   bijahu  se    austrijskomu  pokretu  pridruiili 


«40     ALBRBCHT    AUSTRU3KI,  VLADISLAV  I.  VARMBn6|K  I  LADISLAV  POSTUMUS  (1437. — 1457.). 

i  celjskt  knezovi  Fridrik  i  Ulrik,  ratim  gornjo-austrijski  stalezi  sa  svojim  remaljskira  ka- 
petanom,  onda  ugarski  staleii,  a  nap:>kon  i  mnogi  de§ki  i  moravski  velika&i.  Celjski  kne- 
xovi,  narodito  knez  Ulrik,  prihvati&e  ieljno  zgodu,  da  otmu  svoga  ne<5aka  vlasti  kralja 
Fridrika,  i  da  se  onda  sami  kao  najbliii  rodjaci  nametnu  dvanaestgodiSnjemu  dje- 
£aku  za  tutore. 

Guberoatoru  Ivanu  Hunjadu,  koji  bijaSe  Dedavno  utanadio  mir  sa  srbskim  despotom 
i  primirje  sa  sultanom  Muhamedom  IL,  te  je  sada  ratovao  s  Ivanom  Jiskrom,  nije  austrijski 
pokret  bio  najpodudniji.  Ta  nedavno  bijaSe  on  ugovorio  s  kraljem  FridriUom,  da  mladi 
Ladislav  ostane  pod  okriljem  svoga  rodjaka  sve  do  oavrSene  osamnaeste  godine  svoje, 
ft  dotle  da  bude  Hunjad  guberoator  Ugarske.  Ako  sada  pristane  uz  Eizingera  i  austrijski 
pokret  za  oslobodjeoje  kralja  Ladislava,  ne  samo  da  6e  prekrSiti  svoju  rijed,  nego  6e  i 
sam  podkopati  temelj  svoje  vlasti,  te  se  sam  li§iti  gubernatorske  dasti.  Medjutim  Ivan 
Hunjad  ipak  se  je  morao  pridruiiti  Eizingeru,  jer  su  tako  zahtijevala  sva  ugarska  go- 
«poda,  a  najviSe  oni,  koji  su  mrkim  okom  gledali  preveliku  mod  njegovu.  U  sijednju  1452. 
boravi  guberoator  neprestano  u  Budimu,  te  se  dogovara  s  driavnim  vijedem.  Doe 
29.  sijednja  saziva  ugarski  sabor  za  veljadu  u  Po2un,  gdje  de  se  vijedati  >za  dast  i  korist 
prejasDOga  kralja  I^dislavat,  kao  i  o  torn,  kako  da  se  vrati  mir  kraljevstvu.  Sabor  se  je 
zaista  sastao  oko  14.  veljade  u  Poiunu,  te  su  na  nj  do§li  ne  samo  prelati  i  baruni,  nego 
i  zastupnici  iupanijskoga  plemstva  i  gradova.  Tom  prigodom  stigli  su  u  Pozun  takodjer 
Ulrik  Eizinger  i  nadeloik  grada  Beda,  te  su  pozvali  staleze,  da  .^to  prije  dodju  §to  broj- 
nije  u  Bed,  gdje  de  se  obdriavati  obdeniti  sabor  svih  kraljevina  i  zemaija  Ladislavljevih. 

Obdi  sabor  u  Bedu  sastao  se  je  zaista  prvih  dana  mjeseca  oiujka  1452  Uz  Ulrika 
Eizingera  i  austrijske  staleie  nadjose  se  tu  na  okupu  mnogi  de§ki  i  moravski  velikasi, 
sve  protivnici  gubernatora  Jurja  Podjebradskoga,  koji  je  ostao  vjeran  pogodbi  s  kraljem 
Fridrikom.  Narodito  se  spominje  Ulrik  od  Rozenberka  sa  svojim  sinovima  Henrikom  i 
Ivanom.  Od  ugarskih  velika§a  i  zastupnika  biio  je  nazodno  preko  Sestdeset,  na  delu  im 
gubernator  Ivan  Hunjad,  ostrogonski  nadbiskup  Dionizije  Sed,  varadinski  biskup  Ivan 
Vitez  od  Sredne,  nadalje  erdeljski  vojvoda  Nikola  Ilodki,  madvanski  ban  Ivan  Korogj, 
.^udac  kraljevskoga  dvora  Ivan  Paloc  i  mnogi  drugi.  Posebice  se  napominju  knezovi 
celjski  Fridrik  i  Ulrik,  bani  slavonski,  koji  narodito  iztidu,  da  zastupaju  takodjer  svoje 
oblasti  i  sve  iitelje  u  tim  oblastima  (Fridericus  et  Ulricus,  dei  gracia  Ciliae  Ortemburgae 
Zagoriaeque  comites,  nee  non  regni  Sclauoniae  bani,  pro  nobis  et  pro  omnibus  dominis 
et  iocolis  dominiorum  nostrorum).  Nazodni  velikaSi  i  zastupnici  osobito  se  raduju,  $to 
Djihovu  zboru  prisustvuju  celjski  knezovi,  >  rodjaci  kralja  Ladislava*,  koji  su  pristali  uz 
ligu  ne  samo  poradi  uztrajne  vjernosti  svoje,  nego  i  zato,  ito  su  mu  u  srodstvu.  Doe 
5.  oiujka  ixdado&e  sabrana  gospoda  svedan  spis,  kojim  proglasi&e  cilj  i  pogodbe  svoga 
saveza.  >Po  smrtt  Albrechtovo|«,  odituju  gospoda,  »kraljica  je  Elizabeta  sirotu  bsiitinika 
kraljevina  Ugarske  i  CeSke,  vojvodine  Austrije  i  markgrofije  Morave  joS  kao  malo  dijete 
Zajedno  s  driavnom  kruoom  ugarskom  protupravno,  protiv  otdeve  posljednje  odredbe  i 
bez  privole  staleia  predala  rimskomu  kralju  Fridriku,  koji  ga  dr2i  izvan  njegovih  na- 
sljednih  zemaija  . .  ■,  te  ga  pored  svih  molba,  dogovaranja  i  ugovora  sve  do  ovoga  dasa 
ne  de  predati.  S  toga  se  zdruiuju  staleii  tih  detiriju  zemaija  svi  zajedno  i  svaki  napose 
za  oslobodjeoje  svoga  zajednidkoga  gospodara  od  vlasti  rimskoga  kralja.  Sjedinjenom 
vjemoldu  i  soagom  njihovom  imade  se  on  .  .  .  namjestiti  .  .  .  u  S'lobodni  posjed  otdevih 
zemaija,  te  se  imade  sve,  Ato  su  od  ojih  rimski  kralj  ili  ojegov  brat,  vojvoda  Albrecht, 
ma  s  kojega  povoda  i  razloga  ugrabili,  ojima  oduzeti  i  ojemu  vratiti.  Protiv  svake  sile, 
koja  bi  im  se  u  oastojanju  oko  toga  cilja  oduprla,  narodito  protiv  rimskoga  kialja,  svi 
de  se  zajedoo  i  medjusobno  pomagati,  braoiti  i  itititi  . .  .  Nakon  oslobodjenja  neka  se 
Ladislav  prema  oporuci  otdevoj  odgaja  (u  Poiuou)  do  punoljetnosti  svoje  pod  nadzorom 
dvaju  izabraoih  baruoa  iz  svake  semlje;  izkljudeo  je  od  toga  Fridrik,  koji  je  svoje  pravo 


OSLOBUOJESJB   KRAUA    LADISLAVA    POSTUMA    OD   SKRBN1£tVA   (4.   BUJNA    1452.).         941 

proigrao.  Ako  bi  se  po  nesre<5i  zgodilo,  te  bi  Ladislav  umro,  prije  nego  bi  se  oslo> 
bodio  i  zavladao  svojim  zemliama,  pak  bi  s  toga  kojega  od  savezoih  Daroda  ili  gospode 
snaSIa  ma  od  koga  iteta  kakova,  onda  se  moraju  svi  sloiiti,  da  osvete  po^injeao  zlo,  a 
narodito  da  zadobave  ugarsku  krunu,  njihova  imanja  i  druge  gospoitije,  koje  pripadaju 
baitini  Ladislavlje  oj<. 

Zanimljivo  je,  da  na  obcem  saboni  u  Bedu  nije  bilo  zastupano  hrvatsko  kraljevstvo. 
Bill  su  tu  dodu§e  celjski  knezovi  kao  bani  Slavonije,  ali  nije  bilo  Petra  Talovca,  bana 
dalmatinsko-hrvatskoga,  zatim  oijednoga  velika§a  (Frankapana,  Zrioskoga,  Blagaja,  Kurja- 
kovi6i),  a  ni  zastupnika  (nuncii)  slavonskih.  To  su  osjecala  i  sabrana  gospoda  u  Be£u, 
tako  ugarska,  kao  i  austrijska.  Ba§  s  toga  upraviSe  oni  dva  dana  iza  utaaa^ena  saveza, 
dne  7.  oiujka,  posebnu  poslanicu  tsvim  i  pojedinim  plemi(5ima  i  ma  kojega  drugoga 
staleza  posjednicima  kraljevine  Hrvatske<  (universis  et  singulis  nobilibus  et  cuiusvis  status 
et  condicionis  possessionatis  hominibus  regni  Croatie),  u  kojoj  im  govorahu  po  prilici 
ovako:  >Dobro  vam  je  poznato,  kolikim  se  je  naporom,  troSkovima  i  trudom  i  po  nama 
i  po  drugima  nastojalo,  da  se  prejasai  kralj  i  vladar,  gospodin  na§  prirodni  i  zajedniCki 
Ladislav,  kralj  Ungarije  i  vojvoda  Austrije,  oslobodi  iz  ruku  kralja  rimskoga,  i  da  se> 
jedoom  pribavi  mir  i  pukoj  kraljevstvu  ugarskomu,  ovoj  vojvodini  i  svima  nama.  Ali  od 
svega  toga  bilo  je  koristi  malo  ili  niSta;  s  toga  smo  se  ovih  dana  sporazumno  sastali 
ovdje  u  Be£u  na  zbor  sa  svijetlim  knezovima,  gospodinom  Fridrikomi  Ulrikom  Celjskim, 


ZlaTNA    FORINTA    KRAUA    LaDISLAVA   POSTUMA. 

N»   lien    vidimo   liit,  rasdijeljen    am   ietiri    poljt    (a  prvom    i    detvrtom    grede,  n   drngom  i  tre^em  drogabi  krii). 
Nadpii:    >f    LadisUoa    d(ei)    g(ratia)    r(cx)    Ungariec.    Na    uMijn  je    it.  Ltditlav  i    tigle  H  G;  nadpit  naokolo: 

>S(anct«s)  Ladisbat  rex*. 

Narodni  mus^  u  Budinip«lU. 


s  Cesima  i  gospodom  iz  Morave,  te  smo  odlu^ili  medjusobnim  savezom  i  sloino  se  po- 
magati,  da  naiega  kralja  i  gospodara  na  ma  koji  moguci  na£in  oslobodimo,  jer  su  nje- 
govim  robovanjem  na§  mir  i  na&a  dast  zasuinjeni  (cum  quo  et  pacem  et  honorem 
nostrum  simul  captos  iudicauimus).  No  da  se  poradi  toga  ne  bi  porodio  nagli  rat,  odlu- 
iili  smo  prije  poslati  sve^ane  poslanike  rimskomu  kralju,  da  nam  mimim  naCinom  po> 
vrati  naiega  kralja  zajedno  s  njegovom  krunom  i  medja&nim  krajevima,  koje  je  zauzeo; 
jednako  6e  (naii  poslanici)  i  pred  pre»Tetim  gospodinom  papom  prosTJedovati  u  toj  stYari. 
Ako  naie  ielje  tim  putem  ostvarimo,  bit  de  dobro;  u  prottvnom  slutaju  zaklju61i  smo 
svakim  drugim  na£inom,  pa£e  ako  bude  potrebito,  i  s  oruijem  re£eaoga  gospodina  na- 
Sega  i  krunu  i  medjaSe  iz  ruku  rimskoga  kralja  otett.  S  toga  pozivamo  vas  sve  kao  bradu 
(universitatem  vestram  et  fratemitatem),  da  u  o  om  sludaju,  kad  nam  re£enoga  gospo- 
dina na&ega  ne  bi  mirnim  putem  predali,  i  kad  se  naii  poslanici  ne  bi  s  iudjenim 
uspjehom  povratili,  s  mjesta  (statim)  budete  spremni  zajedno  s  nama,  s  celjskim  knezo- 
vima, s  Cesima  i  Moravcima  iiniti  ono,  ftto  bude  nuidno  na  slobodu  pomenutoga  gospo- 
dara naiega,  kao  i  za  pravo,  kortst  i  mir  sviju  nas,  kako  je  to  duian  svaki  od  vas  po 
duinoj  vjemosti  Ina£e  da  ne  radite.  Pozivamo  vas  joi,  da  ovu  poslanicu  nmlaljete  od 
Hrr.  poT).  IL  II  I* 


Ut     ALBRKCHT    AUSTRIJSKI,   VLADISLAV  I.  VARNKsfilK  1  LADISLAV  POSTUMUS  (1437.  — 1457.). 

jedne  iupanije  do  dnige,  i  da  se  u  svakoj  na£ini  prepis.  Pismo  pak  ovo  podkrijepili 
smo  pedatima  staleia  naSih  tako  ugarskih  kao  austrijskih.  Dato  u  Be£u  u  utorak  iza  ne- 
delje  Reminiscere  miseratiooum  Dei  godine  1452.  < 

OtxSemu  pokrelu  za  oslobodjenje  kraija  Ladislava  ne  bijaSe  se  pridruzio  Ivan 
Jiskra  od  Brandisa,  vrhovoi  kapetao  u  gomjim  stranama  Ugarske.  On  nije  do$ao  ni  u 
Poiun  ni  u  Be6.  No  zato  se  bijahu  od  njega  odmetnuli  gradovi  Ko§ice,  Levo^a  i  Bar- 
djejev,  te  po^Iali  svoje  poslanike  u  Bet.  I  ti  su  poslanici  pristali  uz  savez,  pak  su  onda 
zatraiili  pomod,  da  se  obrane  od  osvete  Jiskrine.  Ugarska  gospoda,  sabrana  u  Be£u,  ski- 
Duie  8  oiujka  Jiskru  s  kapetanije,  te  predadoSe  pomenute  gradove  zaStiti  kneza  Ulrika 
Celjskoga,  da  ih  drii  i  brani  do  dolazka  kraija  Ladislava.  O  torn  izdade  istoga  dana 
driavno  vijede  ugarsko  knezu  Uiriku  posebno  pismo. 

Poslanici  medjutim,  poslani  u  Rim  caru  Fridriku  i  papi  Nikoli  V.,  ne  izvrSiSe  ba§ 
niita.  Car  i  papa,  imaju(5i  oba  mnogo  neprijatelja,  bijahu  se  sporazumjeli  i  sloiili.  Fridrik 
odbio  naprosto  sve  zahtjeve  poslanika  (medju  njima  i  Vladislav  TituSevid),  koji  mu  na 
to  odkaza&e  posluh  u  ime  Ugarske,  Austrije  i  Morave.  Papa  opet  izdade  4.  travnja  pismo 
na  Austrijance,  kojim  zaprijeti  njima  crkvenim  prokletstvom,  gubitkom  crkvenih  benefi- 
cija  i  lena,  pa^e  i  interdiktom,  ako  se  ne  okane  rovarenja  protiv  cara,  te  mu  ne  podadu 
zadovoljstinu.  SuviSe  dozvoli  caru,  da  smije  i  svecenike,  koji  bi  se  pokretu  pridruiili, 
zarobiti  i  ]i§iti  ih  njihovih  posjedovanja,  a  da  ga  za  to  nema  stidi  crkveno  prokletstvo. 
Napokon  posia  papa  24.  travnja  poslanicu  i  gubeinatoru  Hunjadu,  kojom  ga  opomenu, 
da  se  ne  da  z  .vesti  od  austrijskih  buntovnika,  i  da  ih  ne  pomaze,  niti  da  s  njima  uta- 
nadi  kakav  savez  Papa  tvrdi,  da  caru  Fridriku  kao  najblizemu  rodjaku  Ladislavljevu 
pripada  pravo  skrbnidtva,  te  je  uvjeren,  da  car  odgaja  svoga  stidenika  onako,  kako  se 
pristoji  (utque  regium  sanguinem  decuit),  i  da  ga  Ijubi  kao  svoga  sina.  Po§to  poslanici 
nijesu  mogli  ni§ta  izvrSiti,  ku^alo  se  kraija  Ladislava  prevarom  caru  ugrabiti.  Premda  je 
sam  Ladislav  bio  sporazuman,  izjaloviSe  se  ipak  oba  pokusa:  jedan  u  Rimu,  a  drugi  za 
careva  povratka  u  Firenci. 

Medjutim  se  je  car  Fridrik  20.  lipnja  1452.  vratio  u  Novo  mjesto  kod  Beda.  Kako 
je  deiki  gubernator  Juraj  Podjebradski  vjerno  uza  nj  stajao,  a  gubernator  ugarski  Ivan 
Hunjad  vi&e  od  nevolje  uz  pokret  pristajao,  mogao  bi  bio  uz  neSto  odludnosti  buntovnike 
ivladati,  to  viSe,  £to  je  i  u  samoj  Austriji  biio  velikaSa,  koji  su  mu  odani  cstali.  K  tomu 
je  car  imao  pripravnu  vojsku  od  4000  konjanika  i  mnogo  pje^adije.  Ali  Fridrik  ostade 
i  sada  trom  i  neodludan.  Zadovoljavao  se  je  prijetnjama  i  prog'a^ivaniem  papinskih  bulla, 
jer  nije  vjerovao,  da  bi  protivnici  mogli  sabrati  dovoljne  vojske.  Medjutim  se  je  Ijuto 
prevario.  Na  koncu  srpnja  bijahu  Ulrik  Celjski  i  Eizingcr  zapodeli  otvoreni  rat,  te 
stali  podsjedati  grad  Ort  na  Moravskom  polju.  PoSto  su  juri§em  osvojili  taj  grad,  pri- 
druiilo  im  se  500  Moravaca  i  viSe  deSkih  deta  pod  Henrikom  Roienberkom,  tako  da  su 
skupili  do  4000  konjanika,  12.000  pje&aka  i  viie  topova.  S  torn  vojskom  nahrupiSe 
28.  kolovoza  iznebuha  oa  Novo  mjesto.  Carske  vojnike,  koji  su  branili  ulaz  u  grad,  po- 
tisnuie,  te  bi  bili  u  sam  grad  provalili,  da  ih  nije  itajerski  gorostas  Andrija  Baumkircber 
8  viie  drugova  dotle  zaustavljao,  dok  su  carevci  gradska  vrata  zabravili. 

Car  je  Fridrik  imao  uza  se  u  Novom  mjestu  doduie  samo  800  konjanika  i  toliko 
pjeiaka,  jer  bijaie  najvedi  dio  svoje  vojske  pod  RUdigerom  Starhembergom  poslao  preko 
Dunava.  Uza  sve  to  mogao  se  je  oeko  vrijemc  driati  u  gradu,  jer  mu  je  dolazilo  u 
pomod  6000  Stajeraca  i  Jura}  F^odjebradski  sa  17.000  Ijudi  Ali  ratu  neskloni  car  pre- 
pade  se,  te  stade  ugovarati  posredovanjem  salzburikoga  nadbiskupa,  nekih  biskupa,  i 
svoga  iurjaka,  badenskoga  markgrofa  Karla.  Doe  4.  rujna  predade  napokon  svoga  Stide- 
nika Ladislava  knezu  Uiriku  Celjskomu.  Utanadeno  bi  joS,  da  mladi  kralj  ostane  uz  kneza 
Ulrika  do   Martinja  (11.  studeooga),  kad    de   te   u  Bedu  sastati  zastupnici    sviju  zemaija 


OSLOBODJENJB   KRAUA    LADISLAVA    POSTUMA    OD   SKHBNifiTVA    (4     RL'JNA    1452.).  t^i 

tijegoTib,  te  6e  se  onda  razpravljati  o  zahtjevima  pojedioih   stranaka,  kao  i  o  torn,  kako 
da  se  uredi  daija  skrbnidka  vlada  za  nedorasloga  kralja. 

Ulrik  Celjski  nije  medjutim  dekao  ustanovijenoga  roka.  Vet  13.  rujna  dovede  on 
po  ieiji  austrijskih  staleia  mladoga  kralja  u  Bei,  gdje  ga  pozdravi§e  s  netzmjeroim 
slavljem.  Premda  je  Ladislavu  bilo  tek  dvanaest  godina,  nije  Tiie  bilo  ni  govora  o  skrb- 
ni£koj  vladi.  Vc6  29  rujna  irdavale  se  u  ime  kralja  Ladislava  povelje  i  izprave,  tc  su 
ga  smatrali  za  posve  samostalna  vladara.  Iz  svih  zemalja  grnult  su  poslanici  u  Bed,  da 
mu  se  poklone.  Ugarskomu  poslansivu  bili  su  na  delu  ostrogonski  nadbiskup  Dionizije 
Sei,  varadinski  biskup  Ivan  Vitez,  palatin  Ladislav  Gorjanski,  vojvoda  erdeljski  Nikola 
Ilo^ki,  i  napokon  Ladislav  Hunjad,  stariji  sin  gubernatorov,  kojega  je  otac  u  potonje 
vrijeme  bio  namjestio  za  iupana  u  Poiunu.  JoS  28.  rujna  bijaie  gubernator  zapovjedio 
iiteljima  grada  Pozuna,  da  drie  pripravnu  jednu  ladju,  na  kojoj  6e  sin  njegov  odploviti 
u  Bei.  Ugarski  poslanici  dovedoSe    sa  sobom  2000  konjanika  i  donijeie    bogate  darove. 


Srilbrkni  pjENKZf  Ladislava  Postuma. 

I.  Deosr.  Na  lico  a|:ar«ki  grb  •  gredmmft  i  ntdpis:   „f  .Vf meta  Laditlai  d{ei)  {^(11*)"  ;    b«  uli«ja  dvogvbi  krit, 

•igle  C  G.  i  DUtarak  oadpisa:   ,t  rqjia  Ungarie  et  cet(e)r(a)". 
a.  Dcnar.  Na  lica  iut  m  Cetiri  pol|a:    a  prvom    ogartke   grede,  u    dragom    Mki  la»,  a  trttf^oi  monTtki  orao,  m 

n  ^etTiiom  anttriiaka  grcda.  Sigle  K  P.   Nalpis:    ^Moneia    Laditlai    dd    gia(Ua)''.    Na  lali^a  okraojeoi  j«dao< 

glavi  orao  t  aottriikkim  grbom  i  nistavak  nadpisa:   .regit   UoKarie  et  cetera*. 

3.  Obol.  Na  lien  drogabi  krii,  koji  ae  dile  ix  podo  ija  od  tri  hamka.  satim  n'gle  B  P,  i  nadpia:  ,MoB(eU)  L»> 
dialai  re(gU)'';  na  zaliijn  okroijeni  kit  sa  ietiri  polja:  n  prvom  ogartke  grede,  a  dragom  £eiki  lav,  ■  tfa<a« 
anatrijike  grede,  a  o  detTrtom  morartki  orao.  Naitavak  aadpiia:  .Ungarie  et  cCetera)*. 

4.  Obol.  Na  I  CO  krana.  iz  koje  se  diie  dvognbi  krii  ;  aigle  SO;  aadpis:  «MoaeU  LadMai".  Na  stlitja  Itit  aa 
tri  polia:  aa  demoj  ttrani  ngarake  grede;  na  lijevoj  atraoi  0  goraicm  poljo  (t<ki  lav,  a  a  dollaoat  aoatri^a 
grcda    Naatavak  nadpisa:  ,f  regis  Ungarie  et  :{etera)'. 

5  Obol.  Na  lica  dtogabi  kni  i  (igle  K  P;  aad^it:  ,Moo{eta)  Ladislai  dd  g(ratta)''.  Na  saliva  grb  ta  gradaaaa 
I  aastavsk  nadpisa :  „f  regis  Ungsne  at  ^etera)". 

Narodoi  aaos^  a  Budlmpatli. 


te  zamoliie  kralja,  da  se  ito  prije  svrati  u  njihovo  kraljevstvo.  Ladislav  tm  odgovort: 
»)a  sam  Ugrin.  s  toga  mi  je  boratriti  medju  vamac  (mihi,  quia  sum  Hungarus,  apud  vos 
est  manendum).  No  uza  sve  to  ostade  i  dalje  u  Be£u. 

U  studenom  dodje  u  Be6  viie  njema£kih  knetova,  da  posreduju  podpuDi  mtr 
izmedju  cara  i  podanika  kralja  Ladislava.  Na  £elu  im  bijaie  Albrecht  Brantborski.  Cara 
Fridrika  zastupahu  Aeneas  Sylvius  Piccolomini.  povjestnidar  ovoga  doba  i  tada  biskup  u 
Sieoi,  zattm  vrstni  pravnik  Ulrik  Riederer.  Ti  sahtijevahu,  da  se  nadoknadi  iteta,  naoe- 
•ena  njihovu  gospodani,  i  da  se  kolovodje  pokreta  kasne.  Ugri  i  Austrijanci  odgon>riie, 


»44 


ALBRBCUT  AUSTRIJSKl,  VLADISLAV  r    VARNENdlK  I  LADISLAV"  POSTUMUS  (1437—1457). 


neka  car  vrati  krunu  sv.  Stjepana,  kao  i  sva  mjesta  i  gradove,  Sto  ih  neovlaSteno  drii 
budi  u  Ugarskoj,  budi  u  Austriji.  Rarprave  se  otcgoSe  sve  do  oiujka  godine  1453,  te 
ostadoie  napokon  bezuspjeSne. 

Odkad  se  Ladislav  bija$e  dobavio  slobode,  postajaSe  poloiaj  gubernatora  Ivana 
Hunjada  sve  tegotniji.  Medju  ugarskim  prelatima  i  barunima  javljali  se  brojni  neprijatelji 
i  zavidnici  njegovi,  te  ga  staii  bijediti  i  opadati.  Aeneas  Sylvius  tvrdi,  da  se  je  Hunjad 
tada  urotio  s  Ivanom  Jiskrom,  svojim  dosadanjim  najljudim  protivnikom,  samo  da  zadrii 
svoju  vlast  i  gradove.  No  s  druge  strane  znade  se  nepobitno  iz  pisma  gubernatorova 
siDa  Ladislava,  pisana  1.  prosinca  u  Trnavi  gradjanima  Poluna,  da  je  gubernator  vrstna 
vina  toga  grada  £uvao  za  svoga  gospodara  i  kralja  U  drugoj  polovici  prosinca  1452. 
boravi  Ivan  Hunjad  u  Beiu.  Dne  29.  prosinca  piSe  on,  jo§  uvijek  gubernator  kraljevstva 
Ungarije,  pismo  gradjanima  Poiuna,  u  kojem  niima  s  radoScu  javlja,  kako  je  ne  samo 
Ugarska,  nego  takodjer  CleSka,  Austrija  i  Morava  primila  >na§ega  kralja  Ladislava^za 
svoga  kraljac.  Poziva  ih  s  toga,  da  taj  dogadjaj  svediano  proslave,  i  da  nagrade  vijestnike, 
koji  6e  im  te  glase  donijeti.  Nekoliko  dana  poslije  toga  pisma,  moida  jo§  u  pro- 
sincu  1452.  ili  prvih  daoa  1453.  poloiio  je  Ivan  Hunjad  u  Be£u  £ast  gubernatora.  Onoga 
dana  bijaSe  kralj  Ladislav  u  druitvu  nekih  vojvoda,  zatim  austrijskih  i  ugarskih  velikaia 
izaSao  na  javni  trg  (»am  Hoft),  te  sjeo  na  priredjeno  ondje  prijestolje.  Ivan  Hunjad 
kleknuo  preda  nj  i  poloiio  u  njegove  ruke  £ast  gubernatora.  Kralj  ga  je  na  to  namah 
pridigao,  te  ga  imenovao  »vrhovnim  kapetanom  Ugarske<  i  upraviteljem  kraljevskih  do- 
hodaka  Suviie  ga  je  potvrdio  kao  vojvodu  erdeljskoga,  i  uza  to  mu  jo§  za  sva  vremena 
darovao  prostranu  kneziju  Bistricu  u  Erdelju.  Od  toga  5asa  piSe  se  Ivan  Hunjad:  »bivji 
gubernator,  a  sada  knez  (grof)  bistritki  i  vrhovni  kapetan  Ugarske*. 

(Hrvatsko  kraljevstvo  god.  1446 — 1452.;  smrt  bana  Petra  Talovca  1453.). 
Ivan  Hunjad  bija$e  jo§  1446.,  namah  iza  rata  s  celjskim  knezovima,  svojemu  sestridu 
Ivanu  Sekelju  povjerio  upravu  bogate  priorije  vranske,  koju  je  prije  driao  Ivan  Talovac, 
brat  bana  Matka.  Moida  u  isto  doba,  ali  svakako  u  drugoj  polovici  godine  1446  ime- 
novao ga  je  banom  ^itavoga  hrvatskoga  kraljevstva,  kojemu  bi  se  imali  pokoravati  ne 
samo  slavonski  bani  Fridrik  i  Ulrik  Celjski,  nego  i  dalmatinsko-hrvatski  ban  Petar  Ta- 
lovac. U  poveljama  od  godine  1446.  ditamo:  >Ivan  Sekelj  od  Gjurgjevca,  ban  Dalmacije, 
Hrvatske  i  Slavonije,  upravitelj  vranske  priorije*  (Joannes  Zekel  de  Zenth-Geurgh,  Dal- 
matiae,  Croatiae  et  Sclauoniae  banus,  prioratus  Auranae  gubernator)  Tako  je  Ivan  Sekelj 
(banovid  Sekola)  imao  biti  po  neki  nadin  zamjenik  ujakov  u  hrvatskom  kraljevstvu.  Moida 
je  Ivan  Sekelj  istovjetan  s  literatom  Ivanom,  koji  se  poslije  u  jednoj  izpravi  od 
30.  rujna  1448.  spominje  kao  vicegubernator  kraljevine  Slavonije  (egregio  Johanni  lite* 
rato  de  Themeskwz  vicegubernatori  vestro  per  vos  —  Johannem  de  Hunyad  —  in  regno 
Sclauonie  constituto  .  .  .  Cod.  Zala,  II.  544.). 

Banovanje  Ivana  Sekeija  bilo  je  burno.  izpunjeno  neprestanim  smutnjama.  U  SU- 
vooiji  opirali  rou  se  knesovi  Celjski,  koez  Fridrik  i  sin  mu  Ulrik,  koji  se  svedjer  ponose 
natlovom  slavonskih  bana,  te  uz  svoju  baitinjenu  kneiiju  Zagorje  drie  diitavu  varazdinsku 
iupaniju,  i  velik  dio  zagrebaCke.  K  tomu  sjedi  na  stolici  zagrebaike  biskupije  njihov 
ftti<5enik,  Benedikt  de  Zolio,  koji  se  je  odriao  i  proti  kralju  Vladislavu  i  proti  Ivanu 
Hunjadu.  joi  u  nijnu  1446-  nalazimo  bana  Ivana  Sekeija  u  borbi  sa  svojim  protivnicima. 
Oko  Mihoija  udaraju  njegovi  Ijudi  iz  Boijakovine  na  imanja  Nikole  Ladomirca  i  njegovih 
sinova,  te  osvajaju  Ladomir,  Laktec,  GlavniCicu  i  Belovar  u  zagreba£koj  iupaniji.  Cini  se, 
da  je  pri  to)  zgodi  stradalo  i  Cerje,  imanje  zagrebadkoga  kaptola.  Dok  sluibenici  bana 
Sekeija  udaraju  na  protivnike  njegove,  ujak  banov,  gubernator  Ivan  Hunjad,  nastoji,  da  sa 
stolice  xagreba^ke  biskupije  makne  iti<^enika  celjskih  knezova,  biskupa  Benedikta.  Dne 
17.  listopada  1446.  piie  Hunjad  pismo  rimskomu  papi  Eugenu  IV.,  u  kojemu  ga  moli, 
da  ukloni   Benedikta,  i   da   na    zagrebadku    biskupiju    premjesti    dosadanjega    kninskoga 


HRVATSKO    KRAUKVSTVO    GOD.    1446—1452.;   SMRT    BANA    PETRA    TALOVCA    1453.         245 

biskupa  Dimitriju  Cupora,  jama£no  privrienika  njegova,  jer  ga  gubernator  prikazuje  kao 
osobito  zgodna  i  sposobna  za  to  mjesto  (quem  certe  et  vita  et  genere  subleuandis  dictae 
ecclesiae  ooeribus  aptum  semper  reputaui).  Papa  je  ugodio  gubernatororoj  ielji,  i  malo 
zatim  imenovao  Dimitriju  zagrebadkim  biskupom;  ali  taj  ipak  nije  sjeo  na  podijeljenu 
mu  stolicu,  jer  su  ga  u  tome  prijedili  ne  samo  celjski  knezovi,  ncgo  i  dlaoovi  zagre- 
badkoga  kaptola. 

Knezovi  Celjski  jamadno  su  doprinesli  i  tomu,  da  je  plemstvo  iupaoija  zagrebadke 
i  varaidinske  13.  sijednja  1447.  podnijelo  tuibu  na  driavno  vijede  proti  banu  Ivanu  Se- 
kelju  radi  navale  njegovih  Ijudi  na  imanja  Nikole  Ladomirca.  Plemstvu  se  pridruzio  i 
kaptol  zagrebadki,  koji  je  zajedno  s  njim  iznio  svoje  tegobe  pred  sabor  ugarskl  Na  to  je 
gubernator  Ivan  Hunjad  bio  prinudjen,  te  je  22  veljade  1447.  zapovjedio  banskim  fiinov- 
nicima  u  Bozjakovini,  da  ne  smetaju  kaptola  pri  pobiranju  njegovih  da6i  u  Cerju. 
Dne  2.  travnja  opet  izdao  je  gubernator  nalog  plemicima  u  Klokodu,  da  pla<5aju  pome- 
nutomu  kaptolu  desetinu,  jer  su  to  duini  ne  samo  na  osnovu  kraljevskih  i  biskupskih 
odluka,  nego  i  prema  izvjeStajima  slavonskih  bana,  celjskih  knezova  Fridrika  i  Ulrika, 
koji  bi§e  »pred  sadanji  sabor  iznesenic.  Gubernator  poziva  plemide  Klokoda,  da  desetinu 
i  sami  placaju  i  da  druge  napute,  da  je  davaju,  jer  je  banima,  banovcima  i  iupanima 
zagrebadkim  zapovjedio,  da  ih  inade  silom  na  to  prinude. 

Medjutim    opreka    izmedju  bana  Ivana  Sekelja  i  celjskih  knezova  trajala  je  i  dalje. 
Bit  de,  da  je  ban  Ivan  Sekelj  bio  silovite  cudi,  jer  se  kaptolu  sv.  Petra  kod  Pozege  po- 
vjerava,  da  vodi  iztragu  proti  njemu.    Ivan    Sekelj    odrzao   se  je   uza   svc   to    i  kao  ban 
i  kao  upravitelj  priorije  vranske.    Vlast    mu   je  vrijedila    narodito  u  kriievadkoj    zupaniji, 
a  onda  u  onome    dijelu    zagrebadke,  koji    se    stere  na  jugu  Kupe  pak  do  Une.  Iste   go- 
dine  1447.  zapovijeda  gubernator  svomu  sestridu  Ivanu,  banu  Dalmacije,  Hrvatske  i  Sla- 
vonije,  kao  i  iupanima  i  drugim  vjernim  plemidima  u  Gorama,  da  za§tite  gospodju  Oo- 
roteju,  udovu  kneza  Ivani§a  Blagaja,  i  da  pokore  njezine  odmetne   podanike  (predijalce). 
Pomenuta  Doroteja  naime,  unuka  hercega  Hrvoja  Vukdica,  a  kdi  BaoSe  Hercegovida,  stra- 
dala  je  iza  smrti  svoga   supruga   IvaniSa   mnogo    tako    od    susjednih    velikaSa,  kao   i  od 
svojih  podanika.  Najprije  se  bijaSe  utekla  zaStiti  bosanskoga  kralja  Stjepana  Tome,  te  je 
saista  >Stefan  TomaS  Ostojid,  kralj  Srbljem,  Bosni,  Primorju,  Homskoj  zemlji,  Dalmaciji, 
Hrvatom,  Doljnim    krajem,  Zapadnim   stranam,  Usori,  Solima,    Podrinju    i    k   tomu«    dne 
25   svibnja  1446.  u  Sutisci  izdao  povelju,  kojom  je  >plemenitu  gospoju  Doroteju,  ostavSu 
kneza  Ivani§a  Blagajskoga<  i  sina  joj  MiklouSa  uzeo  u  svoju  zaStitu.  te  zajamdio  im  sve  pK>- 
sjede,  Sto  su  ih  imali  od  krune  ugarske  i  bosanske,  >izloiiv^i  onoga,  Sto  je  pri^lo  u  ruke  sinom 
bana  Mikule  (Frankapana)  prvo  togaj,  nego  smo  taj  naS  otvoren  list  udinili,  i  Sto  bi  bilo 
u  koga  u  rukah  kraljevstva  naiega*.  Medjutim  >otvoreni  listc  bosanskoga  kralja  slabo  je 
koristio,  te  se  je  nevoljna  udova  obratila    na    gubernatora   Ivana   Hunjada,  koji   je  onda 
ixdao  redeni  nalog  svomu  sestridu  i  banu.  Da  li  je  Ivan  Sekelj  ita  udinio  u  prilog  udove 
Doroteje,  nije  poznato;  no  svakako   je  njegova    vlast    neSto   vrijedila  u  onim   krajevima, 
jer  mu  inade  ujak  ne  bi  davao  redenoga  naloga.  U  zapadnom  dijelu  Slavooije,  narodito 
u  varaidinskoj    iupaniji,  nijesu   knezovi    Celjski    marili   za  njega;    tu  su  oni  gospodovali 
kao  u  svojoj  gospoStiji,  pade  su  se  u  srpoju  1447.  oprii  zapovijedima  ugarskoga  drfavnoga 
vijeda.  To  je  vijede  bilo  22    lipnja    iz    PeSte    zapovjedilo   sagrebadkomu    kaptolu,  da   xa- 
jedno  s  kraljevskim  povjerenikom  Ivanom   od   Mirkovca   uvede   komorske  plemide  Hen- 
rika  i  Jurja,  sinove  Benediktove,  u  njihova  posjedovanja   Komor,  Belec  i  Zlatar;   no  kad 
je  zastupnik  kaptola  s  redenim  kraljevskim   poTJerenikom    19.  srpoja  htlo   nalog   ixvetti, 
dodje  pred  njih  sluibenik    celjskih    knezoTa,  te    u    ime  svojih   gospodara   uloii  prosvjed 
protiv  toga  uvoda.   Knezovi  celjski,  da  odrie  svoj  poloiaj.  nastojali  su  ugoditi  i  novomu 
papi  Nikoli  V.  Tako  je  knez  Fridrik  u  Medjumurju,  u  trgu  Strigovu,  za  koje  se  je  tada 
pridalo,  da  je  rodno  mjesto  sv.  Jeronima,  podigao  crkvu  na  dast  tomu  svetcu,  te  ju  bo- 


M6     ALBRECHT   AU8TRIJSKI,  TLADISLAV  I.  VAR!1Em6iK  I  LADISLAV    P08TUM0S  (1437.       1457.). 

gato  oadaria.  Papa  je  Nikola  na  to  10.  studenoga  1447.  izdao  poslmicu,  te  obrekao 
veltice  milosti  onima,  koji  bi  tu   zadu&binu   celjskoga    koeza  pohadjali  i  u  njoj  se  molili. 

Ako  Ivan  Sekelj  nije  mogao  obladati  ^itavcm  Slavonijom,  '}ok  teie  mu  je  bile  po' 
koriti  Hrvatsku,  gdje  je  baoovao  Petar  Talovac  zajedno  sa  svojim  bratom  Frankom.  Da 
samo  i  dopre  do  HrvaUke  i  driavine  Talovaca,  trebalo  mu  je  prije  svladati  premot^ne 
tada  Frankapane,  onda  Zrinske  i  krbavske  knezove  Kurjakovide  Medjutim  gubernator 
Ivan  Hunjad  nastoja^,  da  predobije  knezove  Frankapane  milom.  BivSega  bana  Stjepana 
Frankapana  izabrao  za  svoga  pouzdanika  i  poslanika  na  dvoru  aragonskoga  i  napuljskoga 
kralja  Alfonsa;  a  najuglednijega  Frankapana  iza  njega,  kneza  Martina,  koji  je  driao 
mnoga  imanja  i  u  Slavoniji,  primami  tim,  da  je  s  njim  godine  1447  utana6io  savez  i 
prijateljstvo  Jednakim  na&inom,  i\n\  se,  pritegao  je  k  sebi  ne  samo  kneza  Pavla  Zrin- 
skoga,  nego  i  krbavskoga  kneza  Gregorija  Kurjakovida,  sina  Tomina.  Gregorije  je 
Kurjakovid  mnogo  tada  utjecao  i  u  zgode  ugarske,  jer  je  bio  oienjen  Sofijom,  kderju 
Ladislava  sina  Jurjeva  (de  Neczpall)  u  turdanskoj  iupaniji.  Tek  nakon  tih  saveza  mogao 
je  Ivan  Hjnjad  misliti  na  to,  da  svomu  sestridu  prokrdi  put  u  Hrvatsku  na  jugu  Velebita. 

Dalmatinski  i  hrvatski  ban  Petar  Talovac  boravio  je  nakon  smrti  svoga  brata  Matka 
tuine  dane.  Bio  je  okruien  odasvud  od  protivnika,  koji  su  ga  stisli  sa  svih  strana.  Na 
iztoku  vrebao  je  na  nj  bosanski  kralj  Stjepan  Toma,  koji  se  je  i  zvao  >kralj  Dalmacije 
i  Hrvatom<;  na  zapadu  opasali  s  mora  MIetdani  £itavu  mu  drzavinu,  hinedi  mu  Ijubav  i 
prijateljstvo,  a  gledajudi  pozudnim  odima,  kako  bi  ugrabili  ostatke  stare  Hrvatske;  na 
jugu  prodirao  sve  dublje  u  njegovu  drzavinu  vojvoda  i  potonji  herceg  Stjepan  Vukdid, 
nastujedi,  de  se  prikudi  preko  oblasti  njegovih  svojim  rodjacima  na  sjeveru:  Frankapa- 
nima  i  knezovima  Celjskim.  A  i  ti  su  gramzili  za  banijom  hrvatskom,  osobito  za  grado- 
vima  Kninom  i  Ostrovicom,  koji  nijesu  pripadali  plemen§tini  Talovaca.  Na  koncu  go- 
dine  1445  bilo  je  stanje  bana  Petra  Talovca  tako  nevoljno,  da  je  redom  siljao  svoje 
poslanike  u  MIetke,  najprije  biskupa  skradinskoga,  a  onda  ninskoga.  Poslanici  banovi 
izvjeidivali  su  obdinu,  >da  ban  vidi,  kako  se  mnogo  toga  sprema,  da  ga  iztjeraju  iz  ba- 
novine<  (quod  videt  multa  parari  contra  se  ad  expellendum  eum  de  dominio  banatus), 
i  zato  nudi  mletadkoj  obdini  Klis,  Knin  i  Oslrovicu,  i  jo§  dva  mjesta,  ako  ga  primi  u 
kolo  svojih  plemida,  te  mu  dopusti,  da  se  preseli  u  njezinu  driavu.  Mletci  dodu&e 
6  sijeinja  1446.  odbi§e  banove  ponude,  ali  izjaviSe,  da  su  spremni  uzajmiti  mu  novaca 
za  obrana  pod  pogodbu,  da  im  dade  u  zaiog  tvrdinju  Klis  s  kotarom.  Mora  da  je  na- 
mjera  banova  bila  mnogima  poznata,  jer  ved  u  oiujku  te  godine  dolaze  u  MIetke  posla- 
nici bosaoskoga  kralja,  te  prosvjeduju  protiv  toga,  da  Mletci  preuzmu  banovinu  hrvatsku, 
jer  ooa  pripada  >bosanskoj  kruni  i  jurisdikciji*.  Obdina  na  to  17.  oiujka  uvjerava  bo- 
sanske  poslanike,  da  sve  to  nije  tstina.  I  zaista  je  ban  zadriao  ditavu  svoju  banoyinu. 
Dne  29  oiujka  1446.  stoluje  u  Ktisu  i  izdaje  hrvatsku,  dirilicom  pisanu  povelju.  >Petar 
8  Talovca,  knez  cetinski,  ban  Dalmacije  i  Hrvat*,  potvrdjuje  torn  zgodom  gospoji  Cyiti, 
udovici  kneza  Vigna  Dubravdida  >zemlju  poda  v  Sinjem<  i  >trsje  u  Vrilu*.  MIetadki 
duid  opet  javija  8  travnja  knezovima  i  kapetanima  u  Dalmaciji,  da  je  dozvoljeno  banu 
Pciru  izvaiati  oniije  i  skupljati  vojnike  u  njihovim  gradovima,  da  se  uzmogne  braniti; 
ako  dodje  do  nevolje,  smiju  i  njegovi  podanici  sa  svojim  blagom  zaklanjati  se  na  mle- 
tadko  zemljiite.  Cini  se  medjutim,  da  potonje  nije  bilo  od  potrebe;  pade  vc6  u  svibnju 
te  godine  opet  se  je  obdenito  priznavala  \|ast  baoa  Petra  u  ditavoj  Hrvatskoj  na  jugu 
Velebita.  Uz  bana  upravlja  tada  zemljom  banovac  TomaS  Tvrtkovid  iz  Bilaja  u  Lici, 
koji  ga  zamjenjuje  u  Kninu  i  blizom  Labu  (castrum  Lab,  Labwar).  Dne  15.  svibnja  piSe 
banovac  Tomai  Tvrtkovid  po  nalogu  svoga  gospodara,  bana  Petra  Talovca,  kninskomu 
kaptolu,  da  uvede  knesa  Petra  Zrinskoga  i  njegove  sinove  u  posjed  onih  zemaljii,  koje 
im  bijaie  u  svojoj  oponici  namijenio  njihov  rodjak,  bribirski  plemid  Jakov  Pavlovid, 
bivii  tnnovac  hrvatski,  za  onaj  slu^j,  ako   bi    umro  bez   potomaka.  Ved  7.  lipnja  javija 


HRV4T3K0  KRAUBVSTVO  006.  1446.— 1452  ;  SMRT  B^NA  PETRA  TALOVCA  1453.    7ij 

knioski  kaptol  banu  Petru  Talovcu,  da  je  lapaiki  arcidjakon  Pavao  zajedno  s  kraljevskim 
povjerenikom  22.  sviboja  povjerenu  mu  zadadu  izvriio. 

U  drugoj  polovici  godine  1446.  kao  i  u  prvoj  {>olovici  1447.  provodio  je,  dini  se, 
ban  Petar  Talovac  mirnije  dane.  No  ve<*  29.  srpnja  1447.  pi§e  mletaiki  duid  knezu  i 
kapetanu  zadarskomu:  >Ako  bi  ban  Perko  po  skradinskomu  biskupu  predlagao  $to  god 
u  pogledu  svojih  gradova,  odgovorit  de  se  njemu,  kako  bude  zgodno«.  (^ini  se,  da  je  u 
to  vrijeme  sam  gubernator  Ivan  Hunjad  ratovao  u  Hrvatskoj  u  prilog  svomu  sestridu 
Ivanu  Sekelju,  jer  18.  listopada  uvjerava  Mlet£ane,  da  ne  sabire  vojske  proti^  njihove 
obcine.  Uza  sve  to  odriao  se  je  Petar  Talovac  na  banskoj  stolici.  Dne  25.  lipnja  1448. 
nalaie  banovac  hrvatsko-dalmatinski,  spomenuti  ve<5  Toma§  Tvrtkovid  iz  Bilaja  u  Lici, 
iz  grada  Laba  (Laabvar),  kninskomu  kaptolu,  da  plemenitoga  muza  Ivanca  Dapdida  iz 
iupe  Vrhrike  uvede  u  posjed  neke  kude  u  varo&i  Klisu,  koju  bijaSe  pomenuti  plemid 
kupio  od  plemica  Andrije  TuSkanida.  Kninski  kaptol  izvr&io  je  zajedno  s  kraljevskim 
povjerenikom  Jurjem  Lehonicem  iz  Klisa  banovdev  nalog,  te  izvjeSduje  o  torn  15.  srpnja 
bana  Petra  Talovca.  Po  ovomu  sudimo,  da  je  u  srpnju  1448  vlast  bana  dalmatinsko- 
hrvatskoga  Petra  Talovca  bila  obdenito  priznavana,  jer  mu  se  pokorava  i  banovac  Toma§ 
Tvrtkovid  i  kninski  kaptol,  kao  i  iiteiji  varoSi  Klisa.  Ali  ved  tada  imao  je  ban  Petar  u 
svojoj  banovini  mnogo  protivnika,  koji  su  se  bunili  protiv  njega,  i  koje  je  morao  silom 
obuzdavati.  Od  tih  se  izrijekom  spominje  vojvoda  Ivanac  Novakovid,  koji  se  mnogo 
iztide  jo§  za  posljednjega  kneza  cetinsko^a  Ivani§a  Nelipida.  Vojvoda  Novakovid 
driao  je  tada  znameniti  grad  Kljud  (Clavis)  na  utoku  ^ikole  u  Krku,  zatim  vi§e  sela 
(Sadramiszii,  Piagnane,  Sfonistaz  et  Protomisy),  koja  su  spadala  na  kotar  tada  mletad- 
koga  grada  §ibenika.  Ban  Petar  oteo  je  odmetnomu  vojvodi  ne  samo  tvrdi  Kljud,  nego 
je  porobio  i  njegova  sela,  §to  su  se  prostiraU  u  ^ibenskom  kotaru,  i  gdje  je  valjda  Ivanac 
traiio  zaklona  od  jadega  gospodara  svoga.  Ali  provalom  u  Sibenski  kotar  bija§e  ban  po- 
vrijedio  Sibendane.  koji  su  ga  namah  poradi  toga  tuiili  mietadkoj  vladi.  Kad  se  je  u 
kolovozu  1448.  u  torn  poslu  desio  u  Mletcima  Sibenski  poslanik  Ilija  Lovrin  Linjidid, 
priobdio  ie  on  takodjer  mietadkoj  vladi  kao  izvjestnu  novinu,  kako  >nedak  Ivana  Hu- 
njada,  koji  je  veliki  kapetan  u  Ugarskoj,  dolazi  u  strane  hrvatske,  da  zauzme  polovicu 
banovine  hrvatske,  i  to  8  privolom  bana  Petra*  (che  el  nepote  de  Chiudanis  =  Chuniad 
Janis,  che  se  gran  capitan  di  Unghari,  vien  in  le  parti  di  Croatia  per  occupare  la  mitade 
del  Banadego  di  Croatia  con  voluntade  de  Ban  Piero).  Nedak  gubematorov  Ivan  Sekelj, 
kad  dodje  i  zauzme  polovicu  banovine,  kani  udariti  i  na  mleiadku  Dalmaciju,  narodito 
na  Zadar  i  l§ibenik,  pak  zato  Sibenski  poslanik  moli  vladu  mietadku,  da  utvrdi  taj  grad 
s  kopnene  strane  zidom  i  kulama. 

Po  ovim  vijestima  nema  dvojbe,  da  se  je  ban  Petar  Talovac  u  drugoj  polovici  1448. 
dobre  volje  ili  od  nuide  pogodio  s  gubernatorom  Ivanom  Hunjadom  i  njegovim  sestridem 
Ivanom  Sekeljem,  i  da  je  potonjemu  kao  banu  Dulmacije,  Hrvdtske  i  SUvonije  bio 
s^reman  ustupiti  sjevernu  polovicu  svoje  banovine,  po  svoj  prilici  s  gradovima  Labom, 
Kninom  i  Ostrovicom,  koji  nijesu  pripadali  plemenStini  knezova  Talovaca.  Nema  me- 
djutim  vijesti,  da  je  Ivan  Sekelj  zaista  obladao  Knioom  i  Oitrovicom  No  ako  i  jest,  vlast 
njegova  nije  dugo  trajala,  jer  je  malo  zatim  morao  zajedno  s  Frankom  Talovcem,  Mar* 
tinom  Frankapanom  i  drugim  velikaSima  pridruiiti  se  svomu  ujaku  Ivanu  Hunjadu  i  nje- 
govoj  vojsci,  koju  je  gubernator  vodio  na  Turke.  U  boju  oa  polju  Kosovu  poginuli  su 
onda  i  Ivan  Sekelj  i  Franko  Talovac,  te  je  tako  ban  Petar  Talovac  ostao  jedini  gospodar 
Dalmacije  i  Hrvatske. 

Smrdu  Ivana  Sekeija  nije  se  ban  Petar  ipak  rije&to  svojih  oevolja.  Kako  je  guber- 
nator Ivan  Hunjad,  oslobodivii  se  sulanjstva.  godioe  1449.  pritisnuo  srbskoga  despota 
i  bosanskoga  kralja,  nije  poitedio  ni  bana  Petra.  Ved  na  podetku  travnja  javija  bosanski 
kralj  mietadkoj  vladi,  kako  se    »bao   Petar   pogadja   i  bode    da  polovicu  svoje  banovine 


S48     ALlRtCnX  ACSTRIISKI,  VIJkOlSLAV  1.  VARNIN&IK  I  LADI8LAV   P08TUMUS  (1437.-1457.). 

ustupi  Ugrima*  (banum  Pirchum  practicare  ct  vellc  dare  medium  banatus  sui  Hungaris). 
Kralj  Stjepan  Toma  vollo  hi,  da  sam  preuzme  Petrovu  banovinu,  da  Ugri  ne  budu  su- 
sjcdi  njemu  ni  Mletcima,  a  banu  Petru  dao  bi  u  zamjeou  neki  grad,  od  kojega  bi  imao 
viie  dobodka,  nego  od  ditavc  banovioe;  alt  kralj  nema  dovoljno  vojske,  da  to  provede. 
Mletci  Da  to  poru6uju  7.  travnja  bosanskomu  kralju,  da  im  je  on  kao  susjed  draii  od 
ma  koga  drugoga;  pak  mu  s  toga  dozvoljavaju,  da  smije  u  njihovim  dalmatinskim 
mjesttma  unovaditi  do  200  topnika,  naravno  na  svoj  troSak.  JoS  se  ne  bijaSe  vratio  bo- 
saDski  poslanik  ku6  svojoj,  osvanuo  u  Mletcima  povjerenik  hrvatskoga  bana  Petra  Ta- 
lovca,  po  imenu  Andrija  Thuslravich,  te  irnio  pred  obdinu  molbe  svoga  gospodara.  Ban 
Pctar  molio  Mletke,  neka  mu  pokloni  zaire  i  topnika,  da  uzmogne  obraniti  i  odrzati 
»08troTico  i  draga  mjesta*  svoja;  nadalje  ih  je  zaklinjao,  da  ne  dadu  njegovim 
neprijateljima  zaklona  u  svojim  oblastima  (quod  cius  inimici  in  locis  nostris  receptum 
non  habeant).  Mletaika  obdina  zadovoljila  je  banovim  niolbama  20.  svibnja  1449.  tek 
djelomice.  Dozvolila  mu  doduSe  zairu  i  topnike,  ali  za  gotov  novae;  a  glede  zaklona 
neprijateljima  odgovorila  mu  je,  »da  mu  to  nije  za  sada  na  Stetu,  ako  redeni  neprija- 
telji  njegovi  smijii  dolaztti  u  njihova  mjesfac.  U  rujnu  1449.  boravi  opet  skradinski  biskup 
kao  poslanik  bana  Petra  u  Mletcima.  Taj  put  su  Mletci  neSto  spremniji,  da  pomognu 
bana  protiv  njegovih  neprijatelja.  Zamoljenog  zajma  ne  daju  mu  doduSe,  ali  mu  dozvo- 
ljavaju bezplatDU  zairu,  a  k  tomu  obedavaju,  da  ne  6e  njegovim  duSmanima  dati  ni  za- 
klona ni  hrane.  I  zaista  pilu  Mletci  23.  rujna  upraviteljima  Zadra,  kako  su  na  bana 
saratovali  neki  njegovi  protivnici  (magnifico  bano  Pirco  a  nonnulis  emulis  suis  bellum 
infertur),  te  ih  s  toga  pozivaju,  da  primaju  u  grad  i  zaStiduju  bana  i  njegove  Ijude,  a 
protivnicima  njegovim  da  ne  prui^aju  nikakve  pogodnosti  ni  pomodi. 

Ovi  podatci  jasno  pokazuju,  da  je  banu  Petru  godine  1449.  bilo  neprestano  boriti 
se  8  nekim  protivnicima  svojima,  koji  su  radili,  da  mu  otmu  gradove,  a  narodito  Ostro- 
▼icu.  Protivnici  se  po  imenu  ne  spominju;  ali  iz  potonjih  vijesti  doznajemo,  da  su  medju 
njima  bili  vojvoda  Ivanac  Novakovid,  i  onda  TomaS  Tvrtkovic  iz  Bilaja  u  Lici,  banovac 
Dalmacije  i  Hrvatske.  Ne  mo2e  se  ustanoviti,  da  li  su  se  ti  podigli  na  bana  iz  vlastite 
pobude,  ill  moida  po  zapovijedi  gubernatora  Ivana  Hunjada.  Potonje  nije  nevjerojatno* 
kad  doznajemo,  da  je  gubernator  bai  one  godine  na  mjesto  svoga  pokojnoga  sestrida 
Ivana  Sekelja  imenovao  priorom  vranskim  strica  njegova  Tomu  Sekelja,  kojega  u  spo- 
menkima  lOve  >dragim  bratom  svojim  c.  Novi  prior  vranski  radio  je  o  tom,  da  od  Mlet- 
£ana  dobije  prvu  stolicu  svoje  priorije,  grad  Vranu,  pak  nije  nemogude,  da  je  prije  na- 
stojao  obladati  Ostrovicom,  prt  demu  ga  je  pomagao  ne  samo  banovac  Toma§  Tvrtkovid, 
nego  i  drugi  odmetnici  bana  Petra  Talovca. 

Dok  se  je  ban  Petar  s  Tomaiem  Tvrtkovidem  i  Ivancem  Novakovidem  borio  za 
Ostrovicu  i  Kljud,  a  moida  i  za  Knin  i  Lab,  hrvatski  knezovi  na  sjeveru  Velebita,  kao 
Frankapani  i  Kurjakovidi,  nijesu  ni  znati  htjeli,  da  ima  bana  u  hrvatskom  kraljevstvu. 
Narodito  su  se  Frankapani  kroz  ditavo  vrijeme  od  smrti  kralja  Albrechta  pona^li  kao 
posve  samosvojni  knezovi,  pade  se  upHtali  u  poslove  sujednih  zemalja  i  driava.  Medju- 
tim  je  i  u  samoj  porodici  knezova  Frankapana  bilo  neprestanih  razmirica  i  smutnja,  jer 
se  brojna  hrada  nijetu  mogla  pogoditi,  kako  da  razdijele  medju  se  prostranu  baitinu 
iza  otca  svoga  Nikole.  Dijelili  se  vile  puta,  ali  mira  ipak  nije  bilo.  U  lipnju  1449.  sastala 
se  brada  opet  u  Modrulama  na  stanak,  te  nakon  zborovanja  od  tri  dana  (12. — 14.  lipnja) 
napokon  se  pogodili.  Na  stanak  bijahu  doila  i  tri  biskupa,  Vid  Kordulanin  krbavski, 
Andrija  Dradanin  senjski  i  Franjo  krdki,  koji  su  jamadno  najviie  nastojali,  da  dodje  do 
sporasuma  izmedja  brade.  Ogromna  ba&tina  Frankapana  razdijeljena  bi  tada  izmedju 
ftedmero  brade  i  njihova  sinovca  Jurja  (sina  Aniova),  tako  da  se  je  porodica  razpala  na 
otam  loza,  koje  bi  ipak  jedinstvo  odriale  tim,  ito  de  zajednidki  vladati  gradovima 
Krkom  i  Senjem.    Ako  bi  koja  loza   isumrla,  baStinit  de  njezina   posjedovanja  ostale,  te 


HRVAT8K0   KRAUKVSTVO   600.    1446. — 1452;   SMRT   BANA    PKTIIA   TALOVCA    1453.         249 

6e  namiriti  onu,  koja  je  kod  diobe  najmaDJe  dobila    Medjutim  i  ta  dioba  Frankapana  od 
god.  1449   poslije  se  je  vi$e  puta  preinadivala  i  dopunjavala. 

Rat  izmedju  bana  Petra  Talovca  i  njegovih  protivoika  produljio  se  je  i  godine  1450. 
Vojvoda  Ivanac  Novakovid  nije  mogao  banu  oteti  svoga  grada  Klju^a ;  no  zato  su  §iben- 
£ani  zahtijevali  od  mletadke  ob<5ine,  neka  zapovjedi  banu,  da  taj  grad  razvali,  jer  bi 
n^ogao  biti  pogibeljan  njihovu  kotaru.  Medjutim  u  borbi  s  TomaSem  Tvrtkovidem  nije 
ban  bio  tako  sredan.  Negdje  u  Ijetu  1450.  po§lo  je  napokon  Tomaiu  Tvrtkovidu  za 
nikom,  te  je  oteo  banu  ne  samo  Ostrovicu,  nego  i  drugi  jedan  grad,  kojt  se  po  imenu 
ne  spominje.  LJ  listopadu  javlja  spljetski  knez  mletadkoj  obdini  »gubitak  Ostrovice  po 
banu  Petru  i  jo§  onoga  drugoga  grada  izgubljena  pro§loga  Ijeta,  te  sudi,  da  je  >stanje 
banoTo  na  rubu  propasti<  (quotque  status  il'ius  bani  in  ruinam  pronus  esse  videbitur). 
MIetadka  vlada  dopuSta  na  to  spljetskomu  knezu  29.  studenoga,  da  preuzme  grad  Klis, 
jer  bi  velika  Steta  bila,  kad  bi  to  znamenito  mjesto  do^lo  u  tudje  ruke.  No  spljetski 
knez  neka  nastoji,  da  dobije  Klis  >s  privolom  i  voljom  banovom*,  i  da  radi  njega  ne 
pokrede  nikakvih  borba.  Dne  18.  prosinca  nalaiu  Mletci  su  ponovo  svojemu  knezu  u  Spljetu, 
neka  nastoji  skloniti  bana  Petra,  da  mu  predade  svoj  grad  Klis,  jer  bi  ga  jedino  ovim 
nadinom  mogao  za  se  odriati.  Ako  ban  ne  bi  htio  na  to  privoliti,  neka  knez  gleda  na- 
govoriti  kastelana  u  Klisu,  da  mu  izdade  grad.  Mletci  po  svojim  rektorima  Dalmacije 
nastojali  nagovoriti  Toma^a  Tvrtkovica,  da  povrati  banu  ugrabljenu  Ostrovicu,  ali  njihov 
je  trud  bio  uzaludan.  Sudedi  po  ovim  podatcima,  stanje  je  bana  Petra  na  koncu  go- 
dine  1450.  bilo  zaista  vrlo  nepovoljno.  BivSi  banovac  njegov  oteo  mu  Ostrovicu,  a  Mletci 
snovali,  kako  da  mu  ugrabe  Klisl  K  tomu  su  i  Mletci  i  bosanski  kralj  radili,  da  se  do- 
bave  Oitrovice  i  Knina.  U  travnju  1451.  javlja  bosanski  kralj  mletadkoj  obdini,  kako  bi 
mu  drago  bilo,  kad  bi  ona  preuzela  Osirovjcu;  ako  je  ona  ne  bi  htjela,  neka  bar  pri- 
voli,  da  je  on  kupi  od  Tomaia  Tvrtkovida.  Mletci  odgovaraju  29.  travnja  bosanskomu 
kralju,  da  je  Ostrovica  bila  zaista  njima  ponudjena,  ali  je  oni  nijesu  htjeli  uzeti,  da  ne 
prekrie  mir;  kralj  bosanski  medjutim  neka  radi,  §to  ga  je  voija,  njegovo  de  susjedstvo 
biti  njima  draie  od  ma  dijega  drugaga. 

Ban  Petar  Talovac  uvidjao  je  jasno,  da  se  je  sve  urotilo  na  njegov  zator.  Tu  bo- 
sanski kralj  i  mletadka  obdina,  ondje  opet  odmetni  banovac  i  vojvoda,  pomagani  jamadno 
gubernatorom  Ivanom  Hunjadom  i  njegovim  svojakom,  vranskim  priorom  Tomom  Se- 
keljem.  Pritisnut  sa  svih  strana,  odludio  se  je  ban  napokon  pogoditi  s  najopasnijim  pro- 
tivnikom  svojim,  s  gubernatorom  Ivanom  Hunjadom.  Ban  Petar  ielio  to  postidi  narodito 
posredovanjem  svojih  zemljaka  Dubrovdana<  kojih  je  poslanik  Sigismund  Gudetid  oko 
21.  travnja  boravio  na  njegovu  dvoru  u  Klisu.  Dubrovdani  povjeri^  zaista  30.  travnja 
redenomu  poslaniku  svomu  Sigismundu  Gudetidu,  neka  poradi,  da  gubemator  primi  u 
svoju  milost  i  blagonaklonost  pomenutoga  bana.  No  ved  prije,  nego  Sto  je  dubrovadki 
poslanik  mogao  posredovati,  ugovorena  bi  izmedju  gubematora  i  bana  nekakva  pogodba. 
Ved  7.  svibnja  javljaju  mletadki  rektori  iz  grada  2Uidra  svojoj  obdini  neke  zamaine  no- 
vine,  koje  bijahu  doznali  po  skradinskomu  biskupu,  i  poradi  kojih  se  je  mletadko  vijede 
iivo  zabrinulo.  Doznalo  se  je  naime,  da  su  > izmedju  gubernatora  kraljevstva  Ungarije  i 
bana  Petra  utanadene  neke  pogodbe*  (capitula,  conclusa  inter  guberoatorem  regni  Hun- 
garie  et  bannum  Petrum),  i  da  su  te  pogodbe  poslane  na  potvrdu  rimskomu  papi 
Nikoli  V.  Suvi&e  se  je  obaznalo,  da  se  neito  snuje  i  o  tom,  kako  da  se  Mletcima  otmu 
ugrabljeni  od  njih  gradovi  i  tvrdioje  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Mletci  bijahu  i  taj  put 
dobro  obavije&teni,  jer  18.  svibnja  piie  guberoator  Ivan  Hunjad  ix  Temeirara  mietad* 
komu  duidu  Franji  Foskaru  pismo,  kojim  ga  poziva  »da  Tomi  (Sekelju),  vranskomu 
prioni,  bratu  naiemu«  povrati  Vranu,  koja  je  glavno  mjesto  te  priorije  (locus  principalis 
eiusdem  prioratus).  Gubemator  dodaje,  da  je  poradi  toga  u  Mietke  poslao  sasebna  po- 
slanika,  svoga  dvorjanika  Valentina  iz  Ungvara.  Sve  te  vijesti  uzrujaie  su  nemalo  nUetadku 


t50       ALBRKCHT  AUSTRIJSKI,  VLADISLAV  I.  VARNKNdlK   I   IJiDISI.AV    POSTUMUS  (1437.-    1457.) 

vUdu.  Jol  18.  svibaja  pii^e  svojim  rektorima  u  Zadru,  da  budu  na  oprezu,  i  da  dn  vice 
javljaju  svaku  novinu,  koju  hi  dozoali.  Nadalje  naredjuje  vlada,  da  se  s  miesta  obskrbi 
Vraoa  hranom  i  zairom,  zatim  da  se  odpuste  pje^aci  u  toj  tvrdinj*,  koji  su  oienjeni 
Hrvaticama  (qui  . .  .  habent  uxores  sclauas),  pak  da  se  zamijene  novima.  Suvii^e  neka  se 
popravi  i  tvrdja  u  Novigradu,  a  grad  Nin  ili  neka  se  valjano  utvrdi  i'i  neka  se  s  temeija 
sruie  zidine  njegove.  Vrlo  je  zaniml|iv  naputak  rektorima,  kojim  nastoji  vlada  mletadka 
kroz  skradinskoga  biskupa  izraditi,  da  se  pogodbe  izmedju  gubernatora  i  bana  osujete 
prije,  nego  ito  bi  ih  izvadjali,  i  prije,  nego  §to  bi  ih  potvrdio  rimski  papa. 

Dok  je  mleta^ka  obdina  snovala,  da  ne  dodje  do  izmirenja  izmedju  gubernatora  i 
bana,  nastojala  je  obratno  dubrovaika  obdina  da  se  oba  §to  prije  pogode.  Na  to  ju  je 
nukalo  ne  samo,  ito  je  ban  Petar  Talovac  bio  ojezin  gradjanin,  nego  joS  vi&e  vlastita 
nevolja.  Izmedju  Dubrovnika  naime  i  hercega  Stjepana  Vukdida  bijaSe  nedavno  planuo 
rat,  te  je  obcina  svima  silama  pregnula,  da  sastavi  §to  vedu  koaliciju  protiv  svoga  ne- 
prijatelja.  Njezin  poslanik  Sigismund  Gudetid  neprestano  je  salijetao  gubernatora,  da 
Zajedno  s  bosanskim  kraljem  i  hrvatskim  banom  Petrom  smrvi  gordoga  hercega;  u  isti 
mah  izradio  je  dominikanac  Blai  u  pape  Nikole  V.,  da  je  9.  lipnja  1451  zaprijetio 
crkvenim  prokletstvom  svima,  koji  bi  ma  na  koji  god  nadin  nevrijednoga  patarena,  her- 
cega Stjepana,  pomagali  proti  pravovjernomu  Dubrovniku.  Sasvim  je  prirodno,  da  je 
dubrovadki  poslanik  vec  za  volju  svoga  rodnoga  grada  utirao  putove  sporazumu  izmedju 
bana  Petra  i  gubernatora.  Iz  naputka,  §to  ga  je  dubrovadka  obdina  17.  lipnja  1451  dala 
svomu  poslaniku  Gudetidu,  doznajemo,  da  je  gubernator  traiio  od  bana,  neka  izpuni 
starije  svoje  obedanje,  da  mu  naime  ustupt  polovicu  svoje  banovine,  a  suviSe  mu  je 
poslao  ditav  popis  uvjeta,  uz  koje  bi  bio  spreman  primiti  ga  u  svoju  milost.  Dubrovdani 
naime  piiu  svomu  poslaniku  ovako:  >U  ostalom  javljamo  vam,  kako  je  ban  Petar  nama 
pisao,  da  se  u  njegovoj  stvari  nije  ni§ta  udinilo,  te  nas  ponovo  zamolio  u  svom  pismu, 
da  bi  za  nj  posredovaii  htjeli  kod  gubernatora  Vi  ste  nam  opet  pisali,  da  bi  gubernator 
bio  spreman  primiti  bana  u  milost,  samo  ako  bi  ban  Petar  izpunio  svoje  obedanje,  te 
mu  (predao)  polovicu  banovine  (la  mita  del  banato)  Jo§  ste  nam  pisali,  da  je  gubernator 
poslao  redenomu  banu  neki  popis  onoga,  Sto  gubernator  zahtijeva  (un  registro  de  quello 
che  etso  governator  voleva).  ali  o  toj  stvari  nemamo  nikakve  obavijesti  od  pomenutoga 
bana.  Bilo  medjutim  kako  mu  drago,  ponovo  vam  kaiEemo.  da  imate  govoriti  guberna- 
toru,  neka  bude  milosttv  redenomu  banu,  i  neka  ga  primi  z\  vjernoga  i  odanoga  (poda- 
nika)  krune  ugarskec. 

Ne  zna  se,  da  li  je  u  lipnju  1451.  zaista  do^lo  do  konadna  i2mirenja  i  nagode 
izmedju  Ivana  Hunjada  i  bana  Petra  Talovca.  No  vjerojatno  je,  da  jest,  jer  se  u  srpnju 
pogadja  bao  Petar  s  najglavnijim  odmetnikom  svojim,  s  bivSim  banovcem  TomaSoni 
Tvrtkovidem.  Dne  12.  srpnja  izdaje  kaptol  u  Kninu  pismo,  u  kojem  odituje,  da  je  preda  nj 
do&ao  Tomai  Tvrtkovid  iz  Biiaja  u  Lici,  te  oditovao,  da  se  je  nagodio  s  banom  Petrom 
Talovcem.  Tomai  Tvrtkovid  obvezao  se  je  banu,  da  de  njemu  i  njegovim  sinovima 
vjeroo  sluiiti,  dokle  god  mu  ostave  grad  Oitrovxu  i  polovicu  varoSi  Skradina.  U  znak 
vjernostt  predaje  Tvrtkovid  banu  svoj  grad  Bilaj  u  lupaniji  Lici  sa  svim  pripadcima,  da 
ga  drii  dotle,  dokle  bude  njemu  ostala  Oitrovica  s  polovicom  Skradina.  Zadrial  de 
pako  Toma%  Tvrtkovid  redeoa  mjesta  tako  dago,  dok  ban  >zajedno  s  kraljem  ili  guber* 
natorom  kao  i  s  prelatima  i  barunima  kraljevitva  Ugarske  drugadije  ne  odredi*.  Ban  i 
bivii  banovac  opra&taju  si  sve  med|asobno  nanesene  fttete,  nepravde  i  otimadine;  ako  bi 
doilo  do  novih  razmirica,  bit  de  im  sudci  sadarski  i  spljetski  nadbiskupi,  ninski  i  skra> 
dinski  biakupi,  i  oapokon  vikar  bosanskih  Franjevaca.  Nakon  te  nagode  ne  obnaSa  Tomai 
Tvrtkovid  datt  banovca;  u  listopadu  iste  godioe  spominie  se  ved  Tomai  Bojnidid 
ii  Plavna  kao  >baoovac  Djilmacije  i  Hrvat'«.  te  sudi  u  Kninu  zajedno  >8  rotoim 
sudcima    plemenitih    Hrvat'    stola    Tninskoga*.    Vjerojatno    je    Tomai    Bojnidid   postao 


HRVATSKO  KHAUEVSTVO  GOD.  1446  —  1452;  SMRT  B*NA  PBTRA  TALOVCA  1453.    t$t 

banovcem  hrvatskim  jo5  onda,  kad  se  je  TomaS  Tvrtkovid  bio  odme  nuo  od 
svoga  bana. 

Tek  Jto  sc  ban  Pctar  Talovac  bijaSe  nagodio  s  odmetntm  TTrtkovidcm,  boravi 
opet  skradinski  biskup  kao  ojegov  poslanik  u  MIetcima.  On  zaklinje  MIetke,  da  primu 
njegova  mjesta  u  svoju  zaStitu,  ili  da  inu  bar  uzajme  3000  dukata.  za  koje  6e  im  zalo- 
iiti  svoje  solane  kod  Spljeta.  Ako  mu  ni  to  ne  u£ine,  »btt  6e  prinudjen  prcdati  zemlje 
i  mjesta  svoja  u  ruke  velemoinoga  vojvode  Wana,  od  kojega  sc  vi§e  ne  de  mo<5i  braniti< 
(coactus  est  tradere  terras  et  loca  sua  in  manibus  magnifici  |ohannis  vaivode,  contra 
quern  amplius  se  tueri  non  poterit)  MIetci  mu  javljaju  29  srpnja  1441.,  da  6c  mu  uzaj- 
miti  zamoljenih  3000  dukata,  ali  im  za  njih  mora  zaloiiti  grad  Klis.  Ban  Petar  nije,  na- 
ravno,  ni  pomiSljao.  da  izpuni  njihov  zahtjev.  U  kolovozu  opet  je  skradinski  biskup  u 
MIetcima,  te  moli,  da  ban  smije  bar  uzimati  vojnika  i  oruzja  u  njihovim  gradovima 
Dalmacije,  Jto  mu   MIet&ini    3.    kolovoza    kao  »dobromu  prijatelju*    svomu  dozvoljavaju. 

Ali  sve  to  nije  hasnilo.  Ban  se  je  Ft  tar  u  kolovozu  i  rujnu  1451.  morao  napokon  gu- 
bernatoru  pokoriti,  te  jamadno  prihvatiti  sve,  §to  je  Wan  Hunjad  od  njega  traiio  U  listo- 
padu  borave  poslanici  knezova  Celjskih  u  MIetcima,  te  ohavje§<5uiu  o  novinama  u 
Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  MIetci  se  zahvaljuju  10.  listopada  poslanicima,  koji  su  im  izloiili 
sve,  §to  su  obaznali  o  torn,  >§to  je  udinjeno  i  utana^eno  od  bana  (Petra)  i  druge  gospode 
Ungarije,  kao  i  od  mogudnika  Alemanije  protiv  mletadke  obcine*.  Po  tomu  nam  je  su- 
diti.  da  je  ban  Petar  u  drugoj  polovici  godine  1451.  bio  posve  izmiren  s  gubernatorom 
i  gospodom  ugarskom. 

Godine  1452  oborile  se  neprilike  na  bana  Petra  Talovca  sa  svth  strana.  Najprije 
ga  tu2e  mletadkoj  obdini  podanici  njezini  iz  Poljica  i  Spljeta,  kojih  su  zemlje  medjaiile 
s  banovim  kotarima.  Ban  je  u  svibnju  prinudjen  poslati  zasebna  poslanika  Nikola  u 
MIetke,  da  se  medjaSne  razmirice  izravnaju.  U  srpnju  opet  boravi  banov  poslanik  u 
MIetcima,  te  moli  za§tite  tako  proti  bosanskomu  kralju,  kao  proti  Toma^u  Tvrtkovidu, 
koii  se  bija^e  ponovo  od  njega  odmetnuo  i  na  mletadko  zemljiste  sklonio.  Dne  16  srpnja 
obe<5aje  mletadka  vlada  banovu  pouzdaniku,  da  6e  pisati  bosanskomu  kralju,  neka  se 
izmiri  s  banom;  jednako  nalaie  svojim  rektorima  u  Zadru,  neka  ne  zakraduju  pravice 
banu  protiv  njegova  odmetnika  Tvrtkovida.  Cini  se  medjutim,  da  su  mietadki  upraTitelji 
bjegunca  TomaSa  Tvrtkovica  upravo  zakriljivali,  jer  je  ostao  na  njihovoj  zemlji  i  ondje 
umr'o,  udiniv§i  pred  smrt  oporuku  jamadno  u  prilog  svojim  Stitnicima.  Na  posliedku 
omrazio  bana  dubrovaCki  poslanik  Sigi^smund  Gudetic  i  kod  gubernatora  Ivana  Hunjada. 
Opadnuo  ga,  da  pomaie  hercega  Stjepana  Vukdida,  koji  je'  svedjer  ratovao  s  dubro- 
vadkom  obdinom  Ban  se  je  poradi  toga  kroz  Marina  Gjorgjida  dubrovadkoj  obdini  gorko 
potuiio,  jer  ga  je  gubernator  za  to  s  nevjere  (infidelitatis  notam)  obijedio.  Dakako  da 
su  Dubrovdani  namah  se  poiurili,  da  sebe  i  svoga  poslanika  opravdaju  Zovu  bana  >vele- 
moini  i  modni  gospodin,  predragi  naS  brat  i  prijatelj«,  te  priznaju,  >kako  su  u  ono  vri- 
jeme,  kad  je  herceg  Srjepan  bio  s  vojskom  poi^ao  na  njihov  grad,  te  su  ncki  banovi 
Ijudi,  ne  zna  se  s  kojih  razloga,  doili  k  njemu,  naloiili  svomu  poslaniku  Sigismundu, 
neka  zamoli  gofpodina  gubernatora,  da  piie  banu,  da  bude  obdini  skioD  i  dobar<. 
U  ostalom  Dubrovdani  su  vazda  nastojali,  da  uzdrie  %  njim  prijateljstvo,  kako  so  ga 
nekad  duvali  i  bradi  oiegovoj. 

Ban  Petar  Taluvac  morao  je  ju&  gledati,  kako  su  se  MIetci  okoristili  ratom  izmedju 
Dubrovnika  i  hercega  Stjepaoa.  Pomagali  su  toboi  hercega  protiv  njegovih  odmeioika 
u  Humu,  narodito  protiv  vojvode  Ivani^a  Vlatkovida  (Jurjevida).  najmocnijega  vlastelina 
izmedju  Cetioe  i  Neretve,  pak  su  torn  zgodom  ugrabili  ditavu  Krajinu  i  Neretvu  sajedoo 
sa  znameoitim  trgom  Driva  (locus  Narente,  Gabela)  oa  rijeci  Neretvt.  Ved  26  lipnja  1452. 
imenovali  su  Karia  Mauroceoa  providurom  Krajine  i  Neretve,  a  malo  zatim  pokorili  tu 
se  njihovoj  vlasti  ne  samu  vojvode  Vlatkovidi,  nego  i  staro  hrvatsko  pleme  Kadida. 


25*     ALIRICHT   AUSTRIJ8KI,  VLADISLAV  I.  VARNBN6iK  I  LADISLAV  P08TUMUS  (1437.  -  1457.). 

Od  kolovota  1452.  nema  viSe  spumena  banu  Petru  Talovcu.  Ne  znamo,  kako  se  je 
ponio,  kad  Je  u  rujnu  te  godine  kralj  Ladislav  Postumus  oslobodjeo  od  Stitniitva  svoga 
rodjaka,  cara  Fridrika.  Cini  se,  da  je  oslobodjeni  kralj  po  naputku  gubernatorovu  i  celj- 
skoga  kneza  Uirika  ditavu  baStinu  pokojooga  TomaSa  Tvrtkovida  zajedno  s  Ostrovicom 
pokloDio  krbavskomu  knezu  Gregoriju  Kurjakovidu,  a  onda  da  je  na  poietku  1453.  itne- 
novao  banom  Dalmacije  i  Hrvatske  gubernatorova  sina  Ladislava  Hunjada,  koji  je  tu  £ast 
obnaiao  ved  u  oiujku  i  travnju  one  godine  (Ladislaus  de  Hunyad  perpetuus  comes 
Bystricieosis,  regnorum  Dalmatie  i  Croatie  banus).  AH  Ladislav  Hunjad  nije  zalazio  u 
namijenjenu  mu  banovinu,  nego  je  ostao  u  sjeverozapadnoj  Ugarskoj. 

Skuien  sa  svih  strana,  drzedi  samo  polovicu  hrvatske  banovine,  koja  je  jedva  neSto 
viSc  obuhvatala  od  plemenite  baStine  roda  njegova,  iivotario  je  Petar  Talovac  jo§  prvih 
mjeseci  godine  1453.  Bit  <5e,  da  je  poboljevao,  jer  se  u  javnosti  ne  spominje  ime  nje- 
govo.  Po  bribirskom  nekrologu  umro  je  11-  oiujka  1453.  Malo  zatim  pi§u  Dubrovd:ani 
kralju  Ladislavu  Postumu:  >U  ostalom  obavjeSdujemo  vaSe  velidanstvo,  da  je  gospodin 
Petar  od  Talovca,  nekad  ban  Dalmacije  i  Hrvatske,  ovih  dana  s  ovoga  svijeta  preminuo 
(diebus  his  ex  hac  luce  migrasse).  U  naputku  od  16.  kolovoza,  §to  ga  dubrovadko  vijece 
daje  svomu  poslaniku  Stjepanu  Radulinidu,  koji  6e  podi  u  Bed  kralju  Ladislavu,  obdina 
moli  kraija,  da  bi  baniju  u  Hrvatskoj  povjerio  dovjeku  modnu  i  uglednu  (homo  potente 
et  di  autoritii),  koji  bi  Dubrovdane  zastidivao  u  svakoj  njihovoj  potrebi  i  nevolji,  a  naro- 
£ito  u  ratu  s  hercegom  Stjepanom  Vukdidem. 

Ban  Petar  Talovac  ostavio  je  za  sobom  udovicu  Jadvigu  i  dva  nedorasla  sina,  Iva- 
niia  i  Stjepana.  Od  njegova  brata  Franka,  koji  je  jo§  1448.  poginuo  na  Kosovu,  bijahu 
ostala  takodjer  detiri  sina  (Nikola  ili  Miklu§,  Vladislav  ili  Lacko,  Matko,  i  Franjo  ili  Fe- 
renac)  i  kdi  Anka.  Za  nedorasle  sinove  svoje  preuzela  je  upravu  porodidnih  posjedo- 
vanja  majka  Jadviga,  koju  su  pomagali  kastelani  gradova  Klisa  i  Sinja.  Banske  poslove 
obavljao  je  banovac  TomaS  Bojnidid  iz  Plavna.  Dne  21.  kolovoza  1453  nala2e  iz  grada 
Laba  banovac  TomaS  Bojnidid  kaptolu  u  Kninu,  da  neke  plemide  hrvatske  (Pavla,  Ma- 
tiju,  Radoslava,  Stjepana  i  Ivka)  uvede  u  posjed  nekih  zemalja  (Ladyne  et  Nepche)  Ako 
bi  se  tko  tomu  uvodu  protivio,  neka  toga  prosvjednika  pozove  pred  >velemoznu  gospodju 
Jadviga,  udovu,  i  IvaniSa  i  Stjepana,  sinove  nekad  velemoinoga  gospodina  Petra  Talovca, 
kneza  cetinskoga  i  bana  Dalmacije  i  Hrvatac.  Prosvjeda  medjutim  ne  bi,  te  je  kninski 
kaptol  7.  rujna  mogao  obavijestiti  kraija  Ladislava,  da  je  25.  kolovoza  nalog  banovca 
Bojoidida  izvr&io. 

Medjutim  naskoro  nastade  jagma  i  za  baniju  hrvatsku  i  za  ba^tinu  sirota  Talovdevih. 

(Pad  Carigrada  29.  svibnja  1453).  Bizantsko  je  carstvo  u  XV.  stoljedu  pro- 
Todilo  tuioe  daoe,  narodito  od  onoga  dasa,  kad  se  je  sultan  Murat  II.  bio  popeo  na 
prijestolje  torsko^  carstva.  Namah  druge  godine  svoga  vladanja  (1422.)  bijade  Murat 
podigao  vojsku  i  doiao  pred  Carigrad  ili  Konstantinopolj,  u  kojemu  je  tada  vladao  start 
car  Emanuel  iz  porodice  Paleologa  Carigradu  bijaSe  tada  zaprijetila  velika  pogibao.  Tek 
slijedede  godine  1423.  podje  Emanuelovu  sinu  i  nasljedniku  Ivaou  Vlll.  (1423—1448.) 
za  rukom,  te  utaoadi  sa  sultanom  Muratom  mir,  koji  bi  podpisan  22.  veljade  1424 
Carigrad  bi  doduie  spasen,  ali  bizantska  driava  bude  znatno  stegnuta  »Dr2ava  Rome- 
jaca«  morade  priznati  vrhovnu  vlast  sultana  Murata,  obedati  mu  godi&nji  danak  od 
30000  dukata,  i  ustupiti  mu  vedi  dio  svojih  posjedovanja  u  Macedoniji  i  na  Crnom  moru. 
Odsad  obuhvatalo  je  bizantsko  cantvo  Carigrad  i  njegovu  okolicu,  nadalje  poluotok 
od  Botfora  do  Selimvhje  i  Derkona,  gradove  Mesembriju  i  Anchialos  na  Crnom  moru, 
zatim  oblasti  oaokolo  Athosa  i  grada  Soluna,  neke  otoke  u  egejskom  moru,  i  napokon 
despotftvo  Misithri  na  poluotoku  Moreji  (danainje  kantone  Lakoniju  i  Argolis  sa  sje- 
vemlm  primorjem  do  Patra).  To  je  bilo  sve,  ftto  su  od  godine  1424.  drlali  posljednji  Paleo- 
logi:  car  Ivan  VIIL  aa  tvojom  bradom  Konstantinom,  Tomom,  Dimitrijom  i  Andronikom. 


PAD    CARI6RADA    29    8V1BNJA    1453. 


as3 


Sultan  Murat  II.  nije  poslije  1424.  dirao  u  Cartgrad.  Bilo  mu  je  ratovati  u  Aziji 
s  karamanskim  koezovima,  a  u  Europi  s  Mletcima,  Srbima,  Ugrima  i  Arbanasima.  Oso- 
bitih  su  mu  jada  zadavali  junaci  Ivan  Hunjad  i  Skenderbeg.  Tako  je  bizantski  car 
Ivan  VIII.  dobio  oduSka,  da  se  osigura  za  buduce  navale.  We6  otac  njegov  naslanjao  se  je 


i 

a 
•J 


CO  •• 

<-•  C. 


< 

O  o 

<         a. 

(3  ft 

H 

a 
< 

§        ¥ 

at      ' 
o       " 

^         e 

SS      T 

ee        5 
0.        3 

m 

o       X 
-       ». 

OB  O 

a,      ■" 

a* 

•a. 

o 

e 

.9 


& 


na  zapadnu  Evropu,  a  Ivan  prihvatio  mUao  o  ijediojenju  isto£ne  crkve  sa  sapadoom,  da 
bi  lakie  ostatke  svoga  carstva  obranio  s  pomodu  zapadoih  krft6ioa«  i  ojihove  glave,  rim* 
skoga  pape.  Dne  4.  oiujka  1438.  do&ao  je    sam    Ivan  VIII.  oa  crkveni  sabor  u  Ferrani, 


S54     ALBRBCHT  AUSTRiJSKI,  VLADISLAV  I.  VARNKN/^.IK  I  LADiSLAV  P08TUMUS   (1437.-1457.) 

koji  bijaSe  skupio  papa  Eugen  IV.,  da  se  vijeda  o  crkvenoj  uniji.  Caru  bijahu  se  pridru- 
iiii  mnogi  driavni  dostojanstvenici  njegovi,  zatim  Deki  odltdni  crkovnjaci  grcki,  kao 
Marko  iz  Efeza,  Bessarion  iz  Niceje,  i  Gemisthos  Plethon;  dne  8.  oiujka  stigao  je  u 
Ferrani  i  sam  gr^ki  patrfjarka  Josip.  Razprave  se  medjutim  otegle,  i  tek  u  srpnju  1439. 
doilo  je  u  Firenct,  kamo  bijaSe  koncil  prenesen,  do  nekoga  sporazumka.  Izprava  o  uniji, 
sastavIjeDa  u  laiinskom  i  grdkom  jeziku,  budc  5  srpnja  od  vedine  crkvenih  dostojanstve- 
nika  podpisana  i  sutradan  u  stolnoj  crkvi  u  Ftrenci  svedano  proglaSena. 

Crkvena  unija,  ugovorena  u  Fircnci,  ostala  je  dodu^e  rnrtvo  slovo,  jer  joj  se  pro- 
tivila  ogromna  ve<5ina  gr£koga  svedenstva  i  naroda;  ali  Ivan  VIII.  postigao  je  bar  to,  da 
se  je  odsad  zapadna  Evropa.  na  tc\u  joj  rimski  papa,  kud  i  kamo  vibe  zanimala  za 
sudbinu  bizantske  driave  i  Carigrada.  Naro^ito  ie  papa  Eugen  IV.  neumorno  pozivao 
krddinski  svijet  u  kriiarski  rat  na  Turke,  te  ie  i  s  imanjem  svojim  podupirao  vojne  kralja 
Vladislava  Varnendika. 

Poslije  nesrecnoga  poraza  kr^danskoga  kod  Varna  (1444.),  a  jo§  vile  nakon  nedace 
Hunjadove  na  Kosovu  (1448)  mogao  je  lako  sultan  Murat  ponovo  udariti  na  Carigrad  i 
konaino  obradunati  s  bizantskom  carevinom.  Ali  stari  sultan  bio  je  u  jednu  Tuku  ieijan 
mira,  a  u  drugu  nije  bio  vifan  gaziti  svoje  rijefi.  Paie  kad  je  nekoliko  dana  pied  bojem 
na  Kosovu  umro  car  bizantski  Ivan  Vlll.  (f  3.  listopada  1448.),  ne  cstavivJi  za  sobom 
moikih  potomaka,  te  su  planule  prijestolne  borbe  izmedju  brace  njegove,  sultan  se  izjavi 
za  najstarijega  brata  Konstantina,  dosad  despota  u  Misiihri.  OkrunivSi  se  6.  sije^nja  1449. 
u  Misiihri,  odplovi  Konstantin  na  katalonskim  brodovima  na  sjever  i  udje  12.  ozujka  u 
Carigrad.  Na  to  se  pogodi  s  bracom  svojom,  te  stade  viadaii  kao  Konstantin  XI  Grci  ga 
zvahu  DragaS  (Dragases),  jer  je  po  majci  svojoj  bio  srbskoga  porijekla.  Sve  do  smrti 
sultana  Murata  ostade  Konstantin  u  dobrom  sporazumku  s  Turcima,  £emu  je  mnogo  do- 
prtoesao  G  k  Phrantzes,  koji  je  bio  prijatelj  sultanov 

U  velja£i  1451.  zamijeni  starca  Murata  II.  sin  njegov  Mu  hamed  II.  (1451. — 1481.), 
mladid  od  dvadeset  i  dvije  godne.  ZaduvSi  kr^anske  vlasti  za  smrt  Muratovu,  gotovo  se 
obradova&e,  jer  se  nadahu  boljim  vremenima  I  ^inilo  se,  da  dobro  slute.  Kako  se  je 
Muhanned  u  prvi  kraj  pokazivao  miroljubiv  i  skroman,  nagadjalo  se,  da  je  slabo  nndaren, 
ili  bar  vrlo  slabo  opasan.  No  tako  se  je  pricinjalo  samo  iz  daleka.  Turski  driavnici,  koji 
su  mladoga  sultana  dnevice  gledali,  dobro  su  slutili,  da  je  taj  melankolidni  i  skromni, 
slabo  ptistupadni  vladar  baS  ienijalan,  i  da  u  njega  ima  velikih  vrlina,  kao  i  groznih  crta. 
Nitko  onkraj  turskih  granica  nije  mogao  u  taj  par  doku(!:iti,  da  Muhamed  II,  koji  se  ni 
u  (emu  nije  prenaglio,  u  prvi  kraj  samo  o  torn  snuje,  kako  da  se  u  svojoj  vlasti  utvrdi 
i  u  sve  prilike  upuli,  prije  nego  ce  nastupiti  stazu  pobjeda  i  osvajanja,  kojom  bijahu 
udarili  oajsiloiji  od  predja  njegovih.  Srbski  kronidar  Mihajlo  iz  Ostrovice  karakteriSe 
oovoga  sultana  ovako:  »Car  Mahomet  vladao  je  poslije  svoga  otca  sre<5nu,  a  pored  toga 
bio  je  vrlo  lukav;  prevario  je  s  pomocu  primirja,  gdjc  je  god  koga  mogao;  i  niSta  nije 
mario,  Sto  nije  odriao  komu  primirje,  pak  ako  ga  je  tko  poradi  toga  karao,  odmah  je 
doiao  u  jarost  kao  bijesaa*. 

Kako  su  nastupom  sultana  Muhameda  II.  opet  planule  smutnje  u  Aziji,  gdje  se  je 
na  oj  podigao  karamanski  knez  Ibrahimbeg,  2elio  je  mladi  sultan  imati  mira  bar  u 
Evropi.  S  toga  je  postupao  blago  s  vazalnim  knezovima,  a  i  s  ugarskim  gubernatorom 
Ivanom  Hunjadom  utauadio  je  primirje  na  tri  godine.  Osobito  pak  bilo  mu  je  stalo  do 
prijateljstva  •  bizantskim  carem  Konstantinom,  jer  je  u  Carigradu  iivio  posljednji  po- 
tomak  osmanlijske  kneievike  porodice,  koja  je  nekad  vladala  Karamanijom  i  susjednim 
oblastima  u  Maloj  Aziji.  Zvao  se  je  Urkan.  Muhamedu  je  bilo  do  toga,  da.  mu  taj 
takmac  u  ratu  s  Ibrahimbegom  ne  smeta,  pak  zato  je  obedao  bizantskomu  caru  lijepu 
godiioju    nagradu,  ako    Urkaoa    ailom    pridrii    u    Carigradu.    Tek   nakon   toga   ugovora 


PAD    GARIQRADA    29.    SVIBNJA    1453  45$ 

skupio  je  sultan  vojsku  i  pohitao  u  Aziju,  da  5atre  svoje  proiivnike,  prije  nego  im  stigne 
izgledana  pomod  od  Perzijanaca. 

Jedva  §to  je  Muhamed  II.  preSao  u  Aziju,  dosjeti  se  Konstantin  XI.,  ne  bi  li  upo- 
trebio  nevolju  mladoga  sultana,  da  pomogne  sebi  i  driavi  svojoj.  Ba$  je  Muhamed  vodio 
najopasniju  borbu  s  karamanskim  knezom,  kad  u  Ijetu  1451.  stigoSe  u  turski  tabor  u 
A§keru  poslanici  Konstantinovi,  zahtijevajuci  od  sultana,  da  podvost  u£i  nagradu  za  za- 
robljenoga  Urkana,  jer  6e  ga  inade  pustiti  na  slobodu  Bizantski  car  mislio  je  sultana 
torn  porukom  zastraiiti,  ali  Je  obratno  izkopao  grob  sebi  i  carstvu  svojemu.  Sam  veliki 
vezir  sultanov  Halilpa^a,  prijatelj  Grka  i  njihova  zlata,  upropastio  se  je  silno.  zaduvSi  za 
poruku  bizantsku.  Poslutio  je  straSno  ^lo.  I  nije  se  prevario.  Mladi  je  sultan  jedva  do- 
iekao  zgodu,  da  obraduna  konadno  s  Bizantom  Medjutim  zatomio  je  svoj  gnjev,  pak  je 
obe<^o  poslanicima,  da  ce  o  zahtjevu  carevu  razpravljati  i  odluiiti,  kad  se  vrati  u  Evropu 
u  svoju  prijestulnicu  Diinopolje.  A  onda  je  brzo  utana£io  mir,  pak  namah  pohitao  u 
Evropu  s  odiukom,  da  »R<'mejce«  do  kraja  satre. 

Bizantinci  spoznaSe  naskoro,  da  su  drzko  izazvali  sultana,  i  da  im  se  radt  o  glavi.  Sa- 
stat  ka  u  Drinopolju  ne  bi;  pa^e  Muhamed  uzkrati  i  dosadanju  nagradu  za  Urkana.  Nasuprot 
podize  sultan  joS  na  koncu  1451.  na  najuzem  mje^tu  Bosfora  jaku  ivrdju  (danas  Rumili- 
H  -ar)  sa  60  kula,  i  smjcsti  u  nju  posadu  od  400  Ijudi  pod  Fiiuzbegom.  U  isti  mah  pozove 
sultan  magjarskoga  (ili  vla^koga)  graditelja  topova  Orbana,  da  mu  lijeva  ogromne  topove. 
Sam  sultan  podje  sa  50.000  Ijudi  pred  Carigrad,  te  pregledavaSe  ondje  od  28.  kolovoza 
do  1.  rujna  1452.  utvrde  grada  sa  kopnene  (rumelijske)  strane.  Napokon  posia  Turahan- 
bega  s  jakom  vojskom  na  Moreju,  da  ju  opusto§i  i  zaprije^i  bracu  carevu  Tomu  i  Di- 
mitriju,  da  u  osudni  £as  priteku  u  pomod  Carigradu. 

Konstantin  XI.  kuSao  Je  donekle,  da  poslanstvima  odvrati  prijetedu  pogibao.  Ali 
kad  je  suhan  dianove  drugoga  poslanstva  u  lipnju  1452.  dao  pogubiti,  stao  se  Je  i  bi- 
zantski car  spremati  na  odpor.  U  proljecu  i  IJetu  1452.  dao  je  unijeti  §to  viSe  iita  u 
grad,  a  u  zimi  od  1452.  na  1453.  popravljao  je  utvrde  cangradske.  Traiio  je  takodjer 
novaca  i  vojske,  narodito  u  zapadnoj  Evropi,  ali  s  malo  uspjeha.  Ivan  Hunjad  niJe  mu 
mogao  pomodi,  a  aragonsko-napuljski  kralj  Alfons  V.  jedva  mu  se  je  poslije  odazvao  i 
dao  nekoliko  brodova.  Fade  ni  republike  Mletci  i  Genova  nijesu  mu  dale  izvjestna  od- 
govora,  premda  je  i  njihovoj  trgovini  na  iztoku  prijetila  gotova  propast  Napokon  se  je 
car  obratio  i  na  timskoga  papu  Nikolu  V.,  a  taj  ga  je  ponudio  unijom,  koja  je  dosad 
ostala  bezuspje^na  Konstantin  XI.  medjutim,  i  sam  sklon  uniji,  a  pritisnut  prijekom 
nuidom,  privolio  napokon,  da  se  uoija  provede.  U  studenom  1452.  do§ao  je  papinski 
legat,  kardinal  Izidor,  sa  200  momaka  pomodnih  deta  u  Carigrad;  a  12.  prosinca  progla- 
Sena  bi  u  crkvi  sv.  Sofije  u  nazodnosti  carskoga  dvora,  senata  i  vi^ega  svedenstva  unija  i 
obavila  se  liturgija  po  utanadenim  odredbama.  Svedanost  se  svr^ila  molitvama  za  papu  i 
prognaooga  patnjarku  Gregorija.  No  sada  se  porodi  razkot  medju  Grcima,  jer  su  kalu- 
djeri,  na  delu  im  udeni  Genadije,  ustali  protiv  unije,  te  pobunili  puk.  Fade  i  prvi  mi- 
nistar  carev,  veliki  admiral  i  nadelnik  topntdtva,  po  imenu  Luka  Notaras,  izrede  lozinku, 
da  voli  vidjeti  Carigrad  pod  turskim  turbanom,  nego  pod  papinskom  tiarom.  Uza  sve  to 
trsio  se  je  papa  Nikola  zajedno  sa  svojim  legatom  Izidorom,  da  se  skupi  barem  bro- 
dovlje  u  pomod  Carigradu.  Fapa  sam  dao  je  deset  galija;  ovima  se  pridruitii  brodoTi 
napuljskoga  kralja,  zatim  mieladki  i  genovezki.  Dne  28.  travnja  1453.  imenovao  je  papa 
dubrovadkoga  nadbiskupa  Jakova  Veniera  za  svoga  legata,  koji  de  pratiti  savetno  bro- 
dovlje  na  iztok.  Ali  to  brodovlje  stiglo  je  prekasn..). 

Ne  naSavii  Konstantin  XI.  obilate  pomodi  na  sapadu,  Made  pribirati  vojtku  u 
samom  Carigradu  i  bliiem  okoUiu.  Tu  mu  piitrde  u  pomod  mletadka  naseobina  u  Cati- 
gradu  sa  svojim  vrstmm  bailom  Girolamom  Minottom,  koji  Je  takodjer  itradio,  da  je  pet 
mletadkih  brodova,  koji  su  sludajno  ondje  bili,  ostaiu  sa  svom  mumdadi  oa  obranu  grmda. 


S56       ALBBBCHT  AU3TRIJSKI,  VLADISLAV  !.  VARNKN&IK  :  LADISLAV  P08TUMU8  (1437. — 1457.) 

Mlctaikim  naseljenicima  pridruiile  se  dete  drugih  kolonija,  naroCito  katalanske  i  geno- 
vclkc  u  Peri  (Galati).  Mimo  to  dobi  car  pomoci  i  od  genoveike  naseobine  na  otoku 
Chiosu;  ui  hrabroga  kapetana  Mauricija  Catunea  izticao  se  je  tu  najviSe  hrabri  Giovanni 
Guiglielmo  Longo  od  porodicc  Giustiniani.  Ovaj  je  dovco  26.  sijetnja  1453.  dva 
velika  broda  i  700  vojnika,  medju  njima  Nijemca  Ivana  Grant  a,  vrstna  topnika  i  inzi" 
nira-  Tako  jc  Konstantio  do  proljeca  1453.  skupio  nekih  9000  Ijudi,  od  tih  oko  3000  La- 
ina  S  torn  malom  vojskom  bilo  mu  je  braniti  gradske  zidine,  koji  su  obsezali  5  sati 
i  viie,  dakako  tako,  da  mu  je  za  obranu  zidova  uz  morsku  obalu  ostalo  i  26  bro- 
dova  (od  toga   10  carskih). 

Vec  u  veljaii  1453.  vukli  su  Turci  prema  carigradskom  polju  ogromni  top,  Sto  ga 
MjaSe  salio  Orbao.  Teiio  je  300  centi,  a  bacao  je  kamene  kruglje  od  crnoga  ^krilja, 
teike  12  centi.  U  isti  je  mah  Karadzabeg  s  prednjom  detom  turskom  od  10.000  Ijudi 
osvajao  ostatak  bizantske  driave,  naime  gradove  i  mjesta  od  Mesembrije  do  Selimvrije. 
Prcma  kraju  oiujka  primicao  se  je  ved  okolici  Carigrada,  gdje  je  car  Konstantin  dinio 
poftljednje  priprave  za  obranu  svoje  prijestoljnice.  Dne  2.  travnja  zatvorio  je  Bartolomeo 
Soligo  morski  zaton  »Zlatni  rog<  (Chrysokeras)  lancem,  sloienim  od  okruglih  drvenih 
panjeva,  koji  su  bill  spojeni  jakim  komadima  zeljeza  i  zeljezmm  lancem.  Lanac  je  sezao 
od  »Lijepih  vrata<  (danas  Bagce-kapusi)  do  zidina  Galate  (Pere);  uz  lanac  bilo  je  smje- 
$teno  deset  najvecih  brodova.  Medjutim  je  veliki  vezir  lurski  HalilpaSa  jo§  jednom  po- 
ku§ao,  da  odvrati  sultana  od  navale  na  Carigrad.  No  Muhamed  nije  ga  htio  slu^ati,  jer 
je  bio  uvjeren,  da  osmanlijsko  carstvo,  koje  je  t  onako  ved  bilo  ba§tinik  bizantske  driave 
u  Levanti  i  na  Balkanu,  oe  bi  moglo  tra  no  obstajati,  ako  ne  oblada  Carigradom,  bez 
kojega  se  ne  mogu  driati  na  okupu  prostrane  oblasti  od  Jeruzolima  do  srednjega  Du- 
nava.  Muhamed  diie  svoju  vojsku  23.  ozujka  iz  Drinopolja  i  osvanu  5.  travnja  na  polju 
pred  Carigradom.  Vojska  mu  je  bila  brojna.  Osim  spomenutoga  orijaJkoga  topa  imao  je 
jo4  dva  neSto  manja  i  14  baterija  Po  najniiim  podatcima  brojila  mu  je  vojska  165.(XX)  Ijudi, 
od  tih  jamadno  80.000  redovnih  deta  (15000  janjidara)  U  vojsci  bilo  je  i  1500  srbskih 
konjanika  pod  Jak^m  od  Breznika  (poodimom  Dimitrije  i  Stjepana  Jak^ida),  koje  je 
morao  poslati  srbski  despot  Gjuragj  Brankovid.  Mornarica  turska  brojila  je  oko  144  je- 
dara,  naime  12  velikih  galija,  80  vecih  i  25  manjih  ladja;  vodio  ju  je  prvi  poznati 
kapudan-pa&a  turski,  bugarski  poturica  Balta  Oglu  Sulejmanbeg. 

Doe  6.  travnja  prikudi  se  sultan  s  vojskom  svojom  na  jednu  talijansku  milju  ne- 
prijateljskomu  gradu.  Glavni  svoj  stan  i  tri  velika  topa  zajedno  s  janjidarima  smjesti  na 
brda  Maltepe  nasuprot  vratima  sv.  Romana,  Karsije  i  Miriandra;  desno  sve  do  Propon* 
tkle  (Bijeloga  mora)  utaboriSe  se  azijske  dete,  a  lijevo  sve  do  Zlatnoga  roga  rumelijski 
(evropski)  odjeli.  Kao  rezerva  stajala  je  {>olovica  vojske  iza  glavnoga  stana;  a  u  Galati 
postavio  je  su'tan  za  straiu  svoga  $urjaka  Saganospa§u  i  Karadzabega.  Isti  dan  razmjestio 
je  i  Konstantin  svoju  vojsku.  Nasuprot  glavnomu  stanu  osmanlijskomu,  naime  kod  vrata 
sv.  Romana  ostao  je  sam  sa  3(XX)  Ijudi  (5(X)  Genoveza),  a  s  njim  izkusni  i  vrli  Giusti- 
niani. Sjeverno  prema  luci  branit  de  Karsijeva  vrata,  ondje,  gdje  rijeka  Lykos  utjede  u 
grad,  hrabri  katolidki  kapetan  Teodor  od  Karista;  Drinopoljska  vrata  duvat  de  tri  brata 
Brochiardi,  Helxlomon  s  okolicom  mletadki  bailo  Girolamo  Minotto  s  trgovcima  svoje 
koionije;  nadalje  opasni  predjel  na  sjeveru  Hebdomona  Stitit  de  njemadki  iniinir  Grant, 
a  pala^'u  Blaherne  t  sjeverozapadni  die  grada  do  luke  kardinal  Izidor  s  Rimljanima  i 
Itteljima  otoka  Chiosa.  jednako  pomno  btSe  smjeStene  dete  na  jugu  careva  glavnoga 
stana  prema  tvrdji  Kiklobionu.  Tu  je  stajao  MIetdanin  Dolfin  na  Selimvrijskim  vratima,  ooda 
katolidki  Grk  Teofil  Paleolog,  Genovezac  Maurizio  Cattaneo,  i  napokon  Mletdani  Caterino 
Contareoo  i  Frabruzz  Comaro.  Manje  izloieno  primorje  uz  Propontidu  (Bijelo  more)  bra- 
nili  su  koje  oboruiani  kaludjeri,  koje  Mletdani  pod  Jakovom  Contarinijem;  kod  palade 
Bukoleona  bile  su  smjeitene  katalonske  dete  pod  Spanjolskim  konzulom  Pedrom  Julianom, 


PAD    CARIGRADA    29.    8VIBNJA    1453.  a$7 

a  u  okoliiu  same  carske  palaSe  bio  je  osmanlijski  knez  Urkan  sa  svojom  dniiinom. 
Juzna  obala  Zlatnoga  roga  povjerena  hi  momcima  kretskoga  broda  i  velikomu  Tojvodi 
Luki  Notarasu  (sa  100  konjaoika  i  500  pje§aka),  a  svjetionik  na  ulazu  u  luku  kapetanu 
mleta^ke  galije  Gabrielu  Trevisanu.  Napokon  u  nutrinji  grada  stajala  je  kod  crkve 
sv.  apostola  rezerva  od  700  Ijudi  pod  Dimitrijom  Kantakuzenom  i  njegovim  zetom  Nike- 
forom  Paleologom.  Sve  je  bilo  zgodno  razredjeno;  jedioo  su  smetale  dvije  nevolje:  prvo 
je  bilo  u  obce  premalo  vojske  za  obranu  tolikoga  grada,  a  drugo  se  je  fanatidni  puk 
za  ditave  podsade  neprestano  dizao  na  henotike  (prijatelje  uaije),  te  je  tako  bjesnio 
protiv  njih,  da  nije  heootskim  svedenicima  dopuStao  ni  mrtve  zakapati. 

Uza  sve  te  nevolje  ipak  je  hrabri  Konstantin  sa  svojim  dnigovima  srecno  suzbijao 
navale  neprijatelja,  te  se  je  podsada  grada  preko  odekivanja  otegla.  Topovi  sultanovi 
nijesu  mnogo  naudili,  jer  su  Grci  svoje  zidine  oblozili  Ijepom  od  vapna  i  stucanih  opeka, 
te  ih  tako  zaStitili  od  vatre  topovske.  Jo§  manje  mogao  je  sultan  uspjeti  na  moru.  Doe 
18.  travnja  suzbiSe  branitelji  juri§  s  kopna,  a  20.  travnja  odoljeSe  6etiri  broda  kridanska 
diiavoj  mornarici  osmanlijskoj.  Sultan  se  napokon  uvjeri,  da  ne  ce  grada  dotle  uzeti,  dok 
ga  jade  ne  opaSe  s  morske  strane.  S  toga  dade  od  brojnih  radnika  svojih  nadiniti  put  iz 
Bosfora  u  Ziatni  rog,  dug  7  kilometara.  Taj  put  obloien  bi  daskama,  koje  biSe  nama- 
zanc  uljem  i  lojem;  a  onda  dade  sultan  u  nodi  od  21.  na  22.  travnja  valjcima  po  torn 
puiu  prenijeti  72  broda  iz  Bosfora  u  Ziatni  rog.  Tim  postade  stanje  Carigrada  vrlo  ne- 
povoljno.  MIetadki  kapetan  Jakov  Caco  poku^o  je  doduse  u  nodi  28.  travnja  uniStiti  to 
brodovlje  s  pomodu  grdke  vatre,  ali  Turci  bijahu  izdajom  doznali  za  njegovu  osnovu,  te 
su  ju  osujetili.  Malo  zatim,  4.  svibaja,  navali  sam  Giustioiani  na  te  brodove,  ali  i  on 
bi  suzbijen. 

Pored  tih  nezgoda  branili  su  se  grdki  i  latinski  junaci  hrabro,  narodito  od  onoga 
dasa,  kad  su  doznali,  da  im  dolazi  u  pomod  krSdanska  mornarica.  Medjutim  su  i  Turci 
stali  s  kopnene  strane  udarati  sve  ieSce  na  gradske  zidine.  Podev  od  16.  svibnja  kopali 
su  Turci  lagune  kod  Hebdomona  i  Blaherna,  gdje  im  je  odolijevao  vjeSti  Ivan  Grant 
s  pomodu  grdke  vatre.  Ali  ipak  su  turski  topovi  napokon  toliko  oStetili  gradske  zidine, 
da  je  sultan  stao  misliti  na  obdi,  osudni  juri§.  Najprije  pozvao  je  Konstantina,  da  se  dobre 
volje  predade;  a  kad  je  taj  odgovorio,  da  voli  sa  svojom  prijestolnicom  propasti,  nego 
se  predati,  odludeno  bi  u  sultanovu  vijedu  24.  svibnja,  da  se  29.  svibnja  poduzme  obdi 
juris.  Vojnicima  bi  obecano,  da  de  smjeti  tri  dana  u  osvojenom  gradu  plijeniti  i  robiti; 
sav  pokretni  plijen  neka  bude  vojsci,  dok  de  sultanu  ostati  jedino  zidine  i  javne  zgrade. 
Veliki  vexir  Halilpa^  bija§e  joj  jednom  pokuiao,  da  odvrati  sultana  od  obdega  juriia; 
a  kad  mu  to  nije  po§lo  za  rukom,  porudi  taj  no  caru  Konstantinu,  Sta  se  sprema.  Tako 
su  se  i  Grci  mogli  28.  svibnja  pripraviti  za  osudni  boj.  Car  Konstantin  skupio  oko  scbe 
sve  zapovjednike  i  u  srce  dirajudim  glasom  govorio,  hrabredi  ih  za  posljednju  borbu.  Onda 
je  poSao  u  crkvu  sv  Sofije,  gdje  je  primio  sv.  pridest,  a  zatim  vratio  se  je  u  svoju  p«- 
ladu,  te  je  molio  sve  za  oproitenje.  BijaSe  odludio  umrijcti  kao  junak,  da  spasi  svoju  dast, 
kad  ved  nije  mogao  odriati  ruievine  stare  slave  bizantske. 

Nodu  izmedju  28.  i  29.  svibnja,  oko  2  sata,  zapodela  je  smrtna  borba  Romejaca. 
Sva  su  zvona  po  gradu  zvonila,  a  iene  zgmule  se  u  crkvu  i  vrudim  molitvama  vapile  za 
pomod.  Prvi  juriS  turskih  neredoviiih  deta  bude  sredno  suzbijen.  Sad  se  oboriJc  nove 
dete  uz  udaranje  bubnjeva  i  talambasa  na  vrata  sv.  Romana.  Ali  i  drugi  juriJ  bi  o<1bijen. 
Na  to  podiie  sultan  janjidare  i  podupre  ih  straSnom  vatrom  iz  topova.  Do  70.000  turske 
vojske  bilo  je  u  boju.  Aii  i  toj  sili  odolijevahu  branitelji,  te  obarahu  dopore  neprijatelja. 
U  to  bi  hrabri  Giustiniani  strjelicom  telko  ranjen.  Sav  smudcn  i  klonuo  od  siraine  boli 
pohiu  u  luku,  da  mu  na  brodu  ranu  sveiu.  S  toga  se  prepadoJe  ostali  branitelji.  Spa- 
zivJi  to  SagaoospaJa,  potjera  onamo  janjidare,  od  kojih  se  jedna  deta  uzpe  na  zidine. 
Dok  su   branitelji    ove   bijesno    suzbijali,   provali   druga   tunka    deta    kroz   malena    vrata 

Hr».  po»j.  IL  U.  *' 


a^i       ALBRBCBT   AUSTRIJ8KI,  VLADISLAV  I.  VARNKn£iK  I  LADISLAV  POSTUMUS  (1437.  — 1457.). 

(Kerkoporta)  juino  od  Hebdomona,  koja  bijahu  braoitelji  zaboravili  zatvoriti,  tnedju 
gradske  xidine,  i  stade  prodirati  pravcem  prema  Drinopoljskim  vratima.  Ceta  ova  brzo  bi 
pojadana  oovim  dnigovima,  koji  se  bijahu  uzpeli  Ijestvama,  pak  svi  zajedno  zadJoSe  caru 
Konsiantinu  za  ledja.  Tim  bijaSe  sudbina  Carigrada  odlu^ena.  Dok  su  sada  turski  topovi 
na  tmjestu  glavnoga  boja  oko  vrata  sv.  Romana  ogroman  komad  zida  odvalili,  te  su  do- 
bitnici  jatomice  u  grad  grnuli,  traiio  je  nesredni  Konstantin  smrt,  da  ziv  ne  dodje  u 
turske  ruke.  Borecii  se  hrabro  poput  prostoga  vojnika  nadje  zudjenu  smrL  U  to  bijahu 
ved  Turci  u  grad  u§n,  pak  vidjevSi,  da  nema  mnogo  branitelja,  obustavi§e  sjedu,  te  sta- 
dole  robiti  i  plijeniti.  Tako  je  moglo  vi$e  branitelja  za  dobe  iz  grada  umaknuti.  Giusti- 
niani,  koji  je  na  svojoj  ladji  doznao  za  katastrofu,  pobjeie  na  otok  Chios,  aU  umre  malo 
zatim  od  ialosti.  Kardinal  Izidor  umafie  nakon  hrabra  boja  u  odijelu  roba  u  Galatu.  Ali 
zato  bi  knez  Urkan  na  bijegu  zarobljen  i  s  mjesta  pogubljen.  Medju  zarobljenicima  bio 
je  i  Luka  Notaras,  kojega  je  sultan  u  prvi  mah  pomil^vao.  Preko  60.000  Ijudi  bude  za- 
suinjeno.  Osobita  nesred  i  zadesi  one  tisuce  naroda  svakoga  spola,  dobi  i  staleia,  koje  se 
bijahu  jutrom  izmedju  6  i  7  sati,  knd  su  stizavali  prvi  zalostni  glasi,  sklonili  u  crkvu 
sv.  So6je,  vjerujudi  u  neko  staro  prorodansivo,  da  de  netko  kr.4dinima  u  zadnji  das  dodi 
u  pomod  i  pribaviti  pobjedu.  Slavodobitni  Turci  razvaU^e  sjekirama  crkvena  vrata,  od«e- 
doie  nebrojeno  naroda  u  suzanjstvo,  oskvrnu.^e  sila  djedaka  i  djevica,  opoganile  svetinje 
hrama,  te  hranjahu  i  napajahu  u  njemu  svojt  konje.  Napokon  podeSe  i  ruiiti  divotni  hram, 
kad  im  stiie  zapovijed  od  Muhameda,  da  stanu. 

Oko  osam  sati  jutrom  bijahu  Turci  provalili  u  grad;  oko  dvanaest  stigoSe  Mu« 
hamedu  glasi,  da  je  divotni  grad  u  njegovoj  vlasti.  Na  to  podje  sam  u  pratnji  svojih 
doglavnika  i  dvorjanika  kroz  Drinopiljska  vrata  u  grad,  koji  se  je  odsad  stao  nazivati 
Stambulom.  Najprije  udje  u  crkvu  sv.  Sofije  Jedan  mula  uzpne  se  na  propovjedaonicu 
i  izgovori  vjeroizpovjest  moslimsku;  onda  podje  sam  sultan  k  zrtveniku  i  izvrSi  svoju 
moliivu.  Tako  postade  crkva  s«'.  Sofije  islamskom  diamijom.  Zatim  dade  Muhamed  po- 
traiiti  trupio  cara  Konstantina  XL,  koje  prepozna  Luka  Notaras.  Tijelo  carevo  sahranjeno 
bi  s  velikim  podastima.  Nedaleko  od  diamije  Vefe  izpod  kamena  bez  nadpisa  podiva  taj 
plemeniti  junak  i  danas;  jednostavna  svjetiljka,  za  koju  turska  vlada  daje  ulje,  pali  se  i  sada 
joS  svako  vede  nad  grobom.  Glavu  carevu  dade  sultan  odrubiti  i  na  Augustineum  na- 
taknuti,  neka  se  svatko  uvjeri,  da  je  nestalo  bizantskoga  cara  i  carevine. 

Prvi  dan  pobjede  svoje  (29.  svibnja)  ponio  se  je  Muhamed  dovjedno  i  umjereno, 
postupajudi  blago  sa  zarobljenim  suinjevima.  No  suiradan  slavio  je  pobjedu  svoju,  te  se 
je  opio  i  podinio  sila  zla.  Luku  Notarasa  s  najstarijim  sinom  i  zetom  njegovim  dao  je 
pogubiti,  a  uz  njih  sila  suiojeva.  Tom  zgodom  poginuo  je  Mletdanin  Minotto  i  katalonski 
konzul  juliano.  Sva  sila  djedaka  i  djevojaka  smjelteno  bi  u  harem  suhanov  i  nje- 
govth  dvorjanika. 

Dva  dana  iza  pada  Carigrada  osvanulo  je  kr^ansko  brodovlje  u  grdkim  vodama. 
Ono  je  jedino  moglo  doznati  potankosti  o  prosloj  katastrofi,  te  obavijestiti  o  njoj  za- 
fMdnu  Evropu.  Vlasti  pak  evropske  prestraiile  se  stra^no,  kad  su  zadule,  da  je  dosadanji 
branik  evropske  civilizacije  pao,  i  da  je  sada  kuda  Osmanova  sjela  na  Bosforu  na  ono 
mjesto,  koje  su  kridanski  nasljednici  Konstantina  Velikoga  kroz  tisudu  godina  driali 
protiv  vehkoga  disla  bn.jnih  neprijatelja.  Carevina  se  turska  na  Balkanu  posve  utvrdila, 
te  je  Muhamed  mogao  odsad  misliti,  da  do  kraja  pogazi  ostatke  balkanskih  driava,  pak 
da  onda  segnc  za  Ugarskom  i  Hrvatskom.  Dne  24.  srpnja  1453.  piSe  neki  Ivan  Sobota 
iz  Trogira  mleudkomu  patriciju  Pctru  M.  ovako:  »Kad  nam  je  javljeno,  da  je  najkrSdao- 
skiji  grad  Bizant  na  neizmjernu  itetu  kridanske  stvari  od  turskoga  cara  Muhameda 
csvojen,  straino  nas  je  smutilo,  kao  da  nam  je  Ijuta  rana  zadata«  (tamquam  ex  perc^pto 
vttlnere  vehementer  constemati  fuimus). 


ILRIK    CEUSKI    I    lYAN    IIUNJAD;    BORBB   ZA    BANIJU   U   HRVATSKOJ.  159 

(Ulrik  Celjsici  i  Ivan  Hunjad  1453.— 1455 ;  borbe  za  banija  u 
Hrvatskoj  1453. — 1456).  Mladi  kralj  Ladislav,  dobavivSi  sc  slobode,  ne  mogaSe  sam 
da  upravlja  pro>tranom  otdevinom  svojom,  koja  je  obuhvatala  tri  kraljevstva  i  vBe  dnigih 
zemalja.  Bio  je  doduSe  od  cara  Fridrika  pomno  odgojen,  pokazivao  je  za  £udo  zrelu 
pamet  i  mnogo  sainosvijesti ;  ali  uza  sve  to  nije  kraj  svojih  trinaest  godina  bio  podoban, 
da  udovolji  svemu,  §to  bi  kraj  tadanjih  teikih  phlika  jed\a  bio  mogao  vriiti  posve  zrio, 
samosvojan  covjck.  Tako  se  je  zgodilo,  da  je  mUdi  Ladislav  za  pravo  samo  zamijenio 
skrbnika:  mjesto  cara  Fridrika  preuzeo  je  svu  brigu  za  kraija  i  driavinu  drugi  rodjak 
njegov,  knez  i  slavooski  ban  Ulnk  Celjski.  Medjutim  ta  zamjena  nije  bila  u  prilog  ni 
kralju  ni  njegovim  zemljama,  jer  je  knez  Ulrik  svojim  karakterom  kud  i  kamo  zaostajao 
za  carem.  §ta  je  do  iivota  privatno.:a,  bio  je  Ulrik  razkalaSen  poput  otca  svoga,  te  je  od- 
nemario  svoju  zakonitu  suprugu  Katarinu,  k<fer  srbskoga  despota,  pak  se  pomamio  za 
nekom  Bedankom,  kojoj  je  muza  iz  potaje  ubiti  dao.  2Utlud  ga  je  otac  Fndnk  odvracao 
od  priijeinice;  sin  pace  spoditavao  otcu,  da  ni  sam  nije  bio  bolji,  kad  je  umorio  majku 
njegovu,  a  suprugu  svoju.  U  javnom  iivotu  opet  bio  je  Ulrik  bezdu^n  politidar  poput 
vecine  tadanjih  velikaSa  No  pored  toga  bio  je  odlu(^an  i  razborit  dovjek  (consilio  maturus 
—  vir  cordatus  atque  sagax\  te  je  ozbiljno  i  revno  radio  u  prilog  svomu  Sticcniku,  da 
tnu  podigne  ugled  i  vlast.  Dakako  da  je  pri  torn  morao  postupati  vrlo  oprezno»  da  ne 
dodje  u  sukob    s  najuglednijim    velikaSima  u  pojedinim    zemljama,  a  narodito   s  Ivanom 


PODPU   KNEZA    UlRIKA   CeUSKOOA. 

Saialjea  •  ispnve  od  24.  lipaja  1455-  Ciu  se  ovako:  « Ulricas  comes  nuaa  p(ro)pria*. 

Diiavoi  erUv  a  B«4a. 


Munjadom  u  Ugarskoj,  s  gubernatorom  Jurjem  Fodjebradskim  u  ^eikoj,  i  9  Ulrikoni 
Eizingerom  u  Austriji.  Osobito  pak  mu  je  trebalo  paziti,  da  se  s  njima  u  jedan  te  isti 
mah  ne  zavadi,  pak  da  se  onda  sva  tri  ne  sloie  na  njegov  zator. 

U  prvi  kraj  nastojao  je  Ulrik  Celjski,  da  se  kako  tako  nagodi  s  Ivanom  Hunjadom. 
Taj  bijaie  doduie  poloiio  (ast  gubematora,  ali  viSe  od  nuide,  nego  dobre  volje.  Bex 
dvojbe  je  kralj  Ladislav  po  naputku  Ulrika  Celjskoga  \oi  u  Beiu  obasuo  biviega  guber- 
riatora  obilatim  darovima,  te  mu  ostavio  gotovo  svu  prijainju  vlast  u  Ugarskoj,  zamje- 
nivii  mu  naprosto  dosadanji  nasluv  »gubernator<  u  »vrhovni  kapetan«.  Time  je  htio  uiutkati 
ogromnu  i  jaku  stranku  njegovu.  Na  koncu  sijednja  1453.  doveo  je  Ulrik  Celjski  mU* 
doga  kraija  u  Foiun,  gdje  se  bija^  u  to  sastao  ugarski  sabor.  I  tu  se  je  nastojalo 
u  svemu  ugoditi  bivSemu  gubernatoru  i  njegovim  privrienicima.  Najprije  je  Ladislav  a 
zakon  tom  obliku  potvrdio  Ivaou  Hunjadu  sve,  ito  mu  bijaie  joi  u  Be£u  podijelta  Doe 
30.  sijednja  izdao  mu  je  dvije  znamenite  povelje.  U  prvoj  slavl  kidenim  rijedima  slavna 
djcla  njegova,  poilnjena  za  Sigismunda  i  Albrechta,  a  osobito  njcgovc  borbe  s  Turcima, 
pak  mu  onda  s  privolom  svih  prelata,  baruna  i  plemi6^  sabranih  na  saboru,  potvrdjuje 
z«  sva  vremena  knciiju  Bistricu,  koju  mu  bijaie  joi  u  Beiu  darovao.  Drugom,  jednako  sve- 
£anom  poveljom,  pridao  mu  je  joi  neke  gradove  I  posjedovanja  u  tordanskoj  i  hunjadskoj 
lupanijl  No  zato  je  Ivan  Hunjad  morao  poloiiti  sveeaou  prisegu  na  sveto  evangjelje,  da 
ce  odsad  biti  vjeran  i  pokoran  kralju  Ladislava,  da  de  ga  braniti  od  svih  proiivnika  oje- 


s6o      ALBRlCHT   AUSTIIIJSKI,  vLaDISLAV  I.  VARNKN^IK  I  LADISLAV  POSTHMUS  (1437.— 1457.)- 

goTih,  paie  da  6e  vazda  savjestno  prijpyljivati  sve,  ito  bi  moglo  bid  na  Stetu  kraljevu. 
Kralj  ga  na  to  joi  viie  odiikovao,  darovavii  mu  31.  sijednja  u  Slavoniji  posjedovanja 
Radu  i  ST.  Elizabetu  (Racha  ct  Zcnthcrsebeth)  u  kriievaikoj  iupaniji,  i  izdav§i  mu  na- 
pokon  1.  vcljadc  deivriu  povelju,  kojom  mu  je  dozvolio,  da  smije  u  svoj  grb  uz  dosada- 
njega  gavrana  u  modrom  polju  uvrstiti  joS  i  crvena  lava  u  bijelom  polju,  kako  lijevom 
pandiom  diii  zlatnu  krunu.  Sinovi  Hunjadovi  bi^e  takodjer  odlikovani,  naro^ito  je  dva- 
desetgodiSnji  tada  Ladislav  imenovan  za  bana  Dalmacije  i  Hrvatske.  Jednako  bi  i  pri- 
jatelj  njcgov,  veliko-varadinski  biskup  Ivan  Vitez  od  Sredne,  imenovan  za  vrhovnoga 
kaocelara  kraljevstva,  te  ye6  1.  veljaie  vr&i  tu  6ast.  Napokon  bi  Ivanu  Hunjadu  povjereno 
rukoTanje  s  kraljevskim  prihodima.  (!!!ini  se,  da  je  tom  prigodom  utanaieno,  da  ce  Hunjad 
svake  godioe  davati  kralju  24000  dukata,  a  ostatak  ce  tro§iti  za  upravu  kraljevstva  i 
obranu  zemlje.  Aeneas  Sylvius  pi^e,  da  je  i  Ulriku  Celjskomu  zajam^ena  godi^nja  na- 
grada  od  12.000  dukata  od  prihoda  ugarskih. 

Dne  6.  veljade  potvrdio  je  kralj  Ladislav  Postumus  zaklju^ke  ugarskoga  sabora  u 
Poianu.  Clanaka  imade  taj  dekret  deset.  Do7najemo  iz  njih,  kako  je  kralj  prisegao  stale- 
iima,  da  6e  vazda  poStivati  prava,  slobo^tine  i  zakone  kraljevstva,  i  da  ne  ce  otudjiti 
medje  njcgove,  nego  da  <fe  ih  braniti  i  ugrabljene  po  mogu<5nosti  opet  predobiti;  obratno 
poloiili  su  sabrani  staleii  kralju  zakletvu  vjernosti  i  pokornosti.  Zanimljive  su  nadalje 
odredbe  sabora,  da  se  darovnice  kraljice  Elizabete  i  Vladislava  Varnen^ika  imadu  pro- 
glasiti  niitetnima;  nasuprot  darovanja  gubernatora  Ivana  Hunjada  neka  ostanu  u  krjeposti. 
Joi  bi  zakljuieno,  da  se  nikakve  dasti  ni  dostojanstva,  svjetovna  ni  duhovna,  ne  smiju 
podjeljivati  strancima,  da  se  nikakvi  vanredni  i  neobiini  porezi  ne  smiju  razpisati;  na- 
pokon da  se  sri  u  novije  vrijeme  bez  kraljevske  dozvole  podignuti  zamci  i  kaSteli  moraju 
razvaliti  i  sva  ugrabljena  posjedovanja  u  odredjenom  roku  povratiti.  Cini  se,  da  se  je  na 
saboru  razpravljalo  i  o  ponovnom  krunisanju  kraljevu  u  Stolnom  Biogradu,  jer  se  nare- 
djuje,  da  kralj  mora  u  slu^aja,  ako  bi  htio  skupiti  sabor  u  Stolni  Biograd,  bar  deterdeset 
dana  prije  sabor  sazvati  i  zakazati,  da  se  mogu  svi  driavljani  nadi  na  okupu. 

Nije  poznato,  §ta  je  kralj  dalje  radio  u  Poiunu;  no  svakako  i  poznati  dogadjaji 
dovoljno  svjedode,  da  je  u  svemu  nastojao  ugoditi  bivSemu  gubernatoru.  Dne  24.  veljaie 
opet  je  Ladislav  u  Be£u,  a  uza  nj  boravi  ondje  i  sam  Ivan  Hunjad,  koji  se  u  jednom 
pismu  na  iitelje  Debrecina  zove  >knez  Bistrice  i  kapetan  Citave  Ugarske*.  Nema  sumnje, 
da  je  tada  bio  u  dobrom  sporazumu  i  s  knezom  Ulrikom  Celjskim,  koji  se  je  smatrao 
regentom.  Huojad  pade  spremao  se  je  u  ono  doba,  da  izvrSi  ono,  §to  bija^  pred  dvije 
godine  u  Smcdcrevu  sa  srbskim  despotom  utana£eno,  da  se  naime  na  Nikolje  (6.  pro- 
tinea)  1453.  njegov  mladji  sin  Matija  oieni  Elizabetom,  kderju  Ulrika  Celjskoga.  BaA  u 
to  vrijeme  boravili  su  u  Mletcima  poslanici  Ivana  Hunjada  i  supruge  mu  Elizabete  Sila- 
gjijeve,  kupajud  dragocjenosti  i  druge  darove  za  mladu  nevjestu.  Poslanicima  bijaSe  na- 
baviti  tih  darova  za  8000  dukata,  ali  oni  prekoraiiJe  tu  svotu  joS  za  daljih  5000  dukata, 
te  je  sama  mIetaCka  obdina  svojim  trgovcima  na  Hunjadovu  molbu  20.  oiujka  jamdila  za 
tu  tfotu.  U  isto  vrijeme  dcsio  se  je  Hunjad  oko  30.  oiujka  u  Gjuru,  gdje  se  je  bavio 
financijalnim  poslovima  svoga  kralja,  te  se  u  jednoj  izpravi  zove  »vjediti  knez  Bistrice, 
kapetan  kraljeva  vclidanstva  u  kraljevstvu  Ungarije  i  upravitelj  kraljevskih  prihoda  (admi- 
nistratorque  proventuum  regalium^.  Dne  20.  travnja  boravi  opet  u  Budimu,  te  piSe  odanle 
ptsmo  milan»komu  vojvodi  Franji  Sforzi,  pak  mu  ialje  svoga  pravdoznanca  Alberta  Ve- 
teiija  u  nekom  poslu.  U  isto  vrijeme  ratuje  njegov  stariji  sin  Ladislav  Hunjad,  »vjeiiti 
knez  Bistrice  i  ban  Dalmacije  i  Hrvatske*,  u  sjeveroiztodnoj  Ugarskoj  protiv  deSkim  pla- 
denidma  Petrti  Aksamitu  I  Talafusu,  koji  su  ondje  na  svoju  ruku  harali,  po&to  je  Ivan 
Jtskra  svoju  vojsku  bio  razpu<^tio,  i  sve  gradove  i  varoSi,  koje  je  doslije  driao,  kralju 
predao.  AH  Ladislav  Hunjad  slabo  je  napredovao,  te  se  je  morao  utjecati  vi§e  puta  za 
pomod  knezu   Ulriku   Celjskomu.    U  jednom   pismu,  Ito   ga  je  Ladislav  Hunjad  pisao  iz 


ULRIK   CBUSKI    I   IVAN    RUNJAD;   BORBB   ZA    BANUU    U    HRVATSKOJ. 


s6i 


Trnavc  3    svibnja    1453.   reeenomu    Ulriku,  zove   ga  >presvijctli  princtpe,  gospodine  naS 
preodlidni<  (illustrissime  princeps,  domine  noster  prestantissime). 

Kalco  jc  u  Ugarskoj  ostao  upraviicljem  Ivan  Hunjad,  tako  je  i  u  CeSkoj  bio  i  daljc 


NOVI   ORB   IVANA    HUNJADA. 
Po<liid}ca  povtljom  knlj*  LwllsU?*  P<Mtuu  I.  vrij»£«   1453. 


guberaatorom  po  imenu  I  po  vUsti  mo<5ni  Joraj  PodjebradskL  Dne  2.  svibnja  1453.  padc 
produlji  kralj   Ladislav   re^enomu  Jurju   gubernatortku   £«tt  m  dmljih  iett  godioa,  npo- 


# 

aba      ALBUBCHT   AU8TRIJSKI,  VLADISLAV  I.  VARNBnCiK  I  LADISLAV  P0STUMU8  (1437 — 1457.). 

vjedivSi  podjedno  svima  sluibenicima,  da  mu  se  pokoravaju,  te  mu  kraljevske  prihode 
uru2uju  Prema  tomu  posve  je  istini  podobno,  kada  Aeneas  Sylvius  u  jednom  pismu  od 
28.  travnja  1453.  iz  Beda  piie:  »tri  muia  upravljaju  trima  vetikim  driavinama:  Ivan 
Ugarskom,  Juraj  CeSkom,  a  tarn  knez  (Ulrik  Celjski)  Austrijom. 

Nema  sumnjc,  da  je  oprezni  i  lukavi  knez  Ulrik  Celjski  u  prvi  kraj  ugadjao  samo 
sato  i  Hunjadu  i  Podjebradskomu,  da  se  najprije  oslobodi  svoga  takmaca  u  Austriji,  naime 
Ulrika  Eizingera,  kojega  je  smatrao  najopasnijim,  jer  je  kralj  ba§  njemu  imao  zahvaliti, 
4to  se  je  oslobodio  skrbnidtva  careva.  (^inilo  se  Ulriku  Celjskomu,  da  de  to  tim  lakSe 
postidi,  Sto  su  u  Austriji  pristajali  uz  Eizingera  tek  niii  plemidi  i  gradovi,  dok  su  ga  ba- 
runi  kao  tudjinca  prezirali,  te  viSe  Celjskomu  naginjali.  I  zaista  je  potonjemu  poSlo  za 
rukom,  te  je  uradio,  da  je  kralj  u  Ijetu  (poslije  9.  srpnja)  1453.  Eizingera  iz  svoga  vijeca 
odpustio.  No  to  ne  bijaSe  dosta.  Da  se  Eizinger  do  kraja  zatre,  naputi  Celjski  kralja,  te 
je  stao  od  onoga  zahtijevati  sve  vojvodske  gradove  i  posjede  u  Austriji,  koje  je  onaj 
tijekom  godina  bio  primio. 

Ukloniv&i  s  puta  Eizingera  u  Austriji,  mi§lja$e  Ulrik  Celjski,  da  bi  mogao  zapodjeti 
kavgu  i  8  Hunjadom  u  Ugarskoj.  Vrijeme  mu  se  je  dinilo  zgodno,  jer  je  tada  vrhovni 
kapetan  boravio  u  jugoiztodnoj  Ugarskoj  i  VlaSkoj  (29.  lipnja  desi  se  u  KoloSvaru),  ko- 
jima  je  nakon  pada  Carigrada  bila  zaprijetila  ponovo  velika  pogibao.  Pod  izlikom,  da  se 
vijeda  o  obrani  od  Turaka  i  o  definitivnom  miru  s  carem  Fridrikom  III.,  sazvan  bi  ugarski 
sabor  za  24.  kolovoza  u  Poiun.  Tom  prigodom  doveo  je  Celjski  i  mladoga  kralja  u  Pozun, 
gdje  su  se  tada  naili  na  okupu  mnogi  stari  protivnici  Hunjadovi.  Kralj  je  s  Celjskim 
boravio  u  Poiunu  viSe  dana  (svakako  11. — 16.  rujna),  te  je  uz  ino  priobcio  sabranoj  go- 
spodi,  da  se  je  mladja  sestra  njegova  Elizabeta  zarudila  s  poljskim  kraljem  Kaiitnirom  IV. 
Celjski  upotrebio  je  takodjer  tu  prigodu,  da  se  sporazumi  s  davnim  neprijateljima  Hu- 
njadovima.  Otvoreno  nije  se  jo§  usudio  ustati  na  njega*  pak  zato  je  udesio  stvar  ovako. 
Kralja  je  naputio,  te  je  bistridkomu  knezu  i  njegovim  sinovima  darovao  14.  rujna  za  velike 
zasluge  Djihove  neke  kotare  u  zupaniji  temeSkoj,  a  u  isti  je  mah  sklonio  najodludnije  pro- 
tivnike  njegove  na  savez  protiv  njega,  premda  se  u  izpravi  izrijekom  ne  spominje 
njegovo  ime.  Dne  13.  rujna  1453  izdaju  naime  ostrogonski  nadbiskup  Dionizije  Sed,  pe- 
duvski  biskup  Andrija.  palatin  Ladislav  Gorjanski,  erdeljski  vojvoda  i  madvanski  ban  Nikola 
Ilodki,  i  napokon  sudac  kraljevskoga  dvora  Ladislav  Paloc  pismo,  kojim  ponovo  obridu 
▼jcmost  i  pokomost  kralju  Ladislavu  i  >presvijetlomu  gospodinu  Ulriku,  knezu  celjskomu, 
rodjaku  redenoga  kralja  i  upravitelju  njegovih  stvari*  (rerumque  suarum  directori)  protiv 
svih  nepokomika  i  odmetnika,  bili  ma  kojega  dostojanstva  i  staleza,  te  se  obvezuju,  da 
6e  »iivot  i  £ast  kralja  svoga  i  redenoga  koeza  Ulrika*  §tititi  i  braniti  u  svakom  sludaju, 
pak  i  8  pogibli  svojom  i  svojih  stvari. 

Medjutim  dok  je  Celjski  pleo  mreiu  Hunjadu,  osvetio  mu  se  Eizinger.  Vrativ&i  se 
kralj  8  Celjskim  u  Bed  spremao  se  je  u  Ceiku,  da  se  ondje  okruni  krunom  sv.  Vedeslava. 
No  Austrijanci  ne  hljedoSe  mu  dati  novaca  za  put  bez  privole  sabora.  Kad  je  na  to 
kralj  aazvao  sabor  u  Korneuburg,  zabtijevahu  staleii  u  tajnoj  sjednici  od  kralja,  da  ukloni 
Celjskoga  ta  svoga  dvora.  Ladislav  privoli,  i  tajedi  pred  svojim  rodjakom,  §ta  se  snuje, 
vraU  se  u  Bed.  Tu  je  po  nodi  Eizinger  kraljevsku  paladu  zaposjeo  8  vjernim  bedkim  gra- 
djantma,  koji  su  ga  osobito  voljeli.  Kad  je  sutradan,  28.  rujna,  knez  Cdjski,  koji  nije  one 
nodi  kao  obidno  spavao  u  kraljevskoj  paladi,  dotoo  na  dvor,  nadje  vrata  kraljevske  vijed- 
nice  zatvorena.  Stade  lupati  po  vratima  i  zahtijevati,  da  mu  ih  otvore.  Kad  ih  napokon 
otvoriie,  ugleda  UlHka  Eizingera  s  druiinom  naokolo  kralja.  Eizinger  mu  dovikne:  »Znajte, 
da  od  toga  dasa  nemate  nlkakva  posia  ni  u  drlavi,  ni  na  dvoru;  podjite,  kud  vas  volja. 
Ali  da  se  ne  zovete  ni  namjcstnikom,  ni  kraljevim  vijednikom«.  Ulrik  se  prejtravio  videdl, 
ito  se  zgadja  Sabravii  se  zahtijevase,  da  sam  kralj  izkaie,  ito  misli  Na  to  oditova  La- 
dislav Postumus:    > Eizinger  je  govorio  po  mojemu   nalogu.  volji  i  mnijenju«.    Celjski  je 


ULnrx   CEUSKI   i   ivan   nriNJAD;  BORBE  ZA   BANIJU  U  HRTATSKOJ.  S63 

na  to  ostavio  dvor  i  samo  s%  £etiri  viteza  —  drugi  ga  bijahu  ve<5  ostaTili  —  otiSao  iz 
Be^a.  Kad  je  iz  grada  izlazio,  grdio  ga  je  razjareni  puk  i  bacao  za  njim  kamenje.  Bio 
bi  ga  moida  i  ubio,  da  ga  nije  zaititio  branibor^ki  markgrof  Albrecht.  Uprava  Austrije 
predana  bi  sada  vijedu  od  dvanaest  lica,  koje  de  vlast  vrSiti,  dok  kralj  navrSi  dvadesetu 
godinu.  Ulrik  C?Ijski  boravio  je  jo§  neko  vriieme  na  svomu  imanju  Berchtoldsdorfu 
(25.  listopada  desi  se  u  Krumlova  na  Moravi),  nadajuci  se  kakovu  okretu;  no  uvjerivSi 
se,  da  ga  tako  brzo  ne  6e  biti,  ostavi  Austriju  i  vrati  se  u  Slavoniju  staromu  otcu 
svomu  Fridriku. 

Namah  iza  pada  Ulrika  Celjskoga  poSao  je  kralj  Ladislav  u  Ceiku.  U  njegovoj 
dniiini  od  4000  konjanika  bilo  je  viSe  njema^kih  knezova;  zatim  Eizinger  s  austrijskom 
gospodom,  napokon  i  nadbiskup  ostrogonski  Dionizije  Sei  s  viie  ugarskih  prelata  i  ba- 
nina.  U  Jiglavi  do£ekao  ga  je  gubernator  Juraj  Podjebradski  s  najodlidnijom  gospodom 
£e§kom.  Tu  se  je  kraliu  pridruiio  i  Ivan  Hunjad  sa  svojih  1500  konjanika.  Tako  se  na- 
djoie  sada  na  okupu  Eizinger,  Hunjad  i  Podjebradski  sa  svojim  poglavitim  privrienicima. 
Do^vii  u  Prag  utana£i$e  oni  s  privolom  mladoga  kralja  savez  za  Sest  godina,  zavjeriv^i 
se  medjusobno,  da  de  raditi  za  slavu  Bozju,  za  boljitak  crkve,  kralja  i  njegovih  zemalja, 
i  da  de  jedan  drugoga  pomagati  protiv  neprijatelja.  Izprava  o  toj  ligi  izmedju  upravitelja 
triju  driavina  kraljevih  izdana  bi  27.  listopada,  a  podpisa^e  ju  uz  Hunjada  jo§  i  biskup 
Ivan  Vitez  od  Sredne,  uz  Podjebrada  vrhovni  komornik  deSki  Ale§  Sternberg  i  vrhovni 
porkulab  praiki  Zdenko  Sternberg,  napokon  uz  Ulrika  Eizingera  bra<5a  njegova  Osvald  i 
Stjepan,  Pongratz  od  Plankensteina  i  Sigismund  Eizinger.  Sutradan,  28.  listopada,  okrunjen 
bi  Ladislav  za  deSkoga  kralja,  a  krunili  su  ga  ostrogonski  nadbiskup  Dionizije  Se6  i  biskup 
olomuiki.  Izabrani  nadbiskup  prazki  Ivan  Rokycana  nije  mogao  obaviti  toga  sve^noga 
dina,  jer  nije  bio  jo§  potvrdjen  u  svojoj  £asti,  i  jer  bi  se  pravovjemi  Ladislav  bio  iacao 
primiti  krunu  iz  ruku  kalikstinskoga  prelata. 

Nakon  krunisanja  ostao  je  kralj  Ladislav  vi§e  od  godinu  dana  u  CeSkoj  uz  guber- 
natora  Jurja  Podjebradskoga,  za  kojega  su  zaredala  mima  i  sreiSna  vremena  za  tu  izmo- 
renu  zemlju.  Ugarski  velika§i  vratiie  se  naskoro  kuci,  a  s  njima  i  Ivan  Hunjad,  kojega 
bija§e  kralj  ponovo  imenovao  vrhovnim  kapetanom  Ugarske.  U  izpravi  od  27.  listopada 
1453  zoTe  se  Hunjad  »ewiger  grafT  zu  Bystriz  und  oberster  hauptman  in  dem  KOnigkreich 
zu  Hungern«;  dne  20.  studenoga  1453  nalaie  opet  kralj  Ladislav  »Ivanu  Hunjadu,  knezu 
Bistrice,  vrhovnomu  kapetanu  svomu  u  Ugarskoj  i  uz  ino  upravitelju  kraljevskih  prihoda* 
(spectabili  et  magnifico  Johanni  de  Hwnyad  comiti  Bistriczensi  capitaneo  nostro  general! 
in  regno  Hungarie  constituto  ac  inter  cetera  administrator!  proventuum  nostrorum  rega- 
lium),  da  ne  utjeruje  dobit  kraljevske  komore  za  onu  godinu  od  Stjepana  Varde  i  brade 
njegove.  Ugarskim  velikaSima  bijai«e  i  za  to  pohitati,  da  za  vremena  dodju  u  Budim  na 
sabor,  koji  se  je  imao  sastati  u  prvoj  polovici  sijeinja  1454,  i  kojemu  je  bila  poglavita 
zac^ada,  udesiti  sve  za  obranu  kraljevstva  od  slavodobitnoga  sultana  Muhameda  II.  Ved 
pad  Carigrada  bija§e  ugarsku  gospodu  silno  uzbunio  (Aeneas  Sylvius  p  Se  u  jednom  pi$mu 
od  10.  kolovoza:  >ConsUntinopolitana  clades  Ungaris  terroris  est);  joi  jade  uzneminSe  ih 
glasi,  knko  su  neki  balkanskt  vladari  pohiuli,  da  se  slavodobitniku  poklone  i  da  mu 
testitaju.  Udinio  jc  to  bosan.«ki  kralj  Stjepan  Toma,  herceg  Stjepan  Vukdtd,  a  i  despot 
Gjuragj  Brankovid.  Poslanici  despotovi  pro4li  su  tom  zgolom  najgore,  jer  je  sultan  od 
njih  zahtijevao,  da  mu  gospodar  njihov  ustupi  ditavu  Srbiju,  koju  i  onako  drli  nepravom, 
jer  je  imala  po  izumrdu  Lazarera  roda  sapasti  porodicu  osmanlijskih  sultana.  Muhamed 
zahtijevao  je  narodito  od  despoU  gradove  Golubac  i  Smederero,  da  mu  budc  lak*e  is 
njih  adarati  na  Ugarsku.  Jo*  23.  srpnja  proile  godine  1453.  bijaie  Ivan  Sobota  it  Tro- 
gira  javio  svome  prijatelju  a  MIetke:  »Car  turski  trali  od  despots  Gjurgja,  da  mu  preda 
svoja  dva  grada:  Golubac  i  Smedcrcvo,  rrlo  utvrdjene  varoii,  is  kojih  »c  vrlo  lako  ulasi 


a64     ALBRIGHT   AOSTRUSRI,  VLADISLAV  I    VARMBSftlK  I  LADISLAV    P0STUIIU8  (1437.— 1457.). 

u  Ugarsku  (oppida  munitissima,  ex  quibus  facillimus  aditus  in  Panoniam  est).  Despot 
drkde  silno«  (Georgius  despotus  vehcmentcr  trepidat). 

Primirje,  utanaieno  1452.  od  Ivana  Hunjada  s  Turcima  na  tri  godine,  ne  bija§e 
doduSe  jo5  minulo,  ali  f^ospoda  ugarska  inala  su  ve6  predobro,  da  se  sultan  Muhamed 
ne  krati  prekrJiti  i  primirje,  ako  mu  nije  u  prilog.  Ba§  zato  zgrnuSe  se  ved  oko 
14.  sijednja  1454.  u  velikom  broju  na  sabor  u  Budim  ne  samo  prelati  i  baruni,  ncgo  i 
zastupnici  iupanija  i  gradova,  da  vijedaju  o  obrani  zemlje.  Ved  nakon  jedanaest  dana 
biie  25.  sijednja  proglaSeni  zakljudci  saborski  u  ime  odsutnoga  kralja  Ladislava.  Dekret 
od  1454.  imade  u  svcm  16  ilanaka,  koji  se  tidu  poglavito  obrane  kraljevstva,  da  ga  ne 
xMteie  ncvolja,  kao  nekad  za  provalc  Tatara  u  XIII.  stoljedu.  Prvim  ilankom  potvrdjeno 
bi  ono,  Sto  je  kralj  ved  u£inio:  izabran  bi  naime  Ivan  Hunjad  na  godinu  dana  vrhovnim 
Icapetanom  kraljevstva,  koji  ce  vojsku  skupiti  i  voditi.  Radi  vanredne  opasnosti  prihvacene 
biic  i  osobite  mjere.  Odiuieno  bi  izabrati  posebnu  komisiju  od  prelata,  baruna  i  plemida, 
koji  te  iztraiiti,  koliko  bi  se  banderija  kraljevskih  moglo  podici  i  uzdriavati  od  krunskih 
dohodaka;  i  koji  6e  paziti  na  to,  da  se  svjetovnim  zastavnicima  pladaju  odredjene  svote 
iz  driavne  blagajne.  Zatim  bi  jo§  odludeno,  da  i  prelati  moraju  prema  svojim  prihodima 
i  prema  odredbama  kralja  Sigismunda  podici  banderija.  U  svakoj  iupaniji  neka  se  izabere 
toliko  komesara,  koliko  ima  plemi<5kih  sudaca;  svi  zajedno  moraju  popisati  seljadka  se- 
liSta,  te  od  svake  stotine  seliSta  uzeti  detiri  konjanika  i  dva  strijelca  pjeSaka;  kapetane 
tih  Ccta  neka  bira  plemstvo  dotifine  iupanije.  Svi  magnati,  baruni,  vi§i  i  n\i\  plemidi,  duzni 
su  osobno  poci  na  vojnu;  nemocnici  i  nedorasli  moraju  prema  odiuci  kome.sara  poslati 
zamjenike.  Gradovi  kraljevi  i  kraljidini,  i  druga  privilegovana  mjesta,  zatim  gradovi  de- 
spotovi  i  knezova  Celjskih;  napokon  i  kraljevina  Slavonija  (totum  regnum  nostrum  Sclauonie), 
koja  oijc  obiino  pla(5ala  dobit  kraljevske  komore,  imadu  se  popisati  kao  i  iupanije,  te 
postaviti  £ete.  Plemidi,  koji  bi  otiSli  iz  tabora  bez  dovoljna  razloga,  izgubit  de  imanja 
svoja;  neplemidi  bit  ce  smrdu  kainjeni. 

Ivan  HuQJad  desio  se  je  jo§  29.  sijednja  u  Budimu,  a  onda  je  pohitao,  da  izvrSi 
odluke  sabora.  Skupljao  je  vojsku  na  sve  strane.  Dne  15.  veljade  pi§e  mu  kralj  Ladislav 
iz  Praga  pismo,  kojim  mu  nalaie,  neka  Nikolu  i  Ladislava  Vardu  kroz  godinu  dana 
oprosti  od  svake  ratnc  sluibc,  a  narodito  neka  ih  odrijeSi  od  vojevanja  s  Turcima. 
U  oiujku  boravi  vrhovni  kapetan  u  Erdelju  (28.  ozujka  u  mjestu  Nagypaly),  da  bude  blizi 
tor^oi  carevini  t  despotu  Gjurgju  Brankovidu,  koji  se  je  nekako  u  ono  vrijeme  selio  u 
Ugarsku.  Despot  prevezao  preko  Dunava  suprugu  i  djecu  svoju,  zatim  svojc  i  crkveno 
blaga  Svijet  se  je  dudio  njegovu  bogatstvu,  te  se  je  pridalo,  da  je  vi§e  od  petnaest  dana 
prenosio  zlato  i  druge  dragocjenosti  svoje. 

Dok  je  joi  ugarski  sabor  u  sijednjv  bio  na  okupu,  doSao  je  u  Prag  legat  rimskoga 
pape  Nikole  V.,  po  imenu  Ivan  Castiglione,  biskup  Pavije,  te  je  u  ime  papino  pozvao 
kralja  Ladislava,  da  se  sa  svojim  kraljevinama  i  zemljama  pridruii  velikoj  kriiarskoj  vojsci, 
koja  bi  se  imala  povesti  na  Turke.  Cini  se,  da  su  torn  prigodom  boravili  u  Pragu  i  po- 
slanict  srt>skoga  despota,  vapedi  za  pomod.  Na  dvoru  kraljevu  nije  se  tada  jamadno  znalo 
sa  zakljudke  ugarskoga  sabora  od  25.  sijednja,  jer  se  je  26.  sijednja  iz  Praga  javilo  papi, 
»da  ie  kralj  pismom  sazvao  ugarski  sabor  za  mjesec  veljadu  i  da  de  na  taj  sabor  poslati 
odlidne  svoje  zastupnike<  (notabiles  oratores).  I  zaista  je  malo  zatim  kralj evski  dvor  u 
Pragu  poslao  u  Ugarsku  tri  oratora,  po  imenu  Ulrika  Eizingera,  Pankracija  Plankensteina 
i  Jurja  Dechnera,  same  vrstne  t  pouzdane  kraljeve  savjetnike  Za  njih  sastavljen  bi  takodjer 
obseian  naputak,  ita  da  u  ime  kraljevo  predloie  saboru  i  &ta  da  od  njega  traie. 

U  naputku  najprije  se  izpridava  kralj,  zaito  se  tako  dugo  zadriaje  u  Ceikoj,  I  s  kojih 
raxloga  ne  de  modi  jol  neko  vrijeme  dodi  u  Ugarsku,  u  tu  svoju  >osobitu  ba^tinu< 
(utpote  peculiarem  heredidatem  suam).  Onda  se  iznosi  niz  predloga,  kojima  bi  se  udvrstio 
Qutarnji  mtr  u  zemlji  i  uredilo   redovito  sudovanje,  i   kojima  bi    se   obranila   zemlja    od 


DLRIK   CRUSKI    I    IVAN   HUNJAD;    BORBE   ZA    BANIJD   U    HRVATSKOJ.  965 

Turaka.  Narodito  neka  se  pomogne  srb$komu  despotu,  da  se  oe  bt  odmetnuo  iii  kakvu 
za  Ugarsku  stetnu  pogodbu  utanadio  s  Turcima  (ne  deficiat  uel  cum  Turcis  aliquod 
pactum  ineat  Regno  nociuum).  Preporu^a  se  nadalje  bolje  i  savjestnije  upravljanje  s  kra- 
Ijevskim  doliodcima.  Neka  se  za  sabiranje  poreza  i  daca  namjeste  pouzdani  dinoviiici ;  a 
ubranim  prihodima  razpolagat  6e  sam  kralj  po  svojoj  voiji  i  prema  potrebama  svojima  i 
kraijevstva  svoga.  Naro^ito  se  zahtijeva,  neka  se  prthodi  ne  razasiplju  nerazborito  i  bez- 
koristno  (indiscrete  et  inutiliter),  a  joS  manje  da  se  dijele  bez  privole  kraljeve.  Cinovni- 
cima  neka  se  odredi  p!a(fa,  kakva  ih  po  pravu  ide;  o  svim  odredbama  u  tom  smjeru 
neka  se  obavijesti  kralj,  koji  6e  ih  eventualno  potvrditi.  U  ob<5e  neka  se  glede  prihoda 
ili  drugih  zamaSnijih  stvari  (aliis  maioribus  rebus),  koje  spadaju  u  djelokrug  kraljeve 
vlasti,  ni^ta  ne  odluCuje  bez  njega  (u  odsucu  njegovu),  jer  kralj  hoce,  da  se  svi  zama^niji 
poslovi  njemu  prepuste  (ut  ponderabilia  negocia  referantur  ad  maiestatem  suam).  Nadalje 
ieli  kralj,  da  ugarski  stalezi  izaberu  izmedju  sebe  nekoliko  vrstnih  i  rodoljubnih  muieva, 
kojim  je  ri§e  do  javnoga  boljka,  nego  do  svoje  koristi,  pak  da  ti  bar  izmjenice  borave 
na  kraljevu  dvoru  kao  njegovi  savjetnici,  da  bi  tako  kralj  mogao  i  znao  po  njihovu  sa- 
vjetu  rjekivati  poslove  ugarske,  koji  na  njega  spadaju;  ovim  savjetnicima  neka  se  odredi 
pla<5a  od  kraljevskih  dohodaka.  Zatim  neka  se  sastavi  drzavno  vijede  od  vedega  broja 
dlanova,  koji  <5e  ostati  vazda  u  Ugarskoj,  te  po  predlogu  kraljevu  cdludivati  u  vainijim 
stvarima  (super  omnibus  rebus  nomine  totius  regni  respondendi  et  concludendi),  a  to 
zato,  jer  se  ne  moie  tako  lako  svaki  put  sazvati  sabor  ugarski.  Kralj  jo§  preporu^a  sa* 
boru  papinskoga  poslanika  i  poziva  ga,  da  §to  prije  odlu£i  ne§ta  u  pogledu  papinskih 
predloga  radi  obcega  rata  s  Turcima;  neka  podjedno  izabere  poslanike,  koji  <5e  zajedno 
8  £e§kim  i  austrijskim  poslanicima  poci  u  Rim  na  dalje  dogovore.  SuviSe  neka  izaberu 
poslanike,  koji  de  ugovarati  s  carem  Fridrikom  III.  radi  gradova  i  kraljevskih  posjeda, 
§to  ih  potonji  jo§  svedjer  drii  u  Ugarskoj  i  Austriji.  Buduci  da  je  rat  s  Turcima  po> 
trebit,  opominju  se  joS  jednom  staleii,  da  se  klone  svake  nesloge,  i  da  ne  zame<5u  kavge 
niti  sa  susjedima,  niti  medju  sobom  u  domovini.  Vrlo  je  zna£ajno,  §to  se  iztide,  kako  bi 
nedostojno  (inhonestum)  bilo,  kad  bi  kralj  do^ao  u  Ugarsku,  te  bi  ondje  na&ao  kraljevske 
dvore  i  palac^e  puste  i  prazne;  s  toga  se  pozivlje  sabor,  da  sve  kraljevske  palade,  dvore 
i  gradove,  kako  treba,  uredi,  a  da  ne  zaboravi  ni  na  kraljevski  stoi.  Napokon  ieli  kralj,  da 
se  za  izbivanja  njegova  namjesti  Ivan  Hunjad  za  >vrhovnoga  kapetana«,  i  to  onako,  kako 
se  potanje  razabire  iz  njegova  pisma  i  rije£i  njegovih  poslanika. 

Nemamo  vijesti,  po  kojima  bi  znali,  kad  se  je  sabor  u  Budimu  sastao  i  ita  se  je  na 
njemu  radilo.  Iz  nekih  potonjih  pisama  zakIju£ujemo  samo,  da  je  sabor  zaista  bio  na 
okupu,  i  to  valjda  u  drugoj  polovici  oiujka  ili  prvih  dana  travnja.  Zakljuici  sabora  nijesu 
poznati,  ali  je  izvjestno,  da  kralju  nijesu  bili  nimalo  povoljni.  Znade  se  samo,  da  su  sta- 
leii  zaista  izabrali  driavno  vijede  od  osamnaest  lica,  &est  prelata,  iest  baruna  i  iest  obi^nih 
plemida,  kojima  su  predali  svu  vlast  u  kraljevstvu  do  dolazka  kraljeva.  Ti  su  Tijedntci 
takbdjer  podijelilt  medju  se  gotovo  sve  prihode  krunske,  tako  da  kralju  nije  gotovo  niiia 
preostalo.  Sam  kralj  bi  ponovo  zamoljen,  da  se  Sto  prije  svrati  u  Ugarsku.  Na  saboni 
bilo  je  jamaino  i  mnogo  starih  protivntka  Hunjadovth,  jer  su  neki  zaklju6ci  bili  itramo 
napereni  protiv  njega.  Tako  bi  naro£ito  odredjeno,  da  se  Ivan  Hunjad  nema  odsad  zvaii 
ni  gubernatorom,  ni  vrhovnim  kapetanom,  nego  da  bude  naprosto  kao  i  svaki  drugi 
driavljanin  (neque  sub  gubematoris  sed  neque  capitanei  tituio,  sed  solum  tantum  ut 
alter  inhabitator  .  . .  regni . . .  Huogariae  existere  debeat);  jedino  bi  isabran  ta  £)ana 
driavnoga  vije6i.  Cini  se,  da  je  Ivan  Hunjad  na  koncu  sabora  stigao  u  Budim,  i  da  je 
pismeno  i  ustmeno  po  kraljevim  poslanicima,  naro£ito  po  svomu  priiatelto  i  savezotku 
Ulriku  Eizingeru  prosvjedovao  kod  kraija  proti  takovu  pottupku  sabranih  ▼elikaSa,  na 
koje  je  moida   izravno   ili   neizravno   djetovao   s  kraljeva   dvore   prognani    Ulrik  Celjski. 

Ulrik  Eizinger  vratk>  se  [e   s  drugovima  i   •  ponikama   Hunjadovim   na  kraljev^ 


# 

's66     ALBRBCHT   AUSTHUSKI,  TLADI8LAV  I.  VARNBn£|K  I  LADISLAV    POSTUMUS  (1437—1457). 

dvor  u  Prag,  gdje  je  uz  mladoga  kraija  boravio  Hjnjadov  prijatelj  i  vrhovni  kancelar 
ugarski  Ivan  Vitez  od  SredDC,  zatim  komornik  Aladar  Varda,  brat  oje*gov  Stjepan  Varda, 
i  blagajoik  kraljev  Nikola  Varda.  Zaklju^ke  sabora  donio  je  kraljevski  podkancelar, 
jegarski  prepoSt  Nikola  Barius.  Kako  su  se  kraija  i  njegovih  ugarskih  savjetnika  dojmili 
zaklju(ci  netom  minuloga  sabora,  najbolje  pokazuje  kraljevo  pismo,  sastavljeno  od  kan- 
celara  Ivaoa  Viteza,  a  poslano  1.  svibnja  1454.  palatinu  I^dislavu  Gorjanskomu.  Tu  se 
gotovo  izvrgavaju  ruglu  ti  zaklju^ci.  Gospoda  su  medju  se  razdijelila  malo  ne  sve  kra- 
Ijevske  prihode.  te  su  kralju  ostavili  jedva  kraljevsko  tme  i  ne§to  prihoda  od  soli.  Sabor 
xove  kraija  u  Ugarsku,  a  nije  niSta  udesio  za  dostojni  boravak  njegov  u  toj  zemlji. 
Ugarska  je  najprostranija  baitina  njegova,  a  najmanje  prinosi  za  uzdriavanje  njegovo. 
Nepristojno  bi  upravo  bilo,  kad  bi  kralj  do§ao  u  Ugarsku,  pak  boravedi  ondje  primau  hranu 
i  ostale  potrebe  iz  drugih  zemaija,  kako  je  to  morao  iiniti  blage  uspomene  otac  njegov. 
Neka  se  gospoda  ugarska  ugledaju  u  druge  zemlje,  gdje  se  sve  £ini,  da  mu  se  ugodi, 
kako  sc  za  kraija  i  vladara  pristoji.  Kralj  s  toga  uzkraduje  potvrdu  zakljuicima  sabora,  a 
potvrdjuje  jedino  one,  koji  se  tiiu  obrane  zemlje  od  turske  sile.  Nekako  u  isto  vrijeme 
stiglo  je  utjeSljivo  pismo  iz  kraljevske  kancelarije  takodjer  Ivanu  Hunjadu.  Kralj  kaie, 
kako  je  po  kazivanju  svojih  oratora  kao  takodjer  i  iz  njegova  pisma  razabrao,  Sto  se  je 
na  saboru  u  Budimu  zgadjalo;  ali  podjedno  ga  sjeda,  kako  mu  je  on  sam  najprije  u 
Be£u,  a  poslije  u  Pragu  povjerio  >upravu  kao  takodjer  i  primanje  svih  dohodaka  i  ko- 
risti  kraljevstva  Uogarijec  S  toga  odituje  kralj  ponovo  svoju  volju,  da  Ivan  Hunjad 
kapitaniju  >onim  redom,  naiinom  i  obsegom,  kako  mu  je  od  kraija  povjerena,  a  on  ju  je 
rado  primio«,  i  nadalje  obnaSa.  Kralj  se  nada,  da  <5e  to  Hunjad  i  (initi,  sjecajuci  se,  ko- 
like  je  milosti,  dasti  i  darove  kralj  njemu  i  njegovim  sinovima  podijelio.  Zatim  mu  se 
kao  pravomu  zamjeniku  kraljevu  povjeravaju  razliditi  poslovi,  da  se  naime  pogodi 
s  Ivanom  Jiskrom,  da  svlada  Austrijanca  Ankenreitera,  i  da  nastoji  oko  konaCnoga  izmi- 
renja  s  carem  Fridrikom.  Napokon  poziva  kralj  vrhovnoga  kapetana,  da  mu  za  put  u 
Poljsku  po&lje  obedanih  3000  dukata,  a  tako  isto  da  sa  5000  dukata  konadno  namiri 
nekadanje  teikc  pladenike  u  SipuSkom  kraju.  Malo  vrijeme  iza  ovoga  pisma  nalaie  kralj 
pismom  od  1.  lipnja  1454.  Ivanu  Hunjadu,  >knezu  bistridkomu  i  vrhovnomu  kapetanu 
kraljevstva  Ungarije<,  da  sa  13  000  forinti  izkupi  od  celjskoga  kneza  Ulrika  grad  Trendin 
u  iupaniji  istoga  imena;  all.  lipnja  izdaje  kralj  u  Pragu  Hunjadu  povelju,  kojom  mu 
potvrdjuje  starije  darovnice  za  neka  mjesta  u  temeSkoj  iupaniji  i  rudnike  (Rudyitha)  u 
u  ugarskom  dijelu  Srbije  blizu  Beograda. 

Joi  23.  lipnja  boravi  vrhovni  kapetan  Ivan  Hunjad  u  sjeverozapadnoj  Ugarskoj,  a 
onda  se  sprema  na  rat  s  turskim  sultanom  Muhamedom.  Dne  7.  kolovoza  ved  je  Hunjad 
u  Beogradu-  Bilo  je  skrajnje  vrijeme  da  dodje. 

Tek  ito  se  bijaie  despot  Gjurgje  u  oiujku  ili  travnju  1454.  s  porodicom  i  blagom 
svojim  sklonio  u  Ugarsku,  provalio  je  sultan  Muhamed  s  ogromnom  vojskom  u  Srbiju. 
Ivan  Sobou  javio  je  o  toj  provali  svomu  prijatelju  u  Mletke:  >Ljudi,  koji  su  od  straha 
pribjegli  k  nama,  tvrde,  da  je  na  despotovu  zemlju  udarila  tolika  sila  turska  (tantas 
copias),  o  kojoj  smo  jedva  kada  ditali  ili  je  vidjeli.  Kaiu,  da  je  osim  domade  vojske 
sultan  najmio  deset  legija  pladenika,  Ijudi  skupljenih  iz  svakoga  roda,  koji  se  odiikuju 
oftobitom  hrabrolidu,  te  su  spremni  na  svako  djelo  (facinus).  Objestni  car  pouzdaje  se  a 
hrabrost  ovih  (pladenika),  te  se  je  nakon  prijainjega  srednoga  rata,  kad  je  Carigrad 
osvojio,  tako  pomamio,  da  se  oada  ostrojiti  cto  svijet  (ut  orbem  spe  amplexus  est).  Joi 
tvrde  neki,  da  vude  sa  sobom  tri  stotine  kola  s  makinama,  da  s  njima  udara  na  gradove«. 
Uiavii  Muhamed  u  Srbiju  s  tolikom  vojskom^  razdijeli  ju  na  viie  strana,  da  u  jedan  mah 
zauzme  ito  viie  mjesta  i  tvrdinja.  Na  stolicu  despotovu,  Smederevo,  u  kojoj  bijaSe  despot 
ostavio  6000  hrabrih  i  vjemih  koojaoika,  posla  svoga  najhrabrijega  vojvodu  Isabega 
(E«ibego  dud);  sam  pak  pripravljale  se,  kako  de  udariti  na  ugarski  Beograd,  pred  kojim 


ULRIK   CEUSRI    I    IVAN    HUMJAD;   BORBK   Z4    BANIJU   U   HRVATSKOJ.  t67 

bijaSe  otac  njegov  prijc  ietemaest  godina  nemilo  nastradao.  Mcdjutim  jc  Isabegu  sreda 
loie  posluiila.  Jedne  do6\  predjoSe  iz  ugarskoga  Kovioa  na  sjeveru  Duoava  tcte  ugarske 
ill  srbske,  provaliSe  u  turski  tabor  i  zamelnu§e  straSnu  bitku  Turci  ne  mogoie  odoljeti, 
ved  ostavivii  svu  prtljagu  i  zastave  u  taboru  nagnuSe  u  bijeg.  Pridalo  se,  da  su  na  bijegu 
izginuli  gotovo  svi  Turci,  a  spasao  se  je  jedini  vojvoda  Isabeg  sa  £etiri  momka.  Nakon 
tolike  nesrede  okanio  se  je  Muhamed  priprema  za  podsadu  Deograda,  pak  je  s  ditavom 
vojskom  svojom  poSao  da  nastavi  podsadu  Smedereva.  Oivojio  je  ved  predgradja  i  varoi 
smederevsku,  pak  stao  udarati  na  samu  tvrdinju,  kad  mu  7.  kolovoza  uhode  javi&e,  da  je 
Ivan  Hunjad  s  ugarskom  vojskom  osvanuo  kod  Beograda.  Da  mu  Hunjad  ne  zadje  za 
ledja,  pak  da  ne  dodje  medju  dvije  ili  tri  vatre  (Smederevo,  Kovin,  Hunjad^  sultan  joS 
one  noci  diie  cbsadu  Sme:iereva  i  stade  iurno  uzmicati  prema  Sofiji.  Dne  10  kolovoza  stoji 
Hunjad  ved  a  Kovinu,  te  pi§e  odanle  pismo  erdeljskim  Sasima,  koje  ovako  zavrSuje: 
tSaznavSi  turski  car  za  to  (za  moj  dolazak  u  Beograd),  u  pol  nodi  diie  vojsku  svoju,  te 
iuredi  se  (festinans)  dodje  u  Sofiju,  gdje  i  sad  stoji,  ne  htijudi  dalje  uzmicati,  nego  de 
ondje  s  vojskom  odpodinuti,  te  ju  pojadati,  da  se  onda,  kako  mislimo,  dojdude  zime 
povrati,  te  ili  na  Ugarsku  ili  na  VlaSku  udari.  Molimo  vas  s  toga  u  ime  kraljevskoga 
velidanstva  i  zapovijedamo  vam,  da  budete  spremni  za  rat.  Cim  vas  drugim  pismom  po- 
zovemo,  da  namah  pripravni  dodjete  u  pomod  nama  i  kraljevstvu  ugarskomu<. 

Oko  9.  nijna  1454.  opet  je  Ivan  Hunjad  u  Beogradu.  Male  zatim  ide  s  vojskom 
u  juine  dijelove  Srbije,  badudi  da  je  sultan  ondje  oko  grada  KruSevca  bio  ostavio  Firuz- 
bega  (Ferizbega)  sa  32  000  vojnika.  Dne  2.  listopada  sukobi  se  Hunjad  s  turskom  vojskom, 
razbi  ju  i  samoga  Firuzbega  zarobi.  Na  to  pohara  svu  tursku  zemlju  do  Pirota;  odanle 
podje  robedi  do  Vidina,  koji  spali,  i  vrati  se  napokon  u  Beograd  Iz  toga  grada  upravi 
pismo  njemadko-rimskomu  caru  Fridriku  III.,  u  kojem  je  u  kratko  opisao  svoje  vojevanje. 
Pisao  je  po  prilici  ovako:  >Prejasni  vladaru  i  gospodine  uak  vazda  premilostivil  Sa  svim 
poStivanjem  primili  smo  vaSe  pismo  i  razumjesmo,  Sta  sadriaje.  Sto  se  tide  bjesnih  Tu- 
raka  i  njihovih  djela,  modi,  stanja,  napredovanja,  navala  i  zlih  namjera,  moiemo  valu 
prejasnost  istinito  obavijestiti,  kako  je  onaj  bijesni  Muhametbeg,  delebija,  gospodar  i  car 
Turaka,  pogazivSi  vjeru  svoju  pogansku  i  prekrSiv  primirje,  —  5to  ga  bijasmo  u  ono 
vrijeme,  kad  je  preblagi  na§  gospodar  Ladislav,  kralj  ugarski  i  de&ki,  bio  joi  pod  uzgojem 
vaSe  prejasnosti,  u  ime  kraljevstva  i  vojvodine  kralja  Ladislava  za  Ugarsku  i  Srbiju  na 
odredjeno  vrijeme  utanadili  i  utvrdili  —  s  nebrojenim  svojim  detama,  pridruiivii  si  joJ 
Tatare,  Saracene  i  Karamance,  i  druge  razlidite  narode  s  iztoka,  neprijateljski  provalio 
u  kraljevstvo  Srbije  redenoga  kralja  na^ega  Ladislava,  te  iz  njega  srbskoga  despota 
Gjurgja  protjerao  i  viJe  od  50000  Ijudi  ili  du5a  zarobio.  Samo  kraljevstvo  (Srbiju)  pak 
posve  je  zatro  i  spalio,  pak  osvojivSi  vanjsku  varoS  Smederevo  i  razorivSi  dvore  rede- 
noga despota,  opasao  je  nutarnji  grad  smederevski  (interiorem  civitatem  Zendero)  i  stao 
ga  je  podsjedati.  Mi  pako,  koliko  smo  pored  sadanjega  izbivanja  naiega  kralja  Ladi- 
slava- za  obranu  njegove  kraljevine  i  vojvodine  udiniti  mogli,  poili  smo  osobno  s  na$im 
detama  protiv  tih  Turaka  i  Mahometbega.  Kad  je  potonji  doduo  za  naS  dolazak,  okanio 
se  je  podsade  (Smedereva)  i  uzmakao  je  u  Bugarsku  (oko  7.  kolovoza),  do  grada  svoga 
Sofije,  ostavivSi  u  samoj  Srbiji  nekoga  vojvodu,  po  imenu  Friczbega  (FiruzbegaX  jednoga 
od  poglavitih  kapetana  svojih,  sa  32000  nevjernih  pogana  oko  KruAevca  (circa  partes 
Krusolicz).  Mi  smo  se  s  njima  sukobili,  te  ih  s  Bo2jom  pomodu  i  po  dobroj  sredt  pre* 
milostivoga  kralja  Ladislava  svladali,  pade  i  samoga  Friczbega  s  mnogo  Turaka  zarobili, 
te  ih  sada  driimo  u  suianjstvu.  Zatim  smo  svu  driavinu  redenoga  turskoga  cara  sve  do 
grada  Pirota  popalili;  odanle  smo  po&li  do  njegove  varoii  Vidina,  pak  smo  i  nju  s  di- 
tavim  kotarom  opustoiili.  A  sada  je  turski  sultan,  da  nam  se  osveti,  iza^o  iz  svoga 
grada  Drinopoija  sa  svima  silama  i  vrlo  jakom  vojskom  svojom;  on  stoji  na  polju 
ixmedju  redenih  varoii  Sofije  i  Pirota,  te  kani  udariti  na  kraljevinu  Ungariju,  koju  Depre> 


»M       ALBRIGHT  ATOTllIiSKI,  VLAOULW  I.  VARNBNfilK  I  LADI8LAV   POSTUMUS  (1437.  — 1457.). 

kidno  uzneminiie  i  itetc  joj  zadaje.  Mi  stojimo  takodjer  ovdje  (u  Beogradu);  ako  udari 
na  Das,  bortt  <5emo  se  s  njime.  S  toga  Tas,  preuzviSeni  care,  kojt  ste  glava  (itavoga 
kricanstva,  moiimo,  da  bi  visost  va§a  s  bradom  svojom  i  s  drugim  krSdanskim  knezovima 
oelto  utanadila  i  dokon^ala  u  pogledu  sveobde  vojne  (generalis  exercitus)  na  Turke  Sada 
je  vrijeme  tako  zgodno,  kako  ne  ce  biti  ni  za  sto  godina  .  .  .  Bijesni  sultan  turski  znade 
o  pripravama  za  ob6a  vojnu;  pak  ako  se  ta  vojna  po  vaSoj  jasnosti  ne  ostvari,  on  de 
dojdudega  mjeseca  oiujka  zaista  se  podidi  na  kr^danstvo.  Spremni  smo  na  svaku  sluibu 
ne  manje  vaSoj  jasnosti,  kao  i  gospodinu  na§emu  kralju  Ladislavu,  naSemu  prirodnomu 
gospodaru.  Dato  u  gradu  Beogradu,  godine  1454.  Ivan  Hunjad,  nasljedni  knez  Bistrice  i 
vrhovni  kapetan  Ugarske<. 

Dok  je  Hunjad  iz  Beograda  odbijao  hrabro  i  slavno  navale  turske  na  Srbiju,  vije- 
61I0  se  je  pobudom  i  nastojanjem  pape  Nikole  V.  zaista  u  Njemadkoj  o  torn,  kako  da 
se  s  pomodu  njemadkoga  kraljevstva  pokrene  velika  kriiarska  vojna  na  Turke.  Na 
driavnom  saboru  u  Frankfurtu  u  listopadu  1454,  gdje  je  cara  Fridrika  III.  zastupao 
biskup  Aeneas  Sylvius,  a  papu  pavijski  biskup  Ivan  Castiglione,  bili  su  nazo£ni  i  ugarski 
poslanici,  koji  su  izjavili,  da  6e  samo  onda  nastaviti  rat  s  Turcima,  ako  im  Njemadka 
pomogne  sa  20.000  pje^ka  i  10.000  konjanika;  inade  6e  gledati,  da  se  izmire  i  nagode 
sa  sultanom.  Na  to  zakljudi  doduSe  njema^ki  sabor,  da  6e  eventualno  podati  traienu 
pomoc;  no  podjedno  ustanovi,  da  se  do  godine  opet  sastane  u  Novom  mjestu  kod  Beda, 
gdje  6c  se  sa  samim  carem  Fridrikom  poblize  o  torn  dogovarati.  I  zaista  urede  Fridrik 
Dovi  driavni  sabor  njemadki  u  Novo  mjesto  kod  Be£a  za  15.  veljad:u  1455.  Ved'  14.  stu- 
denoga  1454.  saziva  kralj  Ladislav  Postumus  iz  Praga  staleie  ugarske,  da  se  6.  sijednja 
dojdude  godine  nadju  na  okupu  u  Budimu,  gdje  ce  izabrati  poslanike,  koji  de  zajedno 
s  vrhovntm  kapetanom  Ivanom  Hunjadom  podi  k  caru  Fridriku,  pak  na  saboru  u  Novom 
mjesta  ne  samo  vije^ati  o  obdoj  vojni,  nego  takodjer  ustanoviti,  koliko  bi  Ugarska  mogla 
didi  vojske  za  taj  rat.  Dne  19.  prosinca  opet  borave  u  Petrovaradinu  dlanovi  ugarskoga 
driavnoga  vijeda,  po  imenu  kolodki  nadbiskup  Rafael  Herczeg,  peduvski  biskup  Andrija, 
▼rhoTni  kapetan  Ivan  Hunjad,  palatin  Ladislav  Gorjanski,  erdeljski  vojvoda  i  madvanski 
ban  Nikola  llo£ki,  drugi  madvanski  ban  Ivan  Korogj,  i  jo§  neki  niii  plemidi.  K  njima  je 
doiao  s  kraljeva  dvora  vrhovni  kancelar  Ivan  Vitez  od  Sredne,  pak  im  urudio  i  kra- 
ijevu  sazivnicu  za  sabor  u  Budimu.  Driavnomu  vijedu  dini  se  rok  do  6.  sijednja  pre* 
kratak,  pak  zato  odredjuje,  da  se  sabor  imade  skupiti  do  20.  sijednja  1455.  Vrhovni 
kancelar  priobduje  vijedu  takodjer,  da  se  kralj  Ladislav  naskoro  kani  svratiti  u  Ugarsku, 
zatim  kako  se  kralj  trsi,  da  izmoli  pomodi  u  njemadkih  knezova.  Ugarski  se  je  sabor 
zaista  sastao  u  Budimu  oko  11.  veljade  1455,  te  izabrao  svoje  poslanike  za  Novo  mjesto. 
Medju  njima  bijaSe  takodjer  kancelar  Ivan  Vitez,  koji  se  je  torn  zgodom  lijepo  prodidio 
STOJom  govornidkom  vjeStinom.  Uz  njega  trsili  su  se  i  biskup  Aeneas  Sylvius,  kao  i 
▼atreni  franjevac  Ivan  Kapistran,  da  slabo  zastupane  knezove  njemadke  sklone  na  rat. 
All  njemadki  knezo^i  uzkrati&e  svaku  pomod,  a  kad  im  k  tomu  stiie  vijest,  da  je  papa 
Nikola  V.  dne  24  oiujka  umro,  razidjoSe  se  svojim  kudama.  Tako  se  posve  izjalovi 
kriiarska  vojna,  o  kojoj  je  papa  nakon  pada  Carigrada  toliko  snovao  i  radio. 

Medjutim  se  je  t  Ivan  Hunjad  morao  za  neko  vrijeme  okaniti  ratovanja  s  Turcima, 
jer  mu  je  zaprijetila  pogibao  s  druge  strane.  Kralj  se  je  naime  Ladislav  Postumus  nakon 
duga  boravka  u  CeAkoj  i  Slezkoj  (Vratislavi)  napokon  dne  16.  veljade  1455.  povratio  u 
Bed,  gdje  je  u  to  Ulnk  Eizinger  bio  na  delu  staleikoj  yladi  za  vojvodinu  Austriju.  Ali 
Etzinger  bijaAe  za  to  vrijeme  slekao  mnogo  Ijutih  protivnika  izmedju  austrijskih  veUkaia, 
koji  su  ga  javno  bijedili,  da  je  sebidan,  da  grabi  imanja  i  dohodke  svoga  gospodara,  da 
je  zavadio  staleie  medju  sobom,  da  je  nasilan,  i  drugo.  Pored  ovih  protivnika  Eizinge* 
rovih  javiie  se  i  prijateiji  Ulrika  Celjskoga,  koji  stadoie  tajno  (clam)  oko  nestaSnoga 
kralja  raditi,  da  svoga  rodjaka   opet   primi  na  svoj  dvor.    Cm\  se,  da  je  i  sam  Ladislav 


ULRIR   CEUSRI    I    IVAN   HUNJAD;    BORBB   ZA    BANIJU   U   HRVATSKOJ. 


»69 


poielio  dniitvo  kneza  Celjskoga,  te  je  s  toga  usli&ao  molbe  njegovih  prijatelja.  Jednoga 
dana  do^ao  je  Ulrik  Celjski  sa  lOCX)  koDJaDika  i  sjajnom  druiinom  pred  Bed.  Kralj  La- 
dislav  8  Telika&ima  i  plemstvom  po§ao  mu  u  susret,  te  ga  doveo  u  grad  uz  klicanje 
naroda,  koji  ga  je  pred  osamnaest  mjeseci  bio  malo  ne  ubio.  (!^im  se  je  Celjski  vratio  u 
Bed,  njegov  je  protivnik  Eizinger  s  mjesta  sa  svojim  privrfeoicima  ostavio  grad  i  poSao 
dragovoIJDo  u  zatodje  na  svoja  imanja.  Zgodilo  se  to  ili  na  koncu  veljade  ili  u  oiujku  1455. 

Ulrik  Celjski  bija^e  vrijeme  progonstva  vedinom  proboravio  u  svojoj  banovini  Sla- 
▼ooiji  i  na  imaajima  svoga  roda.  Kako  se  je  ponio 
prema  otcu  svomu,  starcu  Fridnku,  i  kako  prema 
supruzi  svojoj  Katarini,  ne  znamo ;  samo  nam  je  po- 
znato,  da  je  kneginja  Katarina  mnogo  boravila  u 
Gradcu  kraj  Zagreba,  a  onda  i  u  Medvedgradu,  gdje 
je  bila  okruzena  od  svojih  srbskih  dvorjanika  i  slu2- 
benika.  Od  tih  je  bio  najgoropadniji  kastelan  me- 
dvedgradski  Bogavac  Milakovid,  na  kojega  se  Ijuto 
tuie  zagrebadki  gradjani.  Vlastohlepni  Ulrik  Celjski 
nije  tako  lako  mogao  mirovati.  Najprije  je  nudio 
svoju  sluibu  mletadkoj  republici,  koja  je  tada  rato- 
vala  s  milanskim  vojvodom  Franjom  Sforzom;  ali  se 
nije  mogao  pogoditi  za  placu.  Snovao  je  takodjer  sa 
svojim  detama  nahrupiti  na  Bed,  te  se  silom  vratiti 
na  svoje  mjesto;  no  stalezi  austrijski  doznali  su  joS 
za  vremena  za  njegovu  osnovu,  te  su  to  zaprijedili. 
Dne  14.  sijednja  1454.  nalazimo  kneza  Ulrika  u  Kri- 
ievcima,  gdje  no  sporazumno  s  plemidima  kraljevstva 
(de  voluntate  nobilium  regni)  odgadja  neku  parnicu 
izmedju  kninskoga  biskupa  Dimitrije  Cupora  i  Vla- 
slava  TituSevida.  U  dotidnoj  izpravi  piSe  se  Ulrik 
>kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  ditave 
Slavonije  ban«,  dok  se  je  prije  zvao  naprosto 
banom  Slavonije  (joi  25.  listopada  1453.  >Ban  in 
windischen  landen«).  Odito  je,  da  si  je  on  u  ono  vri- 
jeme prisvajao  neko  pravo  na  ditavo  hrvatsko  kra- 
IjevstTO,  dakle  ne  samo  na  Slavoniju,  nego  takodjer 
i  na  Dalmaciju  i  Hrvatsku. 

Ved  bi  spomenuto,  kako  je  nakon  smrti  kneza 
Petra  Talovca  (11.  ozujka  1453.)  nastala  jagma  za 
hrvatsku  baniju  i  za  baitinu  sinova  njegovih.  Kralj 
Ladislav  bijaie  joi  za  iivota  Petra  Talovca  imenovao 
hrvatskim  banom  Ladislava  Hunjada,  sina  Ivanova; 
taj  se  je  dodu&e  u  izpravama  ponosio  kidenim  na- 
slovom  >ban  Dalmacije  t  Hrvatske*,  ali  svoje  banc- 
vine  nije  ni  vidio,  ved  je  ostao  u  sjeverozapadnoj 
Ugarskoj,  gdje  je   vedinom   boravio  u  Trnavi.  Tako 

Hrvatska  kroz  nekoliko  godina  (1453. — 1457.)  nije  imala  pravoga  bana,  te  se  u  kni- 
Ijevskim  poveljama  onih  godina  redovito  pifte  >banska  daat  za  kraljevine  Dalmaciju  i 
Hrvatsku  izprainjenac  (officiolatu  banatus  Dalmatiae  et  Croatiae  vacante).  U  samoj 
Hrvatskoj  medjutim,  a  narodito  u  Dubrovniku,  dulo  te  je  svaki  d«s  za  tme  kojega  novoga 
bana  hnratskoga.  Joi  godine  1453.  raduju  se  Dubrovdani,  Ito  je  kralj  Ladislav  povjerio 
baniju    knezovima    Ulriku    Celjskomu    i    Ivanu    Hunjadu;    gotovo    u    isto    vrijeme,    oko 


Sv.  Ivan  Kapistran. 

?o  isforniks,  kuji  m  pr4plsai«  Rtbtla 

Saati-B,  i  koji  •«  oaUsi  a  ibirci  gruCt 

Gaida  Bii 


a?©       ALBRECHT  AUSTRIJSKI,  VFJiDISLAV  I.  VARSENdlK  I  I.ADISLAV  POSTUMUS  (1437.  — 1457.). 

28.  srpDJa,  go?orilo  se  u  Mletcima,  >da  6e  nedak  kneza  Ivana  (Hunjada)  dcx^i  u  Dalma* 
ciju,  da  preuzme  baoiju<  (nepos  comitis  Johannis  Hungarie  est  venturus  ad  partes  Dal- 
matie  causa  accipiendi  bannatum),  te  se  je  s  toga  ob<iina  zabrinula  za  grad  Spljet. 
Medjutim  ni  Ivana  Hunjada,  a  ni  sina  ni  nedaka  njegova  nije  tada  vidjela  hrvatska  zemlja; 
tek  Uirik  Celjski,  po&av  u  prisiljeno  progonstvo,  stao  raditi,  da  oblada  hrvatskom  ba- 
oijom,  a  i  baitinom  sinova  Talov£evib.  C\n\  se,  da  je  u  torn  pogledu  radio  sporazumno 
s  hercegom  Stjepanom  Vukd:idem,  s  kojim  je  bio  u  dalekom  srodstvu  po  Frankapanima, 
i  koji  je  svedjer  ratovao  s  Dubrovnikom.  No  protiv  celjskoga  kneza  Ulrika  i  hercega 
Stjfpana  pod^gli  se  ne  samo  neki  hrvatski  knezovi,  naro^ito  knez  krbavski  Gregorije 
Kurjakovid  sa  svojim  otcem  Tomom,  koji  bijahu  iza  smrti  Tome  Tvrtkovida  baStinili 
ojegovu  plemeoStinu,  a  s  njom  i  znameniti  grad  Ostrovicu  u  luikoj  iupaniji,  zatim 
hrvatski  banovac  Tomai  Bojaidic  od  Plavna,  koji  se  je  bojao  za  gradove  Knin  i  Lab, 
nego  i  Mletdani,  Dubrov£ani,  pade  i  bosanski  kralj  radiii  su  svin  a  silama,  da  se  u  o$ta- 
vioi  bana  Petra  ne  ugnjezde  ni  celjski  knez  Uirik  ni  herceg  Stjepan. 

Na  podetku  godine  1454.  znalo  se  je  u  Mietcima,  kako  Stjepan  Vukdic,  herceg 
sv.  Save,  kojemu  je  nedavno  unrtrla  supruga,  ho<^e  da  se  oieni  Jadvigom,  udovicom  iza 
bana  Petra  Talovca,  da  bi  tako  obladao  Klisom  i  drugim  gradovima,  koji  su  pripadali 
oedoraslim  sinovima  pokojnoga  bana.  Da  se  to  ne  zgodi,  ugovara  mletadki  knez  u 
Spljetu  u  ime  obdine  savez  s  banovcem  TomaSem  Bojniiicem  i  kastelanima  Petr<'Vih 
gradova,  a  na  obranu  mladih  sinova  njegovih  Ivaniki  i  Stjepana.  Dne  22  sije^nja  1454. 
predaju  Tomai  Bojnidid,  zatim  kastelani  Juraj  Ver  i  Pavao  Ki§  (Vir  Juray  et  conte  Chis 
Paval)  gradove  Klis,  Sinj,  Cadvinu,  Petrovac,  Kijud,  Knin  i  Lab  u  zaStitu  mletaCke  ob<5ine, 
koja  de  ih  braniti  od  svakoga,  >izuzev  jedino  krunu  i  baiune  ugarske<.  Namah  zatim, 
18.  oiujka,  javljaju  Mletci  hercegu  Stjepanu  Vukiidu,  da  su  primili  u  zaStitu  svoju  ne 
samo  gradove  pokojnoga  bana,  nego  i  sinove  njegove,  dok  navrSe  osamnaest  godina. 
Tim  bi  nadinom  zaprijedeno  nastojanje  hercegovo,  da  zauzme  baStinu  Talovaca.  Ali  u 
iito  vrijeme  nijesu  ni  Mletci  ni  bosanski  kralj  mogli  stati  na  put  banu  Ulriku  Celjskomu, 
da  pokori  krbavske  knezove  Kurjakovide,  pak  da  im  otme  grad  Ostrovicu  i  druge  kra- 
Ijevske  gradove  u  Hivatskoj.  Uirikov  vojvoda  Jan  Vitovec  vodi  vojsku  na  krbavske  kne- 
zove Tomu  i  Gregorija.  Ali  mu  se  sreda  ne  smije,  jer  nekako  u  polovici  godine  1454. 
(9.  lipnja)  bude  od  redenih  knezova  razbijen.  Ba§  na  dan  toga  poraza  umre  knezu  Ulriku 
stari  otac  Fridrik,  te  bi  u  gradu  Celju  sahranjen.  Knez  i  ban  Uirik,  jedini  preostali  muiki 
potomak  svoga  roda,  baitinio  je  po  otcu  do  70  imanja  i  gradova  u  ^tajerskoj,  Koru^koj, 
Hnratskoj  i  Slavoniji,  Ugarskoj  i  Austriji,  te  je  bio,  ako  ne  najbogatiji,  svakako  jedan 
od  najbogatijih  velika^  u  driavini  icralja  Ladislava.  Njegov  vojvoda  Jan  Vitovec  nastavio 
je  rat  s  kibavskim  knetovima^  te  ih  je  napokon  prinudio,  da  mu  ustupe  Ostrovicu  i  joi 
jedan  grad  u  Hrvatskoj.  Mladji  knez  krbavski  Gregotije  priljubio  se  posve  banu,  te  je 
odslije  bio  vjeran  pratilac  njegov.  Jan  Vitovec  nastavio  na  to  rat  proti  banovcu  TomaSu 
Bojnididu,  da  mu  otme  gradove  Knin  i  Lab.  Joi  u  oiujku  1455.  moli  bosanski  kralj 
mietadku  obdinu,  neka  skloni  sinove  bana  Petra,  da  njemu  predadu  grad  Knin  (quod 
ett  caput  et  principalis  locus  Croatie),  samo  da  ne  dodje  u  ruke  knezu  Celjskomu,  koji 
tnuje  takodjer  Mletcima  ugrabiti  Dalmaciju. 

Knez  Uirik  boravi  u  to  27.  sijednja  1455.  u  Kriievcima,  gdje  kao  >ban  kraljevina 
Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavooije*  zajedno  s  plemstvom  kraljev&tva  predsjed«  banskomu 
sudu,  te  prima  tuibu  protiv  vranskoga  priora  Tome  Sekeija,  rodjaka  Hunjadova.  Male 
zatim,  1.  veljade,  opet  je  u  Zagrebu  na  okupu  s  plemstvom  (de  voluntate  nobilium  regni), 
te  odgadja  pamicu  izmedju  zagrebadkoga  kaptola  i  Vladislava  TituSevtda.  Dne  15.  veljade 
ved  je  u  Varaidiou,  a  odaole  hita  kroz  Ugarsku  u  Bed,  gdje  je  malo  zatim  slavodobitno 
primio  driavno  kormilo  u  svoje  ruke. 

Om  se  je  Ulrik  Celjski  zadobavio  oekadanje  vUsti,  stao  se  je  osvedivati  protivnicima 


ULAIK   CKUSKI    I    IVAN   HUNJAD;    BORBB   ZA    BANIJU   U    HRTAT8K0J.  tjt 

svojima.  Najviie  zaprijetio  je  Ivanu  Hunjadu  i  njegovim  sinovima,  koje  je  ielio  do  kraja 
zatrti  i  uoi^titi.  Smatrao  ih  je  za  poglayite  pomagace  i  saveznike  Eliztngeru,  koji  su  bitno 
doprine&li  predjaSojemu  padu  njegovu.  K  tomu  ga  je  vrijedjalo,  $to  je  Wan  Hunjad  nakoa 
pada  njegova  u  zadnji  das  osujetio  rjeodanje  sina  svoga  Matije  s  njegovom  k<5erju  Eli- 
zabetom,  premda  je  bilo  vec  sve  pripravljeno.  Kako  je  Celjskomu  sada  ugled  i  vlast  joi 
jade  narasla,  upotrebio  je  sve  sile  na  zator  omraienoga  protivaika  svoga.  I  tako  je  pla- 
oula  iestoka  borba  izmedju  oba  takmaca  i  njihovih  privrieoika,  a  na  golemu  itetu  ugar- 
skoga  i  hrvatskoga  kral|evstva. 

U  travnju  1455.  borave  na  kraljevu  dvoru  u  Bedu  palatin  Ladislav  Gorjanski  i 
erdeljski  vojvoda  Nikola  Ilo£kL  Odito  rade  s  Ulrikom  Ceijskim  na  propast  vrhovnoga 
kapetana  Ivana  Hunjada.  Dne  7.  travnja  utanadio  je  zaista  knez  i  ban  Ulrik  savez  s  onom 
dvojicom  na  medjusobnu  obranu  i  za  slozno  djelovanje  u  svim  ugarskim  poslovima. 
(J  isti  mah  nastojao  je  Ulrik,  da  Ivana  Hunjada  pred  kraljem  opadne.  Stao  kralju  Ladi- 
slavu  govoriti,  da  Hunjad  dezne  sam  za  krunom,  i  da  nastoji,  ako  mu  inade  ne  podje  za 
rukom,  s  pomocu  Turaka  popeti  se  na  prijestolje.  Suviie  snuje  i  o  torn,  kako  bi  kralja, 
dim  se  svrati  u  Ugarsku,  uklooio  s  puta  budi  madem,  budi  otrovom.  Nestaiini  Ladislav 
zastra&en  bi  tako,  te  je  na  posljedku  privolio,  da  se  Hunjad  pozove  u  Bed,  toboi  na 
vijedanje  o  drzavnim  i>oslovinia,  pak  da  se  onda  zasuinji  i  pogubi.  Medjutim  kancelar 
Ivan  Vitez  i  drugi  prijatelji  Hunjadovi  obavijestili  svoga  Ijubimca  o  svemu,  Sto  se  protiv 
Djega  snuje.  Hunjad  se  izprva  kratio  odazvati  pozivu,  no  napokon  po^o  s  izabranom 
detom  od  2000  konjanika  u  Austriju.  Ali  u  grad  Bed  ne  htjede  nikako  unidi,  ved  stade 
u  nekom  mjestu  izpred  grada,  sakriv§i  velik  dio  svoje  druzine  u  blizini.  U  to  dodje 
Ulrik  Celjski  k  njemu  s  malom  pratnjom  od  40  Ijudi,  pozivajudi  ga,  da  podje  kralju  u 
neki  vinograd.  Hunjad  zatrazi,  da  mu  se  prije  dade  obecano  slobodno  (provodno)  pismo 
kraljevo.  Kad  mu  je  na  to  Celjski  odgovorio,  da  je  pismo  kod  kraija  u  vinogradu,  planu 
Hunjad  i  rede:  >Tako  si  me  prevario,  knezel  Mogao  bih  te  kazniti,  ali  te  poditanje 
prema  kralju  spasa\al  Kralju  poklanjam  tvoj  iivot,  ali  da  mi  vi§e  pred  odi  ne  dodjei!* 
(Sicci  me  ludificasti  comes?  fraude  me  appetis;  possum  de  te  supplicium  sumere,  reve- 
rentia  regis  te  salvum  facit:  illi  tuam  vitam  dono,  et  ante  oculos  meos,  faxo,  ne  am- 
plius  veneris). 

Posramivii  svoga  protivnika  ovakim  nadinom,  povratio  se  je  Hunjad  u  Ugarsku, 
te  ved  17.  svibnja  boravi  u  Budimu,  gdje  icljno  odekuje  glasovitoga  franjevca  i  propo- 
vjednika  Ivana  Kapistrana.  Pile  mu  list,  gdje  no  kaie,  kako  zajedno  s  ditavom  porodicom 
svojom  teiko  izgleda  dolazak  njegov  (cum  tota  nostra  familia  ferventissime  et  arden* 
tissime  exspectamus).  Dne  23.  svibnja  izdaje  Hunjad  naloge  u  ime  kraija  Ladislava  (in 
persona  domini  nostri  regis).  Namah  zatim,  26.  svibnja,  vijedaju  s  njime  u  Budimu  dla> 
novi  driavnoga  vijeda,  te  razaiilju  istoga  dana  pozivnice  za  sabor,  koji  de  se  sastati  u 
Gjyni  8.  lipnja,  i  na  kojem  <5e  se  razpravljati  o  dolazku  kraija  Ladislava  u  Ugarsku. 
Podpisani  su  na  pozivnici  ostrogonski  nadbiskup  Dionizije  Sed,  biskup  peduvski  Andrija, 
velikovaradinski  biskup  i  kraljevski  kancelar  Ivan  Vttez,  knes  bistridki  Ivan  Hunjad,  pa- 
latin  Ladislav  Gorjanski  t  vojvoda  erdeljski  Nikola   Uodki. 

Na  zakazani  sabor  nije  doiao  ni  kralj  I^di&lav,  a  ni  ojegov  prvi  doglavnik  Ulrik 
Celjski.  Kralj  je  u  onaj  par  slabo  mislio  na  Ugarsku  i  na  nevolje  njezine,  ved  se  je 
spremao  na  rat  s  njemadkim  carem  i  rodjakom  svojim  Fridnkom  III  Doe  24  lipnja 
izdaje  Ulrik  Celjski  u  Bedu  pismo,  kojim  se  zavjerava  kralju  Ladislavu,  da  de  ga  vjeroo 
sluiiti  protiv  svakoga,  a  naro^ito  da  de  ga  braoiti  od  cara  Fridrika.  Medjutim  bijafte  te 
u  uredeno  doba  sastao  sabor  u  Gjuru,  gdje  te  je  uz  ioe  zamaioe  poslove  razpravljalo 
*o  obdoj  slozi  izmedjU  bacuoa  Uogarije*  (pro  communi  concordia  inter  eos  componeoda). 
Nazodni  velikaii  nastojali  su  ukodjer,  da  dodje  do  ixmireoja  izmedju  vrhovnoga  kape> 
una  Ivaoa  Hunjada  i  koeza  Ulrika  Celjskoga,  koji  se  jamadno  aije  usudio  dodi  u  Ugartko, 


tj»   ALBRBCHT  AUSTRIJSKI,  VLADI8L4T  I.  VARNBN£|K  I   L4DISLAV   POSTUMUS  (1437.  — 1457  ). 

odkad  su  na  javu  izaile  njegove  spletke  protiv  Hunjada.  Kako  je  sabor  bio  na  okupu 
joi  u  kolovozu,  po&lo  je  posrednicima  zaista  za  rukom,  da  izmire  bar  prividno  oba  pro- 
tivoika.  Doe  1.  kolovoza  izdaje  Ivao  Huojad  u  Budimu,  kamo  bijaSe  u  to  premjeSten 
sabor,  izpravu,  te  obzoanjuje,  da  je  s  knezom  Celjskim  utanatio  savez  za  medjusobDU 
obranu,  pak  i  s  oruijem  u  ruci;  onaj,  koji  pogazi  ugovor,  neka  se  kazni  kao  veleizda- 
jica.  Istoga  dana  proglaSuje  Hunjad  drugim  pismom,  da  prigodom  vjenianja  svoga  sina 
Matije  s  kneginjom  Elizabetom,  k<5erju  Ulrikovom,  ne  zahtijeva  ni  on,  ni  sin  njegov  ni- 
kakva  miraza,  nego  prepuStaju  otcu  njezinu,  da  joj  sam  po  svojoj  volji  odredi  miraz 
i  opremu. 

U  kolovozu  1455  dakle  izmirili  se  bar  nekako  dva  najveda  takmaca  i  protivnika 
u  ugarskom  i  hrvatskom  kraljevstvu.  Izmirenje  imalo  se  utvrditi  ve<5  prije  utanaienim 
brakom  ojihove  djece.  Ulrikova  k<^i  bija§e  ved  prije  pobudom  Hunjadovom  prigrlila  ka- 
toli(ku  vjeru,  a  4.  srpnja  primila  je  sv.  potvrdu  od  ostrogonskoga  nadbiskupa.  Namah  po 
vjenianju  odvedena  bi  trinaestgodiSnja  Elizabeta  u  Erdelj  u  stolicu  Hunjadovu,  a  suprug 
njezin  poslan  bi  oa  dvor  kralja  Ladislava,  koji  ga  bijaSe  imenovao  svojim  komornikom. 
Tako  su  oboje  bili  po  neki  na£in  i  taoci  u  rukama  dviju  protustranaka.  Elizabeta  me- 
djutim  nije  dugo  bila  supruga  Matijina.  Tek  §to  je  do§la  u  grad  Hunjad,  gdje  ju  je 
osobito  pomno  njegovala  svekrva  njezina  Elizabeta  Hunjad,  rodjena  Silagji,  stala  je  mla- 
djana  poboljevati  od  neke  neizljeiive  bolesti.  S  njom  bija§e  doSao  u  Erdelj  i  Ivan  Hunjad, 
koji  20.  kolovoza  kao  vrhovni  kapetan  kraljevstva  Ungarije  izdaje  u  Bistrici  povelje  u 
ime  kralja  Ladislava  (in  persona  regie  maiestatis).  Malo  zatim,  8.  rujna,  pise  Hunjad  iz 
STOje  stolice  glasovitomu  franjevcu  Ivanu  Kapistranu,  svomu  prijatelju,  koji  je  bio  na 
glasu  kao  dudotvorac,  te  ga  moli,  da  se  §to  prije  svrati  u  grad  Hunjad.  »Na§a  kci  (snaha)c, 
veli  Hunjad,  >naime  unuka  gospodina  despota,  imala  je  dva  pri§ta,  te  je  malo  ne  zagla- 
▼ila.  Sad  je  s  Boijom  pomodu  donekle  ozdravila*.  Medjutim  ve6  2.  listopada  piSe  Eliza- 
beta Hunjad  iz  grada  Hunjada  redenomu  Ivanu  Kapistranu:  >Javljamo  vam,  ot£e,  da  je 
nafta  snaha  tako  teiko  bolestna,  te  ne  moie  ni  iivjeti  ni  umrijeti.  Molimo  vas  zato,  da 
ju  n  STojim  molitvama  Bogu  preporuCite*.  Supruzi  su  Hunjadi  tvrdo  vjerovali,  da  6e  im 
soaha  ozdraviti,  ako  se  £udotvorac  Ivan  Kapistran  za  nju  Bogu  pomoli.  On  je  poslije 
do&ao  i  u  Hunjad,  —  ali  joj  nije  mogao  pomoci.  Mlada  Elizabeta  umre,  poSto  je  samo  tri 
mjeseca  bila  supruga  Matijina. 

Smrdu  Elizabete  prekinuta  bi  na  koncu  godine  1455.  svaka  sveza  izmedju  Hunjada 
i  Celjskoga,  a  opreka  izmedju  ova  dva  muia  i  njihovih  privrienika  izbijala  sve  jaCie  na 
povrije.  Opreka  se  joi  viSe  izoStrila,  kad  je  napokon  kralj  Ladislav  iza  dugih  priprava 
u  sijeteju  1456.  do^o  u  Budim,  praden  Ulrikom  Celjskim,  koji  je  sada  i  u  Ugarskoj 
htto  biti  jedini  gospodar  i  predstavnik  svoga  kralja  i  rodjaka.  Ivan  Hunjad  ostao  u 
Erdelju  i  nije  htio  da  dodje  u  Budim,  pade  ni  onda,  kad  se  je  ondje  sastao  sabor,  da 
vije^  o  ratu  s  Turcima.  Tek  po§to  mu  je  kralj  Ladislav  dao  provodno  (sigurno)  pismo, 
osvanu  on  1.  oiujka  u  Budimu  zajedno  sa  svojim  sinom  Ladislavom,  a  u  pratnji  svojih 
oajpouzdanijih  prijatelja  i  £eta  njihovih.  Papinski  legat,  kardinal  Ivan  Carvajal  uloiio  sada 
sav  svoj  ugled  i  rjeditost,  da  u  o^i  prijetede  turske  pogibli  izmiri  protivnike  i  njihove 
prittale.  Kralju  i  legatu  za  volju  obnovi&e  napokon  Ivan  Hunjad  i  Ulrik  Celjski 
31.  oiujka  1456  u  nazotnosti  biskupa  Ivana  Viteza,  palatina  Ladislava  Gorjanskoga,  voj- 
vode  Nikole  Ilodkoga,  Ladislava  Faloca  i  Fridrika  Lambergera  savez  od  proSle  godine, 
ukljudivfti  u  nj  i  sina  Hunjadova  Ladislava.  Kralj  Ladislav  nastojao  je  podjedno,  da  udo* 
brovolji  velikoga  junaka,  te  ga  je  gotovo  obasuo  poveljama,  kojima  mu  je  potvrdio  sve 
prijaioje  darovnice  svoje.  U  tim  poveljama,  izdanim  u  Budimu  4,  7.  i  28.  travnja  i 
12.  svibnja,  slavi  kralj  >trajnu  vjemost  i  neumornu  brigu<  ^Hunjadovu  oko  boljka  kra- 
ljevstva, a  u  jednoj  ga  pa£e  zove  »veleduintm  spasiteljem  i  stupom  kraljevstva  <  (huius 
regni    conseruator   magnaoimus   et  columpna),  te  pripisuje  baA  njemu  u  zaslugu,  Sto  je 


LLRIK    CEUSKI    1    IVAN    HUNJAD;   BORBB  ZA    BAMJU   II   URVATiKOJ.  *73 

>ovih  dana  mogao  preuzeti  mirni  posjed  svoga  kraljevstva<  (diebus  his  eiusdem  regni 
possessio  pacifica  fideliter  nobis  est  restituta).  Ali  Huojad  kao  da  nije  pravo  trjerovao  ni 
samomu  kralju  Lidislavu,  jer  su  mu  poveiju  za  Temeivar  morali  potvrditi  i  podkrijepiti 
S¥ojim  pedatima  jo&  nadbiskup  Dionizije  Se^,  palatin  Ladislav  Gorjanski  i  erdeljski  voj- 
voda  Nikola  Iloiki.  hmirivSi  se  tako  bar  prividno  s  Ulrikom  Celjskim  i  kraljem,  pohitao 
je  Ivan  Huajad  na  jug,  da  braoi  Ugarsku  i  kr^canstvo  od  nove  navale  sultana  Muhameda. 

Koez  celjski  Uirik,  vrativSi  se  na  staro  mjesto  SToje  uz  kralja  Ladislava,  ne  bijaie 
smetnuo  s  uma  hrvatske  banovine.  Njegov  vojvoda  Ivan  Vitovec  nastavio  je  rat,  da  o 
ime  sToga  gospodara  oblada  ostatkom  Hrvatske.  Pri  torn  ga  svedjer  pomaze  Ulrikov 
dalji  rodjak,  herceg  Stjepaa  Vuk^id,  koji  se  jo§  uvijek  otimlje  za  ruku  obudovljele  banice 
Jadvige,  da  bi  tako  obladao  baitinom  knezova  Talovaca.  Herceg  stupa  u  to  vrijeme  joi 
u  blife  srodftvo  s  celjskim  knezom.  Vec  22.  oiujka  1455  znadu  u  Mletcima,  da  se  jedan 
hercegov  sin  ieni  sinovkom  (nedakom)  celjskoga  kneza,  a  19.  svibnja  odobrava  mie- 
ladka  obdina  knezu  i  kapetanu  zadarskomu  trolak  od  80  libara  za  darove,  kojima  su 
nedavno  podastili  zarudnicu  hercegovica.  Nema  sumnje,  da  je  knez  i  ban  Ulrik  dopri- 
nesao,  te  se  je  njegov  rodjak,  herceg  Stjepan  Vukdid  napokon  izmirio  s  gradom  Du- 
broTnikom.  No  zato  je  herceg  sada  jo§  vedom  snagom  pregnuo,  da  pro&iri  svoju  vlast  u 
Hrvatskoj.  Dne  24.  prosinca  1455.  p\ie  Trogiranin  Ivan  Sobota  svomu  prijatelju  u  Mletke: 
>Veledu§ni  Stjepan  (Vukdid)  svim  trudom,  brigom  i  nadinom  nastoji,  da  se  oleni  udo- 
vicom  velemoinoga  bana  Petra  (Talovca).  Tim  brakom  nada  se  u  velike,  da  de  modi 
Hrvatima  vladati  i  primiti  gradove,  koji  su  se  pokoravali  banu  Petru  .  .  .  Kralj  (bosanski), 
zastra§en  tolikom  opasnosti,  radi  vrlo  uporno,  da  svoga  sina  §to  sjajnije  oieni  .  .  .  Vele* 
duSni  Stjepan,  videdi  §ta  kralj  snuje,  skuplja  odasvud  vojsku  i  prijeti  Hrvatima  strainim 
ratom.  On  se  pouzdaje,  da  de  tim  zastraiivanjem  osujetiti  kraljevsku  svatbu.  Oni,  koji 
zapovijedaju  tvrdinjom  Klisom,  obecavaju  i  bosanskomu  kralju,  da  de  mu  predati  onu 
plemenitu  varo§;  ali  oni  sve  zalud^uju  i  nijesu  nikomu  vjerni.  Za  Dalmaciju  je  ona  tvr- 
dinja  (Klis)  vrlo  zgodnac 

Bosanskomu  kralju  Stjepanu  Tomi,  koji  se  je  neprestano  zvao  >kralj  Hrvata<,  nije 
nipo§to  bilo  podudno  Sirenje  vlasti  hercegove  i  celjskoga  kneza.  Sasvim  je  s  toga  pri- 
rodno,  da  je  gledao  to  na  svaki  nadin  zaprijediti,  narodito  s  pomodu  mletadke  obdioe^ 
kojoj  je  jednako  bilo  do  toga,  da  se  i  osako  gordi  i  silni  ban  Celjski  ne  ugnjetdi  u 
najbliiem  susjedstvu  njezinu  Prvih  dana  mjeseca  lipnja  1456.  borave  u  Mletcima  posia- 
Diet  bosanskoga  kralja,  hvarski  biskup  Toma  i  I'rogiranin  Nikola  Testa,  te  u  ime  svoga 
gospodara  izlazu  razlidite  molbe  i  ielje  njegove.  >Vama  je  ved  dosta  jasno<,  poruduje 
kralj  Mletcima  3  lipnja,  >kako  knez  Celjski  svim  svojim  silama  nastoji  zauzeti  banovinu 
hrvatsku  i  protjerati  one  sirote  bana  Petra,  koji  su  se  utekli  vaSoj  i  naAoj  zaStiti.  Cini 
nam  se  s  toga  nedostojno  i  nepoSteno.  ito  se  redeni  knez  Celjski  otima  za  baniju 
hrvatsku,  kao  i  za  kneiiju  Cetinu  i  Klis.  On  to  radi  prezirudi  nas  i  na  naiu  ^tetu;  te 
mnijemo,  da  bi  on  vi^e  jada  i  nevolje  zadavao  vaiim  i  na&im  podanicima,  nego  i  sam 
turski  car,  samo  kad  bi  mogao.  Mi  smo  vam  u  svoje  doba  dosta  porudivali,  da  grad 
Ostrovica  mora  podledi  njegovoj  sili;  vi  ste  mogli  to  osujetiti,  ali  nije  ni&ta  udinjeno.  Da 
je  Ostrovica  onako  na  naSoj  granici,  kao  grad  i  varoi  Koio,  ne  bi  mi  bili  dopusiilt  rede- 
Domu  knezu,  da  ju  uzme,  ved  bi  se  bili  oprii,  kao  ito  zmo  suzbili  njegovu  vojsku,  kad 
je  doila  Knin  podsjedati.  Upravitelji  i  kastelani  onih  gradova  (Sioja,  (Udvine,  Petrovca 
i  Klita),  koji  pripadaju  sirotama  Petra  bana,  naili  tu  vazda  Izprike,  da  mu  (Celjskomu) 
ne  predadu  povjerenih  im  gradova;  oni  tu  govorili:  »Podekajte  jo*  neko  nijeme,  dok 
kralj  dodje  u  Budim;  dim  on  udje  u  Budim,  udinit  demo  s  mjesta,  kako  nam  zapovjedic. 
Medjutim  sad  je  kralj  stigao  u  Budim,  te  je  koezu  Celjskomu  izdao  povelju,  kojom  mu 
je  darovao  banovinu  hrvatsku;  suviie  je  kralj  poslao  u  Hrvatsku  jednoga  tvoga  plemi^ 
po  imenu   Simona  (Cop^roiuchg)   s   puaom    vlaidu,   da   uvede  kneza    u    posjed   njezin, 

Hrr    pori.  II.    11.  «• 


a74     ALBRKCHT  AUSTRIJSKI.  VLADISLAV  I.  VARNKnCiK  I  LADISLAV  POSTUMUS   (1437.  — 1457.) 

misled,  da  6c  to  i6\  mirnim  putem.  Simon  jc  doslije  morao  vc<5  i  do6l  Nama  se  iini,  da 
nikako  oa  to  pristati  ne  smijcmo.  Ako  se  vama  ne  6e  otvoreno  raditi  protiv  kneza  Celj- 
skoga,  vi  pomozite  re£enim  kastelanima,  pak  ih  obskrbite  hraoom,  prahom,  pu&kama  i 
oruijem.  Mi  demo,  kako  smo  ve<5  rckli,  sve  uCiniti  za  one  sirote.  I  ovu  posljednju  pri- 
pomod,  ako  ho<5ete,  podajte  ito  prije,  jer  oni  upravitelji  (kastelani)  ne  mogu  dulje  izdriati, 
znajui^i  za  svoju  nemod  Ako  se  ne  budu  mogli  stalno  pouzdati  u  vas  i  u  nas,  oni  6e 
povjerene  im  gradove  predati  u  ruke  spomenutoga  kneza,  zato  treba  za  vremena 
predosresti,  da  se  to  ne  dogodi.  Suviie  smo  vama  ve6  drugom  prilikom  dozvali  u  pamet, 
da  je  Knio  stolica  Hrvatske  (caput  Croatie),  i  da  ga  knez  Celjski  2eli  najprije  zauzeti. 
Ako  ga  ne  budu  mogli  zadriati,  te  bi  ga  moral!  ustupiti,  5ini  nam  se  zgodno,  da  ga  vi 
uzmete  u  svoje  ruke,  da  se  ukloni  gore  zlo.  Ne  dete  li  vi,  onda  6emo  udesitl,  da  ga  mi 
dobijemo,  i  da  onda  vi  i  mi  obranimo  ostale  gradove  za  pomenute  sirote.  Kad  bi  tako 
bilo,  knee  bi  Celjski  traiio  Knin  od  nas,  a  ostala  mjesta  redenih  sirota  ostala  bi  u  miru. 
Jer  znajte,  ako  Hrvatska  s  Kninom  zapadne  kneza  Celjskoga,  on  6e  bez  ikakva  otezanja 
pose(!|nuti  za  Dalmacijom.  Wet  nam  je  i  govorio,  da  udinimo  s  njim  savez,  pak  da  u  toj 
stvari  posredujemo  izmedju  vas  i  njega.  Ako  reieni  knez  s  vama  drugadije  govori,  nego 
ftto  vam  mi  doglasujemo,  a  vi  vjerujte  njemu  onako,  kako  po  va§em  sudu  i  mudrosti 
prosuditi  moiete.  Smatrate  li  za  dobro,  da  treba  ne§to  u  toj  stvari  u£;initi,  a  vi  pi§ite 
hercegu  Stjepanu,  da  ne  smeta  re£enim  sirotama  u  prilog  knezu  Celjskomu,  bududi  da 
su  pod  okriljem  va$im  i  na$im.  Javljamo  vam,  da  je  knez  Celjski  ne  samo  saveznik  i 
prijatelj  hercega  Stjepana,  nego  i  rodjak  njegov  (coniunclus  .  .  .  affinitate).  Ponukom 
celjskoga  kneza  dobio  je  redeni  herceg  povelju  od  ugarskoga  kralja,  kojom  niu  je  da- 
rovan  grad  Spljet.  S  toga  razloga  nastoje  oba  (knez  i  herceg),  da  se  §to  bolje  pribliie 
sa  svojim  granicama.  Ako  knez  Celjski  dobije  Hrvatsku,  njihove  6e  granice  (oblasti)  biti 
zdmiene  (ipsorum  conBni  erunt  coniuncti)  onako,  kako  iele<. 

MIetci  nijesu  bili  tako  iestoki,  da  na  brzu  ruku  prihvate  predloge  bosanskoga 
kralja.  Oni  su  doduie  ]oi  od  smrti  bana  Petra  Talovca  potajno  pomagali  kastelane  Pe- 
trovih  gradova,  kao  banovca  TomaJa  Bojni^ica  u  Kninu  i  Labu,  kneza  Jurja  Vera 
(V)rriuray)  na  Cetini  (Sinj,  Caivina,  Petrovac),  a  osobito  Pavla  Ki§a  (Kragulj)  u  Klisu;  all 
uza  sve  to  nijesu  htjeli,  da  se  zavade  s  knezom  i  banom  Celjskim,  rodjakom  Frankapana 
i  hercega  Stjepana  Vuk6ida.  K  tomu  bijaSe  njima  celjski  knez  Ulrik  i  sam  pismom  od 
28.  svibnja,  koje  je  onih  dana  moglo  stidi  u  MIetke,  obznanio,  da  mu  je  kralj  Ladislav 
potebnom  poveljom  podijelio  banovinu  hrvatsku.  Ulrik  bio  je  sada  zakoniti  zastupnik 
kraljev  u  Hrvatskoj,  te  obdina  nije  smjela  dirati  u  njega,  ako  nije  htjela  pogaziti  mir  i  po- 
krenali  obdi  rat.  Ob<5ina  postupala  je  s  toga  vrlo  oprezno.  U  odgovoru  bosanskim  poslani- 
cima  od  14.  lipoja  odobrila  je  ona  sve,  ito  je  kralj  njihov  dosad  u  tom  pogledu  dinio  i 
jo&  dtniti  kani,  jer  bi  bez  sumnje  zdruienje  vlasti  celjskoga  kneza  i  hercega  Stjepana  bilo 
na  veliku  itetu  njegovu;  no  podjedno  je  odklonila  svaku  izravnu  pomo£  za  kastelane. 
Jedoako  je  oditovala,  da  se  ne  otimlje  za  Knin;  alt  ako  se  taj  grad  ne  bi  nikako  mogao 
uzdriati  za  sinove  bana  Petra,  drago  bi  joj  bilo,  da  njim  oblada  kralj  bosanski,  pak  6e 
ona  zato  i  svjetovati  nasljednike  bana  Petra«  da  ito  brie  predadu  Knin  bosanskomu 
kralju,  prije  nego  se  pogode  >s  kim  drugim*.  Mletadka  obdina  bijaie  u  to  doznala,  da 
knez  Celjski  zajedno  sa  krbavskim  knezovima  Tomom  i  Gregonjem  Kurjakovidem  sprema 
neMo  protiv  njezinu  gradu  Zadru,  u  kojem  je  tada  kuga  grozno  harala,  tako  da  je  malo 
mletadkih  privrienika  u  njem  ostalo.  One  6.  sipnja  odredjuje  mletadko  vijede,  kako  da 
se  Zadar  braoi,  ako  bi  potrebito  bilo.  Sve  to  nije  smetalo  obdinu,  te  je  16.  kolovoza  1456. 
destitala  knezu  Celjskomu,  *to  je  imenovan  banom  hrvatskim  Uvjeravala  ga  o  svojoj  iskrenoj 
Ijubavt  i  osobito}  radosti  svojoj,  ito  je  postao  susjedom  njezinim,  te  je  oditovala,  da  de 
ukdriati  s  njim  tdobro  i  prijateljsko  susjedstvo*.  Medjutim  je  vojvoda  knelev  Jan 
Vitovec  tajedoo  •  kraljevim  poslanikom  Simonom  radio,  da  se  u  kneievu  vlast  predadu 


DRUOA  POD3AD4  BEOGRADA;  SMRT  IVANA  HUNJADA.  ULRIRA  CEU9K00A  I  OJ.  BRANKOVK^A.     aJS 

Knin,  gradovi  na  Cetini,  i  Klis.  Banovac  Tomai  BoiaiCt<^  morao  se  |e  poicoriti  i  predati 
Knin  i  Lab,  za  njim  se  je  poveo  i  kastelan  gradova  na  Cetini,  knez  Juraj.  Zgodilo  se  to 
negdje  u  koloyozu  ili  rujnu  1456.  jedini  kastelan  grada  KUsa,  do  kojega  je  Mletcima 
bilo  osobito  stalo,  nije  se  pokorio.  Dne  27.  rujna  utana£io  je  Pavao  Kii  (Kragulj)  for- 
malni  ugovor  s  mietadkom  ob<5inom  za  obranu  Klisa.  On  i  sinovi  bana  Petra  zajedno 
s  gradom  ostaju  pod  za&titom  MIetdana;  Klisom  upravljat  ce  kastelan  Pavao,  dok  bar 
stariji  sin  banov,  kojemu  je  tada  bilo  jedanaest  godina,  navr&i  osamnaestu  godino;  ka- 
steian  Pavao  napokon  primat  de  do  smrti  svoje  nagradu  iz  Mletaka,  godiSnjih  150  dukata. 
Zanimljivo  je,  kako  je  otxfina  opravdavala  taj  svoj  ugovor  tim,  da  Klis  >ne  pripada  ba- 
novini  hrvatskoj,  nego  kneiiji  cetinskoj<  (dummodo  locus  ille  non  sit  de  banatu  Croacie, 
sed  de  comitatu  Cetine).  Kao  da  cetinska  kneiija  nije  bila  dio  kraljevine  Hrvatskei 

Na  koncu  rujna  1456.  bio  je  knez  Ulrik  Celjski  zaista  pravi  i  jedini  ban  Dalma- 
cije,  Hrvatske  i  ditave  Slavonije.  Driao  je  svu  preostalu  Hrvatsku  osim  jeditoga  Klisa  i 
kotara  njegova.  Ali  to  slavlje  celjskoga  kneza  nije  dugo  potrajalo. 

(Druga  podsada  Beograda  1456.;  smrt  Ivana  Hunjada  11.  kolo- 
▼  oza  1456.,  Ulrika  Celjskoga  9.studenoga  1456.  i  despota  GjurgjaBran- 
kovida  24.  prosinca  1456 ).  Novi  papa  rimski,  sijedi  ali  vatreni  Kalikst  IIL 
(8.  travnja  1455.  do  6.  kolovoza  1458.)  jo5  je  gorljivije  od  predSastnika  svoga  pregnuo, 
da  zakrdi  slavodobitnomu  Muhamedu  II.  dalje  napredovanje  i  osvajanje  krSdanskih  ze- 
nialja.  Nije  ga  ni  malo  smetalo,  §to  je  potonji  drzavni  sabor  njemaiki  u  Novom  mjestu 
kod  Be^a  ostao  bez  ikakvih  rezultata-  Kalikst  razaslao  na  sve  strane  zapadne  Errope 
propovjednike,  da  navijeStaju  kriiarski  rat  na  Turke  i  da  sabiru  novce  za  taj  rat.  Izmedju  tih 
propovjednika  izticao  se  je  i  sada  poznati  ve<5  Franjevac  Ivan  Kapistran  (rodjen  1386), 
koji  bijaie  doslije  obaSao  ve<5  ditavu  sredoju  Evropu.  Svijet  je  jatomice  grnuo  slu&iti 
njegOTe  propovijedi,  premda  ih  nije  razumio  (obi£no  je  koji  drug  Ivanov  tumatio  narodu 
njegov  latinski  govor  doma<5im  jezikom);  ali  se  je  divio  njegovoj  iivahnosti,  njegovim 
kretnjama  ruku  i  nogu  (more  italico).  Ivan  salijetao  i  knezove  i  kraljeve,  grmio  proUv 
(eSkih  Husita  i  kalikstinaca,  obarao  se  na  sve  heretike  i  razkolnike.  Najvi^e  medjutim 
bodrio  je  narode  na  krizarski  rat.  Ali  velikih  praktiinih  posljedica  nijesu  sve  propovijedi 
imale;  svijet  je  nerado  davao  novaca  za  rat,  jer  je  mislio,  da  sve  ide  u  papinu  blagajnu; 
u  mnogim  zemljama    opet    zadriali    bi  vladari    sabrane   svote    za  sebe  i  za  svoje  ciljeve. 

Medjutim  bijaie  se  sultan  spremio,  da  osveti  poraz  svoje  vojske  kod  Kruievca  u 
listopadu  proSle  godine  1454.  Namah  s  proljeda  1455.  udario  je  s  velikom  vojskom  iz 
Skoplja  preko  polja  ^egligova  (kod  danaSnjega  Kumanova)  prema  Srbiji.  Srbin  Mihajlo 
Konstantinovid,  koji  je  u  torn  ratu  dopanuo  suianjstva  turskoga,  opisuje  provalu  tursku 
potanko.  On  pi$e:  »Kad  so  to  Srbi  duli,  dali  su  despotu  na  znanje,  da  >turski  car  ide 
protiv  nas  sa  cijelom  svojom  silom,  Sta  da  dinimo;  mi  smo  vam  napred  izjavili,  da  de 
nas  taj  tur.<iki  car  prevariti;  zato  da  znate  sada,  da  je  na^  namjera  ta,  prije  nego  Ito 
demo  dati  na$e  iene  i  na^u  djeca  pred  oaiim  odima  otimati  i  odvoditt  medju  nevjemike, 
volimo  izgubiti  naie  glave,  i  s  ojima  se  biti.  Zato  nam  dodjite  u  pomod  sa  ito  god  vile 
moiete  vojske;  mi  imamo  u  Sitnici  jednu  vojsku,  a  drugu  u  Glubodici  (valjda  oko  Les- 
koTca)  ili  Kislini.  Znajte  to  i  ne  zadriavajte  se«.  Na  to  odgovorio  im  je  despot  govoredi: 
*Ne  mogu  tako  brzo  sasuviti  Tojsku,  jer  kralj  Ladislav  nije  sad  u  Ugarskoj,  koji  bi  mi 
htio  u  torn  dati  pomod;  zato  ostavite  se  za  sada  svega,  pak  ako  se  turskomu  cam  i  pre- 
date, ja  du  vas  s  Boijom  pomodu  opet  oaloboditi*.  I  tako  kad  je  car  doiao  u  jednu 
zemlju  Konstantinovu,  na  polje,  koje  se  sove  2egHgovo,  na  granicl  raike  zemlje,  duo  je 
za  Ijude,  koji  su  se  skupili  u  Sitnici,  a  za  druge  u  Glubodici;  tako  je  leiao  detiri  tjedoa 
u  Kislini,  i  nije  znao,  Ita  da  dini  i  na  koju  Tojsku  prije  da  udah.  Tada  ona  vojtka, 
koja  je  stajala  u  Glubodici,  hrabro  udari  na  tursku  vojsku,  i  pobila  je  mnoge  Turke,  pak 
i  xnamenitn  tursku  gospodu.  Poslije  dodje  sam  car  sa  svojom  vojskom,  i  rasbije  ih  kraj 


»76       ALBRECIIT   AUSTRUSKI,  VLADISLAV  I.  VARNEN&IK  I  LADISLAV  POSTUMUS  (1437.— 1457.). 

jedne  vode,  koja  se  zove  Trepanja.  Simi  Turci  pripovijedaju,  da  odkako  iive,  nije  se 
£ulo  nikad  za  taku  bitku  od  tako  malo  Ijudi  protiv  tako  velike  sile;  pak  kaiu,  da  su  svi 
oni  gore  spomenuti  Ijudi  tu  skupa  bili  sjedinjeni,  za  cijelo  bi  turski  car  od  njih  do 
noga  razbijen  bio;  ali  ovako  su  oni  siromasi  razbijeni,  neki  su  pobijeni,  a  drugi  se  raz- 
bjeglt,  a  jedaD  gospodin  imenom  Nikola  Skobalid  i  sa  svojim  stricem  nabijeni  su  iivi 
na  kolac.  Odatle  je  car  stupao  napred  i  podsjeo  jedno  mjesto,  koje  se  zvalo  Novo 
Brdo    (Phltini  ni  jugo-iztoku\  gdje  je  bio    rudoik  s  majdanima  zlata  i  srebra.    Ovo  je 


•     bv.  ivAN  Kapistran. 

Sliks  M  lrt«talk«  fraojcfaikr^crkTc  B'lloka. 


o^rajao  (kroz  40  dana).  a  najposlije  ga  jr  i  uzeo,  jcr  mu  se  ono  »amo  pr^dalo  po  ugovoru 
(1  lipnja  1455  X  ObeAio  im  je,  da  de  ih  ostaviti  pri  njihovim  dobrima  na  miru,  i  da 
ne  de  ozeti  od  njih  ni  mlade  ienske  oi  momke.  A  polto  se  to  mjetto  Novo  Brdo  ve6 
predalo,  tada  je  zapovjedto  car  pozatvarati  sve  kapije,  a  samo  jedna  vrata  otvoriti,  i  kad 
su  Turci    uili  u  varoft,  zapovjedili    su   kudnim    gazdama,  da    svaki  sa  svojom  £eljadi,  sa 


DRUOA  PODSADA  BEOGRADA;  SMRT  IVANA  IIUNJADA,  ULRItCA  CtUSKOOA  I  GJ.   BRANKOVk'ji.   377 

muikima  i  ienskima  izadje  krox  ona  vrata  iz  varoSi  napolje  na  ianac.  i  da  ostart  sva 
svoja  dobra  doma.  Tako  je  i  bilo,  te  su  iili  sve  jedan  za  drugim;  a  car  sam  stajao  je 
pred  onim  vratima,  pak  je  izbirao  momke  na  jednu  stranu,  a  Ijude  na  drugu  strann^  pak 
i  ienske  na  tre<5u  stranu.  One,  koji  su  medju  muikima  bill  najodli^niji,  te  je  sve  zapo* 
vjedio  posje<5i,  a  ostate  dao  je  pustiti  natrag  u  varoi,  a  u  njihova  dobra  i  imanja  nijesu 
niSta  dirali.  Momke  pak  320  na  broju,  a  ienske  do  700  razdao  je  medju  svoje  poganike, 
a  mladi^e  uzeo  je  sebi  za  janjiiare  i  poslao  ih  je  u  Anadol  preko  mora,  onamo,  gdje 
se  oni  odhranjuju.  I  ja,  koji  sam  oto  spisao,  bio  sam  u  tom  mjestu  zarobljen  sa  svojom 
bradom,  pak  su  nas  u  jednoj  gomili  tjerali  oni  Turci,  kojima  su  bili  predati«. 

Vet  na  prve  vijesti,  da  je  sultan  doSao,  da  osvoji  Novo  Brdo,  bio  se  je  silno  uzrajao 
sav  krScanski  svijet,  jer  je  ta  varoS  bila  na  glasu  ne  samo  sa  svojega  bogatstva  (Francuz 
Brocqui^re  duo  je  1433.,  da  zlatni  i  srebreni  rudnici  toga  grada  daju  godimice  200.000  du- 
kata  dista  dobitka),  nego  se  je  smatrala  takodjer  za  znamenit  bedem  kr§(fanstva.  Dne 
11.  lipnja  nije  se  jo§  u  Dubrovniku  znalo,  da  je  Novo  Brdo  palo,  ali  se  strepilo  za  sud- 
binu  njegovu.  Toga  dana  pi§u  Dubrovdani  Ivanu  Hunjadu:  »£to  najdivlji  car  turski,  naj- 
Ijudi  neprijatelj  na§  s  nebrojenom  vojskom,  s  neduvenim  jo§  spravama,  udario  je  na  varoi 
Novo  Brdo,  te  ju  nastoji  s  barbarskom  svojom  vojskom  do  kraja  uniititi*.  I  u  Ugarskoj 
bijahu  se  Ijuto  zabrinuli,  dim  se  je  produlo  za  provalu  sultanovu  u  Srbiju.  Kako  nije 
kralja  Ladislava  jo$  uvijek  bilo  u  Ugarskoj,  sazvao  je  Ivan  Hunjad  zajedno  s  driavnim 
▼ijedem  26.  svibnja  sabor,  koji  de  se  sastati  8.  lipnja  u  Gjuru.  Na  ta)  sabor  ne  dodje 
kralj  Ladislav,  kako  se  je  izdekivalo;  ali  zato  prisustvova§e  mu  gorljivi  Ivan  Kapistran, 
od  nedavna  prijateij  Hunjadov.  Jedva  §to  se  bijahu  staleii  sastali,  dodje  i  nevoljni  despot 
Gjuragj  Brankovic,  trazedi  pomod  protiv  sultana.  Dok  se  je  o  njegovoj  molbi  razpravljalo, 
stiie  21.  lipnja  grozna  vijest,  da  je  Novo  Brdo  palo.  Dojam,  $to  ga  je  ta  vijest  udinila 
na  sabrane  staleie,  ogleda  se  u  pismu,  koje  je  }oh  istoga  dana  pisao  Ivan  Kapistran 
papi  Kalikstu.  »Sa  ialoSdu  javljam  tvojoj  svetosti<,  dita  se  u  tom  listu,  »da  je  danas 
doSao  poseban  teklid,  poslan  gospodinu  raSkomu  despotu,  koji  ovdje  boravi,  traie6  od 
gospode  i  baruna  pomod  za  obranu  svoga  vladanja;  teklid  taj  javio  je  despotu  i  bani- 
nima,  da  je  neprijatelj  imena  Kristova,  car  turski  Muhamed  zauzeo  najznatniji  grad  raiki, 
po  imenu  Novo  Brdo,  gdje  je  rudnik  zlata  i  srebra,  koji  gospodinu  (despotu)  daje  godi- 
mice 120.000  dukata  prihoda.  I  drugi  gradovi  i  varo&i  obsjednuti  su,  te  samo  da  ne 
padnu.  Svi  su  prestravljeni,  presveti  otde,  poradi  tolikih  udaraca  i  podinjenih  zlodinstva*. 
Ivan  Kapistran  zaklinje  papu,  da  pruii  pomod.  Javlja  mu  nadalje,  da  je  Ivan  Hunjad  gotov 
o  svom  troSku  skupiti  10.000  konjanika;  kralj  Ladislav  opremit  de  za  ostalo  kraljeTStTO 
20.000  Ijudi.  I  despot,  premda  je  Ijuto  stradao,  podidi  de  10.000  vojske.  Ako  bi  joi  papa 
poslao  20.000  konjanika,  aragonski  kralj  10000,  ostale  driave  talijanske  10000.  a  to}- 
▼oda  od  Burgundije  10000  pjeiaka  i  toliko  konjanika,  mogao  bi  Hunjad  s  tom  vojskom 
100.000  Ijudi  za  tri  mjeseca  ne  samo  piotjerati  Turke  iz  Evrope,  nego  takodjer  predi 
»  Aziju  i  osvojiti  Jeruzolim. 

Boravak  despota  Gjurgja  Brankovida  u  Gjuru  upotrebio  je  gorljivi  Ivan  Kapistran, 
ne  bi  li  nevoljnoga  starca  i  ojegov  narod  priveo  u  krilo  katolidke  crkve.  Zamolio  de- 
spota, da  se  s  ojime  upusti  u  razgovor  o  vjeri.  Despot  privolio,  a  franjevac  stao  mu 
vatrenim  rijedima  izlagati  nauk  katolidke  crkve,  te  je  na  koncu  despoU  potvao,  da  se 
odrede  dosadanje  vjcre  svoje  (ut  errorem  sue  gentis  relinqueret).  Despot  se  neko  vrijcme 
s  Franjevcem  iivo  pravdao,  a  napokon  mu  je  rekao:  »)a  sam  evo  ved  devetdeset  godioa 
proiivio,  i  oisam  zoao  za  drugu  vjeru,  nego  za  onu,  koju  sam  od  djedova  primio.  Narod 
moj  driao  me  je  doaad  za  mudra,  akoprem  nesredoa.  Ti  sada  hodei,  ito  desto  biva, 
da  od  starca  udioii  ludjaka.  Volim  umrijeti  u  bijedi,  nego  predaje  mojih  otaca  napottiti*. 
Izrekavii  to  despot  s  mjesta  je  o^tavio  Ivana  Kaptttrana.  Taj  se  je  poradi  toga  4.  srpoja 
posebnim  pismom  iz  Gjura  potuiio   papi,  prikasavit   detpota   kao   aajljudega   protiYoika 


tj$   ALBRKCIir  ADSTRIJ8KI,  VLADISLAV    i     VARNKN6iK  LLAOISLAV  POSTOMUS  (1437.— 1457.). 

katoH6ke  vjere,  koji  i  u  Bosni  radi  na  zator  njezin.  >Netoin  proSlih  dana  (proximis  diebus)*, 
piie  Kapistran,  >imao  sam  razgovor  s  despotom  Ra&ke,  koji  je  ovdje  od  gospode  i  ba- 
runa  Ungarije  traiio  pomodi  za  obranu  svojih  obla^ti  i  za  povratak  izgubljenih.  NaSao 
sam  ga  tako  zio  misleda  (oiale  sentientem)  o  vjeri  katolidkoj  i  tako  oporno  uztrajna  u 
svojim  bludnjama,  da  je  poradi  toga  svima  nama  krSdanima  zaliti*. 

Neuspjeh  vjerskoga  razgovora  jamaino  je  doprinesao,  da  se  staleii  ugarski  na  sa- 
boru  u  Gjuru  i  zatim  u  Budimu  nijesu  dalje  mnogo  zanimali  za  sudbinu  despotovu  i 
zemlje  ojegove.  To  bi  se  moglo  nagadjati  i  iz  pisma,  koje  je  poslije,  21.  srpnja,  ugarski 
sabor  iz  Budima  upravio  na  papu  Kaliksta  III.  Sabor  najprije  Cestita  Kalikstu,  Mo  se  je 
popeo  na  papiosku  stolicu,  a  onda  ga  moli  za  pomo<5  protiv  Turaka.  Tuii  se  nadalje, 
kako  posljedoji  driavni  sabor  njemadki  u  Novom  mjestu  kod  Beda  nije  urodio  drugim 
plodom  nego  tim,  da  se  sada  neprijatelj  raduje,  §to  nije  ni§ta  udinjeno  (hoc  solum  actum 
est,  ut  hostis  noster  nihil  actum  laetaretur).  Zatim  javlja  o  nedavnoj  provali  Mubamedovoj 
u  Srbiju  sa  strane  Sitnice  (in  ea  parte,  quae  apud  vulgum  Scythnicza  nominatur),  o  padu 
varoSi  i  grada  Novog  Brda,  za  koji  kaie,  da  je  bio  >glava  onoga  kraja,  a  sam  kraj  onaj 
hranitelj  i  podporanj  staoju  despotovu  u  RaSkoj,  plodna  tla,  obilat  plodovima,  a  osobito 
bogat  zlatnim  i  srebmim  rudamac  (haec  arx  —  Nouaborda  —  erat  caput  illius  patriae; 
haec  certe  patria  nutrix  et  robur  status  ducalis  in  Rascia,  solo  fertilis,  fructibus  copiosa, 
minerarum  auri  et  argenti  quam  maxime  ferax).  Zatim  moli  opet  papu,  da  izpuni  svoj 
zavjet  u  pogledu  kriiarskoga  rata  s  Turcima,  te  kaie:  >Mi  demo  medjutim  s  obiinom 
uztrajnoi<5u,  koliko  nam  bude  mogude,  pripraviti  nale  sile  za  naSeodrianje  (ad 
conservationem  nostram),  te  smo  odludili  pomod  vaSe  svetosti  makar  i  na  Statu  naiu 
(damnosa  nostra  mora)  izdekivati.  Imademo  kroz  to  vrijeme  dekanja  zgodna  hrabrioca, 
dastnoga  brata  Ivana  Kapistrana,  koji  je  oba&ao  mnoge  krajeve  Njemadke,  Poljske,  Slezke, 
Morave  i  Austrije,  te  je  i  k  nama  doSao  .  .  .  On  je  nama  koristan  i  vrlo  potrebit .  .  .< 
Na  kraju  pisma  spominju  se  kao  nazo^ni  ovi  prelati,  baruni  i  plemidi :  nadbiskup  ostro- 
gonski  i  kardinal  Dionizije  Sed,  kolodki  nadbiskup  Rafael  Herczeg,  jegarski  biskup  La- 
dislav,  velikovaradinski  Ivan  Vitez;  knez  bistridki  Ivan  Hunjad,  palatin  Ladislav  Gorjanski, 
Tojvode  erdeljske  Nikola  Ito£ki  i  Ladislav  Paloc,  Ivan  Perenj,  Mihajlo  Orsag,  Simon 
Codar  Olnodski,  Simon  Paloc,  sikulski  knez  Osvald  Rozgon,  biharski  zupan  Franjo  Cak 
i  komoranski  iupan  Ivan  Sed. 

Sabor  ugarski,  koji  je  bio  na  okupu  joS  6.  kolovoza,  bijaSe  posve  napustio  despota 
Gjttrgja  i  njegovu  zemlju,  te  se  pobrinuo  jedino  za  obranu  svoje  domovine.  S  toga  na- 
lazimo  Hunjada  poslije  neprestano  u  Erdelju  i  jugoiztodnoj  Ugarskoj,  pade  i  u  VlaSkoj, 
gdje  je  nedvojbeno  pomrsio  osnove  turskoga  cara  za  onu  godinu.  Dne  20.  stude- 
DOga  1455.  piSu  Dubrovdani  kralju  Ladislavu,  da  je  Ivan  Hunjad  >svojim  dolazkom  u 
vlaike  strane  osujetio  namjere  redenih  Turaka«  (cuius  accessus  ad  Vlachie  partes  dicto- 
nim  Turchoniro  consUia  diremit).  Despot  Gjuragj  Brankovid  medjutim,  ne  naSavSi  pomodi 
na  saboru  u  Gjuni,  pokio  u  Bed  kralju  Ladislavu  i  njegovu  doglavniku  Uiriku  Celjskomu, 
svomu  zetu.  Ni  ondje  nije  medjutim  bolje  proSao,  jer  se  kralj  Ladislav  baS  u  ono  vri- 
jeme spremao  na  rat  prott  svomu  biviemu  skrbniku  Fridriku,  koji  mu  nije  htio  vratiti 
kruoe  ni  zauzetih  gradova  u  Austrtjt  i  Ugarskoj.  ^ini  se  pade,  da  je  Ulrik  Celjski  svje- 
toTao  despota,  neka  se  pogodi  sa  sultanom,  a  moida  mu  je  i  povjerio,  da  nastoji  posre- 
dovati  mir  izmedju  Ugartke  i  Turske.  Ved  28.  kolovoza  1455.  mole  Dubrovdani  kralja 
Laditlava,  da  hi  sa  taj  sludaj,  ako  bi  se  stvar  svriila  mirom  s  Turcima,  i  njihoT  se  grad 
u  torn  miru  (federis  capitulis)  po  imenu  spomenuo.  Kralj  je  to  Dubrovniku  i  obedaoi 
jer  se  vijede  dubrovadko  20.  studenoga  sahvaljuje,  Ho  mu  je  pisao,  da  bi  i  Dubrovnik 
u  sludaju  saveza  s  Turcima  >izkusio  blagodat  toga  saveza*  (ipsius  federis  beneficium). 
Medjutim  te  bijaie  despot  vratio  kudt  i  utanadio  mir  m  sultanom,  dakako  uz  vrlo  teike 
pogodbe.  Despot  morao    sultanu    ostaviti    stu   osvojenu    zemlju   od  juine  medje  do  sje- 


DRU6A  PODSAD\  BEOORADA;  SMRT  IVANA  HUNJADA,  ULRIKA  CBUSKOGA  I  OJ.  BRANKOVI£a.     379 

dinjene  Morave  (do  KruScvca,  koji  je  ostao  TurcimaX  a  za  ostatak  priznati  vrhovnu  vlast 
tursku  i  pladati  dosadanji  danak  od  30.000  dukata  na  godinu.  Da  li  jc  despot  posre- 
dovao  takodjer  mir  izmedju  Muhameda  i  kraija  Ladislava,  nc  zoamo;  ali  oa  koncu  go- 
dine  1455.  bila  je  oWcnito  razSirena  vijest,  da  je  Ugarska  zaisu  utanadila  mir  s  Turcima, 
kojemu  je  doprinesao  baS  despot  srbski.  Dne  24.  prosinca  1455  piSe  o  torn  spomenntt 
ve<5  Ivan  Sobota  iz  Trogira:  »Glasi  nekakvi  javljaju  nam.  da  je  izmedju  ugarskoga  kraija 
i  turskoga  sultana  utana£en  savez  na  tri  godine  (fedus  per  triennium  ictum  esse)  . .  . 
Imade  ih,  koji  kaiu,  da  je  za^etnik  toga  saveza  svijetli  despot  Gjuragj  (auctore 
Georgio  illustri  despoto)  ...  No  taj  savez  je  na  veltku  nesredu  despotovu,  koji  bi  bolje 
udiinio,  da  se  je  pouzdao  u  oruije  .  .  .  Neka  se  ne  nada  drugomu  svrietku,  nego  ito  ga 
je  do^ekao  bizantski  car  .  . .  Oj  kad  bih  bio  krivi  prorok!« 

Vijesti  o  miru  s  Turcima  kao  i  o  pripravama  kraija  Ladislava  za  rat  s  carem  Fri- 
drikom  bijahu  doprii  i  do  pape  Kaliksta  III.  Da  zaprijeii  jedno  i  drugo,  posla  papa  a 
Be*  svoga  legata,  kardinala  Ivana  Carvajala.  Taj  dodje  u  Austriju  u  studenom  1455.  Mira 
izmedju  Ladislava  i  Fridrika  nije  doduSe  mogao  posredovati,  ali  je  barem  poludio,  da 
je  Ladislav  16.  studenoga  iz  Be£a  sazvao  ugarski  sabor,  koji  bi  se  imao  sastati 
13.  sijednja  1456  u  Pe§ti.  Na  taj  saber  doci  6e  sam  kralj  zajedno  s  papinskim  legatom 
i  svojim  svemocnim  doglavnikom  Ulrikom  Celjskim,  te  6e  se  uz  ino  razpravljati  i  o  ve- 
likom  ratu  s  Turcima. 

Saber  se  ugarski  sastao  zaista  u  Budimu  u  sije^nju  1456.  Posljednjih  dana  sijednja 
stigao  teda  negda  u  Budim  i  kralj  Ladislav.  Kardinal  Carvajal  upro  svu  snagu,  da  sklooi 
staleze  na  rat,  obedavSi  im  p)omo<5  od  pape,  koji  sprema  veliko  brodovlje,  kao  i  od  kraija 
napuljskoga  i  vojvode  burgundskoga.  Stalezi  se  zaista  izjaviSe  spremni,  te  dozvoliSe  od 
svake  kude  po  zlatnu  forintu;  podjedno  udniie  edredbe,  da  se  udome  i  hranom  obskrbe 
brojni  kriiari,  koje  su  iz  drugih  zemalja  iz£ekivali.  Posredovanjem  papinskoga  legata 
obnovljen  bi  takodjer  mir  izmedju  Ivana  Hunjada  i  Ulrika  Celjskoga,  kad  no  6.  travnja 
stiie  vijest,  da  se  je  turski  sultan  pedigao,  da  ide  uzimati  Beograd,  a  kad  ga  osvoji, 
da  provali  preko  Dunava  u  Ugarsku.  Vijest  tu  potvrdjivala  su  i  pisma  Dubrovdana.  koji 
bijahu  joS  13.  sijednja  javili  Hunjadu,  >da  se  Turci  spremaju  nevjerojatnim  pripravama 
na  zator  kr^ana*.  I  dalje  obavjeSdivahu  Hunjada  u  svemu,  &to  bi  doznali;  dne  15.  travnja 
javiSe  mu,  kako  se  u  Carigradu  eprema  brodovlje,  >da  se  osvoje  mjesta  na  Dunavu<  (ad 
expugnandum  Danubii  loca). 

Kralj  Ladislav  bijale  jo§  7.  travnja  odredio,  da  se  bez  krzmanja  utvrde  prelazi 
preko  Dunava,  zauzmu  svi  klanci  i  obskrbe  svi  gradovi.  Podjedno  je  poslao  ostrogon- 
skega  nadbiskupa  Dionizija  Seda,  Ivana  Viteza  i  Ivana  Hunjada  k  legatu  Carvajalu,  neka 
s  mjesta  pi^  papii  da  bez  otezanja  poSlje  svoju  mornaricu  prema  Carigradu,  da  se  tako 
razdvoji  sila  turska.  Papinski  legat  pisa  joi  istoga  dana  pismo  Kalikstu  III .  u  kojem 
osobito  pohvali  gorljivost  Ivana  Hunjada,  kojega  zove  gubernatorom.  I  zaista  je  Hunjad 
aamah  zatim  pohitao  na  jug,  da  sve  udesi  za  obranu  domovine.  Za  Huojadom  podje  i 
legat  Carvajal,  a  napokoo  i  Ivan  Kapistran  sa  svojim  kriiarima  Kralj  je  Ladiilav  zajedno 
s  Celjskim  ostao  joS  mjesec  svibanj  u  Uudimu,  a  onda  oba  pobjegoie  u  Bed.  UInk 
Celjski  priredio  toboi  lov  prvih  dana  lipnja,  te  otiSao  s  kraljem  iz  Budima,  i  viie  se  oe 
povratili.  Celjski  jamadno  mislio,  da  6e  Ugarsku  snadi  katastrofa,  ta  koje  de  I  omraieni 
takmac  njegov  poginuti.  Ugarski  staleii,  saznavii,  da  je  kralj  s  Celjskim  umakao,  rat- 
bjegoie  se  takodjer  na  sve  strane  i  posakriie  se  po  svojim  lamcima,  saboravivii  na 
sakljudke  potonjega  sabora. 

Take  preostade  obrana  Ugarske  trima  Ivanima:  Hunjadu,  Carvajalu  i  Kapistraau. 
Na  molbu  Hunjadovu  vratio  se  Carvajal  u  Budim,  da  se  odanle  neumorno  brine  za  po- 
mo^ne  dete  i  njihovu  obskrbu;  Kapistran  opet  sabirao  kriiare,  koje  bijale  zajedno  sa 
svojim  drugovima  (Giovanni  da  Tagliacoszo,  Niccolo  da  Fara  i  Ambrosije  is  Languedoca) 


aS?       ALBRKCIIT  AL'STRUtKIf  VLADISLAV  I.  VARNEN£iK  :  LAbiSLAV  POSTUMUS  (1437.— 1457.). 

na  oniije  podigao.  Medjuttm  najve<^i  dio  tih  kriiara  rastojao  od  ubogih  gradjana  i  se- 
Ijaka,  kaludjera  i  djaka  s  posve  nedosiatniir.  oruijeni;  mnogi  bijahu  doili  oboruiani  tek 
sjekirama,  mlatilima  i  vilama.  Pravih  vojnika  bilo  je  medju  kriiarima  jedva  koja  stotina 
Nijemaca  i  oko  300  Poljaka.  Hunjad  skupljao  je  ugarsku  vojsku;  12.  lipnja  desio  se  u 
Segedinu,  22.  lipnja  u  Temeivaru,  a  3.  srpnja  u  Kovinu.  Pozivima  njegovim  slabo  se  je 
narod  odaztvao;  od  velika&a  doSao  mu  je  u  pomu<5  jedini  roadvaoski  ban  Ivan  Korogj. 
Tako  je  mogao  skupiti  jedva  nekih  7000  ugarske  vojske,  koju  je  smjestio  u  Beograd, 
povjerivSi  obranu  toga  grada  svomu  Surjaku  Mihajlu  Silagjiju. 

Srbski  despot  Gjuragj  Brankovid  bija&e  ved  na  prvi  glas  o  dolazku  Muhamedovu 
ostavio  Smederevo  i  prebjegao  u  Ugarsku,  te  se  sklonio  u  svoj  grad  Be£ej  u  toron- 
talskoj  iupaoiji.  Odanle  javlja  25.  lipnja  1456.  papinskomu  legatu  Ivaou  Carvajalu,  kako 
se  je  proSle  nedjelje  (20.  lipnja)  turski  car  sa  svom  snagom  i  vojskom  svojom  priku£io 
Dunavu  na  12  (talijanskih)  milja,  a  brodovlje  ojegovo  na  rijeci  Moravi  udaljeno  je  od 
sutoka  s  Duoavom  10  milja.  Despot  od  straha  (per  timore)  nije  se  usudio  do£ekati  sul- 
tana a  Smederevu,  ved  je  pribjegao  u  Bedej;  ali  je  spreman  i  sam  na  svaki  na£in  pod 
u  boj  protiv  nevjernika,  jer  je  sultan  neprijatelj  i  njegovu  narodu.  Sultan  je  dvrsto  odiudio 
udariti  na  Beograd.  Ivan  Hunjad,  vrhovni  kapetan  Ugarske,  sa  svima  silama  svojima  stoji 
kod  Dunava.  Despot  zaklinje  papinskoga  legata  za  §to  izdalniju  pomoc. 

Beograd  stere  se  na  120  m.  visoku  brdu,  koje  se  prostire  na  skrajnjemu  rtu  polu- 
otoka,  &to  ga  tvore  Dunav  i  Sava  pri  svomu  sutoku.  Na  vrhu  strmoga  brda  uzdize  se  tvrdinja, 
koja  je  u  ono  vrijeme  bila  dobro  u£vr§cena.  Na  obroncima  brda  uzdui  rije£nih  obala  Siri 
te  varoi,  koja  je  tada  bila  opasana  zidom,  te  s  kopnene  strane  jo§  i  utvrdjena  dvojakim 
bedemom  i  jarkom.  Prvih  dana  srpnja  primakao  se  sultan  gradu  s  nevidjenom  jo§ 
vojskom  (najmanji  broj  120.(XX)),  silnim  topovima  (do  BCKD),  koje  je  navlastice  u  Kru- 
ftevcu  dao  lijevati,  i  sa  brodovijem  od  70 — 200  vedih  i  manjih  ladja.  Opasao  grad  sa 
svih  itrana:  s  kopna  baterijama  i  iandevima,  a  s  rijedine  strane  zaivorio  Dunav  svojim 
ladjama,  koje  je  lancima  svezao.  Tako  se  Beogradu  nije  moglo  pomodi  ni  lirane  dovesti 
ni  s  koje  strane.  Na  to  stao  sultan  udarati  iz  topova  na  grad.  Grom  topova  duo  se  sve 
do  Segedina.  Sultan  bijaie  se  zavjerio,  da  de  za  petnaest  dana  Beograd  osvojiti,  a  za 
dva  mjeseca  u  Budimu  vederati.  Prida  se,  da  je  torn  prigodom  i  to  rekao:  >Kao  god  Sto 
ima  samo  jedan  Bog  na  nebu,  tako  neka  bude  samo  jedan  car  na  zemlji<. 

Ivaou  Huojadu,  koji  je  zajedno  s  Ivanom  Kapistranom  stajao  na  Dunava  oko  Petro- 
varadina  i  Slankamena,  bilo  je  poglavito  stalo,  da  najprije  uzpostavi  svezu  izmedju  Beo- 
grada  i  Ugar^ke,  da  bi  mogao  podsjednuti  grad  obskrbljivati  novim  detama  i  hranom. 
Bilo  le  je  doduie  oeSto  kr^anske  vojske  utaborilo  na  zaravanku  kod  Zemuna,  ali  tim 
stt  detama  branile  prist  up  turske  ladje  Trebalo  je  s  toga  najprije  razbiti  tursko  brodovlje, 
smjeiteno  poput  ograde  na  Dunavu.  Hunjad  posakupio  u  Stankamenu  do  200  ladja  i 
^jka,  napunio  ih  odabranim  i  bolje  oruianim  detama  kriiarskima,  zatim  oruijem  i  hranom, 
te  te  nit  rijeku  tpustio  preroa  turtkoj  mornarici.  Ivan  Kapistran  sa  svojom  bradom  i 
ottalim  kriiarima  iiao  uz  dunavsku  obalu  i  pratio  ladje.  Doe  14.  srpnja  sukobila  se 
kridanska  mortiarica  s  turskom,  i  nakon  iestoka  i  krvava  boja  od  pet  sati  po&lo  Hunjadu 
ta  lukom,  te  je  ogradu  od  torskih  brodova  probio  i  sjajnu  pobjedu  odriao.  Tri  velike 
galije  turtke  potonuSe;  ostale  ladje,  kojih  je  momdad  bila  vedinom  teiko  ranjena,  mora- 
doie  uzmaknuti.  Za  vrijeme  boja  stajao  je  oa  obali  Ivan  Kapistran,  te  je  hrabrio  vojsku 
kri6iiisku,  zazivljudi  ime  Isusovo  i  diiudi  propelo,  koje  mu  bijaie  papa  po  kardinalu 
Carvajalu  potlao.  Ali  joi  viie  doprinetli  su  pobjedi  beogradski  Srbi,  izvrstni  strijelci 
koji  bijahu  tjeli  na  svojih  deterdeset  iajka,  te  iza  ledja  udarili  oa  tursku  mornaricu. 

Pobjeda  na  Duoavu  ohrabrila  je  doduSe  klonulu  ved  posadu  beogradsku  oa  dalji 
orlpor,  all  je  ukodjer  potakla  sultaoa  na  &to  iekle  oavale.  Huojad  i  Ivan  Kapirttran  bi- 
jahu grad   obskrbili   hranom,  vioom  i  novim  detama,  te    se  sami   pridruiili    braoiteiji  mi; 


DRUOA  POUSADA  HP.OORADA;  SMBT  IVAN  A  IIUNJAOA,  ULRIKA  CBU8K00A  I  6J.  BRANK0V|6l    atl 

prvi  je  preuzeo  zapovjednidiTO  vojske,  a  drugi  je  bodrio  vojoike  i  kriiare  svojim  TatreDiin 
besjedama.  Topovi  turski  medjutim  stra&no  su  harali  u  podsjednutom  gradu.  VaroSke 
zidine  s  kulama  b\ie  na  jedcoj  strani  ved  razvaljene,  a  jarci  izpunjeoi;  sam  HuDJad 
javljao  ie  poslije,  da  Beograd  >nije  bio  viie  tvrdinja,  nego  ravno  poljec^(qaod  ipsum 
castrum  non  possum  dicere  castrum,  sed  campum). 


Grobni  spomknik  Ivana  Hunjaoa 

■  prTMtolDoj  erVTi  ■  «rdeli»VoBB  B€:\grmA*'_{Gy%h  tt.inir).  f^ 


o 


U  to  8C  je  proiulo,  da  se  Beogradu  primide  pomod  kraija  anigoo«koga  I  napalj- 
skoga  AiTonsa.  Moida  poradi  toga,  a  moida  i  s  drugih  razloga,  odiudeno  bl  napokon  u 
turskom  ratnom  vijcdu,  da  je  21.  srpnja  podusme  obdl  jurii  na  polu  ratvaljeDi  grid. 
Mihajlo  iz  Ostrrice  pripovijeda,  da  se  je  tultao  Mul^  anted  doduie    isprva  protifio  juriia. 


aSa     ALBRECHT   AU8TRIJSKI,  VLADISLAV  I.  VARNBNfilK  I  LADISLAV    POSTUMUS  (1437.  —1457.). 

Jer  je  htio  jo§  dva  tjedna  udarati  na  grad  topovima  i  sa  zemljom  ga  sravniti;  ali  vodja 
janjidara  Smailaga  umio  jc  svojim  razlozima  predobiti  vedinu  ratnoga  vijeda,  a  na- 
pokon  i  samoga  sultana. 

U  srijedo,  21.  srpnja,  oko  pet  sati  po  podne  zapoie  oWi  juri§  na  grad,  te  traja&e 
ditavu  nod  i  sutradan  (22.)  do  podneva  Hunjad  i  Kapistran  bijahu  ia  vrijeme  straSne 
borbe  u  jcdnoj  Wuli  u  tvrdinji,  te  pracahu  pomno  sav  tedaj  boja.  Hunjad  odredjivaSe, 
kamo  da  se  pomod  &alje,  gdje  da  se  izmoreni  i  ranjeni  borci  zamijene  svjeiim  silama; 
a  kad  bi  vidio,  da  mu  dete  uzmidu,  saSao  bi  sam  na  bojiSte  i  umijeSao  se  u  borbu,  hra- 
brcdi  svojim  primjerom  klonule  vojnike.  Kapistran  opet  s  kule  pokazivao  razpelo  i  za- 
zivao  pomo^  Boiju:  >0  Boie  moj,  oj  Isuse,  dodji  u  pomod  i  spasi  nas,  koje  si  drago- 
cjenom  krvlju  odkupio;  dodji,  nemoj  krzmati,  da  nam  se  ne  kale:  Gdje  je  njihov  Bog?« 
Uza  svu  hrabrost  i  oduSevljenjc  krSdanske  vojske  poSlo  je  ipak  Turcima  viSe  puta  za 
rukom,  te  su  provalili  u  varoi,  tak3  da  se  je  borba  vodila  po  varo^kim  ulicama.  Dakako 
da  so  ih  kr&dani  svaki  put  opet  iz  varoSi  potisli.  Za  jedne  provale  u  varo§  poku§aie 
Turci,  da  se  Ijestvama  popnu  i  na  zidine  same  tvrdinje.  Jedan  janjidar  zaista  se  uzpeo 
na  ztd  i  natakao  tursku  zastavu  na  krovu  kule  strafarnice.  Ali  u  taj  mah  oborio  se  na  nj 
jooak  Tito  Dugovid  i  uhvatto  se  s  njim  u  koStac,  da  zbaci  njega  i  zastavu.  Ali  Turdin 
bio  jak  i  odolijevao.  Napokon  ga  Dugovic  pograbio,  pak  se  zajedno  s  njim  strovalio  sa 
zida  u  duboki  ponor. 

Dne  22.  srpnja  prije  podne  bila  je  krSdanska  vojska  ved  tako  izmorena,  da  je  sam 
Hunjad  pomiSIjao,  kako  da  ostavi  tvrdinju  i  razorenu  varo§,  te  se  povude  preko  Dunava. 
U  taj  osudni  das  odludi  Kapistran,  koji  je  kriiare  tako  oduSevio,  da  su  posljednji  jurii 
na  tvrdinju  suzbili  i  Turke  napokon  sasvim  iz  varo§i  protjerali.  Tom  zgodom  izginula  je 
sva  sila  Turaka  u  rovovima  izpod  tvrdinje,  kamo  bijahu  kr^dani  nabacali  gorude  guive 
od  granja  i  pruda,  umodene  prije  u  sumpor.  Nakon  srecno  odbijena  jurila  izdade  Hunjad 
zapovijed,  da  se  nitko  od  krSdanske  vojske  ne  usudi  van  varo§ke  linije  izlaziti  i  na  ne- 
prijatelja  udarati.  Ali  slavobitni  krizari  ne  dado§e  se  vi§e  obuzdati,  vec  posiije  podne 
provaliie  iz  varo&i  i  poleti&e  prema  turskima  Sandevima,  ne  maredi  ni  za  zabranu  Hunja- 
dovu,  ni  za  vapaje  Kapistranove,  koji  im  je  sa  zidiaa  dovikivao,  da  se  okane  toga 
drzkoga  nauma.  Napokon  i  Kapistran  poleti  za  njima,  pade  i  Hunjad  morade  im  u  pomod 
podi,  da  u  ludo  ne  postradaju.  Kriiari  udariSe  na  turske  Sandeve,  zaglaviSe  ondje  mnogo 
topova,  i  atadoie  sjedi  klonule  Turke.  Zalud  je  u  tom  kreSevu  Smailaga  svoj  iivot 
iitvovao,  zalud  je  sam  sultan  pograbio  sablju  i  poveo  ostatak  posluSnih  mu  janjidara,  da 
otjera  kriiare  iz  &andeva:  ni  on  ne  izvrSi  niSta,  ved  bi  sam  ranjen  u  butinu,  te  se  mo- 
rade vratiti  u  svoj  ftator.  Tek  pod  veder,  kad  je  u  turski  tabor  stiglo  6000  posve  dilib 
konjanika,  koji  su  dosad  na  Dunavu  stajali,  podje  Turcima  za  rukom,  te  prinudiSe  kri- 
iare, da  se  povrate  u  Beograd.  Ali  ranjeni  i  silno  ozlojedjeni  Muhamed  nije  ni  pomiSljao 
na  dalje  podsjedanje.  Kako  je  izgubio  svoje  topove  i  najvedi  dio  janjidara,  izdade  joS  u 
nodi  od  22  na  23.  srpnja  zapovijed,  da  se  s  mjesta  vojska  vrati  u  Sofiju.  Sto  god  se 
nije  dalo  lako  natovariti  i  odnijeti  joi  one  nodi,  bude  spaljeno,  a  Sto  se  nije  moglo  spa- 
Uti,  ostade  za  plijen  slavodobitnoj  vojsci  kr^nskoj. 

joi  pod  veder  22.  trpnja  sjeo  Ivan  Kapistran  i  pismom  obavijestio  papu  Kaliksta  III. 
o  gredooj  i  zamainoj  pobjedi  kridanske  vojske.  I  Hunjad  pisao  je  23.  srpnja  nadbiskupu 
t  kardioalu  Dioniziju  Sedu,  a  24.  srpnja  samomu  kralju  Ladislavu,  te  im  je  priobdio 
glavne  dogadjaje  pred  Beogradom.  Hunjad  javlja,  da  je  sultan  izgubio  vedi  dio  svoje 
pjeiadije,  a  k  tomu  poglavite  vojvode  svoje  (capitales  et  principales  homines).  No  i 
Hunjad  se  tuii,  da  je  nastradalo  mnogo  njegovih  Ijudi  i  druiine.  Sad  bi  zgoda  bila,  da 
se  kfidantki  svijet  digne  na  Turke,  jer  je  sultan  izgubio  sve  svoje  site  pod  Beogradom. 
Joi  se  tuii  Hunjad  na  ugarsku  gospodu,  koja  mu  nijesu  pritekla  u  pomod,  kako  im  je 
kralj   pisao.   jedino   kriiari  i   ban   Ivan   od    Korogja  bili  su  njegovi  pomagadi.   Napokon 


DRUGA  PODSADA  BEOGRADA;  SMRT  IVANA  HUNJADA,  ULHIKA  CKUSK06A  1  GJ   BRANKOVI^A.     aSj 

moli  HuDJad  kralja,  neka  bi  poslao  u  Beograd  kojega  odanoga  i  vjernoga  Nijemca,  koji 
bi  vidio  tuino  stanje  tvrdinje,  pak  neka  ooda  kralj  odlu£i,  §ta  da  se  s  njom  uCini.  HuDJad 
i  ovom  prigodom  uvjerava  kralja  o  svojoj  vjernosti,  koju  mu  bija^  oedavno  prisegao. 
ObraQa  Beograda  uzradovala  je  silno  sav  kridanski  svijet,  a  naro^ito  papu  Ka- 
Hksta  HI.  Taj  je  stao  ponovo  snovati  o  velikoj  vojoi  na  Turke,  na  ito  ga  je  jo£  ja£e 
bodrio  Ivan  Kapistran,  jftvljujuci  mu  neke  potankosti  o  posljednjem  boju.  Po  kazivaoju 
despota  Gjurgja  Brankovida  pogioulo  je  24.000  Turaka  na  dan  osudnoga  juriia,  a  jednako 
toliko  da  je  propalo  na  povratku  u  Sofiju,  jer  su  se  medju  sobom  klali.  Sam  saltan 
Muhamed  da  ih  je  mnogo  u  svoni  gnjevu  posjekao.  K  tomu  da  su  se  podigli  i  Srbi,  te 
u  Novom  Brdu  ubili  sultanova  namjestnika  i  zenu  njegovu.  Na  bojnom  polju  ostavio  je 
sultan  do  300  vedih  i  manjih  topova,  zatim  bezbtoj  pu&aka.  Despot  tvrdi  napokon,  da  bi 
se  neprijatelj  mogao  sada  zatrti  i  sa  10.000  vojske  lak§e,  nego  u  drugo  vrijeme  sa 
30.000  Ijudi. 


I 


'  '^1:,^- 

^J^^ 


FRASJEVA&lCrdAMOSTAN  S   CRKVOM    U   Il.OKU. 


Medjutim  ni  Ivan  Hunjad  ni  Ivan  Kapistran  ne  preiivjeie  dugo  slavne  pobjede 
svoje.  U  onom  i  onako  nezdravom  kraju,  gdje  su  sada  leiale  tisude  Ijudskth  leiova, 
buknula  je  onih  iarkih  dana  srpanjskih  Ijuta  zarazna  bolest.  koja  je  tahvatila  Ivana  Hu- 
njada,  i  onako  iznemogla  od  briga,  uzrujanosti  i  napora  u  potonje  vrijeme.  Starac  Hunjad 
osjedao,  da  mu  nema  tpasa,  ved  da  mu  je  umrijeti.  Leied  bolettan  u  tvom  dvoni  u 
Zemunu  dao  prizTati  sinove  i  prijatelje  svoje,  suprugu  i  iurjaka.  Na  to  te  dao  odoijeti 
u  crkvu,  gdje  no  je  primio  sv.  priiest  od  svoga  bojnoga  drugs  Kapittrana.  Malo  Mtim, 
okruien  od  roda  i  prijatelja,  nasloniv  glavu  na  grudi  Kapistranove,  svjetuju6  starijega 
sina  Ladislava,  umre  Ivan  Hunjad  11.  kolovoza  1456  Sahraniie  ga  u  ttolnoj  crkvi  u 
erdeljskom  Belgradu   (Gyulafej^rvir),  gdje  se  jol  danas   vtdi  grobnica  njegova.  Udovica 


SS4        ALBRECHT  AUSTHIJSKI,  VLADISLAV  I.  VARNKN^IK  I  LADISLAV   POSTUMUS  ( 1 437.— 1457.). 

ojegova  Elixabeu  poSia  je  zatim  s  mladjim  siaom  Matijom  u  Teme§var,  a  stariji  sin 
Ladislav  odpratio  ujca  svoga  Mihajk  Szilagjija  u  Beograd,  gdje  je  taj  stolovao  kao  ban 
ma^vanski  i  kap^tan  beogradski.  Nekoliko  tjedana  poslije  Hunjada  legao  je  u  grob  i  Ka- 
pistrao.  Ivan  Kapistran  umr'o  je  23.  Itstopada  u  franjevadkom  samostanu  u  Iloku,  koji 
bijaie  sam  osnovao.  Katolidka  crkva  proglasila  ga  je  na  koncu  sedamnaesloga  sto- 
Ije6»  (1690.)  svetcem. 

Smrt  proslavljenoga  junaka  Ivana  HuDJada  bijaSe  lozinka  tuinim  smutnjama  u  kra- 
Ijevstvu  ugarskom  i  hrvatskom.  Stari  protivnik  njegov  Ulnk  Celjski  podigao  se  sada,  da 
xapremi  mjesto  njegovo.  Premda  bija§e  nedavno  s  kraljem  Ladislavom  kukavno  pobjegao, 
spremao  se  je  sada,  da  toboie  nastavi  rat  s  pobijedjenim  Turcima.  Tu  mu  dobro  do- 
djoSe  dobro  opremljene  kriiarske  dete,  koje  bijahu  it  jurne  Njemaike  stigle  Dunavom 
a  Be6  On  ih  s  mjesta  posla  u  Budim,  a  za  njima  opremi  jo§  3000  Austrijanaca.  Podjedno 
pozva  u  kraljevo  ime  Ivana  Jiskru  od  Brandisa,  da  i  on  skupi  svoje  £ete  na  sluibu  kralja 
Ladislava.  Doe  25.  kolovoza  podje  napokon  i  kralj  Ladislav  iz  Be£a  u  Ugarsku,  praden 
od  bavarskoga  vojvode  Otona  i  £ete  pladenika,  kojima  se  pridruii^e  i  mnogi  £e§ki  veli- 
ka§i.  Kolo  je  vodio  Ulrik  Celjski,  koji  se  biJaSe  u  to  3.  rujna  na  Moravi  sastao  s  de^kim 
gubernatorom  jurjem  Podjebradskim,  te  s  njim  utanadio  savez  za  medjusobnu  pomod  i 
zaititu.  Na  podetku  listopada  poSao  je  kralj  iz  Budima  na  jug  u  Futak  (Futog)  kod 
Petrovaradina,  kamo  bija$e  sazvao  ugarski  sabor.  Zajedno  s  kraljem  stigoSe  u  Futak  kri- 
iari,  njemadke  i  de&ke  dete,  svega  oko  6000  Ijudi.  Jo§  su  imale  stidi  dete  Jiskrine  i 
drugih  vodja,  sve  odanih  kralju  i  Ulriku  Celjskomu.  Svrha  sabora  bila  je  (oboie,  da  se 
konadno  sve  odredi  za  rat  s  Turcima,  dok  mu  je  pravi  cilj  bio,  da  se  sinovi  Ivana  Hu- 
njada pokore  zajedno  s  ujcem  Mihajlom  Silagjijem  i  majkom  Elizabetom.  S  toga  bi§e  i 
sinovi  Hunjadovi  narodito  pozvani  na  sabor.  Ali  stariji  sin  Ladislav  Hunjad,  koji  bija§e 
preuzeo  zapovjednidtvo  otdevih  deta,  te  je  ielio  otca  naslijediti  i  u  dasti  vrhovnoga  ka- 
petana,  slutio  je,  §ta  bi  se  na  saboru  moglo  zgoditi,  pak  nije  htio  dodi  u  Futak,  dok 
mu  nije  kralj  izdao  slobodno  pismo,  kojim  je  posvjedudio,  da  je  pokojni  Ivan  Hunjad 
kao  gubernator  i  vrhovni  kapetan  driavnim  dohodcima  valjano  upravljao,  i  da  poradi 
toga  nitko  ne  smije  njegovih  sinova  na  radun  pozvati.  §ta  se  je  sve  zgadjalo  na  saboru 
u  Futoku,  nije  poznato;  samo  je  izvjestno,  da  je  Ulrik  Celjski  imenovan  za  vrhovnoga  ka- 
petana  Ugarske,  dok  se  je  Ladislav  Hunjad  morao  prisegom  obvezati,  da  de  kralju  u  odre- 
djenom  roku  predati  sve  gradove  i  tvrdinje,  koje  pripadaju  kruni,  a  kojima  je  pokojni 
otac  njegov  upravljao.  Medju  te  gradove  spadao  je  u  prvom  redu  i  Beograd,  koji  bija^ 
Ladislav  Hunjad  dao  popraviti  i  ponovo  utvrditi.  Pade  i  sa  Ulrikom  Celjskim  morao  je  torn 
zgodom  Ladislav  Hunjad  obnoviti  ugovor  prijateljstva,  te  ga  svedanom  prisegom  podkrijepiti. 

Poniien  i  liSen  svake  nade,  da  bi  mogao  naslijediti  dast  i  vlast  otdevu,  vratio  se 
je  Ladislav  Hunjad  u  Beograd,  gdje  je  stajao  ujak  njegov  Mihajlo  Silagji  s  posve  odanim 
ugarskim  detsma.  Ladislavu  bijaie  sve  udesiti  za  dostojan  dodek  kraljev  i  za  predaju 
grada.  Nema  sumoje,  da  je  u  to  vrijeme  sinula  u  glavi  njegovoj  straSna  misao,  da  se 
duimaninu  svomu  i  roda  svoga  krvno  osveti.  Bilo  je  jamadno  dogovora  u  Beogradu,  da 
se  Ulrik  Celjski  makar  i  silom  ukloni  s  ovoga  svijeta.  Neki  prijatelji  kneievi,  kao  nad- 
biskup  kolodki  i  Rajoold  Rozgon  svjetovali  su  ga  zato,  da  ne  dolazi  u  Beograd.  Ulrik  posla 
svoga  favjetnika  Fridrika  Lambergera,  da  sve  razvidi,  pak  poSto  taj  nije  ni^ta  sumnjiva 
spazio,   odiudi    ipak    poci    s  kraljem  i  pod    zaititom    njemadkih  i  deikih   kriiarskih  dtta. 

Doe  8.  studenoga  prelazio  je  kralj  Ladislav  iz  Zemuna  u  Beograd.  Pratio  ga  je 
Ulrik  Celjski  s  mnogo  velikaia  i  s  ditavom  kriiarskom  vojskom.  UdjoSe  bez  zapreke  u 
varoi.  Kod  ulasa  u  tvrdioju  dodeka  kralja  Ladislav  Hunjad.  Tek  ito  je  kralj  s  Ulrikom 
Celjskim  i  oeito  pratilaca  preiao  preko  mosta,  Sto  je  vodio  u  ivrdinju,  bude  most  dignut 
u  vis  i  vraU  tvrdinje  zatvoreoa.  Tako  ostade  kralj  s  Ulrikom  Celjskim  i  nekoliko  pra- 
tilaca u  tvrdinji,  gdje  su  bili  smjeiteoi  sami  pouzdaoici    Hunjadovi;  ditava   ostala  vojska 


DRUOA  PODSAD\  bbograda;  smrt  ivana  hunjada,  ulrika  ceuskooa  1  OJ.  brankovi£a.  aSs 

kriiarska  morala  je  boraviti  u  varoii.  Sutradan  dne  9.  studenoga,  kad  je  kralj  Ladislav 
s  Ulrikom  Celjskim  bio  pri  ranoj  misi,  dodje  u  crkvu  diovjek  Ladislava  HuDJada,  te  £a> 
moli  knesa  Ulrika,  da  s  mjesta  [>odje  k  niegovu  gospodaru  na  vaine  dogovore.  Oljski 
se  nakoQ  svriene  mtse  odazove  poziru.  Ali  kao  da  je  slutio  zio,  obu£e  svoju  gvozdeau 
kosulju.  Do^av  k  Hunjadu,  zatede  kod  njega  vi§e  ugarske  gospode,  kao  Mihajla  Silagja, 
Ladislava  Kanizaja  i  druge.  Ladislav  stao  Ulriku  spoditavati,  kako  se  je  neprijateljski 
ponaiao  prema  otcu  njegovu,  te  kako  i  sada  radi  njemu  na  zator  Poradi  toga  se  po- 
rjedkaie  i  napokon  povuko^e  sablje.  Ulrik  Celjski,  zaitiden  gvozdenom  koSuljom,  odbijaie 
dugo  navale  svojih  neprijatelja,  pade  raoi  Hunjada  na  ruci  i  glavi,  a  Siiagja  na  rame- 
nima.  Napokon  obori  se  na  nj  druiina  Hunjadova,  izrani  mu  noge,  strovali  ga  na  zemljo, 
te  mu  odrubi  glavu.  I  Ulriku  bijahu  na  silnu  galamu  potekli  u  pomo<S  neki  pratioci  oje- 
govi,  kao  krbavski  knez  Gregorije  Kurjakovid  i  SestnaestgodiSnji  momak  Kepler,  ali  mu 
ne  mogo§e  niita  vi§e  pomoci.  §to  je  bilo  druzine  Celjskoga  i  kraljeve  u  tvrdinji,  svima 
bi  oteto  oruije  i  sva  imovina  njihova. 

Kraija  Ladislava  jamadno  se  je  nemilo  kosnula  smrt  rodjaka  i  prvoga  savjetnika.  Ali 
kako  je  bio  sasvim  u  vlasti  Hunjadovaca,  pritajio  je  zalost  i  gnjev  svoj,  pak  se  je  pre* 
tvarao,  kao  da  vjeruje  pridanju  Hunjadovu,  da  je  Ulrik  kavgu  zametnuo  i  tim  ga  pri* 
nudio,  da  ga  ubije  brane<5i  sebe.  Kralj  je  paie  odobravao  sve,  Sto  je  udinjeno,  te  se  je 
u  svemu  prilagodjivao  zeljama  Hunjadovih  privrienika.  Tako  je  i  kriiarskim  £etama,  koje 
su  radi  smrti  svoga  vrhovooga  vojvode  htjele  juriSati  na  Ivrdinju  i  osvetiti  svoga  gospo> 
dara,  zapovjedio  po  6e§kim  velika§ima  Roienberku  i  Sternbergu,  da  se  toga  kane  i  da 
miruju.  Paie  pod  izlikom,  da  je  zima  na  domaku  i  da  se  s  toga  ne  moie  misliti  na 
vojnu  s  Turcima,  posia  on  krifare  pod  Vilimom  Liechtensteinom  kucama  njihovim,  a  u 
isti  mah  dojavi  i  vjernomu  Ivanu  Jiskri,  neka  ne  vodi  sabranih  deta  na  jug,  jer  snovane 
vojne  ne  6e  biti  te  godine. 

Kralj  Ladislav  ostao  je  poslije  smrti  Ulrika  Celjskoga  nekoliko  dana  u  Beogradu. 
Mrtvo  tijelo  Ulrikovo  zatvoreno  bi  u  lijes  i  poslano  u  Celje,  da  se  ondje  u  crkvi  fra- 
njevadkoj  svedano  sahrani.  Celjska  kronika  prida  potanko,  kako  je  uz  velike  podasti  ukopan 
posljednji  celjski  knez,  kojega  je  porodica  preko  pol  stoljeda  znatno  utjecala  u  sudbinu 
ne  samo  Hrvatske,  nego  i  Ugarske  i  habsburikih  zemalja.  Pogrebu  prisustvovala  je  i 
kneginja  Katarina,  udova  Ulrikova  i  kdi  despota  Gjurgja  Brankovida.  Za  vrijeme  opijela 
prinesla  kneginja  irtvu  za  svoga  pokojnoga  vojna,  a  za  njom  udinili  jednako  mnogi  vile* 
zovi  i  dvorjanici  Na  koncu  zaduSnica  izadje  dvanaest  u  crno  odjevenih  dvorjanika.  te  po* 
staviie  na  odar  oklop,  koplje,  mad,  kacigu  i  itit  ubitoga  kneza.  Iza  njih  dodje  oklopljen 
vitez,  koji  baci  na  zemlju  itit,  kacigu  i  grb,  te  tri  puts  u  sav  glas  azkliknu:  >Heind 
grafTen  von  Cilli  und  nyemermer*  (danas  knezovi  Celjski  i  nikad  viSe),  i  napokon  slomi 
porodidni  grb  u  znak,  da  je  s  onim  danom  izumro  rod  modnih  celjskih  knezova.  Kro* 
nidar  prida,  kako  je  zatim  nruiko  i  iensko  stalo  plakati  i  naricati  tako  ailno,  da  to 
nitko  ne  bi  mogao  opisati. 

Kako  je  kralj  Ladislav  bio  sasvim  u  vlasti  Hunjadovaca,  nije  mu  preostalo  dnigo, 
nego  da  se  njima  prilagodi.  Hinio  je  pade,  kao  da  povladjuje,  ito  su  mu  rodjaka  Ulrika 
maknuli  s  puta,  te  je  imenovao  Ladislava  Hunjada  vrhovnim  kapetanom  Ugarske.  V«d 
2L  studenoga  zove  se  Ladislav  Hanjad  u  jednoj  izpravi  »knez  bistridki,  meitar  kralievtkih 
konjuSnika,  i  vrhovni  kapetan  Ugarske*  (comes  BistricieDsis,  agazonum  regalium  ma* 
gister,  capitaneus  regni  Hungarie  generalis)  Dan  pred  tim,  20.  studenoga,  lalje  kralj  is 
Kovina  pismo  vazda  vjernim  Dubrovdanima,  u  kojemu  im  javija  o  potretnim  dogadja* 
jima  potonjih  dana.  »PiJete  nam*,  govori  kralj  ili  bolje  njegov  podkancelar,  »kako  vam 
je  naiim  pismom  doglaieno,  da  smo  se  u  Ugarsku  povratili  (rediisse).  te  da  ielimo  sku- 
piti  vojsku  i  podi  na  neprijateija  turskoga  Zaajte,  da  vam  je  istioa  bila  javljena.  Udinjeoo 
je  naime,  kako  smo  vam  pisali.  Ali  se  je  u  to  tgodilo,  da  nam  j«  vremena  uzmanjkalo, 


aS6     ALBRICHT   AVSTRIJSKt,  VLADISLAV  I    VARNKNfilK  I  LADISLAV   POSTUMUS  (1437.— 1457.). 

prrmda  smo  imali  volju  i  sile  (za  rat).  VidjevSi  naime,  da  se  primi6e  zimsko  doba,  u 
koje  je  muino  ratovati,  odgodili  smo  tu  stvar  na  zgodnije  vrijeme.  Jer  da  nijesmo  odio- 
iili,  Skodili  bismo  moida  vi&e  sebi,  nego  neprijateljima.  AH  Dijesmo  naSe  odluke  zapustili. 
Eto  sicupit  <5emo  oko  Triju  kraija  (6.  sijednja  1457.)  sabor  prelata,  baruna  i  plemica  na- 
ftcga  kraljevstva  u  Daiem  gradu  Segedinu,  da  o  toj  stvari  obseznije  razpravimo,  kako  bi 
dojdadega  Ijeta  mogli  uspjeioije  raditi  proti  neprijatelju.  Nadalje  ielite,  da  vas  obavijestim 
o  svom  staoju,  kao  i  o  stvarima,  koje  su  se  ovdje  zgodile.  Mi  smo  doduSe  po  Boijoj 
voiji  zdravi  i  £itavi  (incolumes).  Ali  kad  smo  bili  do§li  u  naS  grad  Beograd,  te  smo  ondje 
boravili.  desila  se  neka  neo£ekivana  zgoda  (inopinatus  quidam  casus).  Porodila  se  je 
naime  svadja  (contentiones  verborutn)  izmedju  vjernih  naSih,  svijetloga  nekad  gospodina 
Ulrika  kneza  Celjskoga  i  poStovanoga  i  velemoinoga  gospodina  Ladislava  kneza  Bistri6- 
koga  poradt  grada  Beograda  (nomine  ipsius  castri  Nandoralbensis),  za  koje  bi  jedan 
od  njib  ranjeDf  a  drugi  ubijen.  NaSa  kratjevska  osoba  ostala  je  ipak  sa  svim  naSim  ne- 
taknuta  (salvis)  i  u  svakoj  (asti.  No  bududi  da  se  taj  slu£aj  nije  zgodio  namjerice  (ex 
composito),  nego  uslijed  neodekivana  ganuda  du§e  (repentino  motu  animi),  nijesmo  po- 
radi  njega  htjeli  zanemariti  ono,  &to  je  na  korist  naSega  kraljevskoga  stanja  i  kraljevstva 
naSega.  S  toga  smo  ova  mjesta  u  doljnim  krajevima  utvrdili  zgodnim  posadama,  te  idemo 
sada  u  mjesto  dojdudega  sabora,  spremni  vaSu  vjernost  obavijestiti,  ako  se  u  to  vi§e 
toga  dogodi.  Dato  u  Kovinu  20.  studenoga  1456.  Po  zapovijedi  kraljevoj  u  (kraljevskom) 
▼iie<^u  izdanoj  (napisao)  podkancelar  Stjepan,  prepoSt  jegarski«. 

Dvadesetoga  studenoga  1456.  bio  je  dakle  kralj  Ladislav  na  putu  iz  Kovina  u  Se- 
gedin.  Uz  put  svratio  se  je  u  TemeSvar,  gdje  je  boravila  Elizabeta,  udova  slavnoga 
junaka  Ivana  Hunjada.  U  TemeSvar  stigao  je  kralj  oko  28.  studenoga.  Udova  Elizabeta, 
tugujad  za  svojim  Ijubljenim  vojnom,  izaSla  sa  mladjim  sinom  svojim  Matijom  kralju  u 
susret  Zaodjela  se  s  druiinom  svojom  u  crno  ruho.  Kralj  ju  primio  najljubaznije  i  pozvao 
ju,  da  sktne  cminu,  jer  ne  valja  naricati  za  junakom,  koji  je  ostavio  ovaj  svijet,  da  u 
nebesima  primi  nagradu  za  slavna  djela  svoja.  Darovao  joj  pa£e  dragocjene  grimizne 
haljine  i  pozvao,  da  slijedece  dane  sprovede  s  njime  u  zabavi  i  veselju.  U  to  doSao  iz 
Erdeija  i  stariji  sin  Ladislav  Hunjad.  Kralj  obasuo  Hunjade  i  ujca  im  Silagjija  novim  mi- 
Ic^ma.  Doe  31.  studenoga  izdao  u  Teme§varu  povelju,  kojom  je  na  molbu  vrhovnoga 
kapetana  Ladislava  Hunjada  i  brata  mu  Matije  ujaku  njihovu,  beogradskomu  kapetanu 
Mihajlu  Silagjiju  potvrdio  sve  starije  darovnice,  te  mu  podjedno  drugom  poveljom  podi- 
jelio  temeiku  iupaniju.  Hunjade  pak  same  proglasio  je  kralj  svojom  bradom,  te  im  se  je 
pred  irtvenikom  u  crkvi  svedano  zavjerio  na  svetu  hostiju,  da  im  se  poradi  Ulrikove 
•mrti  nikada  osvetiti  ne  ce.  Ohrabreni  tolikim  milostima  i  kletvama  odpratiSe  zatim  u 
prosincu  1456.  oba  Hunjada  kraija  svoga  u  Budim,  gdje  namjesti§e  u  kraljevskom  dvoru 
nme  svoje  pousdane  Ijude.  Cinilo  so,  da  6e  ladislav  Hunjad  zaista  vrSiti  vlast  i  £ast 
svoga  slavnoga  otca,  to  viie,  ito  ga  je  kralj  malo  zatim  imenovao  joS  i  vrhovnim  svojim 
pokladnikom. 

Dok  se  je  kralj  bar  prividno  i  od  nuide  izmirio  8  Hunjadima  i  njihovim  brojnim 
privrienicima,  nije  stari  despot  Gjuragj  Brankovid  mogao  zaboraviti  na  tuinu  smrt  svoga 
leta  Ulrika  Celjskoga.  Nema  sumnje,  da  je  neprestano  snovao,  kako  bi  zeta  svoga 
osvetto.  Jednoga  dana  bijahu  se  beogradski  kapetan  Mihajlo  Silagji  i  brat  njegov  La- 
dislav izvezli  Da  kolima  prema  Smederevu,  da  pregledaju  gradnju  nekc  tvrdinje,  koja  se 
je  gradila  jamadno  za  obranu  od  Turaka.  Najednom  nahrupiSe  na  njih  Ijudi  despota 
^)^^g)*'  Mihajlo  Silagji  joS  u  zgodan  das  skodi  iz  kola,  uzjaSi  konja  i  sredno  umakne; 
njegov  brat  Ladislav  bi  zateden  u  kolima,  ranama  obasut  i  ubijen.  Malo  dana  zatim  desio 
se  opet  despot  kraj  obale  Dunava.  Saznavfti  za  to  Mihajlo  Silagji  pohita  sa  svojom  detom 
i  udari  na  Gjurgja.  U  krcJevu  biSe  despotu  odsjedena  dva  prsta  s  desne  ruke,  a  on  sam 
tarobljen  i  odveden  u  Beogrid.   Posredovanjem   kraija  Ladislava  puiten  bi  suri  Gjuragj 


DRU6A  POOSADA  bbograda;  smrt  ivana  hunjada,  ulrika  ckuskooa  I  oj  brnkovi£a.     287 

doduSe  Da  slobodu,  ali  rane  na  ruci  ne  mogaie  preboljeti.  Ljedoict  ne  mogoie  mu  ta- 
ustaviti  krvi,  te  on  umre  na  sam  Badnjak,  24.  prosinca  1456.  Ostavio  je  za  sobom  odo- 
Ticu  Jerinu  i  tri  sina»  dva    slijepa   (Grgura   i  Stjepaoa)  i  jedaoga   (Lazara)  zdrmvih  odiju. 


'  !'Hn 


■ij   - 

nil- 
il 

X 

'it  , 


*": 


•A 


.m   \ 


< 

O 

o 

< 
m 

H 

(A 

o 

a. 

< 
> 


^  JO 

I       5 


jS       m 

o" 
-8 


s. 


^  ^ 


M 

Q 


Osim  njih  prelivjeSe  ga  i  dvije  obudoTljele  k<5eri:  cartca  Mara  i  Katarioa  Celjtka.  Bio  je 
despot  Gjuragj  mudar  mui,  ali  sre<5e  nije  imao  (sapientet  me  dues  mei,  quamris  iofe- 
licem  hactenus  putauere). 


38S      ALBRKCHT  AUSTRIJSKI,  VLADISLAV  I    VARNKN^IS  I  LADISLAV    POSTUMUS  (1437.— 1457.). 

(Pogibija  Ladisiava  Hunjada  16.  oiujka  1457;  smrt  kralja  Ladi- 
slava  Postuma  23.  studenoga  1457.)  Smrt  posljedojega  kneza  celjskoga  Ulrika, 
koji  bijaSe  bai  u  onaj  £as  poginuo,  kad  se  je  popeo  na  vr&ak  svojih  ieija  i  osnova,  djelo- 
vala  je  znatno  i  na  hrvatsko  kraljevstvo.  Ta  Ulrik  bio  je  u  potonje  vrijeme  jedioi 
i  neprijeporni  ban  ditave  Hrvatske,  te  se  je  ponosito  pisao  i  zvao  >ban  Dalmacije  i 
Hrvatske,  kao  i  ditave  Slavonije<.  S  njegovom  surdu  ostalo  je  hrvatsko  kraljevstvo 
bez  bana.  Namah  se  je  podigia  silna  reakcija  proti  njegovoj  udovici  Katarini,  kao  i  proti 
Djegovu  pouzdanomu  kapetanu  janu  Vitovcu,  koji  je  jo&  od  godine  1453.  obnaSao  das 
banovca  slavonskoga  i  iupana  kriievadkoga  (u  iednoj  povelji  od  23.  svibnja  1453. 
ditamo:  Jan  Bytowecz  de  Greben  vicebanus  regni  nostri  Sclavonic  et  comes  comitatus 
Crisiensis;  —  Codex  Telcki,  II.  74)  Uz  tu  reakciju  hrvatskoga  plemstva,  svedenstva  i 
gradjanstva  protiv  silne  vlasti  posljednjega  Celjskoga  planula  i  zestoka  borba  za  baitinu 
te  izumrle  kneievske  porodice.  Za  ogromna  imanja  njezina  u  ^tajerskoj  i  Kranjskoj  stali 
se  otimati  car  Fridrik  III.,  vojvode  Albrecht  VI.  i  Sigismund,  a  posjedovanja  u  Hrvatskoj 
i  Ugarskoj  traiio  je  kralj  Lads^av  Postumus,  da  se  povrate  kruni  njegovoj.  Medjutim 
pomamili  se  za  baStinom  izumrlih  knezova  takodjer  bliii  i  daiji  rodjaci  celjskih  knezova, 
medju  njima  i  knezovi  Frankapani.  Napokon  je  i  udova  Katarina  nastojala  bar  ne§to 
odriati  od  ogromne  vlasti  svoga  supruga,  pak  se  je  oslonila  na  kapetana  i  banovca 
jana  Vitovca  Ali  u  zao  das,  jer  je  pan  Jan  radio  samo  za  se  i  za  svoju  knrist,  pak  se 
prilagodji?ao  sada  caru  Fridriku,  a  sada  kralju  I^dislavu,  da  bi  tako  §to  viSe  baitine 
iza  celjskih  knezova  skupio  u  svojim  rukama 

U  Slavoniji  bijaSe  se  namah  po  smrti  kneza  i  bana  Ulrika  podigao  susjedgradski 
vlastelio,  vitez  Hening  Cernin,  a  uza  nj  pristala  vedina  slavonskoga  plemstva.  Hening 
Cemin  bijaie  radi  mitnice  pod  Susjedgradom  u  vjeditoj  razmirici  s  pokojnim  knezom; 
sada  se  sloiio  sa  slavonskim  plemstvom,  da  obori  sve,  §to  je  Ulrik  sa  svojim  banovcem 
i  iupanima  protuzakonito  u  kraljevini  Slavoniji  zaveo.  Slavonsko  plemstvo  sastalo  se  na 
saber,  te  je  iz  svoje  sredine  poslalo  u  Budim  pred  kralja  dva  svoja  poslanika  (nuncii), 
tuiedi  se  na  sve  podinjene  nezakonitosti,  i  moledi,  da  se  sve  povrati  u  prvaSnje  stanje. 
Nunciji  plemstva  bili  su  sam  Hening  (!^ernin  i  Petar  Jurjev  iz  Bisaga.  Oni  izloiiSe  kralju 
potanko  sve  od  banovca  i  iupana  zavedene  protuzakonite  novotarije  pri  pobiranju  kuno- 
vtne,  na  §to  kralj  24.  veljade  1457.  izdade  povelju,  kojom  ukide  nezakonitosti  i  odredi, 
da  se  odsad  kunovina  u  Slavoniji  po  starom  obidaju  pobira  onako,  kako  dobit  kraljevske 
komore  u  Ugarskoj,  i  kako  je  joS  djed  njegov,  car  Sigismund,  bio  ustanovio.  Osim 
plemstva  slavonskoga  na^li  se  na  kraljevu  dvoru  u  Budimu  takodjer  zastupnici  zagrebad- 
koga  kaptola,  kao  i  slobodne  obdine  na  brdu  Gradcu.  Poslanici  slobodne  obdine  molili 
kralja,  da  ih  oUobodi  od  kneginje  Katarine  Celjske  i  njezina  kapetana  Sebolda,  pak  da 
slobodnu  obdinu  opet  podredi  izravno  svojoj  kraljevskoj  kruni;  zastupnici  kaptola  (prepoSt 
Vid,  kanonici  Klement  iz  Gora  i  Toma  Tompa)  zahtijevali  su,  da  im  kralj  povrati  kulu 
•Popov  turen«  na  brdu  Gradcu,  koju  im  bijaSe  knez  Ulrik  silom  ugrabio  i  u  nju  na- 
mjestio  svoga  kapetana  i  posadu.  Ladislav  je  gledao  zadovoljiti  svim  tim  pravednim 
zahtjevima  svojih  podanika.  Osim  toga  imenovao  je  viteza  Heninga  Cernina  (Hennyag 
Czernin)  za  me&tra  svojih  kraljevskih  konjuSnika.  Izprainjenu  stolicu  bansku  za  Slave- 
niju  bijaie  vcd  prije  povjerio  erdeljskomu  vojvodi  i  madvanskomu  banu  Nikoli  Ilodkomu, 
koji  je  sada  tri  dasti  oboaiao;  no  po&to  Nikola  Iiodki  nije  na  sve  prispjevao,  dao  nlu  je 
za  dmga  t  pomagada  viruvitidkoga  iupaoa  Ivana  Marczala.  U  jednoj  izpravi  kraljevskoj 
od  21.  oiujka  1457  spominju  se  oba  bana.  Ali  Marczali  oije  dugo  banovao,  ved  ga  je 
malo  poslije  ximijenio  u  dasti  banskoj  dosadanji  kapetan  celjskih  knezova  Jan  Vitovec 
Ved  20  travnja  1457.  nalaiu  Nikola  Iiodki  i  Jan  Vitovec  cd  Grebengrada  kao  bani 
Stavonije  zagrebadkomu  kaptolu,  da  uvede  knesa  Gregorija  Blagaja  u  neka  posjedo> 
dovanja    njegova   u  zagrebadkoj   iupaniji.   Poito   se   joi   od  28    travnja    1456   spominje 


i 


POOIBIJA    LAUISLAVA    HUNJADA;   SHUT   KRAUA   LADISLAVA    POSTUMA.  s<9 

kao  zagrebadki  biskup  Toma  de  Debrenthe,  dioi  sc,  kao  da  jc  tada  a  obde  za  Slavonija 
svanulo  mirnije  vrijeme. 

Ali  zato  nije  Hrvatska  ni  poslije  smrti  bana  Ulrika  mogla  doci  do  mira.  Tu  jc 
ostala  banska  ^ast  nepopunjena,  tc  su  i  domaci  knezoTi  i  susjedi  stall  grabiti  posjedo- 
vanja  i  gradove.  Prvi  se  je  podigao  knez  krbavski  Gregorije  KurjakoviiS,  nekadaojt  po- 
uzdanik  bana  Ultika  Celjskoga.  Knez  Gregorije  htio  obladati  Ostrovicom,  koju  jc  morao 
nedavno  ustupiti  Ulriku;  ali  se  tomu  oprli  MIetci,  bojeci  sc  za  svoje  gradove  Vranu. 
Nin  i  Zadar.  I  knez  Gregorije  i  MIetci  salijetali  kastelana  Ostrovicc,  da  im  izni^i  porjc- 
reoi  mu  grad.  U  travnju  1457.  znalo  se  je  u  Mletcima,  kako  knez  Gregorije  dile 
izpred  Ostrovice  utvrdu  (basiita),  da  iz  nje  udara  na  reieni  grad.  MIetci  nalaiu  28.  tra^nja 
svojim  upraviteljima  u  Zadru,  neka  na  svaki  mogudi  naiin  nastoje  predobiti  Ostrovku,  a 
u  isti  mah  trse  se  skloniti  krbavske  knezove,  da  se  okane  graditi  utvrde  i  napastovati 
gradove,  koje  oni  svojataju.  U  isti  das,  kad  se  knez  Gregorije  otima  za  Ostrovicu,  pro- 
valjuje  bosanski  kralj  iz  Hlivna  i  Bistrice  u  hrvatsku  iupu  Cetinu.  te  grabi  baStinu  mladih 
knezova  Talovaca.  Za  njim  ne  zaostaje  ni  herceg  Stjepan  Vukiic,  koji  na  doljnoj  Cetini 
gradi  grad  Radobilje,  iz  kojega  6e  provaljivati  u  hrvatske  oblasti.  Kastelani  Juraj  Vcr 
i  Pavao  KiS,  kojima  je  braniti  baitinu  Talovaca,  gradove  Sinj,  Cadvinu,  Petrovac  i  Klis, 
ne  znadu  viSe,  kako  da  se  obrane  od  tolikih  navala  sa  svih  strana.  Napokon  ustaju  i  tu 
MIetci  kao  toboznji  zaStitnici  mladih  Talovaca  Posredovanjem  mletadkoga  kneza  u  Spljetu 
utanadeno  bi  nekako  primirje  izmedju  bosanskoga  kralja  i  cetinskih  kastelana,  a  na  to 
svraca  bosanski  kralj  opet  svoju  pozornost  na  Knin,  da  bar  taj  grad  ne  izmakne  nje- 
govoj  vlasti. 

Dok  su  na  skrajnjemu  jugu  hrvatskoga  kraljevstva  bjesnile  borbe  za  baniju,  odigrali 
su  se  u  Ugarskoj,  u  gradu  Budimu,  ponovo  straSni,  krvavi  prizori.  Kralj  Ladislav  bijaie 
doduSe  Ladislavu  Hunjadu  oprostio,  pade  se  prisegom  zavjerio,  da  se  ni  njemu,  ni  brato 
njegovu  ne  ce  osvetiti  za  smrt  svoga  rodjaka  Ulrika;  ali  on  to  bijaSe  uiinio  u  najve^oj 
nuidi,  u  strahu  za  svoj  iivot,  jer  je  bio  i  u  Beogradu  i  u  TemeSvaru  okruien  od  ogromnc 
vecine  privrienika  Hunjadovih.  VrativSi  se  u  Budim  jo§  je  neko  vrijeme  ugadjao  Hunja- 
dima,  paie  ih  odlikovao  svakim  naiinom.  AH  kad  su  se  u  Budimu  pofeli  sve  viic  saW- 
rati  stari  protivnici  Hunjadova  roda,  stao  je  kralj  snovati,  kako  da  sc  oslobodi  okova,  u 
koje  ga  bijaSe  sapeo  novi  >vrhovni  kapetan  Ugarske«,  mladi  Ladislav  Hunjad,  ubojica 
njegova  rodjaka.  Nema  dvojbc,  da  su  kralja  nutkali  na  to  i  palatin  Ladislav  Gorjanaki. 
zatim  vojvoda  Nikola  Ilodki,  koji  nijesu  htjeli  dopustiti,  da  iast  vrhovnoga  kapetana  po- 
stane  nasljedna  u  porodici  Hunjadovoj.  Njima  se  pridruiili  i  drugi  dvorski  dastnici  i  veli- 
kaSi,  kao  kraljevski  sudac  Paloc,  vrhovni  dvorski  mcStar  Pavao  Banid  od  Lendave,  meStar 
konjuSnika  Hening  Cernin  od  Susjedgrada,  Ivan,  Osvald  i  Rajnald  Rozgon,  a  uz  njth  i 
neka  austrijska  g'ospoda,  kao  narodito  austrijski  pjeneznik  Konrad  Holzler,  nekadanji  na- 
ielnik  grada  Beda,  a  od  nedavna  najpouzdaniji  savjetnik  kraljev  i  gotovo  zamjcnik  pokoj- 
noga  Ulrika  Celjskoga.  Sva  ta  gospoda,  koja  su  sadinjavala  kao  ncku  dvorska  strankv, 
tc  se  sporazumjela  i  s  Ivanom  Jiskrom,  starim  duSmaninom  Huajadovaca,  salijetala  De> 
prestano  kralja,  da  jednom  obraduna  s  Ladislavom  Hunjadom  i  njegovim  privrlenicifna. 
Prikazivali  so  kralju,  da  je  ubijstvo  kneza  Ulrika  bilo  odavna  satnovano,  da  bi  te 
uklonio  s  puta  najpouzdaniji  i  najmodniji  pobomik  prijestolja,  pak  da  te  onda  zgodimioe 
makne  i  sam  kralj.  Ladislav  Postumus  bio  je  i  onako  oslovoljcn,  jer  nije  nikako  mogao 
dodi  do  tvojih  kraljevskih  dohodaka,  te  je  gotovo  i  itradao,  tako  da  jedan  put  nije  bflo 
ni  drva  za  kuhanje  u  kraljcvskom  dvoru;  s  toga  je  fve  voljnije  sltilao  gospodu,  koja  tu 
mu  govorila,  da  je  ved  punoljctan,  pak  neka  •«  otrete  nepozvanih  tkrboika,  te  Mane 
jednom  sam  vladati. 

Ladislav  Hunjad  kao  da  nije  ni  slotio.  da    mu   se   radi  o  glavi.   Boravio  je  tvedjer 
na  dvom  i  sudjelovao  u  driavnom  vtjedu.  Kad  so  o  to  sUgle  vijcsti,  da  sultan  Muhamed  II. 
Hrr.  poTJ.  IL  II.  *9 


3^  ALBRECHT'aUSTRIJSKI,  VLADISLAV  I.  VAIINBn6iK  I  LADISLAV    POSTUMUS    (1437.-145^.) 

sabtre  veliku  vojsku,  te  da  u  Ijetu  kani  ponovo  udariti  na  Ugarsku,  sazvao  je  krftlj 
28.  vdjadc  1457.  sabor  u  Pcitu  i  na  poljc  Rako§  za  24.  travnja.  U  isto  vrijeme  pozvao 
je  ktalj  i  Matiju,  mladjega  brata  Ladislava  Hunjada,  na  svoj  dvor  u  Budim.  Kad  je 
iza  toga  12.  ozujka  do^o  u  Budim  Ivan  Jiskra  sa  svojim  £elkim  placenicima,  odlu£eno 
bi  izTesti,  ito  se  je  duie  snovalo. 

Dae  14.  oiujka  poslije  podne  bijahu  se  privrienici  dvorske  stranke  skupili  oko 
kralja.  Na  to  biSe  oba  Hunjada,  Laciislav  i  Matija,  pozvana  u  kraljevsku  pala^u.  Cim  se 
ukazaSc,  izdana  bi  zapovijed,  da  se  zasuinje.  U  isti  mah  biSe  sva  vrata  budimske  tvrdinje 
xatvoreoa  i  pokretni  mostovi  podignuti.  Narod  se  u  gradu  uzrujao.  Raznijeli  se  glasi,  da 
je  u  kraljevskom  dvoru  poCinjen  atentat.  Stale  se  udarati  u  zvona  budimskih  crkava.  Kad 
su  to  dodule  ieie  Ladislava  Hunjada,  koje  su  stajale  u  Pe^ti,  —  a  bilo  ih  je  1200  Ijudi, 
—  pohitaie  prema  dunavskoj  obali,  da  predju  u  Budim;  ali  po  naiogu  dvora  bijahu  vet 
prije  svi  brodovi  za  prevoz  s  peStanske  obale  premjeSteni  na  budimsku  stranu.  U  isti 
mah  bi^  oba  Hunjada  badena  u  tamnicu,  a  s  njima  najodlidniji  prijatelji  i  privrzenici 
njihovi,  kao  varddinski  biskup  Ivan  Vitez,  Ga§par  Bodo,  Ladislav  Kanizaj,  Sebastijan 
Rozgon,  bogati  nUrnberzki  grddjanio  Pavao  Modtar  i  jo§  drugi. 

Svijet  bio  je  prestravljen  doznav§i,  §ta  se  je  zgodilo.  Papinski  legat  Ivan  Carvajal 
prijatelj  i  Stovatelj  pokojnoga  Ivana  Hunjada,  puslutio,  kakvim  bi  posljedicama  moglo  to 
urodid,  pak  poslao  teklida  u  Rim,  moledi  papu  za  posredovanje.  Nadao  se,  da  6e  se 
parnica  protiv  zasuinjenih  dotle  otegnuti,  dok  stigne  poruka  papina.  Ali  se  bolan  pre- 
vario.  Ista  gospoda,  koja  bijahu  kralja  na  sve  naputila,  sastala  se  s  mjesta  na  sud,  da 
osude  zarobljenike,  ne  maredi  ni  malo  za  uslanove  zakonske.  Ne  dado§e  obtuzenicima^ni 
da  se  opravdaju,  vec  uztvrdivSi  naprosto,  da  su  Ladislav  i  Matija  Hunjad,  >pomamiv§i  se 
za  prijestoljem,  joS  u  du^i  otca  svoga  zamiSljenu  osnovu  ostvarili,  te  kralja  i  njegove 
savjetnike  htjeli  umoriti*,  odsudi^e  oba  brata  i  sve  privizenike  njihove  kao  krivce 
uvrede  veh£anstva  na  gubitak  zivota  i  imanja.  Medjutim  mladi  kralj  iacao  se  je  tolikoga 
krvoprolica,  te  je  potvrdio  jedino,  da  se  pogubi  Ladislav   Hunjad   kao   poglavica  zavjere. 

Dne  16.  oiujka,  treci  dan  nakon  uhicenja,  izvrSena  bi  osuda  na  trgu  pred  kra- 
ljevskom palaCom.  Krvniku  je  tek  s  detvrtim  udarcem  po^lo  za  rukom,  te  je  Ladislavu 
Hunjadu  odrubio  glavu.  Grozno  mrcvarenje  nevoljnoga  osudjenika  jo§  je  ja£e  ogor£ilo 
narod,  koji  je  otca  njegova  slavio  kao  svoga  junaka.  Zabranjeno  bi  doduie  pod  kazan 
imrti,  da  se  o  tuj  osudi  govori;  uza  sve  to  je  namah  u  nedjelju  zatim  neki  kaludjer  u 
.Starom  Budimu  propovijedao  vatrenim  rijedima,  kako  neduzno  prolivena  krv  vapi  za  osvetom. 

Kralj  sc  Ladislav  neko  vrijeme  nije  usudio  maknuti  iz  grada  Budima.  Namah 
butradan,  17.  oiujka,  pisao  je  Ivan  Jiskra  pismo  gradjanima  Vratislave,  kojim  je  nastojao 
^opravdati  pocinjeno  krvoprolice.  >Da  se  je  uhidenjem*,  javljao  je  on,  >samo  za  jedan 
.Mt  otegDulo^  bill  bi  kralj  i  njegovi  vjerni  umoreni*.  I  sam  kralj  smatrao  je  nuidnim,  da 
pred  ivijetom  opravda  svoje  djelo.  Dne  21.  oiujka  1457.  izdao  je  vrhovni  kancelar,  ostro- 
gOQ&ki  nadbiskup  Dionizije  Se£  u  njegovo  ime  obsezno  sigurno  pismo,  kojim  je  kralj 
uzeo  u  za^titu  &ve  velika&e,  koji  su  izrekli  smrtnu  osudu.  U  tom  se  pismu  odito  bijede 
kao  'velcizdajice  ne  samo  Ladislav  i  Matija  Hunjad,  nego  i  proslavljeni  otac  njihov.  Spo- 
dituje  se  njima,  da  su  htjeli  umoriti  kralja  i  palatina,  &to  bi  i  izveli  bili,  da  u  osudni  £as 
nijesu  kralju  pomogli  pomenuti  palatin  Ladislav  Gorjanski  i  erdeljski  vojvoda  Nikola 
llodki.  U  dragom  njema£k6m  pismu  opet,  (to  ga  je  kralj  pisao  iiteljima  grada  Kremia 
i»ti  dan,  kad  je  Hunjada  zarobio,  ponosi  se,  da  je  >svjei  i  zdrav,  i  slobodno  vladajudt 
kralj*  (wir  tein  auch  frtsch  und  gesunt  und  in  freyer  regierunder  Kunig). 

Med}uiim  tve  i^rike  i  potvore  slabo  su  koristile.  Papinski  legat  Ivan  Carvajal 
u^tao  je  u  phlog  oaima  zarobljenicima,  koji  su  ostali  na  iivotu.  Zaprijeliv§i  kralju 
crkvcnim  prokletstvom  izradi  bar,  da  su  varadinskoga  biskupa  Ivana  Viteza  predali  ostro- 
gonskomu .  nadbiskupu*  da  mu  sudi  duhovnt  sud.  Matiji  Hunjadu  bi^  sldnuti  teiki  okovi. 


POGIBUA    LADISLAVA    HUNJADA;    SMRT    KRAUA    LADISTJlVA    POSTUMA.  391 

Ali  njegova  mati  Elizabeta  ne  mogaSe  pregorjeti  smrt  i  robija  svojtl)  sinoya,  kao  ni 
uvredu,  nanesenu  pokojoomu  suprugu  svojemu.  I  brat  njezin,  beogradski  kapetan  Mihajlo 
Silagji  podigao  se,  te  pohitao  k  njoj  u  Temeivar.  Sa  svih  strana  grnuli  su  onamo  brojni 
prijatelji  Hunjada,  spremni  irtvovati  krv  i  iivot,  da  se  osvete  krvnicinia  syojih  Ijubimaca. 
Elizabeta  Hunjad  dala  ogromno  blago  svoje,  da  se  sabire  Tojska  od  £eikih  i  poljskih 
placeaika.  SuviSe  je  14.  travnja  1457.  utanadila  savez  s  liptovskim  knezom  jPoagr^om 
od  Sv.  Nikole  i  njegovom  bradom.  Sada  planu  u  ugar:>koj  Ijut  ^radjaoski  .  rat,  izmed^u 
Hunjadovaca  i  dvorske  stranke,  koji  se  je  otegnuo  vii^e  mjeseci,  te  je  grozno  qpustoiio 
zemlju  (regnum  ex  maiori  sua  parte  desolatum).  Kralj  je  doduie  u  dva  malia.  pqku^o, 
da  se  izmiri  sa  svojim  protivnicima,  ali  sve  je  bilo  zaludo.  Drugi  put  poslao  -dvorskoga 
siidca  Paloca  k  Elizabeti  Hunjadovki,  te  joj  nudio  slobodu  za  sina  Matiju  i  pomilovanje 
za  ostale  suinje.  Ljube<U  majka  prihvatila  doduSe  ponude  kraljeve,  samo  da  izbavi  svoga 


Odlomak  povkue  khaua  Ladislava  Postuma,         .  . 

jsdMM  •  Bsdinn  at    uiajk*  I457-.  l^oJoM   ■«<«•  •  uttita    rtUkai«   ugtuk*    i  clnf«,.k«f^«^  f|ittJf»t  VM^f/i^ 

osadtti  n»  unit.  ,   ,,  <  .  ,  ..p 


sina  iz  Umnice;  ali  brat  njeztn  Silagji  nije  £uti  htjeo  ni  za  kakve  pogodbe.  Oo  aot^vi 
rat,  te  oblada  dttavom  doljnom  Ugankom  i  najvedm  dtjelom  Erdelja,*  gdje  nr.  mu  ^ 
jediDO  Sasi  otimali.  .!*0  '  .:t  i     n  aur.„i 

.  .;  Kralj  Ladislav  Postumus  bijaie  joS  prvih  danc  lipnja  ostavio  Budim  i  UgtfdemHM^ 
•e  ftklonio  u  Bet.  Poveo  je  sa  soboro  kao  suinja  Matiju  Hunjada.  Povjeriv&i  &vo)im  ph- 
▼ri«Dicima  u  Ugarskoj,  da  se  daije  bore  s  Hunjadovcima*  xanimao;  s«  j«  p«fiftviui 
austrijskim  i  £e§kim  poslovima,  kao  i  baitinom  celjskih  knezova,  za  kojw  so  jo  :t|tkod]fr 
otimao  (;ar  Fridrik  IIL  Ladislav  bijaie  celjskoga  kapetaoa  Jana  Vituvca  titn  pro#<lbiO|  |»t 
g%  je  imeD9yao  za  baoa  slavonskoga.  Sad  je  J«i  - Vit^Tec  ndto,  da  cam  Frkkiktl  il|> 
agrabi  i  nekadanja  posjedovanja  celjskih   knezova  u  Sujerskoj.    Dae   30.  travnja  naVaUe 


a^t   ALbRBCHT  AU3TRIJSKI,  VLADISLAV  L  VARNEN^IK  I   LADISLAV    POSTUMUS  (1437. — 1457.) 

je  Vitovec  tsDenada  na  varo&  Celje,  u  koji  bija^  car  Fridrik  dan  prije  u^o.  Car  pobjeie 
u  tvrdi  grad  celjski,  koji  je  Vitovec  kroz  osam  dana  podsjedao.  Videci  medjutim,  da  ga 
ne  moie  uxeti,  vratio  se  Vitovec  opet  u  Slavoniju. 

Odkad  se  bijaJe  kralj  Ladislav  sklonio  u  Bei,  vrljedio  je  kod  njega  najviSe  austrijski 
pjeneznik  Konrad  HOlzIer.  Taj  bijaSe  mnogo  doprinesao  padu  Ladislava  Hunjada,  te  je  i 
sada  kralja  svjetovao,  da  jednako  ili  bar  sli6no  postupa  tako  s  Eizingerom  u  Austriji, 
kao  i  Jurjem  Podjebradskim  u  CeSkoj.  All  2e§ki  gubernator  nije  bio  voljan  dekati,  da  ga 
zadesi  sudbina  Ladislava  Hunjada.  On  se  je  sloiio  s  Ulrikom  Eizingerom,  te  su  sada  oba 
Zajedno  nastojala  svom  snagom,  da  skr^e  premo6  svoga  zajednidkoga  protivnika.  Kad  je 
tatim  kralj  Podjebradskoga  i  Eizingera  pozvao  u  BeS,  osvanu  doduSe  gordi  gubernator 
u  Austriji,  ali  s  jakom  pratnjom  od  800  Ijudi;  zdruiivSi  ses  Eizingerom  utabori^e  se  oba  pred 
dunavskim  mostom,  te  ne  htjedoSe  unatod  kraljevskoga  provodnoga  pisma  unici  u  Bei, 
kojega  je  gradjanstvo  bilo  odano  kralju  i  njegovu  pjenezniku  Hdlzleru.  Prijetnjama  pa£e 
izradi  Podjebradski,  da  se  je  kralj  morao  nagoditi  s  carem  Fridrikom  III.  i  s  nezado- 
voljnim  austrijskim  plemstvom.  SuviSe  mqrade  kralj  obecati  ieSkomu  gubernatoru,  da  6e 
se  Ito  prije  preseliti  u  Prag,  gdje  de  bili  posve  u  vlasti  njegovoj.  Tu  ce  takodjer  oba- 
viti  i  vjen£anje  njegovo  s  francuzkom  kralj -vnom  Magdalenom,  kcerju  kralja  Karla  VII., 
fcoja  je  tada  smjerao  zaprositi. 

Dne  19.  rujna  1457.  ostavio  je  Ladislav  Postumus  Be6,  te  je  29.  rujna  s  ditavim 
dvorom  svojim  stigao  u  Prag,  gdje  su  ga  dofiekali  s  velikim  veseljem.  Gubernator  Juraj 
Podjebradski  namah  pregnuo,  da  ukloni  svoga  opasnoga  takmaca  H6lzlera.  Obijedili  ga. 
da  je  kralja  uvrijedio,  Sto  nije  skupio  dovoljno  novaca  za  sjajno  poslanstvo,  koje  de  podi 
prositi  francuzku  kraljevnu,  pak  ga  skinuli  s  njegove  sluzbe,  a  Podjebradski  ga  turio  u 
tamnicu.  Sad  su  Podjebradski  i  Eizinger  bili  jedini  gospodari.  Dne  10.  listopada  opremili 
u  Francuzku  sjajno  poslanstvo,  koje  de  dovesti  kraljevnu  Magdalenu.  Poslanici  pod!  de 
narodito  u  Tours,  gdje  je  tada  boravila  kraljevska  porodica  francuzka.  Medju  poslanicima 
bili  su  kolodki  nadbiskup  Stjepan  Varda,  dvorski  sudac  Ladislav  Paloc  i  ostrogonski 
kanonik  Simon;  od  deskih  baruna  spominju  se  prazki  porkulab  Zdenko  od  Sternberga, 
marial  Henrik  od  Lipe,  komomik  Henrik  Mihalovid  i  plemid  Burijan  od  Lipe;  austrijski 
poslanici  bili  su  Osvald  Eizinger  i  RQdiger  Starhemberg.  U  isti  mah  vodio  je  Ulrik 
Eizinger  drugo  poslanstvo  caru  Fridriku  III.,  da  provede  ustanove  nedavnoga  sporazumka, 
i  da  cara  pozove  na  svatbu  kraljevu.  Na  prolazku  doSao  Eizinger  u  Bed,  skinuo  ondje 
nadelnika,  sudca  i  gradsko  vijede,  te  namjestio  sve  svoje  privri^enike. 

U  samom  Pragu  spremalo  se  u  to  u  velike  za  proslavu  vjendanja.  Dovaialo  se 
hrane,  odijela  i  nakita  sa  svih  strana  Sred  tih  priprava  pozli  najednom  kralju  Ladislavu 
pod  ve&r  20.  stodenoga,  po8to  je  kumovao  pri  kr.stu  djetetu  Zdenka  od  Sternberga. 
Sutradan  poiao  je  sve  onako  bolestan  suditi  u  nekim  parbama  izmedju  deSkih  plemidkih 
porodica,  ali  u  nodi  izmedju  21.  i  22.  pogorSalo  se  njegovo  stanie,  te  su  lijednici  zaiudu 
tvalta  kuiali,  da  mu  pomognu.  Dne  23.  studenoga  osjedao  je  ved,  da  mu  je  umrijeti. 
Podjebradski  htio  ga  je  tjeiiti,  ali  on  nije  mario  za  utjehu,  ved  se  je  s  gubernatorom  oprostio 
tako  srdadno,  da  je  taj  proplakao.  Preporudio  mu  osobito,  neka  se  brine  za  mir  i  dobro 
fttanje  ne  samo  CeSke,  nego  I  drugih  zemalja,  narodito  da  se  pravda  vrii  ubogima  kao  i 
bogatima.  JoJ  istoga  dana,  u  srijedu  23.  studenoga,  oko  pet  sati  poslije  podne  umro  je  La- 
ditlav  Postumus,  navriiivii  tek  sedamnaett  godina  i  devet  mjeseci.  Svijet  je  namah 
nagadjao,  da  je  kralj  Ladislav  poginuo  od  otrova.  Pade  i  Aeneas  Sylvius  piSe,  da  su 
bcdki  lijednici,  vrativii  se  iz  Praga,  tvrdili,  da  je  pokojni  kralj  otrovan.  Sulo  se  pade 
q>Ofnin}ati  imena  onih,  koji  su  skrivili  smrt  njegovu.  Bijedili  su  narodito  Jurja  Podjebrad- 
•koga,  njegovu  suprugu  Ivanu  od  Roimitala,  napokon  i  Ivana  Rokycanu.  Ali  svi  noviji 
pofjesinldari   nakon    potankih  iztraiivanja  jednodu^no   tvrde,  da   ni    gubernator   ni  ostali 


POeiBIJA   LADISLAVA   HUN/ADA ;   SMRT   KRAUA    LADI8LAVA   POSTUMA. 


•93 


nijesu  skrivUi  kraljeve  smrti.  Ladislav  je  bez  sumnje  podlegao  kugi  (kao  i  Ivan  Hunjad), 
koju  su  kriiari  raznijeli  \z  Ugarske  u  dnige  zemlje  evropske,  te  koja  je  tada  zaista  haraU 
u  CcSkoj  i  Poljskoj. 

Kralj  Ladislav  Postumus.  ostavSi  sirotan  bez  majke  u  najranijem  djetiojstvu  svomu, 
proiivio  je  kratki  vijek  svoj  uz  sebi£ne  rodjake  i  vlastohlepne  velika&e.  Nije  imao  kome 
da  sc  povjeri,  s  toga  je  postao  ne  samo  nepovjerljiv,  nego  i  neiskren.  Kako  bijaSe  vrio 
rano   dozrio,  umio   se   je   pretvarati   i   osjedaje    svoje   zatajivati.    No  pored  ^toga   bio  je 


Maqdalina, 

kd  fraocoskoga  knli*  KarU  VIL,  a  tanieaica  LadiaUva  Pottaaa. 

lavoretk  u  ambnikqi  abtral  alika  a  Bafto. 


ipak  umjeren  i  krjeposun  mladid.  Uglcdao  se  je  u  torn  poglodu  u  Sfoga  strogoga  i  lri» 
jezQOga  skrbnika  Fridrika  III.,  koji  ga  je  tako  pomno  dao  odgojiti,  da  ga  te  poftlije  oi 
razkala^enost  Ulrika  Cetjskoga  nije  mnogo  doimala. 

Ladislav  bi  svedano  sahranjen  u  stolnoj  crkvi  sv.  Vida  u  Pragu.  Potonji  zgodopitd 
ugarski  smatrali  su  smrt  njegovu  za  kazan  Boiju,  ito  je  prolio  neduinu  krv  Ladislava  Hunjada. 


PRILOZI 


P  R  1  L  O  G    1. 
IZVORI  I  POMAGALA   ZA  POVJEST  HRVATA  U  TRECE  DOBA. 

(1301.— 1516.). 

2.  OD  GUBITKA  DALMACIJE  DO  MATIJE  KORVINA. 

(1409-1457.) 


A)  Izvori.  a.  Sciiptores  (Pisci).  Gubitkom  Dalmacije  (1409)  ncstaje  nam  i 
domadih  pisaca  o  hrvatskoj  historiji  sve  do  16.  stoljeda.  Cini  se  medjutim,  da  je  ipak  i 
u  XV.  stoljedu  bilo  u  hrvatskim  zemljama  Ijudi,  koji  su  biljeiili  suvremene  zgode;  ali 
spisi  tih  pifaca  ili  su  propali  ili  su  zanietnuti.  Tako  znademo  za  izvjestno,  da  je  neki  Ema- 
nuel napisao  zgode  i  nezgode  hercega  Hrvoja  Vukiida  Hrvatini6i  (*Chronologta  ducis 
Hervoyae),  kojc  je  djelo  poslije  rabio  Dubrovdanin  Franjo  Lukarevic.  Jednako  se  spo- 
minje  i  Ivan  Barbeta,  dominikanac  iz  Sibenika,  koji  je  u  drugoj  polovici  15.  stolje<^ 
sastavio  neki  zgodopis  Dalmacije  (Historia  Dalmatiae  seu  de  laudibus  Dalmatiae);  zatim 
neki  Marko  iz  Dubrave,  prior  pavlinskih  samostana  u  Remetama  i  Lepoglavi,  koji  je 
prikazao  najstaiiju  povjest  svoga  reda  u  Hrvatskoj  (Chronicon  ordinis  S  Pauli  primi 
Eremitae);  no  tima  djelima  izgubio  se  je  trag,  kao  i  spisima  bos^nskoga  kroni^ara 
Milida  Velimiscljica  i  Spljecanina  Baltazara  (Baldassare  da  Spalato),  kojega  po  imenu 
poznaje  talijanski  putopisac  Fortis  joS  u  18.  stoljedu  (Kukuljevic  u  Arkivu  za  povjestnicu 
jugoslavensku,  knjiga  IX.  str.  4  —7.). 

Da  je  u  15.  stoljedu  bilo  u  Hrvatskoj  pisaca,  koji  su  biljeiili  suvremene^sgode  ne 
samo  u  latinskom  jeziku,  nego  iu  hrvatskom,  moiemo  suditi  uz  ino  i  po  brojnim 
biljeikama  i  pripisima,  Sto  ih  nalazimo  zapisane  na  raznim  brevijarima,  mlsalima  i  dnigim 
naboinim  knjigama.  Takovth  hrvatskih,  glagolicom  pisanih  biljciaka  imade  sva^sila 
{^urmin  Gjuro  dr.  Hrvatski  spomenici  I.,  str.  HO,  113,  131  —  132.  154-155.  190, 
209-211,  230.  236.  242,  263,  264,  268.  277.  288,  289.  291,  304,  313-314,  318-319, 
333,  376.  377,  378,  426X  te  bi  le   od    njih  mogao  sasiaviti  £itav   brvatskt   1  jet  op  it 


n  PRILOO   I. 

la  XV.  stolje<5c.  J»ma(5no  je  tih  biljeiaka  nekad  bilo  kud  i  kamo  viSe,  te  su  valjda  po 
njima  (a  i  po  drugim  izvorlma)  sastavili  u  prvoj  polovici  16  stoljeda  svoje  hrvatske  kro- 
nike  franjcvci  Simun  Klimentovid  (1512),  Simun  Glavid  (1529.  i  1542),  pop 
Andrija  1st  ran  in  (1525.)  i  drugi.  O  svim  tim  kronidarima  vidi  dlanak  Ivana  Kuku- 
ljevi6i  >Kratki  Ijctopisi  hrvatski*  u  Arkivu  za  povjestnicu  jugoslavensku,  knjiga  IV., 
8tr.  30.— 47. 

Poradi  nedostatka  domadih  izvor-pisaca  rabiti  nam  je  za  vrijeme  1409. — 1457.  strane, 
oarodito  ugarske,  talijanske,  njemaCke  (austrijske),  de§ke,  poljske,  srbske,  bizantske  (grCke) 
I  turske,  koji  prigodomice  biljeie  gdje  koju  vijest  i  o  hrvatskom  kraljevstvu. 

Od  u  gar  skill  pisaca  najznamenitiji  je  za  tu  dobu  jo§  uvijek  Ivan  Turianski 
(Joaones  de  Thwrocz)  sa  svojom  »Chronica  Hungarorum«;  doba  od  1409.  do  1457.  obu- 
hvata  u  njegovu  djclu  detvrtoga  toma  glave  12—42  (u  Schwandtnerovu  izdanju  Scriptores 
rerum  Hungaricarum  I,  str.  223. — 282).  Vladanje  kralja  Vladislava  I.  Varnendika  pri- 
kazao  je  u  posebnom  djelu  talijanski  pisac  Filippo  Bounaccorsi,  zvan  i  Calli- 
machus,  koje  imade  nadpis  »Philippi  (jallimachi  de  rebus  a  Vladislao  Polonorum  atque 
Hungarorum  rcge  gestis  librl  tres«,  te  je  Stampano  u  Schwandtnerovu  zborniku  •Scrip- 
tores  rerum  Hungaricarum*,  I.  str.  433  —518.  Stadji  historidari  mnogo  su  rabili  Calli- 
machovo  djelo  (u  tri  knjige),  jer  su  mislili,  da  je  pomenuti  spisatelj  bio  tajni  pisar  kralja 
Vladislava  Varnendika,  i  da  ga  je  pratio  na  njegovim  vojnamaj  no  u  novije  vrijeme  do- 
kazao  je  njemadki  ufenjak  Zeissberg,  da  Callimachus  nema  gotovo  nikakve  cijene,  poSto 
•c  je  rodio  tek  1437..  a  djelo  je  svoje  pisao  istom  izmedju  1484.  i  1490.,  upotrebivSi 
jedino  poljskoga  povjestni 'ara  D?ugosza,  i  nakitivl5i  svoje  pridanje  po  ukusu  humanista 
dugim  govcrima,  koje  je  sam  izmislio.  Jednako  nema  za  to  doba  gotovo  nikakve  vri- 
jednosti  obseino  djelo  talijanskoga  pisca  Antuna  Bonfinija  iz  Ascolia,  koji  bija^e 
god.  1485  do^o  u  Ugarsku  na  dvor  kralja  Matije  Korvina,  te  je  po  njegovu  nalogu 
stao  pisati  obs^inu  povjestnicu  Ugarske.  Bonfini  svrSio  je  narufenu  historiju  tek  poslije 
smrti  kraljeve  za  Vladislava  IT.  Jagelovica  (Antonii  Bonfinii  historia  Pannonica  sive  Hun- 
garicarum rerum  decades  quinque.  izdanja  u  Baselu  1543,  1568,  u  KOlnu  1690.  itd.).  To 
djelo  medjutim  treba  u  obde  s  najvedim  oprezom  rabiti,  jer  je  pisano  s  ofitom  namjerom, 
da  proslavi  porodicu    Hunjada;  za   prvii    polovicu  15.  stoljeda   pak   skroz  je  nepouzdano. 

Za  odnose  kralja  Sigismunda  prema  Italiji,  osobito  za  njegove  ratove  s  Mletcima 
(1411 — 1413.  i  1418 — 1420.)  vrijede  jo§  uvijek  neki  talijanski  pisci,  Stampani  u  zbor- 
nflca  L  A.  Muratorija:  Rerum  Italicarum  scriptores.  Narodito  spominjemo  u  XIX.  tomu 
toga  zbomika  Stampani  Chronicon  Tarvisinum  ( —  1428)  auctore  Andrea  de  Re- 
dusiis  de  Quero  i  u  XXII.  tomu  Vitae  Dncum  Venetorum  ( —  1493)  auctore  Ma- 
rino Sanuto.  Sve  podatke  iz  tih  Ijetopisaca,  kao  i  iz  dnigih  izvora  skupio  i  poredjao 
jc  Verci  u  XIX.  tomu  svoga  djela  »Storia  della  Marca  Trivigiana*. 

Od  njemadkih  (dotidno  austrijskih)  izvor-pisaca  vrijedi  7a  doba  kralja  Sigismunda  i 
reta  mu  Albrechta  jednom  ved  spomenuti  Eberhard  Windecke  (Denkwflrdigkeiten 
zur  Gcschichte  des  Zeitalters  Kaiser  Sigismunds),  zatim  Celjska  kronika  (Die  Cillier 
Chronik),  koja  imade  takodjer  znamenirih  podataka  i  za  potonje  vrijeme  do  godine  1457. 
Otim  Izvorima  pridniiiti  treba  joS  vrlo  zanimljivl  spis  Jelene  Kottannerice  (Aus 
den  DenkwOrdigkriten  der  Helene  Kottannerin  1439..  1440),  koja  prlpovijeda  poglavite 
zgode  na  dvoru  obudovljele  kraljice  Elizabete  na  koncu  godine  1439.  i  tijekom  go- 
dine  1440.  Djelo  Kottanneridino  izdao  je  Endlicher  u  Leipzigu  1846.  po  rukopisu,  koji 
se  duva  u  c.  i  kr.  dvorskoj  knjiinici  u  Bedu.  Jo5  su  znamenite  pjesme  M.  Behcima, 
osobito  za  tureke  ratove.  Izdao  ih  jc  Th.  G.  Karajan  s  nadpisom:  Zehn  Gedichte 
M  Beheims  zur  Geschichte  Oestcrreichs  und  Ungerns  (Quellen  und  Forschungen  zur 
vaterlandischrn  Geschichte,  Literatur  und  Kunst,  Wien  1848.,  str.  1—65). 

Izmedju  poljskih  pisaca  vrijedi  narodito  i  za  ovo  vrijeme  Joannes  DIugoss 
(Longinu«)  sa  svojom  >Historica  Polonica«  u  XII  knjiga  (u  nekim  izdanjima  razdijeljena 
je  XII.  Icnjiga  samovoljno  od  izdavada  u  dvije  knjige,  tako  te  po  njima  imade  trinaest 
knjiga).  Sio  Dlugosz  biljeli  u  posljednjoj  knjizi  svojoj,  piSe  kao  suvremenik.  kao  ode- 
vidac,  padc  i  kao  sudionik,  te  je  s  toga  njcgovo  pridanje  osobito  pouzdano  i  dragocjeno. 

Od  svih  izvor-pisaca  zapadno-evropskih  vrijedi  za  prvu  polovicu  XV.  stoljeda  naj- 
r\ie  glasoviti  Aeneas  Sylvius  Piccolomini,  potonji  rimski  papa  Pius  II. 

Aeneas  Sylvius  (Enea  Silvio)  bio  je  porijctlom  Talijan  Iz  porodice  Piccolomini 
(rodjen  18.  listopada  1405.  u  Corsignanu  kod  Siene);  all  je  velik  dio  svoga  llvota  pro- 
bavio  u  srednjoj  Evropl.  narodito  a  Njemadkoj.  Najprije  ga  nalaiimo  od  godine  1432  na 
crkvenom  sab  »ni  u  Baselu,  gdje  je  bio  sekretar  kardtnala  Capranike;  poslije  je  mijenjao 


IZVORI    I   POMAOALA    ZA   POVJBST   HRVATA   U  Tlll6l   DOBA.  Ill 

sluibe  kod  rarliditih  bislcupa  i  kardinala,  dok  je  napokon  1439.  postao  tajnikom  pape 
Feliksa  V.,  takmaca  papi  Eugenu  IV.  Ali  ve<5  godine  1442.  prcdjc  opct  u  sluibu  nje- 
madkoga  kralja  Fridrika  III.  Habsburgovca,  kojemu  jc  bio  tajni  pisar  i  napokon  poglavid 
savjetnik.  U  torn  svojstvu  sudjelovao  kod  mnogih  razprava  s  papinskim  dvorom  i  s  nj«- 
maikim  knezovima,  pak  je  tako  bio  dobro  upucen  u  svc  poslove  nc  samo  njema£ko- 
rimskoga  carstva,  nego  i  ostale  Evropc.  Papa  Nikola  V.  imenovao  ga  jc  1447.  za  biskupa 
u  Trstu,  a  1449.  za  biskupa  u  Sieni.  God.  1452.  pratio  je  cara  Fridrika  III.  u  Rim,  te  je 
znatno  utjecao  u  sve  razprave  prigodom  krunisaoja  i  vjendanja  njcgova.  Prije  toga  bo- 
ravio  je  1451.  kao  poslanik  svoga  kralja  neko  vrijeme  u  CeSkoj.  God.  1456.  imenovao  ga 
je  papa  Kalikst  III.  kardinalom,  a  po  smrti  toga  pape  (19.  kolovoza  1458.)  uzyiSen  bi  na 
papinsku  stolicu,  te  se  je  prozvao  Pius  II.  Poglavita  zelja  njegova  btja$e  sada,  da  podigne 
£itavu  krSdansku  Evropu  na  rat  s  Turcima.  Zdruiio  se  s  Ugarskom,  Skenderbegom  i 
Mletcima,  skupto  znatoe  dete  kriiara,  te  sam  poSao  u  Jakin,  da  odanle  povede  vojnu  na 
Turke;  ali  ga  tu  u  noci  izmedju  15.  i  16.  kolovoza  1464.  zatede  smrt 

Aeneas  Sylvius  poznavao  je  prilike  evropske  kao  rijedko  koji  suvremenik  njegOT,  a 
napisao  je  ditav  niz  djela  historiikoga,  geografskoga,  retorskoga  i  j>celskoga  sadriaja.  Mimo 
to  ostalo  je  iza  njcga  veliko  mnoztvo  poslanica  i  listova,  osobito  zanimljivih  nc  samo  za 
njegov  zivot,  nego  i  za  suvremenu  povjestnicu  (Voigt  G.,  Enea  Silvio  dc'  Piccolomini  als 
Papst  Pius  II.  und  sein  Zeitalter,  3  Bande,  Berlin  1856.— 1863.;  Weiss  A.  Aeneas  Sylvius 
Piccolomini  als  Papst  Pius  II ,  sein  Leben  und  sein  Einfluss  auf  die  literarische  Kultur 
Deutschlands,  Graz  1898.). 

Od  pKDvjestnidkih  djela  njegovih  najznamenitija  je  njegova  povjfstoica  kralja  i  cara 
Fridrika  III.  (Aeneae  Silvii  Historia  rerum  Friderici  III.  i  mperator  is),  koja  seic 
do  konca  godine  1457.  Stampana  je  u  zboniiku:  Kollar  Adami  Francisci,  Analecta  mo- 
numentorum  omnis  aevi  Vindobonensia,  tomus  II.,  Vindobonae  1762.,  str.  2.— 475„  a 
prevedena  na  njemadki  od  Ilgena.  Nadalje  je  znamenita  njegova  povjestnica  Cc§kc  (Hi- 
storia Bohemica),  .Stampana  prvi  put  u  Rimu  godine  1475.,  a  poslijc  mnogo  puta, 
narodito  u  zbornicima  sabranih  djela  njegovih  (Aeneae  Sylvii  Piccolominci  ...  opera  quae 
extant  omnia),  izdanim  u  Baselu  1551.,  1571.  i  1589.,  i  u  Hclmstadtu  1707.  Tredc 
djdo,  vrlo  zanlmljivo  za  povjest  juznih  Slavena,  jest  njegov  histori^ki  zemljopi«,  naroiito 
glave  I.— XXI.  one  Cesti,  koja  se  bavi  Evropom  (De  Eur  op  a).  U  izdanju  skupnth  spisa 
njegovih  (u  Baselu   1551.)  zapremaju  te  glave  stranice  387.  do  411. 

Aeneas  Sylvius  iztide  se  u  svojim  historiikim  djelima  kao  gorljiv  privrienik  kralja 
i  cara  Fridrika  III.,  a  velik  protivnik  knezova  Celjskih  i  deikih  Husita,  te  je  mnogo  puta 
viSc  pristran  stranfar,  nego  objektivni  povjestniiar.  K  tomu  lioce  da  opona^  kiceni  slog 
starih  rimskih  klasika.  S  toga  treba  njegova  djela  s  vclikom  oprezno§45u  rabiti,  te  se  u 
njegovo  priianje  samo  onda  pouzdavati,  kad  se  moic  utvrditi  drugim  izvorima.  Mnogo 
su  pouzdaniji  njcgovi  listovi,  od  kojih  mnogi  nijcsu  jo§  ni  izdani. 

Za  ratove  s  Turcima,  Sto  su  ih  vodili  Sigismund,  Vladislav  I.  Vamcn6ik  i  Ivan 
Hunjad,  imade  mnogo  gradje  u  tadanjih  bizantskih  povjestnidara.  Jcsu  to  Laonicus 
Chalcocondylas  (de  rebus  Turcicis),  Michael  Ducas  (historia  Byzantina)  i  Gcor- 
gius  Phrantzes  protovestiarius,  svi  Stampani  u  Bonskom  zbomiku :  Corpus 
scriptorum  historiae  Byzantinae;  i  onda  joS  Critobolus  (de  rebus  gcstis  Mechemetis  11. 
inde  ab  anno  1451.  usque  ad  annum  1467),  kojcga  jc  djelo  itampano  u  zborniku  Karia 
MUllera:  Fragmenta  historicorum  Graecorum,  Parislls  1870,  volumen  V. 

,  Za  odnose  ugarskohrvatskoga  kralja  Sigismunda  prema  Srbiji  i  dcspofu  Stjepanu 
Lazarevii^u  kao  i  za  srbsku  povjestnicu  u  prvoj  Cetvrti  XV.  stolje<5a  znamenit  je  izvor-pisac 
Konstantin  filozof,  koji  jc  napisao  iivot  pomenutoga  dcspota  Stjepana  I^zarrvi6u  Djelo 
Konstantina  fitozofa  od  Kostenca  potjc£e  iz  godina  1431.— 1432.,  a  izdao  ga  je  Stampom 
dr.  Vatroslav  Jagid  u  Glasniku  srpskog  u^enog  dniStva,  knjiga  XLII, strana  223 — 328. 
Koliko  vrijcdi  Konstantin  filozof  za  suvremenu  povjestnicu,  pokarao  je  St.  Stanojcvid 
u  njemadkoj  studiji:  Die  Biographic  Sfephan  Lazarevic's  von  Konstantin  dem  Miilosophcn 
als  Gcschichtsquclle  (Archiv  fllr  slavischc  Philologie,  XVIll  Band,  1896,  pag.  409—472). 

Vrlo  je  zanimljiva  pojava  Srbin  Mihajlo  Konstantinovid  iz  Ostrvicc,  koji  je 
oko  god.  1490.  poljskim  jezikom  napisao  povjestnicu  Turaka  I  svoje  dolivljajc  *  nad- 
pisom  »PamiQtniki  Janczara<  (LJ.«pomene  janjidara).  Mihajlo  bija^e  god.  1455.  u 
Novom  Brdu  dopanuo  turskoga  suianjstva.  Turci  ga  silom  potur^ili  I  dali  u  janji£are,  te 
je  zatim  do  deset  godina  slulio  u  turskoj  vojsci.  Kad  je  godine  1464.  ugarjko-hrvatski 
kralj  Matija  Korvin  osvojio  grad  Zvc&ij  u  Bosni,  zarobio  '}e'^  tamoSnju  posadu  i  s  njom 
Mihajla  KonsUntinovida.  Tako  se  je  Mihajlo  >8  p6ltenjem  natrag  vratio  medju  hristiiane«. 


IV  PRILOO   I. 

O  daljoj  sudbini  MihailovoJ  nema  izvjestnih  podataka.  Uini  se,  da  je  nakon  kratka  boravka 
u  Ugar^oj  oti^o  u  ^eSku  t  Moravu,  a  odanle  je  pre§ao  u  Poljsku,  gdje  su  ga  poslije 
primili  medju  Titezove  i  plemide  poljske.  Tu  je  napisao  svoje  >pamiQt nike«,  a  valjda 
je  tu  i  umro.  Djelo  njegovo  imalo  ie  jama^no  poljsku  gospodu  uputiti  u  povjest,  obi- 
daje  i  ratovanje  Turaka.  Dr.  Janko  Safafik  preveo  je  >pami(}tnike«  na  srbski  jezik,  te  ih 
je  izdao  s  nadpisom  >Mihajla  Konstantinovida,  Srbina  iz  Ostrovice,  Istorija  ili  Ijetopisi 
turski.  spisani  oko  godine  1490.*  u  Glasniku  srbskog  udenog  druStva,  1865.,  knjiga  L 
(XVIIL).  rtrana  25.— 188. 

b.  Monumenta  (Spomenici).  Za  kontrolu  obilatih,  no  rijedko  kada  nepristranih 
spisatelja  sluie  brojni  spomenici,  kao  povelje,  izprave,  listovi  i  dopisi,  saborski  spisi  (de- 
kreti),  izvjeitaji  (relacije)  i  t  d.  No  ta  silna  gradja  samo  je  donekle  izdana,  a  $to  je 
izdano,  razasuto  je  koje  kuda.  Veliki  zbornik  G.  Fejdra  obuhvata  samo  vladanje  kralja 
Sigismunda  (Tomus  X.,  volumen  1-8)  i  Albrechta  (Tomus  XL,  volumen  unicum);  kao 
nastayak  Fejdra  moie  se  smatrati  zbirka  dokumenata,  izdana  u  monumentalnom  djelu 
magjarskoga  historidara,  grofa  Josipa  Teleki-ja:  Hunyadiak  kora  Magyarorszagon. 
U  X.  svezci  toga  velikoga  djela  objelodanjeno  je  preko  300  dokumenata  za  historiju 
ugarsku  od  polovice  1437.  do  konca  1460.  Telekijeva  zbirka  dopunjuje  se  zgodno 
IX.  svezkom  zbornika  »Codex  diplomaticus  comltum  Zichy«  (izdaje  ga  sada 
E.  Kammercr),  u  kojemu  imade  416  dokumenata  za  vrijeme  od  1440.  do  1457.,  medju 
njima  vrlo  zamaJnih,  koji  prikazuju  neke  tadanje  zgode  u  posve  novoj  slici.  Nuzgredice 
budi  spomenuto,  da  magjarski  udenjak  Fejdrpataki  priredjuje  veliki  zbornik  dokumenata 
za  vrijeme  kralja  Sigismunda.  O  saborima  u  prvoj  polovici  XV.  stoljeda  vidi  i  djela  M.  G. 
K  ova  did  a  (Kovachich):  Vestigia  comitiorum  apud  Hungaro?,  Budae  1790.;  zatim  Supple- 
mentum  ad  vestigia  comitiorum  apud  Hungaros,  tomus  I  &  II;  poglaviti  zakljudci  pojedinih 
sabora,  u  koliko  su  vrijedili  kao  zakoni,  sabrani  su  u  zborniku:  Corpus  iuris  Hun- 
garici  (najnovije  izdanje  u  BudimpeSti  1899.  i  dalje).  Osobito  je  jo§  zanimljiva  zbirka 
listova,  Jto  ih  je  pisao  glasoviti  Ivan  Vitez  od  Sredne  u  vrijeme  od  1445.  do  1451.,  i  koje 
je  joS  za  iivota  njegova  s  historidkim  biljei^kama  izdao  svedenik  zagrebadke  biskupije  Pavao 
iz  Ivanida.  Zbirci  je  nadpis:  Johannis  de  Zredna,  cancellariae  regis  Hungariae  olim 
protonotarii  e  p  i  s  t  o  1  a  e,  exaratae  et  notis  illustratae  per  Paulum  de  Iwanich 
dioeceseos  Zagrabiensis  presbyterum . . .  (Schwandtner,Scriptoresrerum  Hungar.II.  p.  1 — 106). 

Za  hrvatsku  povjestnicu  u  prvoj  polovici  XV.  stoljeda  podavaju  mnogo  gradje 
zbornici  Ljobida  S.  (Listine  o  odooSajih  izmedju  juinoga  Slavenstva  i  mletadke  repu- 
blike»  knjige  VI — X),  T  k  a  1  d  i  d  a  I.  (Monumenta  historica  liberae  regiae  civitatis  Zagra- 
biae,  volum.  II),  Kukuljevida  I.  (lura  I.),  T  h  e  i  n  e  r  a  A.  (Vetera  monumenta  Sla- 
▼orum  meridionalium),  G  e  1  c  i  c  h  a  J.  (Diplomatarium  reipublicae  Ragusanae),  a  donekle 
i  Fermendiina  K.  (Acta  Bosnae  potissimum  ecclesiastica  ab  anno  925  usque  1752. 
Zagrabiae  1892.).  Njima  se  pridruiuju  hrvatski,  glagolicom  i  dirilicom  pisani  spomenici, 
ixdaoi  n  zbomicima:  Kukuljevid  I.,  Acta  croatica,  Zagreb  1863;  §urmin  Gjuro  dr., 
Hrvatski  spomenici,  u  Zagrebu  1898.;  nadalje  Miklosich  Fr.,  Monumenta  serbica, 
spectantia  historiam  Serbiae,  Bosnae,  Ragusii,  Bed  1858;  Pucid  M.,  Spomenici  srbski, 
I.  i  II.,  Beograd,  1858. — 1862.;  i  napokon  Jiredek  K.  dr.,  Spomenici  srbski,  u  Beo- 
gradu  1892.  (Spomenik  srpske  kraljevske  akademije  XI ).  Svim  ovim  spomenicima  treba 
joS  pridodati  zbornik  dokumenta  iz  razliditih  talijanskih  arkiva:  MakuSev  V.,  Monu- 
menta historica  Slavorum  meridionalium  vicinorumque  populorum  e  tabulariis  et  biblio- 
thecis  italicis  deprompta.  Volumen  I.  (Ancona-Bononia-Florentia)  Varsaviae  1874.; 
Volumen  II.  (Genua,  Mantua,  Mediolanum,  Panormus  et  Taurinum),  Belgradi  1882. 

Kako  su  Ugarska  i  Hrvatska  od  1411.  sve  vi§e  dolazile  u  doticaj  a  Njemadkom, 
zatim  s  Austrijom  i  £e$kom,  nije  dudo,  te  u  arkivima  tih  zemalja  imade  obilje  priloga 
za  historiju  Djihovu  Narodito  arkivi  u  Bedu  i  Ce$koj  puni  su  spomenika  za  proilost 
ugarsku  i  hrvatsku,  osobito  od  onoga  dasa,  kad  su  kraljevstva  Ungarije  i  Hrvatske  doila 
pod  vlast  Habsburga  (1437.),  koji  su  podjedno  bill  vladari  Austrije  i  Ce^\ce.  Ogromno 
blago  austrijskih  i  deikih  arkiva  joi  nije  izcrpljeno;  pojedini  austrijski  i  deSki  historiografi 
txdalt  su  tek  vede  ili  manje  zbirke  dokumenata  za  prvu  polovicu  XV.  stoljeda.  Evo  naj- 
glavnijih  izdanja: 

—  KoUar  A.  F.,  Sylloge  diplomatum,  litterarum,  actorum  publicorum,  quorum  testimo- 
nio  et  fide  res  Austriacae  (Hungaricae)  ab  imperatore  Friderico  gestae  usque  ad  annum  1453. 
inprimis  nituntur  (Analecta  .  .  .  Vindobonensia,  torn  II ,  Vindobonae  1762.,str.  827—1404). 

—  C  h  m  e  I  J.,  Materialien  zur  oesterreichischen  Geschichte.  Aus  Archiven  und 
Bibliothcken,  II.  Bflnde,  Wien  1837—1838. 


IZVORI    I   POMAGALA    ZA    POVJBST   HRVATA    (J   TRK<^.K    DOBA.  V 

—  Chmel  J.,  Regesta  chronologico-dipiomatica  Friderici  IV.  Romanorum  regis. 
Pars    I.  &  II.  Viennae   1838.— 1840. 

—  C  h  m  e  1  J.,  Urkunden,  Briefe  und  ActCDstOcke  zur  Geschichte  dcr  Habsburgischen 
FOrstcn.  KOnig  Ladislaus  Postumus  etc.  .  . .  (1443.— 1473.)  herausgegeben  von  .  . .  Wien 
1850.  (Fontes  renim  Austriacarum.  Diplomataria  et  acta,  II.). 

—  Birk  £,  Beitr&ge  zur  Geschichte  der  KOnigin  Elisabeth  von  Ungern  und  ihres 
Sohhes  Kdnig  Ladislaus  MCCCCXL—MCCCCLVII.  Aus  Quellen  gesammelt  und  heraus- 
gegeben von  .  .  .  Wien  1848.  (Quellen  und  Forschungen  zur  vaterlAndischen  Geschichte, 
Literatur  und  Kunst,  str.  211.— 258.). 

—  Birk  El.,  Urkunden-AuszQge  zur  Geschichte  Kaiser  Fridrich  III.  in  den  Jahren 
1452. — 1467.  aus  bisher  unbenOtzten  Quellen.  Wien  1853.  (Archiv  far  Kunde  oesterreichi- 
scher  Geschichtsquellen  X.  p.  175  &  369,  XL  p.  141.). 

—  Palacky  Fr,  Urkundliche  Beitrage  zur  Geschichte  BOhmens  und  seiner  Nach- 
barlander  im  Zeitalter  Georgs  von  Podiebrad  (1450. — 1471  )  Wien  1860.  (Fontes  rerum 
Austriacarum.  Diplomataria  et  acta  XX.). 

—  Bachmann  Ad  dr.,  Urkunden  und  ActenstUcke  zur .  oeslerreichischen  Ge- 
schichte im  2^italter  Kaiser  Friedrichs  111.  und  KOnig  Georg's  von  Bdhmen  (1440—1471), 
Wien  1879.  (Fontes  rerum  Austriacarum,  Diplomata  et  acta  XLII). 

—  Altmann  W.  Die  Urkunden  Kaiser  Sigmunds  (1410.-1437.).  L  &  H.  Band. 
Innsbruck  1896.  i  dalje.  (Bdhmer,  Regesta  imperii  XL). 

B)  Pomagala.  Djelima  austrijskih  histori£ara,  kao  §to  je  A  H  u  b  e  r  a  poznata 
•Geschichte  Oesterreichst  (Zweiter  Band,  Gotha  1885.,  str.  521.-539.;  Dritter  Band, 
Gotha  1888.,  str.  3 — 44,  65—89  i  89—115),  ireba  pridati  monumentalno  djelo  ee§koga 
historiografa  Fr.  Palackoga:  » Geschichte  von  Bdhmen*,  kojega  tredi  svezak,  odio 
1—3  (Prag  1845.  — 1854.J  obuhvac^a  doba  od  1378.  do  1439.,  a  Cetvrtog  svezka  odio  prvi 
(Prag  1857.)  doba  od  1439.  do  smrti  Ladislava  Postuma  1457.  Od  magjarskih  historidara 
treba  posebice  iztaknuti  K  a  ton  u  (XIII.  svezak),  zatim  milenijsku  povjestnicu  >Amagyar 
nemzet  t6rt6nete,  i  to  (^etvrti  svezak,  u  kojem  je  vrstni  strudnjak  V.  F r a k n 6 i 
prikazao  doba  Hunjada  i  Jagelovida  (A  Hunyadiak  €s  a  JagelI6k  kora,  1440. — 1526,,  Bu- 
dapest, 1896).  Veliko  i  obseino  djelo  grofa  I.  Telekija,  A  Hunyadiak  kora  Magyar- 
orszdgon,  Budapest  1852. — 1857.,  proradunano  prvobitno  na  dvanaest  svezaka,  od  kojih 
je  samo  osam  izaSlo  (T.  I— V.  tekst  i  T.  X— XII.  Diplomatarium),  danas  je  vcc  priiidno 
zastarjelo.  Svezke  VI. — IX.,  koje  bi  obuhvatale  geografiju  i  kulturnu  historiju,  nijesu  nikad 
ni  izaSIe;  u  novije  vrijeme  izpunjuje  lu  prazninu  Csanki  Deszft  dr.  svojom  historijskom 
geografijom  Ugarskc  u  doba  Hunjada  (MagyarorszAg  tOrt^nelmi  foldrajza  a  Hunyadiak 
kordban). 

U  velike  pomaiu  obseine  monografije  njemaCkih,  naroiito  austrijskih  historidara  o 
pojedinim  vladarima,  koji  su  podjedno  bili  kraiji  ugarski  i  hrvatski,  ill  koji  su  se  otimali 
za  kraljevsku  krunu  u  tima  zemljama.  Amo  spadaju  monografije: 

—  Aschbach  Joseph  dr.,  Geschichte  Kaiser  Sigmunds,  I— IV'.  Band,  Ham- 
burg 1838.-1845. 

—  Kurz  Fr.,  Oesterreich  unter  K.  Albrecht  dem  Zweyten.  Band  I.  11.,  Wien  1835. 

—  Kurz  Fr.,  Oesterreich  unter  Friedrich  IV.  Band  I.  II.  Wien  1812. 

—  Chmel  Jos.,  Geschichte  Kaiser  Friedrich  IV.  und  seines  Sohnes  Maximilian  I. 
Band  I.  &  II.  Hamburg  1840.  i  1843.  (Scie  do  godine  1452). 

Radi  obilja  dokumenata  (regesta)  treba  jol  spomcnuli  djelo:  LIchnowsky  E.  M. 
FQrst,  Geschichte  des  Hauses  Habsburg,  I.— VIU.  Theil,  Wien  1836.*- 1844.  Za  pnru 
polovicu  XV.  stoljeda  vrijede  narodito  svezak  peti  i  letti. 

Napokon  priobditi  mi  je  jo5  neka  djela  i  razprave,  kojima  sam  sc  sluiio  pri  pisanju 
ovoga  svezka  moje  historije: 

—  Knauz  Nando r,  Az  orsz^gos  tan^ct  6s  ortsiggyul<^«ek  t6rt6nete  1446—1452, 

Pest  1859. 

—  V  o  i  g  t  G.,  Johannes  von  Capistrano,  ein  Hclllger  des  fOiifsehnten  Jahrhundette*. 
(Historische  Zeitschrift,  herau.sgcgeben  von  H.  Sybel.  Monchcn  1863,  X.  p.  19—96). 

—  Radki  Fr.  dr.,  Odnoiaj  srpskih  despota  i  dotelica  naprama  kruni  i  kraljevini 
hrvatskoj  I  ugarskoj   god.    1426—1503.   (Knjiievnik  II.    od   god.  1865,  str.  -^76.— 488.). 

—  K  u  k  o  1  j  i  c  a  L.,  iivot  i  djeU  Ivana  Stojkovlda.  Dubrovnik  od  g.  1 866.,  p.  280.-298. 

—  Dimitrijevi<i  Milan,  Gyorgye  Brankovid  (Smedcr  cvac).  Despot  der  Serbeo. 
nach  heimatlichen  Quellen  und  zeitgen.  frcmden  Acten  mit  BerOcksichllgung  der  spl- 
teren  kritischen  Historiker,  Neusatc  1876. 


m 


Vl  rniLOO  II. 

—  Bachmano  A.  dr.,  Ein  J«hr  bOhmischer  Geschichte.  Georgs  von  Podiebrad 
Wahl,  KrOaung  und  Anerkennuog.  (Archiv  flir  oesterreichische  Geschichte,  Wien  1876, 
UV  Band,  p.  37—174) 

—  JireCek  Konst.  dr.,  Nastojanje  starijeh  Dubrov^ana  oko  raSirenja  granice 
(Slovinac,  II .  1879.,  str.  58.  i  75 ). 

—  Mijatovid  Ced.,  Despot  Gjuragj  BraDkovid,  II  knjige,  Beograd  1880  i  1882 

—  Huber  A.  dr.,  Die  Kriege  zwischen  Ungarn  und  den  Tiirken  1440.  — 1443. 
kntiscb  untersucht.  (Archiv  fUr  oesterreichische  Geschichte,  Wien  1886,  Band  LXVIII, 
sir.  159  -  207.). 

—  Pastor  L.  dr.,  Geschichte  der  Papste  seit  dem  Ausgang  des  Mittelalters, 
L  Band,  Geschichte  der  Pclpste  im  Zeitalter  der  Renaissance  bis  zur  Wahl  Pius  II. 
Freiburg  im  Breisgau,  1886. 

—  Gubo  A.,  Graf  Friedrich  II.  von  Cilli.  (Programm  des  k.  k.  Staats-Gyninasiums 
in  Cilli.  1888.,  1889.  i  1890.) 

—  Thall6czy  Lj.  dr.,  K  historiji  despotske  porodice  Brankovica  (Glasnik  ze- 
maljskog  muzeja  u  Bosni  i  Hercegovini,  V.,  1893.,  str.  175. — 219). 

—  PoparidBart.,  Hercezi  svetoga  Save.  Petdeset  godina  povjesti  hercego- 
vadke.  U  Spljetu  1895. 


P  R  I  L  O  G    ir. 

TRANSKRIPCIJA  IZPRAVA. 

1.  (Str.  15.).  V  ime  bozie,  amen,  let  bozih  tekucih  f.  t.  o.  z.  m(i)s(e)ca  ijuna,  dan 
25.  to  (|)e  Statut.  mi  gosp(o)d(i)n  knez  Stefan  i  mi  gdn  knez  Anz  sliSeci  mi  \  alike  tuzbe 
ot  naSih  vernih  sluibenikov  krdkoga  otoka,  ke  im  dineliu  hudi  Ijudi,  poslali  (j)esmo  na^ih 
vernih  v  otok,  da  oni  s'zvavSe  dobrih  muii  za  vsega  otoka  i  tako  (j)esu  na6in(i)l(i). 

2.  (Str.  37.). . .  (j)eju  da  plodeda  se  plodom  iivota  vfidnago  pamet  ih  va  umiljeni(i) 
svo())em  iivuda  i  v  Ijubvi  s  Is.  Hm  snom  tvo(j)im  ddlo  dobro  spodobita  se  pridti.  T&mide 
gm  nftim  Is.  Hm.  sn. 

Eji  iSdi  na  misi  »Pristupi§e  k  Isu  iskuSajude  i  i  gljuce*. 

Ldt  gnth  1368.  ja  knez  Novak  sn  kneza  Petra,  vitez  silnoga  i  velikoga  gdna  LoiSa, 
kralja  ugrskoga,  njega  polade  vitez,  v  to  vrme  bududi  knez  na  Ugrili  §olgovski,  a 
V  Dalmacii  Ninski,  napisah  te  knjige  za  svoju  d§u;  i  onoj  crkvi  da  se  dadu,  v  ko(j)i 
legu  vdkivdnim  leiani(i)em.  I  pomisli  vsaki  Hjanin,  da  sa  svdt  niStare  ni,  ())ere  gdo  ga  vede 
Ijubi,  ta  ga  brie  zgubi.  Nu  (j)o§ce  pomisli  vsaki  sada,  da  se  najde  ot  nas  tada,  gda  se 
dia  strahom  smete,  a  dila  nm  se  skriti  nete.  Za  to  kada  nam  se  ddla  sktiti  nete,  tada 
vsaki  pridi  t  dobrimi  dili  prdd  straSnoga  i  silnoga  v£ki  .  .  . 

3.  (Str.  55).  Propria  commissio  domini  nostri  regis.  Sigismundus  dei  Ilun- 
garie,  Dalmacte  Croacie  Rame  Servie  Gallicie  Lodomerie  Comanie  Bulgaiioiuc  tcx  ac 
marchio  Brandemburgensis,  sacri  romani  imperii  archycamararius  necnon  -Bohemie  et 
Lucemburgensis  heres  omnibus  Christi  fidelibus  tam  preseniibus  quam  futuris  presentium 
noticiam  habituri»  salutem  in  omnium  salvatore. 

Solet  a  principe  confirmari  quod  licite  postulatur  quia  sicut  iuris  occupata  in  .^tatmn 
debttum  revocare  sic  est  equitati  consonum  obtenta  legitime  regio  patrocinio  roborare. 
Proinde  ad  uniuersorum  noticiam  barum  serie  volumus  pervenire,  quod  fidelis  noster  vir 
magaificus  Johannes  dc  Maroth  banus  noster  Machowiensis  cebitudinis  nostre  adiens 
con^pectum  in  sua  nee  non  Stephani  filii  Stephani  de  dicta  Maroth  personis  exhibuit 
nobij  qoasdam  duas  litteras  vnam  scilicet  nostram  patentem  minori  et  secrelo  sigillo 
nostro  alias  intra  ambitum  regni  Bulgarie  prope  castrum  maiori<i  Nicapolis  in  conflictu 
Dostro  persoaaU  cum  Bayzat  imperatore  Turkorum  habito  et  commisso  casualiter  deper- 
dito  et  amisso  consignatam  super  donatione  et  perhempnali  coUatione  cuiusdam  possesstonis 
condam  Michaelis  filii  Petri  Ruteni  de  Chyk,  Chyk  predicte  in  comitatu  de  Walko  existentis 


TIUNSKRlPClJA    IZPRAVA.  VII 

ac  cunctarum  utilitatum  et  pertinentianim  suarum  vaiuersarum,  et  aliam  capituli  ecclesie 
Bozoensis  phvilegialem  super  legittima  dicte  possessionis  et  suarum  pertinenciarum  staiutione 
pro  ipsis  eorumque  haeredibus  rite  factis  confectas  tenorum  subsequentium  suplicans  exinde 
idem  suu  et  numine  quo  supra  nostre  majestati  prece  !>ubjectiva,  vt  easdem  litteras  ratas 
gratas  et  acceptas  habendo  nostrisque  litteris  privilegialibus  verboteuus  inseri  «t  redigi 
faciendo  pro  ipsis  eorumque  haeredibus  et  posteritatibus  univer»is  inoovantes  perptetuo  vali* 
turas  dignaremur  confirmare,  quarum  vaius  videlicet  ipsius  nostre  iittere  pateotis  tenor  is  eat 
Nos  Sigismundus  dei  gratia  rex  Hungarie  Dalmacie  Croacie  etc  ac  marchio  Brandemburgen- 
sis  etc  memorie  comendamus  tenore  presentium  significamus  quibus  expedit  uniuersis,  quod 
nobiles  et  strenui  viri  Johannes  filius  Johannis  de  Maroth  et  Stephanus  filius  Stephani  de 
eadem  fideles  nostri  dilecti  ad  nostre  serenilatis  accedentes  presentiam  fidelitates  et 
servitia  ipsorum  nobis  et  sacro  nostro  dyademati  locis  et  temporibus  opportunism  iuxta 
tocius  possibiUtatis  eorum  comoditatem  per  ipsos  exhibita  et  inpensa  proponentes  et  de« 
clarantes  ac  in  memoriam  nostre  celsitudmis  reducentts,  quandam  possessionem  Rute- 
norum  Cbyk  vocatam,  que  condam  MichaeHs  filii  Petri  similiter  Ruteni  de  eadem  fuisse 
perhibetur  in  comitatu  de  Walko  existentem,  assercntes  eundem  Michaelem  nutu  volente 
divino  ab  hac  luce  absque  heredum  solacio  sexus  masculini  his  diebus  decessisse  et  ex 
eo  ex  aprobata  regni  nostri  consuetudine  manibus  nostris  regiis  fore  deuoiutam  nostre- 
que  coUacioni  pleno  iure  peninentem  a  nobis  sibi  ipsis  et  posteritatibus  eorum  vniversis 
perpetuo  dari  et  conferi  postularunt.  Nos  itaque  secundum  quod  nostre  magnitudinis 
expostulat  et  requirit  officium  vt  quorumlibet  nostrorum  fidelium  obsequiosa  merita  animo 
metiamur  pietatis  hits  quos  opera  sue  virtutis  regali  remuneracioni  dignos  efficiunt  grata 
debeat  reddere  premia  meritorum,  dictam  possessionem  Chyle  et  alias  possessiones  ad 
ipsam  pertinentes  cum  omnibus  suis  vtihtatibus  et  pertinentiis  vntwersis  sub  eisdem  veris 
metis  et  antiquis,  quibus  hactenus  eadem  per  prefatum  Michaelem  Rutenum  habita  exti- 
tissent  et  possessa,  eo  iure  quo  nostre  incumbit  coUacioni  nowe  nostre  donationis  titulo 
eisdem  magistris  Johani  et  Stephano,  filiis  et  posteritatibus  eorum  vniwersis  dedimus, 
donavimus  et  contulimus,  iure  perpetuo  et  irevocabiliter  possidendam  tenendam  et 
babendam  salvis  dumtaxat  iuribus  alicnis,  presentes  autem  dum  nobis  in  specie  reportate 
fuerint  in  forma  nostri  privilegii  redigi  faciemus.  Datum  Bude  in  festo  beate  Marie 
Magdalene,  anno  domini  millesimo  trecentesimo  nonagesimo  tercio.  Alterius  vero 
vtputa  ipsius  capituli  ecclesie  Woznensis  Iittere  privilegialis  tenor  per  omnia  seqoitur 
in  hec  verba.  Elxcellentissimo  principi  domino  Sigismundo  dei  gracia  inchto  regi  Hun- 
garie, Dalmacie,  Croacie  etc.  marchionique  Brandemburgensi  etc.  domino  ipsorum  naturali 
capitulum  ecclesie  Woznensis  orationes  in  domino  deLitas  ac  devotas.  Recepimus  htteras 
statutorias  sub  minori  sigillo  vestre  excellencie  nobis  directas  hunc  tenorem  continentes. 
Sigismundus  dei  gratia  rex  Hungarie,  Dalmacie,  Croacie  etc  marchioque  Brandemburgensis 
etc  fidelibus  suis  capitulo  ecclesie  Bosnensis  salutem  et  graciam,  cum  nos  quandam 
possessionem  Chyk  vocatam  in  comitatu  de  Walko  habilam,  que  condam  Michaelis  hlii  Petri 
de  eadem  hominis  sine  heredum  masculinorum  solacio  decessi  prefuisse  dicitur.Johanni  Alio 
Johannis  de  Maroth  et  Stephano  (ilio  Stephani  de  eadem  pro  ^delibus  ipsorum  serviciis  per 
alias  litteras  nostras  nove  mee  donacionis  titulo  perpetue  contulerimus,  ipsisque  randem 
statui  facere  velimus  regni  nostri  consvetudine  requirentc  Igitur  fidelitati  vestre  commitimus 
et  mandamus,  quatenus  vestrum  mittatis  hominem  pro  testimonio  tidedignum  (luo  presente 
Thomas  filius  Georgii  de  Capolna  vel  Johannes  tilius  Laurandi  de  Zenthmiklos  aut  Johannes 
fihu»Nicolai  de  Bela  seu  Andreas  de  eadem,  ahit>  absentibus  homo  noster  ad  faciem  predicte 
possessionis  yicinis  et  cometaneis  suis  vniversis,  inibi  legitime  convocatis  et  presentibus 
accedendo  statuat  eandem  ipsis  nove  nostre  donacionis  titulo  perpetuo  possidendam  si 
non  fuerit  contradictum,  contradictorcs  vero  si  qui  luerit  ciict  ipsos  contra  aonotatos 
Johannem  et  Stephanum  nostram  in  presenciam  ad  terminum  conpctenlem,  raciooein 
contradictionis  eorum  reddituros  effica  em,  Et  posthec  omnium  premissorum  sertem  vt 
fuerit  expediens  nobis  fideliter  rcscribatis.  Datum  Bude  feria  scxta  proxima  post  fe&tum 
beati  Francisci  confessoris  anno  domini  iniltesimo  trecentesimo  nonagesimo  tercio.  Nos 
itaque  mandatis  vt  stre  excellentie  semper  obedire  cupientes  vt  teoemur  secundum  c  anun- 
dem  litterarum  vestre  maicsutis  coniinenciam  vnacum  prefaio  {ohaone  filio  NicoUi  de 
Bela  homine  subhmitatis  vestre  nostrum  hominem  Johannem  Chori  nostri  sacenJotetn  ad 
exequenda  premissa  pro  nostro  testimonio  duxtmus  destinandum.  Qui  postmodum  ad 
nos  reversi  nobis  vniformiier  retulerunt,  quod  idem  homo  sereniutis  vestre  iM^teote 
dicto  nostro  testimonio,  feria  quarta  proxima  post  festum  omnium  sanctorum  nunc  pre- 
tentum  ad  faciem  predicte  possessionis  Chyk  vocate  in   comitatu  de   Walko  existeotii 


VIII  PRILOG    II. 

viciots  et  cometaneis  suis  vniversis  inibi  legitime  coovocatis  et  presentibus  accedendo, 
eaodem  prefatis  Johaoni,  fitio  |ohannis  et  Stephano  filio  Stephani  de  Maruih  statuissent 
nove  vestre  donacionis  titulo  perpetuo  possidendam.  In  qua  scilicet  possessione  iidem 
vester  et  noster  homioes  legitimis  diebus  conmorassent  prestolando  nullo  penitus  contra- 
dictore  apparente.  Id  cuius  rei  testimonium  presentes  litteras  nostras  cum  appensione 
sigilli  Dostri  munitas  duximus  ccncedendas.  Datum  sabbato  proximo  ante  festum  beati 
Martini  confessoris  anno  domini  supcrius  annotato.  Nos  igitur  iustis  et  modestis  ipsius 
Johanois  de  Maroth  bani  supplicacionibus  antelatis,  nostre  maiestati  per  eundem  suo  et 
nomine  quo  supra  condecenter  oblatis  regia  benignitate  exauditis  fauorabiliter  et  admissis 
prefatas  litteras  nostram  scilicet  patentem  et  annotati  capituli  Bozncnsis  priuilegialem 
onmi  prorsus  suspicionis  voragine  carentes  presentibusque  de  verbo  ad  verbum  sine 
diminucione  et  augmento  aliquali  insertas  quo  ad  omnes  eorum  continentias  clausulas  et 
articulos,  potissime  ipsius  Johannis  de  Maroth  bani  fidelitatibus  et  fidelium  serviciorum 
laude  dignis  preconioque  sumpme  attolendis  inventis  per  eum  nostre  maiestati  locis  et 
temporibus  opportunis  exhibitis  et  inpensis  plurimum  requirentibus  acceptamus  approba- 
mus  et  ratiiicamus  eas  nihilominus  prelatorum  et  baronum  nostrorum  consilio  prehabito 
simuicum  prefatis  donacione  et  perhempnali  collacione  ac  statucione  eorundem  in  tenoribus 
ipsarum  superius  lacius  explicalis  mera  autoritate  regia  et  potestatis  plenitudme  ac 
excerta  nostre  maiestatis  sciencia  pro  ipsis  Johanne  et  Stephano  ipsorumque  heredibus 
et  posteritatibus  universis,  innovantes  perpetuo  valituras  confirmamus,  presenciura  litterarum 
nostrarum  privilegialium  patrocinio  mediante.  Salvis  dumtaxat  iuribus  alienis.  In  cuius  rei 
memoriam  firmitatemque  perpetuam  presentes  concessimus  eisdem  litteras  nostras  privi- 
legiales  pendentis  et  autentici  sigilli  nostri  duplicis  munimine  roboratas.  Datum  per  manus 
reverendissimi  in  Christo  patris  et  domini,  domini  Johannis  de  Kanisa  archiepiscopi  alme 
ecclesie  Strigoniensis  locique  eiusdem  comitis  perpetui  nee  non  primatis  et  sedis  aposto- 
lice  legati  auleque  nostre  eximii  cancellarii  fidelis  nostri  dilecti.  Anno  domini  millesimo 
trecentesimo  nonagesiino  octauo,  quarto  nonas  mensis  aprilis,  regni  autem  nostri  anno 
duodecimo.  Venerabilibus  in  Christo  patribus  et  dominis  Valentino  titulo  sancte  Sabine 
sacrosancte  romane  ecclesie  presbytero  cardinali  et  alme  ecclesie  quinqueecclesiensis  gu- 
bernatore  ac  eodem  domino  Johanne  ipsius  ecclesie  Strigoniensis,  Nicolao  Bubek  Colo- 
censi,  Petro  Jadrensi,  Andrea  Spalatensi  et  altero  Andrea  Ragusiensi  arhiepiscopis,  Luca 
Varadiensis,  Martino  Transilvanensis,  Stephano  Cyko  Agriensis,  Johanne  Boznensis,  Demetrio 
Vesprimiensis,  Johanne  Jauriensis,  Petro  Vaciensis,  fratre  Thoma  Syrmiensis,  Mychaele  Ni- 
triensis,  Iratre  Gregorio  Chanadiensis,  Crisogono  Traguriensis,  Francisco  Scardonensis,  La- 
disIaoTininiensis,  Johanne  Nonensis,  Anthonio  Sybinicensis,  Nicolao  Corbaviensis  et  Leonardo 
decretorum  doctore  Seniensis  ecclesiarum  episcopis  ecclesias  dei  feliciter  gubernantibus 
ncc  noo  magnificis  viris  Detrico  Bubek  regni  Hungarie  palatino  et  comite  Albensi,  Siy- 
borio  de  Styborich,  voyvoda  transilvano  et  comite  de  Zolnuk,  comite  Frank  filio  condam 
Kooye  bani,  iudice  curie  nostre,  Nicolao  de  Gara  Dalmacie  et  Croacie  predictorum  ac 
tocitts  Sclavonie  regnorum  nostrorum,  Francisco  similiter  Bubek  et  eodem  Johanne  de 
Maroth  Machoviensi  banis,  honore  banatus  Zeuriniensis  vacante,  Georgio  fiUo  Jakch 
tavaroicorum,  Stephano  de  dicta  Kanisa  ianitorum,  Johanne  dicto  GroH'  dapiferorum, 
Emerico  de  Pcryn  pincernarum,  Johanne  filio  magistri  Ladislai  filii  condam  comitis  Ste- 
phani Bubek  agazonum  nostrorum  magistris,  eodem  Styborio  de  Styborich  comite  poso- 
oiensi  aliisque  quam  pluribus  regni  nostri  comitatus  tenentibus  et  honoris 

Propria  comissio  domini  nostri  regis. 

4.  (Str,  59.).  P(ro)p(ria)  (com)missio  domi(ni)  regis  Nos  Sigismundus  dei  gra(tia) 
rex  Hungar(ie),  Dalmac(ie),  Croac(ie) .  (e)tc(etera)  marchioq{ue)  Brand(enburgensis) 
(e)tc(etera)  8ac(rt)  Romani  im(pe)rii  vica(r)ius  g(ejn(er)alis  (e)t  regni  Bohemie  gub(cr)na- 
tor.  Mcmor(ie)  (com)mendantes  teno(r)e  p(rese)ntium  significamus,  quibus  expedit  uni- 
v(er)»i8,  q(uod)  nos  c(oo)siderat(is)  fidcUtatib(us)  (e)t  fidelium  s(er)vitior(um)  p(re)claris 
roe(r)it(i8^  Woyk  filii  Serbe  aule  n(ost)rc  milit(is)  (p)er  ip(su)m  n(ost)re  mai(esla)ti  locis 
(e)t  ^em)p(or)tbus  opo(r)tunis  exhibitis  (e)t  impensis,  volentea  sibi  pro  hu(ius)mo(d)i  fide- 
Hbos  obsequiis  regali  occ(urre)re  cum  favore,  ut  d(e)inceps  f\er)ventius  i(n)  n(ost)ri8  s(er)- 
vitiis  exDeclie(o)d(is)  a(o)imetur  dulcedine  regalis  remun(er)ationis  p(re)gustata,  quanda(m) 
poss(easi)ooein  a(ost)ram  regale(m)  Hvnyadvar  vo(ca)tam  in  comitatu  Alben(si)  .p(ar)tiu(m) 
n(o«t)rar(um)  Trao88(ilua)nar(um)  h(ab)itam,  si(mu)ku(m)  eiu(s)dem  uni(ver)8(is)  utilitatibus 
ac  q(ui)buslib(et)  p(re)tli8  (e)t  fructuositatibus  v(idelice)t  t(ef)ris  arabilibus  cul(tis)  (e)i 
iiic<u)lt(is),  pratds),  fenilibu».   siWis,    nemoribus,  aquis,  piscinis   aquar(um)q(ue)  decursibus 


TRANSKRIPCUA    IZPRAVA.  DC 

et  g(c)n(er)alit(cr)  q(ui)buslibct  ci(us)d(cm)  utilitatura  intcg(ri)tatibu8  8(a)b  ip(i)ar<uin) 
vcris  met(is)  et  antiquis  limitibus  q(u)ocumq(ue)  no(miD)is  vo(ca)bulo  Tocitatfis)  ex  c(er)tm 
n(ost)ra  sc(ient)ia  p(re)lator(um)q(ue)  et  baronu(m)  n(ostro)rum  (con)silio  ac  dotc  D(ost)re 
donat(i)onis  tit(u)Io  (e)t  om(n)i  eo  iu(r)e,  quo  eadc(m)  ad  n(ost)ram  sp(c)ctant  col  atio^oe)m. 
memorato  Wo(y)k  militi  et  p(er)  eum  Magas  (c)t  Radol  ca(r)oalibas  ac  Radol  pat(r)ueU 
fr(atr)ibils,  n(ec)non  Joh(an)ni  filio  suis  ip(s)or(um)q(uc)  h(er)edibus  (e)t  post(er)itatibus 
un'(ver)s(is)  dedimus,  donavimus  et  (con)tulimus  y(m)mo  dam(u5)  donamus  et  (con)f(c- 
r)imus  p(er)petuo  (et)  irrevo(ca)bili(t)er  tenend(am)  possidend(am)  p(ar)it(er^  (e)t  h(abe)n- 
d(am),  salvo  iu(r)e  alieno,  p(rese)ntium  D(ost)rar(um)  te>itimo(n)io  l(itter)arum,  quas  d  (ro) 
nob(is)  i(q)  spe(cie)  fu(er)int  rcpo(r)tate,  i(n)  formam  n(ost)ri  p(ri)vilegii  redigi  faciemus. 
Datu(m)  i(Q)  Visegrad  i(n)  fe^to  b(ea)ti  Luce  evangeliste,  anoo  domini  in(iUesim)o  qtu- 
driog(entesi)mo  nono. 

5.    (Str    117.).  Commissio  propria  domini  Regis. 

Sigismundus Hungarie,   Bohemia,  Dalmacie,  Croacie    etc.    Rex.   Spectabili 

et  Magnifico  Herman©  Cilie,  Zagorieque  Comiti,   nee   non  Regn dilecto 

Salutem   et    gratiam.   Pro   parte   vniuersitatis   fidelium    nostronim    Nobilium    regni    Scla- 

uonie  nostre  extiiit    Celsitudini et  Jobagiones  propter  illegitimas  mardurinarum 

dicationes  et  exactiones,  ac  intollerabiles,  inconsvetosque  et  indebitos  descensus 

et  varias  calumpniarum  impositiones,  horrendas  etiam  et  inauditas  patrationes  ac  iniusto- 

rum    birsagiorum    exactiones panibus,   puUis    et   cera   extorsione,  quas    Annis 

singulis  uestri  in  dicatione  et  exactione  mardurinarum temporibus   condam 

Serenissimi  Patris  et  Soceri  nostri  carissimi  domini  ....  misericorditer  ....  super  quibus 

querulose  porrexissent,  et  taliter    iam  paupertatis   oneribus  essent  oppressi 

persistere  possent  debit  ....  Domini  per  huiusmodi  depauperationem  suorum  Jobagionum« 
et  etiam  per  calumpniosas  ....  innouatione  mediante  ....  desuper  Maiestati;  propter  quod 
nostro  culmini  humiliter  supplicarunt,  vt  dignaremur  per  opportuna  remedia  prouidere, 
ne  .  .  .  .  dicator  ....  pro  tempore  constituti  premissa  et  premissorum  aliquod  contra  et 
supra  consvetudinem  eorundem  ab  antiquo  obseruatam  possent  aut  valerent  facere,  vel 
quouis  ....  huiusmodi  iniustas  et  insolitas  exactiones  et  vexationes  permittere  introdoci 
et  (in)  consvetudinem  trahi,  quarum  grauedines  (sic)  .  .  . .  streme  pauperum  clamoribus 
eiulatissimis'penetraretur  celum,  et  deus,  qui  cunctorum  adiutor  et  releuator  oppressoram 

flectere ad  faciend debitam   vlteriorem,  nobisque    nutu   diuino  regno  prefato 

presidentibus,  et  vobis,  qui  nostras  in  eodem  regno  vices  geritis,  non  gloria,  nee  vtilitas, 
nee  honoris  ....  tantummodo   culpe    omnigena    accumulatio   esset,  exinde,  nisi   remedia- 

retur,  indubitanter  prouentura,  cum  nulla  possit  subsistere  ignorantie  excusatio,  aut 

Magnificus  Nicolaus  de  Gara,  regni  nostri  Hungarie  predict!  Palatinus,  viuuntque  et  alii, 
a  quibus  certitudinaliter  de  consuetudine  in  premissis  prelibati  regni  .  .  .  Sclauonie  litteratorie, 
aut  vocaliter  edoceri  poteritis,  qui  honore  Banatus  memorati  regni  nostri  Sclauonie  functi  in 
premissis  et  circa  premissa  omnia  nee  per  se,  nee  ....  mardurinarum  dicatores  vllo  tem- 
pore limites  equitatis  et  consuetudinis  dicti  regni  nostri  Sclauonie  fuere  transgressi.  Quorum 

reuera  temporibus  nulla  super  talibus nostre  elementie  aures  iatigauit  Cum  autem 

nostre  et  vestre  indicet  etas  vite,  nos  proximiores  iuuenibus  fore  debitum  soluere  nature, 

minus   ergo   nobis   et    vobis e  iuuenibus   liceat   vltionem   super   nos   iustissimi  del 

prouocare.  Sed  conuenit  ex  debito  in  omnibus  equitatem  obseruare.  Quapropter  vestre 
fidelitatis  grati  ....  hortamur  affectibus  atque  eidem  regie  sub  edicto  senosius  predpi> 
mu^,  quatenus  statim  receptis  presentibus,  in  et  super  omnibus  premissis  ....  prescripto 

domino alis,  si   qui    nunc   premissorum   notitiam  habent«  informatione  habita,  pre^ 

termissis    aliis    vestris    agendis,    personaliter    ad    id    vocare,    et   assumptis    ad    vos  nobi- 

libus oribus  ipsius  regni  nostn  Sclauonie,  fide   et   probitate   laudabiliter   iamatis, 

disponatis  et   omnino  ordinetis fiat  dicatio  et  exaetio  mard nee   non  et 

descensuum  ac   victualium,   presertim   auene.  panum,  pullorum  et  cere  dacio   secundum 

antiquam  et  limitatam   consuetudinem  ab  antiq quondam   Regis  Ludouici 

in    talibus   obseruatam,  et  ita  fixam  in  premissis  et  circa  premissa  ordinationem,  dispo> 

sitionem  et  limitationem  faciat liter   quoad   auenam,  panem,  pullos   et  eeram,  vt 

successu  temporis  nee  nos  aut  nostros  snccessores,  nee  etiam  vos at  de  ne- 
cessitate   in  his  subire  labores.  Qjoniam  nolumus,  vt  per  detrimenta  nostre  anime 

et secus  ergo  nultatenus   facere  presumatis  in  premissis etiam 

post    earum prima   post    festum   purificationis   Beate   Marie   Virginis    gloriose 

Anno  Domini    Miliesimo    quadringentessimo     trigesimo   secundo,     regnorum  ]  nostronim 

Hrr.  pov).  IL  11.  •• 


X  PR1L06   U. 

Anno  Hungarie  etc.    quadragesimo    quinto,    Romanorum    uigeiimo    primo    et    Bohemie 
duodecimo. 

6.  (Str  123.).  Nos  Hermanus,  Cilye,  Zegurieque  Comes  etc.  et  Regni  Sclauonie 
Banus,  Memorie  comendamus,  quod  cum  post  reccssum  Serenissimi  Principis  do- 
mini  nostri  Regis  Sigismundi  de  hoc  regno  suo  Hungarie  facto,  multe  et  diuerse  rixe, 
discordie,  discessiooes,  hominum  interemptiones.  spoliationes,  latrocinia,  furticinia,  com- 
bostiones,  depredationes,  et  occupationes  possessionum  indefinite  quasi  die  noctuque, 
exclusiones  etiam  nobilium  de  eorum  domibus  propriis  cum  receptionibus  bonorum  ac 
rerum  eorundem  vniversarum,  ac  etiam  litterarum  Instrumentorum,  confractiones  et  spo- 
liationes ecclcsiarum  et  claustrorum,  ymmo  etiam  expugnationes  et  receptiones  Castellorum, 
aliaque  et  diuersa  multorum  et  quasi  indicibilium  diuersorum  rralorum  genera  exorta, 
suscitata,  perpetrata,  ymmo  in  tantum  et  adeo  agregata,  ac  per  quosdam  potentes  accu- 
muiata  extiterant,  ut  ex  his  malis  propter  oppressionem  pauperum  Nobilium  et  aliorum 
possessiooatorum  hominum  maxima  guerra  in  hoc  Regno  Sclauonie  oriri  uidebatur,  ymmo 
iam  exorta  extiterat,  dictique  Nobiles  Regni  hujus  Sclauonie  ne  in  infidelitatem  contra 
Serenissimum  principem  dominum  nostrum  regem  Sigismundum  aliquomodo  necessitate 
coropuisi  incurrissent,  eorum  fortalitia  atque  castella,  domes,  possessiones  et  hereditates 
ad  manus  et  potestates  nostras  dare  et  assignare  uolebant  et  conabantur;  videntes  igitur 
et  considerantes,  ut  ubi  super  premissis  de  remedio  oportuno  prouisum  non  fuerit,  et 
dicti  actus  nephandissimi  et  perniciosi  potent iarii  magis  et  magis  augmentarentur,  extunc 
per  oppressionem  potentum,  eorumque  sequaces  ipsum  Regnum  Sclauonie  quasi  in  ni- 
hilum  redigeretur,  et  pauperes  nobiles  Regni  huius  eorum  hereditatibus  eradicarentur,  et 
eorum  rebus  et  bonis  plenarie  priuarentur,  vna  cum  Prelatis,  Baronibus,  Regnique  Sclauonie 
Proceribus,  in  Crisiensi,  Zagrabiensi,  Varasdinensi  et  de  Verewcze  Comitatibus  constitutis, 
ad  presentes  octavas  festi  beati  Georgii  Martyris  signanter  et  precise  pro  pro- 
secutione  infrascripte  dispositionis  hue  ad  nos  confluentibus,  vnanimi  et  concordi  volun- 
tate  vsque  felicem  aduentum  dicti  domini  nostri  Regis  in  dictum  Regnum  suum  Hun- 
garie fiendum,  banc  fecerunt  et  instituerunt  dis  ositionem:  Quod  primo  et  principaliter 
anouatim  non  plures  nisi  quatuor  octavas,  videlicet  festivitatum  Sanctorum  Georgii,  }a- 
cobi,  Michaelis  et  Epiphaniarum  Domini  instituemus  in  quibus  vniversis  nobilibus  Regni 
Sclavonie  in  Crisiensi,  Zagrabiensi,  Varasdinensi  et  de  Verewcze  Comitatibus  Judicium 
et  justitiam  juxta  antiquam  consuetudinem  Regni,  et  presentis  Institutionis  stabilitatem 
debeant  judicare,  ita  videlicet,  vt  semper  ipse  octaue  inchoentur  feria  secunda  proxima 
post  octauum  diem  festorum  predictorum,  et  birsagia  distribuantur  feria  tertia,  videlicet 
die  sequenti;  Item  decretum  proclamate  Congregationis  vsque  felicem  adventum  Regie 
Majestatis  ad  Regnum  suum  Hungarie  fiendum  nullus  emanari  facere  debeat,  et  in  eo 
uUerius  non  procedat  vsque  terminum  prefixum,  sed  omnino  condescendat  et  sopiatur, 
sed  super  actibus  potentiariis  post  recessum  dicti  domini  Regis  de  hoc  Regno  factum 
qaicuoqae  Regni  nobilis  uous  super  alterum  perpetrasset,  vel  alia  nocumenta,  dampna, 
iniurias,  spolia,  nouas  possessionum  seu  terrarum  occupationes,  hominum  interemptiones, 
aliorumqae  quorumuis  malorum  genera  intulissent,  aut  vsque  aduentum  domini  nostri 
Regis  in  Regnum  suum  Hungarie  fiendum  intulerint,  talis,  cui,  vel  super  quern  premissa 
perpetrata  facta  potentiaria,  ac  dampna  et  alia  omnia  intulissent,  in  eisdem  octauis,  in 
sedibus  Crisiensi,  Zagrabiensi,  Varasdinensi  et  de  Verewcze  predictis,  querimonia  coram 
nobis  et  nostris  Vicebanis  et  Comitibus  ac  Vicecomitibus  Comitatuum  predictorum,  ce- 
terisque  probis  viris  et  Judicibus  nobilium,  qui  pro  tunc  in  eisdem  octauis  aut  in  qua- 
cunque  earundem  octauarum  in  ipsa  sede  fuerint  constituti,  aut  constituti,  querimoniam 
promovere  debeant  et  teneantur,  ibique  nos  et  prefati  Vicebani  nostri  aut  Comites  vel 
Vicecomites  ex  dictis  nobilibus  .  •  ndem  nobilium  audita  ipsa  querimonia  ipsius  querulantis, 
si  factum  arduum  extiterit,  extunc  octo  vel  sex,  ubi  minus  factum  fuerit,  extunc  quatuor, 
ex  dictts  autem  judicibus  nobilium  similiter  si  arduum  factum  fuerit,  tunc  omnes  qtutuor, 
ubi  vero  minus  factum,  tunc  duo  ad  faciem  possessionis  facti  perpetrati  ....  eaque  .... 
investigandi  et  reiK:iendi  meram  certitudinis  ueritatem,  scitaque  mera  ueritate  juxta  fidem 
ipsorum,  Deom  et  eius  justitiam  habendo  pre  oculis,  odio,  fauore,  smore,  timore  et  pretio 
postpositis,  si  premiiM  conquests,  et  querimoniam  suo  modo  in  toto  vel  in  parte  investi- 
gaverint,  factaque  so otunc  ad  talem,  contra  quem  ipsam  queri- 
moniam in  ipsa  sede  coram  judiciali  curia  nobis  et  dictis  nostris  Vicebanis,  Comitibus  vel 
Vicecomitibus  et  dictis  nobilibus  ac  Judicibus  nobilium  sepefatis  porrecta  fuerit,  ad  do- 
mum  suam  accedere,  et  evmdem,  aut  ipso  absente  Dominam  Consortem 


TltANSKRlPCIM   IZPRAVA.  XL 

ayuodas  ac  aut  uilicos,  quos  reperire  potueriDt,  in  eo  amooere  debeant,  ut  ipse  talis  facti 
potentia  perpetrati,  super  dampnis,  aut  terris  et  novis  possessionum  occupationis  dicti 
domini    Regis    factis,  juxta   adjudicationem,  commissionem   et  deliberatiooem  prefatorum 

Comitum dicum  nobilium  pro  tunc  inibi  existentium  ipsi  querulanti  et 

querimon  am  promouenti  omnimoda  satisfactione  coram  eisdem  impendere  debeant  et 
teneantur;  qui  si  fecerint,  bene   quidem,  alioquin    iidem   Comites   et   dicti   nobiles  Regni 

adm  nus  qua octauis  in  sedem  venientes  se  penes  fidem  eorum  suo 

modo  fateri  et  recitare  debeant  et  teneantur,  annotatum  vero  talem,  qui  prefata  facta 
poteDtiaria  perpetrasset,  et  suo  modo  juxta  antedictorum  commissionem  Comitum  ac  no- 
bilium Regni  et  Judicum  nob potencie   covictum  faccre,  et 

agrauatum  in  ipsa  scde  denuncient,  pronuncient  et  adjudicent,  ac  super  buiusmodi  adju* 
dicatione  nos  vel  Vicebani  nostri,  Comites  vel   Vicecomites   iitteras   sententionales  ema- 

nari  facere,  et  parti  .  .  lese non  plus  nisi  vnum  florenum  aureum 

dare  teneantur,  de    paribus  autem  primis   dispositionis   solum   centum   denarios  recipere 

possint,  et  non  plus;  Nos  quoque  vel  Vicebani  nostri  et  Comites,  ac 

que  pronunciatus  fuerit  vniversas  possessiones,  et  portiones  possessionarias  iptsum  proprie 
concernentes,  in  dictis  Comitatibus  existentes,  occupare  et  conservare,  adjudicatoque  leso, 
et  querulanti  pnus ampnis,  et  rebus  ablatis,  mutilatoribus,  san- 
guinis efusoribus,  ac   hominum    interfectoribus,   detentoribus,   tormentatoribus,  ▼erberato- 

ribus  et  quorumcunque  malorum  generis    perpetratoribus,  rel   propter 

eisdem  possessionibus  et  proventibus  eorundem  satisfactionem  omnimodam  impendere, 
possessiones    autem    et   jura    possessionaria    ipsius    conuicti    cum    consuetis  prouenttbus 

prout,  et  quemadmodum  per  ipsum Serenitate    sibi  de  remedio, 

et  gratia  prouideret   opportuno,  hoc    in   premissis    adiecto,  quod    si    annotati  Vicebanus, 

Comites  vel  Vicecomites,  nobiles  Regni  ac  Judices  nobilium 

repererint,  extuoc  super  illcm,  contra  quern  ipsa  querimonia  porrecta  tuerit.  Ires  marcas 
denariorum  nouorum,  ex  quibus  una  Comiti  et  alia  nobilibus    Regni,  ac    tertia  judicibus 

nobilium,  ubi    autem   premis nominatos   perpetrata   fore 

non   repererint,  extunc   super   talem   querulantem   ipsas    tres   marcas  extorquere  ualeant 

atque  possint,  et  ubi    annotati    nobiles    Regni  in  ipsa  sede  in  dictis  octauis  ex 

ac  satisfactionis  complementum  deputati  cum  dicto  Comite,  et  Judicibus  no- 
bilium ad  premissa    p>erficienda   accedere    noluerit    vel    noluerint,  dempto    casu,  si    alter 

ipsorum  quibusdam  aliis  suis  negotiis  arduis,  ac  infirmitate   occupatus 

aut  fienda  sibi  credibiliorem  aut  propinquiorem  ad  premissa  deputare  et  destinare  sit 
obligatus,  et  sit  premissa  adimplere  seu  perficere  recusaret,  extunc  talis  ex  dictis  nobi- 
libus in  viginti  quinque  marcis  convincatur   easdem ad   tres  partes  supra- 

nominatas  dividantur;  ubi  vero  in  executione  dictorum  octo  proborum  uirorum  aliqua 
contentio  orireiur,  extunc  eosdem  tales   probos  viros,  qui  pro  tunc   in  sede  extitcrint  et 

ad  ea  eligerentur,  per  se  et  distinctim et  ad  vnum  pilium   imponendo 

nomina  quorumcunque  octo  proborum  virorum  promans(?)  et  antea  seriatim  de  ipso  pilio 
excerpta  fuerint,  iidem  tales  octo  probi  viri  per  dictum  modum  sortis  clecti  ad  prosecu- 

tionem    hujusmodi    factorum   previe,   et antur,  ipseque   talis    nobilis 

nee  litteris  regalibus,  nee  nostris  aut  aliis  quibusuis  occasionibus  de  talibus  octauis,  in 
quibus  ipsa  fassio   predicte   amonitionis   facta  fuerit,  possit  probare,  et  buiusmodi  littere 

casse,  vane,  viribusque  cariture '.  .  .  .  ipsasque  viginti   quatuor   marcas  prefatt  Vice- 

banus,  Comites,  Vicecomites,  nobiles  Regni  ac  Judices  nobilium  super  prefatos  nobiles 
talem,  vel  tales,  qui  de  premissa  sede  judiciaria  ad  premissam  satisfactionem  et  ammoni- 
lionem  deputatus,  vel  deputati  fuissent,  recusarunt  vel  noluerunt,  usque  quindecimum 
diem  super  possessionibus  talium,  vel  talis,  extorquere  valeant  atque  possint,  in  tres  partes 
similiter  inter  se  dividendas.  Ceterum  post  pulolationem  et  multiplicationem  malefactorum 
et  nocivorum  hominum  taliter  extitit  determinatum:  ut  in  bienni  termino,  per  nos  ad  id 
deputando,  quilibet  nobilis  et  homo  possessionatus  in  facie  possessionis  sue  coram  men- 
tionatis  Judicibus  nobilium,  ac  duobus  nobilibus  Regni  ad  id  specialiter  exigendis  et  de- 
putandis,  inter  Jobagiones  luos  juratos  Assessores  eliget;  qui  scilicet  jurati  Assessores 
vniversos  et  quoslibet  fures,  latronet,  predones,  intoxicatores.  fironissas,  incantatores,  spe- 
cialiter incendiarios  et  interfectorcs  hominum,  spollatores  viatorum,  de  medio  ipscH-um 
nominare  facere,  proscribi  et  extradare  debeant;  quos  proscriptos  et  criminales  male- 
factores  per  ipsos  juratos  extradatos,  ipsi  nobiles,  vel  aJter  eorum  coram  eisdem  juxta 
eorum  demerita  interficere  debeat  et  teneatur  ibidem  in  facie  sue  possessionis  preno- 
tate,  dictique  Vicecomes  et  preooroioati  oobilet  Regni,  ac  Judices  nobilium,  de  rebus  ac 


Xn  PRILOO   IL 

bonis  huiusmodi  proscripti   non  plus  nisi  unam    marcam    denariorum    de    propriis  rebus 
ipsius  interfecti  habere  et  similiter  inter  se  ad  tres  partes  diuidere  debeant;  et  si  res   et 
bona  ipsius  interfecti  se  ad  ipsam  unam  marcam  non  extenderent,  exiunc  ipsa  una  marca 
careant;  in  casu  vero,  quo    huiusmodi   nobilis    premissa    facere    recusaret,  tunc    nos  una 
cum  nobilibus  Regni  vniversis  possessiones    et  jura    possessionaria   ubilibet  in  dictis  Co- 
mitatibus    existentia,    occupare    possimus    atque    valeamus,    easdem    tamdiu    conservandi, 
quousque  a  Regia  Serenitate  sibi  de  remedio  seu  gratia  prouisum  fuerit   opportune,  hoc 
specialiter  declarato,  quod   si    aliquis    nobilium    talem    proscriptum    coram    eisdem  juxta 
sua  demerita  inteifici  et  pena  debita  plecti    non   faceret,  et  eundem   absque    scitu  et  sua 
voluntate  abire  seu  salire  retulerit  et  asseruerit,  extunc  talis  nobilis  sexto  se  nobilibus  id 
asseverare  mediante  juramento  debeat  et  teneatur,  vbi  juramentum  non  deposuerit,   tunc 
▼iginti  marcas  denariorum  super  eundem  Judices   antedicti    extoiquere,  quas    similiter  ad 
tres  partes  dividere  inter  se  valeant  atque  possint.  Extitit  etiam  determinatum,  quod  nos 
▼el  Vicebani  nostri,  Comitesque  vel  Vicecomites,  ac  Judices  nobilium  occupationes  possessi- 
onum  nobilium  in  dictis  Comitatibus  existentes  per  litteres  Regias,  et  nostras  preceptorias 
et  consuetas  ac  sub  quacunquu  forma  verborum  emanatas  facere  et  juxta  vigorem  earun- 
dem  procedcre  non  valeant,  mque  possint,  nisi  per  formam  et  deliberationem  seu  dispo- 
sitionem  superius   stabilitam   seu   specificatam.    Preterea    instituimus,  quod    si  Vicebanus, 
Comites  vel  Vicecomites,  ac  Judices  nobilium  dictorum    Comitatuum,  quibuspiam    Regni- 
colis  in  dictis  Comitatibus    existentibus,  post    recessum    domini    nostri    Regis    de    regno 
Hungarie  factum,  aliqua  facta  potentiaria,  dampnaque,  et  rerum    ablationes,  mutilatior.es, 
verberationes,    sanguioum    efusiones,   hominium    interfectiones,  possessionum    et  terrarum 
occupationes,  aliaque  malorum  genera  et  nocumenta  minus  juste  et  indebite  perpetrassent 
▼el  perpetrarunt,  intuUissent  vel  intulerunt,  extunc  nos  specialem    hominem  nostrum  vna 
cum  dictis  octo  vel  sex  nobihbus,  vel  adminus  quatuor,  ac    Judicibus    nobilium    similiter 
quatuor,  aut  duobus,  ad  faciem  possessionis  facli  perpetrati  ad  ammonendum  et  satisfac- 
tionis  complementum  impendendum  et  premissa  investigandum   destinemus,  qui    prefatus 
homo  noster,  et  dicti  nobiles  ac  Judices  nobilium,  rescita    premissorum  mera  veritate,  si 
per  annotatos  Vicebanum,   Comitem   ac   Vicecomitem,  nee    non    familiam  eorundem,  eo 
modo  facta  lore  compererint,  extunc.  facta  ammonitione  ex  parte  talium  vel  talis  perpetra- 
torum  vel  perpetratoris  ad  plenariam  satisfactionem  et  solutionem    astiingant,  et    si  pre- 
missam  satisfactionem  et  solutionem  facere  recusaret  vel  recusarent,  extunc  possessiones 
habentes  per  occupationes  possessionum  eorundem,  si  vero  impossessionati  extiterint,  per 
ablationes  bonorum  et  rerum  suarum,  ymo  si  necesse  fuerit  cum  detentione  personarum 
ipsi  leso  et  querulanti  satisfactionem    valeant    atque  possint;  insuper  huiusmodi  possessi- 
ones occupatas  tamdiu,  quouique  a   Regia  Maje^tate  sibi    de   remedio  gratioso  provisum 
fuerit,  idem  querulans  conservare    valeat  atque  possit;  e   converso  autem,  quicunque  no- 
bilis premissa  facta  potentiaria  ipsis  Vicebanis,  Comitibus  ac  Judicibus  nobilium  consimi- 
liter  perpetrarunt  aut   perpetrauerint,    consimilem    penam    consequantur.   Ceterum   extitit 
determinatum,  quod  Prelati  el  Barones,  ac  proceres  et  nobiles  regni  in  ipsas  sedes  judi- 
ciarias  tempore  octauarum   predictarum    confluentes,  non   pluribus  nisi  quadraginta  equi- 
tibus  . .  facta  eorum  prosequentes  ad  Judicium  progredientes  venire  valeant,  ita  videlicet, 
quod  vaiversi  et  sioguli  cuiuscunque   status  et   conditionis   homines  existant,   ad   sedem 
Judictariam  tempore  predicto  in  Judicium   accedentes   inermes,  videlicet   sine  loricis,  cli- 
peis,    gladiis,  sagitis   ac    aliis    quibusuis    armorum    generibus,   demptis   duntaxat  bicellis, 
venire  debeant  et  teoeantur,  aliudque  non  sint  ausi  facere  modo  aliquali.  Et  si  quis  ausu 
temerario  contra  banc  previam  dispositionem  processcrit    vel  fecerit,  talis  in  persona  ca- 
ptiuetur,  ac  armis,  et  rebus  et  bonis  circa  ipsum  habitis  per  Vicebanum  et  Comites  pre- 
dictos  priuetur  et  desumatur;    hoc  non    pretcrmisso,    quod   idem    nobiles   nobis   propter 
fidelitatem  domino  nostro  Regi  observandam,  et  quoad  dcfensionem  et  tuitionem  dictorum 
Comitatuum  et  vniversorum  premissorum  pro  perfectione  et  impletione  totis  viribus  juxta 
posse  ipsorum  fidelia  ser^itia  cxhibcre    assumpserunt,  quos  et  nos  serie  presentium  pro* 
tegerc  spopondimus,   ubi   nos   talem,  vel   tales,  qui  in    premissis  persistere  noUent,  et  se 
premissis  opi>onerc  attemptarent  aut  rebellisarent,  huiusmodique  dispositioni  et  ordination! 
aquieicere   noUeot,  vel   contra  premissa   ausu   temerario  et   rebellione  procederent,  cum 
nostris  ▼iribus  ad  premissa  facieoda  et   complenda   astringere   et  vincere  non  valeremus 
aut    non  possemus,  et  dictis  nobilibus  regni  insurgere   mandaremus,  extunc  vniversi  vni- 
versaliter,  et  singuli  singulariter,  videlicet  cum   equitibus   et  peditibus,  demptis  orphanis, 
viduis,  infirmis  et   viribus    destitutis    insurgere,  et    contra    talem    vel    tales  procedere,  et 
eosdem  juxta  eorum  dem  ....  per  occupationes  possessionum  suarum   punire  valeamus, 


TRANSKRIPCIJA    IZPRAVA.  XIII 

atque  possi  ...  ita  tamen,  quod  fratres  indiutsi  unus  cum  alio  et  Pater  cum  filiis  iDdiuisis 
in  huiusmodi  processu  se  expedire  possit.  Que  omnia  premissa  et  premissorum  singula 
usque  felicem  aduentum  ipsius  domini  nostri  Re^s  in  suum  regnum  Hungarie  fiendum 
in  suo  statu  voluimus,  et  voluerunt  remanere.  Deliberatum  etiam  extitit,  vti  vbi  aliquis 
potentior  premisse  dispositioni  consentire  noUet,  huic  repugnare  machinando,  extuoc  facta 

ammonitione  per  Judices  nobilium  vniversi  nobiles  famuli potentum  infra  octo  dies 

ipsius  ammonitionis  ipsius  potentis  relinquerc  teneantur,  qui  si  fecerint,  bene  quidem, 
alioquin  nos  aut  Vicebani  nostri  et  Comite^  predict!  eosdem  tales  .  . .  rebelles  in  person 

talium  possessionatorum  vniversa  occupare,  et  tamdiu,  quousque  a  Regia  Maje- 

state   sibi    ipsis   gratiam   obtinere    poterunt,   tenere,  possidere,  ignobiles    vero    familiares 

talium  potentum  tam  nos   et  Vicebani  nostri nobilis   quilibet  seu 

homo  possessionatus  captiuare,  captiuosque  ad  spinam  tanquam  latrones  pertrahere  va- 
leant,  teneantur  atque  possint.  Conclusum  etiam  est,  ut  et  ex  parte  Emerici  et  Johannis 
filii  Vaywode  de  Marchaly,  Comitis  Comitatus  de  Verewcre  predict i,  eisdem  Emerico  et 
Johanne  presentibus  et  benigne  acceptantibus,  ac  etiam  ex  parte  Vicecomitum  ipsorum, 
seu  familia,  super  omnibus  actibus  in  superioribus  declaratis  modo  simili  vniversis  nobi- 
libus  in  eodem  Comitatu  de  Verewcze  existentibus,  et  conuenientibus,  contra  eosdem 
iterum  exurgentibus  juxta  suprascriptam  dispositionem  presente  homine  nostro,  prius  ad 
id  deputando,  consimiliter  octo  probi  et  nobiles  viri  dicti  Comitatus  cum  Judicibus  no- 
bilium in  dicta  sede  Verewcze  eligendi  totiens  quotiens  necesse  et  opportunum  fuerit, 
vti  in  superioribus  declaratur,  facere,  perficere  et  efectui  mancipare  suo  modo  teneantur. 
In  quorum  premissorum  testimonium  et  firmitatem  presentes  litteras  nostras  patentes 
sigillo  nostro  authentic©  consignatas,  penesque  sigilla  reverendi  in  Christo  Patris  et  domini 
domini  johannis  Episcopi  ccclesie  Tyninyensis,  Magnificorumque  virorum  Alberti  Pri- 
ons Aurane,  ac  Emerici  et  Johannis  filiorum  Vaywode  de  Marchaly,  prescriptorum  Co- 
mitum  de  Verewcze,  prescripta. 

7.  (Sir.  127.).  Commissio  propria  domini  Imperatoris. 

Sigismundus,  Dei  gratia  Romanorum  Imperator  semper  Augusus,  ac  Hungarie 
Bohemie,  Dalmacie,  Croacie  etc.  Rex,  fidelibus  nostris  grate  dilectis  vnirersis  et 
singulis  Baronibus,  Nobilibus  et  quibusuis  possessionatis  hominibus  regni  nostri  Sclauo- 
nie  in  comitatu  Crisiensi  constitutis  et  commorantibus,  salutem  et  gratiam.  Quia  Sacrum 
Basiliense  Concilium  ad  exstirpationem  et  destructionem  hereticorum  Hussitarum  de  regno 
nostro  Bohemie  specialiter  intendens,  inter  ceteras  prouidas  ordinat  ones  pro  huiusmodi 
salubri  negotio  feliciter  exequendo  statuit  et  conclusit,  vt  per  tot  m  Christianitatem 
semidecime,  id  est  vigesima  pars  decimarum,  et  similiter  omnium  aliorum  certorum 
prouentuum  annualium,  ab  omni  clero,  cuiusuis  ordinis  et  libertatis  existat,  tam  exempto, 
quam  non  exempto,  ab  vniuersis  uero  Principibus,  Comitibus,  Baronibus,  proceribus.  mi- 
litibus,  clientibus,  ciuibus,  ciuissis,  familiaribus,  mancipiis,  diuitibus  et  pauperibus,  qui 
annuaies  prouentus  et  census  habent,  sine  tiles  prouentus  existant  in  prompta  pecunia, 
siue  in  vino,  blado,  vel  aliis  quibuscunque  rebus,  estimari  et  preciari  possibilibus, 
quinquagesima  pars  seu  quinquagesima,  denarius  vtputa  de  quinquaginta  florenis 
vnus.  de  aliis  vero  rebus  mobilibus  in  prompto  repositis,  vtputa  Thesauris  aut  pecuniis 
ad  debita  mutuatis,  ad  valorem  iustum  estimatis,  de  mille  florenis  vnus,  aut  vbi  mille 
doreni  minus  vel  magis  existerent,  secundum  estimationem  condecentem,  exceptis  tamen 
equis,  armis  et  ad  ea  spectantibus  argenteriis,  ornatibus  et  vestibus,  que  ad  personas 
eorum  spectant;  item  a  qualibet  persona,  nullos  certos  prouentus  habente,  sex  denarii 
vsuales  exigantur:  ad  congregandum  et  stipendiandum  g'^ntes  armatas  et  ad  alia 
opportuna  remedia  destruendi,  eliminandi  et  exstirpandi  hereticos  memoratos.  Nosque 
aduertentes  et  oculis  nostris  visibiliter  conspicientes  oratores,  ambasciatores  et  legatos 
omnium  Principum  et  Regnorum  fere  totius  Christianitatis  in  ipso  Sacro  Concilio  con- 
stitutos,  preattactam  ipsius  Sacri  Concilii  ordinationem  nominibus  Principum  et  Regnorum, 
a  quibus  missi  sunt,  aflfectuosis  voluntatibus  acceptasse,  considerantes  nihiluminus  ipsum 
regnum  nostrum  Hungarie  vicinius  grauiusque  insultibus,  non  solum  ipsorum  hereticorum, 
verum  etiam  Turcorum  et  aliorum  emulorum  nostrorum  perturhari  et  lacerari,  quam 
alia  regna  remotiora,  que  ad  eorundem  hereticorum  destruct  onem  et  diminationem  anhe- 
lantium,  predictam  impositionem  et  ordinationem  nedum  acceptare,  verum  magis  fieri 
procurare  cupierunt,  vna  cum  fidelibus  nostris  CoDsiliariis  hie  existentibus  mature 
superinde  deitberantes  decreuimus,  eandem  dispositionem  nostro  et  regni  nostri  Hungarie 
et  aliorum  Regnorum  nostrorum  nominibus  rationabiliter  acceptandam,  nee  aliqua  causa 
honesta  refutare  debendam;  cum  in  hoc  negotio,  presertim  ipsius   regni  nostri  Hungarie, 


XIV  PRILOO   II. 

cuius  magna  pars  per  iosultus  dictorum  Turcorum  iam  deuastata  est,  in  hac  parte  spe- 
cialiter  defensionis  causa  tractari  videatur,  idcirco  fidelitati  vestre  et  vestrum  cuiuslibet 
firmissimo  damus  sub  edicto,  quatenus  statim  visis  presentibus,  dilationibus  et  subterfu- 
jjiis  procul  motJs,  ad  prcattactam  impositionem  ipsius  quinqua£»esime  et  aliarum  impo- 
sitionum  superius  declaratanim,  vel  si  considerata  magnitudine  guerrarum  regno 
nostro  ex  parte  ipsorum  Hussitarum  et  Turcorum  ac  aliorum  emulorum  ingruentium 
predicta  impositio  parua  fore  visa  fuerit,  extunc  maiores  impositiones  secundum  delibe* 
rationem  Prelatorum,  Baronum  el  regnicolarum  nos^rorum  limitande,  ex  medio  vestre 
vniuersitatis  certas  et  idoneas  personas  fidedignas,  Nobiles  notabiles,  et  super  premissis 
rationem  dandi  facultatem  habentes.  qui  vobis  visi  fuerint,  eligere  et  deputare  debeatis, 
qui  videlicet  dictas  impositiones  ab  vniuersis  et  singulis  prenotatis  cuiusuis  status  ( t  con- 
ditionis  hominibus  in  predicto  Comitatu  posscssiones  Seculari  iure  habentibus  et  tenentibus, 
quoad  Seculares  personas  duntaxat,  dicent,  exigant  et  congregent,  et  de  eisdem  secun- 
dum vnanimem  et  concordem  ordinationem  et  commissionem  vicariorum  nostro- 
rum,  et  vestram,  ceterorumque  fidelium  regnicolarum  nostrorum  gentes  et  homines 
exercituales.  in  rebus  bellicis  bene  peritos,  vna  cum  Spectabili  et  Magnifico  Her- 
manno,  Cilie  et  2Ugorie  Comite,  Regnique  nostri  Sclauonie  Bano,  socero  nostro  cha- 
rissimo    et   fideli    sincere   dilecto,  vel    eios  Vicebano  seu  Vicecomite    Comitates   predicti 

adiuncto   sibi   aliquo    de   vestri   medio   per  vos    eligendo  ipsis  gentibus   exerci- 

toalibus  pro  Capitaneo  . .  .  lumus  similiter  de  ves'ri  medio  stipendietis  et  appromptuetis  ta- 
liter  .  . .  cum  . .  diligencia,  vt  in  estate  presenti  tempore  debito  aduersus  dictos  Turcos  aut 
hereticos,  seu  alios  emulos,  ad  quascunque  partes  magis  necesse  fuerit,  vna  cum  eisdem 

procedere    ualeant,    et    nos    p in    breui    proposuimus    cum    auxiliis    earundem 

gentium  ad  destructionem  dictorum  Turcorum  ac  hereticorum,  seu  aliorum  emulorum 
prompti  esse  valeamus,  prouidentes  tamen,  vt  ipsi  per  uos  deputati  predictas  collectas 
pecuniales  superfluis  expensis  super  eos  fiendis  non  minuant,  neque  grauent  eos,  a  quibus 
erunt  exigende.  Quidcunque  vero  ex  huiusmodi  pecuniis  a  stipendiatione  et  promptua- 
tione  gentium  exercituatium  forsitan  residuum  fuerit,  apud  manus  dictorum  collectorum 
seu  aliorum  fideles  manus,  provt  vobis  visum  fuerit,  pro  vlterioribus  vtilitatibus  et  defen- 
sionibus  dicti  Regni  nostri  Hungarie  disponatis  conseruandum.  Ceterum  cum  ex 
causis  animum  nostrum  inducentibus  sigilla  nostra  regia  penes  nostram  Maicstatem  re- 
seruanda  duximus;  fidelitati  vestre  et  cuiuslibet  vestrum  firmissime  mandamus,  quatenus 
vniuersis  et  singulis  nostris  litteris  preceptoriis,  nomine  nostro  Imperiali  et  Regali  scri- 
bendis,  sigilloque  Reuerendissimi  in  Christo  Patris  Domini  Georgii  Archiepiscopi  Strigo- 
niensis  Vicarii  nostre  maiestatis,  cui  ad  id  faciendum  Cum  plena  nostra  auctoritate  man- 
datum  dedimus  speciale,  consignandis,  tanquam  proprio  sigillo  nostro  sigillatis,  omnimodam 
obedienti  m  adhibere  debeatis,  fidelibus  nostris  prefatis  comiti  Cilie  et  Bano,  eiusdemque 
Vicebanis,  nee  non  Vicecomitibus  ac  Judicibus  Nobilium  Comitatus  prenotati  hoc  idem 
firmis  nostris  damus  in  mandatis.  Et  aliud  in  premisses  nullo  modo  facere  presumatis. 
Datum  Bssilee  feria  quinta  proxima  post  festum  Beati  Ambrosii  Episcopi  et  Confessoris. 
Anno  Domini  Millesimo  quadringentesimo  trigesimo  quarto,  regnorum  nostrorum  Anno 
Hungarie  etc  XLVHl^*,  Romanorum  XXIIIl*®-,  Bohemie  XIIIP®-,  Imperii  uero  primo.      ^ 

8.  (Str.  155.).  Vidi  >Corpus  iuris  Hungarici<,  svezak  I.  Budapest  1899-,  strana  278—298. 

9.  (Str.  165.).  Nos  Mathko  de  Tallowcr,  Regnorum  Dalmacie,  Croacie  ac  tocius  Scla- 
uonie Banus,  Memorie  commendamus,  tenore  presencium  significantes,  quibus  expedit 
vniuersis.  Quod  nobis  feria  secunda  proxima  ante  diem  diei  medie  Quadragesime,  Crisii 
vna  cum  Regoi  Nobilibus  existentibus,  iidem  Nobiles  inter  alias  dispositiones  per  no) 
cum  ipsis  ibidem  pro  communi  bono  factas,  nobis  studuerunt  declarare:  Quod  nempe 
ipsis  multorum  Regum  Hungarie  dominorum  ipsorum  naturalium,  et  Banorum  eiusdem 
Regni  Sclauonie,  nostrorum  scilicet  predecessorum  tcmponbus,  prothonotarios  seu  con- 
seniatores  sigiUorum  Banorum  in  ipso  regno  pro  tempore  constitutorum  pro  iustitia  co- 
muni  ministranda  elegerint,  et  eligere  consueuerint;  tamen  a  /]uibusdam  paucis  retroactis 
annorum  curiculis  ipsi  Bani  ipsius  regni  eosdem  nobiles  de  huiusmodi  eorum  consue- 
tudine  in  electione  prothonotariorum  predictorum  modo  preuio  obseruato  excepissent,  et 
ipsimet  huiusmodi  prothonotarios  seu  sigillorum  eorum  conseruatores,  in  dicta  sede  Cri- 
stensi  elegissent;  ex  quomm  quidem  prothonotariorum  per  ipsos  Banos  electorum  fauorosis 
processibus  tepenumero  sub  confidentia  ....  eorum  ....  ipsi  Nobiles  premissa  eorum 
consuetudine  priuatt  et  orbati,  ipsos  prothonotarios  cuipts  suis  requiren  . .  .  de  huiusmodi 


TRAN8KRIPCIJA    IZPRAVA.  XV 

eorum  officiis  more  alias  consueto  remouendi  babuissent  facultatem;  in  discussione  cau- 
sarum  ipsorum  non  modica  scandala  euenissent,  et  multi  pauperes  Nobites  ipsius  regni 
Sclaaonie  dampna  et  precipue  iurium  eorum  alienationem  percepissent,  cum  si  per  amplius 
prefata  eorum  antiqua  consuetudine  in  electione  ipsorum  prothonotariorum  vt  predicitar 
obseruata  priuarentur,  iormidarentur  muhis  (x  eis  maiora  scandala,  peiora  prioribus,  in 
futurum  in  suis  iuribus  posse  eueoire.  Quibus  sic  vt  prefertur  declaratis,  tidem  Nobiles 
nobis  tanquam  personam  Serenissimi  principis  domini  nostri  Alberti,  Dei  gracia  Roma- 
norom  Regis  semper  augusti,  ac  Hungarie,  Bohemie,  Dalmacie,  Croacie  etc.  Regis  domini 
nostri  naturalis  representantem,  supplicarunt,  vt  ipsis  circa  premissa  de  remedio  iuri  con- 
sono  dignaremur  prouidere.  Nos  itaque,  qui  inter  alias  ipsius  Regie  Maiestatis  solicitu- 
dines,  curas  et  curarum  peruigiies  instantias,  per  nos  de  ipsius  Regie  Maiestatis  commis- 
sione  et  annuentia  speciaii  expedientes^  ad  huiusmodi  rempublicam  commune  bonum 
concerneotes,  curam  sollicitam  tenemur  adhibere.  Eorundem  Nobilium  declarationibus 
premisso  ordine  factis,  auditis  et  intellectis,  pro  eo,  vt  huiusmodi  prothonotarii  seu  Con« 
seruatores  sigillorum  timore  priuationis  huiusmodi  officiorum  suorum  pcrcussi  in  eoruii> 
dem  Nobilium  causarum  processibus  communi  et  mera  iustitia  ministran  .  •  .  magis  .... 
eisdem  Nobilibus  Comitatus  Crisiensis  duximus  annuendum  et  concedendum,  imo  aonui- 
mus  et  concedimus,  vt  uidelicet  amodo  et  in  posterum  futuris  temporibus  vniuersis  iuxta 
eorum  antiquam  consuetudinem,  qua  per  quesdam  ipsius  Regni  Sclauonie  Banos  vt  pre- 
fertur a  quibusdam  precedentibus  temporibus  priuati  et  destituti  fore  perhibentur,  protho- 
notarios  seu  conseruatores  sigillorum  pro  discussione  cau$arum  ipsorum  eis  per  nos  et 
futuros  eiusdem  Regni  Sclauonie  Banos  assignatonim  et  assignandoninif  eligendi,  et 
tandem  culpis  huiusmodi  prothonotariorum  exigentibus  eosdem  de  eiusmodi  eorum  officiis 
remouendi  liberam  habeant  facultatem.  In  cuius  rei  memoriam  presentes  litteras  nostras 
nostras  sigillo  nostro  impendenti  communitas,  eisdem  Nobilibus  duximus  concedendas. 
Datum  Crisii  predicta  tertia  die  termini  prenotati.  Anno  Domini  Miilesimo  Quadringen- 
tesimo  trigesimo  nono. 

10.  (Str.   167.).  Comissio  propria  domine  regine 

Nos  Elizabeth,  Dei  gracia  Hungarie  Dalmacie  Croacie  etc.  regina  Austricque  et 
Stirie  ducissa,  nee  non  marchionissa  Morauie  etc  Memorie  commendamus  significantes 
tenore  presencium  qu  bus  expedit  universis  —  quod  nos»  que  summi  opificis  opitu- 
lante  dementia,  ad  regie,  paterne  scilicet  sublimitatis  solium,  tamquam  vera  et 
legittima  regni  huius  heres,  euocata,  singulorum  nostrorum  et  sacre  corone  fide- 
lium  commodis  et  profectibus  perspicaciter  inuigilare  et  sollicite  attendere,  ac  vnum- 
quemque  iuxta  propriorum  meritoium  qualitatem  remuneratione  congruenti  teneamur 
premiare;  longe  tamen  potius  atque  competentius,  nedum  commuot,  venim  etiam  natu- 
ralis ordinis  lege  suadente,  talibus  nostre  maiestatis  ac  sacre  ipsius  regni  nostri  corooe 
fidelibus  amplioris  et  vberioris  libertatis  brauio  debemus  assistere,  quos  sicuti  coosan- 
guineitatis  copula,  sic  non  minus,  immo  fortius  pcrfecte  deuotionis  integritas  nobis  con* 
iunctos  et  caritate  astrictos  fore  propensius  representat.  Sane,  sicuti  his  respcctibus,  sic 
non  minus,  imo  potissime  sagaci  consideratione,  reuolutis  multiphariis  pergrate  et  reuera 
commendande  fidelitatis  obsequiis,  virtuosis  gestis  et  sinceris  complacentiis,  quibus  ab 
olim  progenitores  fidelium  nostrorum  illustrium  principum,  Friderici  et  Vlrici  Olie, 
Ortenburge  et  Zagorie  comitum,  fratrum  seu  consanguineorum  nostrorum  carissimorum, 
tam  generis  altitudine  et  nobilitatis  prosapia.  quam  etiam  slrenuitatis  perfectione  fulgentes, 
diuis  Hungarie  regibus,  post  sese  in  solium  huius  regni  Hungarie  succedentibus,  semper 
et  ab  eo  tempore,  quo  iidem  corone  eiusd  m  regni  subiectione  fuere  astrictt,  tmudabi- 
liter  et  studiose  gratos  se  reddere  curarunt.  Demum  quoque  ipsi  Fridericus  et  Vlricut  co- 
mites,  ab  eisdem  suis  progenitonbus  non  minus  morum  et  strenuitatis  constantiam,  quam 
nature  sumentes  originem,  nequaquam  ab  ipsorum  exorbitantes  virtutibui,  quin  imo  commcn- 
dandam  eorum  famulandi  comitando  (comittendo)  solertiam,  primum  quondam  excellentissimo 
et  victoriosissimo  benedicte  memorie  principi,  domino  Sigtsmundo,  Romanorum  imperatori  ac 
Hungarie,  Bohemie  etc.  regi,  patri  nostro  carissimo,  constantia  operosa  vsque  felicem  sue  vite 
temporalis  oc'casum;  et  tandem,  eo  defuncto.  felicis  recordacionis  sereniMimo  ac  inuictissimo 
principi  quondam  domino  Alberto,  Romanorum  et  dictorum  Hungarie  ac  Bohemie  etc  regi, 
domino  et  marito  nostro  precarissimo;  tandemque  ipso.^diuino  iudicto  de  medio  sublato, 
etiam  celsitudini  nostre,  veluti  legitime  regni  huius  heredi,  in  regimine  ipsius  more 
orpbanitatis  degenti,  specialiter  prefatus  Comes  Viricus  tam  operatione  peruigili,  quam 
consilio  prouido  studuerunt  multipliciter  complacere.  Pretextu  quorum  cupieotes  ex  nunc. 


XVn  PRILOO   II. 

prout  promtis  affectibus  largius  intendimus  in  futurum  eorum  beneplacitis,  quorum  obtentu 
nobis  instanter  suppiicarunt,  aliquantisper  respundere  castellum  Koztanicza  vocatum,  ex 
altera  parte  fluuii  Zawa  nuncupati,  in  quodam  fluuio  Wn  appellato,  et  ipsius  fluuii  insula 
ac  in  comitatu  Zagrabiensi  habitum  et  existens,  quod  alias  quondam  Ladislai  Toth  de 
Zumzedwar  prefuisse  et  per  defectum  seminis  eiusdem  in  coronam  ipsius  regni  nostri 
rite  et  legittime  deuolutum  lore  perhibetur,  item  etiam  totum  et  omne  ius  regium,  quod 
in  eodem  castello  Koztanicza  et  suis  cunctis  pertinentiis,  tam  preuia  ratioiie,  quam  aliis 
qaibuscunque  modis,  caust$  et  rationibus  haberemus,  et  dictam  coronam  regni  nostri 
nostramque  concerneret  maies'atem,  simul  cum  omnibus  ipsius  castelli  Koztanicza  oppidis, 
districtib'js,  villis,  prediis,  allodiis,  possessionibus,  foris,  tributis,  vadis,  pertinenciis  et  uti- 
litatibus,  utilitatumque  quarumlibet  integritatibus,  quocumque  nomine  vocitatis,  ad  idem 
scilicet  castellum  Kostanicza  et  suas  pertinencias,  huismodique  ius  regium  de  iure  spec- 
tantibus  et  pertinere  debentibus,  sub  suis  et  earumdem  veris  metis  et  antiquis,  prout 
idem  et  easdem  pretactus  quondam  Ladislaus  Toth,  dum  vitales  carpsit  auras,  tenuisset 
et  possedisset,  ex  certa  nostra  scientia  et  animo  deliberalo,  prelatorumque  et  baronum 
Dostrorum  ad  id  accedente  consilio  prematuro,  prefatis  comitibus  Friderico  et  Ulrico 
ipsorumque  heredibus  et  posteritatibus  universis  omni  eo  iure,  quo  nostre  incumbit  colla- 
cioni,  dedimus,  donauimus  et  contulimus,  imo  damns,  donamus,  et  conferimus,  plena 
authoritate  regia,  qua  fungimur,  vti  heres  regii  regiminis  predicti,  iure  perpetuo  et  irreuo- 
cabiliter  tenendum,  possidendum,  pariter  et  habendum,  saluis  iuribus  alienis,  harum  no- 
stranim  vigore  et  testimonio  litterarum  mediante.  Datum  Bude,  in  festo  beati  Pauli  primi 
heremite.  anno  domini  millesimo  quadringentesimo  quadragesimo. 

11.  Str.  (189).  Commissio  propria  domini    regis. 

Nos  Wladistaus  dei  gracia  Hungarie,  Polonie,  Dalmacie,  Croacie  etc.  rex. 
Lithwanieque  princeps  supremus  et  heres  Russ'e  significamus  tenore  presencium  quibus 
expedit  vniuersis.  Qjod  nos  habentes  debitum  respectum  ad  grata  et  accepta  ymmo 
laudum  praeconio  attollenda  obsequia  atque  serviciorum  merita,  sed  et  sinceras  com- 
placencias  fidelium  nostrorum  egregiorum  Sigismundi  et  Caspar  filiorum  con  dam  Ca- 
stellan de  Zenthlelek,  quibus  ydem  vti  a  certo  didicimus  primum  condam  excellentis- 
simis  felicis  recordii  principibus  dominis  Sigismundo  Romanorum  imperatori  semper 
Augusto  et  Alberto  regibus  Hungarie  etc,  predecessoribus  nostris,  ac  tandem  maiestati 
nostre  a  principio  eleccionis  et  coronacionis  nostrarum  in  regem  huius  regni  nostri 
Hungarie  diuina  disponente  clemencia  solitis  cerimoniis  et  sollempnitatibus  ad  id 
correquisitis  preeuntibus,  feliciter  factarum,  vsque  impresenciarum ,  in  omnibus  que 
nobis  placibilia  regnoque  nostro  vtilia  fuere  se  nobis  gratos  reddere  studuerunt  et 
acceptos  Signanter  autem  prelibatus  Caspar  nuper,  dum  cum  fideli  nostro  magnifico 
Frankonc  de  Tallowcz  Regni  nostri  Sclavonic  bano  ad  ca strum  nostrum  Zrebernek 
vocatum,  quod  eotunc  per  quamdam  notabilem  Turcorum  potenciam  obsessum  ab 
eadem  propter  paucitatem  et  defectum  victualium  capi  et  obtineri  ac  in  manus  Tur- 
corum predictorum  deuenire  timebatur,  plurimis  diuersorum  generum  victualibus  io  idem 
castnim  pro  conservacione  eiusdem  et  hominum  in  ipso  existencium  sustentacione  impo- 
sitts,  abinde  versus  propria  regrcdi  voluissent,  prenotatus  Caspar  sicuti  et  antefatus  Franko 
banus  ex  tradicione  quorumdem  perfidorum  Boznensium  captivitati  dictorum  Turcorum 
exiitit  mancipatus.  Demum  vero  tempore  intermedio  idem  de  captivitate  pretacta,  licet 
ODD  sine  grandi  persone  et  booorum  suorum  dissipacione  ac  detrimento,  divioa  favente 
clemencia  liberatus  et  in  banc  civitatem  nostram  Budensem  ad  instar  ceterorum  regni- 
colamm  nostrorum  ad  maie.statem  nostram  adveniens,  non  multisque  diebus  interpositis 
per  nos  de  cons'lio  prelatorum  et  baronum  nostrorum  ac  regni  nobilium  in  certis  lega- 
cionibus  culminis  nostri  et  tocius  huius  regni  ad  Omorath  dominum  Turcorum  per  nos 
tnin«mistus  et  peractit  ioibi  tam  prudenter  et  provide  ac  sapienter  quam  solerter  cum 
ipM>  domino  Turcorum  huiusmodi  rebus  et  negotiis  pro  quibus  expediendis  iliac  depu- 
tatus  fuerat,  abindeque  nobis  ac  prelatis  et  baronibus  nostris  responsa  per  antefatum  do- 
minum Turcorum  sibi  data  deferendi,  grata  nobis  et  toto  regno  huic  obsequia  exhibuit 
et  impendtt.  Quorum  intuitu  volentes  ipsos  Sigismundum  et  Caspar,  sicuti  imposterum 
amplius  inteodimus,  ftliquo  nostre  remuneracionis  donario  reddere  consolatos  vt  iidem 
gustata  nostre  libe-alitatis  dulcedine  ad  ampliora  nostra  et  sacre  huius  regni  corone.  ser- 
vicia  feruenciut  tncitentur,  universal  et  quaHHl>et  possessiones  et  porciones  possessio- 
narias  corumdem  Sigismundi  et  Caspar  in  Crisiensi  et  de  Posega  comitatibus  habitas 
qualitercunque  ceoseantur  consequenierque  populos  et  iobagiones  in  eisdem  pro  tempore 


TRANSKRIPCIJA    IZPRAVA.  XVII 

commoraotes  ab  omnt  solucione  proventuum  mardurinalium,  qui  alias  forton  aut  lucrum 
camcre  vocari  possunt,  nobis  et  fisco  regio  provenirc  debeDtium,  imperpetuum  et  irreuo- 
cabiliter  graciose  eximendos  duximus  et  exonerandos  ac  ipsos  proventus  mardurinales 
ipsis  Sigismundo  et  Caspar  heredibusque  et  posteritatibus  eorum  vniversis  relaxandoi 
immo  ex  mi m us  exoneramusque  et  relaxamus  presencium  per  vigorem,  quocirca  vobis 
fidelibus  nostris  dicatoribus  et  exactoribus  pretactorum  proventuum  mardurinalium  alias 
ferton  aut  lucrum  camere  voc'atorum  pro  tempore  constitutis  presencium  ooticiam  habi- 
turis  firmissime  precipimus  et  mandamus,  quaienus  amodo  imptsterum  et  deinceps  per- 
petuis  successiuis  temporibus  vniversos  antefatos  populos  et  iobagiones  prctitulatottim 
Sigismundi  et  Caspar  in  quibuscunque  possessionibus  et  porcionibus  possessionariis  pro 
tempore  comorantes  ad  ipsorum  proventuum  mardurinalium  solucionem  quovis  modo 
arctare  et  compellere  aut  ipsos  proventus  ab  ei»^dem  petere  et  exigere  aut  extgi  facere  siuc 
anotatos  jobagiones  hac  racione  impedire  molestare  dampmficareque  seu  qucquo  modo 
perturbare  nuUatenus  presumatis  nee  sitis  ausi  modo  aliquali  grade  nostre  sub  obtentu, 
presentibus  perlectis  exhibenti  restitutis.  Datum  Bude  feria  quarta  proxima  post  festum 
Beati  Mathie  apostoli,  anno  domini  millestmo  quadringentesimo  quadragestmo  tercio. 

12.  (Str   287.).  Commissio  propria  domini  Regis. 

Nos  Ladislaus,  Dei  gracia  Hungarie,  Bohemie,  Dalmacie,  Croacic  etc  Rex,  Austric- 
que  et  Styrie  Du.x,  nee  non  Marchio  Morauie  etc.  significamus  tenore  presencium,  quibus 
rxpedit  vniuersis:  Quod  inter  ceteros  nuncios  regni  nostri  Sclauonie  ad  nos  missos, 
nostre  Celsitudinis  uenientes  in  conspectum  E^regii  et  Nobiles,  fideles  nostri  dilecti  Hen- 
ningus  miles  de  Zumzedwar  et  Petrus  Alius  Ceorgii  de  Byzad,  Nuncii  vniuersitatis  No- 
bilium  ac  aliorum  possessionatorum  hominum  Comiiatus  Zagrabiensis,  in  ipsornm  ac 
eiusdem  vniuersitatis  nominibus  et  in  personis,  nobis  ac  Prelatts,  Baronibus  et  Consilia- 
riis  nostris  exposuerunt  in  hunc  modum:  Quod  preteritis  temporibus  Vicebani  dicti  regoi 
nostri  Sclauonie,  nee  non  Comites  ac  Vicecomites  et  Judices  Nobilium  Comitattium  eius- 
dem regn',  item  dicatores  et  exactores  collectarum  seu  prouentuum  mardurinalium,  nobis 
ex  eodem  regno  de  antiqua  consuetudine  prouenient  um  circa  dicationem  et  exactionem 
eorundem  prouentuum,  plures  nouitates  ipsis  Nobilibus  et  possessionatis  hominibus  ac 
jobagionibus  eorundem,  non  solum  onerosas,  verum  etiam  plurimum  dampnosas  adinueni- 
endo  indux  ssent,  et  a  multis  iam  temporibus  preteritis  incolas  eiusdem  Regni  nostri 
diuersimode  grauassent.  Inter  quas  precipue  bee  essent:  Quod  vnumquemque  villicum, 
qui  ab  huiu^modi  coUecta  mardurinali  omnino  supportatus  esse  deberet,  in  vno  floreno 
auri  dicare,  nee  non  de  singulis  dicis  sex  denarios  Soldinos,  item  de  vnoquoquc  sigillo 
similiter  se.x  denarios,  et  de  quittancia  seu  expeditoria  duodecim  denarios  extorquerent. 
Item  per  poitarium  seu  hostiarium  ipsorum  exactorum  mardurinalium  a  quolibet  viilico 
intrante  vnus  denarius,  et  de  singulis  dicis  similiter  vnus  denarius  exigeretur  et  recipe- 
retur.  Preterea  inquilini  seu  seruitores  ipsorum  Nobilium  et  possessionatorum  hominum 
apud  curias  eorundem  residentes,  quibus,  sed  et  coniugibus  et  liberis  ipsorum  uictus 
cottidianos  per  dominos  eorum  ministraretur,  qui  ad  solutionem  huiusmodi  coUecte 
mardurinalis  minime  tenerentur,  provt  etiam  nee  ab  antiquo  tempore  dicati  exstitissent, 
in  medium  aliorum  ad  soluendum  dictos  prouentus  artarentur  et  compel lereotur.  Et 
vltra  hec  tempore  exactionis  huiusmodi  mardurinarum  diuersa  victualia  hominibus  et 
equis  necessaria,  per  villas  in  rebus  ac  in  pecuniis  vltra  debitum  exigerentur,  multisque 
aliis  diuersis  adinuentionibus  incoie  dicti  Regni  nostri  Sclauonie  et  Comitatus  specialiter 
2^grabiensis  prefati  grauarentur  et  opprimerentur.  Quod  in  maximum  preiudieium  ipso- 
rum Nobilium  et  possessionatorum  hominum  cederet,  oppressionemque  pauperum  atque 
dampnum.  Supplicarunt  itaque  prefati  Nuncii  auis  et  aliorum  quorum  supra  nominibus 
nostre  Maiestati  humili  prccum  instantia,  vt  eisdem  circa  premissa  regali  subleuamine 
prouideremus.  Vnde  nos,  qui  cunctorum  nostrorum  sut>ditorum  nobis  fidelium  ex  officio 
nostri  regiminis,  casus  nociuos  per  consueta  remedia  reformare,  ac  iniuste  grauatis  et 
oppressis  regia  prouidentia  solemus  subuenire.  Supplicationibus  predictis  regali  pietate 
exauditis  et  clementer  admissis,  volumus,  vt  amodo  deinceps  et  inposterum  huiusmodi 
prouentus  mardurinales  in  dicto  regno  Sclauonie  et  Comitatu  Zagrabiensi  iu.xta  dis{>osi- 
tionem  quondam  Serenissimi  principis  domini  Sigismundi  Imperatoris  et  Regis  Hungarie, 
aui  nostri,  eodem  modo,  quo  prouentus  lucri  Camere  nostre  in  hoc  regno  nostro  Ilun- 
garie  dicantur  et  exiguntur,  vt  porro  de  singulis  quoque  portis  vnus  florenus  auri  aut 
valor  eiusdem  sine  aliqua  nouitatit  inductione  consueto  tempore  exigatur.  Quocirca  vobii 
fidehbus   nostris   dicatoribus   et  exactoribus   predictorum  prouentuum    mardurinalium  in 


XVin  PRILOO    II. 

prefato  Regno  nostro  Sciauonie,  ac  in  dicto  Comitatu  Zagrabiensi  nunc  constitutis  et  in 
futomm  constituendis,  harum  serie  firmiter  precipientes  mandamus,  quatenus  amodo  in 
posterum  omnibus  affuturis  temporibus  prescriptos  prouentus  mardurinales  secundum  pre- 
dictam  dispositionem  seu  ordinationem  tempore  consueto  a  populis  et  jobagionibus  iam 
fatorum  Nobilium  et  hominum  possessionatorum  dicti  regni  nostri  Sciauonie  et  signanter 
Comitatus  Zagrabiensis  exigere  et  leuare  debeatis,  nee  quidquam  amplius  pro  dica,  uel 
sigillo  aut  quittancia,  uel  etiam  portario  seu  hostiario  vestro  petere,  seu  vitra  debitum 
aliqua  victualia  in  rebus  aut  in  pecuniis  a  villanis  et  villicis  predictis  exigere  seu  extor- 
quete  aliquatenus  presumatis.  Volumus  etiam,  vt  villici  et  inquiiini  seu  seruitores  pre- 
dict! contra  antiquam  dicti  Regni  nostri  Sciauonie  consuetudinem  in  huiusmodi  dicatione 
non  connumerentur,  sed  a  talium  prouentuum  solutione  iuxta  priorem  consuetudinem 
omnino  liberi  sint,  et  supportati  habeantur,  secus  facere  non  ausuri  in  premissis.  Pre- 
senies  autem  post  lecturam  semper  reddi  iubemus  presentanti.  Datum  Bude  in  festo 
Beati  Mathie  Apostoli.  Anno  Domini  Millesimo  quadringentesimo  quinquagesimo  sep- 
timo.    Regnorum   nostrorum    Anno   Hungarie  etc.  decimoseptimo,  Bohemie    vero  quarto. 


^f^ 


^&  4-  ^4-^ 


nif  :  :tx 


iff  ♦  i|^  ♦  f^  ♦  ^ '. '^  ♦  IT 


.  .....  i^^  X.  '^i^  .4-.  '■" 


•f ; 


^ 


^^^'m^^t^^^tMt^t^t^^^^^t^^^^'^^^^'^'^'^ 


♦  H$  t  ^  *  5i 


(.« 


•  ^  r?^  *  5^  * 


^^-  f 


^> 


m^^^mt^^-m 


«t«r«lt«lt#t«lt»t«t®t«^i«.l 


*-^ 


<"  4^  ^  iff  -^  #  ^  f&i 
♦  ^♦iff^i|t*i|f*i|^^i(f*^* 

i$>*iff*i$f^^^5$f^i$f*^*ijf^^*i^*<$> 

^t^.i^  t^«  i«^  :"^ :  ^  t^i^i^  t«  t  i 
"i.^  t»  r$«  :'«^ :  a^  :«j  :  a^  :»jj'i  »*m^'i 

f$t^i8f^ff^*$^isf^i6f^iGf^^^i■^♦#♦fsf 


irfi 


♦  iff  ♦^{f -t  fffi 


i$f  ♦  iSf  ^' i$f  ♦  i$f  •►  ijf  ♦  iff  *  i>  ♦  iff  ♦  ijf  ♦  iff  ♦  ijf 

>iff^iff-^iff^iff^iff*i|f^i>*i$f^i$f*< 
i$^^v.     vr^iff^iff^iff^iff^iff^i^f^il^ 


'if-*iff*iff*i>f^i|f*iff*ijf*iff*i|f*iff*iff^if 
^if^4-iff4fff44ff4>if(^iff'^if(<«'if^<#^<»iff-f5f^<f 


«'^'?#' 


•4 


^  ♦  ?[; 


5f,f« 


University  of  Torontt 
Library 


DO  NOT 

REMOVE 

THE 

CARD 

FROM 

THIS 

POCKET 


AcsM  Library  Oird  Pock*t 
L0WE*MART1N  CO.  UMTm 


K9c  ..    Xte    .    Mw        <iaw         ^M 


MUt    .    ic^    :    mt 


•  Ti»^f«T«s  ri**s»iisJBiE:i